mlađak - br. 14 - februar 2011. god. (fakultet islamskih nauka - sarajevo)

SuSret mladiH teologa

iz sadržaja izdvajamo...

iSlamSki brak

bitka pod banja lukom 1737. godine

dodijeljeno priznanje akademiku eneSu kariĆu

Sve je moje u boSniStr. 44

Str. 5

Str. 7

Str. 12

Str. 30

Str. 10

Str. 5

važnoSt porodice u Savremenom društvu

Sretna porodica porodica kakvoj naS kur’an uči

riječ urednika

februar 2011. mlađak br. 14 3

S imenom Allaha, Milostivog, Svemilosnog

Hvala Allahu, dž.š., uz čiju se milost završavaju sva dobra djela! Neka je blagoslov i mir na, od svih ljudi, najodabranijeg čovjeka i poslanika, dragulja među kame-njem, Muhammeda, s.a.v.s., na njegovu časnu porodicu Ehlu-l-Bejt, uzorite ashabe, i na sve one koji nose u srcu Kelime-i-šehadet do Sudnjega dana!

Stotine godina su protekle kao „Doba melanholije“, dok se za dvadeset i prvi vijek može reći da je postao „Doba anoksioznosti“. Svjetski podaci ukazuju na epidemiju depresije koja se može usporediti sa širom svijeta rasprostranjenim usvajanjem djece. Od početka vijeka, svaka naredna generacija, u poređenju sa svojim roditeljima, živi uz mnogo veći rizik da će u životu patiti od ozbilj-nih depresija – ne samo određenih oblika tuge, već sveopće ravnodušnosti, samosažaljenja, utučenosti i bespomoći. Nekada je depresija kod djece bila skoro nepoznata (ili, u najmanju ruku, nepriznata), a sada se pojavljuje kao dio savremenog života.

Martin Selidžmen (Martin Seligman), psiholog sa University of Pennsylvania, pretpostavio je: „Tokom posljednjih trideset ili četrdeset godina, svjedoci smo opadanja individualizma i iščezavanja religioznosti, ali i nedostatka podrške zajednice i šire porodice. To bi značilo da nestaju izvori koji mogu da ublaže poraze i neuspjehe. U mjeri u kojoj poraz vidite kao trajan i uvećavate njegov značaj tako da vam on poništi sve u životu, trenutni neuspjeh postaje trajni uzrok beznađa. Ali, ako je vaša perspektiva šira, kao što su vjera u Boga i život poslije smrti, a pritom izgubite posao, vaš poraz će biti samo trenutan.“

I zaista, kada se osvrnemo oko sebe, primijetit ćemo sve veću depresiju kod ljudi, tendenciozno kod mladih osoba. Tu su poremećaji u ishrani, raskid sa školom, usamljenost, ovisnost (cigarete, alkohol, droga) itd. A sve su to, bu-dimo iskreni, konsekvence zapadne vulgarne demokracije i zapadnog lifestyla.

Taj isti zapadni stil života, koji se uvukao i u najintimnije kutke savremenog čovjeka, doveo je do raspada porodice – broj razvoda je rapidno povećan, ro-ditelji sve manje vremena provode s djecom, nivo morala i odgoja je na jako niskim granama, a sve to se i dalje nastavlja svakodnevnim bombardovanjem putem medija.

Nažalost, taj način života je pustio korov i u muslimanskim porodicama, i biće ga jako teško odstraniti. Šta to još treba muslimanima da bi shvatili kako za-padna percepcija braka i porodice nije put koji ih vodi ka sreći i zadovoljstvu, a dakako nije ni blizu njihovog vjerskog ubjeđenja?!

Iz tih, i inih pobuda, tema ovog broja Mlađaka jesu brak i porodica, a napose islamski brak i porodica kao urnek sretnog i zdravog odnosa u društvu, s kojim je eo ipso i sam Uzvišeni Bog zadovoljan.

Idriz Bušatlić

uvodna r i j e č

Izdavač: Udruženje studnata Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu

Predsjednik udruženja: Elvis Hodžić

Rad sa studenti ma: doc.dr.Zuhdija Hasanović, i mr. Zehra Alispahić

Urednik: Idriz Bušatlić

Zamjenik: Amina Begić

Sekretar: Fikret Fazlić

Lektor: Adil Okić iFuad Smajić

Redakcija:Ammar Bašić,Admir Blitović,Sanela Mešinović,Saima Zolota,Nermina Čakić,Deniz Osmić iIsmail Ramić

Saradnici u ovom broju: Šejla Mujić, Sedin Trako, Božana Komšić, Ejub Jašić, Aida Hadžić, Nezir Špiodić, Amela Žunić, Muhidin Topčagić, Nedžma Mašić.

DTP: Suhejb Džemaili

Štampa: ARKAPRESS d.o.o.

Adresa redakcije: Ćemerlina 54, 71000, Sarajevo, tel: 033/232-982, e-mail: fi n.mladjak @gmail.com

Studentski list „Mlađak“ je upisan u registar medija u Ministarstvu obrazovanja, nauke i informisanja Kantona Sarajevo, pod brojem NKM 36/1

mlađak br. 14 februar 2011.4

događaj i i mi

Već drugu godinu sa profesoricom Ze-hrom Alispahić družimo se sa arapskim jezikom na jedan za nas nov, zanimljiv i poučan način. Studenti druge godine Fa-kulteta islamskih nauka su imali potrebu da svoje emocije i prelijepe doživljaje na prvoj, a sada i na drugoj godini studija prenesu čitateljima „Mlađaka“.Na samom početku našeg studija upozna-ti smo s načinom studija. Bili smo uplaše-ni i blago nesigurni u svoje mogućnosti i uspjeh. Veliku podršku i poticaj smo imali od svih profesora našeg Fakulteta a poseb-no od profesorice Zehre Alispahić kako na redovnim časovima tako i na konsultaci-

Crti ce iz studentskog života – sa časova arapskog jezika

PLOVIMO MOREM ARAPSKOG JEZIKAjama, putem kojih nam je pružala korisne akademske savjete a ujedno i životne. Iako je arapski jezik jedan od najzahtjevnijih predmeta u sklopu našeg studija na Fakulte-tu, atmosfera na ovim našim časovima je odisala mirnoćom i opuštenošću a ujedno i profesionalnim odnosom između studenata i profesorice. Posebno mjesto u planu i programu arapskog jezika zauzimaju eseji u vidu prezentacija u prvoj godini a u drugoj još zanimljivi način putem radionica, kroz koje grupa studenata prezentira svoje vlastite ideje na zadate teme uz konsultacije s profesoricom Alispahić. U okviru ovih radionica studenti na praktičan način potvrđuju svoje znanje usvojeno tokom prve godine studija, izražavaju svoju kreativnost, ideje i maštu. Radionice su opuštenog i kreativnog tipa i sa-drže predstavljanje teme kroz video prezentacije u koju su uključeni Kur’ansko- hadiski primjeri te kvizove i zadatke koji tretiraju već obrađene teme.Tu su, dakako, i nagrade simboličnog tipa za najbolje i najaktivnije studentske grupe. U dogovoru s profesoricom, trudimo se da nijedan čas arapskog jezika ne bude po formi isti. Unoseći u svoje časove živost i energiju i primjenjujući stečeno znanje pokušava-mo naš studij podići na jedan veći nivo bogateći ga primjenom savremenih metoda i iskustava u nastavi ali i oslanjajući se na pozitivna iskustva tradicionalnog. Kao rezultat svega spomenutog je i primjerne suradnja između profesorice i nas studenata. Stoga je i svaki novi susret sa časovima arapskog jezika za sve nas dodatna radost i veliki poticaj da zaplovimo morem beskrajnih ljepota i a to je arapski jezik.

Amsal MemićStudenti druge godine Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu.

Nakon četverogodišnjeg diplomatskog boravka u Bosni i Hercegovini, NJ.E., gospodin Ahmed el Sayed Khattab, amba-sador Arapske Republike Egipat, krajem decembra ove godine napušta našu ze-mlju. Bila je to prilika da profesori Fakul-teta islamskih nauka na čelu sa dekanom Fakulteta prof.dr. Ismetom Bušatlićem upriliče susret sa dragim gostom u petak, 10. decembra 2010. godine.Četverogodišnji diplomatski boravak gospodina Ahmeda el Sayeda Khattaba u BiH rezultirao je plodotvornu suranju iz-među Fakulteta islamskih nauka i Arapske Republike Egipat u brojnim znanstvenim projektima koji su se realizirali preko Fon-da za pomoć zemljama trećega svijeta koji radi u okviru Ministarstva vanjskih poslo-va Egipta. Kao rezultat te suradnje veliki broj studenata Fakulteta islamskih nauka i profesora u okviru različitih projekata imao je priliku boraviti u Egiptu u okvi-ru ekskurzija, naučnih skupova ili posjete Kairskom sajmu knjige.Izražavajući svoju dobrodošlicu dragom gostu, prof.dr. Ismet Bušatlić je istakao da je plodotvorna suradnja između Fakulte-ta islamskih nauka u Sarajevu i Arapske Islamske Republike Egipat, koju je bri-

Ambasador Arapske Republike Egipat u oproštajnoj posjeti Fakultetu islamskih nauka BOSNA I FAKULTET ISLAMSKIH NAUKA IMAJU POSEBNO MJESTO

ljantno u proteklom periodu predstavljao NJ.E., gospodin Ahmed el Sayed Khattab, nastavak duge povijesne suradnje ove dvije zemlje te da se nada da će tako biti i ubu-duće.Gospodin Ahmed el Sayed Khattab je istakao da je BiH bila njegova sedma di-plomatska destinacija i najteža u njegovoj karijeri ali i činjenicu da ga je ova zemlja i ovaj narod u potpunosti osvojio. Amba-sador Khattab je naglasio da nosi izuzetne uspomene na Sarajevo i njegovu okolinu ali i da Fakultet islamskih nauka među brojnim sjećanjima na ovu zemlju ima posebno mjesto. Naglašeno je da Fakultet islamskih nauka u Sarajevu i dalje može

računati na bezrezervnu podršku Arapske Republike Egipat i njega lično te da će i njegov nasljednik nastaviti dosad ostvare-nu suradnju.U znak zahvalnosti za uloženi trud, razu-mijevanje i podršku Fakultetu islamskih nauka ali i kao sjećanje na vrijeme prove-deno u Sarajevu i u Bosni i Hercegovini, dekan Fakulteta islamskih nauka u Sara-jevu, prof. dr. Ismet Bušatlić je gospodinu Ahmedu el Sayedu Khattabu uručio sat sa posvetom. Sat je uručen i gospodinu Ahmetu Khafaghy, sekretaru Ambasade, koji, također, završava svoju diplomatsku misiju.

Zehra Alispahić


događaj i i mi

„Priznanje za doprinos izučavanju Kur’ana i kur’anskih nauka” za 2010. godinu Med-žlis Islamske zajednice Tuzla dodijelio je akademiku prof. dr. Enesu Kariću .Odbor za dodjelu priznanja u sastavu: 1.) Husein ef. Kavazović, muftija tuzlanski, predsjednik, 2.) Dr. Amir ef. Karić, glavni imam, član i 3.) Dr. Sead ef. Seljubac, član, odlučio je da ovogodišnje priznanje dodi-jeli akademiku prof. dr. Enesu Kariću.U obrazloženju odluke Odbora za do-djelu Priznanja između ostalog, ističe se: Akademik prof. dr. Enes Karić radi na Fa-kultetu Islamskih nauka u Sarajevu, kao redovan profesor na predmetima tuma-čenja Kur’ana.

DODIJELJENO PRIZNANJE AKADEMIKU ENESU KARIĆU

Međureligijsko vijeće u BiH i fondacija “Konrad Adenauer” su u Sa-rajevu, 29.11. – 01.12., organizovali seminar pod nazivom “Susret mladih teologa – Mladi teolozi u građanskom društvu”. Mjesto odr-žavanja seminara je bila Jevrejska zajednica. Učesnici seminara bili su studenti Fakulteta islamskih nauka, Katoličkog bogoslovnog fa-kulteta, Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta te Franjevačke teologije.Prvog dana, u ponedjeljak 29.11., nakon pozdravnih poruka direktorice Predstavništva “Konrad Adenauer”, Sabine Woelkner, i predsjednika Me-đureligijskog vijeća, Husejina ef. Smajića, upriličena su prigodna predavanja dr. Mate Zovkića (Katolički bogoslovni fakultet), dr. Enesa Karića (Fakultet islamskih nauka) i dr. Borisa Brajovića (Pravoslavni bogoslovski fakultet).Drugi dan seminara je bio rezervisan za studentske referate na temu “Biti mladi/a teolog/inja danas”, a izlagali su: Jasmina Lipo-vac (Fakultet islamskih nauka), Marijana Tanović (Pravoslavni bo-goslovski fakultet) i Vanja Mirosavljević (Franjevačka teologija).Treći dan, u srijedu 01.12., organizovana je posjeta tekiji na Buni i mana-stiru Žitomislić. Povratak u Sarajevo je bio ujedno i kraj susreta

SUSRET MLADIH TEOLOGA

Član je londonske Fondacije za očuvanje islamskog nasljeđa Al-Furqan (1992); Član Društva pisaca Bosne i Hercegovine (od 1995.); Ekspert je UNESCO-a od 1997., na projektu Diff erent Aspects of Islamic Culture u šest knjiga (u sklopu tog eminentnog projekta u Parizu mu je objavljena jedna studija, objavljivanje druge se očekuje.)Saradnik je Instituta Kralj Faysal u Rijadu, Kraljevina Saudijska Arabija; Aktivni je član Kraljevske akademije nauka u Jordanu (2001), Saradnik Enciklopedije Kur›ana (Encyclopaedia of the Qur›an) koju uređuje prof. Jane Dammen McAullife sa George Town University, Washington D.C., SAD.Saradnik je Oxfordske enciklopedije modernog islamskog svijeta (Oxford Encyclopae-dia of Modern Muslim World, 2009), koju uređuje John Esposito. Akademik dr. Enes Karić, obavio je specijalizacije iz oblasti teologije, fi lozofi je i herme-neutike na:• Al-Azharu u Kairu (zimski semestar 1983.), zatim na• Yale University u New Havenu (zimski semestar 1990), te na• Oxfordskom univerzitetu (proljeće 1996).• Završio je Fullbrightove programe za studij društva i religije na Kalifornija univerzite-

tu u SAD (ljetni semestar 2002). • Akademik dr. Enes Karić držao je jednokratna predavanja na univerzitetima u Zagre-

bu, Beču, Yale-u, Beogradu, Bostonu, Leidenu, itd.• Bio je gostujući profesor islamskih studija i kulture islama na:• Filozofskom fakultetu Univerziteta u Ljubljani (2002-2004), također gostujući profe-

sor na Ludwig Maximilian univerzitetu u Minhenu u akademskoj 2008-2009. godini. • Objavio je, između ostalih, djela:• Hermeneutika Kur›ana, Zagreb, 1990.godine• Prijevod Kur›ana na bosanski jezik, Sarajevo, 1995. godine• Kur›an u savremenom dobu (dva sveska), Sarajevo, 2002. godine• Kako tumačiti Kur›an, Sarajevo. 2006. godine itd. • Od književnih djela objavio je:• Crni tulipan ( putopis sa hadždža. Izd. Tugra, Sarajevo, 2008. godine).• Pjesme divljih ptica (roman, izd. Tugra, Sarajevo, 2009. godine). Objavljeni su mu brojni eseji na arapskom, engleskom, njemačkom i albanskom jeziku. Gore navedno opredjelilo je članove odbora da odluči kako je naprijed rečeno.

Preuzeto sa www.rijaset.ba


događaj i i mi

U četvrtak, 23.12.2010. godine u amfi te-atru Fakuleta islamskih nauka u Sarajevu održana je promocija bosanskog prevoda Tumačenja dragulja poslaničke mudrosti, Abdulaha efendije Bošnjaka.Na početku promocije, prisutnima se obratio prof. dr. Ismet Bušatlić, dekan Fakulteta islamskih nauka. Profesor Bu-šatlić je naglasio značaj razumijevanja i prepoznavanja djela znamenitih Bošnjaka iz prošlosti, te dodao: Mi smo, na ža-lost, do sada bili prilično nemarni prema svojoj prošlosti i tradiciji. Primjer za to

je i naš odnos prema Abdulahu efendiji Bošnjaku, velikom komentatoru Ibn Are-bijeva Fususa. Naš nemar seže dotle da se Abdulah ef. Bošnjak nerijetko mijenja sa Mustafa ef. Gaibijom. Ili pak, na drugim mjestima, sa Sari Abdulahom.Profesor Bušatlić u nastavku svog izlaganja je kazao: Prijevod Bošnjakovog komentara na Ibn Arebijev Fusus al hikam, veliki je korak na putu upoznavanja sa intelektual-nom zaostavštinom naših predaka. Za sva-ku pohvalu i poštovanje je trud profesora Hafi zovića na ovome putu.

Mohammad Bagher Soleimaniamiri, di-rektor Instituta Ibn Sina, u svome obra-ćanju istaknuo je značaj Ibn Arebijevih djela i njegov utjecaj na islamsku kulturu uopće: Ibn Arebijevo mišljenje stoljećima nadahnjuje i plijeni svojom životnošću i predstavlja inspiraciju mnogim autorima. Soleimani je potom iskazao posebnu za-hvalnost profesoru Hafi zoviću, a potom potcrtao kako objavljivanje ovoga djela, u četiri toma, predstavlja još jedan korak na putu realizacije jedne od osnovnih ideja Instituta “Ibn Sina”, a to je oživljavanje i ponovno upoznavanje intelektualne bašti-ne islama na ovim prostorima, posebno iz osmanskoga razdoblja.Akademik Enes Karić je posebno istaknuo njegovani i već petnaest godina razvijan i usavršavan jezik prevoditelja ovoga djela, profesora Hafi zovića, ocjenivši kako taj je-zik na visokom nivou posreduje djela veli-kih klasika islama. Profesor Karić je dodao: Kada čitamo Hafi zovićev prijevod, mi smo ustvari suočeni sa svojevrsnim komenta-rom komentara, pa onda čitamo Ibn Are-bija, Bošnjaka i Hafi zovića u isto vrijeme.Dr. Mubina Moker je u svome izlaganju kazala nešto više o samom Abdulahu efen-diji Bošnjaku, podsjećajući na dva njego-va sufi jska imena, Abdi i Garib. Oba ova imena itekako imaju značenje u Bošnja-kovom životu i sufi jskom iskustvu. Šejh Abdulah efendija bio je autor koji je svoja sufi jska, duhovna iskustva pretakao u svo-ja pisana djela.Prisutnima se na kraju obratio i Akademik Rešid Hafi zović. On je zahvalio organiza-torima ove promocije, te promotorima koji su, svako na svoj način, uljepšali ovaj skup. Hafi zović je zatim kazao: Bez razu-mijevanja vlastite intelektualne i duhovne baštine, ne možemo govoriti o samosvije-sti, jer ona je plod odnosa naše sadašnjosti sa našom prošlosti.

Preuzeto sa www.ibn-sina.net

PROMOCIJA „TUMAČENJA DRAGULJA POSLANIČKE MUDROSTI“

ABDULAHA BOŠNJAKA


intervju

Važnost porodice u savremenom društvu

Hvala Vam što ste se odazvali na in-tervju za list „Mlađak“. Možete li na samom početku nešto reći o sebi i svojoj karijeri?Mujo (Omera) Hasković, rođen 14. jula 1952. godine u Sarajevu, Bosna i Hercego-vina. Osnovnu školu završio u Hadžićima, a Srednju medicinsku u Sarajevu. Studirao sam na Univerzitetu u Sarajevu, Filozof-ski fakultet, studijska grupa pedagogija i psihologija, gdje sam diplomirao 1979. godine i stekao diplomu visoke spreme, profesor pedagogije i psihologije. Pohađao sam interdisciplinarni postdi-plomski studij na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, gdje sam 18. Sep-tembra 1990. odbranio magistarski rad na temu: »Psihološki i socijalni aspekti očuva-nja čovjekove okoline u funkciji očuvanja radnih sposobnosti«, i stekao naučni ste-pen, magistar ocjene radne sposobnosti.Doktorirao sam 21. Oktobara 1997. godi-ne, u Republici Sloveniji, na Univerzitetu u Ljubljani, Filozofski fakultet, odsjek za Psihologiju, na temu: »Socijalnopsihološ-ke i lične determinante odnosa prema de-vijantnom ponašanju među izbjeglicama iz Bosne i Hercegovine u Republici Slo-veniji« i stekao naučno zvanje, doktor psiholoških nauka.

Svjedoci smo svakodnevnih zločina koji se dešavaju u našem društvu i nerijetko su počinioci mladi ljudi. je li presudan nedostatak odgoja i dobre komunikaci-je u porodici za ovakvo stanje?Nažalost, ako promatramo razvoj čovje-čanstva kroz historiju, primjetit ćemo, da je u svim periodima bilo manjih ili većih zločina koje su ljudi činili jedni drugi-ma. Teško je zamisliti društvo bez zloči-na, nema ga, a mnogi smatraju da bi u takvom ambijentu bilo dosadno živjeti. Međutim, ideal svake društvene zajednice (sela, grada, pokrajine, države), pa i Bosne i Hercegovine, je svesti devijantno ponaša-nje u neke optimalne okvire koji se mogu kontrolirati, prevenirati i učiniti podno-šljivim. Bilo bi jednostavno odgovoriti, da je za pojavu velikog broja zločina koje čine mladi ljudi kriv nedostatak odgoja i dobre komunikacije u porodici. To naprosto nije tačno. To je samo jedna od determinanti kriminaliteta mladih u BiH. Kada se ovom problemu priđe idiografski, onda se otkriju i drugi bitni faktori aberantnog ponašanja mladih, kao što su: gubitak životnog smi-sla, nizak nivo obrazovanja, nezaposlenost, loš uticaj vršnjaka, pripadnost asocijalnoj grupi, teška socijalna situacija u državi, alkoholizam, narkomanija, permanentni

intervju: mujo (omera) Hasković, profesor pedagogije i psihologije

INTERVJU URADILE: Sanela Mešinović i Amela Žunić

Od 01. marta 1994. godine sam stalno zaposlen na Fakultetu kriminalističkih na-uka Univerziteta u Sarajevu, prvo kao viši asistent, od 1999. godine u svojstvu do-centa, a od juna 2004. godine u svojstvu vanrednog profesora na predmetu Psiho-logija i Forenzička psihologija. Od školske 2005/06. godine, radim na Pedagoškoj akademiji (sada Pedagoškom fakultetu) Univerziteta u Sarajevu gdje kao gostujući nastavnik predajem na odsjeku razredne nastave Uvod u psihologiju, a na odsjeku za predškolski odgoj, Uvod u psihologiju I i Uvod u psihologiju II.Od školske 2005/06. godine, radim na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu gdje sam kao gostujući nastavnik predavao Opću psihologiju i Psihologiju ličnosti, a kao izborne predmete Psihologiju komu-nikacija i Socijalnu psihologiju. Trenutno na ovom fakultetu predajem Opću psiho-logiju.Objavio sam knjigu pod naslovom: »Izbjeglištvo i devijantno ponašanje«, 2003. godine, više radova u stručnim i naučnim časopisima iz oblasti psihologije, autor sam nekoliko recenzija knjiga, a bio sam učesnik mnogih seminara, simpozija i konferencija, kako domaćeg tako i među-narodnog karaktera.


intervju

pritisak različitih vrsta stresova, korupcija, osjećanje bespomoćnosti mladih itd.

Da li odgoj i ponašanje imaju svoju uni-verzalnu defi niciju?Ni odgoj niti ponašanje nemaju svoju uni-verzalnu defi niciju. Radi se o procesima na koje utiču različiti faktori. Odgoj je vezan uz obrazovanje i mijenjanje ličnosti u skladu sa geopsihološkim karakteristikama sredine u kojoj pojedinac raste i razvija se. Usko je vezan za moralne i legalne norme sredine, vjerovanja, mišljenja i ponašanja članova te sredine. Odgoj uglavnom znači sistematski uticaj na etička, vrijednosna i estetska poi-manja uz razvoj znanja i saznanja. Ponašanje svakog pojedinca je determini-rano intrinzičkim faktorima koji se odnose na strukturu ličnosti (inteligencija, karak-teristike percepcije, motivi, emocije, volja, stavovi, interesi itd), i ekstrinzičkim eksci-tacijama (sve što dolazi iz socijalne sredine u kojoj pojedinac boravi, dobro i loše). Svaka od navedenih osobina i podražaja, u specifi čnim interakcijama determinira-ju ponašanje pojedinca. Tu postoji veliki broj kombinacija, a prave razloge nekog ponašanja možemo spoznati tek ako se po-svetimo pojedincu i izučimo njegovu lič-nost u skladu sa dosadašnjim spoznajama iz psihologije. Danas se govori da je odgoj djece u krizi, da rastu generacije koje se ne odgajaju na pravi način. Da li smatrate da su ove konstatacije tačne i šta su stvarni razlozi takvoga stanja?Da, danas je odgoj djece u krizi. Porodica, kao osnovna ćelija društva je u krizi. Drža-va, Bosna i Hercegovina je dubokoj krizi već 20 godina. Mogli smo odgovor na ovo pitanje iskazati obrnutim redosljedom, pa stići do krize vaspitanja. No postavimo hipotetsko pitanje, koji je to pravi način odgoja djece? Političko-teritorijalna orga-nizacija našeg društva u ovom trenutnom, oktrojiranom obliku, nije obezbijedila trajno vršenje djelatnosti niti zadovoljava potrebe ljudi. U državi čiju postojanost dovode u pitanje pojedinci iz različitih nivoa vlasti, u kojoj se svakodnevno krše elementarna ljudska prava i građanske slobode, teško je očakivati, da porodica normalno funkcionira. Znajući, da je po-

rodica sa svojom specifi čnom dinamikom, prva karika, agens socijalizacije i vaspitanja mladog čovjeka, čini nam se neminovnim da imamo ovako trenutno stanje u procesu odgoja djece. Imamo osjećaj, da se i „po-rodica“ prilagodila jednoj općoj atmosferi u društvu, nadajući se, da će promjena na-bolje doći odnekud spolja, ma šta se pod tim podrazumijevalo. U društvu gdje se drastično promijenio sistem vrijednosti, nove generacije akceptiraju neke nove po-glede na život, formiraju stavove i uvjere-nja i u skladu sa njima se ponašaju. Kao da je vanjski uticaj jači od silnica koje do-laze iz pozitivne porodične atmosfere.

Kako Vi promatrate mlade generacije i kako doživljavate njihovo ponašanje na ulici, koncertima, u školama, gradskom saobraćaju i svakodnevnoj komunikaci-ji?Svakako da sam kao čovjek iznenađen i nezadovoljan frekvencijom i brutalnošću asocijalnog i antisocijalnog ponašanja mla-dih u različitim životnim situacijama (na ulici, koncertima, u školama, gradskom saobraćaju i svakodnevnoj komunikaciji). Kao što smo ranije rekli, ponašanje svakog pojedinca (u ovom slučaju mladih) je de-terminirano intrinzičkim faktorima koji se odnose na strukturu njihove ličnosti (in-teligencija, karakteristike percepcije, mo-tivi, emocije, volja, stavovi, interesi itd), i ekstrinzičkim ekscitacijama (sve što do-lazi iz socijalne sredine u kojoj pojedinac boravi, dobro i loše). Mlade generacije u Bosni i Hercegovini su rođene u periodu strašne agresije na našu države. Njihova vulnerabilnost iz tog perioda je sigurno ostavila traga na njihovo današnje pona-šanje. Djeca usvajaju obrasce ponašanja odraslih. Međunacionalna netrpeljivost koja je očito odrednica (svakako ne u svim porodicama) porodične dinamike, pre-drasude i stereotipi, nacionalna segregaci-ja djece u nekim školama, egzistencijalna nesigurnost porodice, drastično socijalno raslojavanje na izuzetno bogate (ratni pro-fi teri, novopečeni biznismeni nastali kao posljedica kriminalizirane privatizacije, organizovani kriminal), dovode do perme-nentnih frustracija na koje mladi reagiraju destruktivno, prije svega sa ogromnom dozom agresije kao jedinom adekvatnom

reakcijom. Mladima se skoro niko ne bavi. Škole su uglavnom izgubile svoju odgojnu ulogu. Sposobnost razvoja asertivnosti i slušanja drugog i drugačijeg kod mladih, je nepoznanica za odgovorne pojedince i organizacije važne za proces odgoja dje-ce. Izmjenjene moralne norme, infl acija super-ega, alkoholizam, dejstvo različitih opojnih sredstava, lako ruše barijere u nji-hovoj svijesti i mladi u interesu postizanja nekih svojih ciljeva sa lahkoćom krše mo-ralne i legalne norme naše sredine.

Koliko je tradicionalni pristup u odgoju djece imao svoje prednosti/mahane u odnosu na današnju situaciju, i kakav bi to bio idealan model odgoja u porodici?Odgovarajući na ovo pitanje ne možemo, a da ne postavimo protupitanje: Šta se podrazumijeva pod tradicionalnim pri-stupom odgoja djece? Da li je to slijepo slušanje roditelja, starije braće i sestara, uže i šire rodbine, čak i onda kada dijete zahvaljujući svojim sposobnostima, širo-koj socijalnoj mreži, bolje opservira neku društvenu situaciju ili pojavu od svojih „odgajatelja“? Ili je to možda način da ro-ditelji od svoje djece pokušavaju napraviti svoje kopije? Povodeći se za rigidnim-tra-dicionalnim odgojem, roditelji će nesvje-sno napraviti kardinalne greške u odnosu na svoju djecu. Tražeći od njih, da strogo oponašaju svoje roditelje u komunikaciji sa okolinom, zaboravljajući da su njihova djeca individue za sebe i da njima sličnih nema, roditelji koče razvoj stvarnih po-tencijala svojih nasljednika. Tradicionalni obrazac odgoja ima promijenjena obiljež-ja, funkcije i strukturu u odnosu na svoj izvorni oblik. On se generalno smatra ino-viranim zaostatkom prethodnih faza druš-tvenog i kulturnog razvoja. Po našem mišljenju nema idealnog mo-dela odgoja djece. Čovjek je adaptibilno biće i odgoj djeteta treba prilagođavati trenutnom razvoju civilizacije kao najveće kulturne cjeline. Moralne norme porodice treba uvažavati te u skladu sa njima od-gajati svoju djecu. Posebno, ako su iste u korelaciji sa legalnim normama društvene zajednice u kojoj dijete raste i razvija se. Treba pak dozvoliti i stimulirati razvoj dje-teta u okviru njegovih psihofi zioloških po-tencijala. Zdrava emocionalna atmosfera u


intervju

porodici, razvoj ljubavi, tolerancije, empa-tije, simpatije i asertivnosti u komunikaciji sa drugima, razvoj radnih navika i uživanja u rezultatima svog rada, poštivanje stari-jih i drugačijih, razvoj samopoštovanja i sposobnosti sabura (strpljenja), vjera u sopstvene, naslijeđene i razvijene snage su neke od determinanti koje određuju pri-stup u odgoju djece.

U plemenitom Kur’anu se kaže: Gospo-dar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate, i da roditeljima dobročinstvo činite. Kada jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni -„Uh“! - i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: „Gospodaru moj, smi-luj im se, jer oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali.“(isra’ 23-24). U ovom kur’anskom ajetu prikazan je islam-ski odnos djece prema roditeljima. Ko-lika je važnost odgoja zasnovanog na kur’anskim principima?Ogromna je važnost odgoja zasnovanog na kur’anskim principima. Časni Kur’an daje nam odgovore na mnoga pitanja, pa i na odnos roditelja i djece. Pitamo se samo, koliko su kur’anski ajeti prisutni u bosan-skoj porodici, te ako jesu, koliko su njiho-ve poruke introjektirane u svijest mladih ljudi? Nažalost, svjedoci smo signifi kan-tnog broja slučajeva, kada djeca vođena samo njima znanim razlozima, napuštaju roditelje (nerijetko stare i teško bolesne) prepuštajući ih društvenim organizacijama koje brinu o njihovim potrebama. Osobe koje žive u skladu sa kur’anskim princi-pima u pravilu nikada ne napuštaju svoje roditelje.

Koje su najčešće greške koje roditelji prave u odgoju svoje djece i na čemu treba insistirati?Veoma je teško dati neki generalan odgo-vor na ovo pitanje. Odgovor mora biti hi-potetski, aproksimativan. Sve je individu-alno, od porodice do porodice. Roditelji su generalno slabi na svoju djecu, vrlo su subjektivni i smatraju da su njihova djeca najljepša, najbolja, najvaspitanija itd. Čak to govore i kada su svjesni da je malo toga istinito. Ne znaju da njihova djeca kroz proces samopercepcije i socijalne percepci-

je putem drugih ljudi, imaju realnije spo-znaje o sebi i svojim kvalitetima. A onda postaju zbunjeni postavljajujući sebi pita-nja, ko je u pravu, moji vršnjaci, kolege iz škole, sa fakulteta, komšije ili moji rodite-lji? Radeći za svoju djecu poslove koji se očekuju da ih ona sama izvrše, pomažući im da imaju sve što požele bez prethodnih rezultata u bilo kojoj sferi života, roditelji prave od njih „invalide“ i uvode ih u speci-fi čno psihološko stanje „naučene nemoći“. Treba dakle insistirati od četvrte godine života djeteta: • Da dijete poštuje moralne norme poro-

dice i to, bez ustupaka; • Da iskazuju poštovanje prema roditelji-

ma i starijima u skladu sa tradicijom i kulturom naše sredine;

• Da izvršavaju sve svoje obaveze i da za to budu nagrađeni pa makar to samo bilo jedno iskreno „aferim“ ili „ma-šala“, čime izgrađujemo njihov „ego-ideal“,

• Ako ne izvršavaju svoje obaveze ili čine djela suprotna moralnim i legalnim normama zajednice, da budu primje-reno i promptno kažnjeni (nikada fi zički, samo simboličkim uskraćiva-njem nekog sitnog zadovoljstva i raz-govorom) čime izgrađujemo njihovu savjest;

• Ukazivati im na pozitivne, ali i negativne primjere ponašanja pojedinaca iz nji-hove sredine;

• Razvijati međusobno povjerenje između članova porodice;

• Biti stalan oslonac svojoj djeci, u dobru i u zlu, jer sve može biti bolje i dru-gačije.

Šta je sa nama u BiH, jesmo li mi još izuzetak ili smo ušli u „globalnu porodičnu krizu“?

Mi već odavno nismo nikakav izuze-tak. Kriza porodice u Bosni i Hercegovini je počela već u 80-tim godinama 20. sto-ljeća. Danas imamo različite oblike poro-dične organizacije: samo muž i žena, muž žena i djeca, jedan roditelj i dijete začeto umjetnom oplodnjom, razvedeni rodi-telji i zajednička briga o djeci ili briga samo jednog roditelja o djeci, neformalne porodične veze sa ili bez djece itd. Tradi-

cionalnih, formaliziranih porodica je sve manje, a novoformirane porodice se sve češće nakon par godina zajedničkog života razvode. Razlozi za ovu pojavu su višestru-ki, od kulturne kontaminacije koja dolazi iz drugih sredina (kao da je postalo „IN“ biti razveden), teške socijalne situacije u državi, do nekih specifi čnih faktora karak-terističnih za pojedinačne porodice. Ipak, najčešći razlog za raspad porodice je pre-vara bračnog partnera.

Na osnovu svega navedenog, šta imate poručiti mladim ljudima koji su tek za-snovali ili trebaju zasnovati porodicu?

Teško je davati bilo kakve savjete u oblasti bračnih odnosa, ali ipak evo neko-liko:• Prije nego se odlučite za zasnivanje brač-

ne zajednice, nastojte što bolje upo-znati sebe, budite iskreni prema sebi u davanju odgovora šta očekujete od braka;

• Upoznajte što više vrlina i mahana va-ših budućih partnera. Ako vam takvi odgovaraju i ako imate dobru komu-nikaciju, promišljajte o zajedničkom životu;

• Rijetko se kad radi drugih mijenjamo (uglavnom to radimo radi sebe), a brak je prije svega sposobnost prila-gođavanja, odricanja i davanja;

• Stimulišite razvoj svojih partnera u svim sferama ljudskog djelovanja. Ako je ona (on) zadovoljna (an) i vi ćete biti;

• Ne pravite od svog partnera još jed-nu (og) sebe. Taj eksperiment neće uspjeti jer na planeti Zemlji ne po-stoje dvije jednake osobe. Treba se naučiti uživati u različitostima;

• U brak ulazite iz ljubavi koju treba nje-govati tokom cijelog života. Ono što vas sa vašim partnerom „spaja“, to vas na kraju i „razdvaja“. Kad nestane ljubavi nestaje i brak.

• Dobar brak karakterišu: seksualna uskla-đenost, posvećenost bračnoj vezi, po-vjerenje i privrženost bračnih partne-ra, mentalno i fi zičko zdravlje, uskla-đenost interesa, stavova i vrijednosti vezanih za uloge partnera.


Stupanje u brakI od svega smo Mi po par stvorili da biste se

vi opomenuli. (Kur’an, 51.49)

Kada se čovjek odluči da zapliva bračnim vodama onda on mora imati na umu da čini jedan od presudnih, pa možda i najvažnijih koraka u životu. Čovjek tada treba da zna kako u njegov život ulazi još jedna ličnost s kojom će ubuduće dijeliti svaki ugodni i neugodni trenutak. Jer, kako veli Ruqayyah W. Maqsood, „brak je i najzahtijevnije tre-niralište za vjeru. Tvrdeći da je brak pola vjere časni Poslanik nije davao besposlenu izjavu.“1 Upravo zbog toga brak treba shva-titi maksimalno ozbiljno i zasukati rukave kako bi se isti održavao i nadograđivao. U suprotnom, ako se brak bude gradio na temeljima sanjarenja i mašte neminovno će doći do ozbiljnih komplikacija sa jako neugodnim konsekvencama. To Ruqayyah jako lijepo ilustruje sljedećim primjerom:„Kada uđete u lijepu baštu i kada vas zadive obilje i ljepota cvjetova, urednost ograda i travnatih površina, odsustvo napadnih in-sekata i druge gamadi, nikada vam ne pada na pamet ni za kratko da je to tako slučaj-no. Odmah znate da su tu bašču uredili osoba ili osobe koje vole vrtlarstvo i koje su bile odlučne da bez obzira na sve probleme naprave stvar izvanredne ljepote i radosti. 1 R.W. Maqsood, Vodič za muslimanski brak, pre-vod: Ahmet Alibašić, Selsebil, Živinice, 2003., str. 6.

Brak se njeguje na identičan način.“2

Supružnici moraju „prepoznati“ sjeme koje siju u svojoj bašči, odstranjivati korov i štetne insekte koji tvrde da imaju pravo da žive na njihov račun i koji im uništava-ju vrt. Zalijevati bašču kada je suša i imati na umu da brak nije nešto u čemu mogu ljenčariti i „gledati kako ruže cvjetaju“. Sve u životu je dar od Uzvišenog Allaha i ništa nema stalne karakteristike, i zato osoba mora biti spremna na sve izazove u samome braku i čuvati taj Božiji dar.Ponovo ćemo evocirati Poslanikov hadis da je brak „pola vjere“ i akcentirati da kao takav brak pokriva cjelodnevne čovjekove aktivnosti i prožima svaki aspekt života sa bračnim drugom. To je „plan koji je Bog namjerio za čovjeka“, da muškarac i žena žive skupa.

ključ Sretnog braka

Djela se vrednuju prema namjerama. Sva-ka osoba će biti nagrađena samo za ono što

je namjeravala. (Buharija i Muslim)

Zakon života je da svaka osoba osjeća po-trebu da bude primijećena i da joj se uka-zuje pažnja i ljubav. Porodica je najstarija

2 Ibid., str. 7.

od svih institucija i u njoj se ta pažnja i ljubav mogu pronaći, jer ona njeguje te najuzvišenije veze. R.W. Maqsood nam to ponovo slikovito prikazuje i kaže:„Odlučiti se za brak je uistinu vrlo slično odluci da se počne sa izgradnjom zgrade. Zgrada može biti veleljepna i krasna, ali najvažniji i njoj jesu temelji na kojima je podignuta. Ako temelji nisu sigurni, zgrada neće preživjeti kada je oluje i udari stresa počnu šibati i tresti, a što će se nei-zbježno desiti prije ili kasnije.“3

Za odgovore na sva pitanja i probleme koji se dese u braku potrebno je samo da se osvrnemo na dva primarna izvora isla-ma, Kur’an i Sunnet, u kojima se nalaze dostatne upute i savjeti. U njima ćemo pronaći dva ključa za sretan brak: ljubav prema Uzvišenom Allahu uz izvršavanje onoga što nam propisuje i analiza i pro-čišćenje vlastite duše prije nego se upusti-mo u tako važan poduhvat. Zato se treba zapitati: Šta želim od braka? Koji su moji ciljevi i šta namjeravam ostvariti?Da bi brak bio uspješan treba zaboraviti na sebičnost i uskogrudnost, jer i naš par-tner ima svoje potrebe i želje. Samo onda kada se napravi sklad između želja i po-treba, kada jedno drugom priznaju prava i obaveze, tada se mogu nadati uspjehu.

3 Ibid., str. 10.

IslamskI brakpiše: idriz bušatlić

riječ urednika


Dakle, osoba treba da dobro otvori oči i vidi da li partner kojeg je izabrala ispunja-va uvjete i kriterije koji su važni za budući suživot. Jer ma koliko nas privlačile neke dunjalučke stvari one su varljive i prolazne, a one istinske vrijednosti zauvijek ostaju i krase osobu. Naravno, odgovore na sva pi-tanja ne možemo dobiti, kao što ne može-mo sve bitne karakteristike sagledati za par minuta razmišljanja. Jako je opasno ako samo jedna strana bude sretna i zadovolj-na, to će kad tada dovesti do pobune druge strane. Osobe koje se žele uzeti treba od sa-mog početka da znaju odgovaraju li jedna drugoj. Veoma je važno da budući bračni drugovi imaju slične poglede na vjeru i ži-vot, i ne treba dopustiti da „slijepa“ ljubav nadvlada, jer u tom slučaju će kad-tad do-živjeti krah ili u najmanju ruku pojavit će se bolne trzavice u braku.Iskreno poštovanje jednih prema drugi-ma je najvažniji element, a ne takozvana „bliskost“ i fi zička intimnost prije braka. Neobuzdana strast može goditi u početku, ali ona pokazuje sebičnu nebrigu za sreću druge osobe. Ipak nije moguće da dvije osobe ikada potpuno odgovaraju jedna drugoj. Često se možemo uvjeriti da muž ne zna neke primarne stvari o svojoj ženi, a s druge strane, ženi neke banalne sitnice smetaju kod njenog muža. Niko nije savr-šen, i to treba imati na umu kada naiđemo na neugodnosti i odbojnosti kod partne-ra. Mnogi nikada ne napuste svoje snove o „idealnom“ bračnom drugu, što je jako pogubno za stabilnost i uspjeh braka. Zato islam stavlja akcenat na stvarnost života u braku. Krajnje je suludo ne razmišljati prije stupanja u brak i odbijati dobronamjerne savjete. Ruqayyah veli:„Oni koji jednostvano zatvore svoje oči i umove za neprijatne detalje prije braka, sigurno će se s njima morati suočiti kasnije kada više ne bude bilo potrebe za fi nim po-našanjem i kada se oba partnera počnu po-našati prirodno. Od presudnog je značaja da muž i žena drugu osobu vide onakvom kakva ona zaista jeste te da budu iskreni u predstavljanju sebe svojim partnerima. Brakovi utemeljeni na fantazijama, prevari i iluzijama osuđeni su na propast.“4

4 Ibid., str. 18.

kako izgleda dobar muSlimanSki brak?

Nećete ući u džennet dok ne budete vje-rovali, a nećete vjerovati dok se ne budete voljeli. Budite milostivi prema onima koji su na Zemlji pa će Onaj Koji je na nebesi-

ma biti milostiv prema vama. (Buhari)

Prije svega, dobar muslimanski brak treba izražavati dobrodošlicu. To znači da musli-manski dom uvijek mora isijavati svjetlost i toplinu, biti mjesto gdje će se gosti osje-ćati rado viđeni i dobrodošli. U islamskom braku obje strane imaju prava i obaveze, i one se moraju poznavati i poštivati. Dobar bračni drug neće zlostavljati svog partne-ra stalnim izbivanjima iz kuće i razuzda-nim ponašanjem koje ne dolikuje osobi u braku. Žena ne bi smjela da pomisli da se udala za princa koji će joj ispunjavati svaku želju, a s druge strane, on treba da zna da nije doveo robinju da je izrabljuje.Dakle, prvi kvalitet dobrog musliman-skog braka jeste ta gostoprimljivost. Ni-kada ne znamo kada će gost doći i zato žena treba da vodi o čistoći kuće i da se u kredencu uvijek nađe nešto za poslužiti gosta. Muž ne bi trebao dovoditi nenajav-ljenog gosta i tako staviti na kušnju svoju suprugu. U svemu tome je bitno pozna-vanje islamskog bontona o gostu. Drugi kvalitet je odanost, a što se odnosi na oba partnera. Odanost znači da nijedan partner neće odustati i pobjeći kada stvari krenu loše. Jednom kad se dvoje ljudi odluči na brak, treba da pomjeraju planine kako bi ostali zajedno a ne dozvoliti sitnicama da ih razdvoje. Pravilo koje nam R.W. Maqso-od preporučuje je „nikada ne otići u krevet ljutit, s neriješenom svađom.“5 Treći važan kvalitet je osjećaj za humor. Jedna od naj-ljepših stvari u braku jeste kada se nakon svake bure i svađe može nasmiješiti i pri-uštiti topli zagrljaj jedno drugom. Tako se stvari postavljaju u perspektivu. Četvrti kvalitet je strpljivost, koja ide skupa sa tole-rancijom i obzirnosti. Za vezu je jako važno da se napreduje i radi skupa, da se bračni i porodični dom gradi skupa. Zaista je jako tegobno kada se kod jednog pojavi „kom-

5 Ibid., str. 26.

pleks žrtve“, koji nadalje razara bračno tki-vo i unosi nemir među partnere. Često se u brak uđe sa nerealnim očekivanjima i kada se ne ostvare postajemo očajni i razočara-ni. Uspjeh braka ovisi o tome koliko smo spremni praviti ustupke jedni drugima. Treba dobro razmisliti prije nego počnemo kritikovati, jer se može stvoriti kontraefekat i možda se partner zapita: Pa gdje je onaj moj nekadašnji divni partner?! Sljedeći kvalitet je povjerenje bez kojeg nema uspješ-nog i skladnog braka. Od velike je važnosti da bračni drugovi vjeruju jedno drugom i da to povjerenje ne mogu lahko uzdrmati druge osobe. Ruqayyah kaže: „Ako potpu-no poznajete svog partnera, i ako poznajete njegov karakter, onda bi trebalo da znate da vas on nikada ne bi izdao i da su even-tualne optužbe na partnerov račun, ustva-ri, lažne.“6 Ipak, bilo šta da se desi treba se sjetiti savjeta Poslanika, a.s., da sakrijemo „grešku/nedjelo“ drugih, da se pokuša po-praviti na najljepši mogući način. Niko od nas nije perfektan da se nikada nije kajao zbog nekih svojih postupaka, i zato je divna stvar u islamu osjećaj milosrđa i praštanja. Jer časni Poslanik, a.s., nam poručuje:

„Vjernici su kao jedno tijelo. Ako jedan dio tijela boluje i drugi dijelovi tijela mu se

pridruže u bolu prolazeći kroz nesanicu i groznicu. (Buhari i Muslim)

6 Ibid., str. 31.


porodica kakvoj nas Kur’an učiSretna porodica

piše: ammar bašić

„A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će s tegobom u prsima živjeti i na

Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživjeti.“ (Kur’an, 20: 124)

Možda je misterij oku koje površno stvari posmatra da dođe do spoznaje riječi u ko-jima Gospodar kaže: „Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i, doista, ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su za-služili.“ (En-Nahl, 97). Uvriježeno je, čak i kod vjernika, razmišljanje da je osoba koja vjeruje u Allaha i slijedi sunnet Njegovog Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, osoba koja mora imati težak život. Apso-lutno, od alameta Allahove ljubavi prema robu su i mnogobrojna iskušenja, ali ono što vjernik ima, a niko sem njega to nema, jeste beskrajno pouzdanje u Živog Koji ne umire. Čovjek koji iz ljubavi prema Allahu korača svojim putem, čovjek koji svoj život živi za Allaha, i taj život uzme kao most do

Dženneta – takvog Allah nikad neće osta-viti na cjedilu. Jako lijepo ovo oslikavaju riječi jednog velikana: “Kada bi nevjernici znali za ono što mi u prsima osjećamo (tj. kada bi znali za život u našim srcima) pove-li bi rat da nam to oduzmu!” Allahu ekber! O ti koji u Jednog vjeruješ, osjetiš li koliko vrijediš?!Čovjek koji želi da živi sretan život, to neće postići sve dok ne pronađe smiraj u svojoj duši, jer tijelo se može zadovoljiti samo nakratko i prividno, a zadovoljstvo duše je osjećaj koji je snažniji i koji donosi istinsku sreću. Zato se kaže da svi kraljevi koji se prepuštaju svojim strastima i prohtjevima žive kao robovi, dok svi robovi koji vlada-ju svojim strastima i prohtjevima žive kao kraljevi. „...one koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah pomene, smiruju – a srca se doista, kad se Allah pomene smiruju!“ (Er-Ra’d, 28) Vjernik treba da je u svakom stanju s Allahom, u slabosti i snazi, u siromaš-tvu i bogatstvu, u sreći i žalosti, u cvijetu


tema broja

mladosti i u starosti, kako izgledom tako i u dubini duše. Ako se uvjerimo da sreće nema bez Gospodara svjetova, a Silan je i Mudar On, ostaje nam samo da pogleda-mo u Njegovu Knjigu i vidimo koji je to recept koji nam Gospodar nudi kako bi-smo ostvarili tu sreću. Čovječe, znaj da ti Allaha ne može ništa zamijeniti, a Allah ti može sve zamijeniti. Znaj da je plemeniti Resul, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisi šerifu istakao da je od najvećih dunjalučkih blagodati hajirli brač-ni drug. Upravo takav saputnik je neopho-dan ukoliko se s pravom želimo smatrati pripadnikom sretne porodice. Kao što ni predmet kojem fali neki dio ne može biti potpun, tako ni čovjek kojem fali supruž-nik ne može biti potpun. U tome se ogleda smisao riječi Milostivog: „On je taj koji vas od jednog čovjeka stvara – a od njega je drugu njegovu stvorio da se uz nju smiri.“ (El-E’raf, 187) Čemu nas Kur’an još poučava? Poučava nas da je ljubav i samilost baza na kojoj se gradi svaki odnos. Bez to dvoje ne može biti povjerenja, a bez povjerenja ne može biti mira, a bez mira ne može biti smiraja, te samim tim ni sreće. Kaže Gospodar Ple-meniti: „I jedan od dokaza njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju.“ (Er-Rum, 21)Primjer čestite i sretne porodice o kojoj nam Kur’an govori, a koja može biti pa-radigme porodice o kojoj svi sanjaju, jeste primjer veličanstvene, Imranove porodice. Imran je imao čestitu suprugu koja je rodila dvije kćeri. Prvu je oženio Zekerijja, alej-his-selam, a druga je bila hazreti Merjem. Starija sestra je rodila Jahju, alejhis-selam, a mlađa Isaa, alejhis-selam. Pogledaj kakva je to bila porodica! Njihov spomen je ostao u Kur’anu do Sudnjeg dana, a zašto i ne bi?! To je vjernička porodica. To su mjerila i standardi jedne porodice: dobro, bogobo-jaznost, vjera, čednost i čistoća. Šta mislite, koji su naši standardi danas u vrednova-nju jedne porodice nad drugom? Da li su to standardi plemenitog roda ili standardi pompe i vlasti? On se ponosi svojom poro-dicom, jer je sin poznatog advokata, amidža

mu je čuveni ljekar, a dajdža bogati trgovac. Imranova porodica je najčasnija porodica. Tako trebamo gledati stvari ispravno. Trudi se da tvoja porodica bude na tom stepenu.Znaj da je Miljenik, sallallahu alejhi ve se-llem, rekao da je čitav dunjaluk uživanje, a da je najbolje na njemu čestita i hairli žena. Poslušaj predaju o jednom velikanu iz prvih plemenitih generacija muslimana, i spoznaj šta je ispravno mjerilo pri odabi-ru saputnika ka Vječnom!Zejnul-Abidin, r.a., je htio da testira jednu ženu (prije ženidbe s njom) pa joj priđe i reče: „Ja sam ti ružne naravi, jako zahtjevan, brzo uhatorim, brzo se naljutim, a sporo odljutim, pa ako misliš da možeš osaburiti sa mnom, odmah reci, a ako ne onda te neću siliti.“ Žena pogleda nezainteresovano u njega i (mudro) odgovori: „Lošije naravi od tebe je onaj koji to ne priznaje nego radi loše, ne želeći se promijeniti.“ Kada je čuo njen odgovor, Zejnul-Abidin, r.a., joj reče: „Tako mi Gospodara Kabe, ti si prava žena za mene!“Nakon deset godina provedenih zajedno, malo se posvađaše pa joj on reče: „Tvoja sudbina je u tvojoj ruci, ako hoćeš (ako si nezadovoljna), traži razvod braka.“ A onda se pokaja za svoje riječi... Žena mu odgovori: “Tako mi Allaha, moja sudbina je bila u tvojoj ruci deset godina pa si to odlično čuvao i pazio me. Neću sad da ja zloupotrijebim to za jedan sahat, pa da se teško odužujem i vraćam ti na to tvoje do-

bročinstvo...” Zejnul-Abidin, r.a., joj reče: “Zaista si ti, bez ikakve sumnje, najveća Allahova blago-dat kojom me obdario!!!”Jesi li osjetio šta znači biti Gospodara svje-stan? Znaš li da je to jedini način da usrećiš sebe i ljude oko sebe?! Kada ti cilj bude izgradnja vjerničke i čedne porodice, onda se rađaju i dobra djeca. Naj-ljepši primjer takve porodice je Imranova porodica. Ako ti je to cilj, onda odaberi i ženu sa takvim osnovama. Nemoj da ti oči i kosa budu osnova braka. Prvo potraži dje-vojku vezanu za Gospodara i vjernicu. Tako ćeš slijediti put Imranove porodice. Ovo te ne spriječava da odabereš ljepoticu i da se raduješ pogledu i susretu s njom. Ali osnova i standard mora biti vjera.I djevojka koja želi izgraditi porodicu kakva je bila Imranova mora odabrati moralnog, čednog i pobožnog mladića. Sestro, čuvaj se da se tvoje želje ne okreću samo oko izgleda, imetka i porijekla mladića. Naravno, ovo nije problematično sve dok osoba posjeduje moral i vjeru. Ovo dvoje su temelj.Zašto je Imranova porodica posebna? Za-što je sretna? Kako da mi budemo sretna porodica? Evo odgovora! I Zekerijjau se, kada zamoli Gospodara svoga: “Gospoda-ru moj, ne ostavljaj me sama, a Ti si jedini vječan!” – odazvasmo i, izliječivši mu ženu, Jahjaa mu poklonismo. Oni su se trudili da što više dobra učine i molili su Nam se u nadi i strahu, i bili su prema Nama ponizni.


tema broja

(El-Enbija, 89-90)Oni su se trudili da imaju što više bogat-stva? Da imaju što bolju kuću, automobil, namještaj?! NE! Oni su se trudili da što više dobra učine! Molili su se Gospodaru u nadi i strahu, bili su ponizni! Allahu ekber! To je istinska sreća. Zamisli da is-poštuješ ovaj kur’anski princip – da ti cilj braka bude ibadet sa bračnim drugom, skrušena dova Allahu i konstantno zajed-ničko planiranje kako pomoći Ummetu Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Tako mi Allaha, ovakvi neće moći osje-titi ništa osim sreću u svojoj porodici. Supružnici koji sebi postave ovakva mje-rila, imat će uz Allahovu pomoć i čestito potomstvo, njima poslušno i s njima za-dovoljno. Zar to nije nešto za čim veći-na ljudi danas očajno traga?! Nemoj da ti temeljni cilj bude neki dunjalučki interes! Istinski slobodan čovjek je onaj koji pripa-da Allahu, koga ne vežu i kojim ne vladaju dunjalučki okovi.Od uzroka sreće u porodici jeste i čestito potomstvo, a pogotovo se to odnosi na li-jepo odgojenu žensku djecu. Možeš li naći išta zajedničko u primjeru djevojke koja je Allahu odana, čestito odjevena, koja uči Kur’an, čiji je život ispunjen ibadetima, stidi se svoga Gospodara i stidi se pogleda svakog stranca; sa onom koja bez stida raz-govara sa svakim ko naiđe, koja ne misli na svoga Stvoritelja i koja noć provodi u plaču jer ju je mladić ostavio i otišao sa drugom?! Budi i ti Merjem, koja reče kada

meleka ugleda: “Utječem se Milostivom od tebe, ako se Njega bojiš! – uziknu ona.” “Kako ću imati dječaka” – reče ona – “kad me nijedan muškarac dodirnuo nije, a ja ni-sam nevaljalica!” (Merjem, 18, 20) Možeš li hazreti Merjemu učiniti svojim uzorom?Iz ove plemenite porodice spomenimo još poslanika Jahjaa, alejhiselam. On je prvi dobio to ime (Jahja – onaj koji živi), a učenjaci kažu da je nazvan ovim imenom jer je njegovo srce ostalo živo i nisu ga grijesi umrtvili. Želiš sretnu po-rodicu? Odgajaj svoju djecu u duhu ovog imena. Omili im vjeru, neka vole Allaha, neka idu u džamiju, skloni ih – za svoje i njihovo dobro – od pošasti koje današnje vrijeme nosi sa sobom, pa i ti imaj Jahju u svojoj kući. Budi svjestan da je izgradnja svijesti o Allahu kod tvoje djece jedini na-čin da postigneš da te vole i onda kada im ne budeš trebao. Budi i ti Jahja!Kur’an, Knjiga u kojoj je objašnjenje za sve, Svjetlo koje obasja svakog onoga ko ga prihvati za vodiča, kazuje nam kakav odnos treba biti u porodici koja preten-duje biti sretna. Kaže Gospodar: “Sa že-nama svojim lijepo živite! A ako prema nji-ma odvratnost osjetite, moguće je da je baš u onome prema čemu odvratnost osjećate Allah veliko dobro dao. (En-Nisa, 19) Hva-ljen neka je Onaj Koji je stvorio čovjeka i poznaje njegovu prirodu. Kur’an nam za svaki problem odmah nudi rješenje. Po-gledaj kako je pravedni halifa Omer ovaj ajet primijenio u svome životu!

Jedan musliman se rasrdio na svoju suprugu, zato što je podigla glas, pa se želio požaliti Vladaru pravovjernih. Kad se primakao nje-govoj kući, ču kako glas njegove žene nadvisu-je njegov. Zastidje se pokucati na vrata halife i vrati se. U trenutku kada se povrati, vidje ga Omer i upita ga: “Možda si došao zbog neke potrebe?” “Da!”, reče čovjek. “Zašto si se onda vratio?”, upita ga Omer. “Došao sam ti se požaliti na svoju ženu. Povisila je glas nad mojim glasom, pa sam čuo da i tvoja žena to čini. Zbog toga sam se vratio.”, čovjek od-govori.“Ona mene podnosi, pere mi odjeću, ispu-nila mi je snove, odgaja moju djecu - sve to čini i podnosi me - pa, zar da ja ne pretr-pim kada podigne glas?!”, mudro reče halifa Omer.Da li bi Omer bio ovakav da nije znao za Gospodara? Da li bi Imranova porodica bila na ovakvom stepenu da nije Allahu odana bila? Svi će oni imati lijep spomen do Sudnjeg dana, jer su se Stvoritelju predali, a neće se čovjek okrenuti svojim srcem prema Allahu, a da Svevišnji Allah neće okrenuti srca vjernika prema njemu sve dok ga ne zavole. To je recept za sretnu porodicu – neka Gospodar i Kur’an budu jedini suci u kući koja želi sreću.Eto, tako Kur’an ukazuje na puteve raha-tluka, blagostanja, smiraja, sreće i užitka na dunjaluka, a sve to opet vodi vječnoj sreći, Njegovom zadovoljstvu i džennetu.“Kur’an je, zaista, čast tebi i narodu tvome; a bit ćete pitani vi.” (Ez-Zuhruf, 44)


Koga god ne odgoje roditelji odgojit će ga vrijeme

roditelji i djecapiše:

amina begić

Odgoj je najveće dobro koje roditelj može ostaviti djeci

Indijska poslovica

- Nažalost svjedoci smo da je odgoj u današnjem vremenu u procesu gašenja. Ljudi su okupirani drugim obavezama, egzistencijom i uživanjima, a odgoj, kao kriterij vrijednosti pojedinca zami-jenili smo utrkom za diplomama. Na ulici srećemo mnoštvo ljudi sa kućnim ljubimcima, zašto? Odgovor je jedno-stavan, ljubimci su mirni , poslušni i malo zahtjevni te tako zauzimaju mje-sto djece koja puno traže, nerviraju itd. Za ljubimce se dovode najbolji treneri, s njima se razgovara kao sa čovjekom jer „životinja zna“, vodi se računa o njego-voj ishrani, izvodi se na vrijeme u šet-nje. A kada su u pitanju djeca njima je dovoljno dobar džeparac. - Roditelj poklanja svoje iskustvo djete-tu sa ljubavlju i pažnjom. On u svemu tome ne traži ni kakvu ličnu korist. Od-govornom roditelju važno je da mu dijete postane što bolji član ljudskoga društva. S druge strane, i roditelji u obavljanju

svoje odgojne dužnosti imaju potrebu za primjerom i savjetima, kako bi je obavili na najbolji mogući način i kako bi plod njihovog rada bio što kvalitetniji. Mu-slimanima je sveta knjiga Kur’an smjer kojeg treba slijediti u svim segmentima života, a Poslanik Muhammed, s. a. v. s., živi uzor koji je na odgojnom planu do-stigao sami vrh uspjeha.U razvoju djeteta najvažniju ulogu igra porodica, i ona je najodgovornija za nje-govo vaspitanje.Povezanost između ponašanja roditelja i dječije ličnosti nije jednostavna, nego je veoma kompleksna, višeznačna i multidi-menzionalna.Jasno je da ne postoji nikakav „idealan mo-del“ za dobro roditeljstvo, ali ipak se može izdvojiti ono što roditelji u ovom odnosu sa djecom mogu i trebaju nastojati izbjeći. Kritični, omalovažavajući i odbojni rodi-telji povećavaju rizik da i djeca postanu takva: agresivna, asocijalna i neprijateljska.Poznato nam je da roditelji trebaju biti puni ljubavi prema svojoj djeci, međutim pitanje je kako se to roditelji trebaju pona-šati kako bi se ta ljubav od strane djeteta

razumjela i primila, ili kako je saopćiti na najprikladniji i djetetu razumljiv i prihvat-ljiv način.Jedan od važnih faktora za razvoj pozi-tivnih odnosa između roditelja i djece, jeste uspješno ostvarena komunikacija. Od dobre komunikacije ovisi i sam odgoj djece. Nažalost svjedoci smo da je odgoj u današnjem vremenu u procesu gašenja. Ljudi su okupirani drugim obavezama, eg-zistencijom i uživanjima, a odgoj, kao kri-terij vrijednosti pojedinca zamijenili smo utrkom za diplomama. Na ulici srećemo mnoštvo ljudi sa kućnim ljubimcima, za-što? Odgovor je jednostavan, ljubimci su mirni , poslušni i malo zahtjevni te tako zauzimaju mjesto djece koja puno traže, nerviraju itd. Za ljubimce se dovode naj-bolji treneri, s njima se razgovara kao sa čovjekom jer „životinja zna“, vodi se ra-čuna o njegovoj ishrani, izvodi se na vri-jeme u šetnje. A kada su u pitanju djeca njima je dovoljno dobar džeparac. Treba-mo imati na umu činjenicu da kada dijete dolazi na Ovaj svijet je kao prazna ploča , tabularaza, i od nas samih zavisi šta će biti ispisano na toj ploči. Niti jedno dijete


tema broja

se ne rodi sa mržnjom, predrasudama, neprijateljstvom prema drugom, ubica, pa ipak svjedoci smo mnogih kriminalnih radnji koje učine maloljetne osobe. Ovaj svijet čovjek upoznaje svojim čulima ko-jima ga je Allah darovao i u njemu nailazi na razne prepreke i iskušenja. Želeći da savlada te prepreke dijete traži sebi uzore , a prve osobe sa kojima se susreće su nje-govi roditelji, zbog toga se u hadisu kaže da se dijete odgaja dvadeset godina prije rođenja, tj. od nas Poslanik,a.s., traži da odgoj provodimo praktično u svojim živo-tima kako bi ga, kada to bude bilo potreb-no, znali primjeniti kod odgoja vlastitog djeteta. Stoga moramo da vodimo računa o tome koga ćemo im ponuditi za uzora. Današnji poremećaj u društvu kada je u pitanju maloljetnička delikvencija je upra-vo uzimanje pogrešnih uzora. Žalosno je to kako mi nekritički prihvatamo sve što nam se nudi. Možda zato što smo lijeni pa nam dobro dođe da nam drugi servira-ju svoj dio , ali ne misleći o posljedicama olupa nam se o glavu. Sve više se može susresti mišljenje kako je u savremenom društvu ‘’miješanje u dječiji život’’ ustvari ograničavanje njihovih sloboda. Bila bi to samo još jedna u nizu zabluda koje smo prihvatili u svom obavezno modernom ži-votu koji mora biti drugačiji od tradicije, pa čak i u onim univerzalnim mjerilima kao što su moral i odgoj. Novine su pune skandaloznih priča o poznatim ličnostima iz showbiznisa, njihovim kriminalnim radnjama i promiskuitetima, to djeca či-taju i prihvataju njih kao uzore? Stoga če-sto pitanje:“Zašto su nam djeca kriminal-ci“? je suvišno. Poslanika a.s., je rekao da se roditelji treba sa djecom igrati do sedme godine života, od sedme da ih odgajaju, a od dvanaeste da im budu prijatelji, jer ako im roditelji ne budu prijatelji naći će nekog drugog, a zar neko može željeti veće dobro djetetu od roditelja.

komunikacija izmeĐu roditelja i djece

Komunikacija kao važan korak u uspo-stavljanju dobrih odnosa u društvu nije na visokom nivou. Ne usuđujemo se upu-titi drugome lijepu riječ, riječ podrške, ohrabrenja i sl. Tako kada nas neko upita da kažemo tri riječi podrške zastat ćemo( pokušajte ). Dobro ostvarena komunikacija između roditelja i djece u porodici znatno utiče

na njegovo odrastanje i formiranje same ličnosti djeteta. Praćenjem interakcije dijete – roditelj, američki psiholog Diana Baumrind došla je do vrijednih saznanja o postojanju povezanosti između ponašanja roditelja i dječijeg ponašanja i na osnovu toga postavila je tri osnovna tipa ponaša-nja roditelja:1. Autoritarno roditeljstvo: volja rodite-lja je zakon koji se ne smije prekršiti, a loše vladanje se kažnjava. Na relaciji roditelj – dijete uočljiva je emocionalna udaljenost i hladnoća, roditelji se prosto boje pohva-liti djecu ili prema njima iskazati ljubav. Roditelji sa ovakvim stilom roditeljstva distancirani se od djeteta, postavljaju djeci striktne zahtjeve i granice i zahtijevaju ne-prikosnoveno ispunjenje tih zahtjeva.2. Dozvoljavajuće roditeljstvo: roditelji postavljaju vrlo male zahtjeve, a svoje ne-slaganje obično ne pokazuju ili vješto skri-vaju. Oni granice skoro da i ne postavljaju, dozvoljavaju kršenje pravila i postavljaju mali broj zahtjeva u vezi sa onim što dje-ca trbaju postići. Dominira raspuštenost i anarhija, a istovremeno takvi roditelji po-kazuju puno ljubavi i topline prema djeci.3. Autoritativno roditeljstvo: Ovi rodi-telji postavljaju jasne granice i pridržavaju se postavljenih pravila, ali su istovremeno spremni saslušati dijete, te razumjeti i uva-žiti njegove potrebe. Njihov odnos prema djetetu je topao i pun ljubavi, a prilikom postavljanja zahtjeva i granica, oni pomno objašnjavaju djetetu zašto tako čine, kako bi dijete moglo razumjeti razlog i na taj način lakše usvojiti socijalna pravila. Iako postavljaju čvrste granice i pravila, ovi ro-ditelji se brinu da djeca dobiju dovoljno mogućnosti da sama isprobaju razna rje-šenja, podstičući time samostalnost u po-našanju djece.1

Kod prvog, autoritarnog stila, komuni-kacije gotovo da i nema. Kod ovog stila važna je samo roditeljska riječ. Bilo kakva pogreška dijete se oštro kažnjava bez ika-kvog razgovora, njegovo mišljenje se ne uvažava, nebitno je ono što misli. I kada odraste djete iz ovakvih porodica teško izražava svoje mišljenje. Nasuprot autoritarnom je dozvoljavajuće roditeljstvo.Ovo je druga krajnost u kojoj roditelji nesvjesno negativno utiču na dje-cu. Tu nema komunikacije nego roditelji dopuštaju djeci da rade ono što žele, ne pokušavajući da im sugeriraju ono što tre-baju , a što ne trebaju raditi. Ova djeca

kasnije postaju problem ne samo za rodi-telje već i za širu okolinu, jer dijete dobro umilovano nikada nije dobro vaspitano.Treći tip roditeljskog odnosa prema dje-ci je autoritativno roditeljstvo. Ovaj stil karakteriše razgovor sa djecom, uvažava-nje njihovog mišljenja, ali istovremeno ne dozvoljavaju da djeca pređu određene granice. Djeca iz ovakvih porodica, u koji-ma se konstantno ostvaruje komunikacija, obično imaju dobru samokontrolu, dobru samosvijest i usmjerena su ka suradnji. Ona imaju najbolje preduvjete da posta-nu uspješna, zadovoljna sobom, sretna i velikodušna prema drugima, odnosno sti-ču uvjete da se razviju u zdravu i potpunu ličnost. U porodicama u kojima roditelji ulažu dosta truda u formiranje pozitivnih komunikativnih odnosa, djeca izgrađuju one osobine koje će im biti od velikog značaja tokom cijelog života, i koje će da-lje moći prenositi na svoju djecu. Ona ra-zvijaju visoke sposobnosti samopouzdanja i samopoštovanja. Dakle, članovi zdrave porodice podržava-ju jedni druge, uživaju u osobenostima svakog pojedinca, ali uživaju i u zajedniš-tvu kao porodica. Oni se raspravljaju, ali na način da ne izgube pripadnost jedni drugima, a ta sigurnost pripadanja, ohra-bruje ih da ne moraju biti savršeni. Na taj način se ostvaruje komunikacija u okviru porodičnog sistema , koja je osnova za dalji razvoj djetetove ličnosti i formiranje odgovarajućih odnosa u sklopu širih druš-tvenih sistema. Roditelj poklanja svoje iskustvo djetetu sa ljubavlju i pažnjom. On u svemu tome ne traži ni kakvu ličnu korist. Odgovornom roditelju važno je da mu dijete postane što bolji član ljudskoga društva. S druge strane, i roditelji u obavljanju svoje odgoj-ne dužnosti imaju potrebu za primjerom i savjetima, kako bi je obavili na najbolji mogući način i kako bi plod njihovog rada bio što kvalitetniji. Muslimanima je sveta knjiga Kur’an smjer kojeg treba slijediti u svim segmentima života, a Poslanik Mu-hammed, s. a. v. a., živi uzor koji je na odgojnom planu dostigao sami vrh uspje-ha. Velik je broj hadisa koji se odnose na područje odgoja na koji se treba osvrtati i praktično ih primjeniti. ndnotes)

1 Čaušević R. (2003), Trauma i škola, Dom štam-

pe, Zenica.

riječ urednika


VREDNOVANJE OBITELJI S k r š Ć a n S k o g S t a j a l i š t a

piše: božana komšić, studentica iv god. katoličkog bogoslovnog fakulteta u Sarajevu

sliku Boga, stvoren je iz ljubavi za ljubav. Naravni red (zrela ljubav između muškar-ca i žene, ujedinjena slobodnim pristan-kom i uključuje i trajnost i vjernost, biva uklopljen u nadnaravni red i čini njegov sastavni dio. Brak i obitelj jesu stvarnosti ovog svijeta, ali je brak i „djelo Božjih ruku „ te kao takav ima nadnaravno značenje. Tek ot-krivanjem tog nadnaravnog značenja koje je objavljeno u Starom i Novom Zavjetu i u svjetlu tog značenja možemo shvatiti isti-nu i vrijednost braka i obitelji. Ženidbeni čini kao zemaljska stvarnost ne dopuštaju proglašenje nadnaravnog značenja, ali ni umanjivanje svetosti i sakramentalnosti tih čina. Božji naum o braku i obitelji je upisan u ljudsku narav u samom činu stvaranja. Nerazrješivost braka je bitno svojstvo kršćanske ženidbe koje supruž-nici trebaju njegovati, ali je i minimum od kojeg polaze kako bi ostvarili potpu-no životno zajedništvo i ljubav. Odraz te bračne ljubavi, trajni znak jedinstva te živa sinteza njihove ljubavi je njihovo dije-te. Ljudska ljubav po naravi je usmjerena očinstvu i majčinstvu. Roditeljstvo je punina uspostavljene že-nidbe. Darujući život, roditelji sudjeluju u Božjoj stvaralačkoj moći; a rađanjem prenose Božju sliku od čovjeka na čovjeka, te ispunjuju Stvoriteljevu zapovjed. Rodi-

teljstvo je zadatak koji po naravi nije samo tjelesni, nego i duhovni. Bračna ljubav je mjesto i škola autentičnog poštovanja pojedine ljudske osobe i priznavanja nje-nog dostojanstva, ta škola stvara zajednicu osoba. Obitelj zadovoljava i materijalne i druge potrebe djece. Ona je najbogatija škola ljudskosti, a zadužena je ne samo za tjelesni, već i za duhovni i vjerski rast osobe. Prosječna obitelj je bolji odgojitelj od najbolje odgojne ustanove. Crkva je obitelj i obitelj je Crkva, te obitelj svojim odgojem sudjeluje u životu i poslanju Cr-kve. Bračni drugovi za ostvarenje tog po-slanja se opskrbljuju snagom primljenih sakramenata. Na području religioznaog odgoja, obitelj je nezamjenjiva zajednica. Po tom odgoju obitelj raste kao „domaća Crkva“. Euharistija je izvor bračne i obi-teljske ljubavi. U obitelji se treba pošti-vati dostojanstvo svake osobe. Kako žene, muža tako i djeteta. Dijete je dar, a odgoj je radost i poslanje. Roditelji su dužni osi-gurati svojoj djeci obiteljske uvjete u koji-ma će djeca upiti radost življenja, osnovne ljudske i kršćanske kreposti. To roditelji osiguravaju međusobnim poštovanjem, oživotvorenjem evanđeoskih vrednota u vlastitom bračnom životu, te izgradnjom obiteljskog i kršćanskog zajedništva. Obitelj je kolijevka društva. Obitelj je žarište civilizacije ljubavi.

Iz knjige Postanka uviđamo kako je Bog stvorio čovjeka na svoju sliku, kao muš-karca i ženu. Model stvaranja čovjeka na sliku Boga jest u početku bio sam Krist, dok je Adam, prvi čovjek, slika onoga koji dolazi- Isusa Krista. Stoga je čovjek stvoren na sliku Isusa Krista i na taj način od po-četka ontički sjedinjen s Kristom. Stoga je i ženidbeno sjedinjenje s bračnim drugom izraz i oblik njegova sjedinjenja s Kristom. (usp. Mt 25, 40; Iv 15, 9-12; Ef 5,22-23 ) Bračno je zajedništvo predokus zajedniš-tva s samim Bogom. Jedinstvo muškarca i žene pokazuje kako je s činom stvaranja u ljudsko biće urezana sličnost s Presve-tim Trojstvom, te je ono izvor, nadahnuće, cilj i uvir ljudskog zajedništva osoba. Ta refl eksija o čovjeku je najuzvišenije što se može reći o čovjeku, njegovom tijelu, bra-ku i obitelji. To jedinstvo, ženidbeno zajedništvo muža i žene, slika je zajedništva u Bogu; plod izlijevanja darova Duha svetog kršćanskim supružnicima koji ih suobličava Kristu i čini ih osobama, darovima, čiji život po-staje životom za druge. Čovjek, stvoren na


kriza braka i porodice u dva različita ideološka Svijeta

piše: aida Hadžić, Sarajevo school of science and technology

Karijera, ili porodica? To je jedno od glavnih pitanja „moderne“ žene, pa u nekim gra-nicama i muškaraca. Analizirajući generalnu situaciju primijetit ćemo jednu obrnutu proporcionalnost između razvoja braka i emancipacije žene u kontekstu razvoja histo-rije. Brak je u krizi na jednoj strani zemljine polulopte (u kontekstu ideološke a ne geografske podjele, jer je teško odrediti danas geografske granice među ljudima i kultu-rama u kontekstu visokog stepena globalizacije), mada je i na drugoj strani postao, kako izgleda, jedna čista formalnost i nešto što se podrazumijeva, a ne jedna svetinja kojoj treba pristupiti s krajnjom ozbiljnošću i svjesnošću, kao što bi trebao biti po islamskim vrijednostima.Želim dati jedno poređenje između nekoliko stvari, što je naizgled vrlo komplikovano, no, pokušaću to pojednostaviti kako bih ukazala na dvije krajnje umišljenosti - jedna potiče sa „Zapada“, druga sa „Istoka“(a kao što rekoh ovo je više ideološka podjela koja nužno ne obuhvata više geografske dužine i širine), a tiče se braka, ideologija i mjesta religije, prije svega islama, u svemu tome.


U početku, možda je i bespotrebno na-glašavati svetost braka u islamu. Radi se o instituciji očuvanja poštenja, udaljava-nja od harama i razvrata, prijateljstvu i povjerenju kulmiranom u upoznavanju najdubljih tajni dvije različite, ali ravno-pravno jedinke – žene i muškarca, koji jedno drugome trebaju biti i prijatelj, i savjetnik, i tajnik, i potpora u životu, pri čemu jedno drugo trebaju nadopunjavati. Oni zajedno trebaju prevazilaziti razlike između sebe i potpomagati u duhovnom i fi zičkom unapređenju, natječući se u do-bru, tragajući za zadovoljstvom Uzvišenog Gospodara, Kojem trebaju biti zahvalni što ih je spojio u životu na ovom svijetu, te rađati djecu i podizati ih i odgajati u duhu islama. Ovo bi bio opis jednog savršenog braka koji i kakav je ključ prevazilaženja život-nih problema i iskušenja. S druge strane, ako pogledamo Zapadnu sliku, kako proš-le tako i današnje, vidimo ogroman pre-okret koji je išao zajedno sa preokretima u ideologijama, u kojima je žena igrala i „uživala“ različite uloge. Prvo, patrijarhal-ni period u kojem je žena igrala uglavnom ulogu domaćice bez prava. Zapadna žena o kojoj govorimo je zapravo obespravlje-na i rijetko je bilo vidjeti da su žene imale prava i ako su imale, u poređenju sa islam-skom ženom je opet bila u nižem polo-žaju. Jedan primjer koji ovo potvrđuje jeste da nisu imale jednako pravo da traže razvod braka, a i ako bi se za to izborile, ostale bi bez ičega. Carol Pateman je u opisivanju statusa žene i same države išla do te mjere da je negirala legitimitet dr-žave, jer žene nisu lično nikad imale mo-gućnost da iznesu svoje mišljenje i svoje stavove prilikom osnivanja države, nego su to u njihovo ime radili njihovi muški predstavnici. Tek negdje u devetnaestom stoljeću žene u SAD-u počinju se boriti za svoja prava, time što su dobile prava za demokratsko glasanje. Najveći preokret je negdje iza Prvog svjetskog rata kada usljed „velike depresije“ žene moraju preuzeti ulogu hranitelja i kada se same o sebi moraju brinuti prije svega i nedostatkom glave porodice, jer je veliki broj muškaraca prvo

tokom građanskog rata u Americi, a zatim i usljed Svjetskih ratova stradao. Odjed-nom, postepeno, gubi se svaki smisao konvencionalnog statusa žene u društvu kakav je bio dotada prisutan. Javljaju se ikone poput Merilyn Monroe koje veli-kim mahom utječu na promjenu razmi-šljanja žena, koje sve više traže svoja prava. Feminizam je dobio zamah kao nikad u historiji. Žene ne samo da su počele traži-ti ravnopravnost, već potpunu jednakost, pritom zaboravljaući na to ko su zapravo: žene. Umjesto zdravog način pogleda na žen-stvenost, nisu ni primijetile kako su upale same u svoju zamku, i čak još veću uslugu učinile muškarcima s kojima su htjele bit-ne jednakopravne time što sve više izlažu svoja tijela njihovim pogledima i dodiri-ma u neobaveznim odnosima, jer zapravo i muškarcima koji su dotad morali više brinuti o ženama i porodici, uzimaju te odgovornosti. Oni ne samo da više ne mo-raju brinuti o ženama i porodici u mjeri u kojoj su prije, sad još i besplatno, ili even-tualno putem prostitucije, dolaze do onog do čega žele. U toj svoj bolesti i čežnji da se izbore za svoja prava, treba spomenuti da feminizam kao ideolgija nije dovoljno razvijen i konkretan, već samo pruža odre-đene stavove bez prave strukture i pojaš-njenja.

Žene, koje su htjele biti ravnopravne, hoće eventualno biti cijenjene više po svo-joj zasluzi, ali se ne mogu i neće otarasiti toga da se na njih gleda više kao na sek-sualni nego na generalno ljudski objekat, i mnogo puta će kvalitetna žena, koja bi bila kvalifi cirana za neki posao biti uskra-ćena poziciji zbog druge, manje kvalifi ci-rane, ali koja je fi zički privlačnija. Htjele to ili ne htjele prihvatiti, to je činjenica. Uz sve to, taj bolesni rat za karijeru ih stavlja pod redovni izbor između porodice i karijere. Rijetkost je da se žene Zapada danas postavljaju na način da ne mogu uskladiti oboje i jedno im je bitnije od drugog. Uopće ta riječ „karijera“ je ne-pojmljiva po pravim islamskim principi-ma, kamoli da čovjek bira između nečeg takvog i porodice, koja je osnova u ljud-skom životu. Ovakvi stavovi i načini op-hođenja utjecale su na to da odjednom sav taj feminizam bude popraćen velikim bro-jem brakova, ili uopće ne ulaženja u brak, krizom identiteta djece, što dalje vodi do pojačanog kriminala i drugih problema. Pozitivna strana svega toga je da one žene koje trpe loš tretman i nasilje u braku, ili imaju nesretan život prozrokovan lošim brakom, imaju sada mogućnost za razvod i samostalan opstanak, naročito ako su trpile nasilje u braku, ili samostalan život ako odjednom ostanu bez muža.

tema broja


U islamu su jasno određene uloge i prava muškarca i žene. Najjednostavnije rečeno: muškarac je taj koji je dužan izdržavati porodicu, a ženi je dozvoljeno imati svo-ju imoviu, čak šta više, poželjno. To njoj daje pravo da radi i doprinosi društvu, jer i žena predstavlja ono što je Allah, dž.š., nazvao halifom na zamlji, što znači da je i žena ta koja treba doprinositi napretku i održavanju društva i zemlje. Ono što je poznato zasigurno jeste da su i žene trgo-vale, i išle u džihad, i širile znanje, samo što je to manje „promovisano“, a na čemu bi trebalo raditi malo više kako bi pokazali svijetu i društvu način na koji islam zai-sta tretira ženu, što bi utjecalo na masov-no razbijanje predrasuda o islamu i dalo ispravniju sliku islamskog svijeta. Razvodi brakova u islamu nisu česti, mada se zna da je žena imala od samog počet-ka pravo na razvod pri čemu ne bi trpjela neke štete, naročito ne onakve kakve su bile u zapadnim društvima, kao gubitak časti i odbacivanje društva. One pro-bleme koje vidimo u (kvazi)islamskim državama se vežu za nešto drugo, a to je za oholost, dokazivanje, zlouptrebe onog što je po šerijatu dozvoljeno. Kao prvo,

Poslanik,s.a.v.s, nije odredio niti postavio granice mehra, što je u cilju zaštite žene, ali ono što se učinilo od mehra prelazi sve granice pristojnosti islama: ispade da se samo bogat može oženit obzirom na hi-malajske zahtjeve porodica koje daju ženu na udaju. S tim rezultirano, naravno veća kvota razdora i bluda, jer mnogi muškarci ne mogu da se žene, a opet žene drže te svoje muževe u rukama, naročito ako su im rodile djecu. Drugo, dozvola čovjeku da oženi četiri žene ne znači da mu je to naređeno i da je pohvalno, a masovna je pojava toga da muškarci uzimaju po više žena samo zbog samodokazivanja i zbog oholosti i ponosa. Uz sve to, zanemaruju uvjete i samu ideju vezane za ovaj propis, a to je opet zaštita i opskrba žena, i to ponajviše ako je stra-dalo dosta muškaraca pa nema dovoljan broj njih koji bi ih mogli oženiti. Uz to, oni ne žene udovice i starije kojima bi bila potrebna zaštita, nego žene mlađe žene dobrog izgleda u cilju provoda. Kako izgleda, malo je mjesta za one po-štene i predane muslimane u istočnim zemljama, te se oni daju u potragu na drugim dijelovima svijeta. Česta su svje-

dočenja po našim ambasadama da neki dolaze tražiti preko njih žene, jer su čuli od svojih prijatelja „da su jako zadovoljni svojim bosanskim ženama“. Ako je ovo način na koji se tretira brak, onda možemo reći da je institucija braka, koja je po islamu svetinja, postala prava biznis kompanija preko koje se jedni bo-gate, a drugi zadovoljavaju svoju požudu. U tom slučaju mala je mogućnost za po-stojanje ljubavi, sloge, pravog odgoja dje-ce u duhu islama, jer nema tu istinskog duha islama: izgubljen je negdje iza ma-hrama koja je postala samo odraz tradici-je, a cijela slika tih „islamskih“ država je samo površna. Kako bi bila drukčija kada kod same osnove (porodice) vlada površ-nost dok je suština izgubljena. Gdje je tu prava ljubav radi koje će jedan bračni par zahvaljivati Allahu i radi koje će se truditi da postanu bolji vjernici? Gdje je tu prija-telj, tajnik, savjetnik?!Ako je ovo slika tog islamskog načina braka, onda možemo reći da nije brak u krizi, već je u krizi sam islam u islam-skim državama. To se oslikava masovnim kršenjem ljudskih prava žena (koja su savršeno regulisana samim islamom), što postoji ogromna razlika između bogatih i siromašnih (zar to ne bi trebalo biti regu-lisano zekatom?), što su nijemi na genoci-de počinjene nad muslimanima u raznim krajevima svijeta, počevši od same Bosne, idući do Ruande, itd.Na jednoj strani zemljine polulopte kriza rezultirana pogrešnim ideologijama, a na drugoj kriza izazvana neživljenjem vlastite vjere u njenoj punoj dimenziji. I dok na jednoj strani pate od svojih ličnih ideo-logija, na drugoj strani odbijaju Zapadne ideje, ili prihvataju onako kako im odgo-vara, tj. luksuz, kockanje, kamate su već upili, ali kad je u pitanju brak i njegovo nakaženje to je stvar kulture i vjere? Očito da su ljudi u krizi od samih sebe i svojih prohtjeva i želja.Za kraj, ovo naravno nije precizna slika i svakako da nije u svim državama ista si-tuacija, ali je postojala potreba da se sa-gledaju generalni problemi oko braka u dva različita svijeta koja se svakodnevno sudaraju.

tema broja


Vjenčanjepiše:

Saima zolota i nermina čakić

Vjenčanje je jedno lijepo djelo koje u pogledu islama ima veoma ve-liku vrijednost i položaj. To je lijepi i slatki dio mladosti koji obiluje lj-epotom i blagostanjem, i kojeg se ljudi u životu uvijek rado sjećaju. Brak je prjatna i čvrsta ograda kroz koju šejtan i sve prljavštine nastale od njega teško prodiru. Ova uzvišena veza između dvoje mladih otklanja slabost iz mlade osobe, budi njegovu uspavanu energiju, oslobađa njegove talente i od njega stvara energičnu i aktivnu osobu, uz uslov da je brak na iskrenim i čistim namjerama, uz is-punjavanje određenih uvjeta. Brak je lijek za ljubav, a kao njegov rezultat otvraju se vrata Božije milosti i rah-meta. Božiji Poslanik a.s., je podsticao mlade osobe na brak i vodio je računa o zahtjevima mladalačkog perioda, a naročito o duševnom miru te njihovim potrbama. Zato je propagirao jed-nostavno vjenčanje, ali promišljeno i trajno. Poslanik, a.s., izrekao je mnoge

hadise na ovu temu. Jedan od njih je i neprestani i obećavajući poziv Božijeg Poslanika: „O grupo omladinaca, ženite se“. Odabir bračnog druga je veoma bitan faktor , a na pitanje koja je žena najbolja, Božiji Poslanik, a.s., je odgovorio: „Najbolja žena je ona koja te, kad u nju pogledaš, obraduje, koja te kad joj nešto narediš posluša i koja ti se ne suprotstavlja u onome što prezireš u pogledu nje i tvog imetka.“ Omladina se danas teško odlučuje za sklapanje braka što je i razumljivo. Smatraju da sve probleme trebaju riješiti prije braka, pa onda „rahat“ upustiti se u bračne vode. Nezado-voljni su situacijom u zemlji koja ne garantuje posao nakon završenog školovanja, pa je i to jedan od razloga koji sputava mlade osobe da stupe u bračnu zajednicu. Jedan od glavnih razloga zašto omladina odugovlače sa brakom je i taj što mnogi misle da im brak ne treba, jer je obaveza, teret i ve-lika odgovornost. Mnogi mladići kao


tema broja

razlog navode i nerješeno ekonomsko pitanje. Vjeruju da čovjek prvo treba obezbjediti siguran izvor prihoda, pa se onda ženiti i donekle su u pravu, jer je i Poslanik, a.s., rekao: „Omladino, ko od vas ima uvjete, neka se ženi...“ međutim, vrijeme kao i okolnosti u kojima danas živimo su vanredni. Ko danas ima riješena fi nansijska pitan-ja? Ali to ne znači da omladina treba čekati poboljšanje ekonomskih uvjeta u državi, da bi ispunili sunnet Božijeg Poslanika. Upuštanjem u bračne vode imat ćemo razlog više da se maksi-malno angažujemo na traženju nafake koji nam je Allah propisao. Bitno je samo da omladina shvati da ulazak u brak ne znači potpuna promjena života i prebacivanje svih obaveza na jednog bračnog druga. Ako djevojka smatra da njen muž treba samo ispun-javati njene hirove i želje i obezbjediti sve potrebne stvari u nekoliko trenuta-ka, i ako muž misli da njgova supruga treba samo da kuha i dočekuje goste, onda je to pogrešno rezonovanje braka i bračnih obaveza. Na našem fakultetu, u posljednje vri-jeme, primjetan je veći broj mladih bračnih parova koji su, iako su stu-denti, odlučili se za taj korak. Skoro na svakoj godini imamo po neko-liko parova koji su i kolege i bračni drugovi. Šta je to što je njih motiv-isalo da se odluče za to, pitali smo je-dan bračni par koji je našao vremena da sa nama podijeli svoja iskustva i mišljenja. Možda će njihovi odgovori

i razmišljanja pomoći studentima koji žele da u skorijoj budućnosti naprave isti korak.Nijaz Hlivnjak je apsolvent na Inter-nacionalnom Univerzitetu u Sarajevu, Fakultet za biznis i poslovnu admin-istracuju, odsjek Međunarodni odnosi i vanredan je student na Fakultetu islamskih nauka, gdje je njegova su-pruga Fatima redovana studentica druge godine. Oni su uistinu primjer mladog bračnog para koji je pokazao da se i pored bračnih obaveza može biti veoma uspješan student.1. Kako ste se odlučili za sklapa-nje braka obzirom da studentski život iziskuje mnogo fi nansijskih sredstava i troškova? Koliko je bitna podrška porodice?Iskren nijjet je fundament na kojem se gradi skorija ali i duža budućnost a kada se tome pridoda zdrav razum koji omogućava jasno razlučivanje određene situacije, dilema se uz Božiju pomoć riješi. U biti kada se sve sumira, današnji način života uz okolnosti koje nas okružuju, nikome ne garantuje fi -nansijsku stabilnost, ponajmanje oni-ma koji su na početku ovog prolaznog dunjaluka. Međutim, to ne treba da nas zastrašuje nego se životnim iskušenjima treba prići što spremniji i snažniji da bi se postigao uspjeh. Brak je sunnet našeg Poslanika alejhi selam a kada se stvore, za njega predviđeni uslovi, dužnost stupanja u isti prerasta u obavezno a na kraju taj isti brak, usklađen sa životnim okolnostima, omogućava da se iste još lakše prevaziđu. Naš primjer od evo punih pet hairli mjeseci u br-aku potvrđuje činjenicu da je životna iskušenja vrlo lahko savladati ako su iskrenost i spremnost na dogovor po-zadina braka. Naravno da je nemjeriva podrška porodice a vrlo često je ona moralna kroz razumijevanje korisnija od fi nansijske.

2. Kako uspijevate uskladiti oba-veze na fakultetu i kako brak uti-če na vaš studentski život?

Kao što je već rečeno, brak zasnovan na iskrenosti i spremnošću na dogovor za-sigurno donosi pozitivne rezultate bez obzira na ulogu u društvu. Činjenica je da nam brak nije donio poteškoće kad su u pitanju obaveze na fakultetu nego naprotiv, rezultirao je u dodatnoj dozi ozbiljnosti i organizacije života što je na kraju bitan korak ka ostvarenju ciljeva. Odluka donesena i prije ulaska u brak da nauka odnosno fakultet bude na listi prioriteta je osnova da sklopljeni brak i studiranje ne dođu u kontradiktornost nego da se nadopunjavaju. S tim u vezi, velika je draž i ljepota studiranja tokom braka pa s toga postoji i određena doza žaljenja što će taj period završiti kod jednog od nas dvoje u narednih neko-liko dana. 3. Šta preporučujete mladima koji su u dilemi da li da uđu u bračne vode?Vrlo teško je generalizirati i donositi uopćene izjave kad je u pitanju skla-panje braka jer postoji ne mali broj aspekata koji čine sam brak dilemom. Jednostavno rečeno, sve zavisi od nečega. Recimo, postoji mnogo do-brih mu’mina koji su davno postigli sve potrebne uslove za sklapanje braka međutim njihova uloga u društvu i interes za činjenjem hajra ne daju pro-stora braku i bračnim obavezama pa isti odgađaju sklapanje braka. S druge strane, postoje oni kojima će upravo brak donijeti dodatnu stabilnost i snagu za napredovanje i činjenje još više hajra. S tim u vezi, preporuka je da svako iskreno sagleda vlastitu situ-aciju i da na osnovu zdravog nijjeta donese odluku o stupanju u brak ili odgađanju istog. Molimo Allaha da sve naše bračne kolege budu primjer ostalim stu-dentima kako treba organizovati život i brak u skladu sa islamskim propisima.i oni koji govore: «Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju” (El-Furkan, 74)


tema broja


v r i j e d n o S t

piše: idriz bušatlić

„Allah je čuo riječi one koja se s tobom o mužu svome raspravljala i Allahu se jadala – a Allah čuje razgovor vaš međusobni, jer Allah, uisti-nu, sve čuje i sve vidi. Oni od vas koji ženama svojim reknu da im nisu više dopuštene, kao što im nisu dopuštene majke njihove, - a one nisu majke njihove, majke njihove su samo one koje su ih rodile – oni, zaista, govore ruž-ne riječi i neistinu – a Allah sigurno briše gri-jehe i prašta.“ (Mudžadela, 1-2.)Bog objavljuje ajete zbog jedne žene, zbog nepravde koja joj je nanešena. Tako šalje poruku ljudima da On ne trpi nepravdu, a posebno ne trpi nepravdu prema nježnom i krhkom stvorenju kao što je žena. Uzvišeni Allah ovim ajetima potvrđuje Svete Riječi čežnje i stremljenja ka svome robu: „A kada te robovi Moji upitaju za Mene, Ja sam si-gurno blizu, odazivam se molbi molitelja kada Me zamoli...“ (Beqare, 186.)Iz predaje koja je došla do nas saznajemo da se žena koju Uzvišeni spominje zvala Ha-vla bint Sa‘lebe. Godine su učinile svoje i Havla je izgubila nekadašnju draž i privlač-nost, što je njenom mužu kamenog i mr-tvog srca bilo dovoljno da joj okrene leđa. Njegovo srce je bilo mrtvo jer je i na svoju ženu gledao dunjalučkim očima, kao na stvar koja se potrošila i postala beskorisna. Glasom od kojeg se ledi krv u žilama rekao joj je riječi od kojih bi srce svake žene za-jecalo i prepuklo: „Od sada si mi kao moja majka“, odnosno, više ti se neću približiti kao muž ženi, odričem te se, bacam te u ćošak jer mi više nisi potrebna.

I šta je uradila ta jadna i ucviljena žena. Nije izvršila samoubistvo niti je prerezala vene. Naprotiv, ona se poput prave vjernice obratila Onome koji je nikada neće otjera-ti niti napustiti. Povjerila je svoj bol i tugu Onome koji je o svemu obaviješten, Ono-me koji će joj oprostiti zbog njene slabosti da pušta suzu zbog čovjeka koji ima mjesto srca kamen u grudima. Dozivala je Onog koji kaže: „Moj robe, kad bi Mi došao s gri-jesima kolika su Zemlja i nebesa, a čistog si srca, Ja ću ti doći sa isto toliko oprosta.“ Znala je Havla da je ljubav njenog Gospo-dara „veća od ljubavi majke prema djete-tu“, i zato je pokucala na vrata koja joj neće biti pred nosom zalupljena.Uzvišeni Allah objavljuje ove ajete i šalje prijetnju muškarcima koji se bezdušno ponašaju prema ženama. Obraća se muš-karcima kamenog srca i ponavlja im da „ima kamenja iz kojeg rijeka izbija, ima ga i koje se iz straha pred Allahom uru-šava...“, pa hoće li kameno srce njihovo pouku primiti. Jesu li ti muškarci svje-sni riječi Poslanika, a.s.: „Kome Allah da dobro odgojenu ženu kao da mu je dao cijeli dunjaluk.“ Kako se ne boje da im Allah taj kamen koji im je u grudima ne raspukne. Pitam se, da li do srca muškar-ca dopire jecaj silovane Bošnjakinje koju su prisilili da u takvom stanju, potpuno naga, klanja. Da li do njih dopiru njene riječi: „Htjela sam dva puta da sebi sta-vim žicu oko vrata i prekratim muke..da zagrebem noktima po licu i zgulim kožu

s njega..da prerežem vene..ali, znala sam da onaj ko digne ruku na sebe ide u Dže-hennem, i da se kopa izvan mezaristana..sada znam da me Bog čuvao...“ Čuješ li, o ti nepravedni i okrutni mužu! Čuješ li, o ti oče koji svoju kćerku tučeš i siluješ pred očima majke koja je bespomoćna! Čuješ li brate, sine...čuješ li! To su riječi vjernice koju ti zaboravljaš!Uzvišeni je čuo vapaj Havle koju je muž okrutno odbacio i zbog toga objavio aje-te, pa zapitajte se, o vi muškarci, kako ćete položiti račun Bogu za ovu Bošnja-kinju, za sve silovane i ucviljene Bošnja-kinje, za sve žene iste sudbine?! Zar ne znate da su sve te gnusne stvari uradili upravo oni koji sebe nazivaju – muškar-cima!?Objavljivanjem ajeta zbog žene Bog nam stavlja do znanja da se ženi u islamu daje i treba dati važno mjesto, da ima svoja pra-va i obaveze kao i muškarac. Žena musli-manka je ponosna i moralna, vjernica je i zato sebi ne može dopustiti neke stvari koje joj ne dolikuju. Ona trpi nepravdu i poniženje ljudi znajući da je njen Gospo-dar uz nju i da će joj pokazati neki izlaz. Allah je muslimanku-vjernicu zaštitio i On navješćuje bolnu patnju na oba svijeta onima koji skrnave takve dijamante, oni-ma koji gaze te nježne ružine pupoljke.„Ljubi svoju ženu kao samoga sebe“, kaže Talmud, „a štuj je više nego sebe. Pazi da ženu ne tjeraš u plač, jer Bog broji njezine suze.“

piše: idriz bušatlić

žene vjernice

riječ urednika


oSam laži moje majke

autor: dr. mustafa akkad preveo: Harmin Suljić

Moja mati nije uvijek govorila istinu... sla-gala mi je osam puta u bitnim životnim trenucima! Priča počinje sa mojim rođe-njem. Rođen sam kao sin jedinac u veo-ma siromašnoj porodici... siromašnoj do te mjere da nismo imali dovoljno hrane, a kamoli nešto više. U rijetkim prilikama zadesilo bi se da imamo malo riže u kući... Majka bi pripremila skromni obrok i uvi-jek bi istresala svoj dio na moj tanjir govo-reći: ‘’Jedi, sine, ja nisam gladna.’’

OvO je bila njena prva laž

Kada sam malo odrastao, moja majka bi, po okončanju kućnih poslova, otišla do rijeke koja se nalazila ispod kuće, nadajući se da će uloviti ribu kako bih ja jeo zdravu hranu i razvijao se kao svako drugo dijete. Jednom prilikom, hvala Allahu, uspjela je uloviti čak dvije ribe. Požurila je u kuću i spremila obje ribe i stavila ih pred mene. Ja sam malo-pomalo jeo ribu, a moja je majka jela ono što je ostajalo iza mene na

kostima. Vidjevši to, moje je srce zatre-perilo i onu drugu ribu stavio sam pred majku, a ona ju je vratila rekavši: ‘’Sine, pojedi i ovu drugu, jer znaš da ja ne volim ribu.’’

OvO je bila njena druga laž

Vrijeme je prolazilo i došao je dan mog polaska u školu. Kako nismo imali dovolj-no imetka da se školujem, majka je otišla u jednu trgovinu odjevnim predmetima


i dogovorila se s vlasnikom da prodaje odjeću po kućama uglednih i bogatih lju-di. Jedne hladne i kišovite noći, majka se duže zadržala na poslu. Čekajući je kod kuće, zabrinuo sam se i izašao da je po-tražim. Ugledao sam je kako nosi torbu s odjećom i kuca na vrata tuđih kuća. Zovnuo sam je: ‘’Majko! Hajde dođi. Ide-mo kući, kasno je i hladno. Možeš nasta-viti sutra ujutro!’’ Ona se nasmijala i rekla: ‘’Sine moj, ja nisam umorna.’’

OvO je bila njena TreĆa laž

Došao je dan polaganja školskih ispita. Iako je bilo veoma vruće, majka je želje-la poći sa mnom u školu. Sunce je pržilo zemlju, a površina pijeska titrala je od to-plote. Ušao sam u školu, a ona je ostala čekati u školskom dvorištu, doveći za moj uspjeh. Kada su ispiti završili, izašao sam iz škole, a ona me dočekla u topli majčin-ski zagrljaj, ispunjen ljubavlju i milošću. U ruci je držala hladan i svjež sok koji je kupila radi mene. Kada sam ga počeo piti, okrenuo sam se i pogledao u nju: niz nje-no čelo slivale su se kapljice znoja. Pružio sam joj čašu i rekao: ‘’Majko, pij’’, a ona reče: ‘’Sine, samo ti pij. Ja nisam žedna.’’

ovo je bila njena četvrta laž

Nakon smrti mog oca, majka je živjela teš-kim udovičkim životom. Preuzela je svu odgovornost za vođenje kuće, jednostav-no – morala se brinuti o svemu. Život je postao teži, a mi smo često smo gladovali. Pored naše kuće živio je moj amidža, inače veoma dobar čovjek. On nam je često slao hranu da utolimo glad. Kada su komšije vidjele da je naše stanje postalo nesnošlji-vo, savjetovali su majku, koja je još uvijek bila mlada, da se uda za čovjeka koji bi nam pomagao. Međutim, moja je majka odbila ovaj savjet riječima: ‘’Ja nemam po-trebe za ljubavlju.’’

OvO je bila njena peTa laž

Po završetku fakulteta, dobio sam dobro plaćen posao u jednoj fi rmi i odlučio sam da preuzmem brigu o kući. Kako je maj-

čino zdravlje oslabilo, nije više mogla pro-davati odjeću po kućama, tako da je poče-la prodavati povrće na tržnicama. Kada je odbila da prestane raditi, izdvojio sam dio svoje plate i dao joj, a ona je odbila primiti rekavši: ‘’Čuvaj, sine, svoje pare, ja imam dovoljno za sebe.’’

OvO je bila njena ŠeSTa laž

Bez obzira što sam dobio posao, nastavio sam školovanje i ubrzo sam magistrirao. Postigao sam uspjeh i povećali su se moji prihodi. Njemačka fi rma ponudila mi je dobar posao u svom sjedištu u Njemač-koj. Zbilja sam se obradovao i tako počeo i sanjati o novom sretnom životu. Nakon što sam otputovao i sredio svoje stanje, nazvao sam majku i pozvao je da živi kod mene. Ona nije htjela da me ometa i rekla mi je: ‘’Sine, ja nisam naučila da živim la-godno.’’

OvO je bila njena SedMa laž

Kako je vrijeme prolazilo, majka je sve više starila i ubrzo je oboljela od zloćud-nog karcinoma. U tim teškim trenucima

neko joj je morao hizmetiti. Šta sam mo-gao da uradim kada su između mene i moje voljene majke bile mnoge države? Ostavio sam sve i vratio se kući. Majku sam zatekao u postelji. Kada me je ugle-dala, pokušala je nasmijati se. Srce mi se cijepalo jer je bila iscrpljena i slaba. Nije to više bila ona majka koju sam pozna-vao... Suze su se počele slijevati niz moje obraze, ali ona me i tada pokušala utješi-ti rekavši: ‘’Sine, ne plači, ja ne osjećam bol.’’

OvO je bila njena OSMa laž

Nakon što je to izustila, zatvorila je oči i više ih nije otvorila.

Svakome ko uživa blagodat živih roditelja, poručujem:- Čuvaj ovu blagodat prije nego što budeš tugovao za njenim gubitkom.

Svakome ko je izgubio svoju voljenu maj-ku, poručujem:- Uvijek se prisjeti koliko se samo umarala radi tebe. Moli Allaha da joj oprosti i da joj se smiluje.

islamske teme


predstavljanje udruženja

muslimani su prije svega moralni pokret mada su neki od njih ponekad iskazivali i islamističke težnje.

naStanak mladomuSlimanSke

organizacijeGrupa mladih ljudi 1939. god. počinju se okupljati i diskutirati o temama koje su tada bile aktuelne. Među njima su bili gimnazijalci Esad Karađozović, Emin Gra-nov, Husref Bašagić i Tarik Muftić. Ubrzo im se priključuje još jedna grupa. Među osnivačima i prvim članovima većinom su bili đaci Sarajevske muške gimnazije koji su naročito pažnju poklanjali obrazo-vanju. Ove mladiće je povezivala privrže-nost islamu. Smatrali su da je glavni razlog zbog kojeg tadašnja duhovna i politička intelegncija nije otvarala suštinska pitanja i davala odgovore na njih jeste nedovoljna obrazovanost. U Mladih muslimani 1939-2005 navodi se kako je u tadašnjoj Jugo-slaviji bilo je oko 800 Bošnjaka sa fakul-tetskom diplomom u različitim strukama. Po ovome sudeći muslimani nisu bili kadri odgovoriti izazovima u periodu pred i za vrijeme Drugog svjetskog rata.U početku su razgovarali o temama koje su ih zanimale u skladu sa vremenom i zbi-vanjima u kojima su živjeli, promišljali su i pisali o islamu, njegovoj ulozi u svijetu, o odnosu kršćanstva prema islamu, zatim o teškoćama koje su pogodile muslimansku zajednicu, te stanju muslimanskih država i mogućnosti da se različitim oraganizira-njem utiče na zbivanja u zemlji i da se time postignu određeni ciljevi. Ova grupa je formirala društvo u nekadaš-njoj Očaktanum mahali pod nazivom Na-prednjaci te su uspili napraviti i skromnu biblioteku. Međutim ovaj naziv ih je suvi-

še podsjećao na nazive koje je upotreblja-vala komunistička partija pa su promjenil naziv u Mirza Safvet. Održavali su redov-ne sastanke i čak izdavali list pod nazivom Cvijet kojeg su ručno pisali i umnožavali. Njihov glavni cilj je bio da se što više obra-zuju i da uče strane jezike. Pošto su neki od njih poznavali strane jezike upoznavali su se sa stanjem u muslimanskom svijetu putem strane štampe Muslimische revue koja izlazila u Berlinu i Genuine islam koji je izlazio u Singapuru na engleskom jezi-ku. U martu 1941. g. Esad Karađozović, Emin Granov i Husref Bašagić odlaze na studije u Beograd, dok Tarik Muftić ostaje u Sarajevu i nastavlja rad sa drugim člano-vima. Te godine u martu društvo mijenja naziv u Mlade muslimane. Ubrzo iza toga održava se osnivačka skupština Mladih muslimana u prostorijama Trezvenosti, uz prisustvo predstavnika vlasti. Prema pisa-nju tadašnje štampe društvo je osnovano sa zadatkom „Kulturno-prosvjetnig uzdiza-nja muslimanske omaldine kao i vaspitanja u duhu islama“. Međutim nisu prošle ni dvije sedmice od tog događaja, a počeo je Drugi svjetski rat i na područiju tadašnje kraljevine Jugoslavije te Mladi muslimani nisu registrirani. Međutim već nakon Drugog svjetskog rata pred njih će se ispriječit komunistička totalitarna ideologija koja u praktičnom djelovanju odmah po osvojenju vlasti po-čela provoditi proces ateizacije naroda, te eliminarati idejne neistomišljenike.

mladi muSlimani i el-Hidaja

Poslije raspada Kraljevine Jugoslavije i us-postavljanja NDH, Mladi musliamani su ponovo podnijeli zahtjev za registriranje, međutim zahtjev je odbijen sa obrazlože-

mladi muSlimani kroz HiStoriju i danaS

pripremila: Sanela mešinović

esad karađozović

„...Allah neće promijeniti stanje jednog naroda dok taj narod sam sebe ne promijeni.“

Mladi muslimani kao pokret pojavljuje se za (1939) vrijeme Drugog svjetskog rata u kojem će za dominaciju svijetom ratovati dvije velike pošasti komunizam i fašizam. Kao pokret oponirali su tada zvaničnoj islamskoj vjerskoj zajednici, smatarjući da hodže koče napredak bošnjatskog naroda te da su previše podložni tadašnjoj vlasti. Mladi ljudi većinom iz svjetovnih škola željeli su da govore o islamu te da utiču na svoje vršnjake i reagiraju na tri slabosti tadašnjih bošnjaka i njihovih ustanova: na nacionalnu dezorijentiranost, duhovno-vjersku neupućenost i ideološku konfuzi-ju. Ovaj pokret će u novijoj historiji Bosne i Hercegovine biti značajan za defi niranje i određivanje bošnjačko-muslimanskog identiteta.Mladomuslimanska organizacija je orgi-nalna na našim prostorima i nastala prije svega kao težnja maldih ljudi ka duhov-nom, moralnom i kulturnom preporodu i progresu na načelima islama u kojima je našla svoju idejnu osnovu. Dakle, Mladi



njem da postoji omladinska organizacija Ustaška mladež te da se sva omladina treba okupljati u njoj a ne da se razjedinjuju u koje kakvim vjerskim organizacijama .U međuvremenu oni se i dalje sastaju u prostorijama Trezvenosti i u Gazi-Husrev begovoj biblioteci.1941. god veći dio članova odlazi na stu-dije u Zagreb i tamo obrazuju organizaci-ju u internatu Uzdanice. U Sarajevu ostaju mlađi članovi, većinom srednjoškolci, ali ostaju međusobno uvezani. Njihov rad se sastojao uglavnom na teoretskim diskusi-jama, čitanju, ličnom izgrađivnaju, i usva-janju znanja iz islama.1942. god. dolazi sa do sporazuma izme-đu el-Hidaje i Mladih muslimana gdje im ustupaju svoje prostorije i prihvataju ih kao svoji sekciju, s tim da djeluju u okviru njenih pravila. Mlade muslimane su tada predstavljali Esad Karađozović i Tarik Muftić a El-Hidaju Mehmed ef. Hanđić. Formiran je i Glavni odbor Mladih Musli-mana-omladinska sekcija el-Hidaje. Međutim vremenom dolazi do neslaganja između el-Hidaje i Mladih muslimana oko nekog načelnog dogovora, usproti-vili su se neki članovi Mladih muslimana među kojima su bili i Alija Izetbegović i Nedžib Šaćirbegović, nisu bili zato da se Mladi muslimani uključuju u oragniza-ciju klera kako prvi sam navodi a drugi se poslije suprostavljao da organizaciju el-Hidaja želi ustrojiti prema svome mo-delu. Jedan vid zastoja trajao je godinu dana dok nije za predsjednika glavnog odbora sekcije izabran Kasim ef. Dobrača te je prevagnuo Handžićev koncept. Njih dvojica sa svojim idejama imali uticaj na Mlade muslimane što se tiče reforme uglavnom usmjerene ka moralno-duhov-noj obnovi koja je osnov svakoj drugoj. U prostoru el-Hidaje Mladi muslimani su dobili prostor za informiranje, šire obra-zovanje i raspravljane. Mnogi se počinju uključivatii u Merhamet. Iste godine grupa Mladih muslimana od-lazi na studije u Banjaluku te se rad odr-žava na linji Zagreb-Banjaluka-Srajaveo. 1943. god. dolazi opet do neslaganja iz-među el-Hidaje i Mladih muslimana koja je smatrala da svoj status koriste za sma-

odokazivanje i isticanje. Ubrzo dolazi do raspuštanja dotadašnjeg glavnog odbora i biranja novog s čime se Mladi muslimani nisu složili te napuštaju el-Hidaju.Međutim iste godine dolazi opet do do-govora da se dužnosti i funkcije ravno-mjerno podjele. Glavni odbor el-Hidaje je iz svojih članova određivao pomoćnike Maldih muslimana i tu su dužnost ob-našali Mehmed ef. Handžić, Muhamed Fočak, Omer Mušić, Mustafa Busuladžić, Abdullah Dervišević, Kasim ef. Dobrača i Ibrahim ef. Trebinjac.Vremenom prostorije el-Hidaje postaju tijesne te dobivaju neki prostor u Bembaši školi zatim ga ubrzo mijenjaju i dobivaju prostore u Morića Hanu gdje se nalaze i danas.Vremenom se formiraju i ženske pro-dužnice u Sarajevu, Mostaru, Prijedoru i Travniku, zatim se povezuju i sa učenici-ma Gazi Husrev-begove medrese. Za vri-jeme Drugog svjetskog rata postojale su produžnice Mladih muslimana u Prijedo-ru, Travniku, Zenici, Mostaru, Sanskom Mostu, Gradačcu, Gračanici, Dubrovni-ku, Banjaluci, Tuzli, Doboju, Kozarcu, Orašju i Cazinu. Najaktivnije su bile u Prijedoru, Zenici, Travniku, Banjaluci, Mostaru i Sarajevu.

mladi muSlimani-1945.gNakon rata dolaskom komunističke vlasti ukinuta su društva Trezvenost i Merhamet a od Gajreta i Uzdanice formiran je Pre-porod. Prisustvujući kongresu USAO BIH u maju shvatili su da neće ni jednoj organi-zaciji biti dozvoljeno djelovanje osim „Na-rodnoj omladini“. Neki koji nisu imali porodične obaveze polagano su se preba-civali u inozemstvo kako bi tamo nastavili rad. Edhem Šahović je otišao u Dubrov-nik da izvidi kakvo je stanje tamo među-tim na putu nazad je uhapšen. U Sarajevu su ostali Alija Izetbegović, Ešref Čampara, Fahro Uzunović, i Murtez Dervišević, i nastavili su sa druženjima u svojim grupa-ma. Svaki član je formirao vlastitu gupu , ali ni jedna grupa nije znala za drugu.Taj princip je korišten kod formiranja nove

mreže članova. Uglavnom je više tražen kvalitet članova nego njihov kvantitet. Formirana je grupa i u Gazi Husrev-bego-voj medresi koja je već 1949. god. brojala 40 članova. Maldi muslimani se u tom periodu sasta-ju i dogovaraju i ovjeravaju im se svjedo-čanstva iz ratnih godina. Te godine dolazi do osnivanja omladin-skih sekcija društva Preporod. Dolazi do zasjedanja osnivačke skupštine na kojoj prisustvuju i Mladi muslimani jer im se ukazala mogućnost da djeluju legalno u okviru ovog društva..Nekoliko je i Mladih muslimana govorilo na konferenciji među njima i Izebegović govoreći kako „pored NOBA i izvojevanih tekovina ne smije se i nemože zaboraviti islam...“ zatim je govorio o zadacima Pre-poroda u očuvanju muslimanske zajedni-ce, što je izazvalo odobravanja ali i odre-đena komešanja unutar komunističko orjentisane omladine pa je konferencija odgođena za dva dana.Rukovodstvo Preporoda je uvidjelo da Mladi Muslimani imaju određen uticaj na omladinu te su ih pozvali da surađuju u omladinskoj sekciji. I nekoliko njih je uspjelo ući u odbor. Međutim odmah je došlo do neslaganja sa nekim unutar od-bora. Što je dovelo do njihovog isključenja iz Preporoda.1. marta 1946. g. dolazi do hapšenja Ali-

mustafa busuladžić


je Izetbegovića, Ešrefa Čampare, Muretza Derviševića, Fahre Uzunovića i Šefi ke Pločo. Pušteni su 1947.g. Nakon ovog su uvidjeli da ih vlast smatra neprijateljima ali ipak nastavili su da se sastaju u ilegali. Dalje aktivnosti su se uglavnom svodile na idejno-odgojni rad, čitanje i pisanje odre-đenih članaka na određene teme.Hasan Biber je spontano došao na čelo organizacije pošto je Esad Karađozović ubijen, neki su tvrdili da se to desilo kada je htio preći granicu, a Emin Granov je nestao, tvrdili su da se negdje krije.1947. je donesena odluka da se pono-vo pokrene list Mudžahid koji je prestao izlaziti hapšenjem Izetbegovićeve grupe. Pisalo se o položaju muslimana u FNRJ i u svijetu, o razvoju islamskih zemalja i pokretima za nezavisnost. Jedni su radili naslovnu stranu, drugi prevodili iz stranih časopisa. Također su izdavali tkz. Pakistan koji govorio o tadašnjoj tek formiranoj muslimanskoj državi. Također su pisali i svoj Bilten. Sve dok nisu dobili pisaću ma-šinu iz Zagreba uzimali su jednu iz opšti-ne navečer i vraćali pred zoru kroz stalno otvoren prozor, kojeg je ostavljao jedan od njihovih poznanika. Novine su čitali u svojim grupama.Pisali su i različite brošure poput O obra-zovanju naše seljačeke omladine, Rad sa najmlađima, Zašto ne svinjetinu, Životni put mladog muslimana, Posvetimo pažnju obrazovanju i td.Na osnovu pisanog materijala može se

uvidjeti da su ciljevi njihovog djelovanja bili jedna vrsta islamizacije muslimana, obrazovati se u svim poljima, završavati fakultete i ulazak u muslimanska društva i organizacije koje će biti na usluzi narodu, boriti se protiv onih koji koče napredak, te stvarati veze sa islamskim svijetom. (Za formiranje ovakvih pogleda kod osnivača veliki uticaj su imale knjige PanIslam- ve-lesila sutrašnjice od Paula Schmitza, Allah je veliki od Esada Beja, te Islam u svjetlu istine od Metiljevića i Zašto su musliamni nazadovali a drugi napredovali od Šekiba Arslana i td.)Članstvo je bilo dobrovoljnog karaktera te za nju nije davala nadoknada, oni koji su radili izdvajali su za organizaciju 5% svo-jih prihoda kako bi opstala.1948 . god dolazi ponovo do hapšenja sada cijele zeničke grupe, koja je osuđena od 10. do 15. godina zatvora.Međutim najpogubniji sudski proces protiv njih je vođen 1949. g. Danas nije moguće utvrditi tačan broj osuđenih, neki nagađaju da je bilo oko hiljadu ljudi, mada je kroz hapšenja i mučenja prošlo oko pet hiljada.U Sarajevu je hapšenje Mladih muslimana 1949. g. počelo sa tadašnjim direktorom medrese koji je kod đaka Omera Kovača pronašao letke i proglase Mladih Musli-mana i o tome obavijestio UDB-u. Dje-čak je uhapšen i podvrgnut ispitivanju. Zatim jedan član je uhapšen u Mostaru koji je otkrio nekoliko ostalih članova u Sarajevu. Omer Kovač je nakon dugog mučenja batinjanjem podlegao ali nije nikaoga odao. Sličnu sudbinu su imali i Fikret Pločo i Asim Čamđić. Zna se da su strijeljanjem pogubljeni Hasan Biber, Ha-lid Kajtaz, Omer Stupac i Nusret Fazlibe-gović. Načini mučenja su bili raznovrsni od pritvora, psihičkog mučenja, batinja-nja, izgladnjivanja, do boravka u prostori-jama sa vodom gdje se nije moglo ni leći ni sjesti danima, smrzavanja, itd. Neki su podlegli a neki ostali trajni invalidi.Jedni su pušteni kući ranije prije odsluži-vanja kazne, a neki su odslužili kazne do kraja. Međutim i dolaskom kući nakon odsluženja kazne tortura se nastavila na način da su im oduzeta građanska prava,

pa tako u školi im nisu priznavali svjedo-čanstva i diplome koje su prije stekli, te nisu mogli napredovati u kareijeri ili do-biti neke odgovorne funkcije. Nakon 1949. g. Mladi muslimani prestali su sa radom zbog žestine torture koja ih je zadesila. Nakon izlaska 70-ih godina iz zatvora bore se za preživljvanje koje mu-čilo većinu stanovništva zbog tadašnjeg stanja u zemlji. Međutim neki već izna-laze načina i u dogovoru sa Husejnom ef. Đozom počinju da pišu za Takvim, koji je do tada bio samo islamski kalendar, te po-činju pisati i u Preporodu koji se pokreće sa Hesejn ef. Đozom. Pojavljuje se i ide-ja o skupljanju sredstava za stipendiranje studenata i jedan među prvima koji su je koristili bio je Hilmo Neimarlija.1971. g. se dešava štrajk učenika u Gazi Husrev-begovoj medresi za proširivanje programa na neke predmete koje nisu imali. Tada vlast zabranjuje Mladim mu-slimanima okupljana u Carevoj džamiji i u preporodovoj čitaonici. Tada se anga-žiraju i mnogi studenti tadašnjeg Islam-skog teološkog fakulteta (Hasan Čengić, Nusret Isanović, Rešid Hafi zović, Mustafa Spahić i dr.). te spremaju i drže predavanja u Tabačkom mesdžidu koja su pobuđivala znatan interes kod omladine.

proceS muSliamnSkim

intelektualcima 1983.g.1983. god. oko hiljadu bosanskohercego-vačkih muslimana, intelektualaca se našlo Hesejn ef. Đozo



na udaru režima. Optuživani su da njiho-vo razumijevanje islama i panislamizama, dokazuju težnju za uspostavljnaje etnički čiste islamske države što je platforma tero-rističke organizacije. Primjetili su da postoje određena kretanja koja utiču na narod uopće, da se ljudi sastaju i udružuju, ali drugačije mišljnje je bio kriminal. Međutim osuđeni su pu-šteni prije punog odsluženja kazni, jer je komunistički sistem neminovno i nepo-vratno propadao. 1991. godine dolazi do osnivačke skup-štine nestranačkog udruženja „Kluba Mladih Muslimana ‹39“, te su napokon i registrirani.Neki čalnovi će i direktno uticati i na osni-vanje SDA i tadašnjeg presjedništva BiH.

mladi muSlimani danaS

Mladi muslimani nastavljau da postoje kao nevladina nestranačka, nepolitička, i neprofi tna organizacija u skladu sa pro-gramskim opredjlejenima, a sve temeljima čuvanja uspomene na početke rada po-kreta. U ovom periodu imamo i nastanak mnogih drugih organizacija sa islamskim predznakom.Udruženje je u periodu nakon rata (1995) svoj rad usmjerio na pomoć povratnicima i izbjeglicama često kroz matreijalnu pomoć za obnovu kuća, džamija i humanitarne pa-kete, te kroz formiranje Bošnjačke islamske medicinske asocijacije također djelovalo u cilju pomoći i podrške povratnicima.

O tome u kakvom je stanju ovo udruženje i šta radi danas saznali smo kroz razgovor sa gospođom Almedinom Zuko koja je član upravnog odbora, a obnašala je funk-ciju generalnog sekretara udruženja.Ideja udruženja je ostala ista, a to je svako uzdizanje muslimana na principima isla-ma. Okolnosti u kojima je danas udru-ženje djeluje je drugačije nego što je to bilo u prošlom periodu. Pored niza novih udruženja, napretka tehnologije i obilja literature, Mladi muslimani su samo još jedna organizacija među ostalim koja ima za cilj da okupi muslimansku omladinu kako bi ih učinila aktivnijim u očuvanju svog vjerskog, kulturnog i nacionalnog identiteta. Ono što nju odvaja od drugih jeste dugi povijesni kontinuitet u kome je dala veliki doprinos bošnjačkom narodu.Danas zvanično ima oko 500 članova. Čla-novi se dijele na „stare“ članove, tj. oni koji su tu od početka organizacije, zatim sred-nja generacija koja se priključuje u 70-im godinama i treća nakon ‹96 i ‹97 godine. U članstvo se dolazi putem preporuke.Rad se uglavnom sastoji iz predavanja, kurseva, humanitarnog rada, štampanju i izdavanju knjiga i brošura. Finansiraju se

od donacija i nešto malo iz budžeta općine.Na kraju razgovora sa gospođom Almedi-nom Zuko poručila je mladima da se što više obrazuju u različitim područijima, te da se bore za dobro svoga naroda. Jer se za svoja prava i ugodan život na ovom svijetu treba izboriti, te da budu vjerni principima islama.U kontekstu svega navedenoga želim da istaknem prednosti našeg vremena u ko-jem živimo. (sloboda, tehnologija, i sl.) te mogućnosti koje nam iz toga proizilaze. Koliko mi danas koristimo te mogućno-sti o kojima su prošle generacije sanja-le? Koliko danas mladi ljudi ispunjavaju kur›anski imperativ Uči u ime Gospodara, tj. obrazuj se, studiraj i izučavaj te svoje znanje koristi na putu pomaganja vjere, domovine i ummeta. Uloga omladine je neupitna za budućnost jednog društva, te je na njoj da neumorno radi na duhovno-vjerskom i materijalnom napretku, jer „ Allah neće promijeniti sta-nje jednog naroda dok taj narod sam sebe ne promijeni.“

(Iz djela Mladi muslimani 1939-2005, hi-storijat i razgovora sa Almedinom Zuko.)

alija izetbegović


riječ urednika


Porazi koje je Osmansko carstvo pretrpjelo krajem XVII st., doveli su do ekonomske i fi nancijske krize osmanske države. Posljedice ove krize osjećale su se i u Bosni koja je bila izložena stalnim napadima Austrije sa sjevera i zapada, Mletaka iz Dalmacije i Crnogora-ca sa jugoistoka. Poslije sklopljenog Karlovačkog mira 1699. godine i Požarevačkog mira 1718. godine, dolazi do ponovnih sukoba između Osmanskog carstva i Austrije i Rusije 1737-1739 godine, s tim što je ovaj rat Austrija vodila u savezu sa Rusijom.

Stanje u boSni od bečkog rata do boja pod banja lukom

Usljed Bečkog rata Bosna je pretrpjela veliku ekonomsku štetu i razaranja, a znatan dio bošnjačkog stanovništva u okolnim zemljama je bio istrebljen. 1697. godine Eugen Sa-vojski je dolinom rijeke Bosne prošao sa svojom vojskom i došao do Sarajeva koje je za-palio. Bošnjaci se nisu mogli oduprijeti ovom rušilačkom upadu jer je mali broj vojnika bio stacioniran u Bosni, a pomoć iz Carigrada nije došla. U periodu između Bečkog rata i boja pod Banja Lukom, stanje u Bosni bilo je veoma teško zbog čestih epidemija, kao i stalnog ratovanja koje je osmanska država vodila s drugim carstvima. Mnogi Bošnjaci su izginuli na ratištima, od perzijskog ratišta do ruskog ratišta, odnosno, gdje god je trebalo da se ratuje Bošnjaci su uvijek bili mobilizovani. Ovakvo teško stanje nastojala je Austrija da iskoristi i već u proljeće 1737. godine vrši veliku koncentraciju svojih snaga na granicama Bosne.

Bitka pod Banja Lukom 1737. godine

piše: admir blitović

Bitka u kojoj su se Bošnjaci borili za svoj opstanak


tarih biH

Granice Bosne od XVII do XIX. stoljeća

boj pod banja lukom 1737. godine

Austrija je smatrala da će usljed teškog sta-nja u Bosni, ali i zbog toga što je osmanska država bila preokupirana mnogim proble-mima tada, uspjeti da osvoji Bosnu i tako njenu teritoriju priključi sebi. U to vrije-me vezir u Bosni je bio Ali-paša Hećimo-glu, kojem je Carigrad govorio da izbjega-va sukobe sa Austrijancima i da se nagodi sa njima pa makar im morao ustupiti i imovinu, međutim, on odlučuje da sam organizira odbranu Bosne. Ali-paša je bio svjestan da će Bošnjake zadesiti ista sud-bina koja je zadesila Bošnjake u Slavoniji, Lici, Mađarskoj, Dalmaciji jer je Karlo VI istakao u svom proglasu da oni muslima-ni, koji ostanu u Bosni zbog svoje imovi-ne, da će se morati pokrstiti jer on neće u svom carstvu druge vjere osim kršćanske. U Travniku u maju 1737. godine održano

je vijećanje ajana, iskusnih graničara, kadi-ja, šejhova, muftija i drugih učenih ljudi, i na ovom vijećanju je zaključeno da se neprijatelju treba suprostaviti. Travničko polje je bilo zborno mjesto cijele vojske, a u vojsku, koja je dolazila iz cijele Bosne, morao je da ide svako onaj ko može sablju da paše. Moral u cijeloj vojsci je bio veoma visok jer su došle vijesti da su Bošnjaci kod Lješnice, na desnoj obali Drine, i kod Sta-re Ostrovice, već nanijeli dva teška poraza Austrijancima. Austrijanci su započeli opsadu Banja Luke 24. VII 1737. godine. Opkoljeni grad se hrabro držao i odbijao sve pozive na pre-daju. Ali-paša je sa glavninom svoje vojske stigao 2. augusta na oko pola dana hoda od Banja Luke. Tu je izvršen raspored tru-pa za odlučujući boj. Desno krilo je držao Mehmed-beg Fidahić sa krajiškim kape-tanima, lijevo su bili bosanski alajbezi sa

zaimima i timarlijama, a centrom je za-povijedao Ali-paša sa janjičarima i jednim brojem odreda mobiliziranih širom Bosne. Odlučujuća bitka počela je oko podne 4. VIII 1737. godine. U pet frontalnih ju-riša Bošnjaci su do večeri istog dana pot-puno razbili austrijske čete i natjerali ih u paničan bijeg preko Vrbasa, u kojoj su se mnogi vojnici utopili. Glavni komadant austrijske vojske Hildburghausen je sa svojim štabom napustio bojno polje 13. augusta i sa svojom vojskom se povukao preko Save. Ova velika bitka pod Banja Lukom za Bošnjake je imala značaj otadžbinskog rata jer s obzirom na proglas Karla VI, Boš-njaci kao muslimani ne bi mogli opstati u vlastitoj zemlji. Na ovako velikoj pobjedi Bošnjaka lično je čestitao sultan Mahmud I svojim ručnim pismom upućenim Ali-paši.


povijeSt grada gradač-ca

U pisanim historijskim spomenicima prvi spomen Gradačca pronalazimo u darovni-ci koju je napisao bosanski kralj Stjepan Tomašević, a koja je upućena knezu Ra-divoju u kojoj se između ostalog kaže: ...i na Usori grad Tešan, sa svim što godi mu je služilo njemu na samrti gospodina kralja Tomaša i grad Gračac sa svim selih koja mu je bio dao gospodin Tomaš. Jošte što je godi uzeo posli Srebarničke i Ovarčke župe.«Kako se može primijetiti iz ovog doku-menta prvobitni naziv Gradačca je bio Gračac. U skoro svim dokumentima do

Karlovačkog mira iz 1699. godine Gra-dačac se spominje kao Gračac. Podaci o srednjovjekovnom Gradačcu su dosta oskudni. Gradačac sa okolinom u sred-njem vijeku je bio dio oblasti Usora koja je obuhvatala teritorij Bosanskog Bro-da, Brčkog, Dervente, Doboja, Maglaja, Tešnja i Žepča. Ova oblast je sjedinjena sa bosanskom državom 1163. godine za vrijeme vladavine bana Borića. Pisani dokumenti iz 14. stoljeća spominju srednjovjekovnu župu Nenavište. Da je ova župa obuhvatala i Gradačac možemo zaključiti iz usmenih predanja koja govore o tome kako je na mjestu današnje Gra-

gradačac tvrĐava boSne

piše: deniz osmić


bosnom kroz gradove

dine prije dolaska turaka postojao grad koji se zvao Nenavište. Dolaskom sultana Fatiha u Bosnu ovaj kraj prvi put dolazi pod osmansku vlast 1463. godine, a već sljedeće 1464. bio je preuzet od strane hr-vatsko-ugarskog kralja Matijaša, zajedno sa čitavim sjevernim i sjevero-zapadnim dijelom Bosne. Od ovih dijelova koje je kralj Matijaš preoteo od sultana načinio je odbrambeni bedem, poznatu Jajačko-srebreničku banovinu sa sjedištima u Jaj-cu i Srebreniku. Gradačac je, sa svojom okolinom, tom prilikom bio vjerovatno u sastavu Srebreničke banovine, koja se nije uspjela održati čak ni pola stoljeća. 1512. Firuz-beg je osvojio Srebrenik i čitavu sje-verno-istočnu Bosnu, na taj je način gra-dačački kraj konačno sjedinjen s ostalom Bosnom. U administrativnom pogledu, Gradačac je s okolinom došao u sastav Bosanskog sandžaka. Period XVI i XVII stoljeća za ovo pod-ručje je označen kao period stabilizacije i ne postoje baš obilni podaci o ovom po-dručju iz tog perioda. Po završetku šesna-estogodišnjeg rata između Turske i Austri-je i Karlovačkog mira ova oblast postaje ponovo značajna iz razloga što granica Turskog carstva postaje Sava. Hamdija Kreševljaković u svojim spisima navodi dokument iz 1702. godine u kojem se kaže da je u Gradačcu bila straža od 20 azapa kojom je zapovijedao izvjesni Baj-ram-aga. Iz agaluka se razvila kapetanija, tj. oblast vojnog i upravnog karaktera, ka-kve su i inače organizirane u prvom redu u bosanskim pograničnim krajevima. Na-kon što je postao kapetanija 1730. godi-ne, Gradačac se demografski širi i urbano povećava. Prvi detaljniji popis svih nase-lja u Gradačcu i okolini izvršen je 1879. godine. Tada je u Gradačcu bilo 673 kuće sa 697 stanova i 2626 stanovnika.

poSljednji gradačački kapetan

Osnivač džamije Husejnije, posljednji gradačački kapetan Husein Gradaščević, nezaboravna je ličnost bosansko-her-cegovačke prošlosti, jer je upravo on sta-jao na čelu pokreta za autonomiju Bosne u okviru Osmanske carevine, u uslovima

tadašnjeg društvenog uređenja. Rođen je 1802. u njihovoj porodičnoj kući koja se nalazi nedaleko od kule. Otac mu je bio Osman-kapetan a majka se zvala Melek. Bez oca je ostao kada je imao 10 godina a majka mu umire 1929. godine kada je on već bio kapetan. Što se tiče njegovog porodičnog života Huse-in – kapetan se rano oženio sa Hanifom, sestrom derventskog kapetana Muhamed – bega. Imao je sina i kćerku. Sin je umro 1854. godine ne ostavivši iza sebe potomstvo a o kćeri se ništa ne zna. Na čelo gradačačke kapetanije došao je kad je imao tek 18 godina, naslijedivši svog brata Murat-kapetana koji je ubijen 1820. go-dine. Februara 1831. godine na sastanku bosanskih feudalaca u Tuzli je izabran za vođu pokreta za autonomiju Bosne. Iste godine je preuzeo vlast od Namik-paše u Travniku. Nakon što ga car licemjerno proglašava „Vezirom od Bosne“, kape-tanov autoritet u zemlji je bio uzdrman. Iste 1832. car šalje vojsku u Bosnu koja je u par navrata porazila Husein-kapeta-novu vojsku, usljed čega se kapetan prvo povlači u Gradačac a potom u Osijek, koji je bio teritorij austrijske države. Austrija je uspjela isposlovati amnestiju za kape-tana i on odlazi u Carigrad, gdje mu je car davao priliku da bude kapetan nje-gove vojske ali on to nije htio prihvatiti. Umro je u Istambulu 17.08.1834. godine u 32-oj godini života. Bitno je spomenuti i njegove graditeljske aktivnosti do izbija-nja pokreta. Osim što je izgradio dobro poznatu Husejniju džamiju, podigao je i sahat-kulu i dvorac u mjestu Čardak koji je dao spaliti prije odlaska iz Bosne 1832. godine. Osim ovih objekata tu su i crkva i župni stan u mjestu Tolisa koji su izgra-đeni po njegovoj dozvoli bez sultanova be-rata, što pokazuje koliko je vodio računa o ljudima svoje kapetanije bez obzira na njihovu vjeroispovijest.

džamije gradačcaNajstarija džamija u Gradaču je Mehmed-hanova džamija koja se spominje u spi-sima iz 1711. godine. Ta džamija se nije održala do danas a nalazila se u okviru tvrđave i postojala je do Husein-kapeta-

novog uređenja grada i kule 1826. godi-ne, kada je on na ime te džamije izgradio svoju džamiju. Već polovinom XIX stolje-ća Gradačac je imao 4 džamije: Sviračka, Husejnija, Nova ili Džedid i Bukovačka. Sviračka džamija je najstarija postojeća džamija u Gradačcu. Izgradio ju je neki od kapetana iz porodice Gradaščevića ali prije Osman-kapetana. Džamija Huse-in – kapetana Gradaščevića , koja je po njenom osnivaču među mještanima poznata kao Husejnija džamija, nala-zi se ispod same gradske kapije. To je u Gradačcu najveća, najljepša i arhitek-tonski najuspjelija džamija. Džamija ima veliku kamenu munaru, jednu veliku i tri male kupole. Džamija je naprav-ljena 1826. godine. Pred džamijom se nalazi šadrvan a u lijevom uglu harema se nalazi manja zgrada u kojoj je do kra-ja četrdesetih godina prošlog vijeka bila smještena biblioteka Fadil-paše Šerifovića koja je izgrađena 1839./1840. godine. Ta biblioteka je bila jedna od prvih biblio-teka u Bosni i Hercegovini koja je imala vlastitu zgradu, poseban vakuf i stalnog bibliotekara. Potrebno je spomenuti i to da je negdje u krugu džamije postojala i česma osnivača biblioteke. Jedina džamija u Gradačcu sa drvenom munarom jeste Bukvarska džamija, u mahali Bukva. Iz-građena je od strane mještana te mahale, sudeći prema nišanima u haremu te dža-mije, vjerovatno prije 1847. godine. Uz džamiju su obično podizani i mektebi. Za Gradačac se zna da je imao tri mekteba. Iz proračuna vakufa u BiH saznajemo da je u Gradačcu postojao poseban vakuf „čar-

riječ urednika


šijsko ženskog mekteba“. Za Novu ( Dže-did ) ili Begovu džamiju je već rečeno, da se u proračunima Bosne i Hercegovine za 1913 . godinu navodi i i naziv hadži Reuf – begova ili Nova džamija. U hare-mu ove džamije ukopan je između ostalih i Abdureuf – beg, sin Ahmed – begov, Gra-daščević. Umro je 1310. godine po Hidžri ( 1893. ). Moguće je da je Reuf – beg po-pravio ovu džamiju te da se po njemu na-zvala hadži Reuf – begova džamija. Jedna od značajki Gradačca jeste i ta da je imao dva vodovoda, i više javnih česmi. Rijetke od njih koje su u funkciji i do danas jeste česma pored Sviračke džamije na kojoj se nalazi sasvim nečitak natpis i ona dobiva vodu sa izvora Hazne a druga je česma ispod Husejnije džamije ili hadži Hasan efendijina česma na kojoj se nalazi sljedeći natpis, „Pir Ahmed , sin Abdulkerim age, koji je došao ( doselio ) iz Beograda i umro u Gradačcu ( Kali ) , oživio je ovu česmu mjeseca rebiul – ahira 1282 „.( 24.VIII –21. IX 1865 ).

medreSe u gradačcuNajstarija medresa je ona koju je podi-gao Osman-kapetan Gradaščević u vri-jeme njegovog upravljanja kapetanijom od 1795.-1812. U tom periodu napravio je i medresu u Gračanici, obnovio Bijelu džamiju u Modriči i napravio tri česme u Gračanici pored Medrese. Medresa u Gradačcu se zvala Sviračka ili Osman-ka-petanova. Bila je u funkciji oko stopede-set godina. Prvi muderris Medrese bio je hadži – hafi z Ahmed ef. Mulaibrahimo-

vić. Druga jeste medresa koju je podigao Murat-kapetan, brat Husein-kapetana. Osnovao ju je u periodu između 1812. i 1820. godine. Muradijja medresa, kako se zvala njegova medresa, je radila sve do pred sami Prvi svjetski rat. Posljednji njen muderris jeste hafi z Mehmed ef. Kovače-vić. Poslije je u Muradijji bio smješten mekteb, pa vakufsko – mearifsko po-vjerenstvo i Imamat džemata Gradačac.U prizemlju zgrade Muradijje medrese bile su prostorije muslimanskog kultur-no – prosvjetnog i potpornog društva » Hamijet «, koje je osnovano 1922 . godine. Danas je u prostorijama Muradije smješten Medžlis islamske zajednice Gra-dačac.

porodična kuĆa grada-ščeviĆa

Jedan od najstarijih objekata na prosto-ru Gradačca svakako je i porodična kuća Gradaščevića. Prema podacima iz do-stupnih knjiga kao i svjedočenju jednog od potomaka Gradaščevića (Muhameda Bege Gradaščevića), kuća je izgrađena 1786. godine. Brojne predaje kažu da ju je izgradio Osman – kapetan Grada-ščević. Kuća je bila vlasništvo Grada-ščevića do 1886. godine. Nakon 1886. godine Gradaščevići se sele u Istambul. Pet do šest godina nakon toga Gradašče-vići se vraćaju nakon saznanja da imaju pravo na vjeru, jezik i privatna imanja.Kuća je tokom vremena bila izložena velikim oštećenjima ali se uvijek nanovo adaptirala,tako da danas ima svoj autohtoni izgled.

poznate ličnoStiZa sami kraj da spomenemo neke od po-znatih Bošnjaka koji su rođeni u Gradač-cu. Prvi od njih je Ahmed Muradbegović koji je rođen 03.03.1898. Osnovno obra-zovanje stekao je u Gradačcu. Gimnaziju je završio u Sarajevu a Filozofski fakultet i Dramsko umjetničku školu završava u Za-grebu. U vrijeme NDH je obnašao ulogu direktora Narodnog pozorišta u Sarajevu. U svom radnom vijeku Muradbegović je najviše bio vezan za pozorište i druge kul-turne institucije. U toku Drugog svjet-skog rata Muradbegović je završio dramu “Husein-beg Gradaščević”. Umro je 15. 03. 1972. godine u Dubrovniku. Sljedeća ličnost čiji je život vezan za Gradačac je-ste čovjek po kojem je današnja gimnazija u Gradačcu dobila naziv a on je Mustafa Novalić. Mustafa je bio uzoran pedagog i prosvjetni radnik, profesor književnosti u gradačačkoj gimnaziji, a kasnije i njen direktor. Rođen je u Gradačcu 05. januara 1952. godine, a tragično izgubio život u prethodnom ratu, 07. februara 1993. go-dine. Bio je talentovan književnik, prozni pisac. Njegova zapažena zbirka pripovje-daka je “Pobratimstvo”. Interesantno je to da je u pomenutoj zbirci proze posljednja pripovijetka ovoga pisca nosila naslov U iščekivanju smrti, koja je, nažalost, ne dugo iza toga i stigla. Treća i možda najpoznatija ličnost jeste naš poznati pisac Hasan Kikić, po kojem književne večeri Gradačca nose naziv. Rođen je 1905. godine u Gradačcu a ubijen je od strane četnika na Čemernici 1942. godine. Njegova najpoznatija djela su Provincija u pozadini, Ho-Ruk i Bukve.

U KULi KAMeNOj MAjKA PLAKALA

U kuli kamenoj majka plakala,Svog sina najdražeg kroz suze molila:

“Čuješ li, sine moj, car te poziva,Život ti poklanja.

Čuješ li, sine moj, sine jedini,Bosnu zaboravi, al’ živ mi ostani!”

K’o jecaj, k’o krik, k’o kletvaTe duše ponosne

Zauv’jek ostaše r’ječi ZMAJA OD BOSNE:“Nikad neću, majko, bez Bosne živjeti,

Bosnu ću služiti, za Bosnu umr’jeti.Zaludu, majko, blaga sultana, careva,

Bosna je alem sjaj, Bosna je jedina.Neću nikad k’o vazal nikom služiti,Ja sam bosanski sin i njen ću ostati!”

riječ urednika


Običaj je u našem narodu da se za Bajram u obi-lazak rodbini ponese i hedija, bajramluk, negdje bajramaluk. Kahva, kila šećera, komad odjeće, neka posuda, sve pažljivo umotano u staru no-vinu. Uz Kurban-bajram je pored toga i komad kurbanskog mesa. Tako naš narod među sobom širi radost i veselje Bajrama. U selu do mog protekli Ramazanski Bajram se desilo nešto o čemu se pričalo sve do Kurban-baj-rama. Dugo je trajala ta bajramska atmosfera, a kakva je ona bila, nažalost, ne onakva kakvu pam-te naši stari.Boba (kako ga prijatelji zovu) je svom najboljem prijatelju uručio bajramluk, zaliven velikim ko-ličinama alkohola. On je svojim bajramlukom ostavio „dubok utisak“ na njega, jer je Kurban-bajram, nakon premlaćivanja stolicom, dočekao na intenzivnoj njezi, tek probuđen iz kome. O ovom događaju se u našem kraju pričalo na baj-ramskim sijelima.

Ovo nije jedini slučaj nedosljednog obilježavanja bajramā kod nas. Dnevnik i novine u danima baj-rama sve više potiskuju one fine običaje vezane za bajram u našim krajevima, do kojih novinari sve teže dolaze, tako da bivaju istaknuti u nekim peri-fernim rubrikama, a u prvom planu, na naslovni-ci, su oni slični spomenutom. Svakako da na zadatu temu ne treba nuditi nove/stare informacije o tome kako se bajramuje u na-šoj bošnjačkoj tradiciji, šta su poruke bajrama i sl. Sve to nama je dobro poznato. Bajramska poruka Reisul-uleme, bajramski vaz našeg imama su sa-svim dovoljni. O čemu treba pokrenuti raspravu jeste fenomen, ili prije anomalija sa kojom se naše društo suočava. Razuman čovjek se zapita zašto je to tako? Zašto poremećene vrijednosti? Ko je kriv tome?Manje učen čovjek će reći da je kriv Reisul-ulema. Odgovor njemu bi bio, ne, nije on, on je odaslao bajramsku poruku, u kojoj je nastojao dati baj-

U bajramskim danima sve je više naslova u „crnoj hronici“. Učesnici događaja maloljetnici – odgovornost roditelja!?Kako očuvati „staru“ tradiciju u nadolazećem vaktu? Na kome je da uprti najveći teret?

baJram(a)lUk

U KULi KAMeNOj MAjKA PLAKALA

U kuli kamenoj majka plakala, Svog sina najdražeg kroz suze molila:

“Čuješ li, sine moj, car te poziva, Život ti poklanja.

Čuješ li, sine moj, sine jedini, Bosnu zaboravi, al’ živ mi ostani!”

K’o jecaj, k’o krik, k’o kletva Te duše ponosne

Zauv’jek ostaše r’ječi ZMAJA OD BOSNE: “Nikad neću, majko, bez Bosne živjeti,

Bosnu ću služiti, za Bosnu umr’jeti. Zaludu, majko, blaga sultana, careva,

Bosna je alem sjaj, Bosna je jedina. Neću nikad k’o vazal nikom služiti, Ja sam bosanski sin i njen ću ostati!”

piše: adil okić


Studentska zapažanja

bUDUĆIm GENEraCIJama

ramski naputak svom narodu. Drugi, koji malo dublje porazmisli o problemu će reći da je tome kriv lokalni imam, koji nije to svo-jim džematlijama dovoljno objasnio. Naravno, ni to nema osnova. Produhovljen čovjek će shvatiti da nije problem (samo) u Islamskoj zajednici nego da se on krije drugdje. Vlasti vične ovim proble-mima koji se dešavaju upravo u vrijeme Bajrama, čine sve sa svoje strane da to kako valja regulišu. Da li je to dovoljno, svako pona-osob može da sudi. Tu su i „gazde“ koji u ovim danima žele na sve moguće načine da zarade što je više moguće, te osmišljavaju načine kako da dupke ispune svoje lokale, praveći veliki marketing za „baj-ramski party“. Na kraju dolazimo do mame i babe. Kako to praksa govori, većina onih koji se nađu u tim nebajramskim situacijama su maloljetnici, te se među javnim mnijenjem u danima Bajrama pokreće pitanje maloljetničke delinkvencije. Kolika je odgovornost roditelja u svemu tome?Uzimajući u obzir činjenicu kako je u našem društvu prisutno mnoštvo anomalija, među njima dosta onih od kojih obolijeva os-novna njegova jedinka – porodica, odgovor na to pitanje je da ro-ditelji snose veliku odgovornost po pitanju ovih stvari. Nije čudno, čak i u normalnom društvu, kada se ovakvi problemi jave, ali je čudno što u našem bh. slučaju nailazimo na jednu vrstu društvene, a u posljednje vrijeme sve više i porodične ravnodušnosti naspram ovakvih ozbiljnih problema, koji ostavljaju svoga traga na čitavim generacijama. Jer, ako jedna generacija ne uspije prenijeti tradiciju „starih“ novoj generaciji, pitanje je koliko će toga za prenijeti ostati toj novoj generaciji, budućim pokoljenjima.Nijedna generacija nije sačuvana od pozitivnih i negativnih pojava koje sa sobom nosi moderno doba. Svjedoci smo da se naše ko-mšije, i pravoslavci i kršćani, nose sa istim problemima. Očuvati tradiciju u modernom dobu čovječanstva te ju prilagoditi novim izazovima je zadatak svih. Tražiti od naših Bošnjaka da i dalje hoda-ju u fesovima i šarvalama ne bi bilo očuvanje tradicije. To je folklor. Ali, očuvati njen duh, pa makar to bilo samo bajramima, je zadatak koji rijetko tko danas sebi stavlja u obavezu. Većina nas se odrodilo od onoga što jesmo.Novi praznici nadolaze. Šta ćemo čitati u novinama? Hoće li među akterima „prazničnih dođaja“ biti neko od naših poznanika ili mož-da porodice, ostaje nam da vidimo. Kome god se ne sviđa to što bajramski „Avaz“ bude obimniji nego inače zbog nešto više stranica „crne hronike“, dobro će porazmisliti o duhu naše bošnjačke tradicije. Tada, i samo tada, će naši Bajrami biti kao što su nekad bili.

Koliko ljudi toliko ćudi, neko će se pronaći u tekstu koji sli-jedi a neko ne, jedni će prihvatiti savjet a drugi prevrnuti na slijedeću stranicu u potrazi za dozom smijeha i humora (kome treba još jedno „soljenje pameti“). Kako god, jutros se pro-budih i shvatih da sam četvrta godina fakulteta, a kao da je jučer bilo ono junsko jutro (2007. god) puno strepnje i ne-sigurnosti, laptop na stolu moje omiljene slastičarne, po stoti put sastavljam molbu, ma ne znam možda se kaže zahtjev, za prebacivanje na drugi fakultet. Čezne srce za Sarajevom, ono je tamo negdje gdje moji snovi godinama putuju, to je karta za bolji i ispunjeniji život. Idem, ne znam gdje, ne znam kako, ali snaći ću se valjda. Kiša neumoljivo pada, magla se vuče po izlizanim kaldrmama, hladnoća se uvlači u kosti, nije baš dan iz snova, nisam tako zamišljala svoj prvi dan na novom fakultetu. Htjela sam da me poprate refl ektori sunčeve svjetlosti, da mi se pod noge prostre crveni tepih ružinih latica, da mi vjetar dune u leđa i da lepr-šava ustrčim uz stepenice, da mi se velika drvena vrata otvore i uz škripu i cviljenje najave moj dolazak, da svi znaju da sam tu ja, djevojka sa sela, kojoj su još prije nepunih godinu dana rekli da neću nigdje „dogurati“. Iz maštanja me trznuše kapljice vode sa krošnji povijenog drveća koje se poput stra-že proteže pored ogromnih stepenica. Sav moj zanos ispari u ustajalom i teškom vazduhu male učinice kad sam shvatila da su svi već tu. - Kasnim. Sva mjesta zazuzeta, stotine znatiželj-nih pogleda presjecaju moju slabašnu i uplašenu fi guru. Osje-ćaj nikad doživljen. Suvišna sam. Nema smisla da narušavam taj već uhodani tempo, svi se međusobno znaju, samo ja ne znam nikog. Najradije bih se vratila, ma da imam vremeplov sad bih se lansirala u daleku prošlost, ne bi me ni bilo. Na moj selam niko ne odselami. Još jedan udarac. Sekunde kao godi-ne, srušila bih se tog trena i briznula u plač kao malo dijete da me jedna djevojka nije uzela za ruku i povukla da sjedem kod nje. Donijela mi je stolicu i uz silnu galamu natjerala druge da mi naprave slobodno mjesto. U mojim očima ona je bila ličnost dana, moja heroina. Predavanja su počela, iz petnih žila sam se trudila da se uklopim, nedavno shvatih da se to ni-kad u potpunosti nije desilo. Ovo je proračunat život, nužda zakon mjenja, ponekad si okružen ljudima za koje misliš da su ti najbolji prijatelji, a već sutra si sam. Ostali dani su tekli skoro identično, rijetki su bili oni kada bih se vratila kući bez suza u očima, bez ogromne knedle u grlu, i bez osjećaja da ću

POrUka


Studentska zapažanja

bUDUĆIm GENEraCIJamanaprosto prsnuti. Cijelu prvu godinu fakulteta sam se borila za pažnju i naklonost svojih kolegica, drugu godinu sam nastojala pobrati simpatije profesora, treću godinu...valjda sam shvatila da nema smisla nijedno od tog, moram biti svoja, tako mi je ta go-dina prohujala s vihorom. Htjela sam upoznati sebe, otkriti svoje nedostatke, raditi na njihovom ispravljanju, ponešto sam uspjela, ali i dalje je u prsima rasla ogromna rupa, crna rupa moje duše koja je gutala sve ono najbolje, koja se hranila svim onim što me činilo sretnom i zadovoljnom, moj život nije imao smisla. Imala sam nekoliko dobrih i odanih prijateljica, profesori su me uvaža-vali, ali...uvijek je ostajalo ali. Evo me, pogledajte! Uspjela je dje-vojka sa sela, postigla je sve što je htjela, došla je u grad u koji su bježali njeni snovi, ali ona ne živi snove, samo životari pored njih. Ovo jutro sam shvatila da moj život nije ispunjen, ovo jutro sam shvatila da sam dopustila da život proteče pored mene, ovo jutro sam shvatila da ću otići iz ovog grada ne učinivši ništa po čemu će me pamtiti. Nijedne česme izgrađene, nijedne džamije podi-gnute, nijedne priče napisane. Hoću da napravim česmu iz koje će danonoćno teći znanje, želim da u srcima izgubljenih maldića i djevojaka izgradim džamije u kojima će cijeli život zikriti, da na izlizane kaldrme uklešem pjesme i priče koje će budući naraštaji čitati. Budućim naraštajima želim savjet dati: Ne dopustite da vam život proleti. Iskoristite svaki tren da učinite neki hajr. Svom kolegi nazovite selam, uputite osmijeh i ponudite mjesto pored vas, ne dopustite da poput mene izgubljen i prestrašen stoji. Ne trčite kućama čim se zvono oglasi, osvrnite se oko sebe, možda pronađete nekog kome treba vaša pomoć i savjet, znaj da nisu svi kao ti. Ti možda imaš ogromnu moć razumijevanja i snalažljiv si, ali uvijek se nađe neko kome treba dodatna pomoć. Vrijeme koje provedeš sa njim nije izgubljeno, a tvoje znanje on neće uma-njiti, naprotiv samo će ga uvećati. Ako si od onih kojim pomoć treba ne ustručavaj se potražiti je, na gubitku je samo onaj ko ne traži vjeru i znanje. Kad neko prema tebi pruži ruku a tvoja bude gornja, pa i ako bude prazna ne budi ohol, nasmiješi se i reci lijepu riječ, sa njom se ne može ništa kupiti, ali njen učinak je bolji i dugotrajniji od bilo kakvog novca. Obilazite stare i ne-moćne, bar svoje rodbinu, oni od vas ne trebaju ništa, znaju da ste vi studenti i potrebiti, njima vaše prisustvo i pažnja koju im poklanjate vrijedi više od svog bogatstva svijeta. Uključite se u dodatne aktivnosti, radite sa omladinom, jer ko omladinu bolje razumije od vas samih. Imate znanje, imate pristup njima, imate vjeru u Allaha, dž.š., pa šta čekate? Priđite im i pomozite da se

spase iz vrtloga nemorala, nasilja i života bez viših vrijednosti koji svakim danom proždire omladinu. Nemojte se stiditi onog što jeste, ne bježite od toga. Obeshrabrujuće je kad vidiš da se naši mladi i lijepi teolozi stide reći ko su i šta studiraju. Srceparajuće je gledati kako sami sebe obezvrijeđuju nastojeći se uklopiti u većinu i ići nizvodno, iako ta rijeka teče u samouništenje. Budi-te odvažni i krenite uzvodno, pružite ruku drugima i spasite ih od samouništenja. Budi musliman uvijek, a ne samo u učionici svoga fakulteta. Pusti privremenu slavu i popularnost. Nisi „faca“ ako sa društvom odeš u kladionicu i potrošiš teško zarađen, krv-lju i znojem natopljen novac svojih roditelja. Nisi „faca“ ako dane provodiš spavajući a noći zalazeći u sumnjive lokale opijajući se sa društvom. Nisi „faca“ draga sestro ako više otkriješ nego što po-kriješ nastojeći pratiti modne trendove. „Faca“ si ako budeš ono za šta si se opredjelio/la onog dana kad si upisao/la ovaj fakultet. Još uvijek se sjećam riječi mudrog profesora kojem je srce kidala ova spoznaja koju sad i ja imam: „Naši studenti se stide se reći ko su. Student sa medicinskog fakulteta se u nebo izvija od ponosa zbog onog što će biti, on će spašavati bolesne, liječiti ih i paziti na funkcionalnost njihovih tijela. Student veterine će ponosno istu-piti i reći kako će se on brinuti za zdravlje životinja i olakšavati svakodnevni život ljudi koji se bave stočarstvom i od toga žive. Student prirodno-matematičkih fakulteta će se razbacivati for-mulama i brojevima pomoću kojih čovjek gradi, trguje, spravlja razne napitke, rješava probleme i čini svakodnevni život lakšim. A student islamskih fakulteta će reći ko je samo ako neko insistira na odgovoru, pa opet će se izvlačiti odgovorom kako je pedagog ili teolog (jer ostvalja mjesta mogućnosti da je možda teolog sa katoličkog ili nekog drugog fakulteta, bogoslovije).“ Mi koji se trebamo ponositi tim što jesmo i što ćemo biti; mi koji liječimo duše i srca ljudi; koji svakim dobrim postupkom ostvarujemo uspjeh na oba svijeta; koji možemo povući ljude sa ruba propasti i pokazati ima da postoji bolji život za koji se vrijedi uprkos sve-mu boriti; mi se stidimo onog što jesmo... Mi smo privilegovani, mi smo pozvani, izabrani, nama je povjerna ova dužnost, nama je data mogućnost pa pobijedimo svoj nefs a i drugima pomo-gnemo u tome. Mi smo straže koje trebaju bdjeti nad bedemima islama. Mi i niko drugi, jer ako i mi iznevjerimo ovaj emanet kud će svijet, šta će sa njim biti. Ne dopustite da se poput mene pro-budite i shvatite da niste ispunili svoju dužnost, da ste iznevjerili sebe, da ste dopustili da vam život proleti i da u nepovrat ode vrijeme u kojem ste mogli pokrenuti promjene nabolje.

POrUka

piše: amela žunić


naši profesori

U utorak, 11. januara 2011. god., na Fakultetu islamskih nau-ka je magistrirao prof. Nedim Begović. Zamolili smo profesora da nam prenese svoje impresije i iskustva prije i nakon odbrane magistarskog rada. Za Mlađak je prof. Begović izjavio sljedeće: „Angažman na Fakultetu islamskih nauka u svojstvu asistenta na Katedri fi kha doživio sam kao izuzetnu čast i odgovornost. Dobro se sjećam prvih savjeta koje mi je dao tadašnji dekan prof. Enes Karić prilikom uručivanja rješenja o stupanju u radni odnos. Ta-kođer su mi ostali u lijepom sjećanju prvi radni dani koje sam proveo u kabinetu sa prof. Enesom Ljevakovićem i prva iskustva sa studentima s druge strane katedre. Tada je otpočela i lijepa suradnja sa kolegama i profesorima Mustafom Hasanijem i Fikre-tom Karčićem. Rad sa studentima donosi nastavniku dvije velike koristi. Prva je mogućnost da znanje i iskustvo prenosi drugima jer je ono stečeno Božijom milošću tako da ono ne smije ostati monopol njegovog nosioca. Druga korist je u tome što rad sa studentima motiviše nastavnika na dodatno istraživanje i usavr-šavanje. Izbor teme za magistarski rad došao je kao rezultat djelovanja nekoliko faktora. Prije svega, tema je i teorijski i praktično rele-vantna u vremenu u kome živimo. Premda je religijska sloboda univerzalna čovjekova potreba i nastojanje, čini se da je na po-četku XXI stoljeća izazov njenog ostvarenja veći nego ranije. Sve vidljivije prisustvo islama u Evropi, kao i nastojanje musliman-skih zajednica da njihov vjerski identitet zadobije društveno pri-znanje veliki su izazov doskora vjerski i kulturno homogenim

evropskim društvima. U isto vrijeme, pažnja svjetskih medija usmjerena je i na položaj nemuslimanskih manjina u musli-manskim zemljama. Budući da je većina muslimanskih zemalja usvojila instrumente Ujedinjenih naroda kojima se jamči pravo na slobodu religije i uvjerenja te svojim ustavnim dokumentima proklamovala ovo pravo, a u isto vrijeme islamsko pravo u nji-ma uživa status glavnog ili jednog od izvora nacionalnih pravnih sistema, uporedno proučavanje islamskog prava i instrumenata ljudskih prava ima svoj praktični značaj. Teorijski značaj ovog rada se sastoji u pronalaženju autoriteta unutar islama za prizna-vanje prava na slobodu religije čime se može značajno doprini-jeti njegovoj afi rmaciji i praktičnoj implementaciji te educira-nju javnosti o mjestu koje islam osigurava pripadnicima drugih religija i ubjeđenja, što može pomoći boljem međureligijskom razumijevanju i dijalogu. Kako je pitanje religijske slobode u islamskom pravu bilo tek usputno tretirano na našem jeziku, za literaturom sam tragao uglavnom u inozemstvu. Ovom prili-kom želim izraziti posebnu zahvalnost profesoru Enesu Kariću čijim sam zalaganjem boravio mjesec dana kao samostalan istra-živač u bogatoj biblioteci Centra kralja Fejsala za istraživanja i islamske studije u Rijadu 2007. godine gdje sam prikupio dobar dio literature za pisanje magistarskog rada. Cijenim da će magi-starski rad, nakon njegovog objavljivanja, služiti kao relevantna i koristna literatura na islamskim, pravnim i religijskim studi-jama, posebno na predmetima koji su posvećeni uporednom izučavanju fenomena religije i prava.“

biograFija

Nedim Begović je rođen 1982. godine u Mrkonjić Gradu. Završio je Gazi Husrev-begovu medresu 2001, a na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu diplomirao je 2005. godine. Povodom obilježavanja tri-desetogodišnjice rada Fakulteta islamskih nauka, Begović je, u junu 2007, dobio priznanje za izvanredan uspjeh postignut u toku studija na ovom Fakultetu. Od septembra 2005. godine do danas Ne-dim Begović radi na Fakultetu islamskih nauka kao asistent na Katedri fi kha na predmetima: Historija šerijatskog prava, Metodologija islamskog prava, Religija i pravo, Ibadat, Šerijatsko porodično pra-

vo, Šerijatsko nasljedno i vakufsko pravo, Šerijatsko građansko i krivično pravo te Savremene fi khske teme.Do sada je imao tri kraća specijalistička boravka u inozemstvu: aprila 2006. i apri-la 2008. slušao je predavanja o arapsko-islamskoj kulturi u Arapskom kulturnom centru Kairskog univerziteta, a u januaru i februaru 2007. radio je istraživanje na temu „Islam i ljudska prava“ pri Centru kralja Fejsala za istraživanja i islamske stu-dije u Rijadu. Učestvovao je na nekoliko stručnih se-minara i panel-diskusija. Kao autor ili koautor do sada je objavio četiri knjige: Doprinos Mehmeda Ali-ef. Ćerimovića šeri-jatsko-pravnoj nauci u BiH (2007. godine)

i udžbenike za četvrtu, petu i šestu godi-nu mekteba (2008. godine). Preveo je če-tiri knjige, s arapskog i engleskog jezika. Knjiga o džennetu autora Ibnu-l-Kajjima el-Dževzijje objavljena je 2004. godine, dok su prijevodi djela Intencije šerijata kao fi lozofi ja islamskog prava – sistemski pristup Džasira ‘Aude, Ka fi khu manjina: neka temeljna razmatranja Tahe Džabira ‘Alwanija i Islamska vizija razvoja u svje-tlu intencija Šerijata Muhammeda Čapre u pripremi za objavljivanje. Begović je objavio i 13 autorskih stručnih radova u časopisima Glasnik i Novi muallim te godišnjacima Takvim i Zbornik radova Fakulteta islamskih nauka. Oženjen je i ima jedno dijete.

Magistrirao prof. Nedim Begović


Reče mi stihove:

Zagugtala golubica usred noći na grani predano,A ja sam u dubokom snu,

Tako mi Bejtullaha, lažem, jer da sam u istinskom aškuNe bi me plačem pretekle golubice.

Ja lažno tvrdim da silno volim svog Stvoritelja,životinje plaču, ja nisam u suzama,

ali strahopoštovanje prema Bogu i puna prisebnost o selidbi sa ovoga svijeta bila je uzrokom ovih stihova, koji su bili drhta-vim glasom potekli sa njegovih usana, ali na koncu on nije bio takav. Jesen njegova života i orunulost njegova tijela krila je u unutrašnjosti blago neviđenih razmjera. Zračio je grandioznom pojavom, tragom čestitog ali prolaznog vijeka, uzimao je vodu sreće i života u poniznosti prema svakome, svoj plod posi-jao je u davnoj prošlosti zvanoj mladost, okitivši se prelijepim ponašanjem i lijepom riječju. Njegov govor imao je slatkoću, bio

je dražestan, najviši dio bio je rodan, a najniži plodan. Nastavio je pa mi je spomenuo riječi o Lukmanu a.s. koji savjetuje svoga sina: „Sinko moj, druži se sa učenima, približi svoja koljena, jer Uzvišeni Allah oživljava ljudska srca svjetlošću mudrosti, kao što oživljava Zemlju kišom”. Spomen ovih riječi jos uvijek odjekuje u mom srcu. Uvjek sam se pitao zašto su njegove riječi bile tako osjećajne, blage i davale plod kod slušaoca nakon što bi krenule sa njegovih usana. Jasno mi je bilo kada sam saznao da čovjekovo srce kada se liši pokuđenog ispuni se pohvalnim, kao što na zemlji počnu nicati različite vrste plodova i cvjetova čim se ona očisti od korova. Ako korov nije eliminiran ni biljke ni cvijetovi neće niknuti. On je čistio svoje srce od korova zavidnosti, laži, prevare, samoljublja, oholosti i svega onoga što je njegovo srce sprečavalo da pusti plodove iskrenosti, plemenitosti, poštovanja, bratske ljubavi, blagosti, samilosti i u tome je uspio, a pokazetelj svega toga je i završetak njegovog života. Na posljednjem susretu kada sam ga susreo rekao mi je riječi Islamskog velikana Gaza-lije koje su uzrokovale smiraj prostranoj budućosti moga života

plod vječnoStipiše:

ejub jašić


ri ječ urednika

1.Mladiću, savjeti se crpe iz riznice poslanstva Muhammeda a. s. koji je savjetujući svoj narod, rekao: „Ako se jedan čovjek bavi onim što ga ne zanima i što njemu ne pripada, to je najsigurniji znak da je Allah digao Svoju milost sa njega i da mu ne pomaže više. Onaj koji utroši makar jedan čas svoga života onamo gdje ne treba i gdje nije namijenjen, do-stojan je svake nesreće. Tko pak poživi četrdeset godina, a dobra mu djela ne prevagnu hrđava, neka je pripravan za džehennem!” Ovaj savjet je dovoljan učenima.2. Znaj da nauka bez rada ne daje nikakve koristi, a najviše će biti kažnjen onaj koji se nije koristio svojim znanjem.3. Mladiću, nemoj biti bez posla, niti raditi beskorisne poslove. Milost Allahova zaslu-žuje se samo radom. Tko želi da jednog dana stane pred Allaha i da Mu položi račun, neka čini dobra djela!4. Mladiću, ako budeš radio bit ćeš i nagrađen .Priča se kako se jedan od Izraelićana obraćao Bogu i ibadet Mu činio sedamdeset godina. Da bi pokazao melekima njegovo stanje, Bog pošalje jednog meleka i naredi mu da saopći ovom Jevreju da on svojim ibadetom nije zaslužio džennet. Umjesto da klone i da njime ovlada razočarenje, on je odgovorio: “Stvoreni smo za ibadet i treba da služimo Boga.” Kad se melek povratio Bogu, rekao je: “Bože, Ti najbolje znaš što je on odgovorio.” Bog je na to rekao: “Kad on nije odustao od ibadeta, ne odustajemo ni Mi u Našoj milosti od njega. Budite svjedoci, da sam mu oprostio sve grijehe!”

i nadu do zadnjeg trenutka a glasile su:” Svako će biti proživljen onako kako je umro, a svako umire onako kako je živio, i u tome se obraća pažnja na pokornost čovjekova srca, a ne na samo stanje i po-kornost njegova tijela”. Nakon nekog vre-mena nisam ga sretao i obavješten sam od njegovog sina da se desio poseban događaj u vezi njega i njegovog preseljenja na vječni svijet.Razbolio se. Dobio je visoku temperaturu. Odveli smo ga u bolnicu. Nedugo nakon toga, pao je u komu. Vidjevši ga, ljekari su se jako čudili. Svima su govorili o njego-vom slučaju. Uskoro se priča o mom babi pročula po cijeloj bolnici. Ljekari i ostali radnici bolnice dolazili su i gledali ga. Dolazili su i bolesnici i bolesnice. Gledali su ga i čudili se. Ali, zašto? Zaista, moj babo je, iako u komi, zikrio, tako, između života i smrti. U komi je spominjao Allaha Uzvišenog. Gospodar ga je počastio tom veličanstvenom počasti.Moja braća, sestre i ja sjedili smo oko njega i, posmatrajući ga, plakali. Odjed-nom, on se probudio i podigao u sjedeći položaj. Vidio nas je uplakane i povikao:‘Zašto plačete?! Zašto plačete? Zašto plačete?! Zar da plačete zbog čovjeka koji će ući u Džennnet!?’ Zatim je digao svoju desnu ruku pokazujući kažiprstom prema gore, prateći ga pogledom, i rekao:‘Lice na kojem je nur, lice na kojem je nur, lice na kojem je nur! Svjedočim da nema božanstva osim Allaha i da je Muhammed Njegov rob i poslanik.’ Nakon ovih riječi pao je na krevet i preselio svome Gospo-daru. Plakao sam dok mi je pričao ovaj slučaj, jer osjećao sam uvijek da je bio poseban, mnogo vrijedan i cjenjen kod Gospodara svjetova. Njegova duša nije bila slijepa, a to je uspio čestim spominjanjem Allaha i stalnom svijesti o Njemu. Nakon svega shvatio sam da je sljepoća jahača (duše) kobnija od sljepoće jahalice (tijela). Pa svima nama na osnovu navede-nog savjetujem svijest o Bogu i Njegovo često spominjanje u svakom stanju, da bi imali kraj ovoga prolaznog vijeka kao što su to imali ebrari.

o mladiĆu !Pripremila: Šejla Mujić


5. U životu svako ima druga, prijatelja i miljenika. Neki se s njim druže dok ne oboli, neki ga prate do groba, ali nijedan ne ide s njim u grob. Čovjeku je najbolji drug onaj koji ide s njim u grob, a takva su jedino dobra djela. 6. Mladiću, koliko si noći proveo u uče-nju i čitanju raznih knjiga. Ne znam što bi tome mogao biti razlog, ali ako si svoj san žrtvovao radi postizanja unosnog položaja, bogaćenja i preticanja svojih drugova, teš-ko tebi, i opet teško tebi! Budeš li s time namjeravao jačati i oživljavati uzvišenu nauku Islama, širiti moralnost i suzbijati i lomiti strast koja vodi samo u zlo, u tom slučaju blago li se tebi!7. Živi kako želiš, samo znaj da ćeš umri-jeti, voli koga hoćeš, ali ne zaboravi da ćeš ga ipak morati ostaviti, i radi što želiš, ali samo prema djelima bit ćeš nagrađen!

8. Poslušaj Isaovu izreku i razmisli: “Od časa kada se umrli stavi na tabut, pa dok se donese do groba, morat će odgovoriti na četrdeset pitanja. Kao prvo pitanje Bog će po-staviti ovo: “Robe, godinama si nastojao da uljepšaš svoj vanjski izgled prema ljudima, a svome izgledu prema Meni nisi posvetio ni sat pažnje. Ja sam svaki dan gledao u tvoje srce i govorio ti: Stojiš okružen svim mogućim Mojim dobrima, a radiš za drugoga, jesi li ti, gluh, pa ne čuješ?!”9. Mladiću, nemoj mnogo spavati po noći, jer ko mnogo spava bit će siromah na Sud-njem danu! Veli se da je mudri Lukman preporučio svome sinu: “Nemoj da pijetao bude pametniji od tebe! On uvijek pred zoru ustaje i pjeva, a ti spavaš.” Divno je kazao ko je rekao:

Zagugutala golubica usred noći na grani predano, A ja sam u dubokom snu;

Tako mi Bejtullaha, lažem, jer da sam u istinskom ašku Ne bi me plačem pretekle golubice.

Ja lažno tvrdim da silno volim svoga Stvoritelja, Dok životinje plaču, ja nisam u suzama.

10. Mladiću, što se manje raspravljaj i vodi diskusije, jer u raspravljanjima ima više štete nego koristi. Raspravljaj se samo ako to vodi putu ka istini.11. Reći ću ti još nešto. Neznanje je vrlo opasna bolest. Od nje boluje; onaj ko pita iz zavidnosti i ko okreće leđa od nauke iz mržnje. Tome ne treba odgovoriti, jer, makar mu najjasnije odgovorio, time ćeš samo povećati njegovu mržnju, neprijateljstvo i zavidnost, a “Zavidnost uništava dobra djela kao što vatra sagorijeva drva.” 12. I glupost je neizlječiva bolest. Isa a.s. je rekao: “Mogao sam oživjeti mrtve, ali mi je bilo nemoguće izliječiti glupa čovjeka.” Ovdje se pod glupim misli čovjek koji se na-ukom bavio vrlo kratko vrijeme i naučio nešto malo iz vjerskih i svjetskih znanosti pa umislio da nema nitko učeniji od njega. 13. Mladiću, najprije kaži sebi, pa ako budeš uspio da sam primiš svoj savjet, onda mo-žeš govoriti i drugima. Inače, stidi se svoga Stvoritelja.14. Kad budeš nešto radio drugom, misli kao da on to tebi čini, jer čovjek neće imati potpuno vjerovanje sve dok ne bude želio drugome ono što sam sebi želi.

*** Preuzeto iz djela O mladiću (Ejjuhel – Veled!) od Ebu Hamida Muhammeda El-Ga-zalija

“…kome je data mudrost, zaista mu je darovano veliko dobro.”

mudroSt je izgubljena Stvar vjernika

riječ urednika


Sjećam se... Bilo je predvečerje ljetnog i sparnog julskog dana hiljadu devetsto devedeset pete godine. Zajedno sa još nekoliko vršnjaka iz obližnjeg komšiluka igrao sam se na uskoj uličici mog rodnog sela. Najčešće bi se igrali žmurke i rata. Ova druga bila nam je najuzbudljivija. Našu igru i trčkaranje te večeri prekinuo je glas moje nene. Povikala je: „Hajte ku-ćama dječice! Mrak se spušta i sad će naići jedan čiko koji pokupi svu djecu koja su napolju i odvede ih... A i ti, pogledala me, unuče nenino, hajd uđi u kuću. Večeras će ti doći babo s linije. Znaš da nije dolazio tri mjeseca.“ Djeca su krenula svojim ku-ćama, a nena me uzela za ruku i povikala: “Hajde, pođimo!“ Idući za njom okretao sam se. Moj pogled je tražio nekog. U isto vrijeme strahovao sam da ne vidim tog čiču za kojeg mi je nena pričala, ali i žu-

dio da vidim babino lice, koje, čini mi se, ponekad i zaboravim. Kasnije sam saznao da nikakav čiko ne dolazi i ne uzima dje-cu, već da se radi o nečemu drugom. Ušli smo u kuću. Majka je sjedila na krevetu držeći mog, dvije godine mlađeg brata, u krilu. Sjeo sam pored nje. Šutio sam. Svi smo šutjeli. Našu duboku tišinu prekinuli su teški, spori koraci u hodniku. Vrata su se otvorila. Na pragu je stajao moj otac. Gledao nas je umornim, zamišljenim, pre-padnutim pogledom. Kroz mene je pote-kla rijeka radosti, a oči su zasjale od sreće. Pritrčao sam mu, on se sageo, a zatim me visoko digao i rekao: „Vidi ti babinog sin-čića! Porast’o si mi mašalla!“ Brzo se pose-lamio s majkom i nenom, a milujući mog brata po kosi, uznemireno je rekao: „po-žurite, spakujte se! Ponesite nešto hrane i odjeće sa sobom. Morate večeras napusti-

ti kuću i krenuti ka Žepi.“ Kratka tišina. Panika. Babo je nastavio pričati, ali se ja više ničeg ne sjećam. Možda te druge riječi nisu bile ni važne. Ono najvažnije ja sam čuo – za par trenutaka trebam krenuti i ostaviti svoj drveni krevetić u uglu sobe, par igračaka koje bi mi babo donosio kad bi dolazio kući, moju usku uličicu kojom sam trčkarao kad bih se igrao s vršnjacima. Ostaviti sve to, ono jedino što imam i sa sobom ponijeti samo uspomene, sjećanja, koja su ponekad jako blijeda, ali ipak po-stoje. U tom sjećanju nema riječi. Ostala je samo slika panike, žurnog pakovanja nekih vreća i torbi, zamotavanje tek pe-čenog somuna u peškirić... sve se događa jako brzo. Već u narednom trenutku sve je bilo spremno za polazak. Da, polazak. Ali kuda, gdje, hoćemol’ se opet vratiti kući – odgovor nisam znao. Nisam mogao

moja pričapiše: nezir špiodić


proza i poezi ja

razmišljati o njemu. Nisam ga mogao ni pretpostaviti.

Sljedeća slika mog dječačkog sjećanja je napuštanje naše kuće, nošenje pretrpanih torbi, razgovori čijeg sadržaja se ne sjećam. Babo je u jednoj ruci nosio mog mlađeg brata, a drugom je mene vodio za ruku. Žurio je. Imam osjećaj da sam morao tr-čati kako bih bio u koraku s njim. Često bi mi stisnuo šaku, ali nije ništa govorio. Noć je već dobro spustila svoj tamni po-krivač, a mjesec, gore visoko na vedrom nebu, obasjavao je naš usk put do Žepe, koji bi se ponekad protezao kroz duge paš-njake, a ponekad kroz gustu šumu. Stali smo pored jednog kamenog zida. Spustio je brata, a onda je pustio i moju ruku.“Ja dalje ne mogu s vama“- bile su babine ri-ječi koje su ostale duboko urezane u moje sjećanje. Poselamio se s majkom i nenom. Brata i mene je zagrlio, poljubio, pomilo-vao po glavi i rekao:“Budite dobri, slušajte majku. Babo će doći za nekoliko dana.“ Nisam ništa govorio, sve riječi su zastale negdje u grlu, a suze su tekle i kvasile moje lice. Ustao je, krenuo, a onda se još jed-nom osvrnuo i mahnuo nam. Vidio sam suze u njegovim očima, a jedna se bijaše otisnula niz njegov obraz, te je on sklo-ni, kao da je želio da je mi ne primjetimo. Okrenuo se i otišao. Nepomično sam gle-dao kako odlazi, a tad nisam ni pomišljao da ga, možda, više nikada neću vidjeti, zagrliti, igrati se u njegovom krilu, da me, možda, nikada više neće pomilovati babi-na ruka.

Sljedeća slika mog sjećanja je gomila ljudi. Puno ih je. Kao da su se svi ljudi svijeta skupili na jednom mjestu. Panika. Plač. Dozivanja. Hvata me strah. Dan je već odmicao. Ljudi oko mene su bili izgublje-ni, izbezumljeni. Počeli su stizati autobusi i kamioni. Svi su pokušavali da se ukrca-ju u vozila. Tada nastaje još veća panika, ogromna gužva, kao da jedni gaze preko drugih. Dan je već pri zalasku. Pretpani kamioni i autobusi napuštali su Žepu.U jednom od tih kamiona ukrcao sam se i ja, zajedno s mamom i bratom. Sjedio sam u majčinom krilu i čuo njen plač i tiho šaptanje – meni tad nepoznatih riječi. Mrak je. Vozimo se. Kuda? Odgovor ni-

sam znao. Padao sam u san i budio se. Bu-dili bi me povici, jaukanja, plač. Četnička vojska bi zaustavljala vozila i tad bih čuo njihove riječi: Balije doš’o je i vama kraj... zovite Aliju da vas spasi... ovdje Turcima nema mjesta. Bilo ih je još, ali to su riječi koje su ostale u sjećanju jednog sedmogo-dišnjeg dječaka, koji tad nije ni poznavao njihova značenja. Četnici bi zaustavljali kamion i psujući izvodili mlađe žene i dje-vojke. One su se otimale, vrištale, ali su ih izvodili. Nakon toga kamion bi krenuo, a šta bi se desilo sa onim izvedenim ženama ne znam. Ta noć je bila preduga, izgledalo je kao da jutro nikada neće svanuti. Pa-dao bih u san i ponovo se budio. Čuo bih psovku, smijeh četnika, vozača kamiona, ali i plač i tužne jecaje žena i dječice oko mene. Moj mlađi brat je spavao u majči-nom krilu, a ona je i dalje samo šaputala neke, meni tad nepoznate, riječi.

Čujem škripu. Budim se. Nekoliko čet-ničkih vojnika dižu ceradu kamiona vi-čući i psovajući ‘balijsku majku’. Zašto balijsku – tada nisam znao, nisam razumi-jevao te riječi. Plač, vriska, molbe. Jedno po jedno silazi s kamiona. Svi idemo u jednoj koloni sa čijih strana stoje redovi četnika, držeći puške uperene u kolonu djece i žena koji su izgubljeni, preplašeni, neznajući šta će biti s njima. Čvrsto sam držao majku za ruku. Ja za jednu, a brat za drugu. Okrenuvši glavu ugledah kako ljudi leže kraj puta. Puno ih je. Vidim krv, mrtvi su. Čujem viku, plač. Čujem riječi: „Uzmite mene! Ubijte mene, ali mi sinči-ća ostavite. Molim vas!“. Čujem pucanj. Glas te žene nije se više čuo. Ne znam ko-liko dugo je sve to trajalo. Učinilo mi se da nikad neću proći između ta dva reda naoružanih četnika, kao da vječnost pje-šačim između njih. Dolazimo do jednog tunela. Svi zajedno u jednoj koloni, jedno za drugim prolazimo kroz tunel. Do mo-jih ušiju dopiru riječi:“Živi ste! Ne bojte se više! Naši smo!“ Kladanj. Da, stigli smo u Kladanj. Vidim masu ljudi, istu kao i prethodnog dana u Žepi. Plaču, jecaju, dovikuju imena svojih muževa, sinova. Gdje li su oni? Šta će biti s njima? Gdje li je moj babo? Poželio sam da je tu, da me uzme u svoje krilo i da mu ispričam šta je bilo, šta sam sve čuo i vidio. Ali, on

nije bio tu. Pred mojim očima je stajao samo njegov pogled, ona njegova suza na obrazu. Dječak mog uzrasta, stajao je do mene. Obraza nateklih od plača, ruku spuštenih, stajao je nepomično kao da je sam na svijetu. Majku su mu četnici pred njegovim očima strijeljali, a za svoga babu ni on ništa nije znao. Majka me priglila sebi i zagrlivši je osjetio sam kako se suze spuštaju niz njene obraze. Uzeo sam brata za ruku. Krenuli smo. Mi smo krenuli, a onaj dječak je ostao stajati, onako nepo-mičan. Nisam ga više nikada vidio.

...Dani su prolazili, sedmice odmicale. Sjećao sam se svoje kuće. Sjećao sam se one zelene bašte ispred, one česme na ko-joj bi se prao kad bih se isprljao u igri s drugovima. Sad smo bili smješteni u jed-noj trošnoj kućici. Mama, brat i ja. Babo nije dolazio, a obećao je da će doći. Po-želio sam ga. Tri mjeseca poslije rastanka s ocem, mama je utrčala u kuću, počela je ljubiti brata i mene. Suze su tekle niz njene tople majčinske obraze. Samo je rekla:“Djeco, babo je živ. Doći će.“ Suze su mi potekle niz obraze...

Na njegov dolazak čekali smo još godinu dana. Saznao sam da bi on ranije došao, ali mu nisu dali isti oni ljudi koji su nama psovali ‘balijsku majku’, vjeru, svetinje. Isti oni koji su ubili majku dječaka koji je ostao nepomično stajati među gomilom ljudi u Kladnju. Pitam se koliko li još dje-šaka djeli njegovu sudbinu? Pitam se šta je skrivio šestogodišnji dječak, šta je skrivila tek rođena djevojčica? Isti ti ljudi su uhva-tili i zarobili moga oca. Ali ostao je živ. I sad čekamo njegov dolazak. Čekali smo ga na autobuskoj stanici. Bio sam skoro zaboravio njegov lik koji sam posljednji put vidio one vedre ljetne noći, kad nas je ispratio, mahnuo nam, obrisao suzu sa svog obraza i otišao.

Izašao je iz autobusa. Potrčali smo mu u zagrljaj. Digao me visoko i počeo ljubiti. Brata i mene nije odvajao od svog zagrlja-ja. Suzu nije mogao sakriti ni ovaj put. A ja sam svoje rukice jako stegao oko njego-vog vrata, poželio sam da ih nikad više ne odvojim. Tog trena, u očevom zagrljaju, stajajući pored majke i brata bio sam naj-sretniji dječak na svijetu...

riječ urednika


PIŠE: Muhidin Topčagić- „Ne tuguj jusufe. Brzo će sve ovo pro-ći. Ništa ne traje vječno, pa neće ni ovo. A šta i da potraje duže nego što se mi nadamo, izvući ćemo mi živu glavu ako Bog da. Vratit ćeš se svojima...svojoj dragoj...nemoj da mi se još i za to bri-neš. Glavu gore, ovi nas ne pitaju da li želimo pauzu ili da se malo odmorimo.“ Samo sam se malo osmjehnuo. Ahmed je dobro znao da ovakvo stanje može po-trajati danima, mjesecima, godinama, a ipak je pokušao da me ohrabri. „jusufe moj, čudan ti je ovaj naš narod, Boga voli i vjeruje, a premu Njemu se ogriješi. Šejtana mrzi, a robuje mu.- Sada ima sve smisla, i ta njegova priča i sudbina te djevojke... ipak bio je u pra-vu, našao sam svoje roditelje, sestru... našao sam Almu, vjenčali smo se... Bio je u pravu i da ništa ne traje vječno pa ni rat...da, ali po koju cijenu... U tom vre-menu, u tom haosu smo izgubili sebe... u tom vremenu mi smo ostavili dio sebe, ili smo u potpunosti ostali zarobljeni u njemu... Naša tijela su tu, u sadašnjo-sti, ali naše duše kao da su zarobljene u prošlosti... Sve svoje smo ostavili tu, ma gdje god mi bili...

Jutros me iznenada zaokupi misao da bi trebalo da za samog sebe zabilježim doga-đaj koji se desio prije petnaest godina. Ali,

osjećam da moram malo da zastanem, jer na svoje zaprepaštenje otkrivam da svaka pojedina riječ ima dvije oštrice. Da sve ono što kažem, napišem, može da se shvati kako je napisano, ili da ima neko skriveno značenje. Nemam nekog umjetničkog ta-lenta niti sam vješt sa perom, ali osjećam potrebu da sve to „stavim“ na papir. Tada sam još bio golobradi mladić koji je živio s nadom u bolje sutra, s nadom da sutrašnje sunce nosi novi početak. Sa na-dom da je to samo ružan san i da ću se su-tra probuditi uz ezan mujezina Huse. Ali, kako to inače biva sa nama ljudima, naše nade, naši snovi su samo to, naše nade, naši snovi... O ovom događaju nisam go-vorio ni jednom prijatelju jer sam osjećao da im ono bitno ne bih mogao objasniti. Dan je bio ispunjen stravom...Gledao sam kako ljudska krv teče neza-ustavljivo...na sve strane su bila mrtva tijela ljudi, žena djece... Ali, ubrzo je to postala naša svakodnevnica, nešto sa čim je počinjao svaki naš dan, a i završavao... Znao sam, ili bolje rečeno nadao sam se, da neće trajati vječno taj košmar. To ludilo koje je sam čovjek izumio još na samom „rađanju“ čovječanstva... U rovu sam sa Ahmedom. Visok, blijed, lice kao da mu je bilo ukočeno od nekog grča. Oči u isto vrijeme ukočene i blistave, brada isturena, nozdrve raširene kao u konja. Odisao je

smirenošću, strpljivošću. Širokih i jakih ruku. Pored njega sam se osjećao kao dje-čačić, jer kad god bismo se rukovali, moja ruka bi nestala u njegovim koštunavim ša-kama. Kaže da je prije rata stalno boravio po tekijama, družio se sa mnogim šejho-vima. Do prije samo nekoliko dana bili smo potpuni stranci, a sada „čuvamo leđa“ jedan drugome. Čekali smo da padne noć, pa da krenemo u izvidnicu, da osmotrimo neprijateljske položaje i snage. Bilo mi je užasno hladno, a činilo se da uz sve one silne pucnjeve i eksplozije noć neće ni doći. Gledao sam u prazno, kad sam začuo Ahmeda kako se prokašljava...„Izvoli Ahmede, pitaj slobodno. Ništa se ne ustručavaj.“ – rekoh mu.„O čemu razmišljaš Jusufe? Naravno, ako nije tajna.“„O svojima, o majci, babi, sestri...o Almi...“„Alma ti je supruga?“„Trebali smo se vjenčati, ali, vidiš šta smo dobili umjesto toga.“„Ne tuguj Jusufe. Brzo će sve ovo proći. Ništa ne traje vječno, pa neće ni ovo. A šta i da potraje duže nego što se mi na-damo, izvući ćemo mi živu glavu ako Bog da. Vratit ćeš se svojima...svojoj dragoj...nemoj da mi se još i za to brineš. Glavu gore, ovi nas ne pitaju da li želimo pauzu ili da se malo odmorimo.“

Sve je mojeu boSni

proza i poezi ja

piše: muhidin topčagić

riječ urednika


Samo sam se malo osmjehnuo. Ahmed je dobro znao da ovakvo stanje može potra-jati danima, mjesecima, godinama, a ipak je pokušao da me ohrabri. „Jusufe moj, čudan ti je ovaj naš narod, Boga voli i vjeruje, a premu Njemu se ogriješi. Šejtana mrzi, a robuje mu. Nego da ti ispričam šta sam čuo od jednog šejha dok sam boravio u Mostaru, dok nisam dospio ovdje.“ Nisam mu mogao reći da ušuti, da me ne zanima, da me ostavi samog sa mojim mi-slima. Pokušao sam da se zainteresujem za ono što će mi reći.„Znaj Jusufe, da na Zemlji sve sijedi sem gavranovog perja. Od svih živih stvorenja on je bio jedinim svjedokom prvog zlo-čina počinjenog na Zemlji.Vidio je prvu ljudsku krv kako lije. Vidio je kako brat ubija brata. Za svoje najgore dane ljudi kažu da su crnji og gavranovog perja, mada se i najcrnje perje ne može porediti sa cr-nilom čovjekovog srca kada pocrni. Mno-gi ljudi se smiju gavranovom hodu jer se gega s noge na nogu, kao kakva luda. Ali zar to nije normalno, moj Jusufe, nakon što je bio svjedok zločinu čovjeka protiv svog brata čovjeka. I govorimo da gavran donosi zlu slutnju, a nema gore slutnje od naše. Što naš um može da smisli, to je da se zaprepastiš.“ Ahmedov govor prekide eksplozija granate u našoj blizini. Jedno vrijeme ništa nisam mogao da čujem, sve mi je pištalo u glavi. Ahmed mi je pokazivao da moramo da se maknemo na sigurnije mjesto. Pratio sam ga do napuštene zgrade, odlučili smo da tu ostanemo dok noć ne padne. Ahmed mi je nešto pokušavao reći, ali još uvijek mi je samo zvonilo u ušima. Smjestio me je u je-dan ćošak i otišao da stražari. Oči su mi bi-vale sve teže i teže, umor me obarao. Nisam spavao dvije noći. Ahmed me je pogledao kao da mi daje dozvolu da malo zaspim. „Jusufe...Jusufe...“Trzam se kao da me neko polio ledenom vodom.„Jusufe, moramo se malo skloniti, snaj-perista nam se približava. Hajde momče, ustaj.“„Ahmede, koliko sam dugo spavao.“„Ne brini momče, ništa nisi propustio.“ – smješkajući se odgovori.Pogledah kroz prozor, sunce je mašilo pola neba.

„Dva sahata si spavao. A sada da se po-brinemo za našeg nezvanog gosta. Hajde Jusufe, pa se poslije vrati svojim snovima i maštanjima.“Pokušavali smo da budemo neprimjetni. Ahmed je odlučio da ja budem mamac, a on će se postarati za našeg „gosta“. Rekao mi je da pretrčim s jedne strane na dru-gu stranu, do obližnje kuće. Sav drhtim. Ahmed mi priđe:„Momče, vjeruj mi, neće stići ni da te po-gleda. Hajde sad. Kad budeš spreman od-mah kreni.“Htjedoh ga zagrliti, ali je već uzeo pušku i gledao u jednu tačku kao jastrijeb kada preža plijen. Okrenuo sam se i spremio da pretrčim na drugu stranu. Srce mi hlupa kao da će da iskoči. Stojim pred vratima...spremam se da krenem...pucanj... Okre-nuh se... Ahmed se osmjehuje i svojim piskavim glasom progovara: „Hah...sre-dio sam ga...još uvijek sam u formi...nije Ahmo za staroga gvožđa...“ Gledam ga, a on opet tako smiren, ali u njegovim očima je nešto drugačije. Iako pokušava da se ponosi sa ovim hicem, nema sjaja u njegovim očima...Osmjeh-nuo sam se rekavši mu; „Sve dok tako pu-caš, trčat ću gdje god želiš.“Ništa mi nije rekao, samo je razvukao usne, pokušavajući da se nasmije... Rekoh mu: „Ahmede, odmori malo, ja ću sada straža-riti. Na mene je red.“Ne progovara, samo sjede u jedan ćošak i poče učiti ajete iz Kur’ana... Slušao sam ga, nisam ga mogao razumiti šta uči, ali zvuča-lo je kao zujanje pčela...Dozivam Ahmeda... „Ahmede, Ahmede... dođi brzo... neko ima tamo...“Ahmed priđe... „Gdje Jusufe? Gdje je?“„Ispod mosta.“„Vidim... vidim...“„Ahmede, pokušat ću da se približim, da bolje vidim ko je, a ti me pokrivaj.“„Budi oprezan.“ Kretao sam se sasvim polahko, da me ne primijeti, jer nisam znao ko se krije ispod mosta. Napravim par koraka i okrenem se da vidim Ahmeda, osjećao sam se sigurnije kada ga vidim, a on kao nepomična stije-na. Drži pušku i zuri u onaj most. Došao sam dovoljno blizu.Sakrio sam se iza žbunja. Pokušao sam da ostanem neprimijetan. Kad ugledah dje-vojku ispod mosta. Bila je sva prljava što

od blata što od krvi. Gledala je u mene kao da je vidila duha. Blijeda lica, oči kao da su joj propale, jedva su se nazirale od suza koje je ronila. Hodala je poput gavrana iz Ahmedove priče. Pokušao sam da je do-hvatim, ali se odmicala od mene. Pogleda-la me i na trenutak prestala da plače. Kao da je pokušala da se nasmije. Izvadila je nož iz svojih dimija, i zarila ga ravno sebi u srce. Nisam mogao da vjerujem... šta sam vidio... šta sam dopustio... kako ništa ni-sam učinio... Mnoge sam gledao kako ubi-jaju, ali ovo je bilo sasvim nešto drugo... Nisam do tada vidio da neko digne ruku na sebe...a ja ništa nisam poduzeo... Vratio sam se kod Ahmeda...sav crn kao da sam pod mostom ostavio dio sebe...kao da sam svoj život ostavio tamo...osjećao sam se kao da ja ležim mrtav, a ne ta djevojka...bio sam kao vazna...prazan... Ahmed me ništa nije ni pitao, kao da mu je sve bilo jasno... Prošli su mjeseci, godine, rat se napokon završio... Oni koji su prošli kroz to poku-šaju da se ne sjećaju toga...da vrate onaj dio sebe koji su tamo ostavili...I sada dok sjedim za radnim stolom, u stanu, predgrađu Marseya, mislim na taj prizor...na tu djevojku koju nisam spasio...često se sjetim Ahmeda i njegove priče o gavranu, prvog zločina... njegovog ohra-brivanja... Sada ima sve smisla, i ta njegova priča i sudbina te djevojke... Ipak bio je u pravu, našao sam svoje roditelje, sestru... našao sam Almu, vjenčali smo se... Bio je u pravu i da ništa ne traje vječno pa ni rat...da, ali po koju cijenu... U tom vremenu, u tom haosu smo izgubili sebe... u tom vremenu mi smo ostavili dio sebe, ili smo u potpunosti ostali zarobljeni u njemu... Naša tijela su tu, u sadašnjosti, ali naše duše kao da su zarobljene u prošlosti... Sve svoje smo ostavili tu, ma gdje god mi bili... Kako jedan pisac veli: „Jedna vrsta ludila i ljudske gluposti jeste često spominjanje prošlosti, padanje u očaj zbog nje... Tuga je neće vratiti, briga i nedaća je neće opora-viti, ispraviti niti oživiti. Prošlosti naprosto nema, zato ne živi u košmaru prošlosti, u minulim sjenama. Spasi se i napusti avet prošlosti...“Ali, ponekad je prošlost sve što imamo i sve što nam je ostalo...ne čini nas to ni lu-dim ni glupim... već naprosto zatočenici-ma sopstvene prošlosti...

u boSni

proza i poezi ja


Ima i drugdje hljeba i nafake, prostranom je Bog Zemlju učinio. Ima i ljudi i bistrih voda. Ima vedrih i toplih noći, surovih zima i tijesnih sokaka. Ima i drugdje ru-menih djevojačkih lica i bijelih ruku, i ašikluka ima. Ima ezana i vitkih munara, strme kaldrme i lijepih pejsaža. Ima, pravo da velim, al’ nek ima, široko i prostrano bilo! Mene osim ovdje nigdje drugo nema, pa makar mi zadnje bilo! Jer, samo ovdje insani do podne brinu brige, a popodne se vesele i rahatuju. Samo ovdje i šenluk mje-ru ima. Samo ovdje matere još u utrobama nose šehide, pa se zbog toga ponose i diče. Samo ovdje one ne plaču i ne kukaju već

se raduju pogodbi sa svojim Gospodarom. Ovdje se nižu kaburi i snuju bitke, ovdje je krv uzavrela i čista. Ovdje su polja me-zaristani pa cvjetaju svu godinu, da nika-da ne ozebeš i ne zaboraviš. Ovdje je život kratak pa ga odmah promjene za vječnost, da dobro ugrabe i zarade. Ovdje se nesreće ne blaže i ne odgađaju, a radost ne čeka i ne priziva, jer je kod nas dobro od Boga, a belaj od ljudi. Ovdje gazije s kišom poni-knu, a zorom ginu i ubijaju. Ovdje se tako zulum ispravlja. Ovdje se dovi i kad je teš-ko i lahko kad je, jer Moćan je i Uzvišen Onaj od Koga se traži. Ovdje se kukavice ne pamte, a poniženi ne žale, prijetnja je

kod nas obećanje. Ovdje se srcem zaplače, pa se srcem nasmije, rijetki žale i tuguju. Ovdje je sabur zapovijed a prkos nakana, i nek tako i ostane! Od naše se boli otruje dušman, a maksum okali. Nije lahko ni roditi se ovdje! Proklet bio ko se ponizi pa ne ostane! Gorki će mu biti zalogaji bez halala ucviljenih majki i žena naših, i tabuta krvlju pokapanih! Ovdje se ne prodaje već na tas stavlja, a prljavština se prezire i mrzi! O zemljo moga oca i majke moje, Allah zna da si mi ti najdraže mje-sto, i On mi je svjedok da te napustiti ni omrznuti neću! Konačna je volja Njegova i blagoslovljen Prijesto Njegov!

boSnapiše: idriz bušatlić

proza i poezi ja

Eh, kako je lijepo vratiti se KućiU zagrljaj Voljenog jecajući pasti

Preko rodnog praga s molitvom ućiI u kandilj Sveti kanuti masti.

Taj Dom voljeni vatra strasti spaliI dim njen gusti svjetlo ugasi

Jad i tuga tada na Kuću su paliI ništa više nije moglo da se spasi.

Lutao je dugo bez Doma svogaPlačući gorko nad sudbinom tomNa raskršću ponora i vjere u BogaIzabrao je put ka Ognjištu svom.

Vratio se Domu, u Vrt nadeI zgarište njegovo polahko čisti

Gospodaru svome Sveti Zavjet dadeDa nikada više neće biti isti.

Idriz Bušatlić

Nježni povjetarac miluje me i šapućeDok tihim korakom na molitvu idemNebo vedro, mjesec blješti nasmijan.Osluškujem cvrkut ptica, pjev pijetla

Novi dan se budi i uzdišeProljetni cvjetovi mirišu, behar se kruni...

Sve znakovi Uzvišenosti BožijeSve Ga slavi na jeziku svome

Počinje dan s imenom Božijim na usnama.Sve, osim...uspavanog čovjeka

Koji u nemaru svome na smrt zaboravljaA kada šerbe njeno ispije gorko

Iz sna će se, izgubljen, probuditi.

Idriz Bušatlić

Još uvijek kad sklopim očii borim se sa snom,

kroz sjećanje mi prostruji tvoj posljednji smijeh.Sjećam se onih noći

kad nam je plamen svijeće bio drag.Sada mi je nespokoj i sunčani dan.

Nije bilo važno što napolju pljuštimetalna kiša sa svih strana,

u zraku tutanj podmuklih granata,uz tebe mi je sve to bila igra.

Bacimo karte ili partiju šaha(od tada nikog pobijedila nisam)...

Uvijek si mi govorio da gubiti ne znam, a da me sad vidiš -

u tome sam profesionalac.Na stolu i dalje svijeća stoji,sjedim u mraku i čekam te.

Sada se i munje i groma bojim,jer nemam nikog da se stisne uz mene.

Ništa nije kao prije:tvoja majka tugu veze,

suze se na njenom licu nižu kao biseri;u ovom selu niko se ne smije,

sa tobom je zamrlo sve.Nema više sijela do jutarnjih sati,

ni zajedničke kahve u podne nema.Ovo saznanje me najviše boli:

sjećanje na tebe mi je susjed najbolji.Partija šaha na tebe čeka...

Ovaj put ne budi prema meni blag.Pobijedi me!!! Nauči da gubim,

jer bez tebe više ni pobjeđivati ne znam.

Amela Žunić

SjeĆanje je SuSjed najbolji

povratak domu

o, čovječe, probudi Se

Prije par dana, nađoh bilježnicu iz srednje, negdje na naslaganim sekinim knjigama iz osnovne, u starom ormaru. Kako se pret-hodnih dana vazda nešto vrtilo oko pisanja tekstova, ponesem u Sarajevo bilježnicu, ob-zirom da je sadržavala podosta naslova. Nai-đoh na list započet Bismillom, ispod koje je stajao podnaslov Šahrijarov prsten, Sarajevo 1994. (godina izdanja knjige), a zatim Jezik je najsvetiji dar koji su ljudi uopće dobili. (Ka-rahasan, Knjiga vrtova, 133.str.).Baš danas čitam intervju profesora Kara-hasana, gdje je bilo dosta rečenica za pro-mišljanje i preispitivanje. Da se vratim na bilježnicu... Bio je zadatak pročitati knjigu Šahrijarov prsten i napisati kritiku obzirom da je pisac gostovao u školi. Prije nego na-stavim, sada je „zadatak“ potaći vas na čita-nje uopće, a kako tekst uobičavam završiti spoznajnom mišlju, da odmah kažem – ostaje da se odredite: hoćete li čitati, ili ne.Pa evo kako je to izgledalo u srednjoj: Čovjeku je mnogo bliži njegov jezik, nego trska i pero. (111. strana)Tačnost ovih razmišljanja dostupna je pro-vjerljivosti svakog cjelovitog ljudskog bića. Koliko ljudskih bića, toliko i percepcija svake riječi, imena svake stvari, jezika. Stoga, i riječ „cjelovit“ možemo različito percipirati. Može to biti sjedinjenje duha i tijela; tvari i oblika; može biti samo cjelovit duh ili samo cjelovito tijelo. Svako dalje razlaganje bilo bi, takoreći, cjepkanje i bojim se da bi otišlo u nedogled, iako, činjenica sve ima konačnicu.Vlastita percepcija pročitanog djela također

može biti cjelovita ili necjelovita. Istina, tada bi možda bilo najkomotnije odabra-ti šutnju, kao najpouzdanijeg čuvara, kao „ono što nije ni laž, ni greška“ (144. str.). Ipak, ljudskim bićima, cjelovitost izisku-je upotrebu jezika kao njihov dokaz da su krunska bića, iziskuje govor, priču. Fakat je da ljudi nakon što se odluče na cjelovi-tost duha i tijela, tj. sebe, odaju strah. Šta reći? Koliko će kazano biti produktivno ili čak destruktivno? Ipak, strah je tijesno vezan uz nesigurnost, neizvjesnost, a upravo je ona osnovna crta ljudskog postojanja, kako reče neki fi lozof.Bazirati se na sadržaj, fabulu pročitanog djela i jezikom je prenijeti nekome nije tako konstruktivan čin, i to upravo zbog toga što ne potiče tog drugog na vlastitu cjelovi-tu percepciju djela i time umrtvljuje jednu komponentu cjelovitosti, duh. Čini mi se da je i Šeherzada imala, u svojoj cjelovitosti, nešto od te fi lozofi je, ostavljajući svaki put Šahrijarov duh tamam onda kada se uspne do neslućenih visina, ostavljajući da jutro zaustavi vrhunac priče.Knjiga „Šahrijarov prsten“ koncipirana je na principu uokvirene priče, kao i „Hiljadu i jedna noć“. Postignut je efekat iznenađenja zaustavljajući početnu priču na rukopisima koji će nastaviti fabulu djela, a u kojima ćemo u cilju cjelovitosti, prepoznati liniju koja se provlači kroz tekst cijelog djela, i koja bi se metaforički mogla nazvati konopcem po kojem likovi, ljudi, izvode akrobacije, tj. svoje živote ili bar ono što nastoje živjeti, a što im je

već negdje određeno, kao ono što će ih dovesti do cjelovitosti. Taj isti konopac mogao bi se provući od osmog stoljeća prije nove ere sve do savremenosti, od antičke do postmoderne knji-ževnosti; konopac za koji su se hvatala bića Zapada i Orijenta i ciklično kružila kroz vri-jeme koje stoji, pokazujući time da Šeherzada ne umire, da je osuđena na besmrtnost; da će Šahrijar vječno uspinjati biće u visine; da će Figani stalno zavirivati u vrt i biti osuđivan; da će džin Bell uvijek žudjeti da postane čo-vjek; da će Azra u svojoj konačnici uvijek biti sretnica. Njihove spoznaje i saznanja vodila su ih u cjelovitost, u njih same.Je li to onda vrijeme od Adema do šestmilijar-ditog stanovnika uvijek isto? Je li svaka knjiga samo jedna knjiga? Jesu li oni zbog kojih se konopac klati od Istoka do Zapada samo je-dan duh, jedno tijelo, jedna cjelovitost?Ovako je to bilo u srednjoj školi. Sada bih vjerovatno unijela koju promjenu, jer čo-vjek spoznaje.Kao što sam pisac kaže: Imajte na umu da je riječ obrazovanja izvedena iz „obraz“ što znači lik, oblik. Klasično obrazovanje je pro-ces stvaranja ličnosti, oblikovanja vašeg duha. Da bismo to mogli postići, da bismo to uradi-li, nama je dato potrebno vrijeme da dozrije-vamo, razvijamo se, rastemo, usavršavamo se.I uvijek ostaje reći: Hvala Ti Bože na daru jezika! Inače, kako bismo u tišini, kada nam se srce zgrči, ili pak nježno zatreperi, Tebe pozvali i pričali? Jer, i kada nijednu riječ ne izgovorimo, duša opet priča. Vidi-te, opet glagol pričati.


prikaz knj ige

Djelo Tevhid-Njegove implikacije na mišlje-nje i život napisao je Isma`il R. al Faruqi (1921-1986.), šehid, jedan od najvećih autoriteta u oblasti islama i komparativnih studija religija u XX st. Bio je porijeklom iz Palestine. Obrazovao se na Američkom univerzitetu u Bejrutu, a usavršavanje je nastavio na Indiana University, Harvar-du, Al Azharu i McGill University. Bio je predsjednik Američkog islamskog koledža u Čikagu, potpredsjednik Američkog in-terreligijskog foruma za mir, Islamsko-ju-daističko-kršćanske konferencije. Objavio je 25 knjiga i preko stotinu naučnih i struč-nih radova. Najpoznatije knjige su mu: Historical Atlas of the Religions of the World; Christian Ethics: A Historical and Systema-

tic Analysis of Its Dominant Ideas; a njegovo monumentalno djelo, koje je uradio zajed-no sa svojom suprugom Dr. Lois Lamya al Faruqi (koju su cionisti ubili zajedno sa njezinim mužem) je Th e Cultural Atlas of Islam. Njegova knjiga Al Tawhid: Its Impli-cations for Th ought and Life prevedena je na brojne svjetske jezike i smatra se jednom od najobuhvatnijih fi lozofskih analiza central-ne ideje islama.Tevhid je osnov i srce islamskog sveobu-hvatnog svjetonazora. Sve raznolikosti, bogatstvo i povijest, kultura i naukovanje, mudrost i civilizacija islama sažeti su u ovoj krucijalnoj izjavi: La ilahe illallah. Ismail R. al Faruqi u predgovoru ističe da ovom knjigom želi povesti muslimansku omla-

dinu dalje na putu istinske samoreforme i pomoći muslimanima da prestanu biti, kako to on kaže, „karikature zapadnjač-kog čovjeka“. Autor se u argumentiranju svake tvrdnje koristio primarnim izvorima islama, i to uglavnom kur´anskim ajetima. Knjigu toplo preporučujem svakom musli-manu, a posebno bih je preporučio studen-tima koji žele proširiti svoje znanje o suštini i srži islama. U turbulentnom vremenu u kojem živimo ova knjiga je od izuzetnog značaja. Ne samo zato što nam kristalno jasno prezentira raison d’etre tevhida već i stoga što daje inspiraciju i smjernice onima koji islam uzimaju za primarno polazište u svim aspektima života.

Ismail R. al Faruqi | tevHid - njegove implikacije na mišljenje i život

Dževad Karahasan

šaHrijarov prStenpiše: nedžma mašić


Prirodne katastrofe su u 2010. godini bile posebno razorne, sa 295.000 mrtvih i 130 milijardi dolara štete, što je puno više nego što je bio prosjek u posljednjih 30 godina, saopćio je u ponedjel-jak njemački reosiguravatelj Munich Re.Najsmrtonosnije katastrofe su bile potres na Haitiju u januaru sa 222.570 mrtvih, val vrućina i šumskih požara tokom ljeta u Rusiji sa 56.000 mrtvih i potres u Kini u aprilu, u kojem je bilo 2.700 mrtvih.Događaji koji su proizveli najviše materijalnih šteta, bilo da su osigurani ili ne, bili su potres u Čileu u februaru koji je prouzročio 30 milijardi dolara štete i 520 mrtvih, poplave u julu i septembru u Pakistanu koje su prouzročile 9,5 milijardi dolara štete i 1.760 mrtvih. U najrazvijenijim zemljama, u oluji Xyntia u zapadnoj Evropi bilo je 65 mrtvih i 6,1 milijarda dolara štete, dok su u SAD-u tornada napravila štetu od 4,7 milijardi dolara.Reosiguravatelj broj jedan u svijetu izbrojao je 950 prirodnih katastrofa u 2010. godini, što je puno više od prosjeka u trideset

Nakon bombaškog napada u Aleksandriji u novogodišnjoj noći u kojoj je ubijena 21 osoba, incidenti su se u nedjelju nas-tavili i u Kairu, gdje su napadači kamen-jem gađali državnog sekretara za privredni razvoj Osmana Mohameda Osmana, a više desetaka demonstranata pokušalo je opkoliti velikog imama Al-Azhara koji je krenuo u posjetu patrijarhu, no u tomu ih je spriječila policija.Sinoć je do incidenata došlo i u Aleksandriji, drugom po veličini egipatskom gradu, gdje je nekoliko stotina kršćana protestvovalo pred crkvom napadnutom u novogodišnjoj

noći kada je ubijena 21 osoba.Izvjestitelji stranih agencija prenose kako su demonstranti zapalili kante sa smećem nedaleko od crkve.U Kairu se nekoliko stotina Kopta oku-pilo pred katedralom sv. Marka, sjedištem koptskog pravoslavnog patrijarhata, uznemiravajući dužnosnike koji su stizali patrijarhu izraziti sućut.Pred ministarstvom vanjskih poslova i pred zgradom državne televizije, kako je izvijestila policija, također se okupilo oko hiljadu kopta protestvujući zbog nedavnih događaja.

islamBosna.ba- Akademija islamskih nauka, na čelu sa šejhom El-Azhara, dr. Ahme-dom et-Tajibom, donijela je odluku kojom se pooštravaju kazne za štamparije i izdavačke kuće koje su prilikom štampanja Kur’ana napravile više grešaka i nepravilnosti.Šejh Ali Abdulbaki, glavni tajnik Vijeća za istraživanje je izjavio da je donešen nacrt za-kona kojeg je napravila i pripremila Komisija za kvalitenije štampanje Kur’ana. U njemu se navodi da treba pooštriti sankcije i kazne protiv onih štamparija i izdavačkih kuća koje naprave greške ili nepravilnosti tokom štampanja Kur’ana.Egipatske novine „El-Vefd“ objavile su da je za pogrešno štampanje Kur’ana predviđena kazna od 15. godina zatvora, novčana kazna od 5.000 do 100.000 egipatskih funti, uz prijenos predmeta za prekršaje i kazneno djelo te zabrana rada na tri godine.Na kraju, šejh Abdulbaki je istakao da je ovakav sporazum donešen u prisustvu povjeren-stva Akademije islamskih nauka, uleme El-Azhara i pravnih stručnjaka za izradu novog zakona koji će biti predat na razmatranje i njegovo usvajanje Narodnoj skupštini.

u kataStroFama u 2010. godini 295.000 mrtviH

incidenti i napetoSt naStavljaju Se u kairu i alekSandriji

el-azHar: zatvor za pogrešno štampanje kur’ana

Foto: AFP

godina, a koji je 615 katastrofa na godinu.Katastrofe su izazvale četiri puta više žrtava nego što je bio prosjek od 1980. godine. Bilo je 295.000 mrtvih, dok je prosjek 66.000, a štete su iznosile 130 milijardi dolara, dok je prosjek 95.000 milijardi.

vijesti iz svi jeta


Broj preminulih od kolere na Haitiju po-rastao je na više od 3.300, dok je 139 os-oba zaraženo u susjednoj Dominikanskoj Republici.“Broj onih koji su zatražili medicinsku pomoć premašio je 150.000, a preminulo je više od 3.300 osoba. Oko 139 osoba zaraženo je u Dominikanskoj Republici”, rekao je ruski ljekar Genadij Oniščenko.On je ranije upozorio da je samo pitan-je vremena kada će se epidemija kolere proširiti sa Haitija na Dominikansku Re-publiku, koja je omiljena turistička desti-nacija među Rusima.Smrtonosno oboljenje prijavljeno je u svim provincijama na Haitiju.

Prema Oniščenkovim riječima, obim širenja kolere na Haitiju pokazuje da je svijet “na ivici prve pandemije ovog oboljenja u 21. vijeku”.Loši sanitarni uslovi u zemljotresom uništenom Haitiju dodatno doprinose širenju kolere, koja uzrokuje dijareju i povraćanje.Oboljenje može vrlo brzo biti sanirano re-hidracijom i antibioticima.Haiti je u januaru 2010. godine pogodio zemljotres jačine sedam stepeni Rihterove skale, koji je uništio veliki dio prijestonice Port-au-Prenca i odnio najmanje 250 000 ljudskih života.

islamBosna.ba- Vođa holandske slobodarske stranke Geert Wilders izdat će antiislamsku knjigu u prvoj polovini 2011, piše Telegraaf na osnovu njegovog intervjua objavljenog u petak. “Knjiga je usmjerena uglavnom na tržište SAD-a i fokusira se na način borbe protiv širenja is-lama na globalnom nivou. Mi možemo uraditi dosta toga ovdje u Holandiji, ali želimo poslati snažan međunarodni signal arapskom svijetu da stranka koja je u centru moći ove zemlje uzvraća

udarac,”, izjavio je Wilders.Njegov Slobodarska stranka njeguje “širok spe-ktar” ambicija, kaže on u intervjuu. “Naš pri-marni prioritet je pokretanje međunarodne slobodarske alijanse čija platforma je protiv is-lama.”To bi bila druga knjiga Geert Wildersa nakon objavljivanja kratke biografi je 2005. pod naslo-vom Kies voor vrijheid.

kolera Sa Haitija počela Se širiti na SuSjedne države

Holandija: geert WilderS piše antiiSlamSku knjigu

WikileakS Sa novog zelanda policija motri na muSlimane koji Su ratovali u biH

Detaljni izvještaji o potencijalnim teroristič-kim aktivnostima na Novom Zelandu od-nose se i na upozorenja policije zvaničnicima Sjedinjenih Američkih Država o lokalnim muslimanima koji su se borili u ratovima u Afganistanu i Bosni, navodi se u novim de-pešama objavljenim na WikiLeaksu.Novozelandska policija obavijestila je ame-ričke bezbjednjake kako motre na najma-nje jednog građanina, identifi kovanog samo kao “Hamam”, koji ima izražene an-tizapadnjačke stavove.Upozorenja iz 2005. godine pokazuju da Komitet za hitne slučajeve Američke am-basade u Wellingtonu tada nije posjedovao

informacije o terorističkim ćelijama na No-vom Zelandu.Policija je otkrila informacije o istragama protiv nekoliko pojedinaca. Na Novom Zelandu živi oko 50.000 muslimana, među kojima je 708 Maora koji su prešli na islam.“Novozelandska policija je dostavila infor-macije koje ukazuju da su se neki musli-mani borili u Afganistanu, Bosni i moguće Čečeniji”, stoji u depeši objavljenoj na Wi-kiLeaksu.Navodi se da policija motri na neke sta-novnike Novog Zelanda koji su putovali na Bliski istok, uključujući Irak. U depešama stoji da je specifi čan primjer osoba poznata kao Hamam. On je, prema informacijama sa WikiLeaksa, afganistanski veteran i hi-rurg sa Egipta.

“On trenutno živi u Aucklandu od socijal-ne pomoći i odbija pronaći posao. Posjeću-je lokalnu džamiju i promoviše antizapad-njačke stavove. Na njega motri policija”, stoji u depeši.Na WikiLeaksu se navodi kako se vode istrage o različitim pojedincima koji su moguće povezani sa terorističkim organi-zacijama poput Tamilskih tigrova, Ansar al-Islama i Al Qaide.

vijesti iz svi jeta


Svi jet f ilma i muzike

Film revieW: mY name iS kHan (moje ime je kHan)

SevdaH u liSinSkom

My Name Is Khan je fi lm koji je izašao 2010 godine, baziran na istinitoj priči. Režirao ga je Karan Johar, koproducent Johar (Dharma Productions) i Shahrukh Khan, (Red Chillies Entertainment) scenario Shibani Bathija, i zvijezde Khan i Kajol. Muzički trio Shankar-Ehsaan-Loy je komponovao muziku za fi lm. Kinematografi ju je radio Ravi K. Chandran.Uloge: Mandy Moore, Zachary Levi, Donna Murphy, Ron Perlman. Priča se vrti oko Rizwana Khana, muslimana iz Borivalskog dijela Mumbai, koji pati od Aspergerovog sindroma (oblika visoko razvijenog autizma koji pojedincu utječe na socijalnu inteligenciju). Već odrastao Rizwan tako oženi hindu samohranu majku Mandiru u San Franciscu, gdje i žive. Sve se mijenja nakon napada na Ameriku 11. septembra, kada Rizwan bude zadržan od strane vlasti na aerodromu u Los Angele-su, gdje ga zbog njegove nesposobnosti za normalnom komunikacijom zadržavaju, jer ima „sumnjivo“ ponašanje. Nakon uhićenja, upoznaje Radhe, terapeutkinju koji mu pomaže nositi sa njegovom nevoljom i bolešću. Odlučan, Rizwan tako počinje putovanje u susret američkom predsjedniku Obami da skine ljagu sa svoga imena. Indirektno fi lm zapravo ukazuje na to kako globalni trendovi i trpanje pojedinca koji nema apsolutno nikakve veza sa eksternim (u ovom slu-čaju muslimanskim) religijskim usmjerenjem, te da „malom“ čovjeku itekako može pokvariti život. Drama koju svakako vrijedi pogledati, jer na vrlo živopisni način (poput onog viđenog u Milijunašu s ulice) prikazuje teret pojedinca, koji samim time što je različit i ionako pogo-đen vrlo teškom bolešću, jednostavno osuđen. Bez obzira na religijska uvjerenja i uobičajene stavove, ovaj vas fi lm tjera da iz perspektive gle-datelja simpatizirate glavnog junaka i u potpunosti zaboravite sve što nam „savremeni“ svijet servira svakodnevno. U toku snimanja fi lma, režiser, Karan Johar, je rekao: Mislim da je jako bitno da se ljudi u našoj zemlji ujedine, i drago mi je što ću biti svjedok toga. Svi se borimo za to, da u svijetu vlada ljudstvo. Svi znaju da terorizam nema religiju i neće je nikada ni imati. Kao snimatelj fi lma, smatram da imam društvene odgovornosti i da ću ih ispuniti.

Producent Tomislav Kašljević i ove godine je okupio vrhunske interpretatore sevdalinki među kojima svakako valja istaknuti divu sevdaha Zehru Deović, koja ove godine obilježava 50 godina umjetničkog rada. Rijetka je to prilika čuti i vidjeti na jednom mjestu toliki broj najboljih i napopularnijih izvođača sevdalinke. Uz Zehru Deović, neke od

najljepših sevdalinki izvest će Nedžad Salković, Hanka Paldum, Muhamed Mujkanović, Nedžad Imamović, Nedeljko Bilkić, Merima Njegomir, Alma Subašić, Amira Medunjanin, Edin Karamazov i Hari Mata Hari. Ove vrsne pjevače pratit će orkestar pod ravnanjem Dinka Mujanovića.

Priredio: Ismail Ramić

Priredio: Ismail Ramić

Zašto Jevrej može pustiti bradu i to je praktikovanje vjere?

Svaka djevojka može ići na fakultet i pri tome nositi ono što ona želi jer je to njeno pravo i sloboda.

Ali kada to učini Palestinka da spasi sina od ubistva, ruka njenog brata biva slomljena, majka silovana, kuća porušena, i džamija napadnuta- dobiva naziv terorista! Zašto? Zato što je muslimaka.

Ali u pitanje dolazi ono sto Kur’an kaže.

Kada to uradi muslimanka ona je potlačena!

Ali kada se posveti islamu kaže se da je beznadežan.

Kada neko vozi pogrešno dobro auto, niko ne krivi auto.

Ali kada musliman učini grešku ili tretira ljude na loš način –ljudi kažu- Islam je razlog!

Bez osvratanja na islamsko ucenje ljudi olahko vjeruju šta novine pišu.

Kada zapadna žena ostaje kod kuće, brinuti o svojoj kući i djeci ona je cijenjena zbog svog žrtvovanja i radi dobro za kućanstvo?

Kada Kršćanin ili Jevrej počini ubistvo, religija se ne spominje, a kada to učini musliman, islam ide na suđenje.

Kada to uradi musliman to je ekstremno i terorističko!

Ali kad muslimanka nosi hidžab biva joj spriječen ulazak na fakultet!

Zašto redovnica može biti pokrivena od glave do pete, kako bi sebe posvetila Bogu?

Kada se dijete posveti predmetu koji želi, kaže se da ima potencijal.

Ali kada muslimanka to radi onda se kaže „ ona treba biti oslobođena“!

Kada neko žrtvuje sebe za drugog, za njega se kaže da je plemenit i velikodušan.

Kada postoji problem prihvatamo svako mišljenje! Ali kada rješenje leži u islamu odbija se čak i razmatrati o tome.

jeSte li Se ikada upitali zašto?

mlađak - br. 14 - februar 2011. god. (fakultet islamskih nauka - sarajevo)

Documents