Međunarodni odnosi-skripta-

Faktori u MO:Unutrašnji ili domaći faktori su:politički sistem i državni oblik,ekonomski sitem i ekonomski potencijal,vojna moć,kulturna i komunikacijska premoć,supremacija u procesu globalizacije,socijalni sistem i njemu primjereni elementi nadgradnje.Vanjski faktori su:međunarodni sistem ,vojna moć u kontekstu raspodjele snaga,međunarodna saradnja i sve izraženija konfliktnost,stanje i potencijal međunarodne ekonomijeH. Morgenthau prema njemu MO kao praktična teorija počivala je na tri temeljne pretpostavke Države-nacije, razlika između domaće politike i međunarodne politike, Međunarodni odnosi predstavljaju borbu za moć i mir.

Teorija ravnoteže sila se zasnivala na hipotezi da će se mir i stabilnost održati u situaciji kada je vojna sila raspoređena tako da nijedna sila ili blok ne mogu dominirati drugima. 1882. zaključen je trojni savez Njemačke, Austro-Ugarske i Italije, a obnovljen je 1902. godine. 1904. godine stvoren je Entente između Velike Britanije i Francuske.Kada su se predstavnici sila pobjednica sastali u Parizu da bi ugovorili mirovni sporazum, poznatiji kao Versajski sporazum (28. juna 1919. godine).

LIGA NARODA: Osnivači Lige su bile države koje su učestvovale u ratu protiv Njemačke, a tako isto i novostvorene (Hedžas, Poljska, Čehoslovačka). Drugu grupu sačinjavale su zemlje koje su pozvane da odmah uđu u Ligu naroda: Argentina, Venecuela, Danska, Španija, Kolumbija, Treću grupu su činile sve ostale države svijeta za čije primanje u članstvo Lige je traženo dvije trećine glasova Skupštine Lige naroda i jednoglasna odluka Savjeta. Pakt Lige naroda-26.lipnja 1919.god. cilj je bio osiguranje međunarodnog mira i sigurnosti i unapređenje suradnje između država. Imala je svoje organe među kojim je najznačajnija bila Generalna Skupština i Vijeće.

ORGANI LIGE NARODA - Sekretarijat (Ženevi), Savjet i Skupštinu, i veći broj komisija i agencija. Razlozi propasti:Nije uspjela osigurati međ. mir i sigurnost,Nikad nije postala univerzalna međunarodna organizacija,Države nisu bile spremne u potpunosti pravno zabraniti rat,Vodeće države su vodile politiku popuštanja spram njemačkoj, japanskoj i talijanskoj agresiji.Osnovni faktori međunarodne politke su sljdeći:

Kolektivna bezbjednost označava bezbjednosni režim uspostavljen dogovorom velikih sila kojim su postavljena pravila za održavanje mira, vođena principom da će akt agresije naići na kolektivni odgovor ostalih.

Realizam-zasnovana na pretpostavci da je svjetska politika u suštini nepromjenjiva borba među državama od kojih svaka gleda primarno sopstveni interes, za premoć i položaj u uslovima međunarodne smušenosti i anarhije.

Realpolitika kao teorijski pogled, gdje je glavna aksioma tvrdnja da države treba da se pripremaju za rat kako bi održale mir.

Bihejviorizam se zalaže za principe i postupke istraživanja međunarodnih pojava kako bi se došlo do uopštavanja ili stavova o «međunarodnim pravilnostima», koje između njih važe bez obzira na mjesto i vrijeme.

Funkcionalizam, neoliberalizam i teorija međuzavisnosti –D. Mitranya, Haasa, D. Eastona, T. Parsonsa itd. Doprinos ove teroije razvoju teorije međunarodnih odnosa, je uočavanje nastajanja sistema međunarodnih odnosa unutar kojih nastaju svojevrsne pravilnosti, po kojima se odnosi u ovakvim sistemima odvijaju.

Marksistički pristup međunarodnim odnosima –glavno je polazište da međunarodni odnosi nastaju s pojavom klasnih društava, odnosno da unutrašnja politika određuje vanjsku politiku, a društveno-ekonomski sistem je bitan faktor u profiliranju te politike.

ČINIOCI U MO

Svjetsko tržište –odnos ponude i tražnje u datom društvu – državi, a svjetsko tržište bi se ponajprije moglo definirati kao rezultanta ponude i tražnje u svjetskim (međunarodnim) relacijama.savršena konkurencija-veliki broj kupaca i prodavaca, na tržištu.platni bilans- oblik eksploatacije, posebno nerazvijenih zemalja.finansijsko tržište-u savremenim kretanjima na svjetskom tržištu «mjesto» više ne mora biti fizički locirano, a i kupci i prodavci u momentu sklapanja ugovora ne moraju posjedovati ni robu ni predmet trgovanja, ni sredstva plaćanja. dijele na tržišta novca, tržište deviza i tržište kapitala Uvjeti svjetskog trzista:veliko tržište. politička stabilnost pravna stabilnost jeftina radna snaga i jeftine sirovine. geopolitički položaj.Svako tržište karakterizira :kretanje roba, kapitala;radne snage;tehnologija;informacijaGeografski faktor u međunarodnim odnosima-najznačajnijih utjecaja na spoljnopolitičko ponašanje država - njihov položaj i prostor. Granice između država, kao linije razdvajanja među državama se uglavnom dijele na prirodne, ali se dijele i na tzv. etničke, u smislu da je jedan narod-nacija Problem je u tome što je na cijeloj planeti teško naći primjer takvog idealnog razgraničenja: gdje se poklapaju «prirodne» sa «etničkim».Vojna moć kao faktor međunarodnih odnosa – Po definicji, vojna moć ograničava potencijalni izbor političkih odluka, jer ona u biti predstavlja posredni faktor u donošenju odluka, prije svega «vođa»Nacija kao faktor međunarodnih odnosa – Nacija je društveno-historijska kategorija koja se javlja tek na određenom stepenu razvoja društva (s pojavom modernog kapitalizma). Nju određuje zajednički teritorij, zajednički jezik, zajednička kultura i tradicija, u mnogim slučajevima zajednička vjera i vjerska tradicija, a mnogi tomu dodaju i određene «psihološke karakteristike».

SPOLJNA POLITIKA

Svaka politika se dijeli na unutrašnju i spoljnu politiku, a svaka od tih politika, naravno, zavisi od političkih sistema dotične države i njenog ustavnog uređenja.Predsjednički sistemi -daju primat predsjedniku države, klasični parlamentarni sistemi (premijeru ili predsjedniku vlade, dogmatski sistemi daju primat predsjedniku vladajuće partije.

Demografski faktor u međunarodnim odnosima: veoma znacajan,ne moze se zanemari cinjenica broja stanovnika,velicina njenog trzista i vojni faktori. Demografska nauka se u osnovi temelji na pojmovnim kategorijama kao što su natalitet, fertilitet, mortalitet.

MEĐUNARODNE ORGANIZACIJE. promatra se kao zajednica više država osnovana međunarodnim ugovorm, zajednica koja ima vlastite organe, a služi postizanju zajedničkih određenih ciljeva.MO dijele na: međunarodne vladine organizacije(osnovi međunarodnog ugovora)međunarodne nevladine organizacije, koje tvore široki krug različitih skupina)Međunarodne organizacije imaju svoj osnovni dokument,po pravilu zajedničko tijelo i imaju osnovne elemente subjektiviteta, posjeduju pravo,obavezu,te ugovornu sposobnost cinalaca obavljaa poslova.Porast broja međunarodnih organizacija uzrokuju sljedeći faktori: države više nisu samodovoljne, razvoj vojnih i tehničkih sredstava učinio je postojanje bilo kakvih utvrda nemogućima;stvaranje socijalističkih država nakon Drugog svjetskog rata i hladnoratovska polarizacija vojnih, političkih, ubrzali su parcijalnog, blokovskog povezivanja;danas jaca želja drzava da djeluju u m.o.Međunarodne vladine organizacije dijele se na: univerzalne (UN i njihove specijalizirane agencije)regionalne (Sjevernoatlantski savez, Organizacija afričkog jedinstva itd.)Formiranje novih institucija koje će moći:unapređivati saradnju, pomoći u rješavanju međunarodnih konflikata,osigurati ili bar pomoći u osiguranju vlastite dobrane i nacionalne sigurnosti.MVO su institucije koje su stvorile i u kojima učestvuju vlade država, a koje im daju ovlasti da donose kolektivne odluke u vezi s posebnim globalnim problemima. NVO su transnacionalne organizacije privatnih građana koje u odnosu na UN imaju konsultativan status.

DRŽAVA

Bitne karakterisitke svake države jesu: teritorija, stanovništvo i glavni centar odlučivanja u datoj državi(vlada,sabor)Modernih država zajedničke karakteristike:jedinstven ekonomski prostor(privredne cjeline),kulturna obilježja (nacionalna kultura),Državna teritorija – Državna teritoija je dio prostora (kopna, vode, zračnog prostora) koji naseljava i koristi određeno stanovništvo i koje se nalazi pod vlašću vlade te države.Veličina teritorije izražava veličinom njene površine (u kilometrima kvadratnim). Države s malom površinom (tzv. patuljaste države) često imaju sporan status i ne smatraju se uvijek subjektima međunarodnih odnosa,izuzetaka, Malta koja je članica Evropske unije, Vatikan Kvalitet –primarno se misli na ekonomsku vrijednost zemljišta, podzemlja, voda i pdomorja, na rudna i šumska bogatstva, na kvalitet poljoprivrednog zemljišta, n energetske resurse (nafta, plin, ugalj itd.)Geografski položaj – obilježje teritorije koje je jedinstveno za svaku državu, tiče se njenog položaja na planeti Zemlji. U vezi s tim država se opisuje položajem koji zauzima, a koji sa sobom nosi različite posljedice, a i određuje njene susjede, Od položaja države zavisi njeno učešće na svjetskom tržištu,

Stanovništvo države –smatraju se ljudi koji na njenoj teritoriji trajno prebivaju Za međunarodne odnose su značajna bitna obilježja stanovništva u pojedinim državama, zato što ljudi čine subjektivni element države, a u krajnjoj konzekvenci su i glavni nosioci međunarodnih odnosa. Kvalitativne osobine stanovništva- misli na prosječnu starost stanovništva, natalitet i mortalitet, posebno na mortalitet dojenčadi, zatim na odnos između polova, na stepen urbanizacijeU klasičnim teorijama međunarodnih:nacionalno homogene države stanovništvo u pripada jednoj naciji,države čije se stanovništvo sastoji iz više nasija ili njihovih dijelova političkog sistema federalne države,države čiji je nacionalni karakter prilično teško odrediti. -novnonastalim državama.Imigracione države-stanovništvo pretežno predstavljaju doseljenici iz drugih država ili njihovi potomci. Glavno obilježje ovih država je u tome što se imigranti nisu primarno držali u tzv. nacionalnim grupama. Državna vlast (vlada) –vlada se ne podrazumijeva samo ono značenje koje ona ima u ustavnom pravu, odnosno samo onaj organ koji se tako po ustavu naziva. ukupnost svih organa koji su ovlašćeni da donose odluke u ime cijele države i koje se kao takve prihvataju u inostranstvu. ne podrazumijevamo samo one organe koji formalno donose obavezne odluke u odnosu na datu državu i inostranstvo, već i na one odluke i institucije koje često ustavom nisu ni određene, a koje de facto imaju veliki utjecaj.Političkih institucija tri osnovna pitanja:ko bira vladajuće rukovodeće političke organe da li se radi o autokratskom ili dmeokratskom političkom sistemu.kako su oni organizirani i kakav im je međusobni odnos - Odnos između zakonodavnih, izvršnih i sudskih organa vlasti. da li su oni , i ako jesu, čime ograničeni –pisani ustav, koji propisuje način na koji se politička vlast vrši.

II DIO GRADIVA

TRANSNACIONALNI SUBJEKTI MO

Transnacionalni subjekti MO karakteriziraju se u tome sto su u njima okupljeni ljudi iz razlicitih drzava bez posredovanja svojih drzava.

Medjunarodni politicki pokreti okupljaju ljude razlicitih nacionalnosti i drzavljanstava, koji ne teze samo jednom djelomicnom ili privremenom cilju, vec usvajaju siru politicku ideologiju, ucenje ili program i zalazu se za njihovo usvajanje ili ostvarivanje u cijelom svijetu. Oni teze radikalnim promjenama u medjunarodnoj politici i vjeruju u prednost odredjene ideologije i odredjenih drustvenih politickih sistema.

Danas se kao najvazniji medjunarodno politicki pokreti uglavnom pominju medjunarodne politicke internacionale, koje su fakticki asocijacije nacionalnih stranaka koje polaze od iste ideologije i imaju iste politicke programe.

TRANSNACIONALNE PRIVREDNE ORGANIZACIJE

Krajem 19-og i pocetkom 20-og stoljeca javljaju se velika prvredna preduzeca kao sto su karteli, trustovi, monopoli koja jako djeluju na prostoru odredene drzave i uglavnom su pod njenom kontrolom. Takva preduzeca odigrali su veliku ulogu u kolonijalnim osvajanjima. U pravilu sto je zemlja razvijenija to je sklonija da igra aktivnu ulogu u svjetskoj politickoj ekonomiji.

Drustveni bruto proizvod DBP koristi se u kombinaciji sa ostalim faktorima da bi se identificirale velicine velike sile sto je vazan element za predvidjanja globalnog interesa i angaziranosti pojedinih zemalja.

Medjunarodni karteli predstavljaju sporazum izmedju nekoliko krupnih preduzeca o raspodjeli svjetskog trzista., utvrdjivanju cijena i ukupne proizvodnje cime se podstice njihov monopolisticki tj.oligopolisticki polozaj.

Visenacionalna preduzeca imaju u vidu sistem privrednih jedinica, koje su rasporedjene u vise drzava i podredjene jednom centru. Srediste preduzeca u jednoj drzavi a jedinice van te drzave mogu biti ili dijelovi (branse) samog tog preduzeca nad kojima ono ima potpunu vlast ili njegove filijale (drustva) gdje se nadzor vrsi posredovanjem odgovarajuceg, za kontrolu dovoljnog dijela akcija. Danasnje velike multinacionalne kompanije odrzavaju gotovo ravnopravne odnose s pojedinim vladama preko svojih specijalnih «nadlestava za vanjske poslove».

TRANSNACIONALNE VJERSKE ORGANIZACIJE

Religija je u razlicitim oblicima imala utjecaja i na nacionalne ideologije, nacionalnu emancipaciju i homogenizaciju a posebno na ukupnu tradiciju i kulturu. Pored lokalnih i nacionalnih, postoje i medjunarodne religije (monoteisticke) koje su imale sljedbenike u velikom broju zemalja i posmatrano historijski ispoljavale su se kao vazniji subjekti MO. Bitno njihovo obiljezje jeste proporcionalno veliki broj sljedbenika koji teze da se grupisu pa i institucionalno organizuju u odredjenim dijelovima svijeta.

Katolicka crkva je najcvrsce organizirana medjunarodna crkva, pociva na razvijenom sistemu pravila i ima strogu hijerarhiju. Na celu se nalazi papa u svojstvu «vrovnog svecenika svjetske crkve». Pored pape u Vatikanu djeluje i skup kardinala koji obezbjedjuje jedinstvo katolicke crkve i utvrdjuje nacin ponasanja i djelovanja svekolikog katolickog klera.

Pravoslavna crkva 1054. godine krscanska crkva je podijeljena na zapadnu (katolicku) i istocnu (pravoslavnu). Pravoslavna crkva je skup hriscanskih pomjesnih ili upravno samostalnih crkava. Ona je organiyirana na autokefalnom, odnosno nacionalnom principu. Na medjunarodnom planu na celu pravoslavne crkve i danas je Vaseljanski sabor sa sjedistem u Istanbulu. On je znacajan jer je vrhovna vjerska instanca koja daje autokefalnost pojedinim pravoslavnim crkvama.

Islam u izvornom prevodu sa arapskog znaci «predanost jednom bogu». Nastala je na arapskom poluotoku u 7. st. nase ere. Sve od 1924. god ulogu vrhovnih poglavara svih muslimana imali su halife koji se se smatrali nasljednicima Muhameda kao vrhovnog vjerskog autoriteta i vodje. Poslije turske revolucije, sa sultanatom je ukinut halifat.

Judaizam je najstarija od tri svjetske religije, on je izvor krscanstva i islama. Javlja se cionizam iz ideologije i zelje Zidva da ponovo zive u svojoj zemlji. Zaslugom cionizma uspostavljena je drzava Izrael. 1942. god cionisticki pokret usvaja Baltimorski program koji poziva na uspostavu zidovske drzave u britnskom mandatu u Palestini. Drzava Izrael uspostavljena je 14. maja 1948. odlukom Generalne skupstine UN-a.

UN KAO BITAN SUBJEKT MO

UN je medjunarodna organizacija za odrzavanje mira i sigurnosti u svijetu, razvijanje dobrosusjedskih odnosa, ekonomsku suradnju, sirenje tolerancije i promicanje postivanja ljudskih prava i osnovnih sloboda covjeka.

Cilj je bio ocuvati mir, ti ciljevi zapisani su u osnivackoj Povelji Organizacije UN-a, koja je potpisana 26.juna 1945. god u San Francisku, a stupila je na snagu 24.10. 1945. nakon prihvacanja od strane 51 drzave. UN ima 192 clanice.

Clan 1. – Ciljevi UN: 1. odrzavanje medjunarodnog mira i bezbjednosti 2. razvijanje prijateljskih odnosa izmedju naroda na osnovu uvazavanja principa

jednakih prava i samoopredjeljenja3. postizanje medjunarodne saradnje u rjesavanju medjunarodnih problema

ekonomskog, socijalnog, kulturnog ili humanitarnog karaktera i unapredjivanje i podsticanje postivanja ljudskih prava i osnovnih sloboda za sve.

4. funkcionisanje u ulozi centara za usaglasavanje djelovanja svih naroda na postizanju ovih zajednickih ciljeva.

U cl. 51 Povelje precizno je odredjeno da svaka suverena i medjunarodno priznata drzava, u slucaju agresije na nju, ima ne samo prava da se brani, vec su i UN obavezne da pomognu i zastite tu zemlju od posljedica same agresije.

Od svog utemeljenja 1945. godine, tezila je da spoji dva glavna cilja: ocuvanje mira i poboljskanje zivota na planeti.

Ideologija UN-a izrazena je kroz 6 osnovnih principa: sloboda, jednakost, solidarnost, tolerancija, postovanje prirode i osjecaj za zajednicku odgovornost.

Organi UN-a:1.savjet bezbjednosti, 2. generalna skupstina, 3. ekonomski i socijalni savjet, 4. starateljski savjet, 5. sekretarijat, 6. medjunarodni sud pravde.

Budzet UN sastoji se od tri odvojena elementa: osnovnog budzeta, budzeta za odrzavanje mira, budzeta za dobrovoljne programe.

SPOLJNOPOLITICKA SREDSTVA

Izbor sredstava u okviru spoljnopolitickog odlucivanja je u osnovi opredjeljivanje za djelatnost koja postojecu situaciju treba da promijeni ili ocuva u cilju realizacije izabranog spoljnopolitickog cilja. Sredstvo je primarno politicka djelatnost i akcija, i kada se ono upotrijebi to je posljedica vec donesene politicke odluke.

Vecina spoljnopolitickih odluka donosi se kao posljedica medjuzavisnosti drzava i ostalih subjekata MO. Jedan subjekt ne moze da postigne svoj spoljnopoliticki cilj bez saradnje ili bar pristanka nekog drugog subjekta MO ili vise njih.

Glavna sredstva u spoljnoj politici su: ubjedjivanje, obecanje, prijetnja, nagrada, kazna i prinuda.

Ubjedjivanje je sredstvo kojim jedan subjekt nastoji da drugoga iskljucivo uvjeri da treba da se ponasa kako to prvom subjektu odgovara uy iskljucivo koristenje razloga (argumenata).

Obecanje je stavljanje u izgled koristi drugom subjektu ako se bude ponasao na zeljeni nacin. Za obecanje je veoma vazno povjerenje koje se gradi i rusi sopstvenom praksom u pogledu izvrsenja medjunarodnih obaveza. Kada je povjerenje smanjeno moraju se pruziti izvjesna jemstva da ce obecanje biti izvrseno.

Prijetnja je stavljanje u izgled stete za drugog subjekta ako se ne povinuje zahtjevu prijetioca. Prijetnjom se druga strana moze navoditi na cinjenje ili necinjene, pasivnost. Prva vrsta prijetnje moze se nazvati primoravanjem, dok se za drugu koristi izraz odvracanje. Pravno priznat oblik prijetnje bio je ultimatum, gdje se prijetilo primjenom oruzane sile (ratom). Da bi bila uspjesna, prijetnja mora biti: stvarna i ostvarljiva.

Nagrada sastoji se u postupcima povoljnim po drugog subjekta, preduzetim s namjerom da se oda priznanje njegovom proslom ponasanju i tako podrzi da nastavi smjer. Nagrada nije obavezna, ne sadrzi pritisak i ne podrazumijeva upotrebu sile i ne djeluje nepovoljno na MO.

Kazna je nanosenje stete subjektu koji se nije ponasao po volji kaznitelja. Njen racionalni cilj moze oznaciti samonastojanje da se nezeljeno ponasanje izmjeni.

Prinuda iskljucuje opredjeljivanje subjekta na koga je primjenjeno; on se ne navodi na zeljeno ponasanje, nego ga na to primorava ili zeljene postupke umjesto njega preduzima prinuditelj. Politika sile je stalni i po misljenu mnogih nuzni pratilac MO. U MO prinuda se koristi slobodno izmedju subjekata, dok je unutar drzave zabranjeno i onemoguceno postojane vrhovnog autoriteta koga u medjunarodnoj zajednici nema.

SUVREMENI TERORIZAM (OD ANARHIZMA DO TERORIZMA)

Pojam terorizma dolazi od lat. korijena teror-strah. Teror je svagdje oruzje manjine koja smatra da je ugrozen neki opci interes i u tom sopstvenom strahu za ocuvanje opcih interesa, manjina zeli da izazove strah i jezu stvarnog ili imaginarnog neprijatelja. Terorizam po pravilu ne moze da razluci prave krivce od onih koji su nevini. Terorizam se ne smije identifikovati sa anarhizmom.

Dimitrijevic dijeli drustvo na 6 kategorija: 1. oni koji su smjesta osudjeni na smrt2. pravi sadisti i tlacitelji3. «stoka na visokom polozaju»4. politicki ambiciozni ljudi naprednih pogleda 5. verbalni doktrinari i revolucionari6. zene

Pjotr Kropotkin odobrava terorizam kao pobunu manjine, koja treba da pokaze svu trulez drustva, njegovu zrelost za drustvenu promjenu. On smatra da je terorizam dobar nacin da se privuce opca paznja, spektakulran nacin dokazivanja da je poredak slabiji nego sto izgleda.

Vijece sigurnosti UN-a jednoglasno je 13. septembra usvojilo novu rezoluciju kojom se od svih drzava clanica svjetske organizacije trazi aktivno ucesce u borbi protiv medjunardnog terorizma i onih koji ga podrzavaju. U rezoluciji je istaknuto da je terorizam jedna od najozbiljnijih prijetnji medjunarodnoj sigurnosti u ovom stoljecu te se od svih clanica UN-a trazi da pojacaju napore da se iskorijeni terorizam u svijetu.

Karakteristike terorizma (Dimitrijevic):1. nasilje (teroristicko) sadrzi prijetnju buducim nasiljem 2. izazivanje straha kod protivnika – djelovanje na volju i psiholosko raspolozenje

ljudi3. utecaj na siru okolinu – cilj je da vecina stanovnistva prestane da podrzava

poredak koji on napada4. nenormalnost terorizma – teroristickim se moze nazvati samo onaj vid politickog

nasilja koji odstupa od opceprihvacenih pravila i koji je na odredjen nacin nezakonit, nedozvoljen i neuobicajen.

MO I GLOBALIZACIJA

Globalizacija je drugo ime za skup pojava koje su medjusobno povezane i koje tako, zajednicki djeluju, preobrazavaju svjetsku politiku. Ovaj termin se koristi da bi se oznacio jedan proces, politika, predvidjanje i rezultat djelovanja nevidljivih medjunarodnih snaga koje izazivaju masovne promjene u citavom svijetu.

Prema medjunarodnom monetarnom fondu, globalizacija je sve tjesnja medjunarodna integracija trzista i robe i usluga i kapitala. Globalizacija ima dvojake efekte; povezuje i ujedinjuje svijet i stvara do sad nevidjeni nivo bogatstva, a takodjer dovodi do toga da nacionalne granice i drzavne vlade gube na znacaju. Globalizacija vodi ka istovremenom integriranju i dezintegriranju drzava. Glavni uzrok ove globalne transformacije jeste sve veca brzina i opseg komunikacije.

«Globalno selo» (Kegli i Vitkopf) je popularna predstava kojom se opisuje rast svijesti o tome da svi ljudi dijele zajednicku sudbinu; proistice iz makroperspektive po kojom je svijet jedna integrisana i medjuzavisna cjelina.

Globalno informaciono dobaMobilni telefoni i kompjuteri su vazni simboli globalizacije, istovremeno su i najmocniji

cinioci. Kompjuteri duguju svoj rast i utjecaj pojavi koju nazivamo Murov zakon (po Gordonu Muru, osnivacu kompanije Intel) koji glasi da se snaga i kapacitet kompjutera udvostrucuju svakih 18 mjeseci. Ovaj eksponencijalni rast izazvao je digitalnu revoluciju.

Sajberspejs je metafora koja se koristi za opisivanje globalne elektronske mreze ljudi, ideja i interakcija na internetu, ta mreza je potpuno neopterecena granicama kakve postoje u geopolitickom prostoru.

Internet je sredstvo za povezivanje poslovanja i transfer kapitala preko granica pomocu elektronske trgovine. Internet omogucava svjetsku hipermobilnost ideja i informacija, a tzv. trka u digitalnom naoruzavanju dovela je do toga da na globalnom sjeveru bude koncentrisana intelektualna svojina i da se ona upravo odatle kontrolise.

Virtuelnost je predstava koja se stvara pomocu kompjuterske tehnologije za prikazivanje objekata i pojava – lazna slika realnih stvari, ljudi i iskustava.

Digitalni jaz odnosi se na pristup koji ljudi imaju informacijama i komunikacijskoj tehnologiji. To je podjela izmedju Globalnog sjevera, bogatog internet tehnologijom i Globalnog juga; podjela je izvrsena na temelju procentualnog udjela korisnika i provajdera.

Informaticka i komunikaciona tehnologija (ICT) su tehnoloska sredstva pomocu kojih se prenose informacije i komunikacije, kao sto je svjetska Internet mreza.

Mediji: trzista ili monopol – tip utjecaja koji mediji imaju na MO vrlo je specifican i ogranicen tip utjecaja. Mediji mnogo vise utjecu na to o cemu ljudi razmisljaju nego na to sta

oni zapravo misle. Na taj nacin mediji prvenstveno imaju ulogu da utvrde dnevni red javne debate o javnim pitanjima a ne da formiraju javno mnijenje.

Novi svjetski informativni i komunikacijski poredak (NWICO) je kontroverzni poziv koji je manje razvijeni Globalni jug uputio 1980. godine u borbi protiv onoga sto je oznacio kao «kulturni imperijalizam». Globalni jug je pozvao na zaobilazenje i odbacivanje vijesti i informacija koje emituju transnacionalne zapadne novinske agencije.

Uloga sile u međunarodnim odnosima

Nakon Drugog svjetskog rata, na scenu je stigao bipolarni svijet. Činilo se da se jedino SSSR i SAD mogu ubrojati u velike sile dok je Britanija, uprkos Čerčilu malaksavala. „Velika trojka“: Vinston-Čerčil, Frenklin-Ruzvelt i Josif Visarionovič Staljin sastala se na konferenciji u Jalti, februara 1945, da bi stvorili novi svjetski poredak.Sastali su se da riješe poslijetarna teritorijalna pitanja, i postupak glasanja u UN-u u cilju kolektivnog upravljanja svjetskim poretkom.

S obzirom da su došli do neodređenih kompromisa „velika trojka“ ponovo se sastala u julu 1954 u Potsdamu. Sastanak je završen bez sporazuma, a Staljin je lukavo isposlovao da SSSR uđe u rat protiv Japana.Nakon rata, SAD i SSSR ostale su svjetske velike sile, koje su i dalje bile snažne sa sposobnošću da nametnu svoju volju. Pobjeđeni Njemačka i Japan su pali sa položaja velikih sila. VB se također iscrpila i skliznula sa vrha hijerarhije svjetskih sila. Tako da su Amerikanci i Rusi držali sudbinu polovine čovječanstva i sve druge države, u poređenju s njima, su bili patuljci.

Hladni ratUzroci i evolucija Hladnog rata, ističe se nekoliko postuliranih uzroka:

Prvi zagovaraju realisti: Hladni rat je rezultat tranzicije sila koji je izbacio SAD i SSSR na vrh međunarodne hijerarhije, zbog čega je svaka od njih prirodno postala sumnjičava prema drugoj, a njihov rivalitet neizbježan, tako da su obe super sile imale razloga da se boje i bore protiv potencijalnog vodstva one druge i podsticala je svaku od sila da ostvari i uspostavi dominantan utjecaj u svojoj sopstvenoj sferi utjecaja.

Hladni rat je trajao 42 godine (1949-1991) kao dugo suparništvo između SAD i SSSR s ciljem da se ograniči ekspanzija protivnika i ostvari prevlast u svijetu. Po drugom tumačenju Hladni rat je bio jednostavno produžetak uzajamnog prezira super sila za stavove druge strane o politici i ekonomiji. Američka netrpeljivost prema SSSR-u podstaknuta je boljševičkom revolucijom 1917 g. koja je na vlast dovela komuniste.

Strah SAD-a od marksizma podsticala je pojavu antisemitizma kao suprotstavljene ideologije. Sično tome, sovjetsku politiku je podsticalo vjerovanje da kapitalizam ne može da koegzistira sa komunizmom. Njen cilj je bio da ubrza tempo historijskog procesa u kome će komunizam na kraju

odnijeti prevagu. Oni su osjećali da kapitalističke države na čelu sa SSSR-om nastoje da opkole sovjetski savez i zatru komunizam u korijenu i da je njihova obaveza da se tome odupru.

Glavne teorije „sile“

Realistična teorija- to je jedna od najstarijih. Tvorac ove teorije je Hans Morgenthau. Realisti u prvi plan stavljaju dva najvažnija elementa u MO:

-Nacionalni interes države-Silu kao sredstvo ostvarenja tog interesa

Sila se smatra najučinkovitijim sredstvom za zadovoljavanje bitnih interesa države. U vezi s tim ključni elementi MO temelje se na kategorijama interesa moći i sile koji u pozitivnoj interakciji predstavljaju nacionalnu moć.

Realisti su najveću pozornost obratili na dva instrumenta diplomaciju i „strategiju“, čija kombinacija ustvari i predstavlja vanjsku politiku neke zemlje i pokazatelj je njezine nacionalne moći. ( Termin „strategija“ koristi se kao sinonim za politiku pozicija sile u MO, dakle kao antagonizam pojmu „diplomacija“ koji se koristi za označavanje miroljubivih metoda vanjske politike).

Realistična teorija, bila je vodeća teorija MO pedesetih i šezdesetih god.u SAD-u i tad je imala snažan čak i presudan utjecaj na tadašnju američku vanjsku politiku. Danas, u savremenim MO ova teorija je postala povjesnom kategorijom, zajedno sa ravnotežom sila, blokovskom bipolarizacijom i haldnoratovskom politikom.

Teorija rata i mira

Najistaknutiji predstavnik je Rajmund Aron. U ovom slučaju MO se shvaćaju međuovisnim djelovanjem „stratega“ i diplomata u kategorijalnom odnosu rat-mir, te kalkulacije sile i diplomatskih sredstava. Po njima, rat i mir predstavljaju prirodno stanje mogućih odnosa u međudržavnim relacijama, jer se MO ponajprije smatraju politikom, a politika je primarno izraz sile i nacionalne sile. Ova teorija osim ravnoteže sila u MO, verificira i nužnost postizanja ravnoteže intenziteta sile, jer tumači da je prekomjerna upotreba sile kao i njeno pomanjkanje jednako opasno za mir.

Teorija faktora i polova

Formulirao ju je Quincy Wright, postavivši cjelokupne MO između 2 pola- mir i rat. Te polove određuju 4 temeljna faktora koji opredjeljuju ljudski život, nalaze se u neprekidnoj korelaciji: gospodarsko-tehnološki, pravni, socio-politički, biološko-kulturološki faktori, među kojima su važni materijalni (gospodarski, vojni, demografski..), a manje pouzdani moralni(ideologija, mentalitet, tradicija..), ali i one mogu imati značajnu ulogu u def. MO.

Teorija međunarodnog ekvilibrija

Bave se problemom ravnoteže MO čiji ključ su međunarodne razvijene institucije. Institucionalni ekvilibriji određuju različite elemente, ali suštinu predstavlja formiranje multinacionalnih institucija preko kojih bi se uspostavila kontrola međunardone ravnoteže, i time ograničila mogućnost

nametanja rata kao oblika ponašanja država u MO. Ova teorija ustvari zagovara i potvrđuje blokovsku politiku, može se smatrati jednim od oblika realistične teorije.

Marksistička klasna teorijaOva teorija stanje rata i mira u MO postavlja na razinu antagonizma među društvenim klasama, odnosno suprotnosti između proleterijata i buržuazije.

Savremena teorija- polazi od teze da je sila temeljni sadržaj MO, a rat je primjena sile. Prema ovoj teoriji postoji nacionalna i internacionalna sila, čije najvažnije sastavnice su čvrstoća, nacionalna snaga, i odlučnost u ostvarivanju cilja. Glavna zadaća novih teorija MO je definiranje mjesta i uloge svakog međunarodnog subjekta u višestrukoj interakciji odnosa i komunikacija unutar međunarodne zajednice.

Hladni rat, „Treći svijet,, i politika nesvrstavanja

Nakon Drugog svejtskog rata veoma brzo dolazi do oštrih ideoloških i političkih konfrontacija, posebno do američkog sovjetskog suparništva. Najviše stradanja u antifašističkoj koaliciji imali su Sovjet, prije svega u ljudstvu, ogromnom materijalnom razaranju, uništavanju ekonomije itd... SSSR je u Drugom svjetkom ratu izgubio preko 20 miliona ljudi, stoga je sovjetska politika bila odlučna u namjeri da se geostrateški, vojno i politički onemogući bilo kakva nova agresija koja bi dolazila sa Zapada.

Bila je odlučna da ponovo uspostavi kontrolu nad balitčkim državama (Estonija, Letonija, Litvanija), da se proširi ka Zapadu preko poljsko-ruske granice, te da preuzme dijelove teritorije od Finske, Mađarske i Ruminije. Zapad je najviše brinula ideološka ambicija Sovjeta, a to je da u svim državama koje su postale interesna zona SSSR-a instaliraju komunistički režim.

Druga polovina 20 st. je karakterizirana Hladnim ratom, izraženom vojnom blokovskom podjelom svijeta, prijetnjama svjetskom miru, te žestokim ideološkim konfrontacijama. U takvoj klimi i svjetskim odnosima, javlja se i svjetski Pokret nesvrstavanja. Začeci ovog pokreta sežu u 1955 g. kada su se u Bandunu sastali predstavnici 29 azijskih i afričkih zemalja. Glavni cilj te konferencije bio je izrada programa i strategije za borbu protiv kolonijalizma.

Na inicijativu predsjednika Socijalističke Jugoslavije Josipa Broza Tita 1961 g. u Beogradu su se sastale vođe 25 zemalja uglavnom bivših kolonija. Historijski značaj te Beogradske konferencije ogleda se u tome što je na njoj formiran „Trajni politički savez“, odnosno Pokret nesvrstanih. U vrijeme začetka politike nesvrstavanja uporedo se razvija i ideja „koegzistencije“, kasnije nazvana „Aktivna i miroljubiva koegzistencija“. Prvu zvaničnu ideju koegzistencije dao je državni sporazum između Kine i Indije iz 1954 kojim se predviđalo mirno rješavanje Tibeta. Taj sporazum poznat kao sporazum Panča Šila. Koegzistencija se može okaraktazirati kao: -tip međunarodne saradnje karakterističan za državu s različitim, čak i suprotnim društveno-političkim i ekonomskim uređnjem.-aktivnu saradnju država na raznim područjima međusobnih veza, posebno kojoj je svrha održavanje mira i sigurnosti.-međunarodnu saradnju u skladu s načelima Povelje UN-a

-oblik međunarodne saradnje koji ne može biti shvaćen kao sredstvo kojem je svrha zaustaviti daljnje procese društvenog razvoja.

U Deklaraciji o načelima međunarodnih prava o prijateljskim odnosima i saradnji država, prihvaćenoj na zasjedanju Opće skupštine UN-a 1970-te, prihvaćena su slj.načela koegzistencije:

1.zabrana od prijetnje i upotrebe sile protiv teritorijalog integriteta ili političke nezavisnosti bilo koje države ili na bilo koji način suprotan ciljevima UN-a2.Mirno rješavanje međunarodnih sporova3. Zabrana intervencije, mješanja u unutrašnje poslove drugih država.4.suverena jednakost države5.ravnopravnost i samoodređenje naroda6.svjesno ispunjavanje međunarodnih obaveza u slkladu s poveljom UN-a7.obeveza saradnje države u skladu s Poveljom.

U prilog Pokreta nesvrstanih i ideja o koegzistenciji pojavila se „Teorija detanta“ (francuski „detente“-opuštanje), koja je označavala zahtjev za „otopljavanjem hladnoratovske klime“ i odnosa uspostavljenim blokovskom podjelom svijeta i trkom u naoružavanju. Detant je bio proizvod racionalnog političkog promišljanja da i pored svih veoma izraženih suprotnosti u svijetu, izlaz nije u novom-III svjetkom ratu.

Kraj Hladnog rata, koji se uglavnom omeđava padom Berlinskog zida, ujedinjenjem Njemačke, raspadom SSSR-a i raspuštanjem Varšavskog pakta, ujedno je bio i početak kraja utjecaja svjetskog Pokreta nesvrstavanja.

MO i diplomacija

Diplomacija je oblik državne djelatnosti usmjeren na odnose sa drugim zemljama i subjekima MO.U osnovi radi se o ciljevima politike određenih država, a ti se ciljevi primarno ogledaju u spoljnoj

politici država. Diplomacija je instrument pomoću kojeg se ostvaruje ta politika. Pojam diplomacija dolazi od

grč.riječi „diploma“ što znači presavijeni list, odnosno dvostruko presavijeni list. U francuskom jeziku „la diplomatie“ pojavljuje se prvi put 1726g. a označava nauku ili umijeće o

međunarodnim govorima. Diplomacija obavlja veoma važne zadatke, ali u suštini cilj diplomacije je afirmacija interesa i položaja vlastite države, sprečavanje rata i sl.

U modernom dobu pojačao se zahtjev za tzv.javnom diplomacijom, prije svega u cilju onemogućavanja zakulisnih sporazuma ili odluka koje bi bile skrivene od javnosti. Moderna diplomacija danas je usmjerena na ono što se zove ekonomska diplomacija, kojom se označavaju diplomatske aktivnosti usmjerene prema unapređenju i zaštiti ekonomskih interesa određene zemlje. To se odnosi na pitanje unapređenje izvoza, privlačenje stranih investicija, borbu za nova tržišta, investiranje na globalnoj razini, razmjenu informacija, unapređenju kulturne i sportske suradnje..

EU i MO

EU je specijalna nadnacionalna politička, ekonomska, carinska, monetarna, ali i odbrambeno-sigurnosna intergracija država Europe. Proces europskog integriranja započeo je stvaranjem

Europske zajednice za ugalj i čelik 1951g. Europske zajednice za atomsku energiju 1957, i europske ekonomske zajednice 1958g. Cilj tog saveza je u početku bio usredotočen na trgovinu i razvoj.

Glavno upravno tijelo EU je: Savjet ministara, taj savjet čine ministri vlada država članica EU koji učestvuju u donošenju najvažnijih odluka. Savjet utvrđuje smjernice opće politike Europskoj komisiji koja se sastoji od 20 komesara. Sjedište Europske komisije je u Briselu, i ona je stvorena da izgradi zajedničku ekonomsku politiku i da nadgleda ukupan rad europske administracije. Bitne funkcije europske komisije: predlaže nove zakone za EU, nadgleda ugovore EU, i izvršava odluke Europskog savjeta.

Europski parlament je predstavničko tijelo političkih partija. Ima 630 poslanika, koji se najmanje 4 puta godišnje sastaju u Strazburu, kako bi raspravljali o pitanjima od programskog i strateškog značaja za EU. Europski parlament vlast dijeli sa Savjetom ministara, a poslanici donose zakone, odobravaju budžet EU, nadgledaju rad Europske komisije i mogu oboriti njene odluke.

Europski sud pravde smješten je u Luksenburgu; data mu je odgovornost da rješava sporove među vladama EU i novim institucijama koje je EU stvorila. Sud se sastoji od 15 sudija koji tumače prava EU , donosi odluke o pravnim pitanjima unutar institucija EU. Njegove odluke su obavezujuće.

Za usvajanje uputstava i propisa EU u praksi se koriste dvije procedure donošenjea odluka: savjetovanje i saradnja; koja će se procedura koristiti zavisi od prirode prijedloga koji se razmatra.

Europska unija je osnovana Ugovorom o EU koji je potpisan u Mastrichtu 10.12.1991 g. U Mastrichtu su udareni temelji Unije koja osim primarno ekonomskih interesa, ima i druge ambicije: jačanje zajedničke vanjske i sigurnosne politike, te saradnju u oblasti unutrašne politike i pravosuđa.

Europski ustav je postignut na samitu u Briselu juna 2004g. Njegovo usvajanje je pretpostavljalo ratifikaciju u svih 25 država članica od kojih je makar 9 država moralo da održi raferendum. Međutim, Europski ustav nije stupio na snagu jer referendum nije uspio u 2 države članice- Francuskoj i Holandiji. Europski ustav je dokument čiji je cilj da olakša i učini djelotvornijim funkcionisanje proširene unije od 27 država članica.

Ustav se satoji od 4 djela. Prvi dio predviđa načela, funkcije i organe. Drugi sadrži Povelju o ljudskim pravima, treći propisuje pravila za donošenje odluka i primjenu različitih politika EU, četvrti dio sadrži pravila o stupanju na snagu protokola i deklaracije.

Europa danas sebe smatra drugom federalnom demokratskom super silom. Ona sve više postaje snažni pobornik integracije i institucionalnih pristupa očuvanja mira. Bezbjednosna strategija EU sve više poziva na načela neoliberalnog institucionalizma, to znači da EU svoju budućnost vidi u širenju međunarodnih organizacija, europskom ujedinjenju, poštivanju međunarodnog prava, razoružanju i promovisanju demokracije. U vezi stim EU je najveći zagovornik stvaranja zajedničke bezbjednosne politike, s ciljem da stvori „sveevropske ekspedicione snage najmanje 60.000 vojnika.“

BiH i EUBilateralni odnosi između BiH i EU uspostavljeni su međunarodnim priznavanjem Republike BiH

kao nezavisne i suverene države u aprilu 1992g. To je značajno doprinijelo da već u maju 1992g. BiH postane punopravna članica UN. U martu 1993g. uspostavljeni su puni diplomatski odnosi BiH i EU. Spoljna politika BiH po Ustavu, prije svega, u nadležnosti Presjedništva BiH, Vijeća ministara BiH itd...

Počev od 2000-te EU energičnije preuzima inicjativu i zemljama Zapadnog Balkana nudi mogućnost stabilizacije radi pridruženja Uniji. Stoga je smišljen novi „predpristupni mehanizam“, tzv. Mapa puta, sa 18 uslova koje je BiH morala ispuniti kako bi se kvalificirala za testiranje o spremnosti za učešće o pregovorima o stabilizaciji i pridruženju.

Tek u decembru 2002g. ispunjeno je svih 18 uslova iz mape puta. Tako je BiH ušla u Partnerstvo za mir, u Savjet europe, a polovinom 2008g.konačno je potpisan i Sporazum o pridruživanju. Strateški cilj BiH i dalje ostaje ulazak u EU i NATO. Ulaskom u NATO sigurno bi se trajno izbjegli ratni sukobi unutar BiH, potpuno izbjegla mogućnost agresije na BiH od strane susjednih ili nekih drugih zemalja. S druge strane ulaskom u NATO pakt BiH bi mnogo dobila na unutarnjoj stabilnosti i bezbijednosti, što bi privuklo domaće i strane investitore, odnosno europski i svjetski kapital, to bi onda bio generator za brži ulazak BiH u EU.