mjesto na zemlji - yad vashem

A U S C H W I T ZA U S C H W I T Zmjesto na Zemljimjesto na Zemlji

Album Auschwitz

DO NOT COPY DO NOT COPY DO NOT COPY















Š O A - H O L O K A U S T

Holokaust je bez presedana, cjelovit i sustavan genocid, koji su izvršili nacistička Njemačka i njezini suradnici, s ciljem zatiranja s lica zemlje židovskog naroda, kulture i tradicije. Osnovni motiv za Holokaust bila je nacistička antisemitska ideologija rase.

U razdoblju od 1933. do 1941. godine nacistička Njemačka provodila je politiku sve većeg progona Židova, što je dovelo do oduzimanja njihovih prava i imovine, a kasnije se židovske stanovnike označavalo i sabiralo na posebno određena mjesta. Takva je politika dobila veliku potporu u Njemačkoj i u većem dijelu europskog kontinenta. Do kraja 1941., ta je politika razvijena u sveobuhvatnu, sustavnu operaciju, koju su nacisti nazvali “Konačno rješenje židovskog pitanja”.

Nacistička Njemačka je europske Židove, a konačno i sve svjetske Židove, odredila za potpuno istrebljenje. Uz masovna istrebljenja milijuna strijeljanjem, milijuni Židova diljem Europe bili su sabirani i u teretnim vagonima deportirani u logore za istrebljenje, industrijska postrojenja u kojima se Židove ubijalo gušenjem plinom. Tijekom cijelog postupka prijave, sabiranja i ukrcavanja u vlakove, Nijemci su obmanjivali svoje žrtve o pravom razlogu njihovog putovanja (deportacije).

Do kraja rata 1945. godine, umoreno je oko šest milijuna Židova.

Yad Vashem je utemeljen 1953. godine, kao svjetski centar za sjećanje, dokumentiranje, istraživanje i poduku o Holokaustu. Kao živi spomen židovskog naroda na Šou, Yad Vashem čuva sjećanja na prošlost i koristi njezino značenje za obrazovanje budućih naraštaja.

Izložbu je kustoski pripremio i izradio Odjel za izložbe, Odsjek muzeji, Yad Vashem.

Grafička obrada: Odjel informacijskih tehnologija, Yad Vashem

w w w . y a d v a s h e m . o r g
















Auschwitz je bio najveći centar za istrebljenje europskog židovstva tijekom Drugoga svjetskog rata. Početno je uspostavljen 1940. godine, kao koncentracijski logor za neprijatelje nacističkog režima; tijekom 1942.-1944. Nijemci su podigli Birkenau (Auschwitz II.), s četiri postrojenja za ubijanje, svako sa svlačionicom, plinskom komorom i krematorijem. Židove iz svih dijelova Europe transportirali su u Birkenau. Većina je bila ubijena odmah po dolasku. Samo je nekolicina preživjela selekciju, te kratko vrijeme ostala živjeti kao logoraši i robovski radnici. Auschwitz-Birkenau ostaje zapamćen kao najveći simbol Holokausta, krajnjeg zla i ljudske patnje, zaprepašćujućeg poniženja i sustavnog ubijanja. U tom je logoru ubijeno oko 1.120.000 osoba, od njih su milijun bili Židovi, uključujući 200.000 djece.

Peći za spaljivanje tijela žrtava, Krematorij III, Birkenau, 1943

Birkenau, glavni ulaz, Poljska 1945

""[Auschwitz] ... to mi nije ništa govorilo. To je bilo ime jednog od mnogih mjesta u Poljskoj. Nisam znala kako duboko će se Auschwitz urezati u samu moju bit, toliko neporecivo da se nikada neće moći izbrisati.

AUSCHWITZ-BIRKENAU

Ruth Elias, deportirana u Auschwitz iz protektorata Bohemije i Moravske 1943.
















ALBUM AUSCHWITZ

Album Auschwitz jedini je vizualni dokument o procesu prispijevanja i selekcije Židova deportiranih u Birkenau. Fotografije prikazuju dolazak transporta iz Karpatske Rutenije (Mađarska) u Auschwitz-Birkenau, krajem svibnja 1944. godine. Transport je brojao oko 3500 Židova, mnogi od njih bili su iz berehovskog geta, koji su nacisti koristili kao sabiralište za Židove iz više manjih okolnih mjesta.

U vrijeme svojih velikih poraza na raznim bojišnicama, Nijemci su 19. ožujka 1944. godine izvršili invaziju na Mađarsku. Dotad je većina mađarskih Židova živjela u razmjernoj sigurnosti, unatoč mađarskim antisemitskim zakonskim mjerama, kao i prisilnom regrutiranju 100.000 židovskih muškaraca u robovske radne jedinice, u kojima su desetci tisuća umrli. Nakon okupacije, Nijemci i mađarski režim - naprije pod admiralom Miklosom Horthyjem, a kasnije i pod fašističkom strankom Streličasti križevi - primjenjuju politiku istrebljenja, u kojoj je ubijeno 565.000 Židova. Najveći postotak ubojstava dogodio se od sredine svibnja do ranog srpnja, kada je u samo osam tjedana iz Mađarske u logor istrebljenja Auschwitz-Birkenau deportirano 437.000 Židova. Većina je ubijena odmah po dolasku.

Fotografije za ovaj album snimili su Ernst Hofmann i Bernhard Walter; obojica pripadnici SS-a, uglavnom zaduženi za uzimanje otisaka prstiju i fotografiranje pristiglih logoraša, određenih da u logoru ostanu privremeno. Nije poznat razlog za snimanje ovih fotografija. Album nije imao promidžbenu ulogu. Moguće je da je bio izrađen za nekog visokog nacističkog dužnosnika, kao oblik službene dokumentacije, poput albuma koji su se izrađivali u drugim logorima.

Album obuhvaća 56 stranica sa 193 fotografije koje bilježe brojne korake u postupcima kojima su Židovi bili podvrgnuti po prispijeću u Auschwitz-Birkenau. Nema snimaka koje bi prikazivale sama ubojstva. Fotografije, u poretku koji su načinili nacisti, popraćene su podnaslovima (legendama), koji prikazane događaje opisuju s nacističkog gledišta.

Prijevod njemačkih legendi: Preseljenje Židova iz Mađarske – nacistički eufemizam koji su koristili za deportacije Židova u logore istrebljenja
















DOLAZAK

Transporti stižu u Auschwitz nakon dugog, traumatičkog puta.

Po dolasku, svi su morali brzo napustiti vagone, ostavljajući svoje stvari u njima.

Postupak je često bio praćen nasiljem i terorom nacista nad pristiglim Židovima.

Utovarili su 70 do 75 osoba u male teretne vagone, po velikoj vrućini, bez kapi vode. Prozori su bili zatvoreni, vagoni zapečaćeni. Vlakovi su sporo putovali; put je trajao beskrajno … dječica su plakala od gladi, žeđi i nedostatka zraka. Strašno putovanje u Auschwitz trajalo je četiri dana.

Livia Lieberman, deportirana u Auschwitz iz Mađarske u svibnju 1944.

""
















""Vlak se zaustavio i svi su tražili članove svoje obitelji. Nemoguće je to opisati; kada se sjetim [te scene] plače mi se. Sve je obuhvatio strah, jer je nekolicina odraslih i djece putem umrla. Po dolasku smo bili toliko sretni što napokon možemo napustiti taj pakao. Kada smo sišli, vidjeli smo mladiće u prugastim odorama.

Leah Feuerstein, deportirana u Auschwitz iz Mađarske u proljeće-ljeto 1944.
















SELEKCIJA

Nakon što bi sišli na željeznički peron, Židove su razdvajali u dvije skupine: u jednu muškarce, a u drugu žene i djecu. Skupine su tada prolazile pored SS-liječnika i straže, koji su dodatno odvajali pristigle prema dobi i tjelesnoj spremnosti, te bi nekolicinu izabrali za robovski rad. Velika većina - stariji, majke, djeca, trudnice, tjelesno slabiji i osobe s invaliditetom - odmah bi bili poslani na istrebljenje.

Od 1.100.000 Židova koji su bili deportirani u Auschwitz, 900.000 je umoreno odmah po dolasku.

""SS-ovac me gurnuo na jednu, a moju majku na drugu stranu. Odmah su počeli sa selekcijom. I nikada više nisam vidjela svoju mojku.

Regina Widawsaka, deportirana u Auschwitz iz Poljske u kolovozu 1944.
















""Jedan od nasilnika me upitao je li dijete koje je stajalo pored mene moje; moja sestra, koja se nalazila u blizini, pokušavši me spasiti, rekla je da je dijete njezino. Kada sam poviknula da je moje, pretukli su me zbog laganja. Tada su odveli moje dijete, i moju sestru…

Batya Druchmacher, deportirana u Auschwitz iz Poljske u kolovozu 1944.
















ODABIR RADNIKA ZA ROBOVSKI RAD

""

Židovi koji su prošli postupak odabira i bili dodijeljeni za robovski rad, bili bi podvrgnuti nizu koraka prije nego bi ušli u sam logor.

Zapovjedili bi im da se svuku, proveli bi dezinsekciju, te bi im silom obrijali sve dlake s tijela. Na kraju tog postupka, na podlaktici su im tetovirali serijski broj.

Logoraše su tada određivali na rad u robovskim jedinicama u Auschwitzu; neke su prebacili u druge koncentracijske logore.

Zbog nehumanih životnih uvjeta, neprekidnog nasilja, iscrpljujućeg tjelesnog rada, izgladnjivanja i bolesti, većina židovskih logoraša određenih za robovski rad nije preživjela više od nekoliko mjeseci.

Tada smo po prvi put postali svjesni da našem jeziku nedostaju riječi koje bi opisale ta zlodjela, to zatiranje čovjeka… Ništa nam više ne pripada: uzeli su nam odjeću, obuću, čak i kosu… Oduzeli su nam čak i imena.Moje ime je 174517… tetovaže na svojoj lijevoj ruci nosit ćemo dok ne umremo…

Primo Levi, deportiran u Auschwitz iz Italije, u veljači 1944.
















""Scena je bile neprispodobiva… brdašce prtljage, kutija, vrećica, naprtnjača i paketa, sve gusto nabacano usred dvorišta… U taj prvi trenutak nisam pomišljao o tome gdje su vlasnici.

S lijeve strane sam vidio stotine dječjih kolica.

Rudolf Vrba, deportiran u logor Majdanek iz Slovačke u lipnju 1942, a tjedan kasnije u Auschwitz

Sve što su Židovi imali sa sobom, morali su ostaviti u teretnim vagonima ili na peronu, a to bi zatim prikupljali drugi židovski zatočenici.

Prikupljene stvari su se slale u njemački Reich za daljnju upotrebu.

POKRADENE STVARI
















PLINSKE KOMORE

Židove koje nisu izabrali za robovski rad, prisilili su da hodaju do plinskih komora.

S ubrzanim transportima iz Mađarske, pritisak na plinske komore toliko je porastao da su žrtve bile prisiljene čekati u šumarku iza krematorija, često i mnogo sati. Žrtve nisu ni slutile da će uskoro biti umorene.

Plinske komore su bile smišljeno obmanjujće oblikovane. Žrtvama bi rekli da, prije nego ih pošalju na rad, trebaju proći postupak tuširanja i dezinsekcije.

Židove bi prisili da se potpuno svuku, te bi ih nagurali u komore u koje bi ispustili Ciklon B, kemijski krutu tvar koja se u dodiru sa zrakom pretvara u plin, koji bi za nekoliko minuta ugušio sve ljude u komori. Židovi na robovskom radu primili su 1943. godine naredbu da prestanu ukopavati tijela žrtava, te da ih umjesto toga spaljuju u velikim krematorijima.
















""Svi su bili sumnjičavi… Jasno su osjećali da nešto nije u redu… ali nitko niti u najgoroj noćnoj mori nije mogao zamisliti da će za tri ili četiri sata biti pretvoren u pepeo.

Filip Müller, deportiran u Auschwitz iz Slovačke u travnja 1942.
















U travnju 1945. godine, vojne jedinice SAD-a oslobodile su koncentracijski logor Dora-Mittelbau u Njemačkoj. Lilly Jacob, logorašica koja je u taj logor prebačena svega nekoliko tjedana prije njegovog oslobođenja, izišla je kako bi pozdravila osloboditelje, ali se onesvjestila. Kada se osvijestila, zatekla se u napuštenoj kasarni njemačkog osoblja. Tražeći pokrivač, u ormarima je pronašla album s fotografijama. Kada ga je otvorila, na prvoj je stranici prepoznala rabina iz svoga rodnog grada, na sljedećima je prepoznala svoju rodbinu, druge pripadnike svoje zajednice, pa i sebe samu.

Lilly, rođena u mjestu Bilke, imala je 18 godina kada je deportirana u Auschwitz, zajedno s bakom i djedom, roditeljima i petero braće i sestara. Prispjeli su u transportu iz berehovskog geta. Tijekom postupka selekcije, njezin su otac i starija braća nestali u zbrci. Lilly je prebijena i odvojena od majke i mlađe braće, te odvučena u skupinu žena određenih za robovski rad. Od sve svoje porodice, Lilly je jedina preživjela Holokaust.

Album je izvorno sadržavao oko 200 fotografija. Kada se među preživjelima pročula vijest o pronalasku albuma, mnogi su dolazili do Lilly ne bi li na tim fotografijama uspjeli pronaći svoje bližnje. Nekolicini preživjelih koji su prepoznali svoje voljene, dala je njihove fotografije kao posljednji memento.

U 1960-ima Lilly je pozvana u Njemačku, kako bi svjedočila na suđenju nacistima koji su služili u Aucshwitzu. Album je tu prikazan kao dokaz i poslužio je za identifikaciju jednoga od nacističkih oficira.

Lilly je 1980. godine darovala album Yad Vashemu na trajno čuvanje.

Lillyn mlađi brat, Sril (Israel) i Zelig Jacog, nakon izlaska iz vagona

Lillyn djed i baka, Avraham i Sheindale Jacob

Lilly Jacob, nakon prihvatnog postupka

PRONALAZAK ALBUMA
















“SVAKA OSOBA IMA SVOJE IME”

Miki Swartz

Yehezkel Kornfeld

Gerti MermelsteinTauba MermelsteinArmin Riter

Iren KleinLena Egri Ruth Hoffman

Rabbi Leib Weiss Elki Feig Naftali Zvi Weiss

Henchu Falkovics

Istvan Balaszo

Moshe Vogel Sarah RosenreichChava Spiegel

Rivka Gutmann i kćer

Moshe Leib Pinkas

Neki od muškaraca, žena i djece koji su prepoznati u Albumu Auschwitz
















Israel Gutman, povjesničar, preživjel i iz Auschwitza

""Auschwitz nije samo nezamjenjiv simbol sustava nacističkih koncentracijskih logora, već općenito i simbol ambisa u koji [je čovječanstvo] palo tijekom nacističkog razdoblja.

Izgovaramo riječ “Auschwitz” i mislimo na mjesto nezamislivog mučenja i zločina, na samu srž zla i strahota koje su ljudi počinili tijekom Drugoga svjetskog rata.

U svijetu sukoba su nedostatak ljudskosti i suzdržavanja, razvitak i ozakonjenje zla, bili odgovorni za samouništenje ljudskog roda.
















mjesto na zemlji - yad vashem

Documents