mletacka istra 1374

Download MLETACKA ISTRA 1374

Post on 15-Jul-2015

385 views

Category:

Documents

4 download

Embed Size (px)

TRANSCRIPT

MLETACKA ISTRA 1374-1797 GODINE

IZMEU REPUBLIKE I CARSTVA (1420.1797.)

IZMEU REPUBLIKE I CARS1. OBLICI VLADANJA DVA RAZLIITA SUVERENITETA tit Serenissime Politika ravnotea Napetosti oko Trsta 1508. godina: mletako-habsburki rat Rat Cambraiske lige Sukobi u regiji 1516. godina: novi mletaki posjedi Podjela Stalne trzavice Uskoci Rat 1615.1617. godine Utvrde i napetosti XVII. stoljee XVIII. stoljee 1797. godina: kraj jednog doba MLETAKI MODEL Tri razdoblja mletake vladavine Koparski podestat i kapetan Pokrajina Istra Raporski kapetan Podesterie /Naelnitva Komunalne uprave Podestat Koparski sudac Javni proraun Trokovi i prihodi mletake Istre Vojna organizacija HABSBURKI MODEL Sredstvo kompenzacije Pazinska grofovija Upravni ustroj grofovije Stagnacija u XVII. stoljeu Obitelji Porzia i Auersperg Napetosti 1712. godine Austrijsko primorje Kastavska kapetanija i Rijeka

U 13. st. vlast patrijarha je oslabila te su se istarski gradovi redom predavali Veneciji: Pore 1267., Umag 1269., Novigrad 1270., Sveti Lovre 1271., Motovun 1278., Kopar 1279., Piran i Rovinj 1283. godine. Venecija je postupno zavladala cijelim obalnim pojasom zapadne Istre i prostorom do Plomina na istonoj obali poluotoka. Godine 1325. nastaje prvi glagoljiki hrvatski spis, Istarski razvod, zapisnik o razgranienju opina srednje i jugoistone Istre. Od Napoleona do Austrije [uredi] Padom Mletake Republike 1797. g. Istra potpada pod vlast Napoleona, ali Napoleon predaje Veneciju Habsburkoj Monarhiji, zajedno s mletakim dijelom Istre i Dalmacije, u zamjenu za Lombardiju i Nizozemsku. Godine 1805. Napoleon ponovno zauzima bivu mletaku Istru.

U razdoblju od 1420. do 1797. istarski je poluotok bio podijeljen izmeu dvaju vladara Mleana i Habsburgovaca i dvaju razliitih politikih, institucionalnih i upravnih modela. Gotovo tri etvrtine poluotoka pripadalo je Mletakoj Republici. Istra je za Veneciju bila pomorska periferija u pravom smislu rijei, produen dio njihovih laguna. Za Habsburgovce istarski su posjedi bili udaljena pogranina zemlja, skup teritorija koji su davani u najam najvjernijim vazalima. Mletaka je Istra bila komunalno ustrojena, to je bilo podruje u kojem je u XVII. stoljeu uveden pokus provincijskog ureenja utjelovljenog u liku koparskoga podestata i kapetana. Time se izravnije izvravala sudska vlast, utjecalo na javno gospodarstvo opina i na skladita itom, organizacija obrane postala je pokretljivija, a ojaao je i openit osjeaj pripadnosti jednoj dravi, iako starog reima. Habsburka se Istra nije bitno promijenila na drutvenom i institucionalnom planu u razdoblju od srednjeg vijeka do XIX. stoljea (feudi su ukinuti 1848.). Ostala je zajednica feudalnih posjeda, meu kojima su se isticale Pazinska grofovija i Kastavska kapetanija. Malo se ratova (iako su bili katastrofalni) zbilo na istarskom tlu. Najvei problem za vladare (to su stalno ponavljali u svojim ispravama) bila su opustoena sela, a u nekim sluajevima i gradovi (Pula, Pore, Novigrad) zbog raznih razloga (nestaica hrane, strukturalni problemi poljoprivrede, sukobi izmeu starih i novih stanovnika). Takvo je stanje ugroavalo sigurnost i tetilo lokalnom razvoju jer je rije o pograninom podruju, pa se sustavno poticalo naseljavanje. Proces koji nazivamo kolonizacijom (prije svega seoskih okruga) trajao je dugo, od 1520. do

1670., i u raznim je razdobljima obuhvatio gotovo cijeli poluotok. Historiografija je proces naseljavanja dugo smatrala kljunim za shvaanje novovjekovne Istre, prije svega etniko-kulturne slike u osvit stvaranja nacija (XIX. st.). Doista, nakon stabilizacije sela u XVIII. stoljeu, naselja i prezimena u iduih dvjesta godina, do 1943. odnosno 1947., a i poslije, ostaju gotovo ista i na selu i u gradovima. Smatralo se da je kolonizacija promijenila prethodnu etniku sliku na tetu romanskih zajednica. U stvarnosti je stagnacija na zapadnom istarskome pojasu (gdje je romanska prisutnost bila izraenija) poela u XIV. stoljeu. Taj se dio Istre svakako promijenio. No etniko-kulturna podjela izmeu gradova, katela i naselja u okviru snano integriranog (nemojmo to zaboraviti) institucionalnoga, gospodarskog i drutvenog sustava, iako ne i jezino-etnikog ostala je gotovo jednaka u razdoblju od XIV. do poetka XIX. stoljea. Do promjena je dolo kod slavenskog stanovnitva regije: zajednice takozvanih Vlaha, podrijetlom iz unutranjosti Dalmacije, po mnogo emu se razlikuju od prijanjih autohtonih Slavena. Njihova integracija nije bila ni jednostavna ni neposredna, o emu svjedoi pojava razbojnitva u selima. U cjelini je Istra pretrpjela teko razdoblje, pogotovo izmeu XVI. i XVII. stoljea,zbog gospodarske i demografske stagnacije, unato migracijskim tokovima i promjeni etnikih sastavnica na selu (kolonizacija). Poluotok je izaao iz krize u XVIII. stoljeu, nakon zavretka mletako-turskih ratova, kada je doivio jasan procvat, prepoznatljiv na cijelom podruju.

Dva razliita suvereniteta Mletaka je Republika u prvoj polovici XV. stoljea bila neto sasvim drugo nego samo pedeset godina prije. Ta je drava vladala dobrim dijelom Padske doline, bogatim gradovima kao to su Padova, Vicenza, Verona, Brescia, Bergamo; Dalmacijom (uglavnom njezinim otocima); kontrolirala je Furlaniju; imala je posjede na albanskom primorju; na jonskim otocima; drala je Kretu, a eljela je i neto vie: Cipar. Istra je bila druga strana venecijanske morske obale, najblia periferija, neka vrsta zatitnog plata zajedno s lagunama. To je bio prostor koji je spajao mletako kopno i lagune s morskim posjedima. Nije sluajnost da je u XVI. stoljeu Istra nazvana titom Serenissime (Scudo della Dominante). Do srca Istre dosezala su krajnja podruja Svetoga Rimskog Carstva u kojima su vladali Habsburgovci, otri protivnici Venecije na sjevernom Jadranu. Istarski je poluotok, dakle, bio podijeljen izmeu dva razliita dravna ureenja: s jedne strane Republika koja se od Alpa i Padske doline protezala preko Jadranskog i Jonskog mora do istoka, s druge Carstvo, srednjoeuropska konglomeracija iji su najjuniji dijelovi bili Trst i Pazinska grofovija. Dvije suprotstavljene politike logike sukobljavat e se u regiji od XV. do poetka XVIII. stoljea. Razdoblje od 1420. do 1520. vrijeme je odreivanja politike ravnotee na podruju od Akvileje do Kvarnera. Venecija nije jo posve odustala od elje za kontrolom Trsta i cijelog

istarskoga poluotoka. Granica izmeu mletakoga komunalnog dijela i feudalnoga habsburkog bila je jo nejasna i neodreena. Transka je opina tijekom nekoliko desetljea bila povod napetostima izmeu Serenissime i Habsburgovaca. Od druge polovice XV. stoljea Trani su vie puta pokuali preuzeti unosnu trgovaku razmjenu koja se odvijala izmeu Kranjske (ito i eljezo) i Kopra, Milja i Pirana (sol i drugi obrtniki proizvodi). Napetost je dostigla vrhunac 1462. nakon jo jednog pokuaja transke vojske da zaustavi trgovinu. Venecija je reagirala 1463., poslavi vojsku na prijelazima prema Kranjskoj, a potom zauzevi utvrde u okolini Trsta koji je stavljen pod opsadu. Kranjci nisu pruili stvarnu pomo (usprkos carevoj naredbi) Trstu koji je pokuavao ometati njihovu tradicionalnu razmjenu dobara s Koprom, tako da se grad na kraju morao predati. Mleani su vojno zauzeli gradske utvrde Sv. Soerb, Mocc i Castelnuovo i primorali Trane na prodaju soli Veneciji po cijeni koja je vrijedila za ostale istarske gradove. Tako se nije ostvarila elja Trana da postanu pomorski izlaz Kranjske. Shvatili su da nije bilo dovoljno biti carskim gradom da bi se postalo vano gospodarsko sredite. Politiki i privredni sustav koji je Venecija uspostavila na moru onemoguavao je bilo kakve ambicije. Trebalo se prilagoditi njezinim pravilima, ili ostati odsjeen. Takvo je stanje dovelo do nove transke krize 1468., nakon to se gradski upravljaki stale podijelio u dvije frakcije, venecijansku i carsku, to je potom prouzroilo njihov sukob. Bila je to neka vrsta graanskog rata u malom. Dolazak u grad carskog izaslanika, kapetana Nikole Luogara, gospodara vipavskog dvorca, i njegov pokuaj ukidanja komunalnog ureenja, izazvao je otvoreni ustanak. Luogar je izbaen iz grada, a Trani su 1469. ak uputili molbu Veneciji da ih pokore. To je izazvalo reakciju carske frakcije. Na elu svoje male vojske, Luogar je iste godine zauzeo grad, osvetio se provenecijanskoj frakciji i nametnuo gradu carsku vlast. Tek je 1478. car Fridrich III. ponovno odobrio Trstu komunalno ureenje i primorao kranjske trgovce da za svoju djelatnost koriste taj grad, a ne gradove iz mletake Istre. U meuvremenu je 1470. Kranjski sabor zatraio kontrolu nad Trstom i uvoenje obveze plaanja poreza, kao to su inili drugi subjekti u sastavu vojvodine. Takav je zahtjev ponovljen 1485., ali su se Trani, uz carevu podrku, tome estoko oduprli. Te su godine ponovno zaprijeili putove izmeu Krasa i istarskih luka. Venecija je na to odgovorila dokazavi jo jednom svoju snagu. Spor se okonao otvaranjem cesta, a Trst je morao platiti tete. No sve se te arke nisu zaustavile na tome. Gradovi su imali vanjsku podrku, to je izazvalo antagonizam i suparnitvo izmeu Trsta, s jedne, i Kopra te ostalih istarskih gradova (Milje, Izola, Piran), s druge strane, a takvo e stanje potrajati cijelo XVI. i XVII. stoljee. U Veneciji su, nakon stalnih transkih incidenata, bili potpuno svjesni opasnosti i smetnja koje je mogla izazvati habsburka prisutnost nakon to je dinastija 1500. pripojila Goriku grofoviju, u samoj blizini srca mletake drave. Morska je sila, nakon promjene stanja u Albaniji u korist osmanske drave (gubitak Draa i povlaenje do Boke kotorske 1499.) poela razmatrati stvaranje politike ravnotee barem na sjevernom Jadranu, tako da sa svojih posjeda udalji odve bliske Habsburgovce. U takvim politikim prilikama treba traiti razloge prvog od dvaju ratova koje je Venecija vodila u Istri u moderno doba (drugi je bio Gradiki ili Uskoki rat 1615.1617.). I Habsburgovci su, uostalom, teili irenju svojih posjeda osvajanjem Furlanije.

Rat izmeu cara Maksimili