TEOLOŠKI FAKULTET "MATIJA VLAČIĆ ILIRIK" S PRAVOM JAVNOSTI ZAGREB

Prispodoba o gorušičinom zrnu Mt 13, 31-32

Uvod u egzegetske metode predavač: dr. sc Davorin Peterlin

Jasmin Koso lipanj, 2008.

1

Ovaj rad govori o 13. poglavlju Evanđelja po Mateju nazvanom i „Govor u

prispodobama“, s posebnim osvrtom na Mt 13, 31-32, odnosno na „Prispodobu o

gorušičinom zrnu“. Prvi dio rada govori općenito o prispodobama, o podrijetlu,

karakteristikama, razlozima i svrsi novozavjetnog govorenja u prispodobama. Drugi dio

rada donosi kraću analizu i tumačenje „Prispodobe o gorušičinom zrnu, a na kraju dolazi

zaključak vezan za praktični život vjernika i ohrabrenje u naviještanju evanđelja.

***

Govor u prispodobama jest jedna od glavnih značajki Isusovog nastupa i govora o

kraljevstvu Božjem. Isusove riječi su najbolje sačuvane u prispodobama, te se na njih

odnosi i najveći dio govornih tekstova u evanđeljima. Isus je svoje prispodobe izgovarao

u točno određenim životnim situacijama i kontekstu svojih slušatelja te ih je u tom

okružju bilo lakše shvatiti. Također, prispodobe su kao slikovit govor često višeznačne,

što donekle otežava njihovo tumačenje.1

Hebrejski izraz mašal, kao i aramejska riječ istog značenja mathla, mogu se

prevesti na mnogo načina, odnosno sadrže mnogo različitih aspekata značenja:

prispodoba, usporedba, zagonetka, alegorija. Slično se može ustvrditi i za grčku

istoznačnicu parabole, koja, uz gore navedeno, može značiti i metaforu, slikovitu riječ i

može se proširiti u alegorijsku priču. Pod prispodobom u užem smislu te riječi

podrazumijeva se pripovijedanje nekog procesa iz prirode ili nekog događanja koje je

moguće u ljudskom životu. Kod takvih prispodoba mogu se uočiti sljedeći elementi:

slikoviti dio, stvarni dio (stvarnost prema kojoj smjera pripovijedano), tertium

comparationis ili poanta (točka u kojoj se povezuju prva dva elementa).2

Evanđelje po Mateju kroz Isusovo naučavanje ističe misao o kraljevstvu nebeskom.

Prilikom paralelnog čitanja sinoptičkih evanđelja može se primijetiti da Marko i Luka

govore o „kraljevstvu Božjem“, a Matej upotrebljava izraz „kraljevstvo nebesko“. Iako

sinoptici upotrebljavaju različit izraz, zapravo ne postoji razlika u njegovu značenju. S

obzirom da Židovi izbjegavaju izgovaranje Božjeg imena, Matejev izraz mogao bi biti

odraz tog židovskog običaja. Stoga možemo smatrati da je „kraljevstvo nebesko“ potpuno

1 Ivan Dugandžić Kako su nastala evanđelja? (Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1999.), 125.2 Ibid. 125, 126.

2

isto što i „kraljevstvo Božje“. Također, vrlo je vjerojatno da se Isus u nastupanju pred

Židovima poslužio uobičajenim izrazom „kraljevstvo nebesko“. Suština misli o

„kraljevstvu nebeskom“ je Božje vladanje, odnosno kraljevanje. Tome odgovara

aramejski izraz malkutha, koji je koristio Isus. Taj izraz zapravo ne znači kraljevstvo, već

kraljevanje, kraljevsko upravljanje, suverenost. No u ideju o kraljevanju uključena je i

ideja o kraljevstvu jer bez kraljevstva ne može biti ni kraljevanja.3

U tekstu Evanđelja po Mateju riječ prispodoba se ne spominje dosta dugo. Po

učinku se nekoliko kraćih izreka može smatrati prispodobama (na primjer 5, 25-26; 11,

16-19). No u 13. poglavlju direktno se spominje riječ „prispodoba“ i ovdje ih Matej

sabire osam od jednom. Od tih osam prispodoba, u njih tri dobivamo i podrobno

tumačenje i naučavanje o njihovoj svrsi. Zbirka je daleko raznolikija, od sličnih

prispodoba o rastu u Marku 4, no uviđa se izrazita međusobna sličnost u misli tih

odjeljaka, kao i u ustroju poglavlja.4

U poglavljima 11. i 12. uočava se sve veća podjela među ljudima, sukladno

njihovom stavu prema Isusu. Ta podjela kulminira oštrom podjelom između istinskih

učenika i svih ostalih u 12, 46-50. Dakle, podjela i pitanje kako to da su neki ljudi mogli

odbaciti Isusove riječi, dok su se drugi odazvali njegovu pozivu prethode „Govoru u

prispodobama“. Prispodobe nam daju neka objašnjenja tvrdnji koje su se javile u

prethodnim poglavljima. Ta podjela među ljudima je uočljiva i u ustroju 13. poglavlja.

Prispodoba o sijaču, na samom početku poglavlja, izgovorena je pred „silnim mnoštvom“

(1-3), no njezino značenje i učenje o prispodobama rastumačeni su samo učenicima (10-

11). Većina prispodoba je ispričana pred mnoštvom (34), ali je mnoštvo ipak ostavljeno

po strani (34), a daljnje prispodobe izgovorene su samo učenicima „u kući“. Tako je

mnoštvo od kojeg nema odgovora na jasan način razlučeno od učenika, kojima Isus

jedino daje objašnjenje, a što je razjašnjeno u stihovima 11-17. Ta podjela i oprečnost

proteže se kroz cijeli sadržaj „Govora u prispodobama“. Sve prispodobe se izrijekom

odnose na kraljevstvo nebesko, no ono o čemu se ovdje zapravo radi jest čovjekov odaziv

na riječi o kraljevstvu Božjem, a upravo se taj odaziv temeljan za podjelu između plodna

i neplodna tla, dobrog sjemena i kukolja, dobre i loše ribe. Oni koji nalaze značajni su

upravo po tome što se ponašaju toliko različito od drugih ljudi, a i pismoznanac iz 52.

3 Wilfrid J. Harrington Uvod u Novi Zavjet (Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1993.), 185.4 R. T. France Evanđelje po Mateju.: uvod i komentar ( Logos, Daruvar, 1997.), 224.

3

retka razlučen je od ostalih domaćina koji su u stanju proizvesti samo staro. Pored sve

svoje moći u porastu, kraljevstvo nebesko je nešto „otajstveno“ (11), a takvo je samo ako

u njega nije svatko upućen. Ta činjenica da se ljudima nudi takva presudna objava te da

je među ljude došao toliko moćan posrednik, no da ipak postoje oni koji se ne odazivaju,

kojima to sve ništa ne znači, velika je zagonetka. Prispodobe postoje upravo zato da

razriješe ovu tajnu.5

Izreka koja se nalazi u 11. retku (Mt 13, 11; Mk 4, 11) može se razdvojiti u dva

retka koji u obliku antitetičkog paralelizma izražavaju jednu misao: „vama je saopćena

tajna- kraljevstvo Božje, a svima ostalima prispijeva uopće u prispodobama

(zagonetkama)“. Tu sljedeći elementi stoje jedan nasuprot drugoga: „ vama - svima

ostalima; saopćena tajna - u prispodobama (zagonetkama)“. Grčki izraz se u ovom retku

ne upotrebljava u smislu prispodobe, već zagonetke ( Mt 13, 35; Mk 7, 17).6

O čemu se zapravo radi u toj tajni o kojoj je ovdje riječ? U to vrijeme Židovi su

očekivali eshatološku pojavu kraljevstva nebeskog. No posebnost Isusovog učenja bila je

u tome što on nije navješćivao kraljevstvo Božje u nekoj budućnosti, već kao nešto što je

već započelo s njegovim dolaskom. Prispodobe o rastu nam žele reći da je ono što još

nije u punini tu, ili je u samom začetku, ipak na skriven način već prisutno, da se već

razvija, i da će jednog dana imati svoj slavni završetak. Za one koji ne mogu po vjeri

prihvatiti tu stvarnost sve ostaje u zagonetkama i nepristupačno.7

***

I drugu im prispodobu iznese: "Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek uze gorušičino

zrno i posija ga na svojoj njivi. Ono je doduše najmanje od svega sjemenja, ali kad

uzraste, veće je od svega povrća. Razvije se u stablo te dolaze ptice nebeske i gnijezde mu

se po granama." (Mt 13, 31-32)

„Kraljevstvo je nebesko kao kad..“ jest tipičan obrazac koji uvodi u prispodobe o

kraljevstvu nebeskom. Predmet usporedbe nije strogo sama imenica koja slijedi obrazac,

već prispodoba u cijelosti. Na primjer, ono što se može usporediti s kraljevstvom

5 Ibid. 224, 225.6 Ivan Dugandžić Kako su nastala evanđelja? 129.7 Ibid. 129, 130.

4

nebeskim nije čovjek koji je posijao sjeme, nego situacija koja je nastala njegovim

sijanjem. Ovaj obrazac se može parafrazirati: „Eto kako izgleda kada je Bog na djelu“.8

Smisao ove usporedbe nije u sjemenu po sebi, već u onome što se događa kada je ono

posijano. Zrno gorušice poslovično je slovilo kao maleno (Mt 17, 20, i Mišna Niddah 5,

2), premda ono nije najmanje poznato sjeme. Poruka prispodobe se nalazi u opreci

između neznatnog početka i ishoda „veće od svega povrća“. Tako nastaje velika opreka

između potpuno izrasla grma gorušice ( koje obično naraste i do tri metra) i ostalih vrtnih

kultura. Pretjerano je grm gorušice nazvati stablom, ali taj opći izraz ukazuje na to da je

Isus mislio na starozavjetnu upotrebu stabla kao simbola velikoga kraljevstva (Ez 17, 23;

31, 3-9; Dn 4, 9-12; Pnz 4, 10-12). Sve upućuje na to da iz tih mjesta potječe i slika

„ptice...po granama“. U navedenim starozavjetnim tekstovima ptice predstavljaju narode

koji su se okupili pod zaštitom kraljevstva (Ez 31, 6; Pnz 4, 20-22). Tako se može

pretpostaviti da ove Isusove riječi najavljuju ulazak pogana u kraljevstvo nebesko. No

glavni smisao ove prispodobe leži jednostavno u predočavanju golemog raspona njegova

kraljevstva, koje se razvilo od neznatnih početaka.9

Međutim, u Palestini se i danas mogu naći ovakvi veliki grmovi gorušice, tako da

u ovoj prispodobi zapravo nema preuveličavanja. Uobičajen prizor za Isusove slušatelje

bio je visoki grm ili stablo gorušice okruženo jatom ptica koje vole njegovo malo crno

sjeme, te sjede na stablu i hrane se s njega.10

Dakle, glavna tema ove prispodobe jest kontrast između sićušnog sjemena i velike

stabljike koja na kraju izraste iz malenog zrna. To je slika kraljevstva Božjeg ostvarenog

u punini. Prispodoba donosi i neizravan poziv slušatelju na odluku za ili protiv

kraljevstva Božjeg. Treba spomenuti da nijedna od „prispodoba o rastu“ ne odaje o kojoj

se točno situaciji Isusovog života radilo te kada je točno izrekao te prispodobe. Jesu li one

izrečene u odmakloj fazi njegova naviještanja narodu i ne sadrže li i odgovor na upućene

mu prigovore? Jesu li upućene protivnicima ili uopće nemaju polemičke namjere?11

Prema onome što je Isus naučavao kraljevstvo Božje je prije i iznad svega Božji

zahvat u povijesti. Ovo se može vidjeti i u starozavjetnom govoru o kraljevstvu Božjem.

U Novom zavjetu taj Božji zahvat se očitovao dolaskom Sina Božjega. Bog čini zahvat u 8 R. T. France Evanđelje po Mateju.: uvod i komentar 234.9 Ibid. 236, 237.10 William Barclay The Gospel of Matthew (The Saint Andew Press, Edinburgh, 1957.), 84, 85.11 Ivan Dugandžić Kako su nastala evanđelja? 132.

5

povijesti, uspostavlja Kraljevstvo, ono je njegovo djelo. On je poput sijača, vlasnika

vinograda, kralja koji priređuje gozbu. On daje i životnu snagu Kraljevstvu tako da ono

raste iznutra poput sjemena, nezaustavljivo se širi kao što kvasac diže tijesto. No je li,

prema Isusovom naučavanju, Kraljevstvo već prisutno ili on na njega gleda kao neku

buduću stvarnost? Izgleda da je Isus na Kraljevstvo gledao na oba načina, te da ono

sadrži dva vida - sadašnji i budući. Na mnogim mjestima u Matejevom evanđelju

kraljevstvo Božje je buduća stvarnost (npr. Mt 10, 7; 24, 14). I mnoge prispodobe

pretpostavljaju da se ono tek treba dovršiti i usavršiti, a takva je i prispodoba o

gorušičinom zrnu, kao i ona o žitu i kukolju. Međutim, prispodobe također

pretpostavljaju da je Kraljevstvo već prisutno i da, unatoč svim preprekama, nesavladivo

ide prema svom ispunjenju u punini, jer gorušičino zrno raste, a posijano žito dozrijeva.12

Ta misao o Kraljevstvu koje je trenutno skriveno, no posađeno za vječnost od strane

Boga spominjala se također i u Kumranskoj zajednici (1QH viii. 4-9).13

***

Ova prispodoba o rastu kraljevstva nebeskog nosi i dimenziju osobne praktične

pouke i ohrabrenja za Isusove učenike. Ideja koja može promijeniti civilizaciju često

kreće od jednog čovjeka. Reformacija često počinje s jednim čovjekom i vizija jednoga

može promijeniti sudbine tisuća ljudi. Isto tako, svjedočenje za Kraljevstvo često

započinje od jednoga čovjeka, a rađa velikim plodom. U mnoga mjesta na svijetu, društva

ili grupe, Kraljevstvo dolazi tako da kršćani dođu živjeti među njih i pokažu im iskrenu

ljubav i pažnju. Zapravo, ovo je jedna od najosobnijih prispodobi koje je Isus ikad

izrekao. Ponekad njegovi učenici mogu i očajavati. Njih je tako malo, a svijet je toliko

prostran. Kako bi oni ikad mogli pobijediti i promijeniti svijet? U ovoj prispodobi Isus

govori svojim učenicima da nema mjesta obeshrabrenju, da trebaju svjedočiti i služiti

svatko na svome mjestu, i da svatko od njih treba biti sjeme malog početka iz kojeg

Kraljevstvo raste, sve dok kraljevstvo zemaljsko napokon ne postane kraljevstvo

nebesko. Sve zbog Isusa čija snaga nosi i vodi malu družinu njegovih učenika.14

12 Wilfrid J. Harrington Uvod u Novi Zavjet 186.13 Eduard Schweizer The Good News according to Matthew ( John Knox Press, Atlanta, 1977.), 305, 306. 14 William Barclay The Gospel of Matthew 85-87.

6

Bibliografija:

1. Barclay William The Gospel of Matthew. Edinburgh: The Saint Andew Press, 1957.

7

2. Dugandžić Ivan Kako su nastala evanđelja?Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1999.

3. France R. T. Evanđelje po Mateju.: uvod i komentar. Daruvar: Logos, 1997.

4. Harrington Wilfrid J. Uvod u Novi zavjet-spomen ispunjenja. Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1993.

5. Schweizer Eduard The Good News according to Matthew. Atlanta: John Knox Press, 1977.

8