mobilni seminarski

UNIVERZITET U SARAJEVU FAKULTET ZA SAOBRAĆAJ I KOMUNIKACIJE

Seminarski rad iz predmeta: Mobilni komunikacijski sistemi Tema: MOBILNI TERMINALI U POSLOVANJU

Predmetni nastavnik: Student: Doc.dr. Himzo Bajrić Vrškić Maida,6291

Sarajevo, juli, 2013.god.

Mobilni terminali u poslovanju

Sadržaj

2


Uvod

U današnje vrijeme brzog života, kada su ljudi neprestano u pokretu, sve manje vezani za samo jedno mjesto, potrebne su usluge, informacije i zabava koje mogu ići uz njih. Tehnologija se toliko razvila da su elektronska pošta, telefonska komunikacija i Internet usluge postale sastavni dio života skoro svakog čovjeka.

Mobilni uređaj se može definisati kao prenosni elektronski uređaj za komunikaciju na veće ili velike udaljenosti. Glavna komunikacijska funkcija je prenos glasa (telefon), ali u novije vrijeme dodate su funkcije kao: kratke poruke (SMS), elektronska pošta, Internet, zatim slike i video (MMS). Mobilni telefon je uređaj koji je relativno jeftin i dostupan široj populaciji, a njegova najveća prednost je što svom vlasniku omogućuje mobilnost tokom korištenja. Ta prednost je upravo i iskorištena u razvoju mobilnog poslovanja, koje je najrazvijenije u segmentu poslovnih odnosa između preduzeća i banaka, sa jedne strane, i individualnih potrošača, sa druge strane (Business-to-Customer - B2C).

Elektronsko poslovanje danas je sve više zastupljeno i uglavnom se svodi na prenosive uređaje koje koristimo. Da bi takva vrsta poslovanja bila moguća preduslov je da se razvije interfejs za takvu vrstu poslova a takav primjer su E-commerce i M-commerce.

E-commerce (elektronska ekonomija) je široka definicija novog fenomenena daljinskih komercijalnih transakcija koje se obavljaju korištenjem telekomunikacija i interneta. Ljudi sve više kupuju artikle i usluge putem interneta, sa dobavljačima koji razvijaju posebne web sajtove koji omogućavaju potencijalnim kupcima da biraju, kao da se nalaze u trgovini. Na ovaj način, lokacija dobavljača je irelevantna, i ona može biti u istom gradu ili više hiljada kilometara daleko. Veliki bum e-commerce-a u prvo vrijeme spriječio je strah od sigurnosti internet transakcija, ali je ovo u velikoj mjeri prevaziđeno napretkom procesa enkripcije.

3


1. Početak razvoja mobilnog poslovanja

U početnoj fazi mobilne telefonije (1921-1945), dominirale su vojna i policijska primjena.

Najveća poteškoća bila je izgradnja radio-predajnika koji može da funkcioniše pod

ograničenjima karakterističnim za automobile u pokretu. U to vreme je mobilni telefon bio

znatno većih dimenzija i trošio je mnogo energije, pa se jedino mogao smjestiti u automobil,

dok je džepni mobilni telefon bio nezamisliv. Glavni tehnološki proboj u ovoj oblasti je uvođenje

frekvencijske modulacije (FM) 1935. godine. Prvi funkcionalni mobilni sistem instaliran je za

potrebe policije 1928. u Detroitu. Mada je bio jednosmjeran, tj. prenos govora je bio moguć

samo od centrale ka telefonu, znatno je podigao efikasnost lokalne policije i ubrzo je počeo da

se koristi i u ostalim velikim gradovima po Americi.

Edvin Armstrong je 1935. pronašao FM i izazvao pravu revoluciju u radio-industriji,

naročito u radio-difuznim sistemima. Poslije toga, FM je ubrzo uveden i u mobilne

komunikacije. Mobilni radio-sistemi na bazi FM-a su do 1940. potpuno potisnuli prethodnu

generaciju s amplitudskom modulacijom (AM). Veličina, cijena i pouzdanost uređaja osjetno su

popravljeni i od 1946. otvorili su vrata komercijalnoj fazi mobilne telefonije.

2. Definisanje i oblici elektronskog poslovanja

Elektronsko poslovanje se pojavilo početkom 80-tih godina prošlog vijeka, ali je ubrzan

razvoj vezan za posljednjih nekoliko godina, prije svega zahvaljujući Internetu. Elektronsko

poslovanje (electronic business) predstavlja razmjenu standardizovanih elektronskih poruka u

obavljanju raznih poslova u kompanijama, bankama, aktivnostima građana i u svim drugim

poslovnim transakcijama. Elektronsko poslovanje podrazumijeva obavljanje poslovnih procesa

uz primjenu elektronske tehnologije. Ova vrsta tehnologije omogućava slanje velikog broja

informacija, na velike daljine u kratkom vremenskom periodu. To omogućava kompanijama

koje u svom poslovanju koriste elektronsku tehnologiju da ostvare značajne štede u troškovima

4


poslovanja, efikasnije obave svoje zadatke i budu konkurentnije na tržištu.

Elektronsko poslovanje ima sljedeće prednosti:

smanjenje troškova poslovanja,

smanjenje grešaka, pogotovo gdje je tačnost informacija od značaja,

ušteda vremena, posebno u prenosu informacija,

smanjenje obima ljudskoga rada,

pristupačnost i razmjenjivost informacija.

Elektronsko poslovanje razvijalo se u dva pravca. Prvi je trebao da omogući kompanijama

da brže i lakše prenesu novac i informacije između sebe, odnosno bio je usmjeren na saradnju

dva pravna lica međusobno (kompanija, državne institucije), a drugi, noviji, predviđen za krajnje

korisnike koji žele određeni proizvod ili uslugu.

Kod poslovnih sistema koji su uveli elektronsko poslovanje se mogu uočiti određene

prednosti. Primjena elektronskog poslovanja je dovela do smanjenja troškova poslovanja, i to

prije svega troškova vezanih za izradu papirnih dokumenata, kao na primjer, smanjenje

troškova izrade papirnih obrazaca. Vezano za smanjenje troškova je i smanjenje obima

ljudskoga rada koji je vezan za papirnu dokumentaciju, kao na primjer sortiranje, zavođenje

dokumenata, štampanje, itd. Pored toga smanjen je i obim posla na unošenju podataka u

računar iz primljene dokumentacije, kontrola unosa, i drugo. Smanjenje grešaka, pogotovo gdje

je tačnost informacija od značaja, je od velike važnosti. To se postiže automatskim

prikupljanjem, otpremom i prijemom poruka, gdje se izbjegava uticaj ljudskih grešaka.

Elektronsko poslovanje omogućuje uštedu vremena, posebno u prenosu informacija, a to je

bitna prednost jer obezbjeđuje pravovremenu informaciju koja može biti od suštinske važnosti

za donošenje odluka.

Pored pomenutih prednosti koje elektronsko poslovanje nudi, obezbjeđuje i pristupačnost

informacija i njihovu razmjenu. Informacije je lako sortirati, lakše im je pristupiti i vršiti dalju

obradu. Sa druge strane, sprječavanje zloupotreba informacija paralelan je zadatak zadatku

5


razvoja elektronskog bankarstva. Danas, možemo konstatovati da postoji nekoliko sistema i

nivoa zaštite podataka, počevši od najjednostavnijih kao što je lozinka, koji danas sam po sebi

više ne predstavlja dovoljan sistem zaštite i mora se kombinovati sa određenim dodacima,

preko TAN kartica pa sve do savremenih sistema enkripcije podataka koji za sada

onemogućavaju zloupotrebu informacija. Naravno, osnovni zadatak pružalaca usluga

elektronskog poslovanja, svakako jeste zaštita podataka, s obzirom na sve veći broj mogućnosti

i načina da se „zaobiđu“ klasični sistemi zaštite i da se dođe u posjed informacija. Ipak, najveću

odgovornost za sprečavanje zloupotrebe informacija iz elektronskog bankarstva snosi sam

korisnik, jer se u njegovom posjedu nalaze pojedinačni elementi zaštite sistema.

Najveći razvoj je iskazan u dijelu elektronskih transakcija koje se obavljaju između kompanija

(B2B), i kompanija i klijenata (B2C).

2.1 Business to Business (B2B) model

Model elektronskog poslovanja pod nazivom B2B predstavlja poslovanje između

kompanija tj. razmjenu proizvoda, usluga ili informacija sa drugim kompanijama iz okruženja.

Model B2B orijentisan je prije svega na efikasniju elektronsku podršku postojećih poslovnih

aktivnosti, visok stepen operativnosti u razmjeni informacija i proizvoda i usluga među

kompanijama. Extranet je najčešće okruženje, odnosno osnova za implementaciju B2B

elektronskog poslovanja. U početku su kompanije koristile Internet samo za postavljanje web

prezentacije, odnosno prezentacije kataloga svojih proizvoda i usluga sa navedenim kontakt

informacijama. Pri takvom modelu rada, klijenti su mogli samo da se informišu o proizvodima i

usluga, a naručivanje se vršilo klasičnim putem. Razvojem sigurnosnih mehanizama omogućeno

je i on-line naručivanje i plaćanje proizvoda I usluga.

Internet je značajno smanjio troškove komunikacije između kompanija i omogućio

alternativu do tada korištenoj skupoj mreži EDI (Electronic Data Interchange), koja je najčešće

korištena u komunikaciji velike kompanije-kupca, sa većim brojem svojih dobavljača. Početak

B2B poslovanja se vezuje za pojavu prvih EDI sistema. Velikim ulaganjima u informacionu

6


tehnologiju, kompanije su postigle značajan stepen automatizacije internog poslovanja, ali se

njihova komunikacija sa poslovnim okruženjem obavljala klasičnim putem. Znači, javila se

potreba da se elektronskim putem omogući međusobna komunikacija informacionog sistema

kompanije sa informacionim sistemom njegovih poslovnih partnera. Rješenje je pronađeno u

uvođenju EDI sistema koji predstavlja prvi vid B2B elektronskog poslovanja. EDI predstavlja

elektronsku razmjenu struktuiranih poslovnih podataka između računara posebnih kompanija.

Razmjena se vrši elektronskim putem, posredstvom standardizovanih poruka koje zamjenjuju

tradicionalne papirne dokumente. EDI nikada nije doživio masovnu upotrebu, prije svega zbog

skupe, komplikovane i dugotrajne implementacije. Pored navedenog, zamjera mu se i

nedostatak fleksibilnosti u odnosu na brze promjene u okruženju, kao i visoki troškovi

održavanja koje su sebi mogle priuštiti samo velike kompanije. Nedostaci EDI mreže i pojava

Interneta doveli su do primjene Interneta u B2B.

Glavni razlozi primjene Interneta u B2B su:

globalna dostupnost Interneta,

lahko povezivanje,

niska cijena usluga.

B2B baziran na Internetu pruža brojne prednosti: uspostavlja se efikasnija komunikacija svih

učesnika u procesu, postiže se veća produktivnost zaposlenih u procesu nabavke i efikasnije

upravljanje zalihama, brže prilagođavanje potrebama klijenata, i sl.

2.2 Business to Customer (B2C) model

Model elektronskog poslovanja B2C (Business to Customer) okrenut je krajnjem korisniku

- klijentu. Zadatak B2C je širenje tržišta, kao i zadovoljavanje potreba postojećih klijenata kako u

domenu prodaje roba ili usluga, tako i u domenu pružanja informacija, servisa i podrške u

korištenju. B2C uglavnom uključuje aktivnosti kao što su traženje informacija o proizvodima i

uslugama, naručivanje proizvoda i usluga, plaćanje za proizvode i usluge, kao i obezbjeđivanje

on-line usluga klijentima. Osnovna razlika između B2B i B2C elektronskog poslovanja je u tome

7


ko je kupac, kompanija ili fizičko lice.

3. Elektronsko bankarstvo

Elektronsko bankarstvo (e-banking) je vid bankarskog poslovanja, odnosno pružanje bankarskih usluga fizičkim i pravnim licima, koje se nude i izvršavaju uz korištenje računarskih mreža i telekomunikacionih medija (elektronske podrške). Banke implementiraju elektronsko poslovanje da bi podigle svoj ugled usljed prihvatanja inovacija, ali isto tako kao i odgovor na uvođenje inovativnih usluga od strane konkurenata. Elektronsko bankarstvo omogućuje uštede u poslovanju i razvoj masovnih usluga prilagođenih specifičnim potrebama korisnika. Sa druge strane, omogućuje pridobijanje novih klijenata banke.

Tri bitna faktora su uticala na razvoj elektronskog bankarstva:

visok nivo razvoja računarske tehnologije, pogodne za primjenu u finansijskim institucijama, što je za direktnu posljedicu imalo koncentraciju visoko stručnih i obrazovnih kadrova u bankarskim institucijama,

složena finansijska struktura, koju karakteriše veliki broj finansijskih institucija, visok stepen deregulacije (kako na domaćem tako i na svjetskom) finansijskom tržištu,

što ima za posljedicu oštru konkurenciju između banaka.

Često se elektronsko bankarstvo identifikuje sa Internet ili web bankarstvom, što je pogrešno, jer je elektronsko bankarstvo širi pojam i obuhvata i druge načine izvođenja bankarskih transakcija digitalnim računarskim putem koje ne moraju biti bazirane na Internet tehnologiji. U Internet bankarstvu, klijent obavlja posao sa bankom preko računara, posredstvom standardnog Internet čitača (web browser) koji mu omogućava da pregleda Internet prezentaciju na web sajtu banke i da na ekranu dobije željeni spisak promjena na računu ili stanje računa.Karakteristični segmenti operativnog informacionog sistema savremene banke prikazani su na slici 2-1.

8


Iz prikazane šeme se vidi da savremena banka transformiše tradicionalno poslovanje, u kojem je

karakterističan šalterski rad i kontakt sa klijentima, u elektronsko poslovanje kroz korištenje

različitih kanala (elektronskih), a to su:

WAP bazirana mreža mobilne telefonije (pristup na Internet putem mobilnih telefona);

automatizovani telefoni (razmjena finansijskih informacija telefonom);

ATM mreža;

slanje poruka putem SMS (direktno na servis koji nudi banka);

Web TV (integrisani uređaj TV i računar);

Internet.

4. Mobilno (pokretno) bankarstvo

Mobilno bankarstvo omogućava transakcije putem prenosnih računara (laptop),

digitalnih ličnih organizatora (PDA) i mobilnih telefona, koji su opremljeni specijalnim softverom

za mobilni pristup Internetu, pa se mogu koristiti za obavljanje svih vrsta usluga i transakcija.

Mobilna plaćanja putem mobilnih telefona (Mobile payments/M-payments) spadaju u grupu

plaćanja na malo. Mobilni telefoni mogu biti uređaji kojima se obavlja plaćanje u saradnji sa

drugim uređajima (na primjer, kao što je slučaj kod plaćanja mobilnim telefonom na POS

terminalima35) ili se plaćanje može obaviti samo upotrebom mobilnog telefona. Učesnici u

9


mobilnim plaćanjima su mobilni operateri, banke i druge finansijske institucije, trgovci i

potrošači. Broj ljudi koji koriste mobilni telefon za obavljanje plaćanja se brzo povećava.

U početku su se mobilna plaćanja obavljala razmjenjivanjem SMS poruka između klijenata

i banke. Razvojem WAP standarda koji je omogućio pristup Internetu sa mobilnog telefona bilo

je moguće koristiti sve prednosti on-line bankarstva. To znači da je klijentima banke omogućeno

da uz pomoć mobilnog telefona, a putem Interneta pristupe svom računu u banci. Konekcija sa

bankom se ostvaruje putem mobilnog telefona koji u sebi ima ugrađen WAP uređaj. Da bi

mogla da se koristi WAP usluga bilo koje banke, korisnik mora da ima WAP prilagođeni uređaj

(mobilni telefon). Pri svemu tome korisnik jedino plaća utrošene impulse operatoru mobilne

telefonije.

Faktori koji utiču na dinamičan razvoj mobilnog poslovanja su:

relativno mala ulaganja,

jednostavni uređaji i laki za upotrebu,

omogućavaju veći komfor u korištenju.

Faktori koji utiču na usporavanje dinamičkog razvoja su:

nesigurnost potrošača da šalju podatke preko mobilne mreže,

nepostojanje jedinstvenih standarda u ovoj oblasti i sl.

Korištenje mobilnog bankarstva putem mobilnog telefona je sasvim jednostavan proces.

M-banking predstavlja uslugu Internet bankarstva na mobilnom telefonu. Nakon obavljene

registracije, korisnik putem SMS-a dobija potvrdu registracije usluge, svoj PIN i uputstvo za

korištenje. Ovakav sistem mobilnog plaćanja izuzetno je jednostavan i siguran budući da

transakciju korisnik autorizuje svojim ličnim PINom. Korisnik se putem mobilnog telefona

konektuje na Internet i ulazi u aplikaciju. U aplikaciji, korisniku je omogućeno da vrši odabir

određene usluge banke (na primjer, pregled stanja računa, vršenje plaćanja, pregled uplata i

isplata po svim računima, oročavanje sredstava, poručivanje čekova, kursna lista, kalkulator

valuta, i sl.).

10


4.1 Mobilni finansijski servisi

Broj finansijskih servisa u velikoj mjeri zavisi od raspoložive mobilne platforme na kojoj

će se izvršavati. Danas imamo različite vrste finansijskih servisa i možemo ih podjeliti na:

bankarske,

brokerske,

servise investicionog bankarstva

4.1.1 Bankarski servisi

Skoro sve veće banke su uvele ili planiraju da lansiraju servise mobilnog bankarstva. Dok

je većina starijih aplikacija realizovana kao SMS, dvosmjerni komunikacioni protokol, većina

današnjih aplikacija bazirana je na WAP standardu (Wireless Aplications Protocol). WAP

omogućava mobilnim uređajima da komuniciraju preko Interneta jednostavnim unošenjem

adrese kojoj žele da pristupe. Raniji servisi bili su tipično informaciono-bazirani, korisnici su

mogli da putem svog mobilnog uređaja provjeravaju stanje na računu, provjeravaju stanje svoje

kreditne kartice ili da dobiju neke osnovne finansijske informacije. U novijem vremenu banke su

počele da objedinjuju mogućnosti transakcija u svojim servisima. Od ovih servisa najčešće se

koriste plaćanje računa, prenos sredstava ili aplikacije kreditiranja.

4.1.2 Brokeri

Brokerske kuće su hitno neke od svojih servisa prebacile na mobilni Internet. Nezavisnost

od vremena i lokacije pristupa mobilnih brokerskih servisa su veoma atraktivni za one korisnike

koji često trguju. Kao dopunu, mobilni brokerski servisi nude svojim korisnicima da hitro reaguju

na promjene u uslovima tržišta. Inicijalno brokerske kuće nisu u mogućnosti da ponude sigurne

aplikacije, oni su se zato fokusirali na informaciono-bazirane aplikacije kao što su praćenje

vijesti, pregled vrijednosti akcija u realnom vremenu i provjeru računa.

11


4.1.3 Investiciono Bankarstvo

Investicione banke su uvidele potencijal koji donosi m-commerc kako za povećanje

produktivnosti njihovih zaposlenih tako i za dodavanje novih servisa za institucije i privatne

klijente. Sa strane prodaje i trgovine, investicione banke nude svojim klijentima »Just in case«

mobilne aplikacije koje će u svako doba biti povezane sa tržištem. Važne vesti, promene cena,

različite analize mogu biti isporučene korisnicima odmah po njihovom nastajanju bez obzira na

kojoj se oni lokaciji nalazili. Sa strane akcionarskog investiranja i iz oblasti konsaltinga, aplikacije

mobilnog poslovanja obezbeđuju komplentnu finansijsku pomoć. Iz oblasti konsaltinga one

omogućuju alate za podršku u odlučivanju pomoću kojih donosioci odluka mogu da dele svoje

mišljenje sa klijentima.

4.1.4 Drugi finansijski servisi

Dok su banke i brokerske kuće bile prve koje su svoje servise ponudile u bežičnom

svijetu, druge finansijske ustanove, kao što su osiguravajuće kompanije, zajmodavci i

hipotekarske ustanove, savjetodavne institucije, kao i kreditne ustanove bi trebalo da u što

skorije vreme razviju aplikacije mobilnog poslovanja. Na primjer putnik na aerodromu može da

primi poruku koja ga obaveštava o paketima osiguranja koje može da dobije. Expert za

pozajmice može takođe preko mobinog uređaja da prikaže različite opcije pozajmica svojim

klijentima.

5. Mobilno plaćanje

Servisi mobilnih plaćanja su još uvijek u fazi razvoja. Za sada još uvijek nema najboljeg rješenja

koje bi zadovoljilo kritičnu masu korisnika i koje bi se nametnulo kao standard na tržištu. Razvoj

mobilnog plaćanja će se nastaviti sve dok se ne iskristališe jedno ili dva rješenja koja će se

nametnuti kao standard na tržištu. Za sada imamo nekoliko obećavajućih eksperimenta u ovoj

oblasti.

12


5.1 Kartičarstvo

Prvi pokušaji mobilnog plaćanja obuhvatali su standardne bankarske kreditne i debitne

kartice u integraciji sa mobilnim telefonom. Postupak plaćanja bio je sljedeći. Korisnici su

pomoću telefona ili Interneta naručivali proizvode, preko svog mobilnog telefona primali su

SMS poruku o uspješnoj narudžbi a zatim su kompletirali transakciju tako što su ubacivali

karticu u čitač i unosili šifru. Ovakva vrsta plaćanja nas dovodi do uvjerenja da su ovi uređaji

korisniji od običnih mobilnih telefona. Međutim kompanije bi morale da ponude integrisano

rješenje mobilnih uređaja i čitača kartica. Prednost je naravno stepen sigurnosti koji je u ovom

slučaju izuzetno visok i vezan za čitača kartica.

5.2 Rješenja koja ne koriste kartice

Kompanije takođe nude usluge mobilnog plaćanja za koje nije potrebna upotreba smart

kartica. Korisnici obavljaju transakcije tako što unose poseban broj koji se odnosi na recimo

parking servis ili bilo kojeg drugog pružaoca usluga. Operater mobilne telefonije u ovom slučaju

igra ulogu klirinške kuće, on kreditira korisnikov unaprijed određeni račun. Ovakvo rješenje je

veoma dobro za mikro plaćanja kao što je plaćanje različitim trgovcima. Ovakve aplikacije

plaćanja bez upotrebe kreditnih kartica su veoma privlačne za korisnike pošto omogućavaju

klijentima i trgovcima da obavljaju transakcije upotrebom postojeće infrastrukture. Nema

nikakve potrebe da pojedinac kupuje posebne uređaje ili da kompanije ulažu dodatne

investicije u svoju opremu. Najvažniji nedostatak ovakvog oblika plaćanja je sigurnost.

Postojeće rješenje se oslanja na sigurnost GSM mreže koja sama po sebi nije dovoljna da

spriječi zloupotrebe prilikom transakcija.

13


5.3 Bluetooth rješenje plaćanja

Bluetooth tehnologija koja omogućava uređajima da na malim razdaljinama komunicira

pomoću brzih radio signala takođe može da odigra važnu ulogu u sistemima mobilnog plaćanja.

Pomoću bluetooth tehnologije korisnici mogu da obavljaju različite vrste mikro plaćanja tako

što će svoj mobilni telefon približiti uređaju za plaćanje i tako obaviti transakciju.

5.4 Mobilni keš

Mobilni keš predstavlja način punjenja mobilnih telefona »kešom« najčešće pomoću

smart kartica. Koncept je još uvijek u eksperimentalnoj fazi i još uvijek nema jedinstvenog

procesa koji bi se nametnuo kao standard u ovoj oblasti.

6. Principi poslovanja m-bankarstva

Da bi u potpunosti iskoristile prednosti mobilnog poslovanja, finansijske institucije

moraju dublje razumjeti ključne strategije i tehnologije mobilnog tržišta. Sljedeće principe

finansijske institucije moraju stalno imati na umu ukoliko žele da posluju u mobilnom okruženju.

Vodeći principi za mobilne finansijske servise

Lojalnost korisnika je važnija od povratka investicija – Mobilni Internet omogućava

korisnicima da pristupe finansijskim institucijama sa bilo kog mjesta i u bilo koje vrijeme.

Iz tog razloga, kompanije koje se bave pružanjem finansijskih usluga treba da na mobilne

servise gledaju kao na dar, a ne da brinu o tome kako će im se povratiti uložene

investicije. Prihvatajući ovakav način rada finansijske institucije utiču na povećanje

lojalnosti svojih korisnika tako što im se pruža mogućnost za praćenje životnog stila

korisnika i slično.

Izbjeći sličnost sa ostalima i u startu ponuditi različite servise – Razvijajući neke drugačije

i naprednije servise, koji se ne mogu naći bilo gdje na tržištu, privlače se korisnici i

povećava njihova lojalnost. Na taj način može postati lider na tržištu.

14


Obezbjediti inovativne servise je značajna šansa za finansijske institucije. Oni treba da

budu različiti od opšte ponude mobilnih finansijskih servisa.

Personalizacija je ključ za lojalnost korisnika - Maksimiziranje koristi od jedan-na-jedan

prirode mobilnih uređaja je ključ za uspjeh institucija koje žele da uspostave jake veze sa

korisnicima koji ne zavise od određene lokacije.

M-commerc mora biti integrisan sa drugim korisničkim servisima - Dobra m-commerc

strategija ne znači da ona treba da bude izolovana od drugih korisničkih kanala u

organizaciji. Kompanije koje ne integrišu svoje tradicionalne Web strategije i Brick and

Mortal modele poslovanja samo zbunjuju i udaljuju svoje korisnike. M-commerc mora

biti inkorporiran u strategiju organizacije tako da dopunjuje, i da bude dopunjavan od

drugih servisa.

Da li su aplikacije prilagođene prethodnim korisnicima- Aplikacija u mobilnom okruženju

mora biti bar približno korisnički orjentisana u toj mjeri u kojoj je korisnik navikao

koristeći različite ranije usluge kompanije.

Strategija puštanja u rad aplikacije "Roll-out" – Prije nego što pusti svoj sistem u rad

kompanija bi prvo trebala da ga isproba na nekoj lokaciji u kojoj će se on koristiti u

manjoj mjeri. Tek poslije rada na nekom probnom tržištu aplikacija bi trebalo da se

"roluje" odnosno pusti u rad na ključno područje.

M-Commerc nije samo za klijente – Većina finansijskih institucija fokusira svoju mobilnu

strategiju eksluzivno na zadovoljenje potreba svojih klijenata. Ovaj aspekt je naravno

veoma važan za mobilnu strategiju ali nije neophodno da bude i jedini. Zaposleni takođe

mogu imati koristi od mobilnih servisa što dovodi do povećanja produktivnosti i

efikasnosti. Na primer, kada investiciona banka vrši istraživanja ona može imati dodatne

koristi ako najnovije informacije distribuira do svojih zaposlenih u trenutku njihovog

nastajanja.

15


6.1 Strategije m-bankarstva

Očigledno je da nove tehnologije stvaraju nove virtuelne kanale za prodaju i isporuku

finansijskih servisa. Mobilni virtuelni kanali čak više poboljšavaju tradicionalne bankarske usluge

od Internet kanala. Artur D Little identifikovao je tri moguća scenarija za izlazak na mobilno

tržište. To su Super Operater scenario, Intimate Seller i Brand Bureau scenario.

U Super Operater scenariju mobilni operater uvećava svoje kapacitete (mreže, infrastrukturu,

broj korisnika) i proširuje svoje usluge na ulogu agenta za plaćanje. Banka maksimalnu

vrijednost izvlači iz toga što se postavlja kao strateški partner ovom dominatnom operateru.

U Intimate Seller scenariju podrazumijeva se da postoji veliko heterogeno tražište gdje kupci

pokušavaju da pronađu željene proizvode. Kupci u ovom slučaju žele da se obrate na adresu

gdje mogu naći specijalistu za pomoć pri obavljanju transakcije. Banka u Intimate Seller

scenariju može naći mogućnost za uspostavljanje m-commerc kanala.

U Brand Bureau scenariju banka se postavlja kao instituicija koja će izvršiti agregaciju različitih

ponuda i napraviti homogeno tržište za svoje korisnike. Banke najviše koristi mogu imati upravo

u ovom scenariju pošto mobilni operater tada gubi prednosti koje je imao u Super Operater

scenariju gdje se postavljao kao dominantan.

Kada identifikuje najpovoljniji scenario banka mora da izvuče maksimum koristi iz njega tako što

će razviti potrebnu tehnologiju i ispitati potrebe tržišta. Banka mora da:

Identifikuje značajne partnere koje imaju slične ciljeve sa ciljevima banke i uspostavi

saradnju sa njima.

Kreira različite portfolie usluga za različite segmente tržišta. Ponuditi pravi set usluga na

pravom tržištu može znatno uticati na povećenje ključnih kompentencija banke. Na

svakom segmentu tržišta treba ispitati koji su pravi a koji potencijalni korisnici i koje su

njihove potrebe.

16


Svim zaposlenima omogući lak pristup informacijama o korisnicima. Informacije o

klijentima banke uglavnom su razbacane na više mijesta i nalaze se u više različitih

sistema.

Pažljivo planira investiranje u skladu sa opštom strategijom banke. Uspješno lansiranje

mobilnog poslovanja banke mora biti u skladu sa opštom strategijom banke. Prelazak

banke na novu tehnologiju mora biti jasno definisan i usaglašen sa dotadašnjom

informacionom infrastrukturom banke.

7. Tehnička infrastruktura m-bankarstva

7.1 Mobilni uređaji

Svaki od mobilnih uređaja zahtjeva određeni način komunikacije, oni zahtevaju sopstveni

gateway za komunikaciju sa aplikativnim serverom. Svaki ima različitu veličinu ekrana

prilagođenu različitim vrstama prikaza podataka. Različite tastature generišu i različite sisteme

navigacije sa aplikacijom. Izazov za aplikativni server je da razvrstava ove uređaje i da svakom

šalje podatke u formatu koji će biti u skladu sa njihovim dizajnom.

7.2 Povezivanje, Gateway

Polazeći od krajnjeg korisnika, mobilni uređaj može biti bilo koji uređaj kojim on pristupa

lokalnom cell centru. Cell centar odgovara za pokrivenost određenog geografskog regiona. Kada

primi podatke on ih šalje baznoj stanici. Mobilna mreža snima i identifikuje sve potrebne

informacije u lokalnom registru, ukoliko je korisnik na lokalnoj geografskoj pokrivenosti.

7.3. Bežični srednji sloj (aplikativni sloj)

Aplikativni sloj je centralni dio mobilnog sistema. To je mjesto gdje se tok podataka kontroliše,

postavljaju pravila, i izvršavaju fajlovi. Aplikativni softver bi trebalo da bude otvoren sistem koji

lako može da uspostavi komunikaciju sa drugim sistemima. Jedan od najčešćih metoda

komunikacije sa back-end sistemima je XML-API alat za rad sa podacima.

17


8. Sigurnost

Sigurnost je jedan od najvažnijih zahtjeva mobilnog bankarstva, ako ne i najvažniji.

Istraživanja pokazuju da kod mobilnog bankarstva kao i kod on-line bankarstva korisnici imaju

malo povjerenja u bezbjednost aplikacija. Efikasan, za sada standardni način zaštite podataka na

internetu je primjena tehnike javnih ključeva (Public Key Criptography) PKI, u osnovi obuhvata

privatni i javni kluč koji između sebe dijele učesnici u komunikaciji. Treći element, digitalni

certifikat, je potpisan od treće strane koja je autorizovana za izdavanje sertifikata.

Prikazan je postupak rada sa transakcijama baziranim na PKI tehnologiji :

Pošiljalac kriptuje svoje povjerljive podatke pomoću javnog ključa primalaca, bitna

napomena je da se tajni ključ nikad ne prenosi putem Interneta za vrijeme transakcije.

Primalac poruke koristi svoj tajni ključ koji mu omogućuje da pročita kriptovanu poruku.

Poruka može sadržati finansijska uputstva ili druge povjerljive informacije.

Ukoliko neko presretne poruku on neće moći da je pročita pošto se ona može

dekriptovati samo pomoću tajnog ključa koji se nalazi kod primalaca.

Da bi se osigurali da poruka neće biti mijenjana u toku prenosa ona može da se digitalno

potpiše. Digitalan potpis osigurava da podaci nisu mijenjani u toku prenosa pošto je on

vezan za podatke i svaka promjena na njima bi se otkrila.

.

18


9. Opšte o konceptu mobilnog poslovanja

U savremenim tendencijama modernog biznisa, naročito u poslovanju između

preduzeća sve izraženija je prisutnost Interneta kao kanala za elektronsko poslovanje, jer

obezbjeđuje najniže troškove poslovanja uz najefikasnije obavljanje poslovnih operacija.

Međutim, u zadnje vrijeme u prvi plan dolazi i jedan uređaj iz domena elektronskih tehnologija,

koji nudi mnogo više prednosti za razvoj elektronskog poslovanja, posebno na poslovnoj relaciji

preduzeće-potrošač. Riječ je o mobilnom telefonu, uređaju dostupnom velikom broju

potrošača, lokacijski nesputanom širem etržištu, sa značajnim stepenom zaštite i nezahtjevnom

po pitanju naručitih investicija, kada je u ulozi poslovnog kanala u funkciji preuzeća (potrošača).

Zato se smatra da će u budućnosti mobilni telefon, odnosno mobilne tehnologije, postati

dominantan biznis kanal i u e-poslovanju preuzeti primat nad Internetom. Mobilno poslovanje

predstavlja primjenu mobilnih tehnologija u poslovne svrhe, za pružanje usluga, trgovinu i

vršenje plaćanja, zarad što bolje poslovne efikasnosti. Efikasnost se odnosi na niže troškove

poslovanja i bolju konkurentsku poziciju na tržištu. Razvitkom nove, treće generacije mobilnih

telefona omogućena je bolja propusnost raspoloživih podataka i novi spektar usluga koje su

raslojene na tri pravca, to su:

usluge mreže (network services), koje obuhvataju usluge telefonije kroz održavanje

mreže;

dodatne usluge vezano za mrežu, kao što su SMS poruke, glasovna pošta i sl.

usluge vezane za učešće treće strane, npr. proces vršenja mobilnih finansija uz učešće

preduzeća i banaka.

Usluge uz logistiku treće strane, datiraju od vremena kada su operateri mobilne mreže dali

potrošačima za mogućnost da plaćaju usluge mreže putem mobilnih telefona. Tu suštinski, treća

strana i ne postoji, već odnos operater-korisnik, dobija treću, finansijsku dimenziju, a što je za

posljedicu imalo prepuštanje bankama i drugim finansijskim subjektima obavljanje ove usluge;

pri tome, operater je zadržavao primarno polje davanja tehničke podrške i tek tada imamo

tipičnu uslugu uz učešće treće strane. One, zapravo i čine osnovu razvoja mobilnog poslovanja.

Mobilno poslovanje je sastavni dio elektronskog poslovanja, koji se zasnivana primjeni

19


specifičnih elektronskih tehnologija-mobilnih tehnologija, koje firmama koje koriste ovaj vid

poslovanja daje komparativnu prednost koja se ogleda u mobilnosti radnika i potrošača.

Ovo znači da radnici nisu vezani za svoju kancelariju, niti za svoju kuću (kao u primjeni

Interneta u radu na daljinu), kao i to da potrošači mogu naručiti proizvod ili uslugu iz bilo kog

mjesta u zemlji i svijetu i istu platiti na takav način, uz jedini preduslov, pokrivenost mrežom

operatera mobilne telefonije (GSM-globalni sistem za mobilne komunikacije).

Kod mobilnog biznisa razlikuju se sljedeće oblasti:

mobilna poslovna komunikacija;

mobilna trgovina i

mobilna plaćanja.

Prva oblast pokriva odnos preduzeće-komitenti i komunikaciju između zaposlenih unutar

samog preduzeća, dok druge dvije oblasti reprezentuju odnose tipične između preduzeća i

potrošača, busines-to-consumer (B2C). Mobilne tehnologije se u poslovne svrhe najviše koriste

u oblasti poslovnih komunikacija koja podrazumijeva razmjenu SMS poruka sa potrošačima i

Intranet mobilnu komunikaciju sa zaposlenim, dok su mobilna plaćanja na zavidnom nivou i

bilježe dinamičnu ekspanziju. Predviđa se da će u ovoj godini elektronska maloprodaja uz

primjenu mobilnih telefona dostići pola milijarde dolara. Mobilni telefon, kao mali, lako

prenosiv, cijenom pristupačan-uređaj, ima sve predispozicije da potisne računar priključen na

Internet u poslovnoj trci. Može se slobodno reći da je za očekivanje tehnološko integrisanje

uređaja koji kombinuju osobine klasičnih računara i mobilnih telefona, dok Internet treba da

supstituiše bežični Internet, koji u komunikaciji ne koristi kablove. Primjetno izražena tendencija

korištenja bežičnog Interneta danas, što se tiče svijeta, je u Japanu, gdje ih je više od 80%

ukupnog broja korisnika (72% bilo ih je 2001. godine).

20


9.1 Mobilna poslovna komunikacija

Ovo je najstarija oblast mobilnog poslovanja, koja datira iz vremena nastanka ovog vida

telekomunikacija. Samim tim je i najzastupljenija i obuhvata:

mobilnu poslovnu telefoniju;

tekstualne poruke, tzv. SMS (Short Message Service-servis kratkih poruka) i

Internet komunikaciju (uključujući i korišćenje e-pošte).

Zaposleni koji se trenutno ne nalaze u preduzeću, komuniciraju sa sjedištem firme putem

mobilne mreže, Intranetom i potvrđuju da ne moraju biti fiksirani za kancelariju, ako im posao

to iziskuje. Ako tome dodamo i smanjenje ukupnih troškova usljed nezakupljivanja poslovnog

prostora, prednost mobilne telefonije za terenske radnike i trgovačke putnike biva još

izraženija.

SMS poruke izrazito se koriste u komunikaciji proizvođač-potrošač, kojom prilikom

korisnik vrši provjeru asortimana proizvoda, kontaktira prodavače i ostvaruje postprodajne

kontakte. Mobilni telefon značajno se eksploatiše i u marketing aktivnostima usmjerenim

prema potrošačima, kao jednom od načina komunikacije sa njima. Sa preduzećem mogu

komunicirati i pri tom koristiti mobilni telefon i druga lica zainteresovana za određena pitanja,

npr. akcionari, potom značajni klijenti, tj njihovi predstavnici itd.

Važno je napomenuti da je značajna karakteristika u tehnološkim integracijama, što je

moguće pretvaranje SMS u e-mail poruke, a to povlači brže sklapanje ugovora od interesa za

biznis preduzećima koje koriste ovaj koncept.

21


10. Mobilna trgovina

Mobilna trgovina ima za cilj obavljanje trgovinskih transakcija uz primjenu mobilnog

telefona kao elektronske tehnologije i kanala za poslovanje. Kao pioniri u ovom poslu javili su se

mobilni operateri koji su na ovaj način nastojali da isporuče fakturu i time ostvare naplatu za

svoje usluge.

Kao tehnologija mobilni telefoni nalaze primjenu najviše u oblasti maloprodaje, što će reći u

modelu Bussiness-to-Customer. Glavni razlog za to je što danas nije značajan problem

posjedovati mobilni aparat. U ovom pravcu očekuje se značajna ekspanzija potencijalnog broja

korisnika.

Sve više klijenata izražava želju za trgovinom putem mobilnog telefona, jer imaju svijest o

tome da je manja mogućnost zloupotrebe privatnih podataka koji se distribuiraju putem

mobilne mreže. Ono što obeshrabruje je to što je ovo relativno nova pojava i tretira se kao

eksperiment više nego redovan trgovinski kanal. Također, potrošače odbija i mali ekran

mobilnog aparata (nepreglednost), zatim teškoće koje se javljaju pri ukucavanju podataka (mali

tasteri) i loš protok podataka. U budućnosti računari za na dlan dobiće prednost pri mobilnoj

trgovini u odnosu na mobilne telefone. I u ovom poslovanju prednjači Japan nad ostatkom

svijeta.

Predmet trgovine putem mobilne mreže, za sada su: razne vrste ulaznica, proizvodi

multimedija i akcije. Od usluga, izdvajaju se: turističke usluge, osiguranja i davanje raznih

informacija. Posebno, ističe se realizacija nagradnih kupona, sklapanje ugovora u pokretu I

bankarske usluge. Svako trgovanje prati plaćanje, tj. finansijski tok posla. Ako se i plaćanja vrše

putem mobilnog telefona, onda je tu riječ o totalno elektronskom poslovanju. Aktivnost

plaćanja za kupljenu robu je tok koji se ne može odvojiti od trgovine, mada neki finansijski

transferi mogu biti potpuno autonomni.

22


10.1 Mobilne finansije i WAP

Mobilna plaćanja (Mobile payments, M-payments) uključuju sva elektronska plaćanja

koja se odvijaju uz pomoć mobilnog telefona. Ona spadaju u grupu elektronskih plaćanja budući

da se plaćanja vrše elektronskom tehnologijom, odnosno u podgrupu bežičnog plaćanja, gdje

spadaju još i portabl kompjuteri.

Mobilno bankarstvo predstavlja savremeni vid telebankarstva i Internet bankarstva. Kao i

u slučaju mobilne trgovine, mobilna plaćanja svrstavaju se u grupu plaćanja na malo, gdje

imamo odnos između banaka, preduzeća i pojedinaca, sa jedne strane i pojedinaca, sa druge

strane.

Mobilno plaćanje raščlanjava se na plaćanje u užem smislu, gdje u finansijskom transferu

se koristi samo mobilni telefon i mobilno plaćanje u širem smislu, gdje se telefon koristi u

kombinaciji sa još nekim tehničkim pomagalom, recimo plaćanja mobilnim telefonom na POS

terminalima. Plaćanja su u direktnoj sprezi sa nekom trgovinskom aktivnošću, vezano za robu ili

uslugu, ali mogu biti i sasvim nezavisna od ovih transakcija. Akteri u mobilnim plaćanjima su

mobilni operateri, banke i druge finansijske institucije, trgovci i potrošači. Operateri pružaju

tehnološku logistiku, jer organizuju I nadziru rad mreže i pružaju podlogu za razvoj dodatnih

usluga. Oni sami mogu organizovati plaćanja, ili ih prepustiti bankama. Ponavlja se iskustvo kao i

sa elektronskim plaćanjima, gdje zbog nespremnosti banaka i njihovih informacionih sistema

ulogu organizacije platnih transfera preuzimaju operateri. Njima ide u prilog što su izgradili jaku

robnu marku, što će reći izvjesnu tržišnu prepoznatljivost.

Plaćanja preko mobilne mreže banke organizuju u okviru svog redovnog bankarskog

poslovanja, otvaranjem i vođenjem računa klijenata. Trgovci moraju imati ugovor sa bankom o

omogućavanju bežičnih plaćanja da bi se omogućila plaćanja koja zadužuju račun potrošača u

momentu kupovine. Ovo je naročito važno pri plaćanju na POS terminalima uz upotrebu

mobilnog telefona. Potrošači to čine na taj način ako imaju odgovarajući mobilni aparat, ako

njihov operater mobilne telefonije omogućava primjenu ovih dodatnih usluga, ako posjeduju

račun u banci kojem je moguć bežični pristup, uz dopuštenje banke i ako trgovci imaju razvijen

sistem koji prima bežična plaćanja, u slučaju da se roba plaća iz trgovine.

23


Tehnološki, mobilna plaćanja se mogu organizovati uz primjenu različitih sistema i

standarda. U početku, mobilna plaćanja su se obavljala razmjenjivanjem kratkih tekstualnih

poruka (SMS) između potrošača i banke i primjenom sistema telebankarstva koji je

podrazumijevao da klijent sa svog mobilnog telefona zove automatizovanu telefonsku

sekretaricu i preko nje provjeravanjem stanja na računu izda nalog za plaćanje banci.

Razvojem bežičnog aplikativnog protokola-WAP (Wirelless Aplication Protocol),standarda

koji omogućava brz i lak pristup Internet orjentisanim sadržajima i servisima,pomoću bežičnih

uređaja kao što su mobilni telefoni i PDA (Personal Digital Assistans), najčešće putem mreže za

globalne komunikacije-GSM i opšteg paketnog radio prenosa-GPRS (General Packet Radio

Service), sve prednosti korištenja ON-LINE bankarstva (pored ostalih) postale su realnost.

Naime, klijenti uz pomoć mobilnog telefona, a putem globalne mreže, imaju mogućnost

pristupa svom računu u banci. Mobilni telefon, u odnosu na računar spregnut na Internet, daje

jednu značajnu prednost-mobilnost. Ukratko, mobilni uređaji moraju imati pretraživački softver

(WAP-browser), koji čita WML (Wireless Mark-Up Language-bežični jezik označavanja) sa nekog

od provajdera na mreži globalnog sistema za mobilne komunikacije-GSM.

Većina GSM provajdera dozvoljava samo korisnicima svoje mreže pristup svom WAP

gateway-u. Razlozi za to su prvenstveno ekonomske prirode. Kada se dobije pristup,

adresovanje postaje slično kao na Internetu; u stvari, URL (Uniform Resourse Locator-

jednoobrazan lokator resursa) adrese WAP stranica i jesu često dio Interneta, tj. HTPP-a. WAP-

protokol i HTTP-protokol nisu jedno te isto; to su dva svijeta između kojih je WAP-gateway.

Većina Wap stranica prosljeđuje se ka WAP-browser-ima kroz WAP gateway. WML je jezik

vrlo sličan HTML-u koji se koristi pri tradicionalnom kreiranju WEB stranica. To je uprošćen

HTML za male ekrane (display-e). Kao kuriozitet može da posluži poređenje da je u periodu od

2000. - 2002. god. zabilježen porast od 5,5 puta broja korisnika računa putem mobilnih

telefona.

Pored prednosti, usluge finansijskih transfera uz logistiku WAP protokola imaju i mane,

izražene u lošoj propusnosti podataka. Bežični Internet većeg protoka podataka u bližoj

budućnosti, otkloniće taj nedostatak i povećati lagodnost, lakoću I efikasnost upotrebe pri

mobilnom plaćanju. Primjena mobilne telefonije pri plaćanju imala je za potrebu, osim

24


upotrebe postojećih I razvoj novih tehnoloških rešenja.

Najznačajnija tehnološko dostignuće kod mobilnog telefona je tzv. inteligentna kartica

(smart card) koja je osnova za sve osnovne usluge i protokole koje pruža kako operater mobilne

mreže, tako i dodatne usluge koje pružaju treći subjekti. Što se tiče sigurnosti transakcija,

imajući u vidu iskustva u transakcijama pri klasičnoj e-trgovini, razvio se PKI standard. On

obezbjeđuje elektronsku identifikaciju, nenegiranje obavljenih transakcija, integritet sistema I

povjerljivost podataka koji su prosljeđeni. Može se primjeniti proširivanjem već postojeće SIM

kartice ili ugradnjom posebne PKI kartice uz postojeću SIM karticu.

Jedan od pogodnih protokola za podržavanje mobilnih plaćanja je bežični, tj. Mobilni

novčanik (Mobil Wallet, M-wallet), koji omogućuje korisniku pogodnost plaćanja pritiskom na

taster, pošto sadrži sve potrebne informacije u memoriji čipa na kartici. Njegovo bitno svojstvo

je to što ga podržava više različitih standarda plaćanja. Za kvalitetnu organizaciju mobilnih

plaćanja važno je postojanje i adekvatnih standarda.

Zbog nepostojanja opšte prihvaćenih standarda razni operateri mobilnih mreža,

proizvođači mobilnih telefona i banke udruživali su se u razne asocijacije za postizanje

zajedničkih standarda.

25


Prema istraživanju kompanije Forrester Research u najznačajnije prepreke razvoju mobilnog

poslovanja spadaju:

briga zbog sigurnosti transakcija;

strah od lošeg iskustva;

neupućenost u korišćenje tehnologije;

neobavještenost i

druge prepreke.

Mnogi odustaju od korištenja mobilnog poslovanja, radi sporog transfera podataka. Ali, većina

misli da je ovakvo poslovanje budućnost. Mobilne tehnologije treće generacije (3G), otkloniće

mnoge nedostatke, prepreke i nedoumice.

26


ZAKLJUČAK

Mobilno poslovanje predstavlja šansu za uspostavljanje jačih odnosa sa korisnicima i

povećanje prihoda finansijskih institucija.Vrijeme i tehnologije nikog ne čekaju : mobilno

poslovanje ima mnogo toga da ponudi bankama. Sve finansijske institucije moraju da

prepoznaju jedinstvene kvalitete mobilnih aplikacija, razmisle kako da ih najbolje integrišu u

svoje poslovne operacije i izgrade svoja mobilna rešenja danas, kao i da ih stalnim

usavršavanjem održavaju konkuretnim i u budućnosti.

Mnogi odustaju od korištenja mobilnog poslovanja, radi sporog transfera podataka. Ali,

većina misli da je ovakvo poslovanje budućnost. Mobilne tehnologije treće generacije (3G) i

četvrte generacije (4G) otkloniće mnoge nedostatke, prepreke i nedoumice kad je u pitanju

mobilno poslovanje.

27


Literatura:

1. Mobilo Financilal Servises, Mobilo City. net 2000

2. Iyotsna Mishra, Grant Gustafson,Mobile Commerce- Strategic Implications for Banks

Artur D Little 2001

3. Rod Ghani The Future of WirelessBanking, IBM Global Servises 2001

4. Quentin Mendoza, This season for m-commerce, Anywhereyougo.com 2000

5. Bjelić, dr Predrag: "Mobilni telefon kao kanal elektronskog poslovanja",

Ekonomski anali, br. 151-2, Ekonomski fakultet, Beograd, 2002.

6. Petković, dr Goran; Lovreta, dr Stipe: "Perspektive razvoja elektronske trgovine u

Jugoslaviji", Ekonomika preduzeća, God. LI, broj 1-2, januar-februar 2003.

7. Lovreta, dr Stipe; Končar, dr Jelena; Petković, dr Goran: "Kanali marketinga", Centar za

izdavačku delatnost Ekonomskog fakulteta u Beogradu, Beograd, 2005.

8. Branislav, dr Egić: “Elektronsko poslovanje”, Centar za izdavačku delatnost u Novom

Sadu, Novi Sad 2006.

28


29

mobilni seminarski

Documents