mixer - elektrobeton.net · drevne civilizacije i kulture. ni nakon dva dana paklenih prote-sta i...

4
KULTURNO PROPAGANDNI KOMPLET BR. 111, GOD. V, BEOGRAD, UTORAK, 17. MAJ 2011. Redakcija: Milo{ @ivanovi}, Sa{a Ili}, Tomislav Markovi}, Sa{a ]iri}; Font Mechanical: Marko Milankovi}; E-mail: betonŸdanas.rs, redakcijaŸelektrobeton.net; www.elektrobeton.net; Slede}i broj izlazi 21. jun I BETON BR. 111 DANAS, Utorak, 17. maj 2011. MIXER Pi{e: Almedin Zuki} OMA@ ARAPSKOJ REVOLUCIJI Prodao sam Egipat da ga moj sin naslijedi, ko }e mi ga vratiti? Govorio je o nekoj `eni na koju je policija udarila svojim vozilom, `ena je u naru~ju imala dijete koje je povrije|eno i u `ivotnoj je opasnosti. Studenti Filozofskog Fakulteta u Sarajevu nisu ni slutili kakvo }e iskustvo do`ivjeti na studijskom putovanju za Kairo. Sve je po~elo samospaljivanjem Mohameda Bouazizija 17. sep- tembra 2010. u Tunisu. Ta~nije, arapske zemlje su odavno ve} bi- le polivene benzinom, ~ekala se samo prava varnica da sve pla- ne. Mohameda Bouazizija ju je proizveo. Njega }e tuni`anska nacija upisati u knjigu svojih najve}ih heroja, a arapski svijet kao hrabru `rtvu ~ija je {ibica zapalila sjever Afrike i arapske ze- mlje Azije. Nakon `estokih protesta i iz dana{nje perspektive re- lativno lakog svrgavanja tuni`anskog diktatora Ben Alija, pla- men je buknuo i u delti Nila. Nakon dana provedenog u Is- tanbulu poletili smo za Kairo. Istanbul, gdje na djelu vidite ono o ~emu se u vanjsko-poli- ti~kim i ekonomskim magazini- ma na sva usta pri~a – ubrzano ekonomsko bu|enje, u tom smi- slu ni po ~emu nije bio sli~an na{oj sljede}oj destinaciji. Ovo je bila moja druga posjeta ovom vi{emilionskom gradu. Pr- vi dan sam primjetio da ljudi u Kairu nisu vi{e onakvi kako ih se sje}am. Nisu to vi{e nasmijani, a ipak prepla{eni ljudi, koji hva- le svoga reisa iz straha. Ne po- ginju vi{e glavu pred policajcem koji ih udara otvorenom rukom po {iji rutinski i pokorno, kao da im je su|eno da ih udara do }e- fina.Jo{ uvijek je poginju, ali s osje}ajem da su to zadnji dani. Iz perioda prvog boravka u Kai- ru sje}am se mnogobrojnih pro- testa malog broja pojedinaca koji brzo budu pohap{eni i za- tvoreni. Sje}am se da je u to vri- jeme svaka ideja o milionskom izlasku na ulice i svrgavanju re`i- ma unaprijed bila osu|ena kao neka neslana {ala. Niko nije vje- rovao da taj dan mo`e do}i. Niko tada nije ni sanjao o onome u {ta se sad vi{e i ne sumnja. Dan prije prvog velikog okupljanja demonstranata na trgu Ta- hrir upoznao sam taksistu Ahmeda. ^ovjek pedesetih godina, taksira starom Ladom ve} dvadeset godina. Zavr{io je historiju na Kairskom univerzitetu, ali nikada nije radio u struci. Pri~ali smo o Bosni, o Jugoslaviji, o fudbalskoj reprezentaciji Jugosla- vije koja je igrala rame uz rame sa Brazilom i Argentinom – po- kazuje to onim pokretom prislonjenih ka`iprsta. Onda sam ga pitao za stanje u Egiptu, na {ta ve- li: Poskupila ri`a, poskupilo ulje, poskupilo bra- {no, pas namje{ta sina za nasljednika... Egipat je bogat, nau~io je da `ivi od rada, od obra|ivanja svojih polja, turi- zma, trgovine, proizvodnje... Sve je stalo, narod ne vidi dinara od svega toga. Danas ako ne zaradim za hljeb sutra }e mi djeca biti gladna... ali ne jo{ dugo, ne jo{ dugo... na{ najve}i neprijatelj je na{a policija, ima li to igdje?! Nastao je tajac, dugo nije progo- varao, zami{ljeno je vozio kroz zamr{ene ulice pune lada, zasta- va i starih pe`oa. Pred izlazak iz taksija upozorava me: Slu{aj mladi}u! Nemoj ovih dana izlaziti. Ovdje }e biti haos, bi}e pa- kao... Narod vi{e ne mo`e podnositi, svi su toliko puni jada da je svaki spreman poginuti. Mislim da }e{, akobogda, umjesto ~aso- vima arapskog prisustvovati kursu revolucije... I zaista, sutradan, 25. januara, na Dan policije Tahrir je ispunjen masom nezadovoljnih. Vra}aju}i se sa ~asova arapskog, prvih i posljednjih na ovom putovanju, prolazili smo pored trga. Broj demonstranata je bio ogroman, a broj policajaca ~inio se dvo- struko ve}im. Parola Narod tra`i pad re`ima, odjekivala je trgom. U hotelu sam odmah uklju~io TV – Jazeera, CNN, Al-Arabiyya di- rektno su izvje{tavali sa trga. Sukob policije i demonstranata je bio o~igledan. O~evici tvrde da je policija pohapsila na stotine ljudi u sporednim ulicama do kojih kamere nisu dospijevale. Pre- mla}ene su stotine ljudi. Na internetu i Facebook profilu koji je afirmirao i pozivao na proteste pojavili su se stra{ni snimci mu- ~enja i ubijanja. Egipatska dr`avna televizija je o velikom skupu demonstranata protiv vlade izvje{tavala kao da se radi o {trajku radnika nekog osrednjeg preduze}a. Kamere su bila pode{ene tako da se vidi samo mali broj ljudi i policija koja propisno obez- bje|uje skup. Ljudi zadu`eni za na{u grupu poveli su nas po programu za Luxor, grad na egipatskom jugu. Drugi dan demonstracija je protekao u istom tonu, uz stalno prisustvo jedne velike grupe, na trgu. Luxor jo{ nije bio zahva}en masovnim protestima. Luxor je vrvio od turista koji su do{li posjetiti ovaj ~udesni grad koji u svakom svom metru kvadratnom krije ostatke veli~anstvene egipatske drevne civilizacije i kulture. Ni nakon dva dana paklenih prote- sta i sukoba demonstranata sa policijom, eksplozija i paljenja, hap{enja i ubijanja u Kairu, Aleksandriji i Suecu, u Luxoru se ni- {ta nije mijenjalo. Ili mi se samo ~inilo. Strah je bio posvuda. Taj- no se u ~ajd`inicama gledala Al-Jazeera. U jednoj ~ajd`inici dobijam obja{njenje ~emu toliki oprez. ^ovjek koga sam zbog njegovog izgleda povezao sa likom Alibabeobja{njava: [uti, nemoj ti o tome govoriti... Ne zna{ kakvi su... Ju~e su upali u radnju, prebili vlasni- ka, demolirali du}an i optu`ili ga da organizuje demonstracije i „prati pogre{ne vijesti“... Onda stanka, povu~e dva dima iz nar- gile sa opojnim sastavom, uzme gutljaj ~aja pa nastavi sa brat- skim savjetom: ^uvaj se sutra, poslije d`ume bi}e sva{ta i ovdje... Gotovo je... Ljudi ginu, ovo je pre{lo svaku mjeru, ne znam {ta haj- van ~eka, {to ne odstupi s vlasti, nije mu dosta trideset i kusur go- dina... A onda zavr{ava svoje {aptanje meni vicom: Uputila se neka gospo|a predsjedniku sa `albom da je sve prodala i nov- cem podmitila da joj sin dobije neku va`nu poziciju. Sad, po{to nije dobio posao, tra`i da se no- vac vrati. A predsjednik joj odgo- vara kako je on prodao cijeli Egi- pat da ga sin naslijedi – ko }e njemu vratiti. Na povratku u hotel, vidio sam nekoliko transportera egipatske vojske i vojnike raspore|ene is- pred hotela i du` obale Nila ko- jim su {etali mnogobrojni turi- sti. Posljednje vijesti prijatelja iza Kaira su bile zastra{uju}e. Doktor Muhamed me zvao i upo- zoravao da se ~uvam, kazao mi je kako u bolnicu gdje radi dola- zi mnogo povrije|enih, da poli- cija ispaljuje metke, da se u cen- tru Kaira u ovom trenutku bu- kvalno ubijaju svi koji su na uli- ci. Govorio je o nekoj `eni na ko- ju je policija udarila svojim vozilom, `ena je u naru~ju imala dije- te koje je povrije|eno i u `ivotnoj je opasnosti. Muhamed je pla- kao. Doga|aji su me podsje}ali na 1992. pred rat u Bosni. Tre~i dan, yamul ghadab, dan srd`be, kako je kasnije prozvan, bio je najte`i dan egipatske revolucije. Jo{ no} uo~i tog petka preki- nut je internet, mobilna i fiksna telefonija. Radnje su zatvorene. Cijelim Egiptom je klju~ao bijes. Kao da je cijeli Egipat iza{ao na ulice i slao poruku: ve~eras mora{ oti}i. Policija je sve vrijeme ra- dila svoj posao. Ve}ina stravi~nih snimaka koji su tek nakon neko- liko dana izlazili u javnost, a snimani su amaterskim kamerama i mobitelima napravljeni su upravo na ovaj dan. Na desetine ljudi je prikazano kako idu u smrt ra{irenih ruku ne tr`e}i ni{ta do ostavku diktatora i slobodnu dr`avu. Taj dan je na trgu nastala fotografija koja je obi{la svijet – egipatski Kopti ~vrsto se dr`e}i MIXER Almedin Zuki}: Oma` arapskoj revoluciji CEMENT Sa{a ]iri}: Kuda sestro Milan \or|evi}: Individualno vi|enje [TRAFTA Sa{a Ili}: Silazak u Hag VREME SMRTI I RAZONODE Tomislav Markovi}: Toponim je bio vreo Saveti mladom piscu BETONSKI [UT Nagrada „Poziv na putovanje“ s Manjanom i P70 BLOK BR. V Aleksa Jovanovi} i Lazar Bodro`a: Avanture zeca Milorada Zemlja sa unutra{njim sagorevanjem: Egipat 2011. KPK Beton je ~lan Eurozine medijske mre`e Foto: Beta

Upload: others

Post on 12-Jan-2020

7 views

Category:

Documents


0 download

TRANSCRIPT

Page 1: MIXER - elektrobeton.net · drevne civilizacije i kulture. Ni nakon dva dana paklenih prote-sta i sukoba demonstranata sa policijom, eksplozija i paljenja, hap{enja i ubijanja u Kairu,

KULTURNO PROPAGANDNI KOMPLET BR. 111, GOD. V, BEOGRAD, UTORAK, 17. MAJ 2011.

Redakcija: Milo{ @ivanovi}, Sa{a Ili}, Tomislav Markovi}, Sa{a ]iri}; Font Mechanical: Marko Milankovi}; E-mail: betonŸdanas.rs, redakcijaŸelektrobeton.net; www.elektrobeton.net; Slede}i broj izlazi 21. jun

I BETON BR. 111 DANAS, Utorak, 17. maj 2011.

MIXERPi{e: Almedin Zuki}

OMA@ ARAPSKOJ REVOLUCIJI

Prodao sam Egipat da ga moj sin naslijedi, ko }e mi ga vratiti?Govorio je o nekoj `eni na koju je policija udarila svojim vozilom,`ena je u naru~ju imala dijete koje je povrije|eno i u `ivotnoj jeopasnosti.Studenti Filozofskog Fakulteta u Sarajevu nisu ni slutili kakvo}e iskustvo do`ivjeti na studijskom putovanju za Kairo.Sve je po~elo samospaljivanjem Mohameda Bouazizija 17. sep-tembra 2010. u Tunisu. Ta~nije, arapske zemlje su odavno ve} bi-le polivene benzinom, ~ekala se samo prava varnica da sve pla-ne. Mohameda Bouazizija ju je proizveo. Njega }e tuni`anskanacija upisati u knjigu svojih najve}ih heroja, a arapski svijetkao hrabru ̀ rtvu ~ija je {ibica zapalila sjever Afrike i arapske ze-mlje Azije. Nakon ̀ estokih protesta i iz dana{nje perspektive re-lativno lakog svrgavanja tuni`anskog diktatora Ben Alija, pla-men je buknuo i u delti Nila.Nakon dana provedenog u Is-tanbulu poletili smo za Kairo.Istanbul, gdje na djelu viditeono o ~emu se u vanjsko-poli-ti~kim i ekonomskim magazini-ma na sva usta pri~a – ubrzanoekonomsko bu|enje, u tom smi-slu ni po ~emu nije bio sli~anna{oj sljede}oj destinaciji.Ovo je bila moja druga posjetaovom vi{emilionskom gradu. Pr-vi dan sam primjetio da ljudi uKairu nisu vi{e onakvi kako ih sesje}am. Nisu to vi{e nasmijani,a ipak prepla{eni ljudi, koji hva-le svoga reisa iz straha. Ne po-ginju vi{e glavu pred policajcemkoji ih udara otvorenom rukompo {iji rutinski i pokorno, kao daim je su|eno da ih udara do }e-fina.Jo{ uvijek je poginju, ali sosje}ajem da su to zadnji dani.Iz perioda prvog boravka u Kai-ru sje}am se mnogobrojnih pro-testa malog broja pojedinacakoji brzo budu pohap{eni i za-tvoreni. Sje}am se da je u to vri-jeme svaka ideja o milionskom izlasku na ulice i svrgavanju re`i-ma unaprijed bila osu|ena kao neka neslana {ala. Niko nije vje-rovao da taj dan mo`e do}i. Niko tada nije ni sanjao o onome u{ta se sad vi{e i ne sumnja.Dan prije prvog velikog okupljanja demonstranata na trgu Ta-hrir upoznao sam taksistu Ahmeda. ^ovjek pedesetih godina,taksira starom Ladom ve} dvadeset godina. Zavr{io je historijuna Kairskom univerzitetu, ali nikada nije radio u struci. Pri~alismo o Bosni, o Jugoslaviji, o fudbalskoj reprezentaciji Jugosla-vije koja je igrala rame uz rame sa Brazilom i Argentinom – po-kazuje to onim pokretom prislonjenih ka`iprsta.Onda sam ga pitao za stanje u Egiptu, na {ta ve-li: Poskupila ri`a, poskupilo ulje, poskupilo bra-{no, pas namje{ta sina za nasljednika... Egipat je

bogat, nau~io je da ̀ ivi od rada, od obra|ivanja svojih polja, turi-zma, trgovine, proizvodnje... Sve je stalo, narod ne vidi dinara odsvega toga. Danas ako ne zaradim za hljeb sutra }e mi djeca bitigladna... ali ne jo{ dugo, ne jo{ dugo... na{ najve}i neprijatelj jena{a policija, ima li to igdje?! Nastao je tajac, dugo nije progo-varao, zami{ljeno je vozio kroz zamr{ene ulice pune lada, zasta-va i starih pe`oa. Pred izlazak iz taksija upozorava me: Slu{ajmladi}u! Nemoj ovih dana izlaziti. Ovdje }e biti haos, bi}e pa-kao... Narod vi{e ne mo`e podnositi, svi su toliko puni jada da jesvaki spreman poginuti. Mislim da }e{, akobogda, umjesto ~aso-vima arapskog prisustvovati kursu revolucije...I zaista, sutradan, 25. januara, na Dan policije Tahrir je ispunjenmasom nezadovoljnih. Vra}aju}i se sa ~asova arapskog, prvih iposljednjih na ovom putovanju, prolazili smo pored trga. Brojdemonstranata je bio ogroman, a broj policajaca ~inio se dvo-struko ve}im. Parola Narod tra`i pad re`ima, odjekivala je trgom.U hotelu sam odmah uklju~io TV – Jazeera, CNN, Al-Arabiyya di-rektno su izvje{tavali sa trga. Sukob policije i demonstranata jebio o~igledan. O~evici tvrde da je policija pohapsila na stotineljudi u sporednim ulicama do kojih kamere nisu dospijevale. Pre-mla}ene su stotine ljudi. Na internetu i Facebook profilu koji jeafirmirao i pozivao na proteste pojavili su se stra{ni snimci mu-~enja i ubijanja. Egipatska dr`avna televizija je o velikom skupudemonstranata protiv vlade izvje{tavala kao da se radi o {trajkuradnika nekog osrednjeg preduze}a. Kamere su bila pode{enetako da se vidi samo mali broj ljudi i policija koja propisno obez-bje|uje skup.

Ljudi zadu`eni za na{u grupu poveli su nas po programu za Luxor,grad na egipatskom jugu. Drugi dan demonstracija je protekaou istom tonu, uz stalno prisustvo jedne velike grupe, na trgu.Luxor jo{ nije bio zahva}en masovnim protestima. Luxor je vrviood turista koji su do{li posjetiti ovaj ~udesni grad koji u svakomsvom metru kvadratnom krije ostatke veli~anstvene egipatskedrevne civilizacije i kulture. Ni nakon dva dana paklenih prote-sta i sukoba demonstranata sa policijom, eksplozija i paljenja,hap{enja i ubijanja u Kairu, Aleksandriji i Suecu, u Luxoru se ni-{ta nije mijenjalo. Ili mi se samo ~inilo. Strah je bio posvuda. Taj-

no se u ~ajd`inicama gledala Al-Jazeera. U jednoj~ajd`inici dobijam obja{njenje ~emu toliki oprez.^ovjek koga sam zbog njegovog izgleda povezaosa likom Alibabeobja{njava: [uti, nemoj ti o tome

govoriti... Ne zna{ kakvi su... Ju~e su upali u radnju, prebili vlasni-ka, demolirali du}an i optu`ili ga da organizuje demonstracije i„prati pogre{ne vijesti“... Onda stanka, povu~e dva dima iz nar-gile sa opojnim sastavom, uzme gutljaj ~aja pa nastavi sa brat-skim savjetom: ^uvaj se sutra, poslije d`ume bi}e sva{ta i ovdje...Gotovo je... Ljudi ginu, ovo je pre{lo svaku mjeru, ne znam {ta haj-

van ~eka, {to ne odstupi s vlasti,nije mu dosta trideset i kusur go-dina... A onda zavr{ava svoje{aptanje meni vicom: Uputila seneka gospo|a predsjedniku sa`albom da je sve prodala i nov-cem podmitila da joj sin dobijeneku va`nu poziciju. Sad, po{tonije dobio posao, tra`i da se no-vac vrati. A predsjednik joj odgo-vara kako je on prodao cijeli Egi-pat da ga sin naslijedi – ko }enjemu vratiti.Na povratku u hotel, vidio samnekoliko transportera egipatskevojske i vojnike raspore|ene is-pred hotela i du` obale Nila ko-jim su {etali mnogobrojni turi-sti. Posljednje vijesti prijateljaiza Kaira su bile zastra{uju}e.Doktor Muhamed me zvao i upo-zoravao da se ~uvam, kazao mije kako u bolnicu gdje radi dola-zi mnogo povrije|enih, da poli-cija ispaljuje metke, da se u cen-tru Kaira u ovom trenutku bu-kvalno ubijaju svi koji su na uli-ci. Govorio je o nekoj ̀ eni na ko-

ju je policija udarila svojim vozilom, `ena je u naru~ju imala dije-te koje je povrije|eno i u `ivotnoj je opasnosti. Muhamed je pla-kao. Doga|aji su me podsje}ali na 1992. pred rat u Bosni.Tre~i dan, yamul ghadab, dan srd`be, kako je kasnije prozvan, bioje najte`i dan egipatske revolucije. Jo{ no} uo~i tog petka preki-nut je internet, mobilna i fiksna telefonija. Radnje su zatvorene.Cijelim Egiptom je klju~ao bijes. Kao da je cijeli Egipat iza{ao naulice i slao poruku: ve~eras mora{ oti}i. Policija je sve vrijeme ra-dila svoj posao. Ve}ina stravi~nih snimaka koji su tek nakon neko-liko dana izlazili u javnost, a snimani su amaterskim kamerama imobitelima napravljeni su upravo na ovaj dan. Na desetine ljudije prikazano kako idu u smrt ra{irenih ruku ne tr`e}i ni{ta doostavku diktatora i slobodnu dr`avu. Taj dan je na trgu nastalafotografija koja je obi{la svijet – egipatski Kopti ~vrsto se dr`e}i

MIXER

Almedin Zuki}: Oma` arapskoj revoluciji

CEMENT

Sa{a ]iri}: Kuda sestroMilan \or|evi}: Individualno vi|enje

[TRAFTA

Sa{a Ili}: Silazak u Hag

VREME SMRTI I RAZONODE

Tomislav Markovi}: Toponim je bio vreoSaveti mladom piscu

BETONSKI [UT

Nagrada „Poziv na putovanje“ s Manjanom i P70

BLOK BR. V

Aleksa Jovanovi} i Lazar Bodro`a: Avanture zeca Milorada

Zemlja sa unutra{njim sagorevanjem: Egipat 2011.

KPK Beton je ~lan Eurozine medijske mre`e

Foto: Beta

Page 2: MIXER - elektrobeton.net · drevne civilizacije i kulture. Ni nakon dva dana paklenih prote-sta i sukoba demonstranata sa policijom, eksplozija i paljenja, hap{enja i ubijanja u Kairu,

CEMENTPi{e: Sa{a ]iri}

KUDA SESTROVladan Matijevi}: Vrlo malo svetlosti,

Agora, Zrenjanin, 2010.

Strogo (ali pravedno) gledano, knjiga Vladana Matijevi}a Vrlomalo svetlosti nije roman, iako su je takvom izvikali u~eni ocenji-va~i u barem tri `irija. I ne samo to. Poklekli pred recepcijskominfekcijom da se svaki prozni tekst do`ivi kao roman, Matijevi}e-vu knjigu okrunili su Nagradom „Me{a Selimovi}“, koju dodelju-ju trust kriti~arskih mozgova Ve~ernjih novosti (poznavanje te-ku}e produkcije po`eljno, ali nije uslov da se bude `irirator ovenagrade) i Nagradom „Bora Stankovi}“, koju dodeljuje Cera Mi-hajlovi} li~no, od ove godine u raskolu sa op{tinskom kasom uVranju. NIN-ov `iri ju je pak uturio u prvih {est romana u u`emizboru, da bi predsedniku ̀ irija poslu`ila kao dimna zavesa ne bili glasanjem za ovu knjigu zaba{urio klasi~ni sukob interesa kojije imao kao predsednik nagra|enog romana Gordane ]irjani}.

NE SPAVAJ, MALA MOJAVrlo malo svetlosti, dakle, nije roman ve} ciklus novela. To je kom-poziciona struktura koja se nalazi izme|u romana i knjige pri~a.Sa knjigom pri~a deli samostalnost pojedina~nih pri~a a sa ro-manom to da dve ili vi{e novela dele poneki zajedni~ki lik, luta-ju}i motiv ili liniju fabule. Matijevi}eva knjiga sadr`i tri novele,sve tri imaju personalne naratore i svaki od njih je nepouzdan jerje destabilizovan: psihi~kim poreme}ajem, alkoholizmom, trau-mom iz detinjstva. Lajt motiv svih novela su snovi naratora, popravilu ko{mari, koji nagla{avaju tragi~nu dezorijentisanost iizolovanost ovih likova, ali izli{no komplikuju novele unose}i unjih zna~enjsku kakofoniju. Snovi su konvencionalno ~udni i bi-zarni, dramaturgija kratkih rezova je o~ekivana a prelazi nemo-tivisani, dakle, ~ist su strukturni vi{ak i zamaranje ~italaca. Oblik i `anr pri~e uzeti su usiljeno i automatski, ba{ kao {to jesituiranje prve novele somewhere u SAD izvedeno krajnje naiv-no. Istina i Karl Maj je iz nema~ke provincije snatrio o DivljemZapadu, ali poeti~ke pretenzije V. Matijevi}a idu ne{to dalje odmodela omladinske vestern literature. Upravo, kombinacija sar-kasti~kog i satiri~kog ~ini poetiku ove Matijevi}eve proze. Sati-ra zahteva neku vrstu verodostojnosti kao okvira pri~e a takvapodloga u Vrlo malo svetlosti ili izostaje, kao u ameri~kom pri-meru, ili je svedena na op{ta mesta. Satira i melodrama pred-stavljaju link ka ruskom literarnom nasle|u, ali i autorov isko-rak u odnosu na prethodne knjige u kojima je dominirao meta-tekstualni humor i strategije verbalnih igara. Matijevi} je isko-ra~io iz masturbativne mi{olovke postmoderne, ali se ukopao sena brisanom prostoru za njega jo{ uvek puste i nepoznate ze-mlje tra`enja nove poetike.

LJULJAJ ME NE@NO (GOLICANJE INCLUSIVE)Matijevi}ev tekst koketira sa socijalnom kritikom ali mu je milijapoetika sarkasti~kog apsurda. Recimo, naratorka prve novele si-tuirane u SAD, Hilari je militantna feministkinja koja bi da svet

li{i mu{karaca i, jo{ vi{e, da likvidira Endija Vorhola veruju}i da jeovaj `iv. Za tu nameru prodava~ici mini krofni u parku daje svoju`ivotnu u{te|evinu ne bi li joj ova nabavila baca~ plamena po{toje ube|ena da se Vorholov zloduh ne mo`e druga~ije iskoreniti.Sli~no je i u drugoj noveli koja se zbiva u Srbiji, na beogradskojperiferiji i u neimenovanoj provinciji. Biv{i Milo{evi}ev ministarpostao je te{ki alkoholi~ar i `ivi u ruiniranom podrumu po{to gaje `ena izbacila iz zajedni~kog stana, ~uva pola miliona nekon-vertovanih maraka i `ivi u strahu od osvete i plja~ke. Kao {to Hi-lari pi{e mejlove biv{oj ljubavnici iako nema njenu adresu (ali jeube|ena da mejl svejedno sti`e onome kome je namenjen), takoex-ministar stalno sastavlja testament, u svakoj novoj verzijiprenameniv{i svoju imovinu nekome drugom. Po njegovom uvidu, nova vlast je ista ili gora od prethodne jer suiz starog re`ima sa~uvali najgori kadrovski olo{, dok su sitni nar-ko dileri, koje je slu`ba 90-ih regrutovala, u me|uvremenu po-stali kontroverzni biznismeni od ugleda. Ovaj uvid je izlo`endvostrukom „oporezivanju“ u kome se linije motivacije me|u-sobno potiru: narator je razo~arani alkoholi~ar – otuda izlo`enafektima i deformisanoj percepciji, ali i insajder nekada{njeg re-`ima, tako pouzdan svedok njegovih mahinacija. Kao kriti~ko vi-

|enje na{eg savremenog dru{tva, ovo literarno re{enje je no-torno; kao narativni postupak ono je obi~na aplikacija ve} toli-ko puta elaboriranog palana~kog sveta koji se uru{ava.Nus efekat pripovedanja o socijalnoj margini, o izop{tenim io{te}enim likovima doneo je turobnu i melodramsku atmosfe-ru koja je nadi{la sloj jezi~ke burleske, a sa njom i socijalnu kri-tiku. Kao i pesme srpskih repera koje se emituju na mitingu na-prednjaka, i kod Matijevi}a je vidan nedostatak utemeljuju}egsemanti~kog koda. Njegova kritika je lepr{avo raspr{ena i uop-{tena, ni{ta ne ozna~ava, tako da mo`e da slu`i svima i svemu.U zbiru, imamo „maglu i dim“, poetiku koja o~ito ne `eli vi{e da(se) zabavlja, ali koja ne ume da zauzme jasan i odre|en kriti~-ki stav prema stvarnosti. Parazitiranje na elaboriranim matri-cama postmoderne potvr|uje nesigurnost Matijevi}eve poeti~-ke evolucije. I ~italac i autor se nalaze u poziciji naratora iz tre-}e novele, istraumiranog bogoslova kome su se sfere snova izbilje nerazmrsivo zapleli tako da ni{ta nije pouzdano i sve jemogu}e.

NE[TO IZME\UVladan Matijevi} se tako nalazi izme|u Svetislava Basare i Vule-ta @uri}a. Basara je veseli mitomah koji uspeva da isprovocira„~uvare (nacionalnih) svetinja“; @uri} se dugo zadovoljavao lin-~ovsko-joneskovskim gra|enjem za~udnih narativnih lavirinatasme{tenih u milje savremene tranzicije, da bi se u poslednja dvaromana priklonio ̀ anrovskom pismu i pseudosubverzivnoj misti-fikaciji revolucionarne pro{losti i narodnja~kog prezenta. Matijevi} je, dakle, na raskrsnici. Tamo gde je boravio, posti-gao je izvestan uspeh i krenuo dalje, neznano kud. Tu gde jestao trpi usled nedostatka pouzdanog orijentira. Kuda dalje: uotpor ili priklanjanje glavnom toku? Strepnja je u Srbiji uvekbila ja~a od nade

Gde ja stadoh, ti produ`i.Zapi{i to, Rajko!

A. A. Darmolatov

ETONJERKA MESECAB

II

za ruke napravili su `ivi {tit oko muslimana koji su obavljali d`u-mu. U pono} se o~ekivalo predsjednikovo obra}anje naciji. Ne-koliko sati prije policija se povukla, a osiguravanje grada je pre-uzela vojska – to je bio prvi korak u postizanju krajnjeg cilja de-monstracija. Saznajem da, sada ve} mo`emo re}i biv{a, policij-ska dr`ava Egipat broji oko jedan i po milion policajaca, uglav-nom nepismenih. Student medicine Wali, kojeg sam upoznao naNilu dok se uz cigarete marke Kleopatra odmarao nakon napor-nog volonterskog dana – prva smjena u bolnici, druga na demon-stracijama, a tre}a }e uskoro po~eti u hitnoj – mi obja{njava:...Znam da }e ti zvu~ati uvrnuto, ali ovi... (i{aretom pokazuje nakordon policajaca naoru`anih kala{nikovima) to su ti ljudi koji suprecizno birani i moraju imati sljede}e kvalitete: inteligenciju kol-ca, hobi – nasilje, slijepa pokornost, gluhi na svako preklinjanjemu~enog... Ukratko, to su sirove barabe kojima je neko utuvio uglavu da su ~uvari reda, a da se red treba ~uvati premla}ivanjem naprvu... Pili smo ~aj, a onda su nam se pridru`ila jo{ dvojica Egip-}ana koje nismo poznavali, zatim jo{ jedan. Svi su pili crni egi-patski ~aj, niko nikog nije poznavao, a pona{ali su se kao da susvi odrasli na istom igrali{tu. Ostavio sam ih u melankoliji tihepjesme o slobodi, uz klokotanje nargile i Nila.Te ve~eri su se ~uli pucnjevi, galama, pla~, urlikanje. Cijelu no}je neko nekoga ganjao i dozivao. A onda opet pucnjevi. Pa ne-kog premla}uju. Ujutro sam sjeo u dvori{tu hotela. Pri{ao mi je

stariji ~ovjek. Pozdravio me i zapo~eo pri~u o tome kako je onjedini stranac koji je tih dana uspio da se prebaci kopnenim pu-tem u Luxor iz Kaira. Gospodin je bio iz Irske. Navodno polito-log i ima specijalizaciju iz oblasti revolucija. Ka`e da je bio u Tu-nisu i da mu je sljede}a destinacija Libija. O sino}njim de{ava-njima na ulici ima svoju teoriju: ...Nakon {to je predsjednik po-vukao policiju koja je navodno osiguravala gradove, naredio je dase presvuku u civil, da naru`aju najopasnije zatvorenike i oslobo-de ih iz }elija. Policija i zatvorenici su cijelu no} napadali gra|ane,upadali u radnje, plja~kali, prestra{ivali. Gra|ani su se okupljaliu grupe i ~uvali svoje mahale, zgrade i radnje... Ru{enje ovog re-`ima nije lahak posao... Ovaj je suvi{e okrutan i inteligentan daga se rije{e olahko. Ovdje revolucija ne}e uspjeti...Oti{ao sam na staru ~ar{iju, skoro sve suvenirnice su bile zatvo-rene, poneka razbijena. Trgovina je cvala samo starcu, u prlja-voj `utoj galabiji. On to nije ni krio, skakutao je od sre}e. Kakoi ne bi?! Pun kamion motki od nekog dobrog tvrdog drveta (upore|enju s njim drijen je spu`va) op{ivenih devinom ko`om najednoj strani rasprodao je za manje od dva sata. Uzvikivao je za-dirkuju}i trgovce: socijalna revolucija ve} daje plodove! IronijaEgip}ana je jednako dobra kao i pamuk iz Egipta. Pred svakomradnjom stajao je gazda sa nekoliko sinova, svi naoru`ani ma-~etama, motkama i no`evima. Rijetkom strancu se nasmiju, po-nude ga ~ajem, motke i no`eve kriju za le|a i tra`e da se u|e u

radnju i pazari {ta. Irac je bio u pravu, ~ini mi se da je jutros ra-no bio na ovom mjestu i saznao detalje o udru`enim policajci-ma i zatvorenicima. Taman {to sam sjeo u jednu grupu naoru`a-nih trgovaca i uz ponu|eni ~aj pa`ljivo slu{ao o ujdurmi koju suim pripremile dvije grupe jednako lo{ih ljudi, zazvonio mi je mo-bitel. Iz slu{alice je vri{tao glas: Gdje si, ~ovje~e, za pet minutapolazimo za Bosnu!!! Ne sje}am se kako sam stigao do hotela,onda do aerodroma...Sljede}i dan sam ve} bio u Sarajevu u kojem se tako|er puca no-}u. Puca se i danju. I u tramvaju. I u parku.Egipatska revolucija je nekoliko dana poslije ipak uspjela. Pobi-jedila je velika egipatska nacija, bogata plemenitim ljudima,doktorima, knji`evnicima, misliocima, obi~nim i neobi~nim lju-dima, ~ajd`ijama i trgovcima, inteligentnom mladom nara{tajukoji se nada boljem obrazovnom i socijalnom sistemu. Irac je bioukrivu! Reis je ipak bio prisiljen oti}i.Nekoliko sedmica nakon revolucije student Wail mi pi{e: Raspi-san je referendum na kojem su se gra|ani trebali izjasniti o nekimpromjenama u Ustavu. ^ovje~e, mi glasamo!!! Moj otac, majka,bra}a, ~ak i nena u kolicima izlazi na prvo nemontirano davanjeglasa ZA ili PROTIV. Ljudi se grle pred glasa~kim punktovima. Nijenam va`no jesi li ZA ili PROTIV, va`no je da se pita{

Tekst je preuzet i najnovig broja sarajevskog ~asopisa (SIC!)

BETON BR. 111 DANAS, Utorak, 17. maj 2011.

Srpski PEN isprobava pirotehniku za Svetski kongres pisaca u BeograduFoto: FoNet

Page 3: MIXER - elektrobeton.net · drevne civilizacije i kulture. Ni nakon dva dana paklenih prote-sta i sukoba demonstranata sa policijom, eksplozija i paljenja, hap{enja i ubijanja u Kairu,

[TRAFTAPi{e: Sa{a Ili}

SILAZAK U HAGIzve{taj o banalnosti Rajkove antiha{ke poezije

Poku{avam da se setim kada sam prvi put ~uo za Rajka PetrovaNoga – Pe{ovca, kako ga je od milo{te zvao Ratko Mladi}, njegovprijatelj i zemljak. Svakako, njegovo ime niti stihove nisam mo-gao da ~ujem u srednjoj {koli, u to predratno vreme, jo{ uvek smo~itali Crnjanskog, Andri}a i Krle`u, Dizdara i Kocbeka, Zajca i Milj-kovi}a. Oni napredniji me|u nama ~itali su Ki{a i Borhesa, a naj-znati`eljniji su otkrivali Famu o biciklistima, Cink i Forsiranje ro-mana reke. ]osi} je, naravno, bio literarna ~injenica sa kojom se`ivelo (potom i umiralo) kao sa Biblijom. Trgova~ki putnici su tihgodina obi{li sve firme u republici i rasprodali najvi{e knjiga uistoriji srpskog izdava{tva: utrkivali su se Dobrica i Danko. Ondaje iskrsao Seleni}, pa Pavi}, koji je pred kraj moje srednje {koledo`iveo pravu eksploziju. Ali niko nikada nije pomenuo Noga. Onje ~ekao neko bolje vreme, ~ekao je neki rat, kao junak romanaKad su cvetale tikve da bi stupio na scenu i rekao {ta ima. Onda jerat zaista i do{ao; nastupili su Nogovi dani poezije.

RAJKOVO ZLATNO DOBASada kada poku{avam da se setim prvog pomena njegovog ime-na mislim da je to teklo ovakvim sledom. Najpre se objavio Mi-lo{evi}, a potom je odnekud izronio srpski ratni Parnas. Tu jebio R. P. Nogo. Njegovo prezime se uvek vezivalo, po zvu~enjui pesni~kom poreklu, sa Gojkom \ogom, vunenim disidentom.Radovan Karad`i} bio je tre}i as u bosanskom trilingu, a kasni-je }e se ispostaviti i svepro`imaju}i duh i nadahnu}e ovih par-nasovaca. Bila su tu i dvojica knji`evnih teoreti~ara: Nikola Ko-ljevi} i Novica Petkovi}. Koljevi} je po~etkom rata u Bosni po-stao Radovanov a|utant a Petkovi} je preuzeo Katedru za srp-sku knji`evnost na Filolo{kom fakultetu u Beogradu. Kod njegasam iz nekoliko poku{aja polagao srpsku knji`evnost 20. veka.Onako kako su njegovi knji`evni saborci ~istili isto~nu Bosnuod nesrpskog `ivlja, tako je Petkovi} ~istio Katedru od nepo-}udnih elemenata. Nakon Dejtona, Koljevi} se ubio, a Petkovi}je postao gostuju}i profesor srpske knji`evnosti na Palama. Zasvog asistenta izabrao je ne tako mladog R. P. Noga. NekolikoPetkovi}evih diplomaca koji su se otisnuli u kriti~arske vode,budu}i da su podr`avali liniju srpskog ratnog Parnasa, po~elisu da ispredaju mitove o Nogovoj poeziji. Da nije bilo studijaPredraga ^udi}a i Marka Ve{ovi}a, koji su vrlo minuciozno de-konstruisali fenomen Nogo u srpskoj knji`evnosti, izostale birelevantne ~injenice o `ivotu i delu ovog ~oveka. Ako su deve-desete bile Rajkovo zlatno doba, onda su dvehiljadite postalevreme njegove sveobuhvatne kanonizacije. Kara`di} se otisnuou ilegalu, a kadrovi Novice Petkovi}a nastavili su da uvode R. P.Noga u studijske programe, da organizuju skupove u njegovu~ast i dodeljuju mu nagrade. Besmislene same po sebi (ima pre-

ko 400), nagrade su bitne jer ih Zakon o kulturi tretira kao ne-prikosnovene ~injenice o odre|ivanju budu}eg statusa umet-nika, te regulisanja njegovog sta`a i, naposletku, nacionalnepenzije. Bez nagrada, nema kanona, a nema ni parnasovske,ratne mirovine. Rajko ih je, na sre}u, dobio dovoljno i sada seve} nalazi u fazi hibernacije, ~ekanja da se jednog dana pojavineka nagrada sa njegovim imenom.

ZAPI[I TO, RAJKO!Vreme je za memoare. Ve~ernje novosti i Pe~at nas redovno izve-{tavaju o tome. Naslov je Zapi{i to, Rajko. Izdava~i su SKZ i Beo-gradska knjiga. Za sada idu samo izabrani odlomci u novinama aliuskoro }e se pojaviti i knjiga. Nema sumnje da se radi o antiha-{kom hitu koji }e poku{ati da istr~i maratonski krug nakon Kustu-ri~ine Neprovjerene glasine. A o ~emu se zapravo radi? Rajkovamonta`a-atrakcija predstavlja nogovsko friziranje pro{losti, za-ma{an poduhvat samoreprezentacije kakav je nedavno u~inio i pi-sac Vidosav Stevanovi} u svom Dnevniku samo}e, samo iz drugogideolo{kog registra. Ako nikada do sada nije uspeo da postanepesnik, R. P. Nogo je to kona~no postao, i to u svojim memoari-ma. To konstruisanje figure pesnika mo`da je najo~iglednije u naj-intimnijim trenucima koje Nogo posreduje putem svog naknad-nog se}anja. Radi se o sceni posete uhap{enom Radovanu Kara-d`i}u 29. jula 2008. U nekom smislu, ovaj bi se deo mogao oka-rakterisati i kao Rajkova Ars poetica. On odlazi u predvorije Hagakojeg on naziva srpskim Hadom. Kada ga vide i shvate zbog ~egadolazi, svi slu`benici su iznena|uju}e ljubazni. Takore}i, sva muse vrata otvaraju ~ak i kada pogre{no ode sa advokatom na slu-`beni ulaz. Takva je atmosfera i za vreme razgovora sa Karad`i-}em uz prisustvo policajaca, gotovo razne`enih ovim susretom.Rajko je kona~no prona{ao svoju Euridiku, pripitomio je kerberei sada mo`e da pri~a o najsuptilnijim stvarima sa svojom dragom.Karad`i} mu najpre ka`e da su duboko u njemu odjeknule Rajko-ve re~i koje je u februaru 2004. izgovorio o dvestogodi{njici Pr-vog srpskog ustanka u Mari}evi}a jaruzi, kada je izneo svoj vi{nji-}evski pesni~ki kredo: „Jednog kneza prevarit mo`ete [tj. Milo{evi-}a]/ Jednog posje}, a dva }e ute}i [tj. Karad`i} i Mladi}]“. Nogo mupotom uzvra}a komplimentom, govore}i mu kako je veoma zado-voljan njegovim romanom ^udesna hronika no}i, naro~ito njego-vim drugim delom. (Roman je, ina~e, za vreme Karad`i}evog skri-vanja objavio Miroslav Toholj, njegov ratni ministar. Bio je ozbi-ljan kandidat za Vitalovu nagradu, tada pod patronatom N. Pet-kovi}a.) Vreme posete prema{uje predvi|enih petnaest minuta.Ali Karad`i} insistira da mu Rajko izgovori stihove pesme „Tajnave~era“ koju mu je ovaj posvetio. Policajac daje rukom znak damogu da nastave jer, kao da i on sam `eli da ~uje te bo`anske re-~i pesnika Rajka P. N. Rajko sa zadovoljstvom recituje. Vreme kaoda stoji. Naposletku saop{tava Karad`i}u da }e govoriti na mitin-gu podr{ke (zajedno sa Tomislavom Nikoli}em, Aleksandrom Vu-~i}em i ostalom naprednom pro-evropskom elitom) i pita ga {tada prenese pu~anstvu. Karad`i}, „blag i gospodstven“, kako gaRajko vidi, pozdravlja pre svega one koji su ga upoznali kao Dra-gana Davida Dabi}a. Sa ovom svetom porukom, Rajko se vra}a ugornji svet pevaju}i o tome koliko je opasno loviti srpske glave, jerko ih je lovio, „bio je ulovljen“. Ovde, parafraziraju}i Amfilohije-vo opelo, svakako misli na premijera \in|i}a. Sa njim se zavr{avaRajkovo banalno orfi~ko zave{tanje, ispleteno od jeftinih politi-kantskih figura, estetizacije i apologije zlo~ina, duboke jezi~keregresije i provincijalne samodopadljivosti

III BETON BR. 111 DANAS, Utorak, 17. maj 2011.

Pi{e: Milan \or|evi}

INDIVIDUALNO VI\ENJEDragoljub Todorovi}: Bilans srpskog termidora – Mali li~ni brevijar,

Tre}i milenijum, Beograd, 2010.

Knjigu o kojoj bih da ne{to ka`em, napisao je afirmisani i istaknuti beogradski advokat, ~ovek ko-ji je ve}i ~italac od mnogih pisaca i pravnik koji se sudski suprotstavljao mnogim dr`avnim,paradr`avnim i ve}inskim stavovima u Srbiji a zastupao je i branio mnoge disidente i ljude na ko-je ve}ina iz ideolo{kih, politi~kih ili nacionalih razloga ba{ ne gleda sa simpatijama.Knjiga je podeljena na sedam poglavlja. U prvom poglavlju je vrlo lep ispovedni esej „Fragmentiiz biografije“ u kome naslu}ujemo i atmosferu Srbije a autor tu izla`e svoje li~ne stavove. U ovomautobiografskom eseju, ina~e, pisanom lepim i jednostavnim jezikom, on se pokazuje kao pravii normalni Srbin koji veruje u li~nu slobodu a nije od onih koji iz politi~kih razloga feti{izuju i mi-tologizuju srpsku tradiciju. Ovaj tekst tako|e pokazuje da Todorovi} poseduje talenat prozaiste.Tekst zavr{ava re~ima: “Uvek sam bio slobodan ~ovek. Nikad nisam pripadao nikom. Govorio samslobodno, otvoreno, vrlo glasno i skoro uvek kriti~ki, i to samo u svoje ime.“ U drugom poglavljusu tekstovi „Deklaracija o Srebrenici“, „Najte`i ratni zlo~in“ i u njima autor iznosi svoje stavovei ~injenice o zlo~instvima a i o svom u~e{}u u radu kod Nata{e Kandi}, kao i o pravnom zastu-panju Vuka Dra{kovi}a i o pravnom delovanju u slu~aju Andrije Hebranga. To su ~injenice i istine.

Kao i ona primedba u tekstu o sudskim togama kao deli}u mogu}eg savremenog rituala sudstva.U tre}em poglavlju Todorovi} govori o liberalizmu. Mo`da se neko ne}e slo`iti sa njim jer i poredsvega ta tradicija postoji u istoriji Srbije. U ovoj knjizi postoje i portreti kulturnjaka. Todorovi}pi{e o Miri Trailovi}, pa o komadu „Kosa“ a tu su i njegovi stavovi o kulturi u Srbiji. Ovde su i es-eji o onom bitnom – deliktu mi{ljenja i svim nekada{njim represijama u kulturi. Kao i o tzv.Periklovom dobu tj. vremenima kad je Josip Broz Tito bio na ~elu zemlje. Todorovi} tu govori i odoga|ajima 1968. godine. Zanimljiv je i njegov doprinos rasvetljavanju odnosa pesnika BrankaV. Radi~evi}a i Branka Miljkovi}a u svetlosti nepravednih optu`bi protiv Radi~evi}a kao navodnogkrivca za Miljkovi}evu smrt. Todorovi} je Radi~evi}a dobro li~no poznavao. Tu je i lep tekst sa mal-im portretom grada Sarajeva. U petom poglavlju knjige autor pi{e o Dobrici ]osi}u. A ovde tre-ba napomenuti da je prethodna knjiga ovog autora bila Knjiga o ]osi}u, koja iznosi dosta va`nih~injenica. Autor ]osi}a naziva zloduhom Srbije i govori o njegovoj politi~koj ulozi u poslednjihdvadeset godina. U {estom poglavlju je lep esej o Mirku Kova~u i njegovom delu. To je esej ~itao-ca koji voli Kova~evo delo i koji dobro poznaje stvari. Eseji u VII poglavlju ocenjuju kulturno-kn-ji`evnu situaciju u Srbiji. Mo`da je malo prejak istorijski naslov knjige i pominjanje termina „termidor“ pa time i asocijaci-ja na Francusku revoluciju, krvavo vreme ubijanja i giljotiniranja, Robespjera i njegove sledbenike,ali pisac to ubla`ava podnaslovom Mali li~ni brevijar, a ovim naslovom kao da isti~e tragi~nost go-dina o kojima pi{e. Na`alost, ova knjiga zaslu`uje da do`ivi ve}i novinski i medijski prijem u Srbijia ne da bude pre}utana. A to zaslu`uje jer lucidno iznosi bitne pravne, istorijske, kulturne stvario zemlji u kojoj je objavljena pa to neki budu}i istori~ari, kulturnjaci i literate ne}e mo}i da zao-bi|u ako zaista ̀ ele da budu autenti~ni a ne oni koji iz konformizma i dru{tvenih ambicija veli~ajula`i i falsifikate. Dakle, knjiga Bilans srpskog termidora je istinita, ~injeni~na i pisana je razumljivimjezikom i direktno. Ona je i svojevrsno svedo~anstvo o srpskoj savremenosti a i time jo{ jedan doku-ment za neku budu}u istoriju Srbije

Diptih: Majstor i MargaritaFoto: FoNet

Page 4: MIXER - elektrobeton.net · drevne civilizacije i kulture. Ni nakon dva dana paklenih prote-sta i sukoba demonstranata sa policijom, eksplozija i paljenja, hap{enja i ubijanja u Kairu,

BETON BR. 111 DANAS, Utorak, 17. maj 2011.

BETONSKI[UTPi{e: Redakcija Betona

IV

BLOK BR. V Autori: Aleksa Jovanovi} i Lazar Bodro`a

NAGRADA „POZIVNA PUTOVANJE“ SMANJANOM I P70!Srbija je zemlja velikih mogu}nosti. To su o~iglednoshvatile i tri njene vrhunske institucije kulture: Miro-slav Josipovi}, vlasnik izdava~ke ku}e Mono i Manja-na, njegov urednik Aleksandar Jerkov kao i knji`ev-no-politi~ka grupa P70. Naime, izme|u 5. i 15. majaodigrala se mala takti~ka ve`ba ovih institucija kojaim je ve} uspela u vreme objavljivanja zbornika 5. no-vembar povodom godi{njice P70, u kome su bez po-{tovanja autorskih prava objavili sve tekstove koje sumogli na}i na Internetu, a koji su se ticali i njihovograda. Shvativ{i da u Srbiji zakon ne brani autorskaprava, odlu~ili su da za potrebe izdava~ke ku}e Monoi Manjana, kao i za sopstveno dodatno legitimisanjena sceni, ustanove nagradu koja bi eksploatisala lik idelo Danila Ki{a. Stoga su se sastali 5. maja u knji`a-ri „Vulkan“ i dogovorili se da to i u~ine. Vlasnik ku}eMono i Manjana, Miroslav Josipovi} svakako je moraoda zna za ovu akciju. On je, me|utim, mudro prepu-stio to svom uredniku, pa ako pro|e u javnosti, ondada se na miru radi. Svakako, ako nemate ediciju zadoma}u produkciju, idealno ju je pokrenuti pod pa-tronatom imena kakvo je Ki{ovo, jo{ ako se i neka na-grada ustanovi, eto sre}e za sve. Na{la se tu i sre}nasimbioza }osi}evaca i urednika Jerkova koji je potompoku{ao da ubedi Mirjanu Mio~inovi}, jedinog nosio-ca prava za Ki{ova izdanja i raspolaganje njegovomostav{tinom, kako je Danilo Ki{ op{te kulturno dobrote da s njim svi mogu raspolagati po naho|enju, patako i izdava~ka ku}a Mono i Manjana. Naposletku,mogu osnovati i nagradu sa imenom Danila Ki{a (ka-ko su mnogi mediji preneli) i privu}i, s jedne strane,pisce da se prijave na konkurs i obezbede sebi izda-va~a, i s druge, da poka`u ko su pravi poeti~ki izdan-ci Ki{ove literature. I pored o{trih reakcija MirjaneMio~inovi}, Miroslav Josipovi} se pravdao neobave-{teno{}u, dok je urednik Jerkov gnevno protsetovao,pozivaju}i se na svesrpsko pravo eksploatacije svegai sva~ega, pa tako i dela Danila Ki{a. Bilo kako bilo,Politika je jedina prenela informaciju o novoustano-vljenoj nagradi ne pomenuv{i ime Danila Ki{a. O~i-gledno je Josipovi} ipak stigao da reaguje na vreme ipredupredi svog „neobuzdanog“ i „samosvojnog“urednika Jerkova. Usitinu, ovo se nikada ne bi moglodogoditi u okrilju ku}e Mono i Manjana, kao ni u nje-noj knji`ari „Vulkan“, bez znanja i dopu{tenja vlasni-ka. Dakle, radi se u grubom kr{enju autorskih prava ijo{ jednom perfidnom poku{aju, ovog puta kapitali-sti~ke, aproprijacije nasle|a Danila Ki{a. To {to jeurednik Jerkov na po~etku svoje karijere profesional-no profitirao na talasu posmrtnih po~asti za Danila Ki-{a u Srbiji, ne daje mu pravo da ime ovog knji`evnikakoristi za obele`avanje leja luka u ba{ti Manjane.Svakako, za plevljenje korova mo`e do mile volje dakoristi zama{ne fizi~ke kapacitete svojih pitomaca izP70. Sre}no i beri}etno

VREME SMRTI I RAZONODEPi{e: Tomislav Markovi}

Prijedor, Fo~a, SrebrenicaTrnopolje, VlasenicaSuva Reka, Podujevo, Omarska i Sarajevo

To su moji logori i jamePotomak sam ocila i kame

Br~ko, Gacko, Klju~, SokolacBanja Luka i BratunacBiha}, Doboj i TrebinjeKeraterm i Nevesinje

To su mesta koja tajnu krijuSvetle ta~ke u mome si-vi-ju

Tesli}, Zvornik, Kalinovik Krupa, [amac i DubrovnikVi{egrad i Vlas Vilina Rudo, Vakuf i Bijeljina

To je moje nali~je i liceSve drugo su ku~ine i trice

TOPONIM JE BIO VREO

(Iz pesmarice ratnika udarnika)

Ne gaji sumnje u vladaju}e ideologije i prin-~eve; gaji nadu da }e ti prin~evi dozvoliti dapostane{ dvorska luda.Dr`i se prin~eva i boljara, uvek budi uz njiho-ve skute, i to }e ti se brzo isplatiti.Veruj da si mo}niji od generala, jer oni su sa-mo puki izvr{ioci tvojih barbarogenijalnih za-misli. Um caruje, a snaga sekirom zamahuje!U~ini sve {to je u tvojoj mo}i da te usvoji OtacNacije. Budi njegov pa`, skutono{a i oslonac;ne zaziri od blasfemije – slobodno poredinjegova komesarska pisanija sa D`ojsom,svetina }e sve progutati.Neka ti usta uvek budu spremna na la` i opa-~inu, ti si iznad svih, tebi su sva sredstva do-zvoljena.Idi putem kojim se ~e{}e ide, i za tebe }e uvekbiti mesta u dr`avnim jaslama.Sledi primer onih koji svoju nedoslednostskupo napla}uju; tvoja zvezda vodilja sija iz-nad Velike Drenove.Pi{i pohvale nacionalnim piscima i reditelji-ma, ne}e{ se pokajati; svaki panegirik je ste-penik na putu koji te vodi u Akademiju.Budi svestan ~injenice da je fantazija sestra la-`i, i zloupotrebljavaj to saznanje {to vi{e mo`e{.Ako mo`e{ da ka`e{ istinu – }uti.Ne govori u svoje li~no ime, ti si rezonator-ska kutija kolektiva, tastatura koja pi{e izglave cijela naroda.Ti nisi samo pisac, ti si pas ~uvar nacionalneknji`evnosti. A nacionalna knji`evnost jeuvek ugro`ena, tako da za tebe nema zime.Ne dozvoli komadanje tela srpske knji`evnosti;ako ne mogu svi Srbi da budu u jednoj dr`avi,neka se ova ideja ovaploti bar u literaturi.Bori se za jedinstvo rascepljene knji`evne sce-ne – samo sloga srpskog spisatelja spasava.

Otimaj sve {to mo`e{ iz susednih knji`evno-sti; sve je srpsko dok se ne doka`e druga~ije!Parazitiraj na mrtvim piscima koji su se za ̀ i-vota gnu{ali takvih kao {to si ti, proglasi senjihovim naslednikom mirne savesti; mrtvipisci su najzahvalniji za obradu, jer ne moguda se bune.U svoje delo utkaj klju~ne ideologeme nacio-nalizma, a potom razglasi na sva zvona da seti bavi{ samo ~istom knji`evno{}u i da te ide-ologija ne interesuje.Svoj {ovinizam umotaj u oblandu od esteti-ke, publika voli lepe metafore.Ne veruj da je nacionalisti~ki projekat mrtav,tvoja du`nost je da sa~uva{ jezgro zla za bu-du}e ratove.Budi Srbin, iako si pisac.Bori se svim silama protiv unutra{njih nepri-jatelja, tvoj trud }e biti prime}en i adekvat-no nagra|en.Budi kreativan u difamisanju svojih protivni-ka, lepi im na ~elo nove etikete: auto{ovini-zam, slatka pena stipendija, ideolo{ki motivi-sane dotacije... Izdajnici & strani pla}enici sudavno izan|ali od upotrebe.Ako slu~ajno ima{ svoje mi{ljenje o ne~emu,ostavi ga kod ku}e. Zna se {ta treba da misli{kad si me|u svojima.Svako ko pomene Srebrenicu, Staji}evo, Ov-~aru, opsadu Sarajeva, Trnopolje – tvoj je li~-ni neprijatelj i otpadnik od srpstva. Napadajga i kleve}i gde god mo`e{, argumentima „~i-sto knji`evnim“.Ko tvrdi da su u Omarskoj trebili samo va{ke ane ljude – tvoj je „prijatelj u knji`evnosti“ iduhovni sabrat.Ako dr`i{ do etike, pi{i propalo

SAVETI MLADOM PISCUKako do nagrade Mono i Manjane, izdava~a retkih i neobi~nih srpskih knjiga!

(Sa konferencije za {tampu prof. Jerkova M. Jeremi}a i Grupa Peh 70, 5. maj, knji`ara „Vulkan“, Beograd)

Foto:

Stefa

na Sa

vi}

Sreda, 18. maj, u 19 ~asova, CZKD

PROMOCIJA PROJEKTA

DVOSMERNIH ANTOLOGIJA:

Iz Beograda, s ljubavlju/savremena pri~a iz Srbije/

Iz Pri{tine, s ljubavlju/savremena albanska knji`evnost Kosova/

Doktorpre~iste

knji`evnosti