mirza tahir ahmadhomeopatija: prirodno liječenje ubistvo u ime allaha objava, razum, znanje i...

MIRZA TAHIR AHMAD

ISLAMSKIODGOVOR

NA SUVREMENAPITANJA

ISLAM INTERNATIONAL PUBLICATIONS LTD

ISLAMSKI ODGOVOR NA SUVREMENA PITANJABosanski prijevodISLAM’S RESPONSE TO CONTEMPORARY ISSUESBosnian translation

Mirza Tahir Ahmad

Prevodilac / Translated by:Fahrija AvdićPregled teksta / Text review:Wasim Ahmad

Prvo izdanje / First editionJune 2010© ISLAM INTERNATIONAL PUBLICATION LIMITED

Izdavač / Published by:Verlag der IslamGenfer str. 11, 60437 Frankfurt am Main, Germany

Dizajn za okvir i raspored u knjizi: Salman Muhammed Sajid

ISBN: 978-3-932244-65-0

Ovu knjigu možete dobiti na slijedećoj adresi:Available from the following:Mesdžid Baitul-IslamAhmadija muslimanski džematTuzlanska 1b, 71000 Sarajevo, Bosna i HercegovinaTel/Fax.: 00387-33-612612www.ahmadija.bae-mail: [email protected]

Sva prava su rezervisana. Nijedan dio ovog izdanja ne može biti ponovo napravljen, pohranjen u sistem za popravljanje ili prenesen u bilo kojoj formi ili bilo kojim sredstvima, elektronskim, mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili na drugi način bez prethodnog pismenog odobrenja izdavača.

O AUTORU

Hazreti Mirza Tahir Ahmad (1928-2003), da Allah ima beskrajnu milost prema njegovoj duši, Božiji čovjek, glas razuma ovog doba, veliki govornik, učenjak dubokog znanja, izvanredne inteligencije, plodan i svestran pisac, revan proučavatelj uporednih religija, voljelo ga je i predano slijedilo više od 10 miliona Ahmadi muslimana širom svijeta kao svog Imama, duhovnog poglavara - kao četvrtog nasljednika hazreti Mirze Ghulam Ahmada (Obećanog Mesije i Mehdija a.s.), za čiju je uzvišenu službu bio izabran kao Halifatul Mesih 1982. godine.Nakon proglašenja antiahmadija zakona 26. aprila 1984. godine od strane Zia-ul-Haqa on je morao napustiti svoju voljenu zemlju Pakistan i iseliti se u Englesku, odakle je pokrenuo Muslimansku televiziju Ahmadija (MTA), koja prenosi programe 24 sata dnevno na sve četiri strane svijeta. Osim toga što je vjerski vođa, on je bio svjetski poznat liječnik homeopata, veoma nadaren poeta i sportist.Školovao se u Kadianu (Indija) i kasnije na Vladinom koledžu (Lahore, Pakistan) i nakon što je s odlikovanjem diplomirao (na fakultetu), u Džamiji Ahmadija (Rabva, Pakistan) dobio je najvišu ocjenu iz arapskog sa Pundžabi univerziteta (Lahore). Od 1955. do 1957. godine studirao je na Fakultetu orijentalnih i afričkih studija Univerziteta u Londonu.Imao je od Boga nadahnuto i vrlo dobro poznavanje Časnog Kur’ana, koji je preveo na urdu jezik. Također je djelimično ponovno pregledao i dodao bilješke za objašnjenje engleskom prijevodu Časnog Kur’ana hazreti Maulavi Šer Alija r.a. ‘Objava, razum, znanje i istina’ je njegovo epohalno djelo.

Premda nije imao formalno obrazovanje u filozofiji i nauci, imao je filozofski naklonjen um i s velikom preciznošću i lahkoćom se latio krajnje teških i mutnih teološko-filozofskih pitanja, i njegov intelektualni pristup je uvijek bio razborit i naučan. Za onog koji nema određenog stručnog zvanja (u nauci) on je posjedovao zadivljujuće duboko poznavanje nauke, pogotovo prirodnih nauka, koje su ga najviše privlačile. On je, također, imao duboko znanje o ljudskoj psihologiji. Bio je analitički um visoke inteligencije – intelekt koji blista svjetlošću, u stanju da s lahkoćom riješi najzamršenije probleme, ostavljajući očaranim svoje slušaoce i čitaoce.

DRUGE KNJIGE ISTOG AUTORA

Apsolutna pravda, uljudnost i srodnost –Tri kreativna principa

Kršćanstvo – Putovanje od činjenica do izmišljanja

Osnovno proučavanje islama

Zaljevska kriza i Novi svjetski poredak

Homeopatija: prirodno liječenje

Ubistvo u ime Allaha

Objava, razum, znanje i istina

Pečat Poslanika, njegova ličnost i karaker

Istinski islamski koncept džihada

Istina o navodnoj kazni za otpadništvo u islamu

Muslimanskom svijetu s ljubavlju

Bilješka

Svaka sura Časnog Kur’ana počinje sa Bismillahi rahmani rahim osim sure Teuba. Prema našem vjerovanju, ovaj ajet je dio Časnog Kur’ana i mi ga ubrajamo kao prvi ajet svake sure. Neke druge izdavačke kuće i izdavači izdaju Časni Kur’an i ne ubrajaju Bismillahi... kao prvi ajet svake sure. Prema tome, ako čitalac u svom prijevodu Kur’ana ne nađe isti broj ajeta kako je u knjizi navedeno, onda treba ovaj broj iz knjige smanjiti za jedan. Naprimjer, ajet 286. iz sure Al-Bakara koji smo naveli u ovoj knjizi u prijevodima drugih izdavača bit će ajet broj 285. Također je kod navoda ajeta uz prijevod dato dodatno objašnjenje koje je napisano u zagradi.Što se tiče knjiga hadisa, pošto ima mnogo izdanja, mi smo samo naveli ime knjige hadisa odakle je određeni hadis uzet i nismo naveli koji tom knjige, poglavlje itd. IZDAVAČ

SADRŽAJ

Predgovor sadašnjem izdanju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . IPredgovor prvom izdanju. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . III

Uvod. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1Odsustvo mira . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1Islamski doprinos svjetskom miru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2

Prvo poglavlje - Međureligijski svjetski mir i harmonija

Religijske vrijednosti se smatraju beznačajnim . . . . . . . . . . . . . . . . . 4Svakom narodu su dolazili poslanici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6Svi poslanici su jednako poslani od Boga prema svojoj službi. . . . . . 8Mogu li poslanici imati različit položaj i pored toga što su jednako poslani? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9Nijedna pojedinačna religija ne može držati monopol spasa . . . . . 17Širenje harmonije i uzajamnog poštovanja među religijama . . . . . 21Univerzalni koncept vjere. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21Islam je univerzalna religija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23Načini širenja religije, potpuno negiranje sile . . . . . . . . . . . . . . . . . 28Koja će religija ostati. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30Sloboda govora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32Granica za slobodu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33Kleveta za časne religijske vrijednosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34Međureligijska suradnja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40Zaključak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41

Drugo poglavlje - Društveni mir

Suvremeni društveni sistem. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48Dvije vrste društvene atmosfere . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53Kraj materijalističkog društva. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53Negiranje života poslije smrti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55

Četiri karakteristike materijalističkog društva. . . . . . . . . . . . . . . . . . 58Odgovornost za djela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 60Posebna atmosfera islamskog društva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71Temeljni principi islamskog društva. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74Čestitost. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76Veo i njegova stvarnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79Početak novog doba u pravima za žene . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 80Jednaka prava za žene . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83Dozvola za više žena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85Briga o starijim . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 93Buduća generacija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 96Osuđivanje besmislenih, beskorisnih zanimanja . . . . . . . . . . . . . . . 99Kontrola želja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 101Poštovanje obećanja i ugovora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102Uklanjanje zla je zajednička odgovornost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 103Naredbe i zabrane . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 105Islam odbija rasizam . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 108

Treće poglavlje - Društveno-ekonomski mir

Ekonomski koncept pravde u kapitalizmu, socijalizmu i islamu . . 121Trošenje na Božijem putu, čak i u bijedi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 124Trošenje za siromašne . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 124Zahvalnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 125Nema očekivanja nagrade od ljudi za dobročinstvo . . . . . . . . . . . 129Prosjačenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 130Finansijsko žrtvovanje je uvjet da imetak bude čist . . . . . . . . . . . . 132Trošenje javno i tajno na Božijem putu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 133Društvene odgovornosti. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 134Jedan događaj iz historije islama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135Trošenja iz svih vrsta Božije blagodati . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 136Služenje čovječanstvu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 137Zabrana alkohola i kockanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 137Smrt zbog alkohola . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 141Godišnji ekonomski gubitak zbog alkohola. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 142

Četvrto poglavlje - Ekonomski mir

Ekonomske filozofije kapitalizma, komunizma i islama . . . . . . . . . 146Kapitalizam . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 146Naučni socijalizam . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 147Islamski koncept . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 148Četiri karakteristike kapitalističkog društva . . . . . . . . . . . . . . . . . . 149Kapitalizam konačno vodi uništenju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 150Mijenjanje ekonomskog poretka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 150Islamski ekonomski sistem. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 153Zekat . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 154Zabrana kamate . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 157Visoke kamatne stope u Britaniji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 158Druge štete zbog kamate . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 161Kamate kao opasnost za mir . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 166Zabrana gomilanja imetka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 168Jednostavan način života . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 170Troškovi na svadbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 171Prihvatanje pozivnica na jelo od siromaha . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 172Umjerenost u navikama jela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 172Pozajmljivanje novca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 173Ekonomske klasne razlike. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 176Islamski zakon o nasljedstvu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 178Zabrana korupcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 178Moralna pravila u trgovačkim poslovima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 179Osnovne životne potrebe. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 181Obožavanje je jedan način za postizanje jedinstvenosti . . . . . . . . 185Međunarodne odgovornosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 187

Peto poglavlje - Nacionalni i međunacionalni politički mir

Državni i međunacionalni politički mir treba biti pažljivo ispitan na nacionalnom i međunarodnom nivou. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 193Islam ne odbija potpuno ni jednu vrstu političkog sistema . . . . . . 194Monarhija/kraljevina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 195Šta je demokratija? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 197

Islamski koncept demokratije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 199Dva stupa islamske demokratije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 200Uzajamno konsultiranje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 201Šta je islamska vlada?. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 203Božija vlast. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 204Islamsko svećenstvo (mullahizam) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 205Da li odanost religiji može biti izdajništvo države?. . . . . . . . . . . . . 208Da li samo vjera ima pravo da donosi zakon?. . . . . . . . . . . . . . . . . 209Islam i država. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 213Temelji međunarodnih odnosa zasnivaju se na potpunoj pravdi . 217Uloga Organizacije ujedinjenih nacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 218

Šesto poglavlje - Pojedinačni mir

Biti u miru sa samim sobom. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 225Međusobno nadmetanje u dobrim djelima . . . . . . . . . . . . . . . . . . 225Ljubav s bližnjima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 228Služenje čovječanstvu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 229Traženje Božijeg zadovoljstva. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 230Stalna obaviještenost o boli i patnjama drugih ljudi . . . . . . . . . . . 232Široki krug brige iz ljubavi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 232Cilj stvaranja čovjeka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 233Bez Boga nema mira . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 237

I

PREDGOVOR SADAŠNJEM IZDANJU

Hazreti Mirza Tahir Ahmad r.h. (1982-2003), četvrti nasljednik Obećanog Mesije a.s. i poglavar Internacionalnog Ahmadija muslimanskog džemata, održao je predavanje 24. februara 1990. u Centru za konferencije kraljice Elizabete II (Queen Elizabeth II Conference Centre) u Londonu. Ovo predavanje je kasnije, 1992. godine, Islam International Publications Ltd., London, Engleska izdao u formi knjige pod nazivom Islamski odgovor na suvremena pitanja. Glavna tema predavanja je mir u svijetu ili, da budemo tačniji, učenja islama o miru. U svijetu koji danas pati od nasilja, krvoprolića, sukoba, ratova, ugrožavanja ljudskih prava, društveno-ekonomskog iskorištavanja zemalja Trećeg svijeta i svega što narušava mir i stvara nered mi trebamo mir više nego bilo šta drugo. U svom uvodu autor kaže:

Ja sam za današnji govor podijelio u kategorije neke oblasti u kojim suvremeni svijet ima potrebu za uputom:

1. Međureligijski mir i harmonija2. Društveni mir općenito3. Društveno-ekonomski mir4. Ekonomski mir5. Mir u nacionalnim i internacionalnim politikama6. Pojedinačni mir

Ovo predavanje je relevantno danas kao što je bilo u vrijeme kad je bilo održano, pogotovo u pozadini podizanja takozvanog ‘islamskog fundamentalizma’. Islam je danas oslikan kao religija nasilja. Nazvati islam religijom nasilja predstavlja proturječje u samim terminima, jer riječ islam znači mir. Jedanaesti septembar je dao izgovor određenim interesima da započnu novi

II

‘križarski rat’ protiv islama. Ova knjiga primjereno udovoljava takvom izazovu. Također, iz nekih sfera čujemo potrebu za međureligijskim dijalogom – na koji je Kur’an pozvao ljude prije više od 1400 godina. Ovo predavanje se obuhvatno bavi ovim pitanjem.Ako letimično pogledate sadržaj knjige, uvidjet ćete kako je širok djelokrug njenog sadržaja. Diskutujući o miru pod raznim naslovima, autor je obuhvatio široku različitost tema koje se granaju od osnovne teme i tako je stvorio estetski ugodan i intelektualno zadovoljavajući motiv u kojem su razne islamske teme isprepletene u čudesnom dodiru.Obaveza je za nemuslimane da je čitaju kao i za one muslimane koji su zaboravili istinsku poruku islama.

Mirza Anas AhmadM.A.M. Litt. (OXON)Vakilul Iša’at, Rabva24. decembar 2006.

III

PREDGOVOR PRVOM IZDANJU

Džemat Ahmadija osnovao je 1889. godine hazreti Mirza Ghulam Ahmad iz Kadiana, koji je, po Božijoj naredbi, tvrdio da je bio Obećani Mesija i svjetski reformator kasnijeg doba, čiji je dolazak bio predskazan u starim svetim knjigama svih velikih religija.U 1989. godini ova Zajednica muslimana proslavila je svoju prvu stoljetnicu. Jedan značajniji događaj u sastavu ove proslave bilo je predavanje koje je 24. februara 1990. godine u Centru za konferencije kraljice Elizabete II (Queen Elizabeth II Conference Centre) u Londonu održao poglavar Džemata Ahmadija hazreti Mirza Tahir Ahmad r.a., Halifatul Mesih četvrti (nasljednik Obećanog Mesije).Osam stotina uglednih gostiju došli su da slušaju ovaj govor, uključujući političare, pripadnike arapske kulture i identiteta, novinare, profesore, učitelje, muškarce i žene iz drugih profesija i zanimanja i ugledne vjerske učenjake. Gospodin Aftab A. Khan, nacionalni amir Ahmadija muslimanske asocijacije (VB) gostima je zaželio dobrodošlicu. Gospodin Edward Mortimer predsjedavao je konferencijom, a gospodin Hugo Summerson (član Parlamenta) dao je riječi zahvalnosti. Poslije predavanja bio je kratki program sa pitanjima i odgovorima.U toku skupa vremena koje je bilo određeno za takav govor nije bilo dovoljno da ova tema bude detaljno obrađena, pa je govornik dijelimično obradio navedene teme. Međutim, zbog brojnih zahtjeva onih koji su prisustvovali ovom govoru kao i onih koji nisu bili u stanju da ga uživo čuju, mi smo odlučili da ga objavimo u formi knjige po diktatu i pod nadzorom samog govornika, na bazi originalnog rukopisa.Kad smo htjeli štampati ovaj govor, premda vrlo kasno, bili smo duboko svjesni činjenice da su brojna pitanja tretirana u

IV

njemu poprimila centralno mjesto. Određene mogućnosti koje je govornik spoznao svojom dalekovidnošću počele su da se čudnovatno dokazuju istinitim. Naprimjer, bilo je prilično dosta rasprava o međureligijskoj harmoniji u pogledu obnove fetve o bogohuljenju. Dogodile su se ogromne promjene nakon pada komunizma u istočnoevropskim zemljama. Sigurnosno vijeće UN-a sada igra upravo istu ulogu koju je poglavar Ahmadija zajednice istakao u svom obraćanju. U Velikoj Britaniji visoke kamate su jako ubrzale ekonomski pad. O svim ovim pitanjima i događajima, i zaista o još mnogim, bilo je u potpunosti i temeljito unaprijed objašnjeno u ovom govoru. Ali! Da smo mi otišli ranije u štampu!Kad je halifatul Mesih održao ovaj govor početkom 1990. godine, znakovi ovih promjena nisu još bili na vidiku. Rijetko se događalo da svijet bude upozoren prije vremena. Važnost poruke ovoga govora trajna je i to je vezano za budućnost mira u svijetu. Događaji koji su se desili u svijetu pokazali su istinitim predskazanja koja su data u ovom govoru. Svjetskim vođama je potrebno da shvate važnost ove poruke. I kad budu pravili novi svjetski poredak, treba da se u potpunosti okoriste ovim. Da Allah tako učini. Amin.

Mansoor A. ŠahLondon, juli 1992.

1

UVOD

POSLIJE TRADICIONALNOG UČENJA i proučene sure Al-Fatiha (početna sura Časnog Kur’ana) poglavar Džemata Ahmadija nastavio je sljedećim riječima:

Gospodin Edward Mortimer (predsjedavajući), svi naši uvaženi gosti, dame i gospodo!Dozvolite mi da izrazim svoju duboku zahvalnost svima vama, učenim ljudima, na vašem prisustvu ovdje ovog poslijepodneva. Dopustite mi da priznam kako je govor koji ću održati ogroman izazov za mene. Ovo je jedna široka tema i zato se bojim da za ovo kratko vrijeme neću biti u stanju da je u potpunosti i kako treba obradim.Dopustite mi, međutim, da počnem postavljajući dva temeljna pitanja. Prvo pitanje je: ‘Koji su problemi suvremenog doba koji su izazov za nas?’ Drugo pitanje je: ‘Kako nas vjera može uputiti u tome?’ Ovo su temeljna pitanja.

Odsustvo mira

Jedinstveni najvažniji problem svijeta danas je odsustvo mira. U suvremenom svijetu čovjek je kao cjelina dosegnuo visoki standard dostignuća u materijalnom napretku, što je bilo moguće zbog zapanjujućeg napretka nauke i tehnologije u svakoj oblasti ljudskog života takvom brzinom da um zadrhti.Nema sumnje, sretniji dijelovi ljudske zajednice, poznati kao Prvi i Drugi svijet, imaju mnogo veći udio plodova naučnog napretka u suvremenom dobu, ali Treći svijet je, također, imao koristi od ovoga do nekog stepena. Svjetlost napretka prodrla je i do najvećih dubina najmračnijih dijelova svijeta, gdje jedan dio

2

ISLAMSKI ODGOvOR NA SUvREMENA PITANJA

ljudskog društva još živi u dalekoj prošlosti.Uprkos svom ovom napretku, čovjek danas nije sretan i zadovoljan. Raste uznemirenost, strah, slutnja, nedostatak povjerenja u budućnost i nezadovoljstvo svojim naslijeđem. Ovo su neki od važnih elemenata koji predstavljaju izazov prirodi suvremenog svijeta. To, zauzvrat, rađa duboko ukorijenjeno nezadovoljstvo čovjeka, bilo njegovom prošlošću ili njegovom sadašnjošću; pogotovu to ide duboko u procesu formiranja mišljenja mlade generacije. Čovjek traga za mirom.

Islamski doprinos svjetskom miru

Riječ islam doslovno znači mir. U ovoj jedinstvenoj riječi krasno i jezgrovito su odražena sva islamska učenja i vladanja. Islam je religija mira. Njegova učenja osiguravaju mir u svakoj sferi ljudskog interesa i želja.Za današnji govor ja sam svrstao u kategorije neke oblasti u kojima suvremeni svijet ima potrebu za uputom:

1. Međureligijski svjetski mir i harmonija 2. Društveni mir općenito 3. Društveno-ekonomski mir 4. Ekonomski mir 5. Nacionalni i međunacionalni politički mir 6. Pojedinačni mir

Zaista, Mi smo tebe poslali sa Istinom, kao nosioca radosnih vijesti i onog koji upozorava; a nije bilo naroda (na Zemlji u bilo kojem dobu) kojem (od Boga) nije bio poslan onaj koji upozorava.

Časni Kur’an, 35:25

Sigurno oni koji su vjerovali (u Muhammeda kao Božijeg poslanika), i Jevreji, i Sabiani, i kršćani – ko god vjeruje u Allaha i Sudnji dan i čini dobra djela, nad njim neće biti straha i oni neće tugovati.


4


Prvo poglavlje

MEĐURELIGIJSKI SVJETSKI MIR I HARMONIJA

Religijske vrijednosti se smatraju beznačajnim

Ispitujući sveukupni religijski scenarij, ne možemo a da ne zapazimo kako u religiji danas prevladava proturječna situacija. Općenito, religija gubi svoj zahvat - u stvarnoj djelotvornosti na srca i umove ljudi, i njihov život - a ipak ga istovremeno priteže na razne načine. U nekim dijelovima društva, u gotovo svim religijama, čini se da je snažan zamah natrag u pravcu prihvatanja načela sa srednjovjekovnom krutošću i netolerantnošću.S moralne strane, religija je u povlačenju; kriminal je u porastu; istina brzo nestaje; jednakost i provođenje pravde su na rubu nestajanja; društvene odgovornosti prema zajednici su zanemarene; i sebični individualizam postaje sve snažniji čak i u zemljama svijeta koje inače tvrde da su religijske. Ova i mnoga druga društvena zla, koja su sigurni znakovi moralnog propadanja društva, postali su dio svjetske svakodnevnice. Ako moralne vrijednosti u bilo kojoj religiji formiraju život i dušu same religije, onda nas slobodoumno gušenje ovih vrijednosti može voditi neizbježnom zaključku da izgleda kao da duša žurno

5

izlazi iz tijela religije dok se njeno tijelo ponovo oživljava. Prema tome, takozvano oživljavanje religije koje danas zapažamo postaje jednako oživljavanju mrtvih tijela koja idu unaokolo kao mjesečari, bez stvarnog simbola života, kao što kod nekih plemena u južnoj Africi postoji vjerovanje da mrtva tijela hodaju. U drugim oblastima dugogodišnje mrtvilo i nedostatak uzbudljivog napretka stvara dosadu među religiji naklonjenim ljudima. Čudnovate stvari koje oni očekuju da se dogode ne događaju se. Neobičan fenomen natprirodne intervencije u svjetskim događajima da se promijeni svijet onako kako se njima dopada ne ostvaruje se. Oni žele vidjeti ispunjenje čudnih predskazanja da daju vjeru svojoj vjeri. No, ipak se nijedna njihova želja ne ostvaruje kako oni žele. Takvi ljudi omogućavaju hranu za nove vjerske grupe, koje niču na ruševinama njihovih razočarenja. Bijeg iz prošlosti stvara želju da se ova praznina ispuni nečim novim.Osim ovih općih razarajućih sklonosti, drugi izuzetno uznemirujući fenomen, koji je možda vezan za oživljavanje fundamentalizma u religiji, predstavlja opasnost za svjetski mir. Dizanjem takvih dogmi stvorena je zatrovana atmosfera koja se pokazuje smrtonosnom za zdrav duh dijaloga i slobodne razmjene ideja. I kao da ovo nije bilo dovoljno, nesavjesni političari, uvijek spremni da za svoju dobit iskoriste prevrtljive situacije, svojeglavo čine napore da ukaljaju ugled religije. Zatim, stoljećima duga međureligijska rivalstva i svađe odigrale su svoju ulogu i ljepota vjere time je dalje bila ukaljana zbog ovih sukoba u ime vjere. Uz to, takozvani ‘slobodni’ mediji općenito su pod kontrolom nevidljive sile umjesto da budu slobodni da igraju potpuno neutralnu ulogu u svjetskim poslovima. Zato, kad se mediji jedne zemlje gdje većina stanovnika pripada istoj vjeri udruže u borbi za klevetu druge religije manjine, onda scenarij postaje vrlo zamršen. Prva žrtva ove gužve je, nesumnjivo, sama religija.

MEđURELIGIJSKI SvJETSKI MIR I hARMONIJA

6


Ja sam, zaista, duboko zabrinut i uznemiren nad onim što se događa u svijetu religije danas. veoma je važno da religije hitno učine istinski i ozbiljan napor da uklone međusobno nerazumijevanje. vjerujem da islam može s odlikovanjem ispuniti očekivanja na način koji u potpunosti može zadovoljiti naše zahtjeve i potrebe.Radi boljeg razumijevanja, ja sam ovu temu dalje svrstao u različite dijelove. Naprimjer, vjerujem kako neophodno da religija - da bi bila od pomoći u utemeljenju mira u svijetu – koja je sveobuhvatno u stanju da konačno čovjeka ujedini, mora sama prihvatiti sveobuhvatnost religije u smislu da su sva ljudska bića, bez obzira koje su boje ili rase ili koji dio svijeta nastanjuju - stvorenja istog Stvaraoca. Prema tome, ako su Božije pouke ikada bile date bilo kojem dijelu ljudske zajednice, onda su sve one, kao takve, jednako ovlaštene da prime Božije pouke. Ovo stajalište uklanja shvatanje da bilo koji narod ima pravo monopola nad istinom.Sve religije, kakav god da je njihov naziv ili vjerovanje, gdje god da se nalaze i kojem god dobu pripadaju, imaju pravo tvrditi da posjeduju neku nebesku istinu. Također, moramo priznati, i pored razlika u vjerovanjima i učenjima, da religije najvjerovatnije imaju zajedničko porijeklo. Isti Svemogući Bog, koji je poslao jednu vjeru u jedan dio svijeta, također je ispunio religijske i duhovne potrebe i drugih ljudskih bića u drugim dijelovima svijeta i u drugim vremenima. Ovo je upravo poruka Časnog Kur’ana, koju je dao svijetu.

Svakom narodu su dolazili poslanici

Časni Kur’an kaže slijedeće u ovom pogledu:

7

Zaista, Mi smo svakom narodu poslali poslanika (sa učenjem): ‘Obožavajte Allaha i klonite se idola.’

(Sura 16: ajet 37)

Drugo, Časni Kur’an kaže: ‘O Božiji Poslaniče, ti nisi jedini poslanik u svijetu!’

A Mi smo i prije tebe slali poslanike; neke od njih smo ti spomenuli, a neke ti nismo spomenuli.

(Sura 40: ajet 79)

Časni Kur’an podsjeća Časnog Poslanika islama:

Ti samo upozoravaš. Zaista smo Mi tebe poslali sa istinom, kao nosioca radosnih vijesti i onoga koji upozorava; a nije bilo naroda kojem nije bio poslan onaj koji upozorava.

(Sura 35: ajeti 24-25)

U pogledu navedenog, očito je jasno da islam ne uzima monopol


8


istine kako bi odbacio sve druge religije, nego kategorički proglašava da je u svim vremenima i u svim dijelovima svijeta Bog vodio brigu o duhovnim i religijskim potrebama ljudi šaljući poslanike koji su dostavili Božiju poruku ljudima za koje su bili uzdignuti i određeni.

Svi poslanici su jednako poslani od Boga prema svojoj službi

Budući da je bilo toliko mnogo Božijih poslanika, poslanih radi reforme svim narodima svijeta i u različitim vremenima, postavlja se pitanje: „Da li su oni jednaki po svojoj službi?“ Prema Časnom Kur’anu, svi poslanici pripadaju Bogu, i kao takvi, što se tiče njihovog božanskog ovlaštenja, oni takvu ovlast provode jednakom čvrstinom i sigurnošću. Niko nema pravo praviti razliku među poslanicima. Što se tiče izvornosti njihove poruke, svi se poslanici moraju smatrati jednakim po principu da je objava, koju je svaki od njih primio, bila poslana od jednog Boga i treba biti jednako poštovana. Ovo učenje islama o drugim religijama i njihovim osnivačima, kao i nižim poslanicima, može djelovati kao vrlo važan ujedinjujući i učvršćujući faktor među različitim religijama. Princip da vjerodostojnost objave svakog poslanika uživa isti status može poslužiti kao vrlo moćna sjedinjujuća sila koja povezuje različite religije. To mijenja neprijateljsko stajalište o objavi poslanika drugih religija u poštovanje i naklon. Ovo je, opet, jasan i logičan stav koji Časni Kur’an zauzima.

Poslanik (časni Osnivač islama) vjeruje u ono što mu je objavljeno od Gospodara njegovog, a i vjernici. Svi oni vjeruju u Allaha, i u Njegove

9

meleke, i u Njegove Knjige, i u Njegove poslanike, (govoreći): ‘Mi ne pravimo razliku između Njegovih poslanika;’ i govore: ‘Mi čujemo i mi se pokoravamo.’

(Sura 2: ajet 286)

Ova se tema ponavlja i u drugim ajetima Časnog Kur’ana. Naprimjer:

Zaista, oni koji odbijaju Allaha i Njegove poslanike i žele da naprave razliku između Allaha i Njegovih poslanika, i kažu: ‘Mi ćemo u neke vjerovati, a neke ćemo poricati,’ i žele da zauzmu neki pravac između toga, oni su pravi nevjernici, a Mi smo za nevjernike pripremili ponižavajuću kaznu. A oni koji vjeruju u Allaha i Njegove poslanike i ne prave razlike ni među jednim od njih, oni su ti kojima će Allah sigurno dati njihove nagrade. A Allah najviše prašta (i) milostiv je.

(Sura 4: ajeti 151-153)

Mogu li poslanici imati različit položaj i pored toga što su jednako poslani? Ako su svi poslanici jednako poslani od Boga po svojoj dužnosti, moraju li oni također biti jednaki i po položaju? Odgovor na


10


ovo pitanje jeste da se u mnogim pogledima poslanici mogu razlikovati po svojim ličnim odlikama i načinom ispunjavanja svojih dužnosti. Što se tiče njihove blizine Bogu i vezano s tim položaja koji imaju u Božijim očima, vjerovjesnici i poslanici mogu se razlikovati jedan od drugog. Proučavanje historije poslanika iz navoda Biblije, Časnog Kur’ana i drugih knjiga također potvrđuje ovaj zaključak.Časni Kur’an priznaje da postoje razlike u položaju, ali to ne treba biti razlog da pripadnici različitih vjera postanu neprijatelji među sobom. Sam Časni Kur’an, koji kaže da su svi poslanici donijeli jednako potvrđenu poruku od Boga i da u pogledu toga nema razlike među Božijim poslanicima, također proglašava:

Ovo su poslanici, neke od njih smo Mi uzdigli iznad drugih; sa nekima od njih Allah je govorio i neke od njih uzdigao po položaju...

(Sura 2: ajet 254)

Kad prihvatimo ovaj prijedlog, možda će se neko zapitati koji se od poslanika treba smatrati poslanikom sa najvišim položajem. Ovo je osjetljivo pitanje; no, ipak ne možemo zatvoriti oči naspram njegove važnosti.Pristalice gotovo svih religija tvrde da je Osnivač njihove religije iznad svih poslanika i da mu niko drugi ne može biti ravan u izvanrednosti, dostojanstvu, položaju, pobožnosti, časti, i ukratko u svim vrlinama koje čine poslanika. Prema tome, da li islam također tvrdi da je Muhammed, Časni Poslanik s.a.v.s. islama najuzvišeniji od svih poslanika? Da, islam daje jasnu tvrdnju o jedinstvenom savršenstvu i vrhunskim odlikama Časnog Poslanika s.a.v.s. nad svim ostalim poslanicima svijeta.

11

Pa ipak, vrlo je jasna razlika između islama i drugih religija u njihovom stajalištu o ovoj tvrdnji.Prije svega, treba da imamo na umu da ni jedna druga religija osim islama ne priznaje opću valjanost poslanstva. Naprimjer, kad Jevreji tvrde da je hazreti Musa a.s. bio najuzvišeniji poslanik, oni ne porede Musaa a.s. sa Budom a.s., Krišnom a.s., Isaom a.s. ili Muhammedom s.a.v.s., zato što oni poriču tvrdnje svih drugih spomenutih velikih osnivača navedenih religija da su istiniti i vrijedni prihvatanja. Odatle oni ne priznaju poslanike osim onih koji su spomenuti u Starom zavjetu; prema njima, isključena je čak i mogućnost da može biti poslan neki drugi poslanik osim njihovog. U svjetlu ovog stajališta, njihova tvrdnja o prvenstvu bilo kojeg jevrejskog poslanika nije jednaka stajalištu islama, jer Jevreji smatraju da poslanici izvan Biblije jednostavno ne postoje. Upravo je ista priroda sličnih tvrdnji budizma, zoroastrianizma, hinduizma itd. Međutim, islam uči da su istinski poslanici dolazili svim nacijama.Tu je još jedna razlika koju trebamo imati na umu. Kad mi, muslimani, govorimo o njihovim poslanicima, mi smo upoznati s tim da se oni ne pozivaju uvijek na svoje svete vjerske ličnosti kao na poslanike. Koncept poslanika i vjerovjesnika kako je shvaćen u judaizmu, kršćanstvu i islamu nije baš isti kao kod većine drugih religija. Umjesto toga, oni osnivače svojih religija i svete ljude tretiraju kao svete ličnosti, ili ponovno rađanje Boga, ili ih smatraju Bogom lično, ili kao nešto slično tome. Možda i Isa a.s. (Isus Krist) također treba biti smatran izuzetkom s ove tačke gledišta, po kojoj kršćani vjeruju u njega.Međutim, prema učenju islama, svi ovi takozvani bogovi ili takozvani sinovi ili djeca Božija tek su poslanici ili vjerovjesnici, koje njihovi sljedbenici obožavaju ili proglašavaju bogom mnogo kasnije. Zapravo, da budemo tačniji, prema islamu, obožavanje i proglašavanje bogom svetih osoba u raznim religijama nastajalo je postepeno i ne pripada generaciji iz vremena poslanika. No,


12


mi ćemo o tome govoriti kasnije.Kad islam, međutim, tvrdi da je njegov Časni Osnivač uzvišeniji među poslanicima, on uzima u obzir svete ličnosti svih religija svijeta u smislu koncepta poslanika kako ga shvataju Jevreji i muslimani. Možemo ponoviti da islam osnivače svih objavljenih religija tretira tek kao ljudska bića koja su bila uzdignuta od Boga do statusa poslanstva. Nema izuzetka u ovom univerzalnom fenomenu. Naprimjer, Časni Kur’an proglašava:

A kakvo će biti stanje kad Mi dovedemo jednog svjedoka od svakog ummeta, a tebe dovedemo kao svjedoka nad njima!

(Sura 4: ajet 42)Nakon što smo ovo razjasnili, što je bilo neophodno, sada idemo dalje proučiti kakav je, prema Časnom Kur’anu, položaj Časnog Poslanika islama s.a.v.s. Najjasnija i neosporna tvrdnja u pogledu Časnog Poslanika islama data je u dobro poznatom ajetu Časnog Kur’ana o kojem je naširoko diskutovano:

Muhammed nije otac ni jednog od vas ljudi, nego Allahov Poslanik i pečat Vjerovjesnika; a Allah ima dobro znanje o svim stvarima.

(Sura 33: ajet 41)

Arapska riječ khatam u ovom ajetu ima mnogo značenja, ali suština titule khataman Nebijjin, bez ikakve sumnje, znači najbolji, vrhunski, zadnja riječ, konačna ovlast, onaj koji

13

obuhvata sve i svjedoči istinitosti drugih. (Leksikoni arapskog jezika F. W. Lane, Aqrab Al-Muwarid, Mufradat imama Ragiba, Fath i Zurqani)Drugi ajet koji govori o izvanrednosti Časnog Osnivača a.s. islama proglašava da su učenja Časnog Poslanika s.a.v.s. savršena i konačna. Ovaj ajet glasi ovako:

...Danas sam Ja za vas usavršio vašu vjeru i upotpunio Svoju blagodat prema vama i izabrao sam za vas islam kao vjeru...

(Sura 5: ajet 4)

Očigledan zaključak iz ove tvrdnje bio bi: od svih poslanika svijeta koji su donijeli zakon i u davanju svijetu najsavršenijeg učenja Časni Poslanik s.a.v.s. zauzima najviši položaj među poslanicima. Razvijajući dalje ovu temu, Časni Osnivač s.a.v.s. je (od Boga) uvjeren nesumnjivim terminima da će njemu objavljena Knjiga biti čuvana i zaštićena od umetanja od strane ljudi. Za njeno se učenje tvrdi ne samo da je savršeno nego je također proglašeno trajnim – da će biti održano čistim i po svom stvarnom obliku i po istim riječima kojima je bilo objavljeno Časnom Osnivaču islama s.a.v.s. historija zadnjih četrnaest stoljeća je dovoljan svjedok istinitosti ove tvrdnje.Navodimo neke relevantne ajete:

Zaista smo Mi objavili ovu opomenu i zaista ćemo je (Mi) čuvati.

(Sura 15: ajet 10)


14


A ovo je uzvišeni Kur’an, na ploči čuvanoj. (Sura 85: ajeti 22-23)

Prema ovim ajetima, jasno je da Časni Osnivač islama s.a.v.s. nije samo proglašen najvišim, nego je također i onaj koji je donio zadnji i trajni Šerijat (zakon), čija će ovlast ostati valjana do Sudnjeg dana.Kad ovo kažemo, možda će se neko zapitati da li se ova tvrdnja o prednosti Časnog Osnivača islama s.a.v.s. ne može svesti na stvaranje ljutnje ili nerazumijevanja među sljedbenicima drugih vjera i da li možda ova tvrdnja čini štetu. I kako se ova tvrdnja može uskladiti sa spomenutom temom – da islam osigurava mir u svim oblastima ljudskog interesa, a religija nije ništa manje važna među njima?Imajući na umu ovo pitanje, ja sam ovu tvrdnju morao malo detaljnije razraditi. Na ovo pitanje se može odgovoriti na zadovoljstvo nepristrasnom i ispitivačkom umu na više načina.Kao što je već ranije spomenuto, slične tvrdnje također iznose sljedbenici mnogih drugih religija. Jedino je razborito da svaki pojedinac istražuje prikladnost opravdanosti ove tvrdnje bez bespotrebnog uzbuđivanja. Sama po sebi takva tvrdnja ne treba vrijeđati osjećanja sljedbenika drugih religija koji iznose slične protuzahtjeve.Ali islam ide korak dalje i svoje sljedbenike uči poniznosti i pristojnosti tako da se njihovo vjerovanje u prednost Časnog Poslanika s.a.v.s. ne izražava nerazborito da se nanese uvreda drugima. Sljedeća dva hadisa Časnog Osnivača islama s.a.v.s. osvjetljavaju ovu temu: (i) Jedan od drugova Časnog Osnivača islama bio je

15

uključen u vrlo žestoku diskusiju sa nepokolebljivim sljedbenikom poslanika Junuza a.s. - poslanika ribe. Obje strane u debati tvrdile su da je njihov poslanik daleko nadmašio druge u izvanrednosti. Izgledalo je da je musliman učesnik u raspravi objašnjavao ovu tvrdnju na način da je povrijedio osjećanja sljedbenika Junuza, koji je prišao poslaniku Muhammedu s.a.v.s. i iznio prigovor protiv ovog muslimana uključenog u debati. Obraćajući se svim muslimanima, Poslanik je dao sljedeću uputu:

Nemojte mene proglašavati da sam uzvišeniji od Junuza (Jonah), sina Mattaha.

(Bukhari: Knjiga o poslanicima)

Neki muslimanski komentatori hadisa zbunjeni su ovim hadisom, jer se čini suprotnim od Kur’anske tvrdnje da je Muhammed s.a.v.s. uzvišeniji ne samo od Junuza a.s. nego i od svih poslanika. No, oni zapravo nisu shvatili glavnu poruku: ono što je Časni Poslanik rekao nije se odnosilo na to da on nije bio viši od Junuza a.s., nego jednostavno njegovi sljedbenici ne treba da ga proglašavaju superiornijim tako da to povrijedi osjećanja drugih. U kontekstu onoga što se dogodilo, jedini zaključak koji možemo izvući jeste da je Poslanik a.s. učio muslimane kako biti pristojan. On im je nalagao da vode računa o tome da se ne hvališu. Trebaju voditi računa da izbjegavaju diskutovanje o njegovom položaju na način da to povrijedi osjećanja drugih, jer bi takvo vladanje zaista bilo štetno putu islama. U protivnom će umjesto da pridobiju srca i umove za poruku islama biti postignut posve suprotan rezultat. (ii) Ovaj stav Časnog Poslanika s.a.v.s. dalje je potkrijepljen drugim hadisom u kojem je jedan musliman bio uključen u sličnu prepirku sa Jevrejom. Obojica su govorili i


16


tvrdili o superiornosti svojih duhovnih vođa. I ovog puta se isto dogodilo – nemusliman je došao Časnom Poslaniku i žalio se na ponašanje muslimana. Časni Poslanik s.a.v.s. odgovorio je svojom uobičajenom poniznošću i razboritošću i poučio ovog muslimana lekciji o pristojnosti i uljudnosti savjetujući ga:

Nemojte mene proglašavati da sam uzvišeniji od Musaa.

(Buhari; ibid)

Ukratko rečeno, ovo podrazumijeva da Bog odlučuje i proglašava razmjerno visoke položaje različitih poslanika najbližih Njemu. Posve je moguće da je u neko posebno vrijeme, u kontekstu neke određene religije, Bog možda izrazio Svoje zadovoljstvo poslanikom tog vremena posebnim riječima, kao da proglašava da je on najbolji. Superlativi – najbolji, najuzvišeniji - mogu, na koncu, također biti upotrijebljeni u odgovarajućim terminima u kontekstu ograničene primjene vremena i prostora.Ovo je lahko moglo odvesti sljedbenike te svete osobe da vjeruju kako je on bio najbolji i najsvetiji za sva vremena, a zapravo je ta njihova uzvišenost pripadala jednom ograničenom vremenu. No, iskreno vjerovanje u ovo ne treba se smatrati uvredom za druge. Civilizirano vladanje će zahtijevati da se takve stvari ne trebaju zloupotrebljavati, da se stvara ogorčenost među religijama. Upravo je to istinsko značenje savjeta Časnog Poslanika s.a.v.s., navedenog ranije. Ako pristalice svih vjera usvoje ovaj princip poniznosti i pristojnosti, svijet bi mogao ukloniti slične prepirke kako bi atmosfera bila prijatna.

17

Nijedna pojedinačna religija ne može držati monopol spasa

Pitanje spasa, koliko god možda bezazleno izgledalo, utjecajno je u svojoj opasnosti prema miru u religijskom svijetu. Jedna je stvar za neku religiju da očituje kako oni koji traže izbavljenje od šejtana i postizanje spasa treba da požure sigurnom okrilju te religije – jer će tamo naći spas i vječno oslobađanje od grijeha. No, posve je druga stvar za istu religiju da odmah potom očituje da će oni koji ne dođu da traže njeno utočište biti vječno osuđeni, svi zajedno i svaki pojedinac. Prema tome, šta god da rade kako bi zadovoljili Boga, koliko god mnogo voljeli svog Stvaraoca i Njegovo stvaranje, koliko god vodili život čistoće i pobožnosti, oni će zasigurno biti osuđeni na vječnu vatru. To će jedino rezultirati stvaranjem nemira u toj osobi. Poznato je da tako krut, uskogrudan i netolerantan pogled izražen provokativnim jezikom – kakav općenito koriste religijski pobornici- proizvodi žestoke pobune. U svijetu postoje različite vrste ljudi. Neki su obrazovani, kulturni i fini, i takve su i njihove reakcije na uvrede upućene njima. Ipak je ogroman broj religijski naklonjenih ljudi, bilo da su obrazovani ili neuki, za koje je vjerovatno da će burno reagovati kad se povrijede njihova religijska osjećanja.Nažalost, izgleda da je ovo vladanje svećenika (i uleme) gotovo svih religija svijeta prema onima koji ne postupaju saglasno sa njihovom vjerom. Čak je većina srednjovjekovnih učenjaka predstavljala islam jedinim vratima spasa - da je od pojave islama svim potomcima Adema koji su živjeli i umrli izvan okrilja islama uskraćen spas. Kršćanstvo ne nudi drugačiji pogled, niti bilo koja druga religija, koliko ja znam.No, dopustite mi da uvjerim svoje slušateljstvo da pripisivanje ovog nazadnog i uskog pogleda islamu nema nikakvog opravdanja. Časni Kur’an nam govori potpuno drugačiju priču u ovom pogledu.


18


Prema Časnom Kur’anu, nijedna religija svijeta ne može držati monopol spasa. Čak i ako su objavljene nove istine i došlo novo vrijeme svjetla, oni koji žive životom neznanja bez svoje krivnje i ne znaju za novi Šerijat i da je nastala nova era upute, i oni koji općenito nastoje voditi istinit i odan život, čak i ako su naslijedili pogrešno vjerovanje od svojih predaka, neće od Boga biti lišeni spasa. Sljedeći ajeti iz Časnog Kur’ana objašnjavaju dalje temu spasa:

Svakom ummetu Mi smo odredili načine žrtvovanja da se prema njima žrtvuju; zato, neka se oni ne raspravljaju s tobom o tome; a ti pozivaj Gospodaru svome, jer ti sigurno slijediš Pravu uputu.

(Sura 22: ajet 68)

U drugom ajetu Časni Kur’an proglašava u istom kontekstu:

Sigurno, oni koji su vjerovali (u Muhammeda), i Jevreji, i Sabiani, i kršćani – ko god vjeruje u Allaha i Sudnji dan i čini dobra djela, nad njima neće biti straha i oni neće tugovati.

(Sura 5: ajet 70)

Dozvolite mi da vas podsjetim - iako je izraz Narod knjige primjenjiv i na Jevreje i na kršćane, potencijalno, on ima mnogo širu primjenu. U kontekstu Kur’anske tvrdnje da ‘nema naroda

19

u svijetu kojem nije došao onaj koji upozorava’ i sličnih ajeta (citiranih ranije), nije nam ostalo nikakvog prostora za sumnju da nisu bili samo narodi Starog zavjeta i Gospela (ili Tevrata i Indžila), kojima je bila data knjiga, nego da su za dobrobit ljudi zasigurno bile objavljene i druge knjige. Tako će sve religije koje tvrde da su osnovane na Božijoj objavi također biti uključene među Narod knjige.Zatim, Časni Kur’an upotrebljava termin Sabi, što dalje razjašnjava ovaj predmet i otklanja sumnju. Sabi je termin upotrijebljen od Arapa koji vrijedi za sljedbenike svih nearapskih i nesemitskih religija koje imaju svoje vlastite objavljene knjige. Kao takvim, sljedbenicima svih religija zasnovanih na Božijoj objavi bilo je dato uvjerenje da se nemaju čega bojati od Boga i da im neće biti uskraćen spas ako ne uspiju, uprkos iskrenih napora, prepoznati istinitost nove religije, i iskreno i istinski se budu držali vrijednosti svoje stare religije. Časni Kur’an, govoreći o bilo kojoj grupi među vjernicima: Jevrejima, kršćanima i Sabijancima, koji su s odanošću slijedili svoju vjeru, obećava:

...imat će nagradu svoju kod Gospodara svoga; i nad njima nema straha, oni neće tugovati.

(Sura 2: ajet 63)

I:

I da se drže (učenja) Tevrata i Indžila i onoga što im je objavljeno od Gospodara njihovog, oni bi jeli


20


(ono) iznad njih i (ono) ispod svojih stopa. Među njima je jedan džemat, sredina; a mnogi među njima rade ono što je najgore.

(Sura 5: ajet 67)

Da bi spriječio muslimane da odreda kritikuju sve one koji ne pripadaju islamu, Časni Kur’an kategorički proglašava:

No, nisu oni svi isti. Među sljedbenicima Knjige ima jedna ispravna zajednica (u svom vjerovanju); u toku noći oni uče Allahove ajete i čine sedždu. Oni vjeruju u Allaha i Sudnji dan, i naređuju dobra djela, i zabranjuju loša djela, i žure da se natječu jedan s drugim u dobrim djelima. I ovi su među ispravnim. A koje god dobro djelo oni čine, neće im biti odbijeno; a Allah dobro zna bogobojazne.

(Sura 3: ajeti 114-116)

Danas postoji pogrešno shvatanje, nastalo zbog nedavnog rivalstva između Jevreja i muslimana, da će, prema islamu, svi Jevreji ići u Džehennem. Ovo je, u svjetlu onoga što sam pred vama proučio iz Časnog Kur’ana i u svjetlu sljedećeg ajeta koji ću vam proučiti, potpuno pogrešno:

A od Musaovog naroda ima ljudi koji upućuju (ljude) sa istinom i time pravdu čine.

(Sura 7: ajet 160)

21

Širenje harmonije i uzajamnog poštovanja među religijama

U Časnom Kur’anu, jasnim terminima je proglašeno da nisu samo muslimani ti koji čvrsto stoje uz istinu i savjetuju i ispravno dijele pravdu među sljedbenicima drugih vjera. Među sljedbenicima drugih vjera ima također i drugih ljudi koji čine isto.Ovo je stav koji cijeli svijet religije danas mora usvojiti kako bi popravio kvalitet odnosa sa drugim vjerama. Religijski mir ne može biti postignut bez njegovanja takvog široko tolerantnog, velikodušnog i humanog razumijevanja stavova prema ljudima drugih vjera.Misleći na sve religije svijeta općenito, Časni Kur’an proglašava:

A od onih koje smo Mi stvorili, bili su ljudi koji su upućivali ljude sa istinom i time su provodili pravdu.

(Sura 7: ajet 182)

Univerzalni koncept vjere

Od pamtivijeka mnogi filozofi sanjali su o trenutku kad će se ljudi okupiti kao jedna velika ljudska porodica pod jednom zastavom. Ovaj koncept ujedinjenja ljudi je bio podržavan ne samo od političkih mislilaca nego također i od ekonomista i sociologa. Ali nigdje ova ideja nije bila promicana sa većim žarom nego u domenu religije.Premda islam također dijeli ovo gledište s drugim religijama (neke imaju vrlo ambiciozne programe o svjetskoj dominaciji), unutar ovog prividnog zajedništva islam se izrazito razlikuje u svom stajalištu prema spomenutoj ambicioznoj tvrdnji. Ovdje


22


nema mjesta za dalju diskusiju o ovoj kontraverznoj temi, niti za debatu o tome koja religija je zapravo određena od Boga da okupi cijelo čovječanstvo pod jednu božansku zastavu. Ali za nas je vrlo važno da razumijemo dublji smisao takvih tvrdnji iznesenih od više religija svijeta. Ako dvije, tri ili četiri moćne religije sa čvrsto utemeljenom historijskom tradicijom istovremeno tvrde da su univerzalne, zar to neće stvoriti ogromnu zbunjenost i nesigurnost u umovima svih ljudskih bića? Zar njihovo uzajamno suparništvo i borba za dominacijom neće predstavljati stvarnu i znatnu prijetnju svjetskom miru?Samo takvi pokreti globalne dimenzije na strani religija stvar su ogromne zabrinutosti. Ali, dodati tome opasnost da takvi pokreti padnu u ruke neodgovornog, radikalnog i netolerantnog rukovodstva znači da će rizik biti mnogostruk i više stvaran nego teorijski. U slučaju islama, nažalost, široko je rasprostranjena propaganda da islam, gdje god je moguće, promoviše upotrebu sile za širenje svoje ideologije. Takve riječi potječu ne samo od protivnika islama nego također i od muslimanskih ‘hodža’ srednjovjekovnog razmišljanja. Razumljivo je, ako jedna religija izabere napad, druge će imati pravo da se brane istim oružjem. Naravno, ne slažem se s tim i strogo odbijam stanovište da islam zagovara upotrebu sile za širenje svojih ideologija – ali ću se ovom aspektu vratiti kasnije.Prvo ćemo ispitati logičnost takve tvrdnje od bilo koje religije svijeta. Može li bilo koja religija – islam, kršćanstvo, ili kako god je možda zvali – postati univerzalna u smislu da ta poruka bude primjenjiva za sve ljude svijeta, kakva god da je njihova boja, rasa ili nacija? A šta reći o mnoštvu različitih rasnih, plemenskih, nacionalnih tradicija, društvenih navika i kulturnih nazora? Koncept univerzalnosti kakav je predložen od strane religija ne samo da treba prevazilaziti geografske i nacionalne granice nego treba također da prevazilazi i vrijeme. Prema tome, pitanje je:

23

može li neka religija biti trajna, tj. mogu li učenja bilo koje religije biti jednako primjenjiva na ljude ovog doba kao i na one od prije hiljadu godina ili još mnogo ranije? Čak i ako jedna religija bude globalno prihvaćena od cijelog čovječanstva, kako ona može biti dovoljna da ispuni potrebe buduće generacije?Na sljedbenicima je svake religije da ukažu kako učenja njihove religije predlažu da riješe probleme o kojima smo naprijed diskutovali. Međutim, u ime islama, ja želim ukratko objasniti islamski odgovor na ova pitanja.

Islam je univerzalna religija

Časni Kur’an neprestano objašnjava da je islam religija čija su učenja srodna s ljudskom prirodom. Islam ističe da bilo koja religija koja je ukorijenjena u ljudsku prirodu prevazilazi vrijeme i prostor. Ljudska priroda je nepromjenjiva. Zbog toga, religija koja je istinski ukorijenjena u ljudsku prirodu postaje nepromjenjiva i čini dokaz tome pod uvjetom da sama sebe ne ograničava pretjeranim uplitanjem sa prolaznim situacijama čovjeka, u kojem god vremenu, kako on dalje napreduje. Ako se religija čvrsto drži ovih principa koji proističu iz ljudske prirode, takva religija ima logičan potencijal da postane univerzalna religija.Islam u tome ide korak dalje. U njegovom jedinstveno razumljivom stavu, on sve religije svijeta opisuje kako do određenog stepena posjeduju ovaj karakter univerzalnosti. Znači, u svakoj od Boga objavljenoj religiji, kao takvoj, uvijek se nalazi centralna jezgra učenja koja je vezana s ljudskom prirodom i vječnom istinom. Ova jezgra religije ostaje nepromjenjiva ukoliko, naravno, sljedbenici te religije ne iskvare njena učenja u kasnijem periodu.Slijedeći ajeti ilustriraju slučaj o kome govorimo:


24


A njima (narodu knjige) nije bilo naređeno drugo osim da Allaha obožavaju, da Mu budu iskreni u vjeri, uvijek naklonjeni Njemu, i da obavljaju namaz, i daju zekat. A ovo je učenje vjere koja je ispravna i vodi ispravnom.

(Sura 98: ajet 6)

Zato, vi usmjerite pažnju svoju prema vjeri, okrećući se uvijek (prema Allahu). Ovo je Allahova priroda po kojoj je On stvorio čovječanstvo. Nema mijenjanja Allahovog stvaranja. To je zaista vjera koja je čvrsta i učvršćuje (druge). Ali većina ljudi ne zna.

(Sura 30: ajet 31)

U vezi sa navedenim, moguće je da se pojavi pitanje o tome kakva je mudrost u slanju jedne religije poslije druge ako su sve imale isto osnovno učenje. Dalje, možda se neko pita zašto islam, odgovarajućim terminima, tvrdi da je univerzalna i savršena religija u odnosu na sve prethodne ako su sve imale isto nepromjenjivo univerzalno učenje primjenjivo na sva ljudska bića u svim vremenima? 1) U odgovoru na ovo pitanje Časni Kur’an skreće pažnju čovječanstva na nepobitnu historijsku činjenicu da su u knjigama i skriptama objavljenim prije Kur’ana učinjene neovlaštene promjene. Učenja u njima bila su iskrivljena u procesu postepenih popravljanja ili su kroz umetanje bili uvedeni novi elementi dok valjanost i vjerodostojnost ovih knjiga i skripti nisu

25

postali sumnjivi i nepouzdani.Zato, na ljudima koji pripadaju takvim religijama, naravno, leži dužnost da dokažu kako nikakva promjena ni na koji način nije bila učinjena. Što se tiče Kur’ana, on ima jedinstven i poseban položaj među svim religijskim knjigama i skriptama. Čak i pojedini od nepokolebljivih neprijatelja islama, koji ne vjeruju da je Kur’an Riječ Božija, moraju priznati da Časni Kur’an, bez ikakve sumnje, ostaje ista stalna i nepromijenjena knjiga za koju je Muhammed s.a.v.s. tvrdio da je Riječ Božija.Naprimjer:

Postoji svaka sigurnost, prema unutrašnjim i vanjskim činjenicama, da posjedujemo tekst koji je Muhammed lično najavio i koristio. (str. XXvIII)

Mi možemo, uz najstrožije pretpostavke, tvrditi da je svaki ajet u Kur’anu originalni i nepromijenjeni sastav Muhammeda lično. (str. XXvIII)

(Život Muhammeda od Sir Williama Mur , London, 1878)

Možda tamo postoje beznačajne pisarske greške, ali Kur’an Osmana ne sadržava ništa do nepatvorene osnove, iako je ponekad u vrlo neobičnom redu. Napori evropskih učenjaka da dokažu postojanje kasnijih umetanja u Kur’an su propali. (Prof. Noldeke u Enciklopediji Britannica; 9. izdanje, pod Kur’an)

Potpuno je drugačije područje rasprave o tome ko je koju knjigu sastavio. No, ista Knjiga kojoj je od drugih naroda Knjige bilo osporavano autorstvo od Boga stoji svjedokom činjenici da su ne samo Tevrat i Indžil (zajedno Stari Zavjet i Gospeli) djelimično Božije riječi nego da su također i druge knjige koje pripadaju raznim religijama u drugim dijelovima svijeta, nesumnjivo, također od istog Boga – samo su proturječja koja danas nalazimo


26


u njima napravili ljudi. Mora se reći da je stajalište Kur’ana daleko najrealnije i vodi miru među religijama.2) Što se tiče drugog pitanja, Časni Kur’an skreće našu pažnju na proces evolucije u svakoj oblasti ljudskog društva. Bile su potrebne nove religije ne samo radi obnavljanja temeljnih učenja starih religija koja je čovjek iskvario nego i što se više učenja, kako se društvo razvijalo, trebalo dodati prethodnim kako bi išla ukorak s vremenom i napretkom.3) To, ipak, nije sve. Drugi faktor djelovanja u ovom procesu mijenjanja religije bio je element s vremenom povezanih sporednih učenja, koja su bila objavljena samo da zadovolje zahtjeve određenog naroda ili perioda. To znači da se religije ne sastoje samo od centralnih jezgri nepromjenjivih principa, nego su također bile odjenute i perifernim, sporednim i čak prolaznim učenjima. 4) Na kraju, ali ništa manje važno, treba reći da čovjek nije odjednom bio obrazovan i obučen božanskim uputama, nego je postepeno vođen korak po korak do stadija mentalne zrelosti, gdje je bio smatran valjanim i zrelim da primi sve temeljne principe koji su bili potrebni za njegovu uputu. Prema Kur’anskoj tvrdnji, sporedno učenje utemeljeno na neodvojivim trajnim temeljnim principima bilo je također objavljeno kao dio konačne, savršene i usavršene religije, tj. islama. Ono što je bilo čisto lokalnog ili privremenog karaktera bilo je stavljeno van snage ili izostavljeno, a dio učenja koje je bilo potrebno u budućnosti bilo je osigurano i zadržano (vidi Časni Kur’an, Sura 5:14-16). Ovo je suština islamskog koncepta religijske univerzalnosti, za koju islam tvrdi da posjeduje. Na čovjeku je da istražuje i prosudi uporedne zasluge raznih tvrdnji u ovom pogledu.Mi se sada ponovo vraćamo pitanju takvih religija koje su sebi postavile cilj globalne prevlasti. Jasno je, islam ima takve ambicije. Časni Kur’an predskazanjem proglašava da je za islam određeno da će jednog dana postati jedina religija čovječanstva.

27

On je Taj koji je poslao Svog Poslanika s uputom i vjerom istinitom, da učini da ona prevlada nad svim vjerama, pa makar to mnogobošci mrzili.

(Sura 61: ajet 10)

Uprkos tome što je obavezan promovirati mir i sklad među raznim religijama, islam ne odvraća od natjecateljskog širenja poruka i ideologija u vidu postizanja prevlasti nad drugima. Zapravo, on krajnju prevlast islama nad svim drugim religijama proglašava plemenitim ciljem, kojem sve pristalice islama moraju težiti. Govoreći o Časnom Osnivaču islama s.a.v.s., Časni Kur’an kaže:

Ti reci: ‘O ljudi! Uistinu sam ja svima vama Allahov poslanik, čija je vlast na nebesima i na Zemlji. Nema boga osim Njega. On život i smrt daje. Zato vjerujte u Allaha i Njegovog Poslanika, Vjerovjesnika nepismenog, koji vjeruje u Allaha i Njegove riječi; i slijedite njega, da budete upućeni.

(Sura 7: ajet 159)

Međutim, da bi preduhitrio suprotnosti i pogrešna shvatanja, islam propisuje skup jasnih pravila vladanja koji za sve jednako osiguravaju pošteno postupanje, apsolutnu pravdu, slobodu govora, pravo izražavanja i pravo neslaganja.


28


Način širenja religije – potpuno negiranje sile

Kako može religija tvrditi za sebe da je univerzalna, internacionalna ili globalna a da ipak ne izazove suprotnosti? Nijedna religija sa univerzalnom porukom i globalnim ambicijama da ujedini čovječanstvo pod jednom zastavom ne može se čak ni trenutačno baviti idejom upotrebe sile da bi širila svoju poruku.

Sablje mogu pobijediti teritorije, ali ne mogu srca.Sila može saviti glave, ali ne može umove.

Islam ne odobrava upotrebu sile kao instrument za širenje svoje poruke. On proglašava:

Nema prisile u vjeri. Sigurno se Pravi put razlikuje od zablude...

(Sura 2: ajet 257)

Kad je vidljiva razlika između upute i zablude, nema potrebe za prisilu u vjeri. Ostavite čovjeku da sam odluči gdje je Istina i Uputa. Obraćajući se Časnom Poslaniku islama s.a.v.s., Bog ga jasno upozorava da ne upotrebljava silu u nastojanju da reformiše društvo. Njegov status reformatora jasan je iz slijedećeg ajeta:

Pa nastavi savjetovati, jer ti si samo savjetnik; ti nisi čuvar nad njima.


U vezi s istom temom, poslanik Muhammed s.a.v.s. upozoren je:

29

A ako oni okrenu glave, pa Mi tebe nismo poslali kao čuvara nad njima. Tvoja dužnost je samo da preneseš (poruku). (Prepusti Bogu da tu poruku učini djelotvornom.)

(Sura 42: ajet 49)

Čak i u slučaju svađe ili prepirke u procesu propagiranja nove ideologije i silovite reakcije s druge strane, islam i tada strogo savjetuje svoje pristalice da pokažu strpljenje i ustrajnost, i koliko god je moguće da izbjegavaju sukob. Zato, gdje god je muslimanima savjetovano da poruku islama uruče svijetu općenito, jasno im je izloženo moralno pravilo postupanja. Od mnogih ajeta koji govore o ovoj temi mi navodimo nekoliko da ilustrujemo ovu tačku:

Pozivaj putu Gospodara svoga mudrošću i lijepim savjetom, i raspravljaj s njima s najboljim argumentom. Sigurno, Gospodar tvoj najbolje zna ko je zalutao s Njegovog puta; i On zna one koji su ispravno upućeni.

(Sura 16: ajet 126)

I:

Odbijajte zlo najboljim (načinom). Mi smo dobro upoznati sa stvarima koje oni izjavljuju.

(Sura 23: ajet 97)


30


Ovdje ahsan znači najbolje, najprivlačnije, nešto krasno.Opisujući moralno pravilo vladanja pod kojim vjernici treba da dostavljaju Poruku, Časni Kur’an daje sljedeći komentar:

Kunem se vremenom, zaista, čovjek je na velikom gubitku, osim onih koji vjeruju i dobra djela čine i, držeći se istine, jedan drugom istinu savjetuju, i, držeći se strpljenja, jedan drugom strpljenje savjetuju.


Zatim:

Uz to, on treba biti od onih koji vjeruju i, držeći se strpljivo, oni jedan drugom strpljenje savjetuju i, držeći se milosti, oni jedan drugom milost savjetuju.

(Sura 90: ajet 18)

Koja će religija ostati

Prema Časnom Kur’anu, preživljavanje i konačna pobjeda Poruke potpuno ovisi o snazi njenih argumenata, a ne o materijalnoj sili koju ona može upotrijebiti. Časni Kur’an je vrlo jasan i specifičan u vezi s ovim i naglašava da će takvi napori, čak i da najsnažnije sile budu upotrijebljene kako bi satrle Istinu i poduprle neistinu, uvijek biti poništeni i neuspješni. Razum će uvijek prevladati nad grubom silom materijalnog oružja. Naprimjer, u Časnom Kur’anu je rečeno:

31

...A oni koji su čvrsto vjerovali da će sresti Allaha rekli su: ‘Koliko puta su malobrojne skupine, po Allahovoj naredbi, pobijedile velike! A Allah je sa strpljivima.

(Sura 2: ajet 250)

Koncept nadmoći islama treba biti shvaćen u kontekstu naprijed spomenute Božije naredbe.U drugom dijelu ajeta Časnog Kur’ana rečeno je:

...Allah je zadovoljan s njima, i oni su zadovoljni Njime. Ovo je Allahova skupina. Pazite! Allahova je skupina koja će biti uspješna.

(Sura 58: ajet 23)

U toku Bitke na Bedru (prve bitke u historiji islama) protiv malog broja muslimana digla se moć mekkanskih idolopoklonika, brojno nadmoćnih, daleko moćnijih u oružju i opremi, i prisilili su muslimane da radije vode odbrambenu bitku za očuvanje svoje ideologije nego za vlastito preživljavanje. Časni Kur’an o ovom kaže:

...da sa otvorenim dokazom pogine onaj za koga je bilo određeno da pogine, a da sa otvorenim dokazom preživi onaj za koga je bilo određeno da preživi.

(Sura 8: ajet 43)


32


Ovo je trajni princip koji je odigrao najvažniju ulogu u evoluciji čovječanstva. Bit ove poruke je preživljavanje najprikladnijih.To je, ustvari, metodologija evolucije života.

Sloboda govora

Sloboda govora i izražavanja vrlo je bitna za širenje poruke, kao i za uspostavljanje dostojanstva čovjeka. Nijedna religija nije vrijedna ukoliko se ne bori za uspostavljanje i zaštitu ljudskog dostojanstva. U pogledu onoga što je prošlo, očito je da je za religiju kao što je islam nemoguće da negira slobodu govora i izražavanja. Naprotiv, islam na takav način i sa takvom smionošću podržava ovaj princip, što se rijetko može vidjeti u bilo kojoj drugoj ideologiji ili religiji u svijetu. Naprimjer, Časni Kur’an proglašava:

Oni kažu: ‘Sigurno niko neće ući u Džennet osim Jevreja ili kršćana.’ Ovo su samo njihove želje. Ti reci: ‘Iznesite čvrst dokaz ako ste istiniti.’

(Sura 2: ajet 112)

Zatim:

Jesu li oni uzeli bogove mimo Njega? Ti reci: ‘Iznesite svoj čvrst dokaz. Ovdje je opomena za one koji su sa mnom, i opomena onih koji su bili

33

prije mene.’ Ali većina njih ne zna Istinu, i zato se okreću.

(Sura 21: ajet 25)

I:

I Mi ćemo izvesti iz svakog naroda jednog svjedoka i reći ćemo: ‘Donesite svoj dokaz.’ Onda će oni znati da istina pripada Allahu. A da će im ono što su izmislili biti izgubljeno.

(Sura 28: ajet 76)

I:

Ili, imate li neki nadmoćan i svijetao dokaz? Onda donesite svoju knjigu, ako ste istiniti.

(Sura 37: ajeti 157-158)

Granica za slobodu

Sloboda i jednakost su dva važna slogana koji imaju utjecaja u cijelom svijetu sa različitom jačinom i drugačijim oznakama u različitim dijelovima svijeta. Nema sumnje, međutim, da čovjek postiže veće znanje i svijest o važnosti i vrijednosti slobode. Svuda se osjeća strašna potreba za oslobađanjem. Ali, od čega? Je li od jarma strane uprave, diktatorstva, fašizma, teokratskih ili drugih režima sa totalitarnim filozofijama, ugnjetačkih demokratija i korumpiranih birokratija, ekonomskog smrtonosnog pritiska siromašnih zemalja od strane bogatih, neznanja, praznovjerja ili klanjanja idolima? Ali čovjeku je to dosadilo. Zapravo, danas čovječanstvo traži slobodu od svih ovih nevolja.


34


Islam se zauzima za put oslobađanja od svih ovih nevolja, ali ne na način da to izaziva nered, haos i osvetu bez razlike, što izaziva patnje nevinih.

‘A Allah zaista ne voli nered.’ (Sura 2: ajet 206).

Ovo je poruka islama.

Islam, kao i svaka druga religija, ističe ulogu uravnotežene slobode u duhu davanja i uzimanja, da pojedinac ima neke odgovornosti prema društvu i da mu društvo daje neka prava. Koncept apsolutne slobode je prazan, nadnaravan i nerealan u kontekstu društva. Ponekad se ovakav koncept slobode pogrešno shvaća i pogrešno primjenjuje, tako da se ljepota ovog cijenjenog principa slobode govora preobražava u slobodu vrijeđanja i klevetanja, što sve postaje odvratno.

Kleveta za časne religijske vrijednosti

Islam ide korak dalje od bilo koje druge religije u darivanju slobode govora i izražavanja čovjeku. Nema sumnje, kleveta časnih religijskih vrijednosti osuđena je na moralnim i etičkim osnovama, ali nikakva fizička kazna u islamu nije prepisana za ovu klevetu uprkos većinskom mišljenju u današnjem svijetu.Ja sam detaljno i s dubokom koncentracijom proučavao Časni Kur’an, ali nisam uspio naći ni jedan jedini ajet koji proglašava da je kleveta za časne religijske vrijednosti prijestup koji treba biti kažnjiv od strane čovjeka.Premda Časni Kur’an vrlo strogo osuđuje nepristojno ponašanje i bestidan govor, ili povredu osjećanja drugih, bez razloga ili s razlogom, islam ne zagovara kaznu za ovu klevetu na ovom svijetu, niti ikome daje takvo pravo.

35

Kleveta za časne religijske vrijednosti spomenuta je pet puta u Časnom Kur’anu. 1) Naprimjer, spominje se općenito:

Sigurno vam je On već objavio u Knjizi odredbu: kad čujete da se Allahovi ajeti poriču i da im se ruga, ne sjedite sa tim ljudima dok se ne zauzmu u drugačiji razgovor; jer bi u tom slučaju vi bili kao i oni. Zaista će Allah okupiti licemjere i nevjernike u Džehennemu, sve skupa.

(Sura 4: ajet 141)

A kad vidiš one koji se izruguju Našim ajetima, onda se odvoji od njih dok ne zauzmu drugi govor. A ako te šejtan navede da zaboraviš, onda nemoj sjediti sa ljudima silnicima, nakon što se sjetiš.

(Sura 6: ajet 69)

Kakav krasan odgovor krajnjoj odvratnosti klevete! Ne samo da islam ne dozvoljava da bilo koje ljudsko biće preuzme kaznu klevetnika u svoje ruke nego proglašava da ljudi trebaju pokazati svoj protest protiv klevetanja demonstrativnim odlaskom iz skupine ljudi gdje se ruga i ismijava religijskim vrijednostima. Nema ni prijedloga za bilo kakve izričite mjere; čak ni stalni bojkot klevetnika nije propisan Časnim Kur’anom. Naprotiv, Časni Kur’an vrlo jasno govori da ovaj bojkot treba trajati onoliko vremena koliko je trajao čin klevete.


36


2) Zatim, kleveta je spomenuta u suri Al-An’am, gdje je, hipotetski, diskutovano o pitanju klevetanja ne samo Boga nego i o klevetanju idola i zamišljenih predmeta obožavanja mimo Boga. Čovjek je opijen ljepotom Kur’anskih učenja kad čita:

I ne psujte one koje oni pozivaju mimo Allaha, da ne bi oni, iz neprijateljstva, psovali Allaha u neznanju. Ovako smo svakom narodu Mi prikazali lijepim njihova djela. Onda je njihov povratak Gospodaru njihovom; i On će ih obavijestiti o onom što su radili.

(Sura 6: ajet 109)

Muslimani su ti kojima je ovaj ajet upućen. Njima je strogo zabranjeno da kleveću (psuju) idole i zamišljene bogove idolopoklonika. Istaknuto je da se drugi, ako neko tako čini, mogu uzvraćanjem upustiti u klevetanje (psovanje) Boga. U ovoj hipotetskoj diskusiji klevetanja Boga i idola na jednak način nije propisana nikakva fizička kazna ni u kom slučaju.Moralna pouka ovog učenja nadahnuta je dubokom mudrošću. Ako neko počini prijestup protiv nečijih duhovnih osjećaja ili protiv duhovnih osjećaja drugih, povrijeđena strana ima pravo uzvratiti na isti način bez obzira na prirodu svojih vjerovanja i bez obzira je li upravu ili nije. Ni jednoj strani nije dozvoljeno uzvraćati na drugačiji način. Iz ovoga možemo pouzdano zaključiti da vjerska uvreda treba biti uzvraćena istim sredstvima baš kao što se i fizička povreda fizički uzvraća – ali bez prekoračenja. 3) Kleveta je spomenuta u Časnom Kur’anu u vezi sa Merjemom i Isaom a.s.:

37

I zbog njihovog nevjerovanja i njihovog iznošenja teške klevete protiv Merjeme.

(Sura 4: ajet 157)

Ovaj ajet se odnosi na historijsko stajalište Jevreja u vrijeme Isaa a.s. (Isusa Krista). Prema ovom ajetu, Jevreji su počinili tešku klevetu proglašavajući hazreti Merjemu nečasnom i izjavljujući da je Isa a.s. dijete sumnjivog rođenja.Arapska riječ Buhtanan Azeema (naprijed prevedeno kao ‘teška kleveta’) najstrožijim riječima izražava osudu ove klevete na strani Jevreja. Pa ipak, iznenađujuće je da nikakva fizička kazna nije bila propisana. 4) Zanimljivo je primijetiti: dok su Jevreji osuđeni Kur’anom što su počinili djelo klevete protiv Merjeme i Isaa a.s., u isto vrijeme kršćani su ukoreni za čin klevete protiv Boga, tvrdeći da je Bog dobio sina sa ženom, ljudskim bićem. U sljedećem ajetu Časni Kur’an to proglašava strahotom. Pa ipak, fizička kazna bilo koje vrste nije određena za to, niti je dato pravo ljudskom sudu da kazni one koji su klevetali Boga. Slijedeći ajet u Časnom Kur’anu govori o osudi kršćana za klevetu protiv Boga:

Oni nemaju znanja o tome, a nisu imali ni njihovi očevi. Velika je riječ koja izlazi iz njihovih usta. Oni ne govore ništa nego laž.

(Sura 18: ajet 6)

5) Na kraju, dopustite mi da pređem na najosjetljiviju oblast – u smislu da su današnji muslimani osjetljiviji na klevetu protiv Časnog Osnivača islama s.a.v.s. nego na klevetu protiv bilo čega drugog – čak i protiv Boga!


38


Ipak, tu je i jedan slučaj klevete koji je toliko težak da je zabilježen u samom Časnom Kur’anu, a govori o Abdullahu bin Ubayy bin Salulu, poznatom u historiji islama kao poglavica licemjera. Jedanput je, vraćajući se sa ratnog pohoda, Abdullah bin Ubeyy javno izjavio da će u momentu kad se vrate u Medinu najugledniji istjerati najnižeg među Medincima.

Oni kažu: ‘Ako se vratimo u Medinu, sigurno će onaj najugledniji odatle istjerati onog najnižeg!’, a čast pripada Allahu i Njegovom Poslaniku i vjernicima, ali licemjeri ne znaju.’

(Sura 63: ajet 9)

Svi su shvatili da se navedena uvreda odnosila na Časnog Poslanika s.a.v.s. Sljedbenici su ključali od gnjeva i ljutnje do te mjere da bi, ukoliko bi im bilo dozvoljeno, zasigurno ubili Abdullaha bin Ubayya. Preneseno je vjerodostojno da je uzbuđenje u ovom događaju bilo tako veliko da je čak i sin Abdullaha bin Ubayya lično prišao Časnom Osnivaču islama s.a.v.s. i tražio odobrenje da vlastitim rukama ubije svog oca. Sin je opravdavao taj svoj prijedlog u smislu da bi, ako neko drugi to učini, on mogao kasnije u neznanju misliti o odmazdi protiv ubice svog oca. Arapi su stoljećima imali običaj da se svete čak i za malu uvredu upućenu njima ili njihovoj bliskoj rodbini. vjerovatno je njegovom sinu takva osveta bila na umu. No, Časni Poslanik s.a.v.s. odbio je njegov zahtjev, a nije dozvolio nikome drugom od svojih drugova da na bilo koji način kazni ovog licemjera, Abdullaha bin Ubeyya. (Prenio Ibn-Ishak: Al-Seera tun Nabavijja od Ibn-hašima, dio III; str. 155)Nakon što se vratio iz Medine poslije ratnog pohoda, Abdullah

39

bin Ubeyya je nastavio živjeti u miru. Kad je na kraju umro prirodnom smrću, Časni Poslanik s.a.v.s. je, na iznenađenje svih, Abdullahovom sinu dao svoju vlastitu košulju da može omotati tijelo svoga oca za ukop – što je jedinstven čin blagoslova; zaista su ostali sljedbenici sigurno imali želju da sebi uzmu tu košulju od njegovog sina u zamjenu za sve što su imali. I ne samo to, Časni Poslanik je odlučio da mu klanja dženazu. Mora da je ova odluka duboko uznemirila mnoge od njegovih drugova, koji nikada nisu mogli oprostiti Abdullahu za spomenutu tešku uvredu. Ipak je ostalo u amanet hazreti Omeru r.a., koji je kasnije naslijedio Poslanika s.a.v.s. kao drugi halifa, da izrazi ovu njihovu potisnutu tjeskobu. Preneseno je i to da je Omer r.a., kad je Časni Poslanik s.a.v.s. krenuo na dženazu, iznenada istupio naprijed i stao mu na put moleći ga da promijeni svoju odluku. Pri tome je Omer r.a. podsjetio Poslanika s.a.v.s. na ajet Časnog Kur’ana u kojem je spomenuto da za neke licemjere neće biti primljeno posredovanje čak i ako Časni Poslanik s.a.v.s. bude tražio oprost za njih sedamdeset puta. Uzgred rečeno, broj sedamdeset se ne treba uzimati doslovno zato što je, prema arapskoj upotrebi, on bio samo upotrijebljen da ukaže na veliki broj.Međutim, Časni Poslanik s.a.v.s. nasmijao se i odgovorio: ‘Stani po strani, Omere. Ja znam bolje. Da znam da mu Bog neće oprostiti čak i ako tražim oprost sedamdeset puta, ja bih tražio oprost za njega više od sedamdeset puta. Poslanik je onda predvodio dženazu za Abdullaha bin Ubeyya. (Buhari II, Kitab Al-Džanaiz, str. 121, i ibid Bab-al-Kafn, str. 96-97).Ovaj događaj je očit primjer onima koji do iznemoglosti traže smrt za klevetnika koji se usudi da uvrijedi Časnog Osnivača islama s.a.v.s. i koji traže da kazna bude smrt i ništa drugo.I zaista, ovakva vjera ima pravo tvrditi da može stvoriti mir među svim religijama svijeta.


40


Međureligijska suradnja

U međureligijskim odnosima islam ide korak dalje proglašavajući:

...I nemojte da vas neprijateljstvo nekog naroda navede na nasilje, zato što su vas oni zaustavljali od Mesdžidil-harama. I pomažite jedan drugom u dobročinstvu i bogobojaznosti; a nemojte pomagati u grijehu i neprijateljstvu. I bojte se Allaha, zaista je Allah oštar u kažnjavanju.

(Sura 5: ajet 3)

Časni Kur’an ne odobrava muslimanima da nepravedno postupaju, čak i sa neprijateljima koji su počinili agresiju protiv njih zbog religijske mržnje. Sada se okrećemo kategoriji onih nevjernika za koje se ne zna da su preuzeli aktivnu ulogu u neprijateljstvima protiv muslimana. S obzirom na njih, vjernicima je rečeno u Časnom Kur’anu:

Uskoro će Allah uspostaviti ljubav između vas i onih sa kojima ste u neprijateljstvu; a Allah je svemoćan; i Allah najviše prašta (i) milostiv je.Allah vam ne zabranjuje da onima koji se nisu borili protiv vas zbog vaše vjere i koji vas nisu istjerali iz vaših domova činite dobročinstvo i da

41

postupate pravedno; zaista Allah voli one koji čine pravdu.


Muslimani su također poučeni tome da pozivaju narod Knjige i da s njima surađuju u širenju poruke Božijeg Jedinstva - zajedničkog vjerovanja koje imaju. Smisao sljedećeg ajeta je da istakne tačku zajedništva i zacrta uzajamni program za korist čovječanstva prije nego da ističe razlike koje dovode do nesloge i razdora.

Ti reci: ‘O sljedbenici Knjige! Dođite oko riječi jednake između nas i vas – da ne obožavamo nikoga osim Allaha, i da ne pripisujemo druga Njemu, i da neki od nas ne uzimaju nekog drugog za gospodare mimo Allaha.’ Pa ako se oni okrenu, onda reci: ‘Budite svjedoci da smo mi muslimani.’

(Sura 3: ajet 65)

Zaključak

Prije istraživanja o bilo kakvoj značajnoj ulozi koju istinske religije svijeta mogu imati u osiguravanju mira čovjeku u svim oblastima ljudske aktivnosti, veoma je bitno da kritički ispitamo ulogu religija u utemeljenju mira unutar različitih dijelova svojih vlastitih pristalica i, isto tako, da ocijenimo da li religije – sve dotle dok postoje – mogu ikada naučiti da žive u miru jedna s drugom. Sudeći po rastućem utjecaju materijalizma i isticanju svijeta kao cjeline koja želi da se umjesto ka duhovnim kreće


42


ka tjelesnim i bludnim zadovoljstvima, možemo početi vjerovati da religija nema nikakve važne uloge za ovo stanje i da to zato trebamo zaboraviti. Nažalost, ja se ne slažem s takvim zaključkom. Jer, ukoliko ne reformišemo religijsko vladanje, unutarnje i vanjsko, religija će i dalje igrati vrlo snažnu negativnu ulogu, prije nego korisnu pozitivnu ulogu u našim naporima da postignemo globalni mir. Religija, koja je trebala igrati vodeću ulogu u stvaranju mira, uklanjajući nerazumijevanje među pristalicama raznih sekti i religija, njegujući pristojnost, i promovišući princip - živjeti i dati drugima da žive, nažalost u ovom vremenu igra vrlo malu i beznačajnu ulogu, ako uopće i ima neku ulogu u promovisanju mira bilo gdje u svijetu. Ipak, u stvaranju nereda i krvoprolića i u izazivanju bijede i ogromne patnje ona je još uvijek vrlo moćna i dinamična sila koja se uopće ne treba potcjenjivati. Nikakav globalni mir ne može se zamisliti bez vraćanja ovom važnom problemu i popravljanju njegovih pogrešaka. Unutar religije, religijska osjećanja mogu biti snažno potaknuta i aktivirana kako bi širila bijedu i patnju među dijelom svojih pristalica za koje se, nažalost, događa da pripadaju manjinskoj sekti unutar te religije. Cijela historija muslimana puna je takvih negativnih i prijezira vrijednih događaja, gdje je upravo islam, religija mira, upotrijebljena da uništi mir nevinih vjernika, koji, naravno, vjeruju u islam, ali ne na način kako bi drugi htjeli. Zapravo, proučavanje historije islama dokazuje, izvan svake sumnje, da je islam zloupotrebljavan za proganjanje samih muslimana. ‘Sveti ratovi’ koje su muslimani vodili protiv muslimana daleko su brojem nadmašili i daleko pretežu nad ‘svetim ratovima’ koje su muslimani vodili protiv križara u zadnjih četrnaest stoljeća.Ovo poglavlje nije zatvoreno. Ono što se događa u Pakistanu protiv ahmadi muslimana i nerijetko i protiv šiija manjine dovoljno je da centar naše pažnje skrene na činjenicu da ovaj

43

gnusni problem, koji je trebao davno izumrijeti, još živi. U kršćanstvu međusobno proganjanje kršćana možda izgleda kao nešto posve drugačije, sahranjeno pod krhotinama evropske i američke historije. No, proučavanja religijsko-političkog sukoba Irske izgleda dokazuju drugačije. Također, postoje potencijalne opasnosti sektaškog sukoba unutar kršćanstva u drugim dijelovima svijeta, koji su trenutno okupirani drugim sukobima i svađama.U međureligijskim odnosima, kao što su hindu-muslimanski nemiri u Indiji, ili muslimansko-kršćanski sukobi u Nigeriji, ili jevrejsko-muslimanska neprijateljstva na Srednjem Istoku i na drugim mjestima, i također skrivena struja politički i ekonomski krhkog jevrejsko-kršćanskog odnosa, samo čine nekoliko znakova skrivenih opasnosti koje leže kao neaktivni vulkani u podzemlju religijskog svijeta.važnost reformisanja postupanja prema ovakvim problemima je velika, i koliko god je naglašavali, ne može biti pretjerano naglašena. Da ukratko ponovim islamsko stajalište o tome kako ovakvi problemi trebaju biti riješeni. U zaključku ističemo: 1) Sve religije svijeta, bilo da vjeruju u islam ili ne, moraju postupati suglasno sa ovim naglašenim islamskim principom neodobravanja upotrebe sile i prinude na bilo koji način kao instrumenta u rješavanju međusektaškog i međureligijskog sukoba. Izbor religije, sloboda ispovijedanja, propagiranja, praktikovanja i vršenja obreda, ili odricanje ili prestanak vjerovanja ili promjena nečijeg vjerovanja moraju biti potpuno zaštićeni. 2) Čak i ako se druge religije ne mogu složiti sa islamskim konceptom univerzalnosti istine i čak i ako su, naprimjer, s tačke gledišta judaizma, kršćanstva, budizma, konfučionizma, hinduizma, zoastroizma itd., sve druge religije neistinite i nemaju ništa s Bogom, onda uprkos ovom negiranju istine negdje


44


drugo, sve religije moraju postupati suglasno sa islamskim principom obzirnosti i poštovanja prema osnivačima i svetim osobama drugih vjera. Ovim svjedočenjem oni neće ugroziti svoje principe. To je jednostavno stvar temeljnih ljudskih prava. Mora biti priznato pravo svakog ljudskog bića da njegova vjerska osjećanja neće biti ugrožena i povrijeđena. 3) Treba da zapamtimo da navedeni princip ne može biti nametnut bilo kakvim nacionalnim ili međunarodnim zakonom. On treba biti shvaćen zajedno sa principom da kleveta ne treba da se kažnjava državnim ili međunarodnim zakonom, nego to treba biti presuđeno i da se od toga odvraća promovisanjem javnog mnijenja da bi se takvi postupci osudili kao nepristojni, nerazboriti i prezira vrijedni. 4) Potrebno je što više podsticati i promovisati međureligijske konferencije po uzoru kakav je u prvom dijelu ovog stoljeća uvela Ahmadija muslimanska zajednica. Duša i duh takvih konferencija mogu biti ukratko izloženi sljedećim karakteristikama:

a) svi govornici trebaju biti podstaknuti da istaknu dobre tačke, i privlačne i osobite odlike svojih pojedinačnih vjera bez klevetanja (i omalovažavanja) drugih vjera; b) poželjno je da govornici koji pripadaju jednoj vjeri iskreno nastoje otkriti dobre odlike drugih vjera, te da govore o njima i objasne zašto su impresionirani njima; c) govornici koji pripadaju različitim vjerama trebaju odati poštovanje plemenitosti i karakteru vođama drugih vjera. Naprimjer, Jevrej govornik može govoriti o značajnim odlikama Časnog Poslanika Muhammeda, koje mogu cijeniti sva ljudska bića bez ugrožavanja svojih religijskih načela. Slično tome, musliman govornik može govoriti o Krišni a.s., hindu govornik o Isau a.s., budist o Musu a.s. i tako dalje. U toku treće decenije ovog stoljeća ovakve konferencije je održavala

45

Ahmadija zajednica i bile su od ogromne koristi i dobivale su sve veću popularnost u popravljanju hindu-muslimanskih odnosa u Indiji; d) bez predrasuda prema onom što je bilo predloženo u tački c svetost religijskog dijaloga mora biti zaštićena između sekti i vjera. Međureligijska razmjena mišljenja ne smije biti osuđena kao nastojanje da se ometa religijski mir. To je način vođenja dijaloga, koji, ako je pogrešan, treba biti osuđen, a ne sam dijalog. Slobodan tok ideja je najvažnije od temeljnih ljudskih prava, neophodno za preživljavanje najprikladnijih. To ne treba biti ugroženo ni po koju cijenu.

e) da bi se smanjio krug razlika i proširile mogućnosti usaglašavanja, veoma je važno da sve religije prihvate princip da svoje debate sa sljedbenicima drugih vjera ograniče na izvore njihovih pojedinačnih religija. Kur’anski proglas da su sve religije jednake po svom početku ne treba biti uzet olahko. To sadrži ogromnu mudrost, koju trebaju ispitati i istražiti sve religije za svoju vlastitu korist, kao i za korist ljudskog roda uopće; 5) mora biti promovisana i podsticana suradnja u svim dobrim planovima i programima za uzajamnu korist ljudi. Naprimjer, dobrotvorni projekti mogu se pokrenuti zajedno među kršćanima i muslimanima, hindusima i Jevrejima itd.

Samo se onda, nadamo se, može ostvariti stari utopijski san prijašnjih mudraca i mislilaca o ujedinjenju svih ljudi pod jednu zastavu u svim oblastima ljudske aktivnosti – bilo da su one religiozne, društvene, ekonomske ili političke prirode i svega što je zbilja važno.


46


BILJEŠKE:

1. Sura 16: An-Nahl: 37.2. Sura 40: Al-Mu’min: 79.3. Sura 35: Fatir: 24-25.4. Sura 2: Al-Bakarah: 286.5. Sura 4: An-Nisa: 151-153.6. Sura 2: Al-Bakarah: 254.7. Sura 4: An-Nisa: 42.8. Sura 33: Al-Ahzab. 41.9. ‘Leksikon arapskog jezika’, E. W. Lane, Aqrab al-Mavarid, Mufradat Imama Ragiba, Fath i Zarkani10. Sura 5: Al-Maida: 4.11. Sura 15: Al-hidžr: 10.12. Sura 85: Al-Burudž: 22-23.13. Al-Bidaya van Nihaya Libni Kathir, tom 1, str. 171.14. Ibid. Tom 1, str. 237. vidi također Buhari.15. Sura 22: Al-hadž: 68.16. Sura 5: Al-Maida: 70.17. Sura 2: Al-Bakarah: 63.18. Sura 5: Al-Maida: 67.

Zaista Allah naređuje pravednost, i dobročinstvo, i da dajete kao (što dajete) bližnjim svojima; i zabranjuje bestidnost, i ružan govor, i prekoračenje. On vas savjetuje da primite pouku.

Časni Kur’an, 16:91.

Znajte da je život ovog svijeta samo igra i zabava, i ispunjavanje želja duše koje vas čine nemarnim prema glavnom cilju, i ukras i međusobno hvalisanje i nadmetanje u bogatstvu i djeci; (ovaj život je) kao kiša čije rastinje veseli (srca) nevjernika. Ono brzo raste i onda ga vidiš požutjelog; zatim to postaju polomljeni komadići. A na drugom svijetu je oštra kazna (određena), a i oprost od Allaha, i zadovoljstvo. A život ovog svijeta samo je jedna privremena varljiva korist.

Časni Kur’an, 57:21.

48


Drugo poglavlje

DRUŠTVENI MIR

hAJDE DA SE SADA vRATIMO PITANJU uloge islama u omogućavanju društvenog mira u ovom vremenu.

Suvremeni društveni sistem

Nažalost, religijski utjecaj na moralno ponašanje brzo se gubi u društvu. Da bi dalje pogoršala situaciju, u pokretu je snažna želja za oslobađanjem od religijskih obaveza i to uzima maha skoro svuda u suvremenom svijetu. Pa ipak, prisutna je panika nastala iz sve većeg pomanjkanja sigurnosti i razuzdanosti u društvenom ponašanju koje ide uporedo sa općim sklonostima da se zanemare i omalovaže religijska i moralna pravila. vjerovanje u živog Boga, koji je oblikovao ne samo sudbinu ljudskih bića nego također ima pravo da odredi uzore njihovog svakodnevnog života naglo opada.

49

Časni Kur’an ukratko o ovom stanju kaže:

Nered je zavladao kopnom i morem. (Sura 30: ajet 42)

Kršćanstvo, kao dominantna religija Zapada, imalo je do nastanka devetnaestog stoljeća strog i djelotvoran utjecaj na moralno ponašanje svojih pristalica na Zapadu. Nažalost, više nije tako.Umjesto toga, zbog uzajamnog utjecaja naučnog socijalizma, naglog naučnog razvoja i materijalnog blagostanja, razvila se civilizacija koja prisiljava kršćanstvo da korak po korak uzmiče, i dobiva sve slabiju ulogu u oblikovanju društvenog ponašanja. Moralno ponašanje je zato na Zapadu toliko malo ili toliko mnogo kršćansko u svom karakteru koliko je moralno ponašanje u većini muslimanskih zemalja islamsko. Nažalost, isto je stanje društvenog i moralnog ponašanja na drugim mjestima u svijetu. Toliko je mnogo budista, konfučionista i hindusa u svijetu danas. Nažalost, vrlo se malo od budizma, konfučionizma ili hinduizma može opaziti.

More, more na sve četiri strane, a ni kapi da ugasi žeđ.

Ako religiozna ili tradicionalna pravila etike nestaju u društvu, moral će izgubiti sav značaj za generaciju koja više ne prihvata slijepo svoje tradicionalno naslijeđe kao zdravo i valjano. Takva generacija će obavezno proći kroz kritični prijelazni period praznine. Ovo će, zauzvrat, proizvesti novi žar za istraživanjem. Takav proces istraživanja može ali i ne mora voditi otkrivanju boljeg i prikladnijeg vladanja. On može, s druge strane, završiti u potpunom haosu ili u stanju moralnog bezakonja. Nažalost, kako ja vidim stvari, ovaj drugi put je onaj koji je današnje

DRUŠTvENI MIR

50


društvo izabralo.vjetar promjene puše kroz društva svijeta, bilo da su istočna ili zapadna, vjerska ili svjetovna. To je zao vjetar koji zagađuje cijelu svjetsku klimu. Ali tragedija je što moderni svijet izgleda daleko više svjestan i upoznat s rastućim stepenom zagađenja u materijalnoj atmosferi nego s naglim rastom stepena moralnog zagađenja u našem društvenom okruženju.Časni Kur’an, očito govoreći o takvom vremenu, kaže:

Kunem se vremenom, zaista, čovjek je na velikom gubitku, osim onih koji vjeruju i dobra djela čine i, držeći se istine, jedan drugom istinu savjetuju i, držeći se strpljenja, jedan drugom strpljenje savjetuju.

(Sura 103: ajet 2-4)

Eksploatacija, varanje, licemjerstvo, sebičnost, tlačenje, pohlepa, suluda potraga za zadovoljstvom, nedisciplina, korupcija, krađa, pljačka, ugrožavanje ljudskih prava, podvale, izdajništvo, nedostatak odgovornosti i nedostatak uzajamnog poštovanja i povjerenja postali su obilježja modernih društava. Tanki uljepšani izgled civilizacije ne može više sakriti ružnoću koja postaje sve očiglednija. Međutim, bilo bi pogrešno reći da ovi prijeteći znakovi ljudskih padova nisu bili prisutni i u vremenima koja su prošla. Zapravo, mnoge civilizacije u prošlosti također su patile od istih bolesti prije nego što je njihovo poglavlje u knjizi ljudske historije bilo konačno zatvoreno. Bilo bi pogrešno razlučiti bilo koju religiju svijeta koja je bila opkoljena moralnim zlima - ovo je historija koja se stalno ponavlja.

51

Društva se počinju raspadati svuda jednako. U suprotnosti sa zemljama u kojima vlada totalitarna filozofija, rastuća svijest o individualnoj slobodi u takozvanom slobodnom svijetu u sebi postaje nesrazmjeran trend slobode bez granica, koji je uveliko odgovoran za rast društveno lošeg ponašanja.U zemljama sa totalitarnim filozofijama progresivan rast svijesti o individualnoj slobodi danas se nalazi u oštroj bici oslobađanja pojedinca od potpune totalitarne kontrole. Ukoliko ne bude kontrarevolucionarnog uzbuđenja u moćnom krajnjem lijevom krilu oružanih sila, da stanu na put tome, ovaj trend za veće slobode ima sve izglede da uskoro dobije ovu bitku. Ono što se može desiti poslije toga ne sluti na dobro za moralne izglede oslobođene omladine u nekadašnjim komunističkim zemljama.Gotovo su dvije generacije odrasle do svog zrelog doba u praznini bezbožnog društva, bez ičega što bi uputilo i discipliniralo moralno ponašanje. Osim nedostatka zakonskih osnova moralnih vrijednosti ustanovljenih u religijskim ideologijama, opasnost isprazne, obijesne potrage za zadovoljstvom i neodgovornih sklonosti koji preplavljuju sa Zapada omladinu SSSR-a i istočne Evrope može proizvesti razarajuće efekte na njihovo moralno ponašanje u godinama koje dolaze.U isto vrijeme, ne možemo a da ne opazimo kako iskustvo življenja bez religije u toku mnogih decenija nije samo ostavilo u nasljedstvo bolest suvremenoj zajednici nego je također donijelo i neke jasne koristi. Socijalistička revolucija Rusije nije samo presjekla veze socijalističkog svijeta sa religijom nego i sa religijskim dogmama i pogledima koji su i sami bili iskvareni i iskrivljeni. Bilo u kršćanstvu ili islamu, kojoj god sekti kršćani ili muslimani pripadali, postojalo je srednjovjekovno gledanje na koncept njihovih pojedinačnih religija, što je u mnogim oblastima vjerovanja stvorilo promjenu prividnog mjesta između religijskih načela i stvarnosti prirode. Ove razlike su bile tako duboke da nije bilo moguće prihvatiti i religiju i prirodu u

DRUŠTvENI MIR

52


isto vrijeme. Trebao je poseban odgoj umova da gledaju ove nesuglasnosti između religijskih pogleda i činjenica prirode, a da se ipak ne osjećaju smetenim. Živjeti sa proturječjima nije lahko, osim u slučajevima kad se te suprotnosti gaje u ljudima generacijama. Postepeno je dostignuta tačka u vremenu kad vjerske zajednice mogu nekako živjeti sa suprotnostima bez opažanja njihovog prisustva.Između ostaloga, ono što je socijalistička revolucija učinila svom narodu bilo je da ih je oprala i očistila od idelogijskih dogmi i izliječila od razrookosti i kratkovidosti. Ovo ih je, zauzvrat, obdarilo jednom vrstom nevinosti koja se samo može postići kad je licemjerstvo potpuno odsutno. Isuviše je rano reći da li ovo stanje nevinosti može biti preokrenuto u njihovu moralnu korist u teškom vremenu borbe pred njima. No, jedna stvar je sigurna: oni su daleko prilagodljiviji za primanje poruke istine i njeno prihvatanje bez predrasuda od bilo kojih drugih ljudi u svijetu danas.Jao! Isto se ne može reći o sve većim sklonostima individualizma u takozvanim ‘slobodnim’ ljudima koji žive u svijetu danas. Ne možemo uraditi praktično ništa da bismo opravdali slobodu u ime individualne slobode. Amerika, kao vođa u ovome, u ogromnoj mjeri i ima vrlo dubok utjecaj ne samo na evropske zemlje Prvog svijeta nego također i na narode Drugog i Trećeg svijeta. Odjek ovog iskrivljenog koncepta individualne slobode koji osobu čini oslobođenom od discipline moralnog života čuje se daleko preko ideoloških zavjesa naučnog socijalizma.homoseksualci, lezbejke, ovisnici o drogi, grupa obrijanih glava, prostitutke i kriminalci svih vrsta, svi iz dana u dan rastu po broju i snazi. Njihova drskost da opravdaju svoje ponašanje jednostavnim odgovorom: ‘Zašto ne?’ postala je kobni izazov suvremenom društvu.

53

Dvije vrste društvene atmosfere

Časni Kur’an opisuje dvije vrste društvene atmosfere: a) onu u kojoj zlo ima potpunu slobodu i b) onu u kojoj je rast zla strogo spriječen.Ako uzmete islamska moralna učenja pojedinačno, bit će vrlo teško zapadnjacima da razumiju filozofiju njegove poruke. To je zbog toga što se moralna učenja moraju proučavati kao dijelovi društvene atmosfere. Na njih se mora gledati u sveukupnosti. Ne možete razumjeti jesenju sezonu samo gledanjem na opalo suho lišće ili neke biljke koje mijenjaju svoju boju. Treba zamisliti i osjećati cijelu atmosferu i ćud jeseni da biste znali šta je jesen i šta ona čini biljnom životu. Isto tako, jedan oblak ne nagovještava kišnu sezonu. Uzevši u obzir da jesen ne podstiče život, proljeće je simbol života. Ne događa se samo promjena u temperaturi, nego preobražaj u cijeloj atmosferi kad se čini da sam vjetar udiše život. Društveni sistemi su također kao godišnja doba sa svojim vlastitim odlikama i utjecajima.

Kraj materijalističkog društva

Islam se bavi ovom temom upravo na isti način. Prvo, dozvolite mi da opišem društvo koje je, prema Kur’anu, neislamsko.

Znajte da je život ovog svijeta samo igra i zabava, i ispunjavanje želja duše koje vas čine nemarnim prema glavnom cilju, i ukras i

DRUŠTvENI MIR

54


međusobno hvalisanje i nadmetanje u bogatstvu i djeci; (ovaj život je) kao kiša čije rastinje veseli (srca) nevjernika. Ono brzo raste i onda ga vidiš požutjelog; zatim to postaju polomljeni komadići. A na drugom svijetu je oštra kazna (određena), a i oprost od Allaha, i zadovoljstvo. A život ovog svijeta samo je jedna privremena varljiva korist.

(Sura 57: ajet 21)

Zatim, pozivajući se na besmislenost materijalnog života, Časni Kur’an kaže ovo:

A oni koji ne vjeruju njihova djela su kao takva obmana u pustinji za koju strašno žedan misli da je voda, dok kad stigne do toga, ne nađe ništa tu. A nađe Allaha na tom mjestu – zato će mu On u potpunosti naplatiti njegov račun; a Allah veoma brzo obračunava.

(Sura 24: ajet 40)

Časni Kur’an ovaj materijalistički sistem slikovito prikazuje kao samoobmanu koja muči žednoga neprestanim uzmicanjem od njega sve dok ne postane toliko izmoren da je više ne može goniti. To je vrijeme kad on biva kažnjen (za svoja djela); i prisiljen da uvidi kako je ovo cilj besmislenosti i praznine, koji je slijedio sve vrijeme. I odjednom mu obmana prestane bježati i pusti mu da je sustigne kao da mu kaže: ‘hajde, dođi i uzmi me,’ samo da ga navede da shvati gorko značenje praćenja ništavnosti i onoga što stoji iza lažne stvarnosti. To je kazna odmjerena onima koji slijede ispraznost života, i sva takva društva, prema Časnom Kur’anu, završe na takav način.Suprotno tome, religija zagovara ideologiju koja proglašava da

55

život na Zemlji nije sve i nije kraj, nego da postoji drugi život poslije ovosvjetskog života.Ako mi na Zemlji ne umiremo trajnom smrću nego nastavljamo preživljavati u jednoj formi ili drugoj – kako islam i mnoge druge religije žele da vjerujemo, i ako se život na Zemlji ne može shvatati odvojeno od života na drugom svijetu, i ako se oba života moraju shvatiti kao nastavak jedan drugom, onda će biti krajnje nerazumno zanemariti ulogu društvenih utjecaja na pojedinca ovdje na Zemlji. Zlo, nemoral i nezdravi utjecaji moraju proizvesti nezdravu dušu u budućem životu.

Negiranje života poslije smrti

Ovo nije mjesto da detaljno diskutujemo o islamskoj filozofiji života poslije smrti, ali se moramo zadovoljiti time da spomenemo kako, prema islamu, način na koji živimo svoje živote na Zemlji utječe na naše duše kao što ponekad određene bolesti trudnice utječu na njeno dijete u embrionom stadiju. Takvo dijete može imati urođene smetnje da mu može biti Džehennem živjeti sa svojim invalidnostima među zdravom djecom, u stanju potpune bespomoćnosti. Takva patnja će postati još gorča i dublja sa sazrijevanjem njegove svijesti. Ovo je, ukratko, prema islamu, način na koji mi oblikujemo svoj vlastiti Džennet ili Džehennem.U ovom kontekstu, trebalo je postati jasno da bilo koji društveni sistem koji promoviše neodgovorno, neumjereno i zlo ponašanje, nije važno kako privlačan ili zavodljiv možda izgledao usputnom posmatraču, mora biti odbačen.Materijalistički odgovor na islamsku filozofiju s obzirom na to kako društvo treba biti oblikovano i na kojim principima treba da bude bazirano jeste da je za vjernike ispravno da kažu stvari i iznose tvrdnje koje se odnose na Drugi svijet. Uostalom, ko se vratio sa takozvanog Drugog svijeta da posvjedoči takve

DRUŠTvENI MIR

56


tvrdnje ili bude svjedok protiv njih? Zašto ne možemo radije biti zadovoljni pticom u ruci nego to mijenjati za dvije u grmu? (Zašto da bez razloga žrtvujemo ovosvjetsku stvarnost za onu koju nismo vidjeli?) Islamska filozofija obuhvata život na Zemlji i život na Drugom svijetu kao neprekidni tok koji se trenutno prekida smrću, a ona je, zapravo, samo prijelazni stadij jednog života ka drugom. Suprotno tome, materijalistička filozofija zamišlja život samo kao kratki, slučajni raspon svijesti koja se u momentu smrti stapa sa ništavnošću. Zbog toga, društveni sistem treba samo da se brine za potrebe koje su vezane za ovaj kratki životni raspon. Pojedinac je odgovoran zajednici samo dotle dok živi i samo za onaj aspekt života koji je vidljiv i koji se može otkriti; ono što je skriveno u formi njegovih misli, namjera, planova, zavjera i zločina potajno počinjenih prolazi neotkriveno i bez odgovornosti.Opet, zločin protiv društva jedino je osuđen kao zločin kad je bez ikakve razumne sumnje utvrđeno da je bio počinjen. Tu postoji mogućnost pogreške suda. U takvom društvenom sistemu utjecaj pravde nije samo površan i ograničen nego također postaje i povodljiv za prekršaje protiv društva. To promoviše praćenje ustanovljenih interesa i podstiče krajnju sebičnost na strani pojedinca.Također je interesantno spomenuti da u bezbožnom ili polubezbožnom društvu, gdje je koncept odgovornosti poslije smrti potpuno odbačen ili se tretira tako olahko i neodređeno da je praktično beznačajan, zaista je vrlo teško naći definiciju zločina koja je potpuno poduprta zdravom moralnom filozofijom. vrlo je teško zamisliti da će članovi bezbožnog društva biti istinski uvjereni u krivicu koju su počinili kad prekrše zakon. Uostalom, šta je zakon? Je li to riječ despota ili apsolutnog upravljača, odluka totalitarnih režima ili diktat demokratske većine? Koji će od ovih zakona običnom čovjeku izgledati kao pravedno

57

zakonodavstvo bazirano na zdravoj moralnoj filozofiji? Kojoj moralnoj filozofiji, zaista?Ako čovjek svoje postojanje ne duguje Stvaraocu, ili nema straha da će u budućem životu biti pitan za svoje vladanje u toku ovozemaljskog života, budući da, po njemu, nema života poslije smrti, onda će odgovori na naprijed postavljena pitanja, sa njegove tačke gledišta, biti vrlo različiti od zahtjeva odgovornog društva. On ima samo ovaj kratki život. Treba društvo samo za svoju vlastitu korist. I pokorava se vrhovnoj vlasti samo iz potrebe. Ako može pobjeći s nekom prisvojenom koristi i oteti nekoliko trenutaka zadovoljstva tu i tamo, a da ostane dovoljno pametan da izbjegne otkrivanje, zašto ne? Koja takozvana ‘moralna’ zapreka može zaustaviti njegov put?Takav psihološki stav prema zločinu počinje se razvijati i vremenom postaje sve jači u bezbožnim i materijalističkim društvima. Upravo je ovo spomenuto u Časnom Kur’anu kao suština materijalističkog društva.Oni koji ne vjeruju u Boga i poriču život poslije smrti kažu:

Naš je samo ovozemaljski život. Mi živimo i umiremo (ovdje), i nikada nećemo biti ponovo oživljeni.

(Sura 23: ajet 38)

Onda se nevjernici podrugljivo obraćaju ranijim poslanicima pitajući ih:

I oni govore: ‘Kad postanemo samo kosti i polomljeni komadići, hoćemo li zaista biti oživljeni novim stvaranjem?’

(Sura 17: ajet 50)

DRUŠTvENI MIR

58


Oni kažu: ‘Šta! Kad budemo mrtvi i postanemo prašina i kosti, hoćemo li zaista biti izvedeni?’

(Sura 23: ajet 83)

Prema Časnom Kur’anu, ovo vjerovanje je korijen svih zlih djela u jednom materijalističkom društvu. Iz tog razloga se toliko naglašava budući život i Dan obračuna.U jednom od hadisa u Buhari Ibn-Masud navodi da je Časni Poslanik s.a.v.s. nacrtao pravougaonik i u sredini nacrtao liniju po dužini čiji je gornji kraj izlazio van pravougaonika. Preko ove srednje linije on je nacrtao jedan broj kratkih linija. Onda je pokazao da ova figura predstavlja čovjeka, da je okruženi pravougaonik smrt, srednja linija predstavlja njegove želje, a kratke linije preko toga bile su kušnje i nevolje života. On je rekao: ‘Ako ga jedna od ovih promaši, on postaje žrtva drugoj.’ U drugom hadisu u Tirmizi smrt je opisana kao kraj želja.

Četiri karakteristike materijalističkog društva

Šta vas je uvelo u Džehennem? Oni će reći: ‘’Mi nismo bili među klanjačima, i nismo hranili siromašne. I upuštali smo se s onima koji se upuštaju u besmislen govor, i poricali smo Sudnji dan.


Ove karakteristike bezbožnog i materijalističkog društva nisu

59

mogle biti preciznije i obuhvatnije sažete. One su:

1. Neobožavanje Allaha 2. Nehranjenje siromašnih 3. Upuštanje u besmislena zanimanja 4. Negiranje Dana obračuna ili odgovornosti

Prije nego što dalje nastavim, treba ukloniti zbunjenost koja otežava istinsko postavljanje dijagnoze stanja društva. Čak i u društvima gdje vjerovanje u Boga izgleda čvrsto i istaknuto i gdje vjerovanje u Drugi svijet čini sastavni dio njihove vjere, čine se takva zla koja je nemoguće logično zamisliti kako postoje među onima koji vjeruju u Boga i život poslije smrti s punom odgovornošću. Onda se postavlja pitanje o tome zašto takva društva vjeruju u Boga i Drugi svijet, a ipak sve druge karakteristike ostaju posve materijalističke? Odgovor na ovo pitanje nije teško naći kad pomno ispitamo prirodu ovih vjerovanja. Zapravo, samo udaljeno teozovsko vjerovanje u Boga ne može utjecati na društveno ponašanje takvih vjernika. To je zato što su takva vjerovanja po prirodi samo teorijska i nikada nisu sprovedena u odgovorno pobožno ponašanje. Kako iskreno vjerovanje u Boga može živjeti zajedno sa lažima, nepoštenjem, krajnjom sebičnošću, otimanjem prava drugih, korupcijom i okrutnošću? Koncept Boga u takvim društvima samo je kozmetika, isuviše nerealan i prozračan duh da bi igrao neku aktivnu ulogu u budućem životu, i odgovornost je smanjena samo na blijedu sjenku udaljene mogućnosti. U svakom momentu izbora trenutni interesi uvijek dominiraju i istisnu bilo kakav obzir prema budućem životu.Kad govorimo o materijalističkim društvima, mi ne mislimo samo na društva koja su se izravno pobunila protiv ideja o Bogu i životu poslije smrti. Neateistička i ateistička društva mogu izgledati kao sasvim suprotstavljena u svojim ideologijama, pa

DRUŠTvENI MIR

60


ipak, u svim praksama, imaju vrlo veliku sličnost.

Odgovornost za djela

Časni Kur’an predstavlja koncept suprotan materijalističkom društvu i govori o čovjekovoj odgovornosti za djela:

Allahu pripada sve što je na nebesima i sve što je na Zemlji; i bilo da vi pokažete ono što je u vašim srcima, bilo da to skrivate, Allah će od vas tražiti računa za to; onda će On oprostiti kome On hoće i kaznit će koga On hoće; a Allah je uvijek kadar učiniti sa svakom stvari šta On hoće.

(Sura 2: ajet 285)

I Časni Kur’an dodaje:

I ne zauzimajte stav o onom o čemu nemate znanja. Zaista će uho i oko i srce – svi biti pitani.

(Sura 17: ajet 37)

Ovdje riječju ‘srce’ Časni Kur’an misli na prvobitnu životnu silu koja je iza svakog ljudskog postupka. Fu’vad u Časnom Kur’anu znači tu prvobitnu presudnu volju koja kontroliše mozak kao što neko kontroliše kompjuter. Tako je ta prvobitna volja izvor sveg zla i dobra, i to je volja koja će u formi novog života poslije smrti, uz uho i oči, biti odgovorna za svoja djela.

61

hajde da sada bolje proučimo karaktreristike bezbožnih društava. Događa se da ateizam i nevjerovanje u Drugi svijet leže u čovjeku neodređeni i neotkriveni i u polusvjesnom stanju. Prividno, on može da se suglašava sa postojanjem Boga i vjerovanjem u Drugi svijet, ali se ništa od tog ne može vidjeti u njegovom svakodnevnom životu, i ponekad mora doći do krize da bi se povratile ove skrivene stvarnosti njegovom svjesnom umu i one izbijaju na vidjelo iz njegove podsvijesti. Ponekad, čak i generacije mogu živjeti a da istinski ne uvide kolebljivost i krhkost svojih vjerovanja. U takvim vremenima ateizam i nevjerovanje u Drugi svijet, koji su ležali neotkriveni i neizazvani, počinju izranjati. U društvu već predanom slijepom i neumjerenom slijeđenju zadovoljstva svjesno odbijanje Boga i Drugog svijeta dovodi do procesa brzog moralnog propadanja i razaranja vrijednosti. Pravac civilizacije, bez obzira koje religije svijeta ili koje ere ljudske historije, uvijek ide od proste ka oplemenjenoj. Osnovni ljudski psihološki poticaji, koji rade kao potpovršinska motivirajuća sila ljudskog ponašanja, ostaju nepromjenjivi (kao osnovne potrebe ljudske prirode). Ono što se mijenja je odgovor promjenama, to jest način kako ljudi stižu do tih ciljeva. Naprimjer, čovjekova glad može biti zadovoljena uzimanjem mesa ili povrća. Kvalitet i vrsta mesa i povrća se mijenjaju. Možemo ih kuhati i začiniti na mnogo načina ili ih uzeti svježe, ako tako više volimo.Kako se društvo razvija, odgovori na temeljne poticaje počinju se razvijati i postaju sve utančaniji i složeniji. Ovaj proces se nastavlja premda njegovo napredovanje može do velike mjere biti određeno ekonomskim i političkim faktorima ljudi. No, vodeći ljudi društva uvijek idu naprijed – ponekad sporijim, ponekad bržim korakom.Kad jedna civilizacija sazrijeva ili dozrije, pretjerana složenost i neke druge štetne pojave počinju mijenjati tok ovog progresivnog smjera. U društvima koja propadaju ovaj smjer

DRUŠTvENI MIR

62


je obrnut, od oplemenjenog ka prostom i nižem. Ovo je jedna široka tema i zahtijeva detaljno proučavanje. Žao mi je što je to izvan područja današnjeg govora, no, ja bih želio objasniti nekoliko tačaka.Kad se društva počinju izopačivati ili postaju pretrpana i nesrazmjerna s pretjeranom složenošću, ona počinju da se ruše i vraćaju se istom primitivnom životinjskom odgovoru svojim poticajima. To možda nije vidljivo u svakoj društvenoj i kulturnoj aktivnosti, ali je gotovo uvijek izraženo u ljudskom odnosu i stilu traženja zadovoljstva. Kratko proučavanje čovjeka u njegovim odgovorima na seksualne potrebe jasno će pokazati slučaj o kome govorimo. Oko osnovnog urođenog osjećaja za razmnožavanjem kroz seksualno regeneriranje po prirodi su vezana zadovoljstva u cijelom životinjskom carstvu. Ono što nalazimo u ljudskom društvu postepeno je udaljavanje od pukog zadovoljavanja primitivih želja ka postupnom, više oplemenjenom stavu za ispunjavanjem životinjskih nagona. Priroda nikada nije željela seks kao krajnji cilj. Krajnja svrha je uvijek bilo razmnožavanje vrsta. Seks je bio na drugom mjestu u odnosu na to. Kad društva počnu propadati, uloga seksa je skoro obrnuta.Možda sociolozi smatraju da su postepeni razvoj institucije braka, običaja vezanih s ovom institucijom i zabranjene stvari u pogledu uzajamnog utjecaja muških i ženskih spolova pojave nastale iz prirodnog razvoja društva i da nemaju veze s religijom. No, bilo da je taj razvoj upravljan od nekog uzvišenog Bića ili je slučajna pojava koja se sama od sebe kreće naprijed, nema negirajuće činjenice da su postupni odgovori za zadovoljavanjem osnovnih nagona postali sve više složeni i zamršeni.Porast miješanja muških i ženskih odnosa može se smatrati znakom iste bolesti. Ne radi se samo o popustljivom, slobodnom stavu prema seksualnim odnosima, nego je, zaista, mnogo više onoga što ide s tim da promijeni cijelu atmosferu ove krajnje

63

važne oblasti čovjekovih interesa i aktivnosti. Na debate o ispravnosti ili zabrani takvih odnosa gleda se prezirno kao na stvar prošlosti. Naravno, postoje neke nepokolebljive, religiji sklone grupe koje i dalje diskutuju o ovom pitanju. Ali u toku njihovih diskusija u medijima ne možemo a da ne opazimo da su takvi staromodni ljudi, strogo religijskog mišljenja, svedeni na manjinu bez važnosti.Na Zapadu postaje sve više moderno smatrati seks prirodnom potrebom na koju treba odgovoriti bez ikakvih smetnji i prepreka. Tradicionalni osjećaj stida u razgovoru o čednosti čak je i među ženama postao priča iz prošlosti. Golotinja, otkrivanje, pokazivanje, bestidne diskusije i priznavanje smatraju se samo kao javno iskazivanje istine.Izgleda da niko neće da se potrudi pružiti isti argument za druge prirodne ljudske nagone. Zar nije prirodni životinjski nagon, primjeren također i ljudima, da imaju ono što vole? Zar nije, opet, prirodni životinjski nagon da osjećaju ljutnju i nemir i da ova osjećanja pokažu na divljački način? Slabiji pas će imati iste nagone kao i jači, ali, dok jači ujeda, slabiji će bar lajati. Je li onda dopušteno čovjeku da bez ikakvih ograničenja pokazuje svoje prirodne potrebe?Koje su to zabranjene stvari u društvu – pravila uljudnog ponašanja, pojam pristojnosti itd. koje ostaju smetnja slobodnom izražavanju prirodnih nagona? Zašto seks mora biti jedina pokretačka sila kojoj treba biti data sloboda da se izrazi bez obzira na tradiciju, norme, pristojnost, prikladnost ili pitanja pripadanja ili nepripadanja? Ono što danas opažamo je pojava koju treba pažljivo razabrati i analizirati. Ono što mi nazivamo pretjeranom tolerantnošću u seksualnom odnosu izraženo je u formi rastuće sklonosti za krađom i pljačkom u drugim oblastima ljudske aktivnosti, i ljudi osjećaju zadovoljstvo da ozlijede i rane druge. Nesputano slijeđenje zadovoljstva sa izopačenim ukusima proističe iz istih razarajućih sklonosti koje uništavaju

DRUŠTvENI MIR

64


najplemenitija zdanja civilizacije i vraćaju način života natrag, na početak.Ne samo da opažamo ogroman porast obreda, zabranjenih stvari i naredbi i zabrana koje su društva nametnula na pojedince nego također uviđamo i da prepuštanje romansama i podilaženju igraju vrlo važnu ulogu u ovoj oblasti. Poezija, literatura, umjetnost, muzika, stilovi, moda, pokazivanja, ljubav prema miomirisima i rast pristojnog i uljudnog ponašanja - sve su nusproizvodi, ako ne u cjelosti, bar do nekog stepena, istog osnovnog nagona u formi društvenih odgovora. Možda će doći vrijeme kad će buduća generacija početi da se buni i odbacuje dostignuća društva stečena hiljadama godina napretka. Možda ova pobuna neće poprimiti formu potpunog odbijanja svega. Pa ipak, oštroumno oko ne može a da ne opazi kretanje u ovom pravcu. hipizam, boemstvo, sadizam, rastuće nasilje povezano sa seksom i vraćanje seksualnog ponašanja njegovim početnim, životinjskim, primitivnim izgledima predstavljaju samo nekoliko primjera koji stvaraju sklonost ka spomenutom. Samo se trebamo usuditi da obratimo pažnju na grupu pobunjene, neuredne omladine koja živi u svojim komunama, da uvidimo šta se događa mlađoj generaciji. Nečistoća i smrad su, izgleda, zamijenili čistoću i miris. Čista besprijekorna odjeća dala je mjesto otrcanoj, raskalašenoj odjeći. Prošli su dani kad je jedna mrlja na odijelu mogla izazvati ogromnu sramotu. Iznošeni džins, namjerno pocijepan da otkrije meso ispod, postaje daleko vredniji od novog para pantalona. Naravno, ne pokazuju sva društva takve krajnje znakove nezadovoljstva prošlim ili tradicionalnim naslijeđem, no kad nastupi bolest, možda cijelo tijelo ne bude zauvijek otrovano. Nekoliko sramota pojavi se tu i tamo i one otkrivaju potpovršinsko bolesno stanje ili bolest. Neodgovornost počinje rasti. Nedisciplina i razuzdanost počinju biti naredba dana. Sve više znakova raspadanja počinje izlaziti na površinu u različitim oblastima čovjekovog života.

65

Potraga za zadovoljstvom u svakoj oblasti života zahtijeva promjenu i nešto novo kako bi omogućilo još veći užitak. Stvari koje su nekada davale zadovoljstvo sada više ne ispunjavaju. Pušenje i tradicionalna opojna sredstva više ne uspijevaju pružiti osobit čar, koji progresivno nespokojno društvo traži. Počinju se pojavljivati droge svih vrsta i nikakve mjere koje se poduzimaju da zaustave ovu prijeteću ovisnost o drogi nisu dovoljne. A ipak, ovisnik o drogi traži još veći užitak. Tako je izumljena jača, smrtonosna droga kao što je crack, koja izaziva veću ovisnost.U oblasti muzike postepeno su nastale iste sklonosti u toku zadnjih nekoliko decenija ovog stoljeća. Proučavanje razvoja muzike tokom nedavnih stoljeća, naspram naglih i zastrašujuće eruptivnih promjena koje vidimo u toku zadnjih nekoliko decenija ovog stoljeća, omogućava zanimljive i intrigantne podatke za uporedbu.Ja lično ne znam mnogo o muzici i neka mi bude oprošteno ako moj komentar ne bude odgovarao pravoj prirodi svijeta muzike. Moja intuicija me tjera da vjerujem, zapravo, da se razvoj muzike u toku zadnjih nekoliko stoljeća na Zapadu kretao u pravcu dostojanstvene, izabrane i plemenite. Takva vrsta muzike je ulazila u dubinu duše i istovremeno donosila mir umu i duši. Najbolja muzika je bila ona koja se potpuno poistovjećivala i utapala sa skrivenom muzikom ljudskog uma i duše. Sklad i mir bili su krajnji ciljevi za kojima je razvoj muzike išao. Naravno, bilo je odlomaka u radovima velikih kompozitora i umjetnika koji su stvarali dojam vulkanskih eksplozija, tajfuna, gromova i osjećaj uzrujanosti koji je odgovarao vanjskom fenomenu prirode. Njeni spomeni su pohranjeni i sačuvani neizbrisivi u životnom mehanizmu pamćenja. Ponekad je njen vrhunac dostizao takvu jačinu kao da će cijeli svemir raspuknuti. Pa ipak je publika sjedila nepokretno, utapajući se u poplavu muzike, bez kretanja mišića ili udaranja očnih kapaka, sve dok odjedanput ne bi nastala potpuna tišina. Jedino onda bi

DRUŠTvENI MIR

66


sala eksplodirala ogromnim aplauzom. Čak ni muzika najviše ispunjena energijom, emocijama nije slušaoce preokretala u silovita, eksplozivna i pobunjenička bića. Poruka sve muzike bila je plemenita, miroljubiva i skladna, i iznosila je na vidjelo i budila ono najbolje u čovjeku, a najgore je bivalo odagnano. Ali, jao! Tokom nekoliko zadnjih decenija opažamo u cjelini drugačiju pojavu. Uši suvremene generacije zaglušene su muzikom koja je u stanju da pobudi grubost i niske životne strasti. Uzrujana i nespokojna generacija identificira se jedino sa takvom muzikom koja ih dovodi do ludila. Što je muzika više nasilna, to će biti popularnija. Opet, neka mi bude oprošteno za bilo kakvo opažanje poteklo iz mog nepoznavanja svijeta klasične i popularne muzike, ali u jednu stvar sam siguran - nasilje, pobuna, ludilo, razbojništvo itd. brzo kvare plemenite ljudske sposobnosti. Profesor Bloom, kojem se mora priznati određeno znanje o zapadnoj muzici, izgleda da se slaže sa mnom u svojoj knjizi “The Closing of the American Minds” (Pomračenje američkih umova) kad oplakuje razaranje osjećaja omladine suvremenog doba, koja je, po njegovim riječima, postala divlja i nečovječna, zbog neprekidnog izlaganja rok-muzici, koju on odbacuje kao štetnu hranu za dušu. Mnogo je vidljivih i opipljivih znakova ovog bolesnog stanja društva, koje postepeno život čovjeka čini sve više uznemirenim i sve manje zadovoljnim i veselim, bez strpljenja, mira i sigurnosti. Čovjek može negirati postojanje Boga kako želi, ali ne može negirati postojanje svemoćnih zakona prirode, koja vrlo dobro zna da kazni prijestupe počinjene protiv nje. U svim materijalističkim društvima glavni faktori odgovorni za progresivan rast i širenje zla skoro su isti. O ovoj temi smo diskutovali ranije, tako da ćemo ukratko nabrojati odgovorne faktore da posluže kao podsjetnik. To su: a) rastući ateizam;

67

b) slabljenje vjerovanja u stvarnog moćnog Boga, koji se živo zanima za čovjekove poslove i način kako se ljudi ponašaju; c) progresivna slabost u vjerovanjima u tradicionalne i etičke vrijednosti; d) rastuća težnja da se zaboravi stvarni cilj i kraj života i da se sredstva postizanja ciljeva po sebi smatraju ciljevima.

Ovo je situacija koja prevladava u svim takozvanim ‘civilizovanim’ ili ‘naprednim’ društvima svijeta. Postepeno, kako moralne i etičke vrijednosti nastavljaju slabiti, one počinju uticati na zakonodavstvo i izvršne postupke vlada. Kad nema nikakvog od Boga datog zakona koji bi bio prihvaćen i kad se svakodnevno pobijaju čiste etičke vrijednosti i plemenite tradicije i opire im se, bilo kakvo donošenje zakona da bi se discipliniralo moralno ponašanje također postaje slabo i više popustljivo. Sama platforma na kojoj su zasnovani zakoni koji se odnose na društveno ponašanje počinje izmicati. Uporedno proučavanje donošenja zakona u ovoj oblasti tokom zadnjih nekoliko stoljeća valjano će dokazati ono o čemu govorimo. Prošli su dani Oskara Wilda kad je homoseksualnost smatrana zločinom od strane društva, koje bi to krajnje nemilosrdno kaznilo. Prošli su dani kad čestitost nije bila samo vrlina nego i društveno povjerenje, za koje se, ako se izigraju, stavljalo na odgovornost. Ova popustljivost prema zločinu ne smatra se više zabrinjavajućim. To je problem.Definicija samog kriminala potpuno je promijenjena. Ono što je jučer smatrano zlom danas nije više tako. Ono što je bilo skriveno iz straha od sramote ili prijekora otkriveno je i pokazuje se sa velikim ponosom. Ako se ova filozofija smatra zdravom i vrijednom preživljavanja, onda se sve religijske, etičke i moralne filozofije mogu smatrati zastarjelim i nepoželjnim. One više ne služe danas nikakvoj svrsi. Univerzalni i svemoćni princip kazne za zlo i nagrade za dobro

DRUŠTvENI MIR

68


upravljačka je sila u prirodi, zajednička i za živi i neživi svijet. U neživom svijetu djelovanje ovog principa može se raspoznati u nesvjesnom radu zakona prirode. U živom svijetu evolucija prije stvaranja čovjeka bila je upravljana istim principom koji je stekao polusvjesno ili poluaktivno stanje. Kako putujemo kroz najniže stepenice evolucijskih stadija do čovjeka, izgleda da je to putovanje od manje svjesnog ka svjesnijem. U evolucijskim terminima princip zla i kazne i dobrote i nagrade opisan je kao preživljavanje najprikladnijih. Kroz cijeli proces evolucije ovo ostaje upravljačka i pokretačka sila koja neprestano tjera evoluciju naprijed i naviše.Kad je ovaj proces dostigao svoj vrhunac u čovjeku - najboljem stvorenju, i svijest postigla vidokruge izvan divlje zamisli u mašti bića koja su niža od čovjeka, nezamislivo je da se odjedanput ovaj princip zla i kazne podigne i učini zastarjelim. Ako postoji viši cilj za stvaranje, mora postojati neka odgovornost bez koje bi ova cijela upotreba bila beznačajna.Izuzetno je iznenađujuće da ponekad i najveći intelektualci i vidovnjaci nisu u stanju vidjeti ovako očitu i jasnu istinu. Takav je slučaj sa Albertom Ajnštajnom, tvorcem teorije relativiteta, koji opaža:

Ja ne mogu zamisliti Boga koji nagrađuje i kažnjava predmet svog vlastitog stvaranja i čiji su ciljevi nalik našim ciljevima – ukratko, ja ne prihvatam takvog Boga koji ima sjenu ljudske slabosti. (Albert Ajnštajn)

Ako postoji Bog, Gospodar Stvaralac, čije postojanje Albert Ajnštajn nije mogao poreći, i ako su svi naučni zakoni koji djeluju u Njegovom stvaranju zasnovani, stvoreni i upravljani od istog stvaralačkog vrhunskog Bića, nezamislivo je za Njega da napusti krajnji cilj Svog stvaranja podizanjem principa zla i kazne, i ostavi čovjeka da luta u haosu neobuzdanog i nekontrolisanog

69

ponašanja, bez odgovornosti za svoja djela.Što se tiče drugog dijela ovog opažanja, očito je da on nije uspio razumjeti ne samo ulogu zla i kazne u ovom progresivnom razvoju stvaranja nego je također i potpuno pogrešno razumio značenje čovjeka u smislu da je ‘stvoren po Božijem ugledu.’Čovjek je stvoren po Božijem ugledu ne kao savršeni uzor Boga na Zemlji. Da je bilo tako, svijet bi postao više nego Džennet na Zemlji i sva ljudska bića bi bila zapravo jednaka. Naravno, sporno je da li bi takvo mjesto bilo vrijedno da bude nazvano Džennetom ili dosadom, gdje nema nikakve raznolikosti, promjene ili razlike između mirisa, boje i nijanse – da su umjesto toga mirna, mnogobrojna mora bezbojnih istovjetnih kapi. To nije značenje i svrha toga da je čovjek ‘stvoren po Božijem ugledu.’Ova fraza je obogaćena dubokom mudrošću i govori o sposobnostima kojima je čovjek bio obdaren. Ona govori o krajnjem plemenitom cilju kojem čovjek mora neprestano težiti. Taj cilj je da bude savršen, koliko je za čovjeka moguće da bude, postizanjem božanskih atributa, i da tako postaje sve više nalik Bogu. Ovo nije jedan utvrđeni cilj koji čovjek može dostići i da onda, uživajući u slavi što je postao po Božijem ugledu, tu ostane. Kako je Božije Biće neograničeno ili beskrajno u Svojim atributima, tako i svako putovanje prema Njemu ostaje beskrajno. Savršenstvo u ovom kontekstu samo znači kretanje prema savršenstvu od nižeg ka višem redu stvari. Bog je Najsavršeniji u Svom Biću, Najpravedniji, Najsamilosniji, Najmilostiviji, sve vidi, sve zna, Gospodar Stvaralac i Gospodar Sudnjeg dana. Sva hvala pripada Bogu. Časni Kur’an kaže:

DRUŠTvENI MIR

70


On je Allah, nema boga osim Njega, Znalca nevidljivog i vidljivog. On je Darovalac bez traženja, beskrajno Milostivi, Samilosni. On je Allah, nema boga osim Njega, Vladara, Časnog, Darovaoca mira, Darovaoca sigurnosti, Zaštitnika, savršeno Nadmoćnog, Ispravljača neispravnog, Uzvišenog. Čist je Allah iznad onog što (Mu) oni pridružuju. On je Allah, Stvaralac, Onaj koji započinje stvaranje, Onaj koji daje oblik. Njemu pripadaju najljepša imena. Sve što je na nebesima i na Zemlji Njega veliča. On je Moćni, Mudri.


Takav je Bog, koji je stvorio ovaj svemir. On ne pati od ljudskih slabosti. Časni Kur’an ponavlja i traži od vjernika da se zamisle nad Njegovim znakovima. Naprimjer:

Blagoslovljen je Onaj u čijoj ruci su sva kraljevstva, i On ima trajnu moć nad svim stvarima činiti šta On želi; Onaj koji je stvorio smrt i život da iskuša ko je od vas najbolji po djelima; a On je Moćni, (Onaj) koji najviše prašta. Onaj koji je stvorio sedam nebesa jedno na drugom. Ti ne vidiš nikakve proturječnosti u stvaranju Milostivog, pa baci pogled – vidiš li ikakav nedostatak? Potom baci pogled drugi put, (i) tvoj pogled će se vratiti neuspješan i umoran.


71

Nakon što smo razumjeli značenje riječi Božiji ugled, kad pogledamo natrag na cijele sile stvaranja svemira – od vremena velikog udara do sada – cijeli put stvaranja od nesvjesnog ka svjesnom je, zapravo, putovanje da čovjek postane ugled Božiji i da u njemu razvije božanske atribute.

Posebna atmosfera islamskog društva

Islam, s druge strane, hoće da stvori atmosferu koja se toliko razlikuje od ranije opisane koliko se proljeće razlikuje od jeseni. Unutar islamskog koncepta društva islam obuzdava, odgaja i dovodi u red prirodne želje koje će, ako se ne kontrolišu, imati uništavajuću ulogu sa opsegom ljudskih osjećanja. Islam osuđuje ili zabranjuje ispunjavanje želja koje mogu, u krajnjim analizama, rezultirati većom bijedom i patnjom u društvu nego zadovoljstvom.U isto vrijeme, islam usavršava nove ukuse i razvija sposobnost da steknemo užitak i zadovoljstvo iz postupaka koji neobrazovanom i neobučenom mogu izgledati bezbojni, nezanimljivi i bez ukusa. Ukusi su promijenjeni i proste tjelesne žudnje su odgojene i pročišćene i preokrenute u želje za plemenitim.No, pitanje je kako možemo odrediti koliko su suvremeni društveni trendovi koji prevladavaju nezdravi za društvo? Za mene, odgovor izgleda jednostavan. Zdravlje društva treba se ocjenjivati po istim vanjskim znakovima kao i zdravlje pojedinca. Kad je neko u bolu, uznemiren, nenormalan ili ispod normalnog u svojim reakcijama ili kad tjeskoba zamijeni njegovo zadovoljstvo i mir srca i uma, ne traži se izvanredno mudar čovjek ili posebno stručan ljekar da procijeni ili dadne dijagnozu takvoj nezdravoj osobi da je ozbiljno bolesna. Svi ovi simptomi su ispoljeni u suvremenom društvu. Kako su istinite bile riječi Isaa a.s. (Isusa) kad je rekao:

DRUŠTvENI MIR

72


Prepoznat ćete ih po njihovim plodovima. Zar se s trnja bere grožđe ili s drače smokve? Tako svako dobro stablo rađa dobrim rodom, a zlo stablo rađa zlim rodom. Ne može dobro stablo roditi zlim plodom, niti zlo stablo dobrim plodom.

(Matej 7:16-18)

Danas ljudi toliko plaču zbog gorčine ovog ploda, ali nekako ne žele zamijeniti ovo drvo gorkim plodom. Oni ne uspijevaju vidjeti da nije drvo krivo, niti plod koji ono donosi. Islamska društvena atmosfera se zauzima za iskorjenjivanje zlog drveta i zasađivanje zdravijeg umjesto njega. Prema Časnom Kur’anu, kad je Ademu a.s. bilo zabranjeno da jede plod drveta, precizno se mislilo:

Zar nisi razmislio kako Allah objašnjava primjer dobre riječi? Kao dobro drvo čiji je korijen čvrst i čiji je vrh prema nebu. Ono donosi plodove u svako doba naredbom Gospodara svoga. A Allah iznosi primjere za ljude da prime savjet.


Ovdje je drvo samo simbol. Kur’an jasno govori o nezdravoj filozofiji protivnoj zdravoj istim simboličkim jezikom. U naredna dva ajeta opisani su zlo drvo i stanje nevjernika:

73

A primjer loše riječi je kao loše drvo, koje je iščupano iz zemlje i za njega nema stabilnosti.Allah učvršćuje vjernike čvrstom riječju na ovom svijetu i na ahiretu; a Allah pušta da grješnici idu u zabludu. Allah čini šta On hoće.


Ovdje je u ovom kontekstu upotrijebljen termin ‘riječ’ u sporednom značenju filozofije, sistema, i poredak baš kao što je isti termin ‘riječ’ također je upotrijebljen u svom sporednom značenju u početnoj izreci Evanđelja po Ivanu: U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga – i Riječ bijaše Bog.

(Ivan, 1:1)

Loše filozofije i sistemi moraju se suočiti sa sudbinom zlog drveta koje padne na ispitu preživljavanja najprikladnijih i na kraju razbiješnjelom olujom biva iskorijenjeno i bačeno s jednog mjesta na drugo.S druge strane, primjer zdravog sistema i poretka stvari je kao zdravo drvo koje je čvrsto ukorijenjeno u ovo tlo, ali čija visoka stabla i grane dosežu čistu nebesku atmosferu. Ono se hrani nebeskim svjetlom i donosi dobar, koristan plod svake sezone. Kur’an opisuje vjernike tako što kaže da oni imaju čvrstu vjeru u Boga; njihova cijela etička i moralna struktura je sigurno i čvrsto utemeljena u ovom vjerovanju. To daje odliku savršenosti islamskom konceptu morala i etike, koji ne odobrava praviti razliku na bilo kojoj poznatoj razini društvenih, religioznih ili rasnih podjela. vodeći princip primjenjiv na sve ljudske aktivnosti izražen je u slijedećem ajetu Časnog Kur’ana:

DRUŠTvENI MIR

74


A Allahu pripadaju neviđene stvari nebesa i Zemlje, i Njemu se svaka stvar vraća. Zato obožavajte Njega i uzdajte se u Njega. A vaš Gospodar nije nemaran za ono što vi radite.

(Sura 11: ajet 124)

Isto tako:

...Uistinu, stvaranje je Njegovo djelo i vladavina. Blagoslovljen je Allah, Gospodar svih svjetova!

(Sura 7: ajet 55)

Sve islamske filozofije počinju i završavaju se bezuvjetnim autoritetom Boga, Gospodara, Stvaraoca svemira.

Temeljni principi islamskog društva

Glavni Kur’anski ajet koji je najvažniji za ovo pitanje je sljedeći:

Zaista, Allah naređuje pravednost, (i više od pravednosti; da dajete ljudima više nego što im pripada) i dobročinstvo, i da dajete kao (što dajete) bližnjim svojima (kao da pripadaju vama, kao vaša bliža rodbina); i zabranjuje bestidnost (i pokazivanje zla, kao što opažamo danas tako često na televiziji, radiju ili na ulicama mnogih društava svijeta), i ružan govor (i sve što se smatra pogrešnim, ne po religiji nego po ljudskoj savjesti), i prekoračenje (sve što vodi buni i haosu). On vas savjetuje da primite pouku.

(Sura 16: ajet 91)

75

Prvi dio ovog ajeta je više primjenjiv na ekonomsku oblast nego na društveni poredak. On daje jasnu predodžbu islamskog koncepta pravde, poštenog postupanja i dobročinstva u tretiranju uskraćenih dijelova društva. Drugi dio se odnosi na sliku društva za čije stvaranje je islam obavezan. U ovom dijelu, Bog zabranjuje sve što se po sveopćim standardima smatra pogrešnim, kao što je nepristojno ponašanje, uvreda, napad, i zaista sva društvena zla koja su, bez pozivanja na bilo koja religijska učenja, osuđena sveopćom suglasnošću ljudskog društva u cjelini.Slično tome, islam strogo odbacuje i osuđuje svaku težnju, ponašanje i stajalište koji mogu voditi neredu, ‘pobuni’ i nasilju. Riječ ‘pobuna’ treba da se razumije u smislu neopravdanog nastojanja da se zbaci utemeljeni poredak. Ali to nije sve. Gdje god je u Časnom Kur’anu upotrijebljena arapska riječ baghji, ona se ne odnosi samo na oružano ili političko dizanje, nego također na pobunu u društvu protiv njegovih plemenitih tradicija, etičkih standarda, vjerskih učenja i moralne vrijednosti.Na kraju, društvo je jasno upozoreno da je ovaj savjet za čovjekovu vlastitu korist. To upotpunjuje sliku neophodnih odlika islamskog društvenog poretka. Možemo dodati da je prvi dio ovog ajeta duboko prožet islamskim društvenim učenjima. Društvo koje je neosjetljivo na patnje drugih ljudskih bića i nije uvijek sklono služiti putu humanosti ne može se predstavljati kao islamsko društvo koliko god se ono možda pridržavalo drugih aspekata islamskih društvenih učenja. hajde da se sada okrenemo drugim odlikama islamskog društva predočenim u Časnom Kur’anu. Islam ističe poštenje, odanost, vjernost i promoviše sve takve mjere koje će stvoriti mir uma i srca. On poduzima preventivne mjere protiv toga da društvo postane jednostrano u svojoj težnji za zadovoljstvom. Prema tome, bilo koje ponašanje - koliko god nevino možda izgledalo na početku, za koje je vjerovatno da vodi neograničenoj

DRUŠTvENI MIR

76


popustljivosti u društvu, osuđeno je, jer je njihova šteta koju nanose društvu ogromna i mnogostruka. Za takva društva je određeno da završe u stanju haosa koji nalazimo u svijetu danas. U takvim društvima neograničena težnja za zadovoljstvom, između drugih šteta, vodi ka raspadanju i konačnom uništenju porodičnih veza. Suprotno ovome, islam daje važnost i revno čuva sve očinske, majčinske, bratske, sestrinske i sinovske odnose. Islam želi promovisati prijateljstva koja su to više duhom nego tijelom.

Čestitost

Određujući položaj žene u društvu, neophodno je, prema islamu, da se poduzmu sve mjere koje promovišu čestitost, odanost i uzdržan i čist život. Naglašavanje čistog života, dobro izolovanog od opasnosti ispada seksualnih nagona, važna je odlika islamskog društva.Ovaj aspekt islamskih društvenih učenja vrlo je važan za zaštitu i preživljavanje porodičnog sistema. To je strašna potreba današnjeg doba. Islam nastoji proširiti porodičnu jedinicu na širu rodbinu, a ne smanjiti je do minimuma: porodicu u kojoj je čovjekova sposobnost da voli i želja da bude voljen zadovoljena ne pukim ispunjavanjem seksualnih nagona, nego više profinjenim i pročišćenim prijateljstvom i vezom kakvi normalno prevladavaju između bliže i dalje krvne rodbine.Iznenađujuće je kako mudri ljudi modernog doba ne uspijevaju uvidjeti ljudske slabosti kad se jednom odobri da za seks vezana zadovoljstva igraju neobuzdanu ulogu u društvu; ona će cvjetati po cijenu drugih prefinjenih vrijednosti i isisati im krv kao paraziti. Sigmond Frojd je, nema sumnje, bio proizvod takvog društva. On je počeo analizirati svaki ljudski poticaj kroz prizmu seksa. Za njega je najpobožniji odnos majka-dijete bio vezan za seks. Čak ni odnos otac-kći nije imao nikakve svetosti, nego

77

je bio seksualno orijentisan ili seksualno prouzrokovan. Skoro sve što je čovjek uradio, bez obzira bio toga svjestan ili ne, bilo je zbog dubokih podsvjesnih seksualnih nagona. Pitam se je li u vrijeme Frojda društvo postiglo ovakav haos koji prevladava danas, no, to je bilo dovoljno da stvori seksualno razumijevanje ljudske prirode u potpunosti. No, ako je Frojd bio upravu, onda je još neophodnije da se društvu ne dopusti neoprezna igra tako opasnim silama koje mogu prouzročiti kratki spoj. Ali, jao! Sadašnja klima modernih društava neće čak ni nastojati da razumije prirodu i odlike islamske društvene klime. Treba zapamtiti: bilo da se čovjek slaže ili ne slaže sa konceptom da Bog igra ulogu u čovjekovim poslovima i oblikuje čovjekovu sudbinu, i bilo da je čovjek voljan uskladiti svoje društveno ponašanje prema objavljenoj Božijoj Riječi ili ne, jedna je stvar posve sigurna – čovjek niti može pobijediti Djelo Božije (to jest Prirodu), niti Riječ Božiju (to jest, objavljenu Istinu). Oboje, i Djelo i Riječ moraju se nalaziti u međusobnom skladu da se smatraju valjanim. Bilo koje društveno ponašanje koje čovjek usvoji u direktnoj oprečnosti Božijoj Riječi mora završiti uništenjem. Čovjek ne može imati neizmjerno i neograničeno zadovoljstvo koliko god on to želio. Sve što može jeste da zamijeni određene vrijednosti i izbore. Društvo koje nastoji da uz pomoć opijuma i droge izbjegne odgovornost ili životne stvarnosti, društvo koje je opsjednuto seksom, beskorisnim uzbuđenjem i razveseljavanjem, društvo gdje su ukusi namjerno izopačeni da odgovaraju vještački stvorenoj trgovini za novim instrumentima zadovoljstva, napravljenim samo da stvaraju uzbuđenje i težnju za nečim većim, tržište koje su smislila moćna udruženja čija je jedina svrha gomilanje imetka - takvo društvo izabire sve ovo po cijenu gubitka plemenitih ljudskih vrijednosti, duševnog mira i sigurnosti u društvu kao cjelini. Ne možete istovremeno imati i jedno i drugo – ne možete imati svoj kolač i jesti ga.Ono što islam naglašava je upravo suprotno. Islam priznaje

DRUŠTvENI MIR

78


zadovoljstvo – ali ne po cijenu mira i sigurnosti društva kao cjeline. Islam strogo osuđuje sve takve težnje za koje, ako su neprovjerene, postoje veliki izgledi da će voditi postepenom raspadanju porodičnog života i promovisati sebičnost, neodgovornost, prostotu, kriminal i nasilje.Društvene klime stvorene dvjema filozofijama, materijalističkom i islamskom, u potpunoj su suprotnosti.Zaprepašćuje me kako neki ljudi vjeruju da povećavanjem ambicija ili slobodnim udovoljavanjem želja u društvu mogu ikada s nadom obećati mir u glavi. Ni jedno društvo u svijetu, koliko god ekonomski jako bilo, ne može potpomagati neograničeni i razuzdani naraštaj bludnih želja.Čak i u najbogatijim društvima svijeta uvijek postoje bogataši i siromasi. Oni kojima su uskraćene najosnovnije životne pogodnosti čine mnogo veći dio društva od mnogo manjeg broja onih koji mogu priuštiti da plate za ono što žele. Čak i to je upitno, zato što, izgleda, sa povećanjem imetka i želje također rastu i čak ni najbogatiji ne mogu potpuno ostvariti sve svoje snove. Ali slučaj mnogo siromašnije većine je gori. Oni čak ne mogu imati pristup ni osnovnim životnim podobnostima, da ne govorimo o luksuzu koje bogato društvo može priuštiti. Siromašni su ti čije emocije i želje moderni mediji pustoše. Iz dana u dan oni u njihova bijedna boravišta ubacuju ružičaste slike sjajnog života sa velikim i raskošnim kućama, basnoslovnim baščama, mnoštvom luksuznih auta, helikoptera, privatnih aviona i armije poslužitelja. Životni stil holivuda i Beverli hilsa sa bučnim pijankama, plesovima, zabavama i veseljima, ili života u kasinima, kockarnicama, ili sve što sapunice i serije mogu dočarati zamame su kojima se najsiromašniji ljudi obasipaju. Pa ipak, samo mali broj njih, od najbogatijih, mogu samo sanjati da steknu ovaj Džennet na Zemlji. No, siromašni ljudi će posve sigurno izgubiti interes za svoja siromašna obična okruženja. Dom i ognjište neće više za njih imati nikakve privlačnosti.

79

Nedostatak kulture i civilizacije stoje nanizani naspram ove ružičaste vizije, i, u ovom kontekstu, stvarnost njihovog vlastitog života počinje gubiti svako značenje. Ako je ovo krajnje dostignuće društva, koje se hrani ispraznim zadovoljstvima i nestvarnim vizijama, onda će sve – toplina i mir doma i ognjišta - postati sve više samo privid. Za njih neće ostati ništa za šta bi živjeli u budućnosti.Trebat će više od jedne mjere da se ponovo uspostavi tradicionalna porodična jedinica neophodna da svoje članove veže uzajamnim povjerenjem, pouzdanjem i toplinom koja stvara mir. Ali, možda smo isuviše zakasnili da govorimo o ovome.Islam ima jasnu poruku. On ima dobro definisan plan da zaštiti, nadzire i čuva univerzalni porodični sistem ili da ga ponovo izgradi gdje god je bio potpuno uništen.Prema islamu, disciplina mora biti usađena kroz uvjerenje i razumijevanje u svakoj oblasti društvene aktivnosti, i izgubljena ravnoteža mora biti ponovo uspostavljena.

Veo i njegova stvarnost

Ljudi na Zapadu očigledno su pogrešno razumjeli islamski društveni sistem pardah (to jest -veo), viđen kao razdvajanje između dva spola. Ovo pogrešno razumijevanje djelimično potiče iz zloupotrebe istinskih učenja islama u mnogim dijelovima muslimanskog svijeta i negativne uloge zapadnih medija. Postalo je pravilo kod zapadnih medija da sa islamom povežu nedolično ponašanje gdje god se ono dogodi, ali da se uzdrže od toga da povežu ponašanje Jevreja, kršćana, budista ili hinduista s njihovim religijama.Islamska naredba vela (nemiješanja) sigurno nije proizišla iz uskogrudih stajališta prošlih mračnih vremena. Zapravo,

DRUŠTvENI MIR

80


pitanje miješanja ili nemiješanja u društvu nema nikakve veze s napretkom ili zaostalosti vremena. Društva su kroz historiju ili plivala skupa sa krunom ili padala u korita društvenih ili religioznih valova.Koncept ženske slobode uopće nije napredni trend ljudskog društva. Postoje snažni dokazi da su i u dalekoj prošlosti kao i u bližem periodu ljudske historije žene kao klasa društva imale vrlo utjecajan i istaknut položaj u ljudskom društvu u raznim dijelovima svijeta.Slobodno i nesputano spolno općenje između muškaraca i žena u društvu nije ništa novo i neobično. Civilizacije su dolazile i odlazile. Načini ponašanja su nastavljali da se kolebaju između jednog stila i drugog. Bezbrojno mnoštvo društvenih težnji padalo je i vraćalo se u svakidašnji život u drugačijim uzorcima samo da bi, na svaki okret kaleidoskopa, prošlo kroz nove pokuse i uobličavanja. Pa ipak, nikada nije bio utvrđen nikakav trend pomoću kojeg bismo sa sigurnošću mogli zaključiti da su se kroz historiju društva kretala od odvajanja ka miješanju ili od ograničenja do razmjerne jednakosti i slobode žena.

Početak novog doba u pravima za žene

Ovdje je jedino prikladno da svoju pažnju skoncentrišemo na mračni period u historiji Arabije kad je došlo do pojave islama, kroz Božije naredbe – kako mi muslimani vjerujemo, ili kao lična učenja Muhammeda s.a.v.s. – kako nemuslimani hoće da to bude. Kakav god da je pogled nekih teologa, islamska učenja u pogledu nemiješanja spolova uopće nisu predstavljala ponašanje Arapa.Društvo u Arabiji je u to vrijeme bilo krajnje proturječno u svom stavu prema ženama. S jedne strane, seksualna sloboda, slobodno miješanje muškaraca i žena i raskalašene orgije sa

81

vinom, ženama i pjesmom bile su odlike arapskog društva. S druge strane, rođenje djevojčice smatralo se poniženjem i krajnjom sramotom. Izviješteno je da su neki ‘ponosni’ Arapi svojim rukama ukopali svoje novorođene kćeri da izbjegnu ovu sramotu.Žene su bile tretirane kao pokretna imovina i bile su lišene prava da se suprotstave svojim muževima, očevima ili drugim muškim članovima porodice. Međutim, bilo je izuzetaka u ovom pravilu. Povremeno bi neka žena sa izvanrednim sposobnostima za rukovođenjem igrala značajnu ulogu u poslovima plemena.Islam je promijenio sve ove društvene situacije, ne kao prirodni progresivni ishod društvenih zategnutosti nego kao izabrani sudac vrijednosti - utemeljenjem novih vrlina. Kroz Božije objave bio je diktiran jedan novi društveni sistem koji nije bio povezan sa uobičajenim silama koje oblikuju društvo.Kroz učenja nemiješanja seksualna raspuštenost bila je odjednom zaustavljena i bio je uveden red u odnosima između muškaraca i žena na temeljima dubokih moralnih principa. Status žena je istovremeno bio podignut do tako visokih standarda da one više nisu mogle biti tretirane kao bespomoćna potrošna roba. Njima je bio dat jednak udio kao i muškarcima u svim životnim poslovima. Dok su prije islama one bile tretirane kao pokretna imovina nasljedstva, sada su mogle naslijediti ne samo imetak svojih očeva nego također i svojih muževa, djece i bliže rodbine. One su sada mogle hrabro stati nasuprot svojim muževima i uzvratiti im. Mogle su raspravljati s njima i, naravno, imale su puno pravo da se ne slažu. One su mogle ne samo biti razvedene nego su imale jednaka prava da se razvedu od svojih muževa ako su tako željele.Kao majke one su u islamu tretirane sa tako dubokim poštovanjem da je teško naći sličan primjer u drugim društvima svijeta. Časni Osnivač islama s.a.v.s. bio je taj koji je trebao da se zalaže za prava žena proglašavanjem po Božijim naredbama da:

DRUŠTvENI MIR

82


‘Džennet leži pod nogama vaših majki.’On nije samo ukazivao da će ovo obećanje biti ispunjeno u životu poslije smrti, nego i na društveni Džennet koji je bio obećan ljudima koji pokažu duboko poštovanje i naklon svojim majkama i budu uvijek nastojali da ih zadovolje i omoguće im sve udobnosti.Učenje nemiješanja treba se shvatiti u ovom kontekstu. Ono nije bilo zbog bilo kakve muške superiornosti, nego je bilo namijenjeno da utemelji svetost doma; da stvori veće povjerenje između muškarca i žene; da donese umjerenost osnovnim ljudskim željama i nagonima; i da ih zauzda i disciplinuje da bi oni, umjesto da u društvu budu oslobođeni kao moćni demoni, igrali konstruktivnu ulogu, kao što upregnute sile igraju ulogu u prirodi.Učenje o nemiješanju je očito pogrešno shvaćeno kad se uzima kao nametanje ograničenja na ženske članove muslimanskog društva u njihovom punom učešću u svim oblastima ljudskih aktivnosti. To nije istina. Islamski koncept nemiješanja treba jedino shvatiti u kontekstu mjera da se zaštiti svetost ženske čistoće i časti žena u društvu, tako da opasnost ugrožavanja ovih ciljeva bude svedena na najmanju moguću mjeru. Strogo su osuđeni slobodno miješanje oba spola i tajne afere između muškaraca i žena. I muškarci i žene se savjetuju da se uzdrže ne samo od pružanja međusobnih požudnih pogleda nego da se uzdrže i od takvih pogleda ili fizičkih kontakata koji mogu voditi nekontrolisanim izazovima. Od žena se očekuje da se pristojno pokriju i savjetuju se da se ne ponašaju tako da bi privukle nepoželjnu pažnju čudljivih muškaraca. Upotreba kozmetike i ukrasa nije zabranjena, ali ne treba da se nosi kad se žena pojavljuje u javnosti da bi privukla pažnju. Mi u potpunosti razumijemo da se u sadašnjem stanju društava širom svijeta ovo učenje čini zapravo grubim, ograničenim i beživotnim. Međutim, dublje proučavanje cijelog islamskog društvenog

83

sistema dovest će vas do vjerovanja da je ovaj sud bio ishitren i površan. Zbog toga se takvo učenje treba shvatiti kao sastavni dio cijele islamske društvene klime.Uloga žene u islamskom društvenom sistemu sigurno nije uloga prilježnica u haremima, niti uloga u društvenom životu zatvorenom u četiri zida doma, bez dopuštenog pristupa napretku i lišenog svjetla znanja. Ova nedolična slika islamskog društvenog sistema samo je prikazana od unutrašnjih i vanjskih neprijatelja islama ili hodža koji su strašno pogrešno shvatili islamski način života.Jedina stvar koju islam neće dozvoliti jeste da žene budu pretvorene u igračke, da bude eksploatisane ili ostavljene na milost ili nemilost muške vulgarnosti. Islam uopće ne podupire takva stajališta o ženama.Budući da je društvo kao cjelina postalo sve više zahtjevno, prava je okrutnost prema ženama ako se zahtijeva da one uvijek moraju biti svjesne svog izgleda, pojave i načina kako su obučene i našminkane. Ženski šarm se stalno izlaže. Čak je i kod prodaje prehrambene robe ili dnevnih potrepština, kao što je prašak za pranje, potrebno reklamiranje ženskim modelima. Neprirodan, otmjen i skup način života predstavljen je kao neophodnost za ženu da bi ostvarila svoje snove. Takvo društvo ne može dugo ostati uravnoteženo, umjereno i zdravo.Prema učenju islama, žena mora biti oslobođena od iskorištavanja i igranja uloge instrumenta zadovoljstva. Žene moraju imati više vremena za sebe da ispune odgovornosti prema svom domu i svojoj budućoj generaciji.

Jednaka prava za žene

Danas se čuje mnogo o ženskim slobodama i ženskim pravima itd. Islam govori o sveobuhvatnom temeljnom principu koji

DRUŠTvENI MIR

84


podrazumijeva sve situacije:

... I one (žene) imaju pravo nad muškarcima kao što oni (muškarci) imaju nad njima (u jednakosti); (to jest, za žene su jednaka prava kao i za muškarce, kakva muškarci imaju prema ženama. Tu je, prema tome, potpuna jednakost i nema nikakve razlike između temeljnih ljudskih prava žena i muškaraca;) inače, muškarci imaju jednu vrstu prednosti nad njima. A Allah je moćan, mudar.

(Sura 2: ajet 229)

Na drugom mjestu Časnog Kur’ana navedeno je:

Muškarci su zaštitnici žena zbog prednosti koju je Allah podario jednima nad drugima, i zato što oni (muškarci) troše (na njih) svoj imetak...

(Sura 4: ajet 35)

Iz arapske riječi Qavvamun (što znači-staratelj i čuvar, koji je odgovoran za one podređene, da idu Pravim putem) neka ulema orijentisana ka mišljenju iz srednjeg vijeka (doktori religije) zaključuje i tvrdi da to znači superiornost muškaraca nad ženama, dok se ajet samo odnosi na prednost koju izdržavatelj ima nad svojim članovima obitelji. Kao takav, staratelj je bolje osposobljen da upotrijebi moralni pritisak i odgoji ih da ostanu na ispravnom putu i on je odgovoran za to. Što se tiče osnovnih ljudskih prava, to se ni na koji način ne odnosi na to da žene nisu

85

jednake s muškarcima ili na mušku superiornost nad ženama. Zadnji dio ajeta odnosi se na već spomenutu prednost i čini očiglednim da su uprkos ovoj prednosti temeljna prava žena potpuno jednaka pravima muškaraca. Arapska slova va trebaju biti prevedena sa značenjem ‘uprkos činjenici da’ ili ‘dok’ i u ovom kontekstu to se čini jedinim ispravnim prijevodom.

Dozvola za više žena

Na Zapadu je, kad se govori o islamu, posve uobičajeno suprotstaviti se pitanjem: da li islam dozvoljava muškarcu da se ženi četiri puta i istovremeno drži četiri žene? Ja imam mnogo iskustva u učešću na mnogim javnim i odabranim skupovima intelektualaca u zapadnom svijetu. Rijetko pamtim priliku kad ovo pitanje nije bilo postavljeno.Češće se dešava da ustane neka gospođa, i, naravno, uz dužno izvinjenje, nevino pita da li stvarno islam odobrava četiri žene ili ne. Očigledno, svako zna odgovor. No, može biti da je ovo jedini aspekt islama koji je tako dobro poznat na Zapadu. Drugi dobro poznat aspekt na Zapadu je terorizam, ali u stvarnosti terorizam nema ništa sa islamom. (vidi knjigu ‘Ubistvo u ime Allaha’ od govornika.)Kakvu vrstu jednakosti između muškaraca i žena islam predočava kad je muškarcu dozvoljeno da ima četiri žene, a žena može zadržati samo jednog muža? Ovo je druga forma istog pitanja, koje je, ja vjerujem, samo upotrijebljeno kao instrument brisanja bilo kakvog dobrog dojma o islamu koji je govornik možda stvorio. Na manje formalnim skupovima, na kojima se ne drži pedantno do uljudnosti i učtivosti, isto pitanje postane predmet šale i ruganja prije nego jednostavno pitanje.Prije mnogo decenija, kad sam studirao u Školi orijentalnih i afričkih studija Univerziteta u Londonu, jednog pakistanskog

DRUŠTvENI MIR

86


studenta salijetao je student Englez uvijek istim pitanjem i nekako je svaki put to izmamilo smijeh. Jedanput, sjećam se, kad je njihovo ruganje prešlo granicu, on se odjednom okrenuo i pitao mladog Engleza: ‘’Zašto vi nama prigovarate što imamo četiri majke kad nemate prigovora protiv toga što vi imate četiri oca?’’ On je, naime, igrom riječi, na mudar način iskoristio englesku riječ ‘forefathers’, koja znači predak, ali je u izgovoru to zvučalo kao riječ ‘fourfathers’, što znači četiri oca, što je potuklo izazivača njegovim vlastitim oružjem. Prividno, to je bila šala, ali kad to dublje ispitate, otkrit ćete mnogo više od šale, jer se ona odnosi na tragičnu situaciju koja prevladava u društvima i nudi prikladan slučaj za poređenje vladanja islama sa vladanjem modernog društva. To nije samo tema za bezbrižne studentske skupove, nego čak ni ozbiljni i poštovani članovi društva ne smatraju neljubaznim i neučtivim da šalom izraze svoju osudu ove islamske naredbe. Ja sam nedavno primio pismo od starijeg sudije u Frankfurtu, za kojeg lično znam da je vrlo mudar, otvorenog uma, uljudna i dobronamjerna osoba. On je, također, prigovarao na islamsku dozvolu za više žena i nije mogao potisnuti izazove da to uvjerljivo objasni uz pomoć grube šale - ili sam bar ja tako mislio. Za jedan moment ja sam mislio da uzvratim na njegovu šalu šalom o četiri oca (‘fourfathers’), ali je nadvladala razboritost i ja sam, elhamdulillah, donio bolju odluku.Kratak odgovor koji sam mu poslao bio je, kao prvo, da ova islamska odredba o ženidbi sa više žena nije općenito načelo. Ona se odnosi na određene situacije kad postane neophodno za očuvanje zdravog društva i prava žena da ovu odredbu imaju na raspolaganju.Časni Kur’an je logična Knjiga. Kao takva, ona nije mogla narediti muslimanima da izvrše ono što je nemoguće. Bog je stvorio muškarce i žene u gotovo jednakom broju – tu i tamo manje ili više. Kako može razumna religija kao islam, koja neprestano ističe

87

činjenicu da nema nedosljednosti između Božijeg Djela i Božije Riječi, propovijedati nešto tako očito neprirodno i nerealno, što bi, ako bi se poduzelo, stvorilo strašne situacije neravnoteže, nepremostivih teškoća i razočarenja. Zamislite malu zemlju sa jednim milionom muškaraca u godinama za ženidbu i skoro isti broj žena. Ako bi se ova odredba uzela kao naredba da je svi doslovno slijede, onda bi, u najbolju ruku, 250.000 muškaraca oženilo jedan milion žena, a 750.000 muškaraca ostalo bi neoženjeno. A opet se među svim religijama svijeta islam ističe po svom naglašavanju braka za svakog muškarca i ženu. Časni Kur’an opisuje odnos između muža i žene kao prirodno zasnovan na ljubavi i ono što omogućava izvor mira jedno za drugo:

I (dozvoljene su vam) čestite žene vjernice, i čestite žene od onih kojima je data Knjiga prije vas, kad im dadnete njihove vjenčane darove, zaključujući važeći brak, a ne čineći blud, niti uzimajući tajne ljubavnike...

(Sura 5: ajet 69)

U isto vrijeme Kur’an odbija beženstvo (npr. Sura 57:28) tvrdeći da je to institucija koju su ljudi stvorili. Nema se šta postići zatvaranjem od ostatka svijeta ili kaznom sa poricanjem prirodnih želja. Institucija braka je u islamu dobro utemeljena, ali vrijeme mi ne dozvoljava da se udaljavam i diskutujem o različitim zahtjevima odabira bračnih partnera, pravnim lijekovima koji su na raspolaganju i naredbama i propisima o razvodu itd.Da se vratimo odredbi za više žena. Očito je iz proučavanja

DRUŠTvENI MIR

88


Časnog Kur’ana da se govori o posebnoj situaciji poslijeratnog perioda. To je vrijeme kad je društvo ostalo sa velikim brojem siročadi i mladih hudovica, i ravnoteža muškog i ženskog stanovništva je ozbiljno poremećena. Slična situacija je prevladavala u Njemačkoj poslije Drugog svjetskog rata. Pošto islam nije većinska religija u Njemačkoj, ova zemlja je ostala bez rješenja ovog problema. Strogo učenje kršćanstva o braku s jednom ženom nije moglo ponuditi rješenje. Zbog toga su stanovnici Njemačke morali trpjeti posljedice ovih neravnoteža. Bio je ogroman broj djevica, potištenih neudatih djevojaka i mladih hudovica za koje je bilo nemoguće da se udaju. Brak je za njih postao san koji nisu mogle ostvariti.Njemačka nije bila jedina zemlja na prostranom kontinentu Evrope koja je doživjela takve krajnje opasne društvene probleme gigantskih razmjera. Glavni razlog ovoga bila je neravnoteža muškog i ženskog stanovništva. Bio je isuviše velik izazov za poslijeratno njemačko društvo da se suprotstavi takvoj struji i kontrolira rast moralnog propadanja i zbrkanosti koje su prirodno, obilno i neuravnoteženo bujale.Kao što svaka nepristrasna osoba može jasno vidjeti, jedino rješenje za sve takve teško rješive uznemirenosti je da se muškarcima odobri da ožene više od jedne žene. Ovo nije predloženo kao rješenje za zadovoljavanje njihovih tjelesnih želja, nego za zadovoljavanje iskrenih potreba ogromnog broja žena. Ako se odbaci ovo vrlo logično i realno rješenje, jedini alternativni put koji je društvu ostao jeste da se naglo izopači u pokvareno i raskalašeno društvo.Ali jao! Zapad je već odabrao ovaj put.Kad ponovo realnije i trezvenije ispitate ova dva stajališta – dopuštenje ili nedopuštenje za više žena, ne možete a da ne primijetite kako nije pitanje jednakosti između muškaraca i žena, nego je to jednostavno izbor između odgovornosti i neodgovornosti.

89

Islam jedino odobrava više od jedne žene pod uvjetom da muškarci sa punom odgovornošću prihvate izazov takvih teških i posebnih situacija i da u potpunosti postupaju pravedno i sa drugom, i sa trećom i sa četvrtom ženom:

A ako se bojite da nećete postupati pravedno prema siročadima, onda oženite žene koje želite, po dvije, i po tri, i po četiri. A ako se bojite da nećete postupati pravedno (i jednako) između njih, onda samo jedna (je dosta), ili one koje vaše desne ruke posjeduju. To je najbliži (način) za vas da se čuvate od nepravednosti.

(Sura 4: ajet 4)

Izbor koji isključuje ovu odredbu je mnogo teži i opasniji. Prekomjeran broj žena ostavljenih bez braka ne može se kriviti za nastojanje da primame i zavedu oženjene muškarce u društvima koja nisu duboko religiozna. Konačno, i žene su također ljudska bića. One imaju svoje emocije i neispunjene želje. Dok su psihičke traume rata uvećale nagon da nađu nekoga kome se mogu obratiti, život bez sigurnosti braka i doma, bez životnog partnera i bez nade za djecom je prazan život. Takva budućnost je toliko prazna i tužna koliko i sadašnjost.Ako takve žene nisu zbrinute i usvojene u skladu sa zakonom kao dio društvenog sistema na principu obostranog popuštanja, to može igrati haotičnu ulogu u vezi s mirom u društvu. One će, svakako, na nedozvoljen način tražiti muževe udatih žena. Ishod mora biti protivan zdravom razumu. vjernost će biti upropaštena. Udate žene će početi da gube vjeru u svoje muževe; sumnje će rasti. Rastući nedostatak uzajamnog povjerenja između

DRUŠTvENI MIR

90


muža i žene će poljuljati temelj mnogih domova. Za nevjerne muškarce koji će živjeti sa osjećajem krivice dalje će stvoriti psihološke komplekse i sklonost prema većem zlu. Plemeniti koncept ljubavi i odanosti bit će među prvim žrtvama. Romansa će početi da gubi dostojanstvenost i spustit će se na otrcanu, prolaznu zaslijepljenost.Oni koji govore o jednakosti muškaraca i žena u svakoj oblasti zaboravljaju da pitanje jednakosti postaje nevažno u onim oblastima gdje su muškarci i žene drugačije građeni.Naprimjer, samo žene mogu rađati djecu. Jedino one mogu proći kroz više od devet mjeseci uzgajanja sjemena ljudske generacije. Žena je ta koja može paziti na svoje bebe, bar u toku ranog perioda njihovog djetinjstva, dok ni jedan muškarac to ne može. Zbog dugih i krajnje intimnih krvnih veza sa svojim potomstvom, žene su te koje imaju daleko snažniju psihološku povezanost sa djecom u poređenju s muškarcima.Ako društveni i ekonomski sistemi zanemare ovu urođenu razliku između muškarca i žene, i tome odgovarajuće razlike u ulozi dvaju spolova u društvu, onda je za takav društveno-ekonomski sistem određeno da ne može proizvesti zdravu ravnotežu. Uglavnom zbog ovih urođenih razlika između muškog i ženskog islam predlaže odgovarajuće različite uloge za svakoga.Žena mora biti oslobođena, koliko god je moguće, obaveze da zarađuje za porodicu. U principu, ova odgovornost mora pasti na ramena muškaraca. Pa ipak, nema razloga da ženama bude uskraćeno pravo da igraju svoj dio u kolotečini ekonomije pod uvjetom da nađu slobodno vrijeme za to, to jest, da ne zanemare svoju najvažniju odgovornost ljudske reprodukcije, porodične brige i propratnih dužnosti. Ovo je upravo ono što islam predlaže. Opet, žene općenito imaju slabiju i nježniju građu. Pa ipak ih je Bog, iznenađujuće, snabdio jačim potencijalima u njihovoj prirodi. Ova svojstva su uglavnom zbog prisustva dodatnog

91

pola hromozoma u njihovim ćelijama, koji je odgovoran za razliku između muškaraca i žena. To je očito omogućeno zbog zadovoljavanja posebnog izazova koji je stavljen na njih u toku trudnoće, poroda i perioda dojenja. Svejedno, ovaj potencijal ne čini ženu vanjski snažnijom i jačom. One se ne trebaju, tek u ime jednakosti ili neko drugo ime, tjerati na teške poslove sa proizvodnog ekonomskog polja. To, također, zahtijeva da se trebaju tretirati sa više nježnosti i ljubaznosti. Žene trebaju nositi manji teret u svakodnevnom životu i ne treba ih prisiljavati da nose jednak teret s muškarcima u javnim aktivnostima. Iz navedenog proizlazi - ako je zadatak vođenja doma posebna oblast odgovornosti koja treba biti pripisana bilo muškarcu ili ženi, žena očito onda ima mnogo veću zaslugu nego muškarac da obavi takve odgovornosti. Uz to, ženama je po prirodi pripisana odgovornost da paze na djecu. Takva odgovornost može se samo djelimično dijeliti sa muškarcima. Ženama mora biti poklonjeno pravo da ostanu u domu više nego muškarci; ako u isto vrijeme one budu oslobođene odgovornosti zarađivanja sredstava za život, slobodno vrijeme koje im je na raspolaganju moraju iskoristiti za sebe ili za društvo kao cjelinu. Ovako je rođen koncept ‘ženino mjesto je u kući’. Nema pitanja o tome da su one zavezane za svoje pregače ili zatvorene u četiri zida svoje kuće. Islam ni na koji način ne poseže za pravima žena da idu izvan kuće u svoje slobodno vrijeme kako bi obavile bilo koji zadatak ili učestvovale u bilo kojem zdravom zanimanju koje izaberu, pod uvjetom, opet, da ne ugroze interese i prava buduće generacije ljudskog roda koja im je povjerena. Između ostalih razloga, zbog ovoga islam strogo osuđuje pretjerano druženje ili slobodno miješanje spolova. Zbog toga je islamski prijedlog da je dom centar ženinih aktivnosti vrlo mudro i praktično rješenje za većinu bolesti modernih vremena. Kad žene prenesu svoje interese dalje od doma, to mora biti po cijenu porodičnog života i zanemarivanja djece.

DRUŠTvENI MIR

92


Izgrađivanje porodičnog života oko važne centralne figure majke zahtijeva jačanje drugih krvnih veza i uspostavljanje iskrene naklonosti sa bližnjima. Čak i ako svako od njih možda živi odvojeno, islam podupire i promoviše ovaj koncept uvećane porodice iz mnogo razloga, od kojih su neki sljedeći:

1) To sprečava pojavu neravnoteže u društvu.

2) Ako su u porodici promovisani snažna ljubav i naklonost između braće i sestara, oca i kćeri, majke i sinova itd., to će prirodno voditi učvršćivanju i zaštiti zdrave porodične jedinice. Ovo prirodno vezivanje je dalje ojačano sistemom odnosa koji ga okružuju u formi istinske naklonosti i bliskosti između tetaka, tetična, amidžića, rođaka, unuka i djedova i nena. Za ovaj uvećani porodični sistem bit će otvorene nove avenije traženja topline i zdravog zadovoljstva, proizišlih iz svijesti pripadanja.

3) Za instituciju porodice u takvim slučajevima manja je vjerovatnoća da će se razdijeliti. Dijeliti isti krov u ime porodice neće više biti beznačajno kako općenito nalazimo danas. Članovi porodice će nastaviti da teže ka centralnom svjetioniku starijih članova porodice i većina porodičnih aktivnosti će se vrtiti oko ovih osovina. Neće više biti zaboravljenih i snuždenih pojedinaca poslanih u potkrovlje ili podrum društvenog poretka, ili uklonjenih iz porodica kao beskorisni predmeti.

Ovo je upravo islamski koncept doma i porodice, koja se smatra najvažnijom centralnom jedinicom u društvu. Uglavnom, zbog ove razlike u stajalištima mi danas u modernim društvima svijeta nalazimo mnogo više slučajeva napuštenih starih ili nesposobnih roditelja koji se smatraju teretom za porodice.

93

Briga o starijim

Odgovornost za brigu o starima postepeno se prebacuje na državu. Briga o starijim predstavlja teški teret za nacionalnu ekonomiju. Koliko god je država spremna da potroši, to im nikada ne može kupiti mir i zadovoljstvo. Najstrašnije osjećanje da su odbačeni, ostavljeni, napušteni, i najbolnija spoznaja rastuće praznine unutrašnje usamljenosti, problemi su za mnoge bez rješenja. Smatrati da će se o daljoj rodbini brinuti ostatak porodice postalo je skoro nemoguće i zamisliti. U takvim društvima vremenom je potreba za domovima za starije sve veća. Pa ipak, nije uvijek moguće da država odvoji dovoljno novca da im osigura čak ni minimalne zahtjeve pristojnog života. Fizičke bolesti se mnogo lakše liječe ili ublaže, ali duboke psihološke traume od kojih priličan broj starijih članova modernih društava pati daleko je teže liječiti.U pretežno muslimanskim zemljama, koliko god su se moralne vrijednosti možda i pogoršale, ovakvo stanje koje prevladava u ostatku suvremenog društva nezamislivo je. Smatra se nemilošću, sramotom i uvredom ako se sa starijima postupa s takvim nepoštovanjem i bešćutnošću. Za većinu muslimana je sramota da se na državu prenese odgovornost za stariju rodbinu čak i ako je država voljna da ih pazi.Tako se uloga muslimanske žene u domu i porodici ne završava kad djeca odrastu. Ona ostaje duboko vezana za prošlost kao i za budućnost. Njena ljubaznost i ljudska briga, njena urođena sposobnost da pazi na one kojima je potrebna briga postaje potpora za starije članove društva. Oni ostaju dragocjeni i poštovani kao i prije i smatraju se neodjeljivim članovima porodice. Majka igra glavnu ulogu u brizi o njima i pravi im društvo, ne kao naporno i dosadno zanimanje, nego kao prirodan izraz ljudske srodnosti. Tako, kad i ona ostari, može biti sigurna da je takvo društvo neće odbaciti niti ostaviti napuštenom kao

DRUŠTvENI MIR

94


ostatak prošlosti.Naravno, postoje izuzeci u svakom društvu; i ima slučajeva da se stariji smatraju ostacima prošlosti i zamornim teretima u nekim muslimanskim porodicama koje žive pod utjecajem modernih trendova. Ali u cjelini, muslimanska društva, za razliku od drugih društava, u suštini nemaju domove za napuštene roditelje. Ovo me podsjeća na šalu koja će možda neke ljude nasmijati, a drugi će plakati. Jedanput je dijete s mnogo bola i neugodnosti posmatralo loše postupanje svog oca prema djedu, koji je postepeno bio premješten iz dobro pripravljene i udobne glavne spavaće sobe u manji i manje udoban smještaj, dok konačno nije bilo odlučeno da ga uklone u dio za sluge. U toku izuzetno oštre zime djed je prigovarao za svoju sobu da je isuviše hladna i da mu je jorgan pretanak i ne može da ga utopli da mu bude udobno. Otac je počeo tražiti dodatnu deku iz zalihe starih, nekorisnih deka. Posmatrajući ovo, dijete se okrenulo svom ocu i tražilo: ‘Molim te, nemoj dati sve deke djedu. Čuvaj neke za mene da ih ja mogu dati tebi kad ostariš.’U ovom nevinom izrazu dječijeg nezadovoljstva koncentrisana je sva duševna muka starije generacije u modernim vremenima. U muslimanskim društvima rijetko se mogu naći takvi izuzeci koliko je rijetko i postaje sve rjeđe naći izuzetke među rodbinom u modernim društvima da postupaju dobro prema starijim. Muslimani su poučeni:

Tvoj Gospodar je naredio: ‘Ne molite se nikome osim Njemu, i pokazujte dobročinstvo prema roditeljima. Ako jedno od njih ili oboje dožive

95

starost s tobom, nikada im nemoj reći: ‘Uf,’ ili podviknuti na njih, nego sa njima govori blagim riječima i sa poštovanjem. I spusti prema njima ponizno krilo milosti, i reci: ‘Moj Gospodaru, smiluj im se oboma, kao što su njih oboje mene podizali dok sam bio dijete.

(Sura 17: ajeti 24-25) Ovi ajeti su najznačajniji u vezi s navedenom temom. Poslije Božijeg Jedinstva, ljudska bića trebaju kroz svoju ljubav, naklonost i uljudnost dati prednost nad svim drugim stvarima svojim roditeljima, koji su dostigli stare i teške godine.Dalje, ovi ajeti govore o situacijama kad ponašanje jednog ili oba roditelja postane izuzetno naporno, i ponekad uvredljivo. U odgovoru na to, čak ni mali izraz gnušanja ili osude ne smije prijeći preko jezika. Naprotiv, s njima trebate postupati s dubokim poštovanjem.Naglašavanje važnosti izvanrednih odnosa između jedne i druge generacije osigurava nam da se ne javljaju nikakvi generacijski jazovi. Takvi jazovi uvijek sprečavaju prenošenje tradicionalnih moralnih vrijednosti na novu generaciju.Islamska društvena filozofija zbog toga uči da ni jedna generacija ne treba dopustiti da se pojavi jaz između nje i prethodne generacije i između nje i buduće generacije. Generacijski jazovi su potpuno strani islamu.Kao što sam ranije rekao, porodični koncept u islamu nije ograničen na članove jednog doma. Sljedeći ajet nalaže muslimanima da troše ne samo na svoje roditelje nego također i na svoje bližnje koji su spomenuti uz roditelje, po redoslijedu koji više vole, tako da njihov osjećaj časti ne bude povrijeđen i da se promoviše uzajamna ljubav.

DRUŠTvENI MIR

96


I obožavajte Allaha i nemojte Mu nikakvog druga pripisivati, i činite dobročinstvo roditeljima, i bližoj rodbini, i siročadima, i siromašnim, i komšiji koji vam je rodbina, i komšiji koji vam nije rodbina, i prijateljima, i putniku, i onima koje vaše desne ruke posjeduju. Sigurno, Allah ne voli ohole i hvalisave.

(Sura 4: ajet 37)

Časni Kur’an govori da morate voditi računa o ljubaznosti prema svojim roditeljima.Ako suvremeno društvo nauči pouku iz ovih naredbi, mnogi problemi s kojima se danas suočava i koji predstavljaju mrlju u naprednom društvu neće više postojati. Nikakvi domovi za stare neće biti potrebni, osim za neke stare ljude koji, nažalost, nemaju bliske rodbine da pazi na njih. Uza sve to, u islamskom društvu ljubav između roditelja i djece toliko se naglašava da je nemoguće za dijete da radi vlastitog zadovoljstva napusti svoje roditelje kad oni ostare.

Buduća generacija

Što se tiče buduće generacije, Časni Kur’an obrazuje i odgaja društvo na jedinstven način. On uči da je za postizanje najboljeg odnosa između vas i vaše djece prijeko potrebno da odnos između muža i žene također bude izvanredan.U vezi s ovim, ranije citirani ajet (Sura 4: ajet 35) koji se odnosi na staratelje (Qavvamun) stavlja vrlo veliku odgovornost na muža. Ako njegovo postupanje ne vodi stvaranju idealne atmosfere

97

za zdrav porodični život, on nije uspio u svojoj odgovornosti i postupcima kao staratelj (Qavvam). Treba da zapamtite da je najbolji primjer Qavvam bio Časni Osnivač islama s.a.v.s. lično. On nije bio ni grub, ni diktator, niti je na bilo koji način bio neugodan ili pretjerano naporan u odnosu prema svojoj porodici. Da ih čuva na pravom putu bila je velika odgovornost, no način kako je on ispunio ovu dužnost služi kao izvanredan živi primjer za sva buduća vremena i za sve one koji žele da istražuju i shvate stvarno značenje riječi Qavvam.U poznatom hadisu Abu-hurejra navodi da je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao:

Najbolji od vjernika u stvari vjere je onaj ko ima lijep moral; a najbolji od vas su oni koji najbolje postupaju prema svojim ženama. (Tirmizi)

Ako roditelji zaista žele da njihova djeca odrastu u članove ispravnog društva, treba da zapamte da će uzajamni odnosi između muževa i žena igrati važnu ulogu u stvaranju dobrog ili lošeg karaktera njihove djece.Časni Kur’an uči:

I oni koji ne svjedoče lažno, i kad prolaze pored nečeg besmislenog, prolaze dostojanstveno; I oni koji, kad ih opomenu o ajetima Gospodara njihovog, ne ostaju ni gluhi ni slijepi; I oni koji govore: ‘O Gospodaru naš, podari nam u našim bračnim drugovima i djeci radost očima našim i učini nas vođama bogobojaznim.’


DRUŠTvENI MIR

98


Ova dova posjeduje jedinstven šarm i puna je duboke mudrosti. Oba partnera u braku poučena su da čine dove jedno za drugo i za svoju djecu da im Bog uvijek osigura duboko zadovoljstvo i sreću koju će dobivati jedno od drugog, kao i od djece, i da njihovu djecu učini prethodnicima i vođama bogobojazne, ispravne generacije.Samo treba svako na sebi primijeniti ovo učenje da u potpunosti shvati značaj ovog ajeta. Kad vi nešto želite odsutnog duha, to možda neće značajno uticati na vaše vladanje, ali kad za to revno molite, onda će ta dova sigurno utjecati na vaše vladanje. Naprimjer, ima mnogih koji žele govoriti istinu, ali ova njihova želja rijetko biva ostvarena. Onima koji revno mole Boga da im On podari istinoljubivost njihove dove donose daleko veći utjecaj u njihovom vladanju od onih koji tek ponešto žele odsutnog duha. Mora biti učinjen istinski napor u popravljanju čovjekovog vladanja. Čovjek bi postupao zaista neobično ako poslije ovakve dove prema svojoj ženi i djeci postupa na način koji nije u skladu s navedenom dovom. Okrećući se posebno mlađoj generaciji i njihovim pravima, obavezama i odgoju, Časni Kur’an opominje:

O vi koji vjerujete! Bojte se Allaha; i neka svaka duša gleda šta unaprijed šalje za sutra. I bojte se Allaha; uistinu je Allah dobro obaviješten o onom što vi radite.

(Sura 59: ajet 19)

Časni Kur’an upozorava roditelje da ako ne ispune svoju obavezu prema svom potomstvu i iza sebe ostave generaciju čije je vladanje za osudu, onda će roditelji biti odgovorni pred Bogom.Opet, roditelji se upozoravaju da ne ubijaju svoju vlastitu djecu

99

u smislu da postanu posrednici i odgovorni na neki način u uništavanju njihovog karaktera. (Sura 6: ajet 152)Časni Poslanik s.a.v.s. strogo je savjetovao da postupamo s ljubavlju, ljubaznošću i poštovanjem ne samo prema vlastitoj djeci nego isto tako i prema mlađoj generaciji u cjelini.

Uvijek postupajte s poštovanjem i ljubavlju prema svojoj djeci.

(Ibn- Madža; Knjiga ‘Adab; glava Birul-valad)

Ne možemo a da ne opazimo kako je upravo ovo učenje ono što suvremeni svijet treba danas. Danas se u Britaniji odvija ozbiljna debata u vezi sa mogućim donošenjem zakona po kojem će roditelji biti posredno odgovorni, u očima zakona, za zločine koje počine njihova djeca i prema tome će sudovi za maloljetnike s njima postupati kao s prijestupnicima. Smatra se da bi na ulicama velike Britanije bilo mnogo manje kriminala da su roditelji ispunili svoju dužnost i ozbiljnije disciplinirali i odgojili svoju djecu. No, pitanje je dokle kaznene i ograničavajuće mjere mogu popraviti kvalitet društva kad u pozadini nema nikakvog religijskog morala da djeluje u svakoj sferi života?

Osuđivanje besmislenih, beskorisnih zanimanja

Časni Kur’an ide dalje govoreći o navedenoj temi prisutnoj u društvu:

I koji se okreću od svega što je besmisleno. (Sura 23: ajet 4)

DRUŠTvENI MIR

100


U ovom ajetu Allah kaže: ‘Mudri ljudi ne gube svoju energiju i sposobnost u beskorisnim i beznačajnim zanimanjima.’U islamu nije ni loše ni zabranjeno naći vremena za neku lahku zabavu i islam to ne zabranjuje. Ali ako zabava počinje vršiti negativan utjecaj na društvo kao cjelinu, to sigurno nije preporučeno. Osim toga, ako umjesto omogućavanja istinskog oduška za životne stresove zabava postane cilj sam po sebi, to će u Kur’anskoj terminologiji biti osuđeno kao laghv (beskorisno i prazno). Kad se zabava počne uplitati u svakodnevne važne životne poslove ili uzimati dragocjeno čovjekovo vrijeme koje inače može biti bolje potrošeno, to će također, prema arapskoj riječi laghv, biti smatrano besmislenim.Nema sumnje u to da je televizija donijela ogromno dobro društvu. Ali djeca sjede cijeli dan pred tv-ekranima buljeći u njih. Poslije povratka s posla muškarci nastavljaju sjediti pred ekranom bez obzira šta televizijski program nudi. Na taj način oni zanemaruju svoje odgovornosti prema djeci, ženama, prijateljima i društvu kao cjelini. Televizija je zaista postala prokletstvo modernog doba. Toliko se vremena danas gubi na gledanje televizije da bi bilo zaista teško i izazovno ispravno odvagati pozitivne i negativne razloge. Ali to nije sve.Prikazivanjem filmova o kriminalu televizija često predstavlja sliku kriminala tako da u srcima djece stvara osjećaj odbojnosti prema kriminalu umjesto ona postiže suprotno. Čak i u programima koji su isključivo za djecu nije rijetko naći popularne likove kako izazivaju nered izmišljanjem dovitljivih obijesnih šala koje uništavaju mir u kući. Koliko god da su ti programi smiješni i zabavni, oni sigurno nisu poučni. Nema sumnje da je danas sve veći broj hirovite djece zbog gledanja takvih programa. Ovakvo dijete uzrasta s potencijalom da postane kriminalac. Programi za odrasle nehotice poučavaju novim metodama činjenja kriminala. Tako je ružičasto oslikan lagodan život zabave i veselosti, slikovito opisuje šta život treba biti, a sve to ostavlja

101

lažni dojam na um. Ali jao! Oni ne shvataju udaljenost između fantazije i stvarnosti, i između onog šta treba biti i šta jest. Traženje ispraznih zadovoljstava koja su u Časnom Kur’anu zabranjena nije tako malo ili nevažno, kako većina misli da jest. Ovaj i mnogi drugi oblici zabave igraju važnu ulogu u stvaranju atmosfere gdje stepen razočarenja stalno raste. Čovjek se pita kad može biti dostignuta tačka zadovoljenja.

Kontrola želja

Časni Kur’an zahtijeva obuzdavanje želja: ne može se pustiti da zavist stvara neumjerene, nezasite želje. Takvo učenje sadrži vrlo važnu poruku u vezi sa disciplinom i kontrolisanjem želja. Islam, naravno, nije religija bježanja od stvarnosti ili odricanja monaštvom ili religija asketizma, čime se od čovjeka zahtijeva da niječe sve svoje prirodne želje da bi postigao nirvanu (spas) ili oslobađanje od materijalnog ropstva. Prema filozofiji nirvane, želje su ono što nas vezuje za materiju za materijalizam. Jednostavan odgovor je, zapravo, da se odreknemo svih želja. Islam odbija takvu filozofiju koju je čovjek stvorio, kao neprirodnu i neprimjerenu rješavanju problema. Koncept nirvane je bliži smrti nego miru. Islam nudi potpuno drugačije rješenje. Prema islamu, uništiti želje nije rješenje životne zagonetke. Među mnogim mjerama predloženim za stvaranje društvenog mira je savjet da čovjek treba disciplinirati i ograničiti svoje želje i držati ih pod kontrolom. Inače, nemoguće je za bilo kojeg čovjeka da postigne mir kroz zasićenje želja. Kao što je ranije izneseno, želje uvijek dolaze brže nego što ih čovjek može slijediti. Koliko god ove mjere izgledale male, one su potencijalno vrlo djelotvorne i važne. Naprimjer, Časni Kur’an kaže:

DRUŠTvENI MIR

102


I ne pružaj svoje oči za onom privremenom koristi koju smo Mi dali nekim grupama od njih za ljepotu ovozemaljskog života – da ih time iskušamo. A opskrba Gospodara tvoga je bolja i trajnija.

(Sura 20: ajet 132)

Časni Kur’an zabranjuje loše mišljenje o drugima, znatiželju, radoznalost, ogovaranje:

O vi koji vjerujete! Čuvajte se pretjeranog sumnjičenja; jer neke sumnje su zaista grijeh. I ne uhodite, i ne ogovarajte jedni druge. Bi li iko od vas volio da jede meso svog mrtvog brata? Vi biste to, zaista, mrzili. I bojte se Allaha, sigurno Allah često prima pokajanje (i) milostiv je.

(Sura 49: ajet 13)

Poštovanje obećanja i ugovora U islamskom društvu izgradnja povjerenja igra vrlo važnu ulogu. Nepovredivost povjerenja i međunarodnih ugovora smatra se temeljnim prema konceptu jedinstva u islamskom društvu. vjernici su ovako opisani u Časnom Kur’anu:

103

Koji paze na svoje amanete i na svoje obaveze. (Sura 23: ajet 9)

Otklanjanje zla je zajednička odgovornost

Odgovornost poučavanja i odgoja ljudi nije povjerena vladama, nego samim ljudima kako bi činili dobra djela i uzdržali se od zla.U naprednijim društvima posao sakupljača smeća je da skupljaju nepoželjni otpad iz kuća i sa ulica radi odlaganja. U siromašnijim zemljama domaćice jednostavno bacaju otpad i smeće na ulice dok one ne postanu zatrpane nečistoćom i više nisu prikladne kao prolazi. Naravno, odgovornost stanovnika je da čiste kuće, ali tu mora postojati i neki sistem da se ulice i prolazi održavaju čistim.Tragično je da je Zapad naučio važnost ove društvene odgovornosti da održava čistim mjesta koja ljudi često posjećuju, a ipak tek treba da prepozna strašnu potrebu stjecanja odgovornosti društva da se očisti od zločina ljudskog otpada koji se svakodnevno izlijeva iz domova na ulice i javna mjesta i truje cijelo društvo.Islam ovo pitanje tretira obuhvatnije. Primarna važnost je na starijim članovima porodice da svedu na najmanju moguću mjeru društveni otpad, tako da se društvu pridonese više dobra nego zla. Drugo, islam stavlja odgovornost na društvo da poduzme, pojedinačno kao i zajednički, sveti rat protiv zla, ne uz pomoć sablje i zakonskim ograničenjima, nego stalnom opomenom, savjetom i mudrom preporukom. Prema Časnom Kur’anu, opomena i uvjeravanje sa strpljenjem najbolji su instrumenti da se društvo očisti od društvenih zala:

DRUŠTvENI MIR

104


I neka među vama bude jedna zajednica koja će pozivati dobru, i naređivati pravednost i odvraćati od zla. Oni su ti koji će uspjeti. (To jest, takva društva će preživjeti).*

(Sura 3: ajet 105) Iz naprijed spomenutog ajeta ne treba zaključiti da islamski pristup za održavanje zdravlja i dobrobiti društva nije na vladi i da država nema nikakve uloge u tome. Apsolutno ne. Naravno, oblasti donošenja zakona i njegove primjene isključiva su prava države. No, ono što ja nastojim istaknuti samo je činjenica da prema islamu državna mašinerija sama po sebi nije dovoljna da zaustavi kriminal, da odvrati od njega ili ga svede na najmanju moguću mjeru. Kad se jednom dopusti da se kriminal raširi i procvjeta u domovima i društvima općenito, najbolje što vlada može uraditi je da s vremena na vrijeme uklanja simptome kriminala. Korijeni zla isuviše su duboki da bi ih duga ruka zakona dokučila. Prvobitni je posao porodice, vjerskih vođa i vođa javnog mišljenja u svakom društvu da iskorijene zlo.Imajući ovaj i mnoge druge slične ajete u vidu, Časni Poslanik s.a.v.s. jedanput je rekao da su ljudi prije vas doživjeli tragičan kraj zato što se nisu pokoravali vlasti i bili su odani prijestupima. Oni nisu jedan drugog sprečavali da čine pokvarenosti. Onda je nastavio:

‘Zaista, Allaha mi, vi morate naređivati dobro i zabranjivati zlo; zgrabite ruku zlotvora i nagovorite ga da postupa pravedno; učvrstite ga u ispravnom, inače će Allah učiniti sličnim srca nekih od vas srcima drugih i proklet će vas kao što je njih prokleo. (Abu -Daud i Tirmizi: ‘Riadhus Salihiin’ 198, str. 50)

* Riječ ‘muflihuun’ ovdje može također biti prevedena kao ‘oni koji su najprikladniji za preživljavanje’.

105

Prema Časnom Poslaniku s.a.v.s., jedan od opasnih znakova propadanja ljudi jeste što će izgubiti hrabrost da pokažu svoje nezadovoljstvo zbog javnog ispoljavanja nepristojnosti i lošeg vladanja. Časni Poslanik s.a.v.s. u hadisu povlači paralelu između takvog društva i putnika na lađi:

Od hazreti Nu’mana Ibn-Bešira r.a. prenosi se da je vjerovjesnik s.a.v.s. rekao: ‘’Primjer onog ko se drži Allahovih granica i onog koji ih prelazi je kao primjer ljudi koji su bacili kocku da dobiju mjesto na lađi, pa je neke zapao gornji a neke donji dio. Oni što ih je zapao donji dio, kad bi tražili vodu, prolazili bi pored onih iznad i govorili: ‘Kad bismo mogli probušiti rupu u našem dijelu, da ne smetamo ovima iznad nas.’Ako oni na gornjem dijelu dopuste ovima da urade što su htjeli, svi će otići u propast, a ako ih spriječe, svi će ostati spašeni.” (Buhari: Riadhus Salihiin, 189, str. 48)

Bojim se da je ova parabola u velikoj mjeri primjenjiva na suvremena društva svijeta.

Naredbe i zabrane

Drugi ajeti iz Časnog Kur’ana koji su vezani za druge društvene odgovornosti koje unapređuju mir jesu slijedeći:

A robovi Milostivog su oni koji skrušeno idu Zemljom, i kad im se neznalice obrate, oni kažu (u odgovoru): ‘Selam’.

(Sura 25: ajet 64)

DRUŠTvENI MIR

106


Ako vam neko dadne poklon, uzvratite boljim od toga ili bar istim. Sigurno, Allah uzima obračun za sve stvari.

(Sura 4: ajet 87)

I ne okreći svoj obraz od ljudi naduto, niti hodaj Zemljom ponosito; sigurno Allah ne voli nadute hvalisavce. I u svom hodu umjeren budi, i spusti svoj glas; uistinu, najružniji glas je glas magarca.


Osobine koje islam nastoji usaditi među muslimanima jesu da čovjek sam sebe obuzdava od neodgovornog ponašanja i zla. Islam stvara zdravu podlogu koja sprečava rast parazita i korova.Ovaj cilj se postiže samo detaljnim i sveobuhvatnim učenjima naredbi i zabrana čiji broj seže do nekoliko stotina. Centralna jezgra ovog učenja je zajednička za skoro sve religije. Umjesto isticanja načelnih razlika između jedne i druge religije, ja pred vas stavljam kao primjer neka od njih sa odgovarajućim Kur’anskim (sura: ajet) uputama:

NAREDBE:Čednost: 2:223; 5:7; 9:103,108; 24:22; 33:34; 74:5; 87:15; 91:10-11.Čestitost: 17:33; 23:6-8; 24:31, 34, 61; 25:69; 33:36; 70:30-32.Činjenje dobra: 2:196; 3:135; 5.94; 7:57.

107

Čistoća: 2:223; 4:44; 5:7; 22:30; 74:5-6.Davanje istinske evidencije: 4:136; 5:9; 25:73.Dobar odnos prema zaposlenim: 4:37.Dobar odnos prema komšijama: 4:37.Dobar odnos prema rodbini: 2:178; 16:91; 30:39.hrabrost: 2:178; 3:173-175; 9:40; 20:73-74; 33:40; 46:14.hranjenje gladnih: 76:9; 90:15-7???.Iskrenost: 4:136: 5:120; 9:119; 17:82; 22:31; 25:73; 33:25,36,71; 39:33.Kontrolisanje ljutnje: 3:135.Nadilaženje u činjenju dobra: 2:149.Naređivanje dobra i zabranjivanje zla: 3:111.Nesebičnost: 2:208,263; 11:52; 59:10; 64:17; 76:9-10; 92:20-21.Oprost: 2:110; 3:135, 160; 4:150; 5:7, 90; 14:8; 39:8, 67; 46:16.Poniznost: 6:64; 7:14,56,147; 16:24,30; 17:38; 28:84; 31:19-20; 40:36.Pravda: 5:9; 6:153; 16:91; 49:10.Uspostavljanje mira među ljudima: 4:115; 49:10.Samokontrola: 4:136; 7:202; 18:29; 30:30; 38:27; 79:41-42.Suradnja: 5:3. Strpljenje: 2:46, 154, 156, 178; 11:12; 13:23; 16:127-128; 28:81; 29:61; 39:11; 42:44; 103:4.Ustrajnost: 13:23; 41:31:33.Održavanje povjerenja: 2:284; 4:59; 23:9; 70:33.Zahvalnost: 2:153, 173, 186, 244; 3:145; 5:7, 90; 14:8; 39:8, 67; 46:16. ZABRANE:Blud: 17:33.Beznadežnost: 39:54.Davanje nadimaka: 49:12.Davanje umanjene mjere: 83:2-4.

DRUŠTvENI MIR

108


hvalisanje: 57:24.Kleveta: 49:12.Krađa: 5:39.Laganje: 22:31; 25:73.Nabusitost: 17:38; 23:47; 31:19.Ogovaranje: 49:13.Oholost: 2:35,88; 4:174, 7:37.Podmuklost (izdaja): 4:106,108; 8:28,59.Rasipništvo: 7:32; 17:27-28.Ruganje: 49:12.Praćenje onog što ne poznajemo: 17:37.Sumnje: 49:13.Škrtost: 4:38; 47:39; 57:2-5; 59:10; 64:17.Zavist: 113:6.

Islam poziva vođe svih religija da se udruže u naporu unapređivanja i usađivanja dobrote i upozoravanja zbog zlih djela.Ako se ovo dogodi, svijet će ići nabolje.

Islam odbija rasizam

Od svih prokletstava koja zagađuju suvremeno doba rasizam je jedno od najvećih opasnosti svjetskom miru.Časni Kur’an podsjeća na ovu stvarnost ne samo muslimane nego i cijelo čovječanstvo:

O ljudi! Bojte se Gospodara svoga, koji vas je stvorio od jedne duše i od nje stvorio njenog

109

partnera, i od to dvoje raširio mnoge muškarce i žene; i bojte se Allaha, u čije ime tražite jedno od drugog, i pazite na rodbinske veze. Doista je Allah čuvar nad vama.

(Sura 4: ajet 2)

Niko nema prednosti nad drugima. Slično tome, Časni Kur’an kaže:

O ljudi, Mi smo vas stvorili od muška i ženska; i Mi smo vas podijelili u narode i plemena da biste se upoznavali (jedni druge). Uistinu, kod Allaha je najplemenitiji onaj među vama ko je najbogobojazniji. Sigurno, Allah sve zna (i) uvijek je obaviješten.

(Sura 49: ajet 14)

O vi koji vjerujete! Neka se jedan narod ne ruga drugom narodu, možda će oni biti bolji od njih, a ni žene (neka se ne rugaju) drugim ženama, možda će one biti bolje od njih. Ne klevećite svoj narod, i ne zovite jedan drugog ružnim nadimcima. Loša je neposlušnost nakon vjerovanja; a oni koji se ne pokaju, silnici su.

(Sura 49: ajet 12)

Prividno, čini se da se suvremeno društvo udaljuje od rasizma i

DRUŠTvENI MIR

110


politike rasne diskriminacije i da postaje svjesnije užasa vezanih s njima. No, ako ovaj predmet pažljivije ispitate, počet ćete shvatati da rasizam postoji svuda. Jedna od glavnih teškoća je definicija ‘rasizma’. Rasizam može izgledati drugačiji iz različitih perspektiva. Teško je povući čvrste i vjerne linije između rasizma, svijesti klasne ili religijske superiornosti, plemenskog uređenja, fašizma, imperijalizma i nacionalizma. Možda se čini da je najtragičniji i neljudski odnos prema Jevrejima od strane kršćana za više od hiljadu godina u zapadnoj Evropi stvar prošlosti, ali nedavni okrutni odnos prema Jevrejima u toku 30-ih i 40-ih godina od strane nacista isuviše je svjež u našem pamćenju da bi bio zaboravljen. Zbog toga se u momentu kad čujemo riječ ‘rasizam’ naši umovi nehotice okrenu ka antisemitizmu i dugoj historiji lošeg odnosa prema semitskoj rasi od strane džentilis (arijske rase, pripadnika nesemitske rase).Ovo je, naravno, vrlo ograničeno poimanje rasizma. Toliko je ograničeno da našoj pažnji potpuno izmiču druge suoznake istog scenarija. Teško da zastanemo i mislimo o ekstremistima među Jevrejima, koji na pripadnike arijske rase gledaju sa istim užasnim predrasudama kojima su sami bili meta. Ali to nije sve. Rasizam je mnogo više nego što se vidi golim okom. Rasizam, iako nije jasno prepoznat kao takav, postoji pod različitim maskama; nacionalizam je jedna od njih. Isto tako, religijske, plemenske i regionalne predrasude samo predstavljaju nekoliko primjera gdje rasizam djeluje pod raznim imenima. Predrasude bijelaca protiv onih koji ne pripadaju bijeloj rasi također su forme rasizma, ali je nepravedno kriviti samo bijelce za stvaranje predrasuda protiv ljudi koji nisu njihove boje i puti. Tu, također, postoji i crni rasizam, žuti rasizam i rasizam onih ljudi koji ne mogu biti tako lahko svrstani u bijele, crne ili žute nego su negdje između.Bit rasizma je klasna predrasuda. Možda je ovo najbolja definicija

111

rasizma. Kad god ljudi počnu postupati pristrasno protiv druge klase ljudi pod izgovorom da se bore za svoje klasne interese, zmija rasizma ispruža i diže svoju odvratnu i otrovnu glavu. Nema nikakvog obzira u izražavanju takve mržnje, nikakva pojedinačna zasluga se ne uzima u obzir, i općenitost postaje zakon. Dobri, loši, veliki i mali, svi su uhvaćeni u tome i društvo postaje mjesto mržnje.Prije nekoliko stoljeća zapadna hemisfera bila je podijeljena uglavnom po liniji kršćanstva protiv islama. Kakvu su ulogu Jevreji igrali u toku tog doba strogih religijskih predrasuda prema muslimanskom Istoku relativno je skriveno. Ono što je poznato, međutim, jeste činjenica da su Jevreji bili dio kršćanske Evrope, koja je mrzila i nije vjerovala muslimanima oko Mediterana i bili su u strahu od muslimanskog širenja prema zapadu.U toku perioda intenzivnih neprijateljstava između kršćana i muslimana bio je prisutan dodatni element rasizma baziranog na razlici u boji. U to vrijeme muslimani Indonezije, Malezije, Kine i Indije ostali su potpuno po strani i ravnodušni. Ovaj sukob je izgledao više kao sukob Tursko-arapske osovine protiv kršćanske Evrope općenito.Iako ova historija izgleda sahranjena i zaboravljena, ja mogu vidjeti da ponovo podiže svoju glavu. Izgleda da ljudski problemi nikada ne umiru zastalno, koliko god duboko zakopani možda izgledaju. vraćajući se sadašnjem dobu, možemo reći da sve dotle dok je svijet bio usmjeren dvjema supersilama i njihovim saveznicima, bilo je vrlo važno za interes Zapada da ne potiče takva pitanja i da nikom ne dozvoli da ih potiče. No, od svanuća nove ere istočno-zapadnog odnosa mračna noć iz srednjovjekovnih vremena uskoro će baciti svoju zloslutnu sjenku. Postoji stvarna opasnost od oživljavanja kršćansko-muslimanskih vjersko-političkih suparništava u novoj klimi stvorenoj značajnim promjenama u SSSR-u i istočnoj Evropi. Ovo može biti dalje

DRUŠTvENI MIR

112


prošireno značajem uloženih interesa na obje strane. Bojim se da će u ovom pogledu svećenici i kršćanstva i islama vrlo vjerovatno igrati zlokobnu ulogu u otežavanju ove situacije i daljem uništavanju izgleda mira i harmonije između muslimana i kršćana. Ako se to dogodi, bit će sigurno korisno za Izrael. Ne može se zamisliti Izrael u ulozi nezainteresiranog i neupletenog posmatrača. Osim toga, tu su političko-ekonomske linije podjele, koje stvaraju novu vrstu rasizma, to jest rasizma između bogatog Sjevera i siromašnijeg Juga, i između Istoka i Zapada najbolje predstavljenog izrazom:

‘Istok je Istok, a Zapad je Zapad. I nikad se ovo dvoje neće sastaviti.’

Nedavno ponovno uspostavljanje skladnih odnosa i popuštanja zategnutosti između supersila možda će oživjeti historijske religijsko-političke nesuglasice i suparništva između kršćanskih zapadnih zemalja i muslimanskog Istoka. Uopće ne treba biti iznenađujuće ako Istok i Zapad počnu da se opet udaljavaju kao rezultat novog imperijalizma i široko utemeljenog rasizma, koji će se sigurno roditi iz ovog nedavnog popuštanja zategnutosti između supersila.Prema općeprihvaćenoj terminologiji, može se činiti da prekoračujem definiciju rasizma i proširujem je na oblasti za koje se ne smatra da nemaju nikakve povezanosti sa rasizmom. No, moje opažanje je utemeljeno na samostalnom i dubljem proučavanju ljudskih motiva koji stvaraju rasizam. Sve dotle dok pokretne sile u pozadini ostaju iste, bilo da vi određeni izraz izopačenog ljudskog ponašanja imenujete rasizmom ili to nazovete bilo kojim drugim pristojnim i civiliziranim imenom, u suštini bolest ostaje ista. Rasizam, u širem smislu, treba shvatiti kao skup grupnih predrasuda suprotstavljenih značenjima apsolutne pravde i

113

poštenog vladanja.Naglo slabljenje oštre podjele između istočnog i zapadnog bloka ušlo je u potpuno novu eru u kojoj se krećemo prema globalnom ponovnom prilagođavanju prije nego nestajanju podjela. Kako ideološke podjele blijede, podjele već označene na raznim nivoima u međunarodnim odnosima obavezno će rasti i postati sve oštrije definirane. Godinama stara tradicionalna podjela između zapadnih zemalja i Istoka bila je u toku ere pojačanih kapitalističko-socijalističkih suparništava potisnuta na relativno nevažno drugo mjesto. Kako to nije više tako, nastupit će ponovo istočno-zapadna podjela kao najizrazitija linija podjele između razvijenih nacija Zapada i nerazvijenih nacija Istoka. Osamostaljene istočnoevropske zemlje kao i Rusija postepeno će mijenjati svoje boje i na kraju će se sjediniti sa kapitalističkim državama usvajajući isti stav prema Trećem svijetu. Premda će nova nadmetanja nastati iz utrke da osvoje i imaju monopol stranih tržišta, Zapad će, kao cjelina, proizići kao mnogo veća političko-ekonomska jedinica nego ikada prije, sa konačnim asimiliranjem istočnog bloka. Ovo će tradicionalnu podjelu između zapadnih zemalja i Istoka uvesti u određeno olakšanje i isticanje. Ovome dodajte rađanje neosocijalizma, gdje će nacije zamijeniti pojedinca i klase pojedinaca. Oštra podjela na bogate i siromašne zato neće biti između bogatih jedne nacije i njihovog međusobnog djelovanja sa siromašnim druge zemlje. Za nekoliko narednih godina ova katastrofalna oštra podjela možda će se obuzdati i ostati nezaoštrena, ali krajnje suočenje visokih razmjera ne može se zauvijek spriječiti. Ovako će se dogoditi. Ja imam veliki strah da ulazimo u novu eru globalnog rasizma najodvratnije vrste, koji će dalje poticati dio zionističkog političkog vodstva. Ako se Benjamin Beit-hallahmi sa Univerziteta u haifi i autor djela Izraelska veza: koga Izrael

DRUŠTvENI MIR

114


naoružava i zašto (The Israeli Connection: Whom Israel Arms and Why) (objavljena 1988. od I.B.Tauris&Co. Ltd, London) uzme ozbiljno, i ako se evidencija koju je on iznio o prikladno osnovanoj i jasno određenoj političkoj filozofiji zionista smatra mjerodavnom, to zaista predstavlja zlo za svjetski mir.Proizlazi slijedeća slika uloge koju je igrao i koju će tek odigrati Izrael u globalnim poslovima:

David Ben-Gurion, izraelski utemeljitelj, rekao je u januaru 1957:

‘Sa tačke gledišta našeg postojanja i sigurnosti, za nas je prijateljstvo jedne evropske zemlje više korisno od mišljenja svih ljudi Azije.’ (Medzini, 1976; str. 75; p5)

...Izraelska vlastita briga za ponovno postizanje superiornosti naspram Arapa podudarila se sa američkim ciljem zaustavljanja državnog propadanja. (str. 205)

Ono što desničar modernog krila voli je Izraelac – visok, krut, naoružan sa Uzi i ubija domaće sinove tamne kože u pobjedi nad silama radikalizma Trećeg svijeta. Tako su argentinski generali, paragvajski pukovnici i afrički brigadiri zavoljeli Izraelce. (str. 218)

Novi slogan - ‘Dolje s Trećim svijetom’, koji se u Sjedinjenim Američkim Državama razvija od 1970-ih, bio je eho i plan Izraela i njegovih pobornika kao što su Daniel Patrick Moynihan i Jean Kirkpatrick, koji su Izrael smatrali saveznikom i inspiracijom. (str. 222)

Vladimir Jabotinsky, vođa desnog krila zionizma prije Drugog svjetskog rata, bio je sasvim izravan o savezništvu između zionizma i imperijalizma... Zionizam ima nepokolebivu

115

riješenost da čuva cijeli Mediteran u evropskim rukama... U svakom istočno-zapadnom sukobu mi ćemo uvijek biti na strani Zapada, jer Zapad je predstavio superiorniju kulturu nego Istok tokom zadnjih hiljadu godina nakon što su Mongoli uništili bagdadski kalifat... i mi smo danas najistaknutiji odani nosioci te kulture... Mi nikada ne možemo pomagati arapski pokret koji je nama suprotstavljen do Sudnjeg dana, i mi se zdušno radujemo svakoj nezgodi ovog pokreta... (Brenner, 1984. pod str.75-77) (str. 227)

Ideja oslobađanja Trećeg svijeta prijeti samoj biti zionizma. Koncepti ljudskih prava su isuviše opasni za izraelski politički sistem... Nepravda učinjena Palestincima je tako jasna i tako očita da se o njoj ne može otvoreno diskutovati i bilo koja diskusija o onome što Izrael čini u Trećem svijetu sigurno će voditi ispitivanju prava Palestinaca... (Izraelci) jedva čekaju da optuže ostatak svijeta i nazovu ih licemjerima kad se diskutuje o pitanjima ljudskih i međunarodnih prava. U ovom pogledu oni su posve slični bijelim Južnoamerikancima. (str. 236-237).

Od Manile na Filipinima do Tegucigalpa u Hondurasu i do Windhoek u Namibiji izraelski izaslanici bili su upleteni u neprestani rat, koji je istinski svjetski rat. I s kojim se neprijateljem Izrael bori? To je stanovništvo Trećeg svijeta, kojem se ne može dozvoliti da dobije svoju revoluciju (str. 243).

Izrael može imati lijepe snove o budućnosti samo dotle dok arapski svijet i ostatak Trećeg svijeta ostaje podijeljen i slab. Bilo kakva promjena u ovom stanju sluti na zlo (str. 247).

Ono što Izrael izvozi nije samo tehnologija, ruže i stručnost, nego i posebna vrsta logike tlačitelja, način viđenja svijeta koji je vezan za uspješnu vladavinu (str. 248).

DRUŠTvENI MIR

116


Čvrsto se nadam da će protiv ovog ratnog pokliča zionizma prevladati glas trezvenijeg dijela izraelskog vodstva. Od svih izraelskih pisaca koji se možda mogu opisati umjerenim i logičnim harkabi bi bio tipični primjer. On ne samo da osuđuje sokolasti stav zionističkih ekstremista nego to također iskreno smatra samoubilačkim za sam konačni zionistički interes. Inače se drugi izraelski mislioci i intelektualci ne slažu potpuno sa harkabijem. harkabi, naprimjer, uzima više koristan i realan pogled prema istom problemu. Pogotovu njegov prijedlog ‘Zemlja za mir’ otvara aveniju nade za Arape.Ja čvrsto vjerujem da razlikovanje (pristrasnost) i bilo kakav napor da podijeli ljudski rod na bilo kojoj razini može za neke donijeti kratkotrajne dobiti, ali, dulje su posljedice sigurno gore za sve. U ovom suvremenom scenariju islam ima vrlo pozitivnu i jasnu poruku, koja daje nadu i može igrati vrlo djelotvornu ulogu. Islam strogo osuđuje rasizam i klasnu mržnju. Stvarati nered u bilo kojoj formi je prezreno. Ajeti Časnog Kur`ana navedeni ranije malobrojni su u odnosu na mnoge s ovom temom.Karakter Časnog Poslanika s.a.v.s. opisan je kao Božije Svjetlo koje ne pripada ni Istoku ni Zapadu, to jest jednako ga dijele i jedni i drugi:

Allah je svjetlo nebesa i Zemlje. Primjer svjetla Njegovog je udubina u kojoj je svjetiljka. Ta svjetiljka je u staklenoj kugli. Staklo je kao jedna sjajna i blistava zvijezda. Ova (svjetiljka) je upaljena od blagoslovljenog drveta masline, koje

117

nije ni istočno ni zapadno, čije ulje gotovo da zasvijetli iako ga vatra nije dotakla. Ovo je svjetlo nad svjetlošću! Allah upućuje Svome svjetlu koga On hoće. I Allah ljudima objašnjava primjere, i Allah ima vječno znanje o svakoj stvari.

(Sura 24: ajet 36)

On je dalje predstavljen kao:

Milost (i izvor blagoslova) svim svjetovima (i cijelom čovječanstvu).

(Sura 21: ajet 108)

To znači da je on potpuna milost za cijeli svijet i za cijelo čovječanstvo. Ja sam veoma zaprepašćen što vidim mnoge muslimanske učenjake srednjovjekovnih nazora, na koje se pogrešno upućuje kao na ‘fundamentaliste’, kako se usaglašavaju s mišljenjem da se muslimani moraju suprotstaviti nemuslimanima u oružanoj borbi i ostati u ratu s njima sve dok ne budu istrijebljeni ili dok ne prihvate islam. Islam kakav se nalazi u Časnom Kur`anu, nema ništa sa ovim iskrivljenim i iskvarenim pojmom `svetog rata` (džihada). Budući da su mnogi ajeti bili navedeni u prvom poglavlju, u dijelu koji obrađuje religijski mir, ovdje nema potrebe da ih ponavljamo.Dozvolite mi da zaključim opet tvrdeći da islam istinski zagovara i predlaže mjere da čovječanstvo okupi zajedno kroz miroljubiv proces s ciljem utemeljenja svjetskog mira i ujedinjenja čovječanstva.Što se tiče stava Časnog Osnivača islama, zadovoljit će sljedeći isječci iz posljednje hutbe (poznate kao Oprosni hadž), koju je održao prije smrti ispred najvećeg skupa ljudi kojima se ikada obratio:

DRUŠTvENI MIR

118


O ljudi, slušajte me pažljivo jer ja ne znam hoću li opet stajati pred vama u ovoj dolini i obratiti vam se kako vam se sada obraćam. Vaše živote i vaše imetke je Bog učinio zaštićenim od međusobnog napada do Sudnjeg dana. Bog je za svakoga odredio udio u naslijeđu. Nikakva oporuka neće biti priznata koja bi štetila interesima zakonitih nasljednika. Dijete rođeno u nečijoj kući bit će smatrano djetetom oca u toj kući. Ko god osporava roditeljstvo takvog djeteta bit će podložan kazni po zakonu islama. Ako bilo ko pripisuje svoje rođenje nečijem drugom ocu, ili lažno tvrdi za nekoga da je njegov vlasnik - Bog, Njegovi meleki i cijelo čovječanstvo će ga proklinjati.O ljudi, vi imate neka prava na svoje žene, ali vaše žene također imaju prava na vas. Vaše pravo prema njima je da one treba da žive čestitim životom, da ne čine takva djela koja mogu donijeti sramotu mužu pred njegovim narodom... Ali ako ponašanje vaših žena neće donijeti sramotu njihovim muževima, onda je vaša dužnost da ih opskrbite hranom i odjećom i osigurate im sklonište, prema svojim ličnim životnim standardima. Zapamtite, morate se uvijek lijepo odnositi prema svojim ženama. Bog vam je dao dužnost da ih pazite. Žena je slaba i ne može zaštititi svoja vlastita prava. Kad se oženite, Bog vas je odredio starateljima i čuvarima ovih prava. Vi ste svoje žene doveli svojim kućama po Božijem zakonu. Zato ne smijete zloupotrijebiti povjerenje koje je Bog stavio u vaše ruke.O ljudi, vi još posjedujete neke ratne zatvorenike. Ja vas, zato, savjetujem da ih hranite i odijevate onim što vi jedete i što sami odijevate. Ako oni urade bilo šta pogrešno što niste u stanju oprostiti, onda ih predajte nekome drugom. Oni su, također, Božija stvorenja. Nikada ne možete imati pravo da im zadajete bol ili da im izazivate patnju....O ljudi, ono što vam kažem morate čuti i zapamtiti. Svi muslimani su braća jedan drugom. Svi ste vi jednaki. Svi muškarci, kojoj god naciji ili plemenu pripadali i kakav god položaj imali, jednaki su

119

kao ljudi. (Podižući svoje ruke i sastavljajući prste jedne i druge ruke, on je dodao): Baš kao što su prsti dviju ruku jednaki, tako su ljudska bića jednaka jedno s drugim. Niko nema nikakvo pravo da tvrdi kako ima superiornost nad drugim. Vi ste braća. O ljudi, vaš Bog je jedan i vaš predak je jedan. Arap nema superiornost nad nearapom, niti nearap nad Arapom. Bijelac ni na koji način nije bolji od crnca, niti je crnac bolji od bijelca. Mogu biti bolji samo dotle dokle ispunjavaju svoju dužnost prema Bogu i ljudima. Najplemenitiji među vama u Božijim očima je najbogobojazniji među vama....Baš kao što je i ovaj mjesec svet, i ova zemlja sveta, i ovaj dan, tako je Bog učinio živote, imetke i čast svakog čovjeka svetim. Uzeti život bilo kojeg čovjeka ili njegov imetak, ili napasti njegovu čast, nepravedno je i pogrešno kao i oskrnaviti svetost ovog dana, ovog mjeseca i ove teritorije. Ono što vam ja danas naređujem ne vrijedi samo za danas. Ovo je za sva vremena. Od vas se očekuje da to zapamtite i postupate u skladu s tim dok ne napustite ovaj svijet i ne odete na budući da sretnete svog Stvaraoca...Ono što sam vam ja rekao treba da prenesete do svih krajeva Zemlje. Možda će oni koji me nisu čuli imati koristi od toga više nego oni koji su čuli. (Sihah Sita, Tabari, Hisham, Khamis i Baihaqi)

Ovaj isječak je vrlo snažan i sam po sebi jasan. Ali posebno je vrijedno pažnje podsjećanje od strane Časnog Poslanika s.a.v.s. da smo mi djeca istog oca. Ovo zapravo očito podrazumijeva da ne treba dopustiti različitim religijama da dijele ujedinjeno bratstvo ljudi koje je poteklo od jednog roditelja.

DRUŠTvENI MIR

A oni koji svoj imetak troše da traže Allahovo zadovoljstvo i da učvrste svoje duše nalik su bašči koja je na visokom mjestu. Jaka kiša padne na nju, i ona dadne dvostruke plodove. A ako na nju ne padne jaka kiša, onda je i rosa dovoljna. A Allah prozire šta vi radite.


Ljudima je uljepšana ljubav prema željenim stvarima – ženama i djeci, nagomilanom zlatu i srebru, obilježenim konjima, i stoci, i usjevima. Ovo je privremena opskrba zemaljskog života; a Allah je Onaj kod kojeg je lijep povratak.


121

Treće poglavlje

DRUŠTVENO-EKONOMSKI MIR

ISLAM TAKOđER IMA SAvJET u vezi s onim oblastima gdje se horizonti društva i ekonomije dotiču. Ako se ova učenja islama primijene, mogu preokrenuti naše tame i zore u sutone izvanredne ljepote.

Ekonomski koncept pravde u kapitalizmu, socijalizmu i islamu Ekonomska pravda je krasan slogan. Dok je bilo nastojanja da se ona monopolizira ka isključenju drugih, ovaj slogan je, naprotiv, zajednički i za kapitalističko društvo sa ekonomijom slobodnog tržišta kao i za naučna i društvena načela dijalektičkog materijalizma: oboje govori o pravdi. No, ja, uz dužno izvinjenje, moram izraziti svoju obeshrabrenost da su oboje promašili da pravedno postupe prema zlatnom principu ekonomske pravde; ali više o ovome kasnije. Islamski koncept apsolutne pravde je sveopći i prodire u sve. On obuhvata svaki aspekt islamskog učenja. Ali to nije sve. Islam ide jedan korak dalje.

DRUŠTvENO-EKONOMSKI MIR

122


U naučnom socijalizmu nastojalo se da se ekonomsko tlo potpuno i savršeno izravna kako ne bi ostale nikakve razlike između bogatih i siromašnih. Ako je navodnjavano, takvo tlo će jednako dobiti svoj udio, to jest svi će imati jednaku korist od nacionalnog bogatstva. Nema nikakvog prostora za bilo kakav zahtjev od strane siromašnih, niti bilo kakve prijetnje za bogatim od strane manje sretnih dijelova društva da će ih prisilom ‘orobiti’ njihovog ‘viška imetka’.U kapitalističkom društvu oni više govore o jednakim prilikama, izjednačenim uvjetima natjecanja i slobodnim ekonomijama nego o jednakoj raspodjeli imetka. Prema tome, uvijek postoji prostor za traženje prava i stvaranje grupa koje će vršiti pritisak, kao što su radnički sindikat itd., koji traži najviše od vlade i drugih kapitalista u ime zaposlenih i radnika koji uvijek žive pod dojmom uskraćenosti.Da je naučni socijalizam idealno primijenjen, ne bi bilo nikakve potrebe da bilo koji dio društva daje zahtjeve. To društvo bi bilo ili dovoljno bogato da jednako raspodijeli nacionalno bogatstvo prema potrebama ili bi bilo tako siromašno da ne uspije zadovoljiti njihove potrebe, ostavljajući svakog člana društva da jednako dijeli svoju bijedu. I u jednom i u drugom slučaju to bi završilo kao društvo gdje traženje prava više nema nikakvu značajnu ulogu.Kapitalistički sistem je, s druge strane, orijentisan u traženju svojih prava. Manje sretnim dijelovima društva mora biti dato pravo da izraze svoje nezadovoljstvo i da dobiju slobodnu priliku da se čuje njihov glas - odatle potreba za formiranjem grupa koje vrše pritisak na vladu, štrajkovi, industrijski sukobi itd., i na kraju će fabrike biti zatvorene.Islam nastoji stvoriti odnos kojim će se vlade i imućni stalno podsjećati na to da je njihov vlastiti konačni interes da utemelje pravedan ekonomski sistem. Oni se, također, neprestano opominju da paze na prava drugih. Slabi i siromašni ne treba da

123

budu lišeni temeljnih ekonomskih prava, kao što su sloboda da odaberu svoje zanimanje, jednak pristup povoljnim prilikama i osnovnim životnim zahtjevima. Nedostatak upravo ovog posebnog stava već je izazvao mnogo bijede, bola i nereda u historiji čovjekove borbe za preživljavanje. U islamu je, prema tome, veći naglasak na davanju nego na uzimanju ili čuvanju. vlade i imućni moraju neprestano paziti da neki dio društva ne bude lišen temeljnih ljudskih prava i da živi dostojanstveno. Istinska islamska država će osjećati ovu potrebu i poduzeti odgovarajuće mjere za njeno ispunjavanje. Prije nego što se jad preokrene u plač i protest, i prije nego što potreba zaprijeti miru i redu, uzrok jada mora biti uklonjen i potreba ispunjena.Čini se da islam u ovom pogledu dijeli svoje osobine sa socijalističkim društvom, ali je, zapravo, ta sličnost samo površna. Islam postiže svoj cilj, ali ne kroz ista prinudna sredstva koja propisuje naučni socijalizam. vrijeme mi ne dozvoljava da u detalje opišem kako islam nastoji postići ovaj uzvišeni cilj, ali možemo kratko spomenuti da islamski pristup ovom pitanju nije beživotan i mehanički kao što je filozofija dijalektičkog materijalizma. Islamski društveni sistem ostaje duboko povezan sa urođenim zakonima ljudske psihe.Između ostalih stvari, islam stvara atmosferu gdje zahtjevi za pravom daju prednost obziru prema pravima drugih. Nivo svijesti i osjećajnosti prema patnji ljudi je podignut do stepena gdje se članovi društva kao cjeline više brinu o tome šta duguju zajednici nego šta zajednica duguje njima.Stalno podsjećanje Časnog Poslanika s.a.v.s. i uputa njegovim sljedbenicima je: ‘Podaj radniku više nego što mu pripada’. ‘Plati mu ono što je zaradio prije nego mu se znoj osuši. Nemojte onima koji vas služe stavljati zadatke koje ni vi sami ne možete obaviti. Koliko god je moguće, hranite svoje sluge onim čime hranite svoju porodicu. Omogućite im istu odjeću. Nemojte činiti prijestupe protiv slabih ni na koji način; inače ćete biti


124


odgovorni pred Bogom. Da ne biste podlegli lažnom ponosu, povremeno neka vaše sluge sjede za istim stolom s vama i vi ih služite.’*

Trošenje na Božijem putu, čak i u bijedi

Ljudsko dostojanstvo je najstrožijim terminima isticano u svakoj sferi života. Sljedeći ajeti Časnog Kur’ana predstavljaju zakonik etike u pogledu potreba siromašnih i onih u nuždi i kako one trebaju biti ispunjene.Božija nagrada za oprost je:

One koji troše kad su u blagostanju i u bijedi, i one koji potiskuju ljutnju i opraštaju ljudima; a Allah voli one koji su dobročinitelji.

(Sura 3: 135)

Trošenje za siromašne

Koncept milostinje općenito shvaćen u svijetu je mač s dvije oštrice. S jedne strane, to izražava poštovanje vrlina davaoca milostinje, a s druge strane, to stvara neugodnu, ako ne i ponižavajuću sliku primaoca. Samo djelo primanja milostinje umanjuje njegov položaj. Islam iz temelja mijenja ovaj koncept. U sljedećem ajetu Časnog Kur’ana data je očaravajuća analiza razloga zašto su neki ljudi vrlo siromašni, a neki bogati:

* Razni izvori hadisa

125

I u njihovom imetku bio je jedan dio za prosjaka i za siromašnog koji ne traži.

(Sura 51: 20)

Detalj koji se općenito propušta u upotrebi riječi haq (doslovno znači pravo) kazuje jako mnogo o stajalištu onoga ko daje milostinju, kao i o stajalištu onoga ko prima milostinju. Onaj ko daje podsjeća se da ono što daje siromašnim u stvarnosti nije ni bio njegov imetak. Riječ haq (istina) daje poruku da onaj kome je data milostinja ne treba da se osjeća postiđeno jer mu je Bog dao pravo da može živjeti pošteno i dostojno. Ne može se za društvo reći da je zdravo ako su neki siromašni ljudi ostavljeni bez pomoći i prisiljeni su da prose za život. U takvom društvu sigurno postoje mahane koje stvaraju ovu najgoru situaciju. U zdravom ekonomskom sistemu ne bi trebalo biti ljudi bez osnovnih životnih sredstava. Ne postoji istinska potreba da se prosi za preživljavanje. Poruka uručena primaocu milostinje podsjeća ga da nema potrebe da se stidi ili da pati od kompleksa manje vrijednosti, jer mu je, zapravo, Bog poklonio temeljno pravo da živi dostojanstveno i časno. Prema tome, šta god vam vaš očiti dobročinitelj daje, to je vaše pravo koje je nekako bilo preneseno davaocu.Kao što je već ranije rečeno, Božija učenja su direktno vezana sa ljudskom prirodom. Bilo koji izričit nalog, za koji je moguće da će poremetiti ravnotežu, ispravljen je korektivnim mjerama uravnoteženja.

Zahvalnost

U naprijed spomenutom slučaju postojala je, naravno, urođena opasnost da će neki ljudi postati nezahvalni svojim dobročiniteljima; da će umjesto izražavanja zahvalnosti za ono što prime od drugih možda završiti govoreći: ‘Ono što nam je


126


dao bilo je naše pravo. Nije uopće potrebno da budemo zahvalni takvoj osobi.’ Ako se potiče ovako razmišljanje, onda će to biti na štetu uljudnog i pristojnog ponašanja. Okrećući se primaocu naklonosti, Časni Kur’an ga stalno opominje i podsjeća na njegovu dužnost da bude zahvalan čak i za najmanje naklonosti koje su mu pokazane. vjerniku se stalno govori da Bog ne voli nezahvalne; naprimjer:

Ako vi odbijate, zaista je Allah posve nezavisan od vas. I On ne voli nevjerstvo kod svojih robova. A ako ste zahvalni, On to voli radi vas. I nijedan nosač tereta neće nositi teret drugog. Poslije ćete se svi Gospodaru svome vratiti; i On će vas obavijestiti o onom što ste radili. Sigurno On dobro zna tajne grudi.

(Sura 39: ajet 8)

Ističući dalje važnost zahvalnosti, Časni Osnivač islama s.a.v.s. podsjeća vjernike:

Onaj ko nije zahvalan ljudima nije zahvalan ni Bogu.

(Tirmizi, Kitabul Birri Was Silati ‘An Rasulillahi, Babu Ma Ja’a Fishshukri Liman Ahsana Ilaika)

To znači da se onome ko je nezahvalan ljudima, čak i ako je zahvalan Bogu, njegova zahvalnost neće primiti kod Boga. Tako se porukom Časnog Kur’ana ne odvraća od pristojnosti, uljudnosti i zahvalnosti, kao što je rečeno u spomenutom ajetu

127

(39:8). To je samo tiha poruka primaocu naklonosti da ne treba patiti od bilo kakvog kompleksa manje vrijednosti i njegovo dostojanstvo treba ostati nepovrijeđeno. Zaključak bi bio da izražavanje zahvalnosti nije protiv čovjekovog dostojanstva; naprotiv, to je vrlina koja dalje uzdiže poštovanje.Okrećući se davaocu, islam poučava potpuno drugačijem stajalištu. Smatra se protiv dostojanstva i skromnosti primiti zahvalnost onako kako ju je neko zaslužio. Nalazimo da je ova sklonost dio civilizovanog ponašanja svuda u svijetu, ali tu je jedna temeljna razlika između univerzalne osobitosti u ponašanju i islamskih učenja plemenitog vladanja. Islam nalaže davaocu da služi čovječanstvu radi viših i plemenitijih ciljeva, a ne tek radi zadovoljenja prirodne želje ili sticanja dobrog ugleda dobrotvornim postupcima. Islam stalno podsjeća čovjeka da čini djela dobrote radi Boga i samo za Njegovo zadovoljstvo i da zaradi Njegove naklonosti.Iz ovoga postaje očito: kad istinski musliman daje nešto nekome u nuždi, on to, uistinu, ne radi radi sebe ili radi bilo koga drugog, nego samo radi zadovoljstva svog Gospodara, koji mu je dao sve što posjeduje.U svjetlu ovog principa, davalac ne smatra da svojim trošenjem i davanjem drugima čini usluge nekome, nego izražava zahvalnost svom Gospodaru. Ovo oplemenjeno stajalište ima svoje korijene u jednom od ranijih ajeta Časnog Kur’ana, koji podsjeća vjernike:

i udjeljuju od onoga što im Mi dajemo;(Sura 2: ajet 4)

Zbog toga, istinski vjernik ne odbija zahvalnost tek iz puke uljudnosti, nego on iskreno vjeruje da primalac njegove naklonosti duguje zahvalnost jedino Bogu, a ne njemu. Istinski vjernici, koji doista shvataju značenje vjere, osjećaju veliki stid


128


kad god im se za njihove naklonosti uzvrati zahvalom. Časni Kur’an kaže:

I hrani siromaha, siroče i zatvorenika, iako je i sami žele. Mi vas samo za Allahovo zadovoljstvo hranimo. Mi od vas ne tražimo ni naknade ni zahvalnosti


Nije dovoljno samo nahraniti ljude; vi treba da ih hranite kad sami razumijete glad i patnju i sudjelujete u njihovom bolu, ne očekujući nikakvu nagradu ili hvalu zauzvrat.Ljepota ovog ajeta je sjajna. Da su vjernici bili poučeni da pokažu površnost i ljubaznost samo odbijanjem da prime zahvalnost i postavljajući se kao ponizni ljudi, postojala bi svaka opasnost da će ovo poticati licemjerstvo. Kad mi kažemo: ‘Ne, hvala,’ mi smo zapravo svjesni činjenice da povećavamo svoje dostojanstvo pred osobom koja prima uslugu.Islamsko učenje je mnogo plemenitije. Dobročinilac se podsjeća da ne može prodati ono što ima dvjema različitim stranama. Djelo dobrote može biti učinjeno ili da zaradi Božije zadovoljstvo ili zadovoljstvo ljudi. Prema ovom ajetu, ne mogu se imati obje namjere istovremeno.Kad plemeniti Božiji rob zadovolji nečiju potrebu i kaže da su njegove namjere zaista bile da dobije Božije zadovoljstvo, to također u isto vrijeme podsjeća siromašnog da je Bog njegov stvarni dobročinitelj. Tako se kompleks manje vrijednosti, ako se negdje stvori, briše.

129

Nema očekivanja nagrade od ljudi za dobročinstvo

U islamu biti uljudan prema drugima nije tek površna navika stečena iz vrijednosti civilizacije, nego je duboko ukorijenjena u vjerovanju u Boga. Sva milostinja data siromašnim daje se bez skrivenih motiva da se dobije bilo šta zauzvrat od primaoca.

I ne čini dobročinstvo da bi dobio više!

(Sura 74:7)

Kad čovjek jednom pokaže naklonost prema nekome, islam od njega traži da to zaboravi, kao da se ništa nije dogodilo. Klicanje nad svojim djelom dobrote i prisiljavanje da se spoznaju nečije usluge proglašeni su uništavajućim za samo djelo dobrote. Nasuprot ovome, istinski vjernik se ponaša kako je opisano u slijedećim ajetima, koji posve obuhvatno upoređuju ispravno ponašanje s neispravnim:

Primjer onih koji svoj imetak troše na Allahovom putu je kao primjer zrna iz kojeg iznikne sedam klasova, u svakom klasu stotinu zrna. A Allah (to)


130


dalje uvećava kome On želi; i Allah je Darovalac proširenja (i) ima trajno znanje. Za one koji svoj imetak troše na Allahovom putu, pa za ono što su potrošili ne prigovaraju i ne vrijeđaju, nagrada je kod Gospodara njihovog, i nad njima neće biti straha, oni neće tugovati. A lijepa riječ i oprost su bolji od milostinje koju prati vrijeđanje. A Allah je Sam Sebi dovoljan (i) blag.O vi koji vjerujete! Ne kvarite svoju milostinju prigovaranjem i vrijeđanjem, kao onaj koji svoj imetak troši da bi ga ljudi vidjeli, a ne vjeruje u Allaha i u Sudnji dan. Njegov primjer je kao primjer glatke stijene nad kojom je (sloj) zemlje, na koju padne jaka kiša, i ostavi je golom. Šta god zarade, oni neće imati moći nad bilo čim. A Allah neće pokazati Pravi put nevjernicima.

(Sura 2: ajeti 262-265)

Isto tako:

I na prosijaka ne viči,(Sura 93:11)

Prosjačenje

Čak se i prema prosjacima treba postupati s poštovanjem. Nemojte s prosjakom govoriti grubo. Iako islam odvraća od prosjačenja, pravo prosjaka je zajamčeno kad je u strašnoj nevolji. Ne samo to, nikome nije dozvoljeno da povrijedi samopoštovanje onih koji su prisiljeni da prose.U početku islama, uprkos činjenici da je i samopoštovanje prosjaka bilo u potpunosti očuvano, društvo kao cjelina je u potpunosti shvatilo da je sigurno bolje ne prositi nego prositi.

131

Jedanput je Časni Osnivač islama istakao ovo poređenje govoreći:

Ruka koja daje bolja je od ruke koja prima.(Buhari, Kitabuz Zakat, Babun La Sadaqata illa ‘An Zahri Ginan)

Kao rezultat ovoga, mnogo muslimana je više voljelo umrijeti u siromaštvu nego prositi za preživljavanje. Radi brige o njihovim potrebama, Časni Kur’an podsjeća društvo kao cjelinu da među nama ima ljudi koji se bore na Allahovom putu, a nemaju nikakvog načina da se oslobode svog siromaštva.

I to (trošenje je) za siromašne koji su opkoljeni na Allahovom putu i ne mogu da se kreću po Zemlji. Onaj koji ne zna, misli o njima da su bogati - da izbjegne njihova pitanja. Prepoznat ćeš ih po njihovom izgledu; oni ne prose salijećući ljude. A šta god od imetka trošite, Allah to sigurno dobro zna.

(Sura 2: ajet 274)

Ovaj princip postaje vrlo jasan iz slijedećeg ajeta:


132


Šta god je (od bogatstva) Allah dao Svom Poslaniku kao ratni plijen od naroda nekih naselja, to je za Allaha i za Poslanika, i za bližnji rod, i za siročad, i siromahe, i putnike, da ne bi ovo (bogatstvo plijena) kružilo samo među vašim bogatašima. A šta god vam Poslanik dadne, uzmite to; a šta god vam zabrani, uzdržite se od toga i bojte se Allaha; sigurno je Allah vrlo žestok u kazni.

(Sura 59: ajet 8)

Časni Poslanik islama s.a.v.s. također spominje ovaj princip u hadisu, čiji dio prijevoda glasi:

Prenosi hakim Ibn-hizam r.a.: ‘’Časni Poslanik s.a.v.s. je rekao: Gornja ruka je bolja od donje ruke (to jest, onaj ko daje milostinju bolji je od onoga ko je uzima). Osoba treba da počne davati prvo članovima porodice. Najbolja sadaka je ona koju imućna osoba dadne kao ostatak svog imetka poslije izmirenih troškova. Ko god se uzdrži od traženja neke finansijske pomoći od drugih Allah će mu dati i sačuvati ga od traženja od drugih, i učinit će ga neovisnim.’’(Buhari, Kitabuz Zakat, Babun La Sadaqata illa ‘An Zahri Ghinan) vi budite gornja ruka koja daje i služite drugima radije nego da ljudi čine dobročinstvo vama i da vi primate sadaku.

Finansijsko žrtvovanje je uvjet da imetak bude čist

Osim načina na koji dajete, također je važno i ono što dajete. Ako dadnete nešto čega bi se i sami stidjeli da primite od

133

nekoga drugog, ovo se prema Časnom Kur’anu neće svrstati u okvir definicije milostinje. To će biti više kao da bacite nešto u kantu za smeće.

O vi koji vjerujete! Trošite od dobrih stvari koje ste zaradili, i od onog što Mi za vas izvadimo iz zemlje; i nemojte za trošenje na Allahovom putu namjenjivati ono što je loše, kad vi sami to sigurno ne biste uzeli, osim spuštenih očiju. I znajte da je Allah neovisan, hvale vrijedan.

(Sura 2: ajet 268)

Njihovo meso ne stiže do Allaha, niti njihova krv, ali će vaša bogobojaznost stići do Njega. On je njih ovako potčinio vama, da veličate Allaha zato šta vas je uputio. I podaj radosne vijesti onima koji čine dobro.

(Sura 22: ajet 38)

Trošenje javno i tajno na Božijem putu

Islam ostavlja otvorene obje mogućnosti: da trošite javno i tajno. Časni Kur’an uči:


134


A šta god potrošite od stvari koje se troše i na šta god se obavežete, Allah to sigurno zna; a za silnike neće biti pomagača. Ako javno dajete sadaku, to je dobro; ali ako se sakrijete i dajete siromašnim, to je bolje za vas; a On (Allah) će ukloniti od vas mnoge vaše grijehe. A Allah je uvijek obaviješten o onome što vi radite

(Sura 2: 271-272)

Društvene odgovornosti

U islamu se smatra neophodnim da oni na vlasti budu osjetljivi prema općoj dobrobiti ljudi do tog stepena da nema nikakve potrebe da se formiraju grupe za pritisak na vladu.Prema Časnom Kur’anu, stalno se govori da upravljač snosi odgovornost i da je odgovoran Bogu za poslove onih koji su pod njim i koji su mu podređeni i kojima je on staratelj. U jednom hadisu Časni Poslanik islama s.a.v.s. je rekao:

Svaki od vas je kao pastir kojem pripada ovca. Njemu je povjerena odgovornost da pazi na ovcu. Vi ćete biti odgovorni.

(Buhari, Kitabun Nikah, Babun Al-Mar’atu Ra’iyatun fi Baiti Zaujiha)

Ovaj hadis spominje različite odnose u kojima neko može biti zadužen za druge ljude, naprimjer: gazda nad slugom, žena koja je gazdarica kuće i otac koji je glava porodice, a oboje su odgovorni za cijelu porodicu, poslodavac koji je odgovoran za zaposlenike i tako dalje. Svaki put je Časni Poslanik s.a.v.s. ponavljao: Zapamtite da ćete biti odgovorni i da ćete odgovarati.

135

Jedan događaj iz historije islama

Jedanput je hazreti Omer r.a., drugi halifa u islamu, prolazio noću ulicom u predgrađu Medine. Bila mu je navika da tajno prolazi ulicom i da vidi iz prve ruke šta se događa ljudima pod njegovom vlašću. Iz jedne kuće je čuo plač djece koja su, izgleda, bila u nekoj teškoj nevolji. Njegovo ispitivanje je otkrilo da je tu bilo troje djece koja su sjedila oko vatre na kojoj je kuhao kotao ili posuda i njihova majka je sjedila pored njih. On je pitao šta se desilo. Ona je rekla: ‘Moja djeca su bila gladna. Nisam imala ništa da ih nahranim. Samo da ih utješim, ja sam stavila vode i kamenja u kotao ili posudu da stvorim dojam da se kuha hrana. To je ono što vidiš.’U dubokom bolu i tjeskobi hazreti Omer r.a. smjesta se vratio svom sjedištu vlade. Uzeo je nešto brašna, mesa i hurmi i stavio ih u vreću. Tražio je od sluge koji je stajao pored njega da mu pomogne da vreću stavi na svoja leđa. Sluga je, u iznenađenju, pitao hazreti Omera r.a. zašto on želi sam to nositi i tražio je da mu odobri da umjesto njega on nosi vreću. hazreti Omer r.a. odgovorio je: ‘Nema sumnje da ti možeš nositi ovu težinu umjesto mene danas, ali ko će nositi moj teret na Sudnjem danu?’ On je mislio da na Sudnjem danu ovaj sluga neće biti u položaju da odgovara u ime Omera na to kako je ispunio svoje dužnosti. On je to morao uraditi sam. To je, također, bila jedna vrsta samonametnute kazne zato što se hazreti Omer r.a. osjećao odgovornim za bijedu bespomoćne siromašne žene i njene djece koju je upravo vidio. On je, zapravo, osjećao da su svi stanovnici i njihovi poslovi bili njegova konačna odgovornost – povjerenje koje je sam morao ispuniti.Nemoguće je da poglavar svake vlade uradi baš onako kako je hazreti Omer r.a. uradio, ali i u duhu i u vladanju hazreti Omer r.a. ostaje jedan izvanredni uzor. Ovo je duh koji moderna društva moraju svuda slijediti. Ako vlade postanu osjetljive


136


prema općoj dobrobiti i patnjama ljudi, onda, prije nego što ljudi počnu prigovarati za svoju muku i neimaštinu, oni na vlasti će biti primorani da poduzmu mjere liječenja, ne iz straha od zahtjeva, nego iz prinude glasa svoje vlastite savjesti.

Trošenje iz svih vrsta Božijih blagodati Časni Kur’an uveliko proširuje granice onoga šta treba da se troši na Allahovom putu. Često se ponavlja fraza u Časnom Kur’anu, koja teško da se može čuti negdje drugo:

(Istinski vjernici) udjeljuju (na Našem putu) od onoga što im Mi dajemo.

(Sura 2: ajet 4)

Ovo se odnosi na sve sposobnosti, odlike i, naravno, na svaku vrstu materijalnog posjeda, ljudskih odnosa i veza. Ova fraza, također, obuhvata i takve vrijednosti kao što su čast, mir, udobnost itd.Ukratko, ništa što se može zamisliti nije izvan domena arapskog izraza ve mimma rezaqnahum.Osim toga, upada u oči kako upotreba riječi min (doslovno znači nešto od, od tog) daje savjet u svačijem pristupu. To ne znači da treba potrošiti sve na Našem putu ili neki utvrđeni dio onoga što smo vam Mi dali. Sve što se traži je da potrošite nešto od onoga što vam je Bog dao. Opseg riječi nešto tako varira da i obični ljudi koji ne nalaze snage da naprave neke znatne žrtve mogu bar učestvovati do tog stepena do kojeg mogu to priuštiti. Ovo je atmosfera društvene službe, koju islam nastoji poticati. To dijelom pripada društvenom ponašanju čovjeka, a dijelom se tiče njegovih ekonomskih aktivnosti.

137

U takvim vrstama ekonomskog sistema u kojem se svaka osoba samo brine o onom šta može uzeti vrlo je teško i nepraktično povući liniju između onoga što je nedozvoljeno i onoga što je dozvoljeno. Takvo društvo će vrlo vjerovatno posegnuti za pravima drugih umjesto da ostane unutar svojih granica. S druge strane, društvo koje se stalno podsjeća da drugima treba dati više nego što im po pravu pripada treba biti najdalje od otimanja prava drugih. Teško je i zamisliti kako eksploatacija može cvjetati u takvoj klimi.

Služenje čovječanstvu

Princip islamskog koncepta služenja je krasno i sveobuhvatno opisan u jednom jedinom ajetu. On kaže:

O ljudi islama! Vi ste najbolji ummet izveden za dobrobit čovječanstva; vi naređujete dobra djela i zaustavljate zlo i vjerujete u Allaha...

(Sura 3: ajet 111)

vi ćete ostati najbolji sve dotle dok posjedujete svijest služenja. Ako ne budete služili čovječanstvu, onda više nećete imati pravo da se hvalite o superiornosti islama i muslimanskog ummeta.

Zabrana alkohola i kockanja

Kad neko govori o ovisnosti općenito, pada nam na pamet droga. Postoje i druge ovisnosti u širem smislu, koje su rijetko povezane sa riječju ovisnost. Ja mislim na pažnju društva prema


138


određenim načinima zadovoljstva, primjerice prema uzimanju alkohola i kockanju, od kojih ni jedno ne predskazuje dobro za mir i dobro društva.Kockanje je pretvoreno u instituciju u gotovo svim naprednim zemljama svijeta. Ali čak i u zemljama Trećeg svijeta, gdje to nije toliko uvriježeno, kockanje se nalazi na gotovo svakom nivou i predstavlja mala mjesta za zabavu. Uzimanje alkohola je druga ovisnost kojoj su društva svijeta žrtva.Časni Kur’an zabranjuje i kockanje i uzimanje alkohola:

O vjernici! Opojna sredstva, i kocka, i kipovi, i za sreću bacanje strelica prljava su djela šejtanovog rada. Zato se potpuno čuvajte ovoga da biste uspjeli. Šejtan jedino želi da stvori neprijateljstvo i mržnju među vama vinom i kockom, i da vas zaustavi od spominjanja Allaha i namaza. Hoćete li vi, onda, prestati?

(Sura 5: ajeti 91, 92)

Časni Poslanik s.a.v.s. proglasio je da je uzimanje alkohola:

Majka svih zala.

Ove dvije ovisnosti tako su rasprostranjene i sveopće u prirodi da je teško povući granicu među njima. Politički, Istok i Zapad se možda nikada neće sjediniti, ali možda su se u velikom stepenu porasta kockanja i uzimanja opojnih sredstava i Istok

139

i Zapad i Sjever i Jug već sjedinili. Oboje, i alkohol i kockanje su društveno-ekonomska zla. Iznos novca potrošenog na alkoholna pića u jednom danu u velikoj Britaniji dovoljan je da osigura hranu za nekoliko sedmica glađu pogođenog svijeta Afrike. Pa ipak, u zemljama Afrike koje su najviše pogođene glađu, kao i na drugim kontinentima, alkohol se ne smatra luksuzom koji ljudi ne mogu priuštiti. Bez obzira što ne uspijevaju osigurati sredstva za osnovne životne potrebe i obrazovanje svoje djece, postoji na milione Afrikanaca kojima je alkohol ipak dostupan. Na siromašnom jugu Indije, gdje tvornički pravljeno vino nije na raspolaganju svima, domaće napravljeno piće rakija služi kao zamjena. Međutim, siromaštvo do nekog stepena zaustavlja širenje ‘majke svih zala’. Ako se prihod po glavi stanovnika povećava, tako se povećavaju i troškovi na piće. Dok neko ne postane alkoholičar, niko se, izgleda, mnogo ne brine o tome. Možda će se neko začuditi zašto alkohol i kockanje trebaju biti tretirani kao problemi suvremenog svijeta, ali su oni, zapravo, toliko stari dokle sežu bilješke o ljudskoj historiji. vino i kocka su, zaista, bili prisutni u svakom vremenu i svakom dijelu svijeta; već po samoj svojoj prirodi nevezani su za vrijeme, i nisu samo problem ovog doba, te se mogu smatrati trajnim problemima svih vremena. U ekonomiji je kockanje više vrijedno prijekora nego alkohol. U kockanju novac mijenja ruke bez poticanja točka ekonomije upravo kao što se na novčanim tržištima novac mijenja za novac bez uključene razmjene artikala. U kockanju novac mijenja ruke bez učestvovanja u procesu ekonomskog razvoja i proizvodnje bogatstva. Premda novčani marketi služe nekoj ekonomskoj svrsi, kockanje ne služi skoro ničemu. Pod slobodnom trgovinom i industrijskim okruženjem, novac ne mijenja ruke bez služenja ekonomiji u materijalnoj formi. U trgovini i razmjeni dobara izmjena vrijednosti je češće korisna za sve koji sudjeluju. Nezamislivo je da najčešće većina trgovaca podnosi gubitak.


140


U kockanju je pravilo da ogromna većina učesnika uglavnom najčešće podnosi gubitak. Naprimjer, nekoliko kasina krahiraju. Za zaradu malog broja stotine hiljada ljudi moraju patiti. Jedina vrijednost koju dobiju u zamjenu za novac koji gube je izazov i uzbuđenje iščekivanja sve do spoznaje da su zadnjim buđenjem izgubili svoj dio. Poslije toga oni počinju ponovo da se klade sa slabim šansama da će nadoknaditi svoje gubitke, dok napetost i tuga rastu i daleko su od zadovoljstva i uzbuđenja koje dobiju u ovoj razmjeni; strepnja i bol u srcu više nisu intima pojedinca, nego počinju da ga odaju u porodičnim odnosima. U siromašnijim dijelovima društva dnevne potrebe članova porodice moraju biti žrtvovane na oltaru kockanja. Mada Časni Kur’an zabranjuje alkohol i kockanje, priznaje da se tu, naravno, može izvući i neka djelimična korist, ali je zasigurno njihova šteta uvijek veća od koristi:

Oni tebe pitaju o vinu i igrama na sreću. Reci: ‘U oboma je veliki grijeh, a i neka korist za ljude; ali je grijeh toga dvoga veći nego njihova korist.’ I oni te (također) pitaju šta treba da potroše. Reci im: ‘Višak (svojih potreba).’ Ovako vam Allah objašnjava (Svoje) znakove da duboko razmislite.

(Sura 2: ajet 220)

Možda će se raspravljati o tome da zadovoljstvo iz novca koje pojedinac zaradi nije ničija briga: neka svako uživa kako želi. Društvo nema pravo da se upliće u slobodu pojedinca i da mu govori gdje može potrošiti svoju zaradu.Ali treba zapamtiti da većina religijskih učenja ima namjeru opominjati i upozoravati. Mjere prisile na Zemlji ne igraju nikakvu ulogu u učenjima bilo koje religije ukoliko nisu počinjeni određeni zločini prema drugima – zločini koji su kao takvi prepoznati

141

čak i sa nereligijske tačke gledišta. Ubistvo, krađa, pronevjera, korupcija i uzurpiranje prava spadaju u ovu kategoriju. Ali tu su i drugi zločini koji su, prema religijama, otrovni za društvo kao cjelinu. Pa ipak, kazna za takve prijestupe nije odmjerena pojedinačno; društvo kao cjelina pati. Širi društveni zakoni su ti koji izriču kaznu.Ne treba mnogo vremena da bi prepuštanje alkoholu i kockanju postalo pretjerano za društvo kao cjelinu. No, to nije nikakvo iznenađenje. Osim toga, takva društva su sve skuplja za uzdržavanje. Znatan dio nacionalnog imetka i dalje bespotrebno propada. U ovoj atmosferi raste razočaranost. Zločini idu ruku pod ruku sa alkoholom i kockanjem. Bijeda i tragedije mnogih domova, gdje je mir porodice rastrojen, stalno rastu i predstavljaju nusprodukte alkohola i kockanja. Mnogi upropašteni domovi i uništeni brakovi njihova su direktna posljedica.Alkoholizam ima ozbiljne ekonomske i društvene posljedice, kao što pokazuje magazin Naučni Amerikanac (Scientific American). Osim kućnog nasilja, tu je zloupotreba djece, rodoskrnavljenje i silovanje, jer je pod utjecajem alkohola uklonjeno sustezanje, a prisutan je i smrtonosni alkoholičarski sindrom.

Statistike smrtnosti:

- 10 godina skraćenje u prosječnom ljudskom vijeku kod alkoholičara;- dva puta češća smrtna stopa kod muškaraca, tri puta kod žena;- šest puta češće samoubistvo kod alkoholičara;- alkohol je glavni faktor u četiri vodeća uzroka smrti kod muškaraca između dobi od 25. i 44. godine: nesretnih slučajeva (50 procenata), ubistava (60 procenata), samoubistava, alkoholne ciroze.


142


Ekonomski gubici za godinu:

- Izgubljena proizvodnja: $ 114.9 biliona- Usluge zdravstvene brige: $ 18.3 biliona- Gubici nesretnih slučajeva: $ 14.7 biliona- Gubici u požaru: $ 10.3 biliona- Novčane naknade za prekršaje nasilja: $ 11.5 biliona- Cijena odgovora društva za navedeno: $ 11.9 biliona- Ukupno koštanje zloupotrebe alkohola: $ 181.6 biliona

većina društava svijeta ponajčešće smatraju uzimanje alkohola, kockanje, muziku, ples i druge načine zadovoljstva bezazlenim poslovima. Oni se predstavljaju kao neophodni dijelovi drugačijih kultura. Iako se način izražavanja mijenja od društva do društva, glavne odlike ostaju iste. Osim vajarstva, slikanja itd., većina zanimanja spomenutih ranije više nisu bezazlena obilježja kulture, nego postaju bešutno zahtjevni gospodari koji ponekad pretjerano opterećuju i slamaju kičmu društva. Društvo nije više gospodar svojih tokova. Piće, kockanje, muzika, ples itd. neizbježno počinju privlačiti sve veću pažnju društva. Tolika je brzina kojom oni osvajaju omladinu da ne treba puno vremena da se to pretvori u bezglavu jurnjavu. Gledajući na ovakva društva, možemo se povesti uvjerenjem kako je traženje ispraznih zadovoljstava i potpuno potčinjavanje pohotnim željama zapravo sama svrha čovjekovog stvaranja.No, prema islamu nije tako. Časni Kur’an govori o svrsi stvaranja čovjeka i kaže:

Zaista, u stvaranju nebesa i Zemlje i u smjeni

143

noći i dana znakovi su za ljude od razuma; one koji spominju Allaha stojeći, sjedeći, i (ležeći) na svojim stranama, i razmišljajući o stvaranju nebesa i Zemlje: ‘Naš Gospodaru, Ti ovo nisi uzalud stvorio; slavljen neka si Ti; spasi nas, onda, od kazne Vatre.’

(Sura 3: ajeti 191-192)

Ovo je proglas koji Časni Kur’an pripisuje mudrim Allahovim robovima koji nakon dubokog razmišljanja nad zagonetkom stvaranja i zagonetkom života spontano uzvikuju da nije uzaludno šta god da je svrha stvaranja.Ovi ajeti Časnog Kur’ana podsjećaju čovjeka na Arhimedov veliki izraz radosti kad je uzviknuo: ‘’Eureka!’’ (Ja sam našao! Ja sam našao!)Prema tome, tu su dvije potpuno različite klime. Prema Časnom Kur’anu, čovjek je stvoren da postigne plemeniti cilj slijeđenja puta koji vodi njegovom Stvaraocu. U ovom širem značenju obožavanja, Časni Kur’an kaže:

Ja nisam stvorio džinove i ljude osim da Mene obožavaju.

(Sura 51: ajet 57)

Ispitivanjem svakog pojedinačnog načina traganja za zado-voljstvom moguće je da osoba neće naći mnogo nedostataka kod bilo čega da bi se opravdala njihova potpuna zabrana. Pogotovu u slobodnim društvima svijeta vrlo je teško ljudima razumjeti zašto je islam pretjerano strog u ovome, toliko da izgleda suhoparan. Islam uopće nije suhoparan i dosadan, koliko god to možda izdaleka izgledalo. Prije svega, oni koji postignu ukus za dobrotu također uče kako osjetiti uzvišeno zadovoljstvo iz postupka koji za nekoga izvana može izgledati jednoličan.


144


Drugo, sretniji među onima koji iskuse istinsku Božiju ljubav prijeđu u stanje uzvišenosti, odakle ovosvjetska zadovoljstva izgledaju isuviše niska, nedostojna, beznačajna i prolazna. Treće, u svojoj mnogo široj primjeni društvo koje nije predano traganjima za zadovoljstvima nikad ne može ostati praznih ruku. U konačnim analizama, to postaje ne samo zamjena vrijednosti gdje su uzbuđenje, razveseljavanje, snažna pohotna iskustva i eksplozivne zanesenosti zamijenjeni za mir, spokoj i ravnotežu nego i sve veći osjećaj sigurnosti, plemenitosti i zadovoljstva, što je po sebi najplemenitija od svih nagrada.Kad se uporede ove dvije atmosfere i klime kao cjeline, uopće nije teško razumjeti da drvo Božije ljubavi i posvećenosti Njemu rijetko može uzeti korijen u materijalističkoj klimi društva zaljubljenog u zabavu. Naravno, ima izuzetaka, ali izuzeci ne čine pravilo. Ove dvije klime su vrlo različite.

Allah će uništiti kamatu i povećati sadaku. A Allah ne voli nikoga ko je jako nezahvalan i veliki griješnik.

(Sura 2: ajet 277)

Pazite! Vi niste dali čast siročetu, i niste podsticali jedan drugog da hranite siromašnog, i vi cijelo nasljedstvo pohlepno jedete, i pretjerano volite imetak.


146


Četvrto poglavlje

EKONOMSKI MIR

Ekonomske filozofije kapitalizma, komunizma i islama Islamski ekonomski poredak ne pripada ni kapitalizmu ni naučnom socijalizmu. Ekonomska filozofija islama je naučna a da nije mehanička. Ona je disciplinovana, ali je bez nepotrebnih ograničenja. Ona dozvoljava privatni posjed i privatnu poduzetnost, ali ne potiče pohlepu i gomilanje imetka za mali broj ljudi, čime se ogroman dio društva pretvara u siromahe, ovisne seljake i sluge prema okrutnom nemilosrdnom sistemu iskorištavanja.Postoje temeljne razlike u ekonomskim filozofijama kapitalizma, komunizma i islama.

Kapitalizam

U kapitalizmu je kapital nagrađen kamatom. U principu,

147

prihvaćeno je da kapital ima pravo da raste. Kamata predstavlja centralnu pokretnu silu za gomilanje kapitala, koji je onda kanalisan (vođen proveden) kao sredstvo da pokreće i drži u pokretu lančani način proizvodnje. Ukratko, kamata služi kao poticaj da kapital ostane u opticaju.

Naučni socijalizam

U naučnom socijalizmu, premda nema poticaja kamate da obrće i ponovo vraća u opticaj kapital u proizvodni mehanizam, država uzima monopol nad kapitalom. Tako nema potrebe za davanjem poticaja.U slobodnom privatnom poduzetništvu, bilo da neko plaća ili ne plaća kamatu, njegov osjećaj ličnog vlasništva je dovoljan da stvori revnost kako mu kapital treba rasti najvećom mogućom mjerom. Ako neko mora platiti kamatu na posuđeni novac, kamatna stopa služi kao znak za ravnanje. Ona služi kao prozor kroz koji se može pratiti uporedni rast ili smanjenje kapitala. U socijalističkom ekonomskom sistemu, međutim, nema ove revnosti, zato što oni koji koriste kapital ne posjeduju ga, niti postoje bilo kakva sredstva uporedbe čime bi se moglo prosuditi da li je stepen rasta ekonomski dovoljan ili nije.U sistemu naučnog socijalizma država prisilnim uzimanjem u posjed cijelog državnog kapitala čini sistem kamate potpuno nevažnim i beznačajnim. Kad ne postoji nikakav pritisak da zaradite više od kamate koju možda morate platiti, gubite svaki poticaj i bilo kakav osjećaj odgovornosti, i u tome je nevolja.Ako cijeli kapital u opticaju u komunističkoj državi može, naprimjer, biti vrednovan po tome koliku kamatu bi mogao zaraditi da je bio deponovan u banci, to bi nam pokazalo samo jednu stranu slike. Druga strana slike može se zamisliti procjenom ekonomije na osnovama zarade i gubitka. Naravno,

EKONOMSKI MIR

148


to bi predstavljalo velike komplikacije kao što je procjenjivanje zarada itd. Ali ako se finansijski stručnjaci dogovore o tome, takve prepreke mogu biti savladane. Poređenje ovog dvoga bi pokazalo vrlo interesantne mogućnosti.više je nego vjerovatno da se stvarni krivci za opadanje životnog standarda mogu na ovaj način precizno odrediti. Čak i bez velikog truda uopće nije teško odrediti uzrok takvog opadanja. Ja vjerujem, budući da država postaje kapitalist, da nema sistema praćenja i kontrole kako bi je upozorio na propuste, gubitke i omaške u pogledu načina rukovođenja državnim kapitalom, zato što ona nema nikakvih finansijskih obaveza koje mora ispuniti i može koristiti kapital bez odgovornosti. Takva situacija je puna svojstvenih opasnosti. Nedostatak ličnog interesa i sistema upozoravanja o zaradi ili gubitku koji proizlaze iz korišćenja kapitala djeluju uništavajuće s omjerom ulaz-prihod. Iznos dozvoljenog gubitka nastavlja rasti.Osim toga, nema ustanovljene provjere u politici usmjeravanja kapitala. Naprimjer, nema načina da socijalističke vlade procijene stvarnu stopu ekonomskog rasta u poređenju sa ekonomijama slobodnog tržišta vanjskog svijeta. Dodatni problem je da komunističke države zahtijevaju mnogo veće troškove na odbranu, nadzor i službe za provođenje zakona unutar zemlje. Druge prateće stvari su što to zahtijeva nesrazmjeran nivo troškova na odbranu i održavanje zakona i reda. Ovi i drugi slični faktori uzimaju težak danak ekonomiji. Krajnja propast ekonomije može, naravno, biti odgođena, ali se ne može sasvim spriječiti.

Islamski koncept

Dok komunizam ne omogućava nikakav poticaj za direktno i predano uključivanje u proizvodnju bogatstva, islam, uprkos zabrani kamate, omogućava ovaj poticaj. Islam ukida sistem

149

lihvarstva i kamate bez problema svojstvenih komunističkom svijetu. U odsustvu kamate koja povlači kapital u neproizvodne kanale islam vodi kontrolu o neuposlenom kapitalu. Ova kontrola je jedan oblik ‘takse’ poznate kao zekat, koji nije nametnut na prihod ili zaradu, nego na sam kapital.Kontrast je vrlo jasan. U kapitalističkim društvima kapital je nagomilan u rukama malog broja ljudi iz pohlepe da kroz skupljanje kamate povećaju kapital koji se ponovo vraća u opticaj u ekonomiju s postavljenim zadatkom ubiranja zarade veće od uobičajene kamatne stope. Ako ovo ne uspije, ekonomija će obavezno ići u privrednu krizu. U islamu, iz straha da će bilo koji neuposleni kapital postepeno propasti kroz nametanje zekata, svako sa viškom ušteđevine mora tu ušteđevinu uposliti da bi zaradio dobit kako bi nadoknadio učinak zekata.Prema islamu, odgovor na ekonomske probleme svijeta ne leži ni u naučnom socijalizmu, niti u kapitalizmu. Nemoguće je ovdje detaljno izložiti ovaj predmet ali moramo imati tematsko mišljenje o ekonomskoj neravnoteži stvorenoj kapitalizmom, da bismo izvukli neke pouke za budućnost.

Četiri karakteristike kapitalističkog društva

Putokazi za određivanje da se u društvu pojavila neka neravnoteža vrlo su jasno izneseni u sljedećim ajetima Časnog Kur’ana:

Pazite! Vi niste dali čast siročetu, i niste podsticali jedan drugog da hranite siromašnog, i vi cijelo nasljedstvo pohlepno jedete, i pretjerano volite imetak.


EKONOMSKI MIR

150


Ukratko, ove karakteristike su:

1. Nedostojan tretman siročadi2. Nije poticano hranjenje siromašnih3. Uzurpiranje nasljedstva drugih4. Neprekidno gomilanje imetka za mali broj ruku.

Kapitalizam konačno vodi uništenju

Islam ne prihvata filozofiju naučnog socijalizma i odbija neke aspekte kapitalizma iz sljedećih razloga:

Učinilo vas je nemarnim nadmetanje jednog s drugim, dok ne posjetite grobove. Pazite! Sigurno ćete saznati!


Mijenjanje ekonomskog poretka

Čini se da je iskorištavanje siromašnijih stanovnika kapitalizmom baziranim na kamati, što daje povod socijalističkoj pobuni, protjerano u historiju. Međutim, dublje proučavanje će otkriti da je to samo promjena maske.Svijet je već kao cjelina podijeljen na bogate i siromašne, zahvaljujući uglavnom iskorištavanju od strane naprednih kapitalističkih zemalja. Dodajte ovoj situaciji značajni povratak pokajničke istočne Evrope kapitalizmu. Čovjek strahuje od zamisli koliko će još krvi biti isisano od već oslabljenih i malokrvnih nacija Trećeg svijeta. Ali, izgleda da žeđ vampira kapitalizma još nije ugašena.

151

Jasno je da je prošlo doba sukobljavanja između dvije glavne suprotstavljene ekonomske filozofije - kapitalizma i naučnog socijalizma. Ekonomski sistem baziran na marksizmu – lenjinizmu ispraćen je sa pozornice svjetskih poslova. S druge strane, takozvana ‘slobodna’ ekonomija Zapada izgleda likuje nad svojom prividnom pobjedom. Osim Kine, zemlje istočne Evrope još uvijek se bore da u viru tek nađene slobode u svojim zemljama ublaže patnju najširih slojeva onih koji nemaju ništa.Ekonomski jaz između Istoka i Zapada nije tako velik kao jaz između Sjevera i Juga. Zemlje Prvog svijeta Sjevera podijeljene su na drugačijoj razini od zemalja Trećeg svijeta Afrike i Južne Amerike. Iako je u terminima ekonomske nejednakosti jaz između Sjeverne i Južne Amerike sigurno štetan, on nije ni blizu jaza između Evrope i Afrike. Afrika je tako u blizini Evrope, u terminima ekonomske nejednakosti, najdalje od Evrope.Osjećaj sigurnosti koji su jednom uživale slabije zemlje svijeta zbog suparništva između supersila i bilo kakva šansa da se siromašnije nacije okoriste posljedicama hladnog rata brzo je izblijedila. Bit će mnogo veće i mnogo revnije nadmetanje između USA, Rusije i ostatka Evrope da pobijede, drže monopol i zaposjednu tržišta zemalja Trećeg svijeta.Japan neće više biti samo ozbiljan rival Americi. Nova Evropa koja nastaje iz naglog rasta Evropske zajednice i mogućeg učešća istočne Evrope u većem zajedničkom tržištu predstavljat će daleko opasnijeg takmaca Americi nego suparničke države Evrope.Milioni ljudi istočne Evrope i Rusije očekuju i imaju strašnu potrebu za podizanjem svog životnog standarda. Neće biti dovoljna samo rehabilitacija zatvorenog tržišta da zadovolji ovu visoku narudžbu. Ovu strašnu potrebu vanjskih tržišta da potpomognu životne standarde u porastu u istočnoj Evropi i Rusiji mogu zadovoljiti Evropska zajednica, Amerika i Japan. To daje malo nade za zemlje Trećeg svijeta – mračna slika, zaista, za

EKONOMSKI MIR

152


Treći svijet – i mnogo mračnija za nesretne ljude Afrike.Političari ekonomski i politički naprednih nacija svijeta daleko su više zabrinuti kapitalističkom ekonomskom revolucijom koja se događa na Dalekom Istoku – Japanu, Južnoj Koreji, Farmozi, hong Kongu i Singapuru. Izgleda da je razdaljina između Dalekog Istoka i Zapada premošćena preko leđa mnogih manje sretnih azijskih zemalja - Indonezije, Malezije, Kambodže, Tajlanda, Burme, Bangladeša, Indije, Šri Lanke i Pakistana.Da bi se zadovoljio rastući izazov gigantske ekonomije Japana i provjerio nagli rast njene ekonomije, moguće je, također, da države Dalekog Istoka neće i dalje ostati u korist američke tehnologije i kapitala. S druge strane, također je moguće da se Amerika još više osloni na svoje saveznike Dalekog Istoka da bi zadovoljila nove udružene prijetnje Japana i ekonomski mnogo veće i ujedinjene Evrope. Ovo predskazuje zlo za budućnost čovječanstva i može konačno uništiti izglede za mir na potpuno drugačijoj razini od ideoloških rivalstava između kapitalizma i komunizma.Isuviše je rano predvidjeti kako promjene u istočnoj Evropi i Rusiji mogu uticati na ekonomsku ravnotežu svijeta i da li će njihov povratak kapitalizmu biti potpun ili djelimičan, spor ili nagao. Šta god se dogodi, jedna stvar je sigurna: ove promjene će i dalje štetno utjecati na ekonomiju Trećeg svijeta. Takvo stanje stvari ne može trajati beskonačno. Svijet već ide prema globalnoj katastrofi.Islam ima savjet za kapitalističke zemlje izgrađene na lažnom temelju lihvarstva i kamate koje sada likuju. One će se na kraju obavezno srušiti i propasti. Takozvana nedavna pobjeda kapitalizma nad socijalizmom samo će omogućiti prolazni mir. Kapitalističke filozofije će same od sebe roditi moćne demone koji će naglo rasti do gigantske veličine u odsustvu rivalstva od strane socijalizma. vulkan kapitalizma će konačno buknuti takvom silom da će se cijeli svijet uzdrmati, potresti i zgrčiti.

153

Islamski ekonomski sistem

Poput društvenog sistema koji islam zagovara, islamski ekonomski sistem započinje s tim da je sve što je na nebu i na Zemlji stvoreno od Boga, koji je čovjeku dao na povjerenje razne blagodati. Kao povjerenik, čovjek će biti odgovoran za ispunjavanje ovog povjerenja. Posjedovanje imetka ili neimaština sredstvo je kušnje, tako da se i u izobilju i u neimaštini oni koji vode računa o svojoj odgovornosti mogu razlikovati od onih koji su neosjetljivi i nepažljivi prema patnjama ostatka čovječanstva.Časni Kur’an nas stalno podsjeća:

A Allahu pripada kraljevstvo nebesa i Zemlje; i Allah je kadar nad svakom stvari činiti šta hoće.

(Sura 3: ajet 190)

Onda poučava sljedeće: ako je sve bilo stvoreno od Boga za svakoga, onda nešto od toga treba biti podijeljeno među ljudima.

Da li oni imaju udio u kraljevstvu? Onda oni (od ovoga) ne bi dali ljudima čak toliko kolika je mala udubina straga hurmine košpice.

(Sura 4: ajet 54)

Allah je nekima od vas dao prednost nad drugima u opskrbi. Pa oni kojima je data prednost ne daju od svoje opskrbe onima koji su pod njihovom vlašću, da bi bili jednaki u tome. Zar oni onda poriču Allahove blagodati?

(Sura 16: ajet 72)

EKONOMSKI MIR

154


Čovjekova odgovornost je da ovo povjerenje ispuni iskreno i pravično:

Uistinu, Allah vam naređuje da povjerenje dajete onima koji imaju pravo na to, i da, kad vladate među ljudima, vladate s pravdom. A sigurno je vrlo dobro ono što vam Allah savjetuje! Allah sve čuje, vidi duboko.

(Sura 4: ajet 59)

Činjenica da je materijalni imetak izvor kušnje izražena je u Časnom Kur’anu na sljedeći način:

Uistinu su vaši imeci i vaša djeca samo iskušenje; a Allah je Taj kod koga je velika nagrada.

(Sura 64: ajet 16)

važan koncept posjedovanja po islamu je da su određena prirodna bogatstva izdvojena iz vlasništva pojedinca i data u ruke čovječanstva kao cjeline. Prema tome, mineralna bogatstva i proizvodi mora i okeana nisu isključiva svojina pojedinca ili grupe ljudi.

Zekat

Zekat je jedan od pet stupova islama – ostali su: potvrda da nema Boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik; post u tok mjeseca ramazana; hodočašće Allahovoj kući u Meki. Naprimjer, Časni Kur’an naređuje:

155

I obavljajte namaz, i dajite zekat, i pokoravajte se Poslaniku, da vam bude pokazana milost.

(Sura 24: ajet 57)

Arapska riječ zekat doslovno znači očistiti nešto, i u kontekstu mandatnog poreza značilo bi da je preostali imetak odvajanjem zekata očišćen i tako je dopušten za vjernike.On se obično plaća 2.5% na raspoloživu imovinu preko određenih pragova, koji je ostao u rukama vlasnika preko jedne godine. Premda je mnogo govoreno o stopi ili procentu ove ‘takse’, u Časnom Kur’anu ne nalazimo navođenje bilo kakvog utvrđenog procenta. U pogledu ovoga, dopuštam sebi da se ne slažem sa dogmatičnim pogledom srednjovjekovnih učenjaka. vjerujem da pitanje procenta ostaje fleksibilno i treba biti određeno prema stanju ekonomije u određenoj državi.Zekat kao poseban porez nametnut na kapital preko određenih mjera može samo biti upotrijebljen za određene kategorije troškova. Oni su detaljno objašnjeni u sljedećim ajetima Časnog Kur’ana:

Sadaka je samo za siromašne i bijednike, i za one koji je sakupljaju, i one čija srca treba privući (vjeri), i za oslobađanje robova, i za one u dugovima, i za ono što se troši na Allahovom putu, i za putnike – ovo je odredba od Allaha. A Allah je sveznajući, mudar.

(Sura 9: ajet 60)

EKONOMSKI MIR

156


Baitul mal (Državna blagajna) zadužena je za upravljanje ovom odredbom. U ranoj historiji islama hazreti Ebu-Bekr i Omer, prva dvojica halifa, bili su čuveni po tome što su lično osigurali da milostinja bude brzo isplaćena u sistemu koji je postao poznat kao prva država socijalnog staranja. Ovaj sistem je stoljećima funkcionisao s velikim uspjehom u toku Abazovića perioda.Kao što je već objašnjeno, pokretna sila kamate nadomještena je upravljačkom silom zekata. Kad ispitamo ovaj sistem na djelu, izlaze na svjetlo mnoge razlike između islamskog ekonomskog poretka i drugih ekonomskih sistema. Počinju se pomaljati odlike potpuno drugačije ekonomije. Nikakav neiskorišteni novac, bez obzira je li veliki ili mali, ne može dugo preživjeti a da se ne umnožava brže od stope utvrđene takse. Upravo tako zekat podupire ekonomiju u istinski islamskoj državi. Zamislite situaciju gdje pojedinac s malim iznosom kapitala nije u stanju direktno učestvovati u trgovini, a nema banaka da ga kreditiraju uz kamatu na njegov ulog. A ako je ipak njegov pohranjeni novac dovoljno velik da podliježe taksi u formi zekata, skupljači prihoda svake godine kucaju na njegova vrata da bi ubrali procent njegovog kapitala, jer zekat se ubire po propisanom iznosu. Takvi pojedinci imaju samo dvije mogućnosti: ili da lično ulože unosno svoj kapital ili da ujedine svoja sredstva kako bi osnovali mala ili velika poduzeća. Ovo će unapređivati udružene smione pothvate i rizike, partnerstva, formiranje malih kompanija na strogim osnovama zarade i gubitka. Takve kompanije neće ništa dugovati bilo kojoj finansijskoj instituciji kojoj bi trebali vratiti dugove s kamatom. hipotetički, kad uporedite sudbinu ovih kompanija sa sudbinom istih takvih kompanija u kapitalističkim ekonomijama, vidjet ćete da su suprotstavljene i da funkcionišu na potpuno drugačijim platformama u toku perioda kušnji i kriza. U slučaju trgovine i industrije, koje se suočavaju sa privrednom krizom

157

u kapitalističkoj ekonomiji, usporavanje u proizvodnji zbog smanjene potražnje može ih gurnuti na rub likvidacije. Kamata koju one moraju platiti da bi vraćale svoje dugove nastavit će se nemilosrdno gomilati dok više ne budu mogle ostati na površini.S druge strane, ako se ekonomija vodi na islamskim principima, usporavanje u biznisu i trgovinskim povoljnim prilikama samo će trgovinu i industriju uspavati. Tako priroda osigurava preživljavanje najpogodnijih u vrijeme velikih pritisaka i nevolja. Kad energija na ulazu opada, i na izlazu mora biti smanjena da ne bi pala ispod kritičnog nivoa neophodnog za preživljavanje. Pošto u islamskom finansijskom sistemu nema nemilosrdnog pritiska duga, on može izdržati daleko veći pritisak i izazove u toku privredne krize.

Zabrana kamate

Islamski ekonomski sistem radi potpuno bez kamatnog faktora. Ipak, nema nikakve historijske ni sadašnje evidencije koja bi ukazala na to da se kao rezultat odsustva kamate demon inflacije razbjesnio i doveo do ogromnog porasta cijena. U današnje vrijeme imamo vrlo interesantnu priliku da uporedimo utjecaj kamatnih stopa ili njihovog odsustva na inflaciju.vlada Kine pod Mao Ce Tungovom erom napravila je mnoge eksperimente sa ekonomijom. Neki su uzmakli. Neki su proizveli izvanredne rezultate. Ali u toku cijele vladavine Mao Ce Tunga nije bilo dozvoljeno da kamata igra bilo kakvu ulogu, bilo na domaćem ili međunarodnom nivou. Ipak, u toku ovog perioda nije bilo nikakvog istaknutog porasta inflacije. Zapravo, kad se konačno ukupna proizvodnja povećala, cijene su počele padati.U poređenju s ovim, u državi Izrael, koja je možda u svijetu u najvećoj mjeri kapitalistička zemlja, stopa inflacije bila je među najvišim zabilježenim u svijetu, osim, naravno, u latinoameričkom

EKONOMSKI MIR

158


zemljama i u poslijeratnom izuzetnom fenomenu inflacije u Evropi, naročito u Njemačkoj. Međutim, ovo nije bilo obično vrijeme. Tako se uloga kamate u bilo kojoj ekonomiji ne može opisati drugačije osim da je inflacijska.

Visoke kamatne stope u Britaniji

Sadašnja goruća debata u velikoj Britaniji o visokim kamatama nudi interesantan primjer za proučavanje. već dugo vremena konzervativna vlada kamatne stope držala je neopravdano visoko i proglasila da im je isključivi cilj da obuzdaju privatnu potrošnju i tako suzbiju inflaciju. Ekonomija već posustaje i stenje pod pritiskom koji je ova politika izazvala.Iz ovog proučavanja mogu se izvući mnoge pouke. Između ostaloga, ovo proučavanje predstavlja prikladan slučaj o izvanredno važnim ekonomskim odlukama donesenim na bazi teorije koja je sama po sebi sporna.Mišljenje da će inflacija biti više smanjena što je više podignuta kamatna stopa izgleda da je jedini razlog koji bi opravdao održavanje kamatnih stopa na neprirodno visokom nivou za tako dugo vremena.U slučaju našeg sadašnjeg proučavanja onog što se događa u velikoj Britaniji, možemo reći da kamatna stopa nikada nije bila stvarni krivac u inflacijskom toku. Mora da je postojalo loše upravljanje u mnogim oblastima ekonomije i ukupno uzeta pogrešna ekonomska politika, što je dovelo do relativno visoke stope inflacije sadašnjeg vremena. Povećanje kamatnih stopa samo je služilo da odvrati pažnju od korijena pravih uzroka na nešto drugo. Ova strategija može u prvi mah pokazati određen uspjeh u suzbijanju inflacije, ali ona je već pokrenula moćne faktore koji će proizvesti sekundarne efekte. Zemlja će biti dovedena do nezamislivog stanja privredne krize i nezaposlenost

159

će se naglo povećati.Nemoguće je vjerovati da savjeti vodećih ekonomista, iskusnih finansijskih planera, glavnih bankara i drugih stručnjaka nisu na raspolaganju istraživačkom centru vlade konzervativaca. Mora postojati neki razlog za ovo veoma dugo samovoljno odlaganje smanjenja visoke kamatne stope sa lažnim izgovorom da je to neophodno za preživljavanje nacionalne ekonomije kako bi oborila inflacijski tok sa uticajem visokih kamatnih stopa. Da li je moguće da odabir trenutka za niže kamatne stope nije politički podesan za sadašnju vladu? Ako to bude odgođeno do približavanja narednih općih izbora, neposredno olakšanje smanjenjem kamatnih stopa, koje će osjetiti svi dijelovi društva, moguće je da će se pokrenuti u političku prednost konzervativaca. Ako se to uradi previše rano, sekundarni efekti koje sam već natuknuo mogu se početi pokazivati i neutralisati bilo kakvu korist iz kratkotrajnog olakšanja stvorenog nižim kamatnim stopama.Neki od faktora koji mogu utjecati na to da se razuzda ovaj nepoželjni fenomen su sljedeći: 1) visoka kamatna stopa ne samo da je zagušila kupovnu moć opće javnosti nego je također stegla i žilu kucavicu industrije. 2) Ona je sigurno imala štetan uticaj na ogroman dio britanske javnosti u njihovoj potrazi za osnovnim životnim potrepštinama. Oni koji su pozajmili ogromne sume novca za krov nad glavom dobro su izračunali prije uzimanja kredita sa zalogom imovine. Oni su stegnuli svoju platežnu sposobnost da otplate založenu imovinu i smanjili su svoj dnevni budžet da namire otplate. Takve ljude je već mučilo ograničavanje u neophodnim i nesmotrenim troškovima. U svakom slučaju, bilo je malo nesmotreno da tako urade. Ovaj dio britanskog društva sigurno nije bio odgovoran za inflacijske tokove. Ali, ironično je, ovaj je sloj najoštrije kažnjen takozvanom protivinflacijskom

EKONOMSKI MIR

160


mjerom vlade tobože za korist opće javnosti. Za to vrijeme, vrijednost njihovih kuća počela je padati i oni dolaze u nerješivu situaciju: nisu u stanju da zadovolje veće otplate i nisu u stanju da nađu kupca za svoju imovinu. 3) Inflacija je kompleksan fenomen. Nije svrha ovog govora nepotrebno posvećivanje vremena ovoj temi, ali iz razloga koji će postati očit poslije kratkog vremena ja moram zamoliti da uz vaše odobrenje nešto kažem o ovome.Između ostalog, inflacija može biti pokrenuta kad neumjerena količina novca u rukama kupca vještački podiže potražnju dok snabdijevanje dobrima ostaje nisko. Previše novca za isuviše malo dobara. Moć kupovine je mnogo veća od količine roba na prodaju. No, možda u slučaju britanske ekonomije nije prevladala ova situacija. veća količina novca u opticaju uveliko je potpomagala britansku industriju povećavanjem potrošnje na domaćem tržištu. Dodajte ovom i uticaj smanjenja takse i umjerene stope razmjene na vrijednost sterlinga na međunarodnim tržištima. Ova umjerena stopa sterlinga privukla je prekomorske kupce za britanskim proizvodima u korist britanske industrije, koja je već bila općenito potpomognuta širenjem domaćeg tržišta.Najlogičniji ishod će biti pad cijena proizvedenih dobara. Rast u proizvodnji je trebao apsorbirati utvrđene režijske troškove, ostavljajući samo neznatne troškove potekle iz prijašnjih fabričkih cijena takvih roba. Čak će i veća zarada od marže zaštititi proizvođače u dovoljnoj mjeri da smanje cijene.Dugotrajne visoke kamatne stope obrnule su ovaj prirodni rast britanske ekonomije sa strašnim posljedicama za budućnost. Za to vrijeme strana tržišta koja su im iskliznula iz ruku bit će teško ponovo zadobiti.4) Promjene u Evropi pretaču još krvi već snažnoj ekonomiji zapadne Njemačke, ili ćemo reći, općenito Njemačke. Drugi negativni efekti nabrojani ranije mogu slutiti na zlo za britansku

161

ekonomiju.Sadašnja vlada možda uspješno manipulira vremenom za neophodni pad u kamatnim stopama, ali naredna vlada, ako bude konzervativna, naslijedit će ogromne probleme od negdašnje vlade svoje vlastite partije.Ono što proizlazi iz svega ovoga je vrlo važna pouka za one koji kroje politiku širom svijeta. Kamata kao oruđe za nadziranje nacionalne ekonomije zadire u sami koncept ekonomije slobodnog tržišta. Ni jedna ekonomija vođena na filozofiji kamatnog kapitala ne može istinski biti proglašena slobodnom kad njena vlada ima svu moć da podigne ili snizi kamatne stope.Islamski ekonomski sistem ne omogućava vladi uopće takvu mjeru iskorištavanja.

Druge štete od kamate

Možda neće biti neumjesno da spomenemo nekoliko drugih aspekata kamate. Međubankovna kamatna stopa samo se plaća na velikotrgovačke depozite, a ne na štedni račun za korist ulagača. Uprkos složenom djelovanju kamate, povrat postignut na mali ulog je daleko ispod istinske kupovne moći novca. Premda se kratkoročne stope mijenjaju naduže, kamata zarađena na uloge je ispod stope inflacije. S druge strane, slična glavnica investirana u neke poslovne pothvate ima mogućnost rasta u stvarnim terminima.U kamatom potaknutom društvu vlasnici kapitala uvijek su spremni da pozajme novac bez istraživanja sposobnosti pozajmljivača da ga otplati. Na strani pozajmljivača, mali je broj onih koji ozbiljno uzimaju u obzir svoju sposobnost otplate. Oni ne znaju da se pozajmljivanje od derikoža, kao što su zelenaši, i uglednih finansijskih kuća i banaka svodi na pozajmljivanje od svojih vlastitih budućih zarada. To podstiče naviku življenja

EKONOMSKI MIR

162


preko vlastitih sredstava i dovodi do pretjeranog trošenja i sve veće nesposobnosti otplate i ispunjavanja svojih obećanja. Takva društva daju nestvarni polet proizvodnji kako bi zadovoljili potrošačke zahtjeve.Ovaj zli aspekt ekonomija vođenih na kamati treba dalje objasniti i ilustrovati.U društvu gdje nadmetanje sa susjedima postaje opsjednutost to je u velikoj mjeri podstaknuto reklamama zadnjih modela ovoga i onoga. Općoj javnosti je omogućeno predstavljanje luksuznog načina života bogatih pokazivanjem zadnjeg dizajna divana, luksuznih vila opremljenih najmodernijim kuhinjskim i uređajima za kupatila i napravama.Ljudi koji imaju manje sredstava na raspolaganju da kupe sve što hoće su, htjeli ili ne htjeli, okrenuti lažnim sredstvima da bi ispunili svoje želje. Razumljivo, to znači da oni kupuju daleko više od svojih zarada. Ako se ovaj novac mora vratiti čak i bez kamate, to će se svoditi na trenutno povećanje kupovne moći pojedinca po cijenu smanjenja kupovne moći u budućnosti.Ako čovjek zarađuje 1.000 $ mjesečno i hoće da kupi skupe stvari uz pomoć pozajmljenog novca, recimo, u iznosu od 40.000$, njegova sposobnost otplate bit će određena njegovim čistim mjesečnim ušteđevinama. hajde da pretpostavimo da on može jedva sastaviti kraj s krajem na 600$. Tako će ostati sa čistim uštedama od 400$ mjesečno. On će morati da živi s tim tijesnim budžetom narednih 100 mjeseci da otplati zajam koji je posljedica njegovog trošenja od 40.000$ bez kamate samo iz zabave. Prema tome, on je pozajmio novac iz svojih budućih 100 mjeseci (to jest 8 godina i 4 mjeseca) da potroši na početku ovog perioda. Jedina korist koju je postigao jeste da zadovolji svoje nestrpljenje i ispuni svoju želju umjesto da čeka narednih osam godina ili slično.Ali, ako on također treba platiti kamatu na svojih 40.000$ pozajmice, njegov finansijski položaj bit će daleko gori nego onaj

163

o kojem smo diskutovali u prethodnom primjeru. Po prosječnoj stopi, recimo 14%, njegov ukupni zajam od budućih zarada bio bi daleko veći od stvarnog novca koji je pozajmio. To će smanjiti njegovu sposobnost otplate i do priličnog stepena produžiti period otplate. Takva osoba će morati strpljivo patiti otprilike 20 godina i to će biti neka vrsta kazne za nestrpljenje s mjesečnom otplatom od oko 500$, to jest ukupno oko 120.000$ otplate zajma sa složenom kamatom.Gubitak je zasigurno pozajmljivača, a ne zajmodavca. Zajmodavac je dio vrlo moćnog sistema iskorištavanja koji osigurava da poslije naknade za inflaciju i slučaja gubitka zajma zajmodavac završi sa više novca u svom džepu.Sa inflacijom situacija ovog pozajmljivača o kojem smo govorili dalje će se pogoršati. Njegova kupovna moć će i dalje opadati. Prema tome, ako je bilo teško živjeti u granicama nekih 600$, kako vrijeme prolazi, bit će nemoguće izaći na kraj sa istom sumom. Samo je mali broj onih koji su dovoljno sretni da imaju godišnja povećanja ravna stopi inflacije.Da bi dalje otežalo situaciju, u društvu gdje ljudi sve više tragaju za zadovoljstvom nemoguće je da izdrže dugo u potpunoj jednostavnosti i štedljivosti koju su sami sebi nametnuli poslije nekoliko momenata nesmotrenog trošenja. Sve se više novca pozajmljuje s većom nesmotrenošću i troškovi se povećavaju daleko preko sredstava prihoda. Zapravo, decenije čovjekovih budućih zarada sa stalno rastućom otplatom duga i problemima propratnih okolnosti dati su u zalog pozajmljivačkim bankama i finansijskim institucijama. Kao cjelina, takve ekonomije neizbježno se kreću prema velikim krizama. Ne možete neograničeno davati u zalog svoju budućnost sadašnjosti prije nego dostignete ponor finansijskih kriza koje proizlaze iz neodgovornog trošenja, koje onda podiže stopu inflacije. Suzbijati inflaciju podizanjem kamatnih stopa u nadi da se zaradi manje raspoloživih sredstava za trošenje obavezno će

EKONOMSKI MIR

164


povući lanac događaja koji će kulminirati u ekonomskoj recesiji.To je dovoljno loše na nacionalnom nivou, ali kad isti faktori stvaraju recesiju u većini zemalja svijeta, globalna recesija poprimi prijeteće izglede za čovječanstvo. Takve globalne recesije utiru put za globalne ratove i gigantske katastrofe.Stečaji i likvidacije počinju rasti. Trgovina i razmjena ulaze u područje zatišja. Granična stopa nezaposlenosti počinje polahko rasti. Poslovi sa nekretninama u zemlji počinju propadati. Rezultat općeg razočarenja u svakoj oblasti potiče da raste broj beskućnika, oskudica, prevara i kriminal. Ako se to pojavi, ne treba iznenaditi nikoga, najmanje one odvažne pobornike kapitalizma.U kapitalističkoj ekonomiji ova situacija nije ograničena na pojedince koji su potpomognuti novcem iznad svojih sredstava otplate. Zapravo, budućnost cijele industrije stavlja se na kocku po cijenu privremene dobiti. Prvo se, naravno, industrija te zemlje okoristi do određene mjere. To pomaže smanjenju cijena domaćih proizvoda. Prijenos novca pojedincu ne samo da podiže njegovu kupovnu moć nego također ima i utjecaj na produktivnost nacionalne industrije. Porast potražnje prati veća proizvodnja i sa porastom proizvodnje postižu se niži troškovi proizvodnje. To nacionalnoj industriji daje konkurentnu snagu na međunarodnim tržištima. Sve izgleda ružičasto. Onda dolazi mahmurluk.Kad se društvo kao cjelina duboko zaduži u bankama, zbog nestrpljenja i prekomjernog trošenja preko svojih finansijskih mogućnosti, kupovna moć cijelog društva postepeno dolazi do iznemoglosti. Takva industrija nema izbora nego da traži veće strane markete da bi opstala i ostala konkurentna. Što je manja državna ekonomska baza, ona brže dostiže kraj slijepog prolaza. Što je veća ekonomska baza, duži će biti period krajnje spoznaje predstojećih kriza.hajde da se vratimo u USA i vidimo kako stvari tamo stoje. Nema

165

sumnje da je to zemlja sa najvećim domaćim tržištem koje potpomaže svoju industriju u tolikoj mjeri da neki ekonomisti vjeruju da čak i ako se Amerika isključi iz Međunarodne zajednice, široka baza domaćeg tržišta može osigurati preživljavanje njene industrije. Ali takve ekonomije ne uzimaju u obzir druge srodne faktore. Ako, naprimjer, slučaj o kojem smo ranije diskutovali primijenite na američki scenarij, sigurno ćete vidjeti da ne može biti drugog logičnog zaključka osim onog ranije iznesenog. Samo je pitanje vremena. Sa ogromnim budžetskim deficitom i trilionima dolara u zaostalim dugovima USA kao cjelina već je previše potrošila i američka javnost je pod velikim dugom prema svojoj vlastitoj budućnosti. Kupovna moć nacije kao cjeline usporit će se ili će pozajmljivačke kuće morati ići u bankrot. Samo je pitanje u kom stepenu će to biti. Ali neizbježni zakoni prirode moraju djelovati i odnositi se jednako na sve slične situacije.U toplom ljetu močvare i bare brzo se ugriju prema stanju okruženja, ali malo duže treba za jezera. Isto tako, i manja mora budu brže toplija nego velika. Pa ipak, svi oni slijede istu neizbježnu sudbinu. Pacifičkom okeanu treba toliko dugo da se zagrije do tog stupnja tako da u većini zemalja koje graniče sa ovom ogromnom masom vode već tada nastane zima. Zato je ova klima umjerenija nego klima onih zemalja koje graniče sa manjim okeanima. Također je takav slučaj i sa okeanima ekonomije. Sama filozofija trošenja pozajmljenog novca u osnovi je tako nepoštena i prevarantska da bi bila ludost očekivati poštene iskrene rezultate.Drugi važan faktor također treba biti doveden u žarište pažnje. Kad industrija i nacionalna ekonomija dostignu tačku gušenja, siromašnije i manje razvijene zemlje suočavaju se sa stalno rastućom opasnošću patnje od radioaktivne prašine ove eksplozivne situacije razvijenih i naprednih zemalja.To počinje s većom žurbom političkih vođa da prodaju više

EKONOMSKI MIR

166


dobara na tržištima kako bi spasili industriju od usporavanja i kako bi održali standard življenja svojih ljudi. Problemi s kojima se oni susreću su dvostruki:

1) ljudi su naviknuti na moderne udobnosti;

2) radi svog vlastitog preživljavanja industrija nastavlja da ih uzbuđuje novim izumima i spravama, što donosi udobnost i zadovoljstvo njihovim domovima.

Nijedna politička vlada koja nastavlja poticati više životne standarde ne može preživjeti pritisak javnosti. Ekonomija se mora održavati po svaku moguću cijenu.

Očigledno, zemlje Trećeg svijeta moraju biti iskorištene više nego prije radi održavanja vještački visokih životnih standarda u naprednim zemljama. A šta s novim izazovom ekonomije USSR i Istočne Evrope, koje se preustrojavaju i šta s rastućom potrebom za stranim tržištima novonastalih kapitalističkih država nekadašnjeg komunističkog svijeta? Nadalje, šta s haosom koji zapadni mediji već čine sa željama i ambicijama siromašnih i običnih ljudi socijalističkih i zemalja Trećeg svijeta, koji su gotovo bez osnovnih životnih sredstava? Svi ovi faktori uzeti zajedno sigurno neće promijeniti svijet nabolje.

Kamata kao opasnost za mir

Ovo je smisao upozorenja koje je Časni Kur’an tako snažno izrekao čovječanstvu prije 1400 godina o potpunom uništenju kojem će na kamati bazirane ekonomije konačno odvesti čovječanstvo. To upozorenje je vrlo jasno u slijedećim ajetima:

167

Oni koji jedu kamatu ne stoje drugačije osim kao osoba koju je šejtan izbezumio (svojim) dodirom. Ovo je zbog toga što su rekli: `Trgovina je kao kamata;` a Allah je trgovinu dozvolio, a kamatu zabranio. Zato onaj kome dođe opomena od Gospodara njegovog i on odustane, onda ono što se prije dogodilo ostaje njegovo; a njegova stvar je kod Allaha. A oni koji to ponovo čine, stanovnici su Vatre; u njoj će oni dugo boraviti.Allah će uništiti kamatu i povećati sadaku. A Allah ne voli nikoga ko je jako nezahvalan i veliki griješnik.Sigurno će oni koji vjeruju i čine dobra djela, i obavljaju namaz, i daju zekat imati nagradu kod Gospodara njihovoga, i nad njima neće biti straha, oni neće tugovati.O vi koji vjerujete! Bojte se Allaha i odustanite od onoga što je ostalo od kamate, ako ste vjernici.No, ako vi to ne učinite, onda vam je najavljen rat od Allaha i Njegovog Poslanika; a ako se pokajete, onda će vam ostati glavnice vašeg imetka; ovako nećete nikoga oštetiti, niti ćete vi biti oštećeni.A ako (dužnik) bude u teškom stanju, onda (mu) odgodite plaćanje duga dok mu se stanje ne popravi. A za vas će biti bolje da mu poklonite, da samo znate.

(Sura 2: ajeti 276-281)

EKONOMSKI MIR

168


Upozorenje o ratu od Boga u citiranim ajetima znači da će zakoni prirode kojima Bog upravlja početi da kažnjavaju kapitalističko društvo kad činioci o kojima je ranije diskutovano konačno dovedu čovjeka do ekonomske neravnoteže i ratovanja. Neredi, uznemirenosti i ratovi uvijek slijede za eksploatacijom i prisvajanjem prava siromašnih. ‘’Mi vas upozoravamo o ratu s Bogom i Njegovim Poslanikom’’ znači da će država koja se bogati na kamati neizbježno završiti u situaciji gdje će narodi ustati na oružje jedan protiv drugog. vrijeme mi ne dozvoljava da detaljno izložim ovaj aspekt kamate. U Časnom Kur`anu gdje god se spominje zabrana kamate sljedeći ajeti uvijek govore o ratu. To ukazuje na međusobnu povezanost kamate i rata. Oni koji su upoznati sa historijom Prvog i Drugog svjetskog rata sjetit će se da je kapitalizam imao uništavajuću ulogu ne samo u uzrokovanju nego i u produžavanju ovih ratova.

Zabrana gomilanja imetka

Islam odbija svaku formu eksploatacije i nedozvoljenih sredstava kao što je nagomilavanje imetka, kapitala, robe i zaliha koji su uzrok povećanja cijena i završavaju u općoj inflaciji. Časni Kur`an kaže:

O vi koji vjerujete! Uistinu, mnogi od vjerske uleme i svećenika nepravedno jedu imetak ljudi i zaustavljaju od Allahovog puta. A one koji zlato i srebro gomilaju i ne troše ga na Allahovom putu

169

– obavijesti o bolnoj kazni, na Dan kad zlatom i srebrom bude užarena vatra Džehennema, i njihova čela i strane i leđa budu žigosani time, (i bude im rečeno): `Ovo je ono što ste nagomilali za sebe, zato okusite ono što ste gomilali.`


Ipak, islam poklanja slobodu pojedincima da zarade novac na bilo koji dozvoljen način, ali to mora biti u okviru islamskog zakonika ekonomskog ponašanja. Prema tome, pojedinac je slobodan i ima pravo da posjeduje imetak i uđe u privatno poduzeće.U oblikovanju ekonomija svojih zemalja većina vlada svu pažnju usmjerava na to kako članovi društva zarađuju svoja životna sredstva. Nametnut je porez na trgovinski obrt, zaradu od trgovine, promet i zaradu od poslova. Nakon što to urade, kasnije se manje upliću u finansijske poslove pojedinca. Općenito govoreći, nacionalni interes je ograničen na stranu prihoda, a na šta ili kako pojedinac troši svoj zarađeni ili nagomilani prihod nije briga većinu država. Ako želi, pojedinac može svoj prihod ili imetak baciti. On može imati raskošan i razuzdan stil života ili, uprkos svom imetku, može živjeti u teškoći ako tako izabere. Nije posao države da se upliće u to kako on namjerava trošiti ili uložiti svoj novac.Ipak, ovo je oblast gdje religije intervenišu i, radi opomene ili savjeta, ne samo da kažu pojedincu kako treba da zaradi nego i kako treba da troši i kako ne treba trošiti ono što je zaradio. većina naredbi koje se odnose na troškove prije svega su moralne i duhovne smjernice. Naprimjer, kad islam zabranjuje troškove na piće, kocku i pretjerano prepuštanje raznim nedozvoljenim zadovoljstvima, premda takve naredbe možda ne ciljaju direktno na oblikovanje troškovnog budžeta, one su ipak nusproizvod moralnih i duhovnih učenja religije. U kapitalističkim sistemima takve se naredbe smatraju invazijom na privatnost i uplitanjem

EKONOMSKI MIR

170


u prava pojedinca kako da troši sredstva. No, ovaj stav nije novi čovjeku.Prema Časnom Kur`anu, i prije su ljudi i civilizacije pokazivali upravo isti stav prema religijama, koji je ponekad prelazio u debate o opravdanju religija da se upliću u lične poslove ljudi. Kad je Šuaib a.s., stari poslanik, nastojao poučiti ljude Mediana o tome kako najbolje treba da troše svoj imetak i od čega treba da se uzdrže, njegov narod ga je ukorio:

Oni su odgovorili: `O Šuajbe, je li tvoj namaz tebi naređuje da mi napustimo ono što su naši očevi obožavali, ili da s našim imetkom činimo šta mi hoćemo? Baš si fin i pametan (govornik).`

(Sura 11: ajet 88)

Jednostavan način života

Islam zagovara jednostavan način života. On zabranjuje rasipništvo, ali i podstiče trošenje:

I ne držite svoje ruke stisnute (škrtareći), niti ih potpuno ispružajte (rasipajući); inače ćete ostati prekoravani i ožalošćeni.

(Sura 17: ajet 30)

171

I podaj bližnjem pravo njegovo, i siromašnom, i putniku, i ne rasipaj imetak. Zaista su rasipnici braća šejtana, a šejtan je nezahvalan Gospodaru svome.


Troškovi na svadbe

Stil svadbenih proslava između bogatih i siromašnih porodica može biti osjetljiv predmet koji može izazvati strašnu muku i glavobolju siromašnim porodicama koje imaju kćeri za udaju.Rasipne svadbe sa velikim pokazivanjem spoljašnjeg sjaja, imućnosti i raskošne svečanosti potpuno su osuđene u islamu. Zapravo, iz rane historije islama opažamo da su svadbene proslave bile tako jednostavne da su u očima mnogih izgledale kao suhoparni događaji. Premda su se pod uticajem običaja i tradicija okolnih društava u muslimanske svadbene proslave bogatih uvukle mnoge novotarije i nesavjesni postupci, osnovna službena proslava ostaje ista – skromna, jednostavna i neskupa, jednako i za bogate i za siromašne.

Najava braka, to jest nikah većinom se obavljala u džamijama u prisustvu svih, gdje su jednako okupljani i bogati i siromašni. Džamija je kuća obožavanja i nije mjesto za pokazivanje spoljašnjeg sjaja.

Što se tiče gozbi na svadbama i drugih troškova veselja, bogati se vrlo strogo upozoravaju da je nepozivanje siromašnih na gozbe prokleto u Božijim očima. Tako ćete među većinom dobro obučenih najbogatijih članova društva naći skromnije obučene siromašne ljude kako se slobodno miješaju sa bogatim, što je veličanstven način da se bogatim otvore oči i posebna prilika za siromašne da okuse neku od dobre hrane bogataša.

EKONOMSKI MIR

172


Prihvatanje pozivnica na jelo od siromaha

Bogati i ljudi na višim položajima u društvenom sistemu strogo se savjetuju da prihvate pozivnicu na jelo najsiromašnijih ako ih takva osoba pozove u svoj dom. Naravno, ne možemo reći da je to neophodno, jer mogu biti spriječeni nekim drugim obavezama i ranije zakazanim dogovorima, ali je to bila stalna praksa Časnog Osnivača islama da prihvati pozivnicu čak i od najsiromašnijih. Svi oni koji ga vole kao svog Časnog Učitelja vrlo su ponosni da postupaju prema ovom savjetu, bilo da su siromašni ili bogati. U suvremenom društvu bi se činilo da bogati nemaju nikakvog drugog posla nego da se odazivaju ovim pozivnicama kad bi uvijek prihvatali takve pozivnice. Međutim, neophodno je da se duh ove naredbe održava u životu povremenim prihvatanjem ovakvih pozivnica.već smo naveli da su vino i kocka zabranjeni. Rasipničko trošenje na gozbe je zato odstranjeno. Ova općenita opomena koja osuđuje rasipno trošenje i visoki stil života vrijedi ne samo za svadbe nego i za sve oblasti ljudske aktivnosti. Ljepota ovog učenja jeste u tome da nije nemetnuto prisilom, nego je podstaknuto riječima savjeta i ljubavi.

Umjerenost u navikama jela

O djeco Ademova! Uzmite svoje ukrase (bogobojaznost) u svakoj džamiji, i jedite i pijte, ali ne prelazite granice; sigurno, On ne voli one koji prelaze granice.

(Sura 7: ajet 32)

173

vrijeme mi ne dozvoljava da se zadržim na potrebi vođenja rata protiv gladi i da je sprečavanje rasipanja hrane važna stepenica za postizanje ovog cilja. Uprkos tome, ja ću se kratko osvrnuti na ovaj predmet kasnije.

Pozajmljivanje novca

Što se tiče pozajmljivanja novca za osnovne životne potrebe, islam strogo i stalno nalaže da zajmovi za neku nuždu i vanredna stanja budu bez kamate. Oni koji imaju sredstva treba da pomognu onima kojima je finansijska pomoć potrebna. Također je jasno propisano - ako dužnik nije u stanju vratiti zajam u određeno vrijeme zbog svojih skučenih prilika, treba mu se dati odgoda plaćanja. Bliža rodbina može pomoći dužniku. Dugovi mogu biti vraćeni od nepokretne imovine umrle osobe. Zekat, također, može biti upotrijebljen da olakša finansijske obaveze osobe opterećene dugom. Ako bogati može otpisati zajam, to će biti još bolje u Božijim očima. Unatoč tome, dužnik koji može priuštiti da vrati zajam mora ispuniti svoje obećanje o vraćanju zajma u okviru njegovog određenog roka i treba dati dodatni iznos zahvalnosti. Ovo, međutim, nije obavezujuće, niti unaprijed određeno, pošto bi to onda spadalo u širu definiciju kamate. Časni Kur`an uči:

EKONOMSKI MIR

174


O vi koji vjerujete! Kad jedan od drugog pozajmljujete za određeni rok, onda to zapišite. I neka pisar pravedno zapiše među vama; i ni jedan pisar neka ne odbija da to zapiše, zbog toga što ga je Allah poučio; zato neka on zapiše i neka diktira onaj ko je dužnik; i on treba da se boji Allaha, Gospodara svoga, i da ništa ne umanji od toga. A ako osoba koja je dužna (drugom) bude slaboumna ili nemoćna, ili ne bude u stanju da lično diktira, onda neka njegov zastupnik pravedno diktira. I pozovite dva svjedoka od muškaraca; a ako ne mogu dva muškarca, onda jedan muškarac i dvije žene, od onih kojima ste vi zadovoljni; (to je) zbog toga da ako jedna od njih zaboravi, onda je druga može podsjetiti. A neka svjedoci ne odbijaju kad budu pozvani. I nemojte da vam bude mrsko da to zapišete, bilo da je to mala suma ili velika, sa utvrđenim rokom. Ovo vam je kod Boga pravednije i čini svjedočenje sigurnijim i da ne sumnjate; osim ako je to trgovina koju među sobom obavljate iz ruke u ruku, onda za vas neće biti grijeh ako to ne zapišete. I kod (velike) kupoprodaje neka tu budu svjedoci; i neka ne bude oštećen ni pisar ni svjedok. A ako učinite tako, to je za vas veliki grijeh. I bojte se Allaha. A Allah vas podučava i Allah dobro zna sve stvari.A ako budete na putovanju, i ne nađete pisara, onda neka nešto bude zalog. A ako jedan od vas dadne drugom nešto na povjerenje, onda onaj kome je to dato treba da vrati i neka se boji Allaha, Gospodara svoga. I ne skrivajte svjedočenje; a ko god ga skriva, njegovo srce je zaista grješno. A Allah dobro zna ono što vi radite.

(Sura 2: ajeti 283-284)

175

vrlo je važno zapamtiti da su učenjaci sa srednjovjekovnim nazorima, koji uporno tvrde da prema islamu svjedočenje jedne žene nije dovoljno, ove ajete totalno pogrešno primijenili i upotrijebili potpuno izvan konteksta. Oni kažu da je za svaki zakonski zahtjev gdje je dovoljno svjedočenje jednog muškarca neophodno svjedočenje dviju žena. Shvatajući potpuno pogrešno značenja ovih ajeta, oni su u islamskom pravosuđu netačno predočili ulogu muških i ženskih svjedoka. Oni misle da u slučaju kad Časni Kur`an zahtijeva jednog muškarca kao svjedoka, svjedočenje dviju žena treba biti umjesto toga; gdje se traži svjedočenje dvaju muškaraca, bit će potrebno svjedočenje četiri žene; i gdje se traže četiri muške osobe kao svjedoci, bit će potrebno osam žena da svjedoče isto.Ovaj koncept je tako nerealan i stran Kur`anskim učenjima da čovjek postane ogorčen kad vidi takav srednjovjekovni stav o ovako važnom pravosudnom pitanju.Treba primiti na znanja sljedeće stavke u vezi s ovim ajetima:

1. Ovi ajeti uopće ne zahtijevaju da obje žene svjedoče.2. Uloga druge žene je jasno označena i ograničena na ulogu pomoćnika.3. Ako druga žena koja ne svjedoči uvidi da bilo koji dio izjave svjedoka pokazuje da nije u potpunosti shvaćen duh pogodbe, ona je može podsjetiti i pomoći joj da ispravi svoje razumijevanje ili da je podsjeti na bilo šta što zaboravi.4. Žena koja svjedoči u potpunosti može da se složi ili ne složi sa svojom pomoćnicom. Njeno svjedočenje ostaje neovisno svjedočenje i u slučaju da se ona ne složi sa svojim partnerom, njezina će biti zadnja riječ.

Poslije ovog kratkog udaljavanja od predmeta, hajde da se vratimo svom predmetu.Neophodne odlike ugovornih obaveza u islamu formiraju:

EKONOMSKI MIR

176


zapisivanje ugovora zajma s tim da dužnik diktira uvjete u prisustvu svjedoka za prodaju dobara, da je dužnik potpuno iskren i uvijek ima na umu Boga u ispunjavanju svojih obaveza, te da povjerenici iskreno ispunjavaju povjerenje. Treba napose da spomenemo kako u ekonomiji gdje pozajmljivanje teži da bude oslobođeno kamate zajmodavac neće nepotrebno prelijevati (poplavljati) ekonomiju zajmovima i kreditom. Zbog toga će kupovna moć društva ostati unutar stvarnih granica i bit će dovedena u vezu sa sadašnjošću. Težnja za posuđivanjem od budućnosti automatski će biti prekinuta. Industrija zasnovana na ovoj platformi obavezno će ostati čvrsta i u stanju da preživi promjene ekonomskih opasnosti.Narodni imetak ne treba se zadržavati na razini imućnih, nego se treba kretati niže u pravcu razine siromašnih.Islam njeguje jednostavan stil života. Premda taj stil striktno govoreći nije krut, on ni na koji način nije raskošan i rasipan do te mjere da povrijedi siromašnije dijelove društva, da izaziva glavobolju i širi jaz između bogatih i siromašnih.

Ekonomske klasne razlike

Ovdje treba ispravno razumjeti da klase nisu stvorene tek nagomilavanjem imetka u rukama malog broja ljudi, nego podjelom kapitala među vlasnicima i radnicima ili među zemljoposjednicima i onima koji obrađuju zemlju.Još je mnogo toga što se može reći o stvaranju klasnog društva. Nemoguće je spomenuti sve faktore i na koji način udruženo i pojedinačno doprinose stvaranju klasa.Proučavanje tradicionalnog indijskog društva omogućava izvanredan primjer postojanja klasne strukture razvijene tokom hiljada godina. Na cijeli put ove evolucije nije utjecala raspodjela imetka, nego rasni, društveni, vjerski i politički

177

faktori. U sistemu kasta Indije očuvana je duga historija invazija, unutrašnjih razdora, borbe za preživljavanje i prevlast, koja je isklesala toliko mnogo klasa.Marks je ozbiljno obratio pažnju na ovu situaciju. U nizu pisama njujorškom listu herald Tribune on je smatrao da je stanje društva u Indiji u protuslovlju sa filozofijom naučnog socijalizma. Zaključio je da je postojanje sistema kasta učinilo Indiju zemljom s najmanjom vjerovatnoćom okretanja komunizmu.Sa islamske tačke gledišta, stvaranje klasa u društvu počinje biti štetno samo kad ne postoji nikakav zakonik moralnog utjecaja na načine kako novac treba biti potrošen. Zamislite društvo gdje ljudi žive jednostavnim životom, bez rasipničkog trošenja na odjeću, hranu ili smještaj i gdje razlike u načinu života nisu tako vidljivo obilježene. Nije važno koliko je imetka nagomilano u rukama malog broja ljudi, to samo po sebi nije štetno; trošenje je to što šteti prije nego nagomilavanje imetka u rukama malog broja ljudi; i samo počinje štetiti kad je nejednako ili nesmotreno ili izgubljeno. Luksuzan način života bogatih i sve popratne okolnosti - pokazivanje, raskoš i sjaj utječu na siromašne, koji žive u bijedi i patnji i bore se za preživljavanje, i onda nejednaka raspodjela imetka počinje stvarati nepremostive jazove između ovih dviju skupina.Zbog toga se islam ne upliće neopravdano u slobodu pojedinca da zaradi i štedi. Naprotiv, on unapređuje i podstiče privatni sektor više nego javni. Postavlja jasno definirani pravilnik o načinu života koji će, kad se slijedi po obliku i sadržaju, život u cjelini učiniti okrepljujuće jednostavnim za sve.

Pošto je o ovom aspektu islamske ekonomske filozofije bilo diskutovano ranije, nema potrebe da se dalje na tome zadržavamo.

EKONOMSKI MIR

178


Islamski zakon o nasljedstvu

Islamski zakon o nasljeđivanju također igra važnu ulogu u raspodjeli imetka umrlih njegovim nasljednicima. Prepisani dijelovi moraju biti raspodijeljeni među roditeljima, bračnim drugovima, djecom, rodbinom i bližnjima. Oni ne mogu biti lišeni svog prava naslijeđa koje im je dato od Boga ukoliko ne postoji dobar razlog, čiju će valjanost odrediti sudovi u islamskoj državi, a ne pojedinac. Jedna osoba može, u najboljem slučaju, ostaviti u naslijeđe najveći iznos od jedne trećine svoje raspoložive imovine drugim ljudima ili društvima po svom izboru. (An-Nisa: 8-13). Ove mjere djelotvorno sprečavaju gomilanje imetka u rukama malog broja ljudi.Po islamskom zakonu o nasljedstvu, onemogućeno je pravo prvorođenog sina na cijelo nasljedstvo ili podjelu imetka s pristrasnošću ili neograničenu moć oporučioca da ostavlja imovinu po svojoj volji iz inata. I pokretna i nepokretna imovina tako se nastavlja dalje dijeliti u svakoj generaciji i unutar tri ili četiri generacije, tako da čak i ogromna imanja bivaju isparcelisana u manje posjede i ne stvara se nikakva stalna podjela među ljudima isključivim pravom vlasništva zemlje.

Zabrana korupcije

I nemojte svoj imetak jesti među sobom s lažima i prevarom, i nemojte ga nuditi vlastima da bi na grješan način jeli imetak drugih ljudi (nacionalni), a vi to (dobro) znate.

(Sura 2: ajet 189)

179

Ja ponovo moram prijeći preko ove teme koja je u zemljama Trećeg svijeta posebno uočljiva u formi korupcije i mita, ali ću se na to osvrnuti pod naslovom ‘Individualni mir’.

Moralna pravila u trgovačkim poslovima

Islam se ne slaže ni sa kapitalizmom niti u potpunosti odbija naučni socijalizam, nego u sebi zadržava neke njihove dobre tačke i stavove.Slijede neki primjeri gdje je islam prije 1400 godina savjetovao pravilnik zdravog morala razmjene koji je moderni čovjek na kraju otkrio poslije gorkog eksperimentisanja i teškoća:(1) Islamski odnosi razmjene bazirani su na apsolutnom povjerenju i iskrenosti. (Al-Bakarah: 283-284)(2) Islam zabranjuje upotrebu neispravnog vaganja i davanja kratke mjere. (Al-Mutaffifin: 2-4)(3) Trgovcima je zabranjeno prodavanje neispravnih stvari ili dobara koji su se pokvarili ili su beskorisni. Trgovac ne smije nastojati da sakrije bilo koje nedostatke predmeta koji nudi na prodaju. (Muslim). Ako takav predmet (roba) bude prodan bez kupčevog prethodnog znanja, on ima pravo da to vrati kad otkrije grešku ili nedostatak i da dobije povrat novca. (hadis)(4) Trgovcu je zabranjeno naplaćivati različite iznose od različitih kupaca premda ima slobodu odluke da ponudi popust bilo kojem kupcu (ili kupcima). On je slobodan da utvrdi cijenu koju smatra razumnom. (Buhari i Muslim)(5) Islam zabranjuje lažno nadmetanje ili izazove koji stvaraju lažno nadmetanje. Također, zabranjuje previsoko podizanje cijena na licitaciji lažnim ponudama na dražbi ili nabavljanje lažnih novčanih ponuda da se prevari budući kupac. (Buhari i Muslim). (6) Isto tako, islam preporučuje da se kupovina i prodaja dobara

EKONOMSKI MIR

180


događaju na otvorenom, najradije u prisustvu svjedoka i da kupac bude upućen i na oprezu o onom šta kupuje. (Al-Bakarah: 283-284; Muslim)

Da skratimo, islam usvaja strategiju smanjivanja jaza između bogatih i siromašnih:

1. nametanjem određenih zabrana kao što je već ranije spomenuto, naprimjer: piće, kockanje itd.2. zabranjivanjem gomilanja imetka i njegovog nakupljanja kamatom;3. podsticanjem privatnog poduzetništva;4. promoviranjem brzog obrta imetka;5. potrebom stalnih opomena, uvjeravanja i uputa koji doprinose plemenitosti u čovjeku da dobrovoljno usvoji ponizni, krotak i jednostavan način života koji nije predaleko od dosega siromašnog čovjeka.

Cilj ovoga je da čovjeka učini osjetljivijim prema osjećanjima drugih i da u njemu uništi životinjske i sadističke porive. Poveden je džihad u stvarnom smislu riječi protiv sujete, dvoličnosti, površnosti, snobizma, ponosa i oholosti. Sve što je pročišćeno i plemenito u čovjeku pokazano je i on postaje tako osjetljiv prema patnji drugih da ponekad osjeća kako je zločin živjeti u luksuzu i udobnosti dok drugi pate i sastavljaju kraj s krajem život bijede i jada.Naravno, tako visoko kultivirani ljudi koji tvore prethodnicu uzvišenih ljudskih vrijednosti uvijek su u manjini, ali je sveukupna savjest za dobrobit drugih uzdignuta u društvu do tako visokog nivoa da je za njih nemoguće brinuti se samo o svojim potrebama i udobnostima, a da zaborave na bijedno stanje manje sretnog dijela društva. Oni više ne mare samo za vlastito biće, okrenuti sami sebi. Uče živjeti sa širom sviješću

181

o životu oko njih i osjećaju se neudobno ukoliko materijalno ne učestvuju u ublažavanju patnji i podizanju standarda života drugih.Karakteristike takvog društva vjernika opisane su u jednom od najranijih ajeta u Časnom Kur’anu i citirane prethodno u ovom govoru.

I udjeljuju od onoga što im Mi dajemo. (Sura Al-Bakarah: ajet 4)

Osnovne životne potrebe

U prethodnom dijelu o društveno-ekonomskom miru vidjeli smo kako je islam iz temelja preinačio koncept davanja milostinje za siromašne i one u nuždi. Što se tiče prava pojedinaca u nacionalnom bogatstvu, Časni Kur’an nam daje kriterij po kojem možemo odrediti koliko je imetka koji je trebao otići običnom čovjeku bilo preneseno u ruke nekoliko kapitalista:

I onih u čijim je imecima jedan određen dio za prosjaka i siromaha koji ne prosi.

(Sura 70:25-26)

Ovi ajeti upućeni su bogatim i podsjećaju ih da dio njihovog imetka obuhvata ono što po pravu pripada prosjaku i siromašnom.Kako možemo prosuditi da se pojavila neravnoteža u društvu prenošenjem prava koja pripadaju siromašnim u ruke malog broja bogatih ljudi? Mjerilo za ovaj kriterij je određeno

EKONOMSKI MIR

182


zagarantovanim pravima.Prema islamu, četiri su osnovne potrebe čovjeka koje moraju biti ispunjene. Časni Kur’an kaže:

Za tebe je određeno da ti ne budeš u njemu ni gladan ni bos. I da ne budeš žedan, ni da goriš na suncu.

(Sura 20: ajeti 119-120)

Prema tome, islam utemeljuje minimalna prava u formi povelje od četiri tačke jasnim definiranjem osnovnih potreba koje država treba osigurati:

1. hrana2. Odijevanje3. voda4. Stanovanje

Ostavljajući druge države po strani, čak i u Engleskoj i Sjedinjenim Američkim Državama je stotine hiljada ljudi bez skloništa i onih koji moraju zaviriti u kante za smeće kako bi našli ostatke hrane da utole glad.Tako ružne scene razotkrivaju neraskidive, urođene slabosti kapitalističkog društva i iznose na površinu simptome duboke bolesti iz pozadine. Materijalizam u svojoj krajnjoj formi gaji sebičnost i bešćutnost, otupljivanje ljudske osjećajnosti prema patnjama drugih.Naravno, tu su čak i gore scene bijede izazvane krajnjim siromaštvom u većini zemalja Trećeg svijeta, ali tamo je društvo kao cjelina siromašno i samim tim zemlja se upravlja na istim kapitalističkim principima. Prema tome, nije pitanje jesu li većina stanovnika takvih zemalja kršćani, Jevreji, hinduisti, muslimani

183

ili pagani – ekonomski sistem po svojoj prirodi u suštini ostaje kapitalistički.Kriminal cvjeta i poroci napreduju u getoima, koji su mrlja na samom licu čovječanstva u takozvanim razvijenim nacijama svijeta.Ima oblasti u Africi i u drugim zemljama gdje čak ni pitka voda nije na raspolaganju većem dijelu društva. Ako dobijete jedan obilan obrok dnevno, smatrate se sretnim. voda postaje svakodnevni problem. Na drugoj strani, ima zemalja u svijetu koje imaju sav potencijal i sredstva da za nekoliko godina promijene sudbinu ljudi u Africi i na drugim mjestima, a da se njihove riznice ne umanje. Ipak, takve zemlje se ne brinu za to da dio svojih sredstava predaju kako bi olakšali patnje stotinama miliona ljudi u siromašnijim zemljama.Sa islamske tačke gledišta, ovo pitanje je od velike važnosti. Prema islamu, društvo jedne zemlje nije odgovorno samo za patnje jednog čovjeka u tom društvu, nego i za patnje bilo kojeg ljudskog bića u bilo kojem društvu; takoreći, islam promovira ljudskost koja nema ni geografskih granica, niti boje, vjere ili političkih međa. Čovječanstvo općenito snosi odgovornost i ljudska bića kao takva odgovorna su Bogu. Kad na bilo kojem mjestu glad, neuhranjenost ili druge prirodne nesreće pogode ljude, to se mora tretirati kao ljudski problem. Sva društva i države svijeta moraju učestvovati kako bi ublažili ove patnje.Sramota je da uprkos svemu napretku u nauci i tehnologiji nije posvećena potrebna pažnja uklanjanju žeđi i gladi. Mora postojati sistem po kojem prikupljeno bogatstvo države može biti brzo i djelotvorno upućeno onim oblastima koje pogodi glad ili vlada opća glad, ili nestašica hara među ljudima ili tamo gdje su ljudi osiromašili ili postali beskućnici.vlade imaju i nacionalne i međunarodne odgovornosti. Odgovornosti na nacionalnom nivou podrazumijevaju ispunja-vanje osnovnih potreba svakog člana društva osiguravajući

EKONOMSKI MIR

184


svima primjerenu hranu, odjeću, vodu i krov nad glavom. Međunarodna dužnost, o kojoj ću kasnije govoriti, podrazumijeva potpuno učešće u osnivanju centralnog fonda za udruživanje sredstava i osiguravanje druge pomoći, u slučaju široke lepeze prirodnih katastrofa ili nesreća izazvanih ljudskim faktorima, kao i pomoći onim zemljama koje nisu u stanju da se same bore s ovim krizama. Dužnost je države kao takve da ispravno postavi stvari vraćanjem prosjacima i siromašnim ono što istinski pripada njima. Prema tome, ova četiri temeljna zahtjeva za hranom, odjećom, vodom i stanovanjem imaju prednost nad svim drugim stvarima.Drugim riječima, u istinskoj muslimanskoj državi niti može biti prosjaka niti siromašnog bez hrane, odjeće, vode i stana. Kad ovi opći zahtjevi budu zagarantovani, ispunjena je minimalna odgovornost države. Ali od društva kao cjeline očekuje se da čini mnogo više od toga.Geslo ‘’Čovjek ne može živjeti samo od hljeba’’ ima vrlo duboko značenje. Ovome još dodajte zahtjev za zdravom vodom, prikladnim odijevanjem i krovom nad glavom. Ipak, svi ti zahtjevi uzeti zajedno ne mogu život učiniti potpunim. Čovjek će uvijek biti u potrazi za nečim većim, što je više od golih životnih potreba. Zato mora postojati nešto drugo što društvo treba uraditi da se ukloni sumornost, da doda životnu obojenost siromašnima i da učini da uživaju neka od zadovoljstava imućnih.Osim toga, nije dovoljno da sretniji članovi društva dijele svoj imetak sa manje sretnim članovima društva. Također je neophodno da dijele i bijedu koja ide uz siromaštvo, koje pogađa ogroman broj ljudskih bića. Mora postojati neki sistem međusobnog miješanja bogatih i siromašnih kako bi se, od svoje volje, viši slojevi društva miješali sa siromašnim ljudima, ljudima na nižoj razini, kako bi se lično osvjedočili šta stvarno znači živjeti u siromaštvu. Islam predlaže veliki broj mjera koje onemogućavaju da različite klase budu razvrstane u kategorije

185

i odijeljene u svojim vlastitim sferama. Mi smo ranije ukratko spomenuli neke od ovih mjera.

Obožavanje je jedan način za postizanje jedinstvenosti

1) Počinjanje sa potvrdom da nema drugog boga osim jednog Boga utemeljuje jedinstvenost Boga i Njegovog stvaranja, ujedinjujući time ljude pod Svemoćnim Stvaraocem. 2) Pet dnevnih namaza koji bi se trebali obavljati zajednički možda je jedna od najdjelotvornijih od svih mjera u ovom pogledu. Od bogatih i siromašnih, malih i velikih, bez izuzetka, traži se da svoj namaz obavljaju u džamijama, ako je dostupno. Iako je teško svima doći u džamiju, ogroman dio muslimanskog društva ima tu mogućnost i odgovoran je za ispunjavanje ove naredbe. Procent onih koji pet puta dnevno redovno obavljaju namaz može u nekim zemljama biti niži, a u drugim viši, ali uobičajeno je da se u većoj ili manjoj mjeri većina muslimana drži ove naredbe.Sistem namaza je u sebi veličanstvena poruka jednakosti ljudi. Onaj ko prvi stigne u džamiju zauzima mjesto po svom izboru i niko ko dođe kasnije, na koliko god visokom položaju u društvu bio, ne može ni pomisliti da ima pravo da ga premjesti. U vrijeme namaza svi stoje zajedno – rame uz rame – bez jaza između sebe. Onaj ko je besprijekorno obučen može stajati odmah do nekoga ko je u poderanoj odjeći. Slabi i blijedi, ili zdravi i snažni, svi se pet puta dnevno sastaju na jednakoj platformi, gdje se stalno ponavlja poruka: Bog je Najveći. Sresti ljude iz svoje okoline i osjetiti lično njihovu bol ostavlja vrlo snažan dojam na srce čovjeka koji živi u priličnoj udobnosti. Poruka je glasna i jasna - morate učiniti nešto da olakšate njihove patnje i podignete njihov standard ili da u protivnom budete

EKONOMSKI MIR

186


umanjeni u Božijim očima i vi i vaše vlastito samopoštovanje.Ovaj kontakt je dalje proširen na svaki petak, kad se muslimani iz šire okoline okupljaju u glavnoj džamiji, tako da ljudi iz bogatije okolice sretnu one iz siromašnijih oblasti. Ovaj kontakt je još dalje proširen na svaka dva bajrama u godini; prije Ramazanskog bajrama siromašnim se daje pomoć iz vitra (fonda skupljenog od dobrovoljnih doprinosa za pomoć siromašnim). 3) Muslimanski mjesec posta također stavlja na jednaku razinu bogatog i siromašnog. Bogati izdržavaju žeđ i glad da se podsjete na sudbinu siromašnih, za koje su žeđ i glad svakodnevni način života. 4) Zekat koji se daje siromašnim čini dio imetka koji se prenosi iz kapitala bogatih kao njihovo pravo u tom kaplitalu. 5) I konačno, peti stup islama je hodočašće, često opisano kao najveći prizor ljudskog jedinstva. Ženskim hodočasnicima je odobreno da oblače jednostavno sašivenu odjeću. Muški hodočasnici su odjeveni u dva nesašivena čaršafa – uniforma koja je i za bogate i za siromašne.

Ali to nije sve. Pored navedenih postupaka obožavanja u muslimanskom društvu je uvedeno i provedeno mnogo drugih mjera koje neprestano premošćuju jaz između različitih dijelova društva i omogućavaju toliko potreban javni kontakt za zdravu atmosferu u kojoj je bogatim dozvoljeno da ostanu razumno bogati i da imaju korist od svog bogatstva, ali se od njih također traži i da se brinu za siromašne.

Sličan princip je objasnio i Isa a.s. (Isus) kad je rekao: Slabi i ponizni će naslijediti Zemlju. Žalosno je da je, uprkos ovoj moralnoj naredbi, kapitalizam u velikoj mjeri zanemario brigu za siromašnim i slabim članovima društva.

187

Međunarodne odgovornosti

Diskutujući o redoslijedu izbora toka djelovanja koji bi bio usvojen u toku perioda neke prirodne nesreće ili velike nevolje koja napada neko društvo (vidi osnovne potrebe spomenute ranije), Časni Kur’an opisuje ispravan izbor po sljedećem redu:

Osloboditi roba; ili nahraniti u vrijeme gladi siroče bližnjeg roda, ili siromašnog palog u prašini.


Drugim riječima, ispravan izbor je sljedeći:

1. Ovdje je opisana istinska usluga ljudi, koja je Bogu ugodna. Na čelu onih kojima treba prvo pomoći jesu oni koji žive u zarobljeništvu i zatvoru, ili su na neki drugi način lišeni slobode. Bilo kakva usluga suprotna ovom konceptu u Božijim očima se smatra bezvrijednom. U svjetlu ovoga, moderni sistem pružanja finansijske pomoći manje razvijenim zemljama sa preduvjetima i posebnim ograničenjima vezanim za pomoć potpuno je osuđen. 2. Sljedeći izbor je da nahranimo siroče, čak i ako on ili ona ima staratelja da ga pomaže. 3. Zadnji izbor je da nahranimo bijednog koji je toliko bespomoćan da izgleda kao da je porinuo u prašinu.

Iako se u navedenim ajetima govori u jednini, oni očito opisuju krize širokih razmjera. Sporedno značenje riječi jaum (doslovno znači dan) i opći stil izražavanja tako je očit. Kad bolje razmislimo, dublji smisao ovog ajeta daje vrlo jasnu sliku o tome kako velike, imućne i moćne nacije tretiraju siromašnije, koje u

EKONOMSKI MIR

188


velikoj mjeri trebaju pomoć u vrijeme krajnje bespomoćnosti. One njima omogućavaju pomoć, ali uz mnoge uvjete vezane za to. Tako su sama svrha i duh pomaganja drugih uništeni. Oni su prividno oslobođeni jedne bijede samo da budu odvedeni u zamku druge.Cijeli suvremeni sistem međunarodne pomoći sa određenim uvjetima povezanim s tim ovdje je jasno opisan kratkim riječima. vjernicima je rečeno da otklone patnje i nevolje bespomoćnih ljudi i nacija, ali da ne koriste njihovo stanje kako bi ih u isto vrijeme lišili njihove slobode.Riječ siroče je upotrijebljena u širem smislu, pošto se odnosi i na ovisne pojedince i na nacije koje ovise o drugima. Nacije koje su njihovi bližnji napustili kao siročad s imućnom familijom ne treba ostaviti bez pomoći, zato što mogu biti pomognuti od drugih koji su prvobitno odgovorni za njih. Slučaj država bogatih naftom je prikladan primjer. Da se samo nekoliko država Zaljeva udružilo kako bi ublažilo patnje ljudi općenito, mogli bi riješiti problem gladi i suše u Africi, a da i ne osjete manjak u svojim riznicama. Ogromni novac koji imaju položen u bankama i stranim posjedima u zapadnim zemljama proizvodi kamatu i prihod koji je sam dovoljan da smanji bijedu i patnju u Africi. Svakako im islam zabranjuje da kamatu troše za svoje lične potrebe.Slučaj ogromne gladi, bijede i nestašice od brojnih nesreća u Bangladešu drugi je slučaj koji zavređuje proučavanje u ovom kontekstu. Oni su od ostatka svijeta bili prepušteni svojoj vlastitoj sudbini. Pomoć koja im pristiže, ako uopće dolazi, praktički je nedovoljna za ublažavanje njihove bijede.Takve nacije moraju se smatrati ‘siročadima’ nacija prema široj definiciji ovog termina. Kad su takve sirote nacije napuštene od svojih bližnjih, to predstavlja veliki prijestup u Božijim očima.Ljudi imaju vrlo naivno i čak uvrnuto stajalište prema Bogu i prirodi kad njih krive zbog patnji siromašnijih nacija, dok

189

je, zasigurno, sam čovjek taj koji je kriv zbog svoje potpune bešćutnosti i nehata. Ako mi ispunimo srca ljudskih bića takvim posebnim svojstvom da su u stanju da podnose patnju radi drugih, svijet ipak može biti preokrenut u Džennet.U svijetu izvan islama na svakom mjestu prevladava isto sebično ponašanje. Ako se dogodi da Etiopija, naprimjer, ima bliske veze sa Sovjetskim Savezom, pomoć ovoj zemlji ne treba biti uskraćena s izgovorom da je na Sovjetskom Savezu da ispuni svoje obaveze prema njoj kao pokrovitelj. Ako milioni muslimana u Sudanu umiru od gladi, njihov položaj ne treba biti zanemaren pod izgovorom da imućne nacije kao Saudijska Arabija i druge naftom bogate muslimanske države, praktički njihovi bližnji, imaju konačnu odgovornost da ih hrane. Ovo je istinsko značenje arapskog izraza jetiimen za maqrabate (doslovno znači siroče, bliski rod). Osim toga, u ovom ajetu je istaknuto da pojedinci ili nacije koji pate kroz pojedinačne ili nacionalne ekonomske krize moraju biti pomognuti da bi stali na vlastite noge. Ovaj scenarij je primjenjiv za mnoge zemlje Trećeg svijeta čija se ekonomija naglo raspada zato što nije pravovremeno omogućena pomoć opsežnih razmjera.Treća vrsta pomoći je “au miskiinen za martabate”, što je primjenjivo za propale ekonomske sisteme. Prema Časnom Kur’anu, nije dovoljno samo nahraniti ljude u takvim zemljama. Odgovornost ljudi je da usvoje mjere obnove i ponovo postave na zdrave temelje njihovu ekonomiju.Nažalost, trgovinski odnosi u suvremenom dobu predstavljaju upravo suprotno. Imetak ide uvijek u pravcu bogatijih i naprednijih zemalja, dok ekonomije siromašnijih zemalja tonu dublje u dug.Ja nisam ekonomista, ali razumijem bar toliko da je nemoguće za zemlje Trećeg svijeta da zadrže obostrane trgovinske odnose sa naprednim zemljama, a ipak da spriječe otjecanje novca iz

EKONOMSKI MIR

190


svojih zemalja bogatim time da osiguraju da prihod od izvoza bude jednak troškovima uvoza.Drugi važan faktor koji trebamo imati na umu je da je u svim ekonomski naprednim nacijama prisutna stalna želja za poboljšanjem životnog standarda. Siromašnije nacije podstaknute su da pozajmljuju novac kako bi dostigle rastuće životne standarde razvijenog svijeta. Napredak tehnologije vodi lakšem i udobnijem životu, čak i ako takve sklonosti modernim pogodnostima, na kraju, možda štetno utječu na čvrstinu ljudskog karaktera. Ali ako ljudi u naprednim zemljama samo žele napuniti svoj stomak i povratiti krv u svoje obraze i ojačati svoje zdravlje, kako od bogatijih nacija možemo očekivati da oslobode siromašnije nacije iz stanja opasne, smrtonosne anemije kad njihova vlastita žeđ za krvlju ne zna za granice i kad se njihov vlastiti standard življenja mora povećavati i sve što se za novac može kupiti mora neprestano biti prelijevano u njihove ekonomije?Ova luda utrka za podizanjem životnog standarda bez razlike ne samo da uništava šanse za preživljavanjem siromašnijim nacijama nego također uništava same napredne nacije i njihov mir i zadovoljstva srca. Cijelo društvo je umorno od zadovoljavanja vještački stvorenih potreba, tako da svaki pojedinac neprestano želi imati više i ići korak ispred drugih. Ovo je, nadalje, stanje koje potencijalno može voditi ratu.Od ovih težnji se u islamu strogo odvraća. Islam vam predstavlja sliku društva u kojem ljudi žive u okviru svojih sredstava i štede za teža vremena; takav način života nije samo na pojedinačnom ili porodičnom nivou, nego je isto tako i na nacionalnim osnovama.Za siromašnije zemlje takva situacija nosi mnoge opasnosti. Naime, kad napredne zemlje trpe gubitke zbog novih izazova nadmetanja ekonomija koje se razvijaju, i njihove vlastite ekonomije počinju zaostajati, oni će postati bezosjećajniji u svom odnosu prema zemljama Trećeg svijeta ili siromašnijim

191

zemljama. Ovo je neizbježno zato što na bilo koji način vlade bogatijih zemalja moraju održati određeni standard života za ljude koji su postali predani takvom životu.Na kraju, ove situacije postaju sve teže i kulminiraju faktorima koji stvaraju ratove. Islam nastoji spriječiti takve ratove.

EKONOMSKI MIR

Uistinu, Allah vam naređuje da povjerenje dajete onima koji imaju pravo na to, i da, kad vladate među ljudima, vladate s pravdom. A sigurno je vrlo dobro ono što vam Allah savjetuje! Allah sve čuje, vidi duboko.

(Sura 4: ajet 59)

193

Peto poglavlje

NACIONALNI I MEĐUNACIONALNI POLITIČKI MIR

Državni i međunacionalni politički mir treba biti pažljivo ispitan na nacionalnom i međunarodnom nivou

Što se tiče nacionalnih politika, prvo pitanje je koji je politički sistem dobar ili loš za čovjeka. Isto tako, trebamo ustanoviti jesu li propusti političkih sistema i njihovi osobeni nedostaci odgovorni za bijedu i nezadovoljstvo ljudi ili je to nešto drugo. Treba li sistem biti okrivljen ili oni koji ga vode? Može li nemoralno, sebično, pohlepno ili iskvareno političko vodstvo koje se uzdiže na vlast demokratskim sredstvima biti stvarno bolje i korisnije za društvo od dobroćudnog diktatorstva, naprimjer?S ciljem utemeljenja i garancije međunarodnog mira, islam ima savjete za suvremene političare o savršenom društvenom sistemu.Islam stavlja poseban naglasak na uvođenje apsolutnog morala u svim oblastima ljudske aktivnosti – politika nije izuzetak.

NACIONALNI I MEđUNACIONALNI POLITIČKI MIR

194


Islam ne odbija potpuno nijednu vrstu političkog sistema

Počet ćemo sa opažanjem da u islamu nije spomenut nijedan politički sistem kao jedini valjan sistem naspram svih drugih.Nema sumnje da Časni Kur’an govori o demokratskom sistemu gdje upravljače biraju ljudi, ali to nije jedini sistem koji islam preporučuje. Ne može biti temeljno pravo isključivo jedne univerzalne religije da odabere jedan sistem vlade bez dužnog obzira prema činjenici da praktično nije moguće da jedan sistem bude primjenjiv na sve oblasti i društva svijeta.

Demokratija se nije dovoljno razvila čak ni u najrazvijenijim zemljama svijeta kako bi dostigla stadij političkog poretka koji je konačna politička vizija demokratije. S rađanjem kapitalizma i izgradnjom izuzetno moćnog ustrojstva u kapitalističkim zemljama istinski demokratski izbori ne mogu svuda biti održani.Ovome još dodajte rastući problem korupcije i rađanje mafije i drugih grupa pritisaka kao opasnosti za demokratiju. Možemo sigurno zaključiti da demokratija nije u sigurnim rukama čak ni u najdemokratskijim zemljama svijeta. Kako, onda, demokratija može biti primjerena Trećem svijetu? Zato, reći da zapadna demokratija može prevladati u afričkim, azijskim ili južnoameričkim zemljama ili takozvanim islamskim zemljama svijeta svodilo bi se na praznu i nerealnu tvrdnju.Što se tiče mene, islamska učenja ne odbacuju bilo koji politički sistem svijeta, ali islam to ostavlja izboru ljudi i historijski potvrđenim tradicijama koje prevladavaju u nekoj zemlji. Ono što islam ističe nije forma vlade, nego kako vlada treba ispuniti svoje dužnosti.Različiti sistemi vlada, kao što je feudalno vlasništvo, monarhija, demokratija itd., mogu se prilagoditi prema islamu pod uvjetom da sistem postupa suglasno islamskom uzoru u ispunjavanju povjerenja koje duguje ljudima.

195

Monarhija/kraljevina

Monarhija se stalno spominje u Časnom Kur’anu bez njene osude kao institucije.Jedan poslanik Izraela podsjeća Izraelce o Talutu:

I njihov Poslanik im je rekao: Zaista, Allah vam je odredio Taluta za kralja.’ Oni su rekli: ‘Kako on može imati vlast nad nama kad mi imamo više prava na vlast, i njemu nije dato veliko bogatstvo?’ On je rekao: ‘Sigurno je njemu Allah dao prednost iznad vas i podario mu veliko znanje i tjelesnu snagu.’ A Allah daje vlast onome kome On želi i Allah je darovalac uvećanja, ima trajno znanje.

(Sura 2: ajet 248)

Monarhija je također spomenuta u širem smislu u vezi s ljudima koji su sami bili kraljevi/monarsi:

I kad je Musa rekao svom narodu: ‘O narode moj, sjetite se Allahove blagodati prema vama kad je On poslao poslanike među vas i odredio vas kraljevima, i dao vam ono što nije dao nikome drugom nad svjetovima.

(Sura 5: ajet 21)


196


Međutim, vrhovna vlast stvorena ili proširena osvajanjem općenito ne uživa dobar ugled, kao što nalazimo u ajetu o kraljici Sabi kad savjetuje svoje državno vijeće.Odluka kraljice Sabe je ovako istaknuta:

Ona je rekla: ‘Zaista, kad kraljevi uđu u neko naselje, prave nered u njemu, i njegove poštene ljude ponize. Oni tako rade.

(Sura 27: ajet 35)

Kraljevi mogu biti dobri ili loši, naravno, baš kao i demokratski izabrani predsjednici ili ministri, koji mogu također biti dobri ili loši.Međutim, Časni Kur’an spominje kategoriju kraljeva koji su bili određeni od Boga. Oni pripadaju onoj vrsti kao što je bio kralj Sulejman a.s., koji nije bio samo kralj, kako to shvataju Jevreji i kršćani, nego je, prema Časnom Kur’anu, također bio i Božiji poslanik.Ovo pokazuje da su ponekad službe poslanstva i vlasti spojene u jednoj osobi i oni su vrhovna vlast određena od Boga.U Časnom Kur’anu je spomenuta druga vrsta vrhovne vlasti kroz ovlast poslanika. Sljedeći ajet ilustruje ovu činjenicu:

O vjernici! Pokoravajte se Allahu, i pokoravajte se Poslaniku i onima koji imaju vlast nad vama. A ako se u bilo čemu razilazite (sa onima koji imaju vlast), uputite takvu stvar Allahu i Poslaniku ako uistinu vjerujete u Allaha i Sudnji dan. Ovo je najbolji način i najbolje po ishodu.

(Sura 4: ajet 60)

197

Mi smo odabrali ovaj ajet ne samo da nabrojimo kategorije vrhovne vlasti nego i da istaknemo kako, prema Časnom Kur’anu, ponekad demokratski izbori nisu obavezno uvijek pravi. Posve je moguće da pretežna većina ljudi ne uspije u nekoj osobi prepoznati neophodne odlike za dobro rukovodstvo i protestuje protiv njegovog izbora, ako im je on nametnut. Po svim političkim kriterijima, njegovo postavljanje će biti smatrano diktatorskim. Ovaj izbor može biti protiv volje javnosti, ali sigurno nije protiv javnog interesa.Nezaobilazne slabosti u demokratskoj formi glasanja jesu u tome da mase vrše svoj izbor na površinskim dojmovima i najnovijoj procjeni i nisu u stanju prosuditi prave odlike rukovodstva koje najviše odgovaraju za njihovo konačno unapređenje.Izgleda da je u historiji od Boga povlaštenih ljudi bilo vremena kad je njihovo političko preživljavanje zahtijevalo božansku intervenciju. U takvim vremenima Bog uzima u Svoje ruke izbor kralja, vrhovne vlasti ili vođe. Iz ovoga ne treba zaključiti da su svi monarsi/kraljevi i vođe odabrani od Boga ili kao takvi posvećeni. Ovo pogrešno shvatanje, koje je bilo uobičajeno u srednjovjekovnom kršćanskom sistemu, nije shvatanje Časnog Kur’ana. Naprimjer, kralj Richard oplakuje:

Ni sve vode uzburkanih burnih mora ne mogu oprati balzam premazanog kralja. (Šekspir).

Šta je demokratija?

Koncept demokratije je, uprkos svom grčkom porijeklu, zasnovan na kratkoj definiciji Abrahama Linkolna - vladavine ljudi, od ljudi, za ljude. To je, zaista, vrlo zanimljiva otrcana fraza, ali rijetko primjenjivana u potpunosti bilo gdje u svijetu.Treći dio ove definicije za ljude vrlo je neodređen i pun je


198


opasnosti. Šta može s punim pouzdanjem biti proglašeno da je za ljude? U sistemu uprave većine vrlo često se događa da ono što se smatra da je za ljude tek je za većinu, a ne i za preostalu manjinu.U demokratskom sistemu također je moguće da se najvažnije odluke donose na bazi apsolutne većine. Ipak, kad se detaljnije analiziraju činjenice i brojevi, otkrivamo da je to u stvarnosti bila manjinska odluka, demokratski donesena i nametnuta većini. Jedna od brojnih mogućnosti jeste da vladajuća partija bude izglasana na bazi osvajanja vrlo malog broja većinskih glasova u odnosu na druge partije u većini izbornih jedinica i u stvarnosti nema većinu ostalih. Nadalje, ako je izlazak na biračka mjesta prilično nizak, postoji dvojba da li vladajuća partija zapravo uživa potporu većine. Čak i ako se pokaže da partija ima sveukupnu većinu biračkog tijela, mnoge se stvari mogu dogoditi u toku razdoblja njenog uživanja položaja. Naprimjer, javno mišljenje može se drastično promijeniti tako da predsjedavajuća vlada nije više istinski predstavnik većine. Na koncu, na svakoj promjeni vlade manifestuje se postepeni proces promjene mišljenja biračkog tijela. Čak i ako vlada ostane popularna kod svojih glasača, nije nevjerovatno da se priličan broj članova vladajuće partije, kad se donose ključne odluke, ne slaže s većinom, ali glasa iz partijske odanosti. Ako postoji razlika u snazi vladajuće partije i opozicije ili drugih partija, ili razlika unutar te partije, onda će u najvećem broju slučajeva takozvana odluka većine biti, ustvari, odluka manjine nametnute ljudima.Također je vrijedno spomenuti da se koncept onoga što se vidi kao dobro za ljude mijenja vremenom. Ako odluke nisu donesene na savršenim, trajnim principima, nego onim što neko smatra da je dobro za ljude, ili bar što ta partija smatra da je dobro, to može voditi neprestanom skretanju u politici s vremena na vrijeme. Ono što danas izgleda dobro može sutra

199

biti loše i ono što je sutra loše prekosutra može postati dobro.Za običnog čovjeka ovo može biti zamršena situacija. vršenje pokusa vladavine komunizma na tako ogromnoj razini za preko pola stoljeća bilo je nakon svega bazirano na istom sloganu za ljude. Nisu sve socijalističke države bile diktatorske.Također, treba zabilježiti da je linija koja odvaja socijalističke države od demokratskih, što se tiče vlade od ljudi, vrlo tanka i ponekad i ne postoji. Kako neko može osuditi sve svjetske vlade izabrane u socijalističkim zemljama kako nisu dovedene na vlast od ljudi? Naravno, u totalitarnoj državi moguće je diktirati izbor kandidata biračkom tijelu na način da im se ostavlja malo prostora da izaberu zamjenu. Ipak, slične i druge neprimjerene taktike mogu također biti upotrijebljene - osim za nekoliko izuzetaka u zapadnom svijetu - u zemljama sa demokratskim sistemom vlade.Zapravo, demokratiji u većini dijelova svijeta nije data potpuna sloboda i izbori su rijetko od ljudi. Sa namještanjem izbora, trgovinom glasova, zadavanjem straha kroz policijsku taktiku i druge slične iskvarene mjere duh i suština demokratije u svijetu su oslabljeni krivotvorenjem, tako da je na kraju ostalo malo od demokratije.

Islamski koncept demokratije

Prema Časnom Kur’anu, ljudi imaju slobodan izbor da prihvate bilo koji sistem uprave koji im odgovara. Demokratija, kraljevina, nezavisnost, plemenski ili feudalni sistemi valjani su pod uvjetom da su prihvaćeni od ljudi kao tradicionalno naslijeđe njihovog društva. Međutim, izgleda da je u Časnom Kur’anu demokratija više cijenjena i mnogo pohvaljena. Muslimani se savjetuju da imaju demokratski sistem, premda ne baš sasvim po uzoru na zapadni


200


stil demokratije.Islam ne predstavlja prazan koncept demokratije i to se ne spominje nigdje u Časnom Kur’anu. On se samo bavi principima od životnog značaja i daje ostatak ljudima. Slijedite i koristite se, ili skrenite i budite uništeni.

Dva stupa islamske demokratije

Postoje samo dva stupa islamske demokratije. Oni su:

1. Demokratski proces izbora mora biti baziran na povjerenju i poštenju.

Islam uči da u situaciji kad vršite glasanje trebate to činiti svjesni da Bog gleda na vas i da ćete biti odgovorni za svoju odluku. Glasajte za one koji su najsposobniji u ispunjavanju svog nacionalnog povjerenja i koji su sami vrijedni povjerenja. Ono što je bezuvjetno u ovom učenju je zahtjev da oni koji imaju pravo na glasanje moraju iskoristiti svoje glasačko pravo ukoliko ne postoje okolnosti izvan njihove kontrole ili postoje prepreke u vršenju te dužnosti.

2. vlade moraju funkcionirati na principu apsolutne pravde.

Drugi stup islamske demokratije sastoji se u tome: kad donosite odluke, donosite ih na principu apsolutne pravde. Bilo da je to stvar politička, religiozna, društvena ili ekonomska, pravda nikada ne može biti ugrožena. Poslije formiranja vlade glasanje unutar partije treba također uvijek ostati orijentirano prema pravdi. Prema tome, ne treba dozvoliti da bilo kakav stranački interes ili politički motiv utiče na proces donošenja odluke. Na koncu, svaka odluka donesena u ovom duhu obavezno će biti istinski odluka vlade ljudi, od ljudi i za ljude.

201

Uzajamno konsultiranje

U Časnom Kur’anu vrlo jasno je iznesena bit demokratije. Što se tiče savjeta muslimanima, iako monarhija nikada nije bila isključena kao nereligijska i bezbožna institucija, demokratija je sigurno više cijenjena u odnosu na sve druge oblike vlade.Opisujući idealno muslimansko društvo, Časni Kur’an kaže:

A šta god vam je dato, samo je privremena stvar ovog života, a ono što je kod Allaha bolje je i trajnije za one koji vjeruju i uzdaju se u Gospodara svoga, i koji se klone velikih grijeha i onog što je bestidno, i kad su ljuti, oproste, i oni koji se odzivaju Gospodaru svome, i obavljaju namaz, i njihovi su poslovi odlučeni uzajamnim savjetovanjem, i koji troše od onog čime smo ih Mi opskrbili, i kad im neko učini nepravdu, oni odvrate.


Arapske riječi “amru hum šuura bejnehum” (čiji su poslovi odlučeni uzajamnim savjetovanjem) odnose se na politički život islamskog društva, jasno ukazujući da su u poslovima vlade njene odluke donesene uzajamnim savjetovanjem, koje, naravno, podsjeća na prvi dio definicije demokratije, to jest vlada ljudi. Zajednička volja ljudi postaje upravljačka volja ljudi kroz uzajamno savjetovanje.

Drugi dio definicije demokratije odnosi se na dio od ljudi. Na ovo se jasno ukazuje u sljedećem dijelu ajeta:


202


Allah vam naređuje da povjerenje dajete onima koji imaju pravo na to.

(Sura 4: ajet 59)

To znači - kad god izražavate volju da izaberete svoje upravljače, uvijek dadnite povjerenje onima koji su najviše zaslužni za to, kojima ono s pravom pripada.Pravo ljudi da izaberu svoje upravljače spomenuto je, naravno, samo uzgredno. Stvarni naglasak je na tome kako pojedinac treba iskoristiti ovo pravo. Muslimani se podsjećaju da to nije samo pitanje njihove lične volje koju mogu provesti na bilo koji način, nego daleko više od toga, to je pitanje nacionalnog povjerenja. U stvarima povjerenja niste ostavljeni s mnogo izbora. vi ovo povjerenje morate ispuniti sa svom iskrenošću, poštenjem i duhom nesebičnosti. Povjerenje se mora staviti tamo gdje ono istinski pripada.Mnogi muslimanski učenjaci navode ovaj ajet jednostavno da bi ukazali kako islam predlaže sistem i teoriju demokratije kako se shvata u zapadnoj političkoj filozofiji, ali to je samo djelimično istina.Sistem savjetovanja spomenut u Časnom Kur’anu nema nikakvog prostora za partijske politike suvremenih zapadnih demokratija, niti daje dozvolu načinu i duhu političkih debata u demokratski izabranim parlamentima i domovima predstavnika. Pošto smo ovaj aspekt diskutovali detaljno, ovdje to nije više neophodno.Treba, također, zabilježiti da u pogledu drugog dijela definicije demokratije prema ovom konceptu uzajamnog savjetovanja, pravo glasanja pripada glasačima gotovo apsolutno bez ikakvih propisa ili uvjeta koji zalaze u ovo pravo.Prema utemeljenim normama demokratije, glasač može dati svoj glas u prilog marionete, ili ga pokvariti, ili svoj glasački

203

list baciti u kantu umjesto u glasačku kutiju. On će ostati besprijekoran, a ne može biti ukoren za ugrožavanje bilo kojeg principa demokratije.Prema Kur’anskoj definiciji, međutim, glasač nije apsolutni gospodar svoga glasa, nego je povjerenik. Kao povjerenik, on ovo povjerenje mora ispuniti pošteno i otvoreno i staviti ga ondje gdje on osjeća da istinski pripada. On mora biti oprezan i svjestan da će u Božijim očima biti smatran odgovornim za svoj postupak.U pogledu ovog islamskog koncepta, ako je politička partija imenovala kandidata za kojeg neki pojedinačni član partije smatra da neće uspjeti ispuniti svoje nacionalno povjerenje, taj član treba napustiti partiju radije nego da glasa za nekoga ko ne zavređuje ovo povjerenje. Nije dozvoljeno da se odanost partiji upliće u njegov izbor.Isto tako, povjerenje mora biti ispunjeno u dobroj vjeri. Zbog toga, svaki glasač mora u cjelosti učestvovati u davanju svoga glasa u toku izbora, osim ako to nije u stanju učiniti. Inače će izvršiti izdaju u ispunjavanju svog vlastitog povjerenja. Koncept izostajanja i uzdržavanja od vršenja glasanja, kao što se događa u USA, gdje se, po izvještaju, gotovo polovina izbornog tijela zapravo ne ‘gnjavi’ glasanjem, nema prostora u islamskom konceptu demokratije.

Šta je islamska vlada?

Postaje popularno među muslimanskim političkim misliocima suvremenog doba da tvrde kako je islam drugo ime za demokratiju. Prema njihovoj političkoj filozofiji, budući da je Bog krajnja vlast, vrhovna vlast pripada Njemu.


204


Božija vlast

Apsolutna vrhovna vlast pripada Bogu. Časni Kur’an ukratko izlaže Njegovo gospodarstvo u sljedećem ajetu:

Uzvišen neka je onda Allah, istinski Vladar. Nema boga osim Njega, Gospodara časnog (uzvišenog) Arša.

(Sura 23: ajet 117) Temeljni princip, koji govori o tome da konačno sva prava vladavine pripadaju Bogu i da je On Gospodar vrhovne vlasti, spominje se na različite načine u Časnom Kur’anu, od kojih je navedeni ajet samo jedan primjer.U vođenju političkih poslova Božija vrhovna vlast je izražena na dva načina:

a) Zakonom (Šerijatom), kako je izveden iz Časnog Kur’ana, sunneta Časnog Poslanika s.a.v.s. i također iz utvrđenih hadisa koje su mu pripisali rani muslimani, po ovom redoslijedu položaja na prvom su mjestu. Oni pokazuju bitne smjernice za donošenje zakona i nikakva demokratski izabrana vlada ne može se uplitati u izražavanje Božije volje. b) Nikakav zakonodavni proces koji je u proturiječju naprijed spomenutom principu neće biti valjan.

Nažalost, ne postoji usaglašenost među učenjacima raznih sekti islama o tome koji su čisto šerijatski zakoni. Svi su se učenjaci složili u tome da je davanje zakona isključivo Božije pravo i da je On izrazio Svoju volju kroz Kur’ansku objavu Časnom Osnivaču islama s.a.v.s.

205

U pogledu načina na koji muslimanske vlade treba da se vode, popularna ideja je da svakodnevnim upravljačkim stvarima, poslovima i mjerama vlada, kao predstavnik ljudi, postaje sredstvo u izražavanju Božije volje. Budući da na način prenesenog (delegiranog) prava vrhovna vlast pripada ljudima, prema tome je i takav sistem demokratski.

Islamsko svećenstvo (mullahizam)

Kruti pogled takozvanih ortodoksa podrazumijeva da će doći do razumijevanja s modernim demokratskim težnjama muslimanskih narodnih masa samo pod uvjetom da mullah (hodžama) bude dato konačno pravo da prosude valjanost demokratskih odluka na osnovama Šerijata.Ako bi bio prihvaćen, ovaj zahtjev bi se svodio na to da konačno pravo davanja zakona ne pripada Bogu, nego se stavlja u ruke ortodoksima mullah ili nekoj drugoj školi vjerskih učenjaka. Kad uzmete u obzir strašnu moć u njihovim rukama u pozadini temeljnih razlika koje prevladavaju među samim muslimanskim svećenstvom u pogledu njihovog shvatanja o tome šta jeste i šta nije Šerijat, posljedice izgledaju zastrašujuće. Među ortodoksima postoji veliki broj škola prava i čak i unutar svake od njih učenjaci nisu uvijek usuglašeni o svakoj naredbi. Osim toga, njihovo stajalište o tome šta je istinski Božija volja koja je izražena u islamskom Šerijatu, mijenjalo se u raznim periodima historije.Ovo predstavlja složen problem u suvremenom svijetu islama, koji je, izgleda, još uvijek u traganju za svojim istinskim identitetom. Postepeno muslimanskim intelektualcima postaje sve jasnije da je to jedina dodirna tačka među mullah (hodžama) i da su jedino ujedinjeni u svom nepopustljivom zahtjevu za prisilno provođenje Šerijata.


206


Iranska revolucija je dalje potakla apetit mullah u zemljama gdje su muslimani suniti u većini. Prema njima, ako je homeini mogao uspjeti, zašto oni ne bi uspjeli? Iza ovog leži njihova fantazija – zemlja njihovih snova.

Mase običnih ljudi su zbunjene: da li da daju prednost Božijoj Riječi i riječi Časnog Poslanika s.a.v.s. islama ili da radije imaju ljude pod zaštitom bezbožnog i neustrašivog društva da bi upućivali i oblikovali svoje političke proglase? Ovo pitanje je krajnje teško za običnog čovjeka, koji se nalazi u stanju smetenosti. Mase u mnogim muslimanskim zemljama poštuju islam i radije bi umrli za Božiju volju i čast Časnog Poslanika islama s.a.v.s. Ipak, tu je nešto unutar cijelog scenarija što ih čini zbunjenim, uznemirenim i vrlo tjeskobnim. Uprkos njihovoj ljubavi prema Bogu i prema Časnom Poslaniku s.a.v.s, to priziva mnoga krvava sjećanja o vladama u prošlosti koje su ili bile pod utjecajem mullasa ili su iskorištavali mullahizam za svoju političku korist.Što se tiče muslimanskih političara, oni su izgleda podijeljeni i kolebljivi. Neki se ne mogu zaustaviti od iskorištavanja ove situacije pristajući uz mullase i štiteći ih. Oni, međutim, gaje tajnu nadu da u vrijeme izbora neće mullasi biti izabrani kao smioni šampioni Šerijata, nego oni. Mase bi radije da njima daju povjerenje kao čuvarima Šerijata nego mullasima. Život bi bio lakši i potpuniji u njihovim rukama nego pod krutom i nepopustljivom kontrolom ‘čuvara Dženneta’. većina savjesnih političara su promišljeni i smatraju da je ovo opasna igra. Jao! Ali oni se brzo pretvaraju u manjinu. Politika i dvoličnost, istina i kolebanje savjesti, ili zapravo bilo koja plemenita vrlina, izgleda da ne idu ruku pod ruku. Općenito, intelektualci su uvijek naklonjeni demokratiji. Oni vole islam, ali se boje vlasti hodža. Oni demokratiju gledaju ne kao zamjenu za islam, nego iskreno vjeruju da je politička filozofija sam Časni Kur’an, koji predlaže demokratiju:

207

I oni koji se odazivaju Gospodaru svome, i obavljaju namaz, i njihovi su poslovi odlučeni uzajamnim savjetovanjem, i koji troše od onog čime smo ih Mi opskrbili.

(Sura 42: ajet 39)

I savjetuj se s njima o (svakoj) važnoj stvari; a kad se odlučiš, onda se osloni na Allaha. Sigurno Allah voli one koji se oslanjaju.

(Sura 3: ajet 160)

Kao jasan rezultat ove žestoke borbe između raznih grupa, mlade muslimanske zemlje, kao što je Pakistan, nalaze da su u besmisleno kompliciranom postupku zbunjenosti i proturječja. Glasači su protiv povratka mullasa u ustavotvornu skupštinu u nekom većem broju. Čak i na visini šerijatske groznice, jedva pet do deset procenata mullasa uspije dobiti izbore. Ipak, nakon što se pred mullasima obavežu na Božiji zakon u zamjenu za njihovu dodatnu potporu, političari se nađu u vrlo nezavidnom položaju. Zapravo, duboko u sebi oni su potpuno uvjereni da je prihvatanje Šerijata u stvarnosti proturječno principima donošenja zakona kroz demokratski izabrani Donji dom kongresa.Ako je vlast davanja zakona kod Boga - što nijedan musliman ne može negirati – onda su, kao logična posljedica, mullasi i vođe sekti oni koji imaju isključivo pravo razumijevanja i definisanja zakona Šerijata. U ovom scenariju, cijelo provođenje izbora zakonodavnog tijela postat će beskorisno i beznačajno. Nakon svega, od članova parlamenta ne traži se da samo zatvorenih


208


očiju stave potpis na mjesto gdje mullasi pokažu.Upravo je tragično da ni političari ni intelektualci nikada nisu iskreno pokušali razumjeti formu ili forme vlade koje Časni Kur’an zaista predlaže ili priznaje.

Da li odanost religiji može biti izdajništvo države?

Nema nikakve proturječnosti između Riječi Božije (vjere) i Djela Božijeg (prirode). U islamu nema nesklada između odanosti prema svojoj državi i religiji. Ali ovo pitanje se ne odnosi samo na islam.Mnogo je događaja u ljudskoj historiji gdje su mnoge osnovane države bile suočene s ovim pitanjem.Rimska imperija, pogotovu u toku prva tri stoljeća kršćanskog perioda, krivila je kršćanstvo za podvojenu odanost između Imperije i kršćanstva. Ova optužba države dovela je do krajnje okrutnog i neljudskog proganjanja ranih kršćana u njihovim domovima zbog navodne optužbe da su izdajnici Rima.Takva borba između Crkve i države uvijek je bila važan faktor u oblikovanju evropske historije. Napoleon Bonaparta je, naprimjer, krivio rimski katolicizam da narod pretvara u izdajnike države i tvrdio da prva odanost treba biti francuskom narodu i vladi Francuske i da nijednom vatikanskom papi neće biti dozvoljeno da vlada poslovima rimskih katolika, niti će rimskom katolicizmu biti dozvoljeno da se miješa u poslove države.U ne tako davnoj prošlosti moja vlastita zajednica ahmadi muslimana u Pakistanu suočila se sa ozbiljnim problemima sa sličnim razlozima. Kako je utjecaj srednjovjekovnog svećenstva počeo rasti pod pokroviteljstvom generala Zia-ul haka, najduže vladajućeg vojnog diktatora Pakistana, ahmadi muslimani su postali sve popularnije žrtve ove godinama stare optužbe. vlada Pakistana je pod generalom Ziom čak otišla i dalje i izdala je

209

jednu vrstu bijele knjige (spisak lažnih optužbi) protiv ahmadi muslimana, proglašavajući da oni nisu odani ni islamu ni državi Pakistan.To je bio isti stari duh, isto staro ludilo koje je sada ušlo u nove glave. vatra ostaje ista iako sada gori u drugim grudima.Ne tako davno, u toku općepoznate Selman-Ruždijeve situacije, muslimani u Britaniji i mnogim dijelovima Evrope suočili su se sa sličnim problemom tako što su bili optuženi kako nisu odani državi nego homeiniju. Premda se plamen ove vatre nije mnogo raširio i dostigao stepen groznice, ogromna skrivena opasnost i šteta koju predstavlja za uzajamne odnose zajednice ne treba biti potcijenjena.

Da li samo religija ima pravo da donosi zakon?

To je jedan univerzalni fenomen koji nikada nije bio ozbiljno istražen. Ni političari, ni religijske vođe nikada nisu riješili tanku plavu liniju podjele između religije i države. Što se tiče kršćana, ovo pitanje je trebalo biti riješeno jednom zauvijek kad je Isa a.s. (Isus) dao svoj historijski odgovor licemjerima (Farizejima): Onda im je on rekao: Podajte, zato, caru carevo, a Bogu Božije.

(Matej 22:21)

Ovih nekoliko riječi sadrže duboku mudrost; sve što je trebalo biti rečeno, rečeno je.Religija i državnička mudrost dva su od mnogih kotača društva. U stvarnosti je nevažno da li su tu dva, četiri ili osam kotača; sve dotle dok se svi budu držali svog ispravnog stajališta i dok budu razmišljali unutar istih područja djelovanja, ne može biti pitanja uzajamnog sukoba ili sučeljavanja. U potpunom slaganju sa ranijim božanskim učenjima, Časni


210


Kur’an objašnjava ovu temu jasnim razgraničavanjem područja aktivnosti svakog sastavnog dijela društva i prema njemu stvar vođenja države i vjerskog učenja nema proturječja. Bilo bi pretjerano pojednostavljivanje ove stvari ako neko misli da nema dodirne tačke ili zajedničke podloge koju religija i država međusobno dijele. One se, zaista, preklapaju, ali samo u duhu međusobne suradnje, bez namjere držanja monopola.Naprimjer, ogroman dio moralnog obrazovanja sadržanog u svakoj religiji postaje sastavni dio zakonodavstva u svakoj državi svijeta; u nekima to možda čini mali dio, u drugim relativno veći dio zakona. Ali se u propisanim kaznama, koje mogu biti blage ili oštre, može uvijek naći trag religijskog negodovanja protiv mnogih zločina koji su proglašeni kažnjivim, bez upućivanja na religiju. Iako se ljudi koji pripadaju različitim religijama mogu ne slagati sa mnogim svjetskim zakonima, oni ipak rijetko biraju doći u sukob sa utemeljenom vladom na takvim pitanjima.Ovo vrijedi ne samo za muslimane ili kršćane nego također jednako i za sve religije svijeta. Naravno, čisti hindu zakoni Mnusmatri potpuno su u proturječju sa svjetovnim zakonom vlade u Indiji. Pa ipak, izgleda da na neki način ljudi žive u suglasju toga dvoga.Zapravo, da se u svijetu ozbiljno priziva (obraća) religijski zakon protiv prevladavajućih političkih sistema u raznim zemljama, svijet bi zasigurno ušao u krvoproliće. No, srećom za čovječanstvo, ovo se ne događa.Što se tiče islama, ne bi trebao postojati takav problem, zato što je konačni i neprikosnoveni princip koji islam predlaže u ovom pogledu princip apsolutne pravde. Ovaj princip ostaje centralni i temeljni svim oblicima vlada koje tvrde da funkcioniraju u islamskom duhu.Jao! Ovu najvažniju tačku u razumijevanju islamskog koncepta vođenja državnih poslova veoma su površno shvatili politički mislioci u islamu (ako su uopće shvatili). Oni ne mogu napraviti

211

razliku između primjene običajnog prava koji se odnosi na zločine - koji su po prirodi univerzalni i bez bilo kakvog odnosa s religijom - i takvog kriminala koji je svojstven određenim naredbama te religije. Zbog toga samo pristalice takvih religija podliježu sudskom gonjenju.Ove dvije kategorije nisu jasno definisane. Postoji određena mjera nejasnoća gdje opći kriminal može imati oznake i stepen religijskog ili moralnog prekršaja kao i prekršaji protiv prihvaćenih ljudskih normi. Naprimjer, postupak krađe je prekršaj koji se mijenja po stepenima osude i propisane kazne. Slično tome, tu je pitanje ubistva, alkoholizma i javnog nereda, što su mnoge religije djelimično ili u cijelosti zabranile. Neke religije su prepisale posebne kazne za ove prijestupe.Javlja se pitanje o tome kako će se država osloboditi takvih prekršaja. Ovo pitanje nameće i slijedeće - da li islam uopće daje jasnu i dobro definiranu formulu za muslimansku i za nemuslimansku vladu? Ako je muslimanska vlada bila u islamu definirana kao takva, onda će biti pokrenuta druga vrlo važna pitanja – naprimjer, o valjanosti neke države koja smatra da slijedi neka osobita religijska učenja i o nametanju tih religijskih učenja na sve njene stanovnike, bilo da oni pripadaju ili ne pripadaju toj religiji. Religije imaju dužnost da skreću pažnju zakonodavstva na moralna pitanja. Nije neophodno da cijelo zakonodavstvo bude stavljeno pod sudbenu nadležnost religija.Sa toliko mnogo različitih sekti i nijansi njihovih različitih vjerovanja rezultat će biti potpuna zbunjenost i bezakonje. Uzmite za primjer kaznu za alkohol. Iako je on zabranjen u Časnom Kur’anu, tamo nije navedena neka posebno određena kazna. Povjerenje je dato nekim hadisima, koji su prema nekim vjerskim školama prava dovedeni u pitanje. U jednoj oblasti ili zemlji kazna će biti potpuno drugačija od kazne u drugoj. Nepoznavanje zakona uzet će maha. Ono što vrijedi za islam


212


također je istina i za druge vjere. Talmudski zakon (dijelovi jevrejskog zakona) bio bi potpuno nepraktičan. Isto se može reći i za učenje kršćanstva.vjernik koji pripada bilo kojoj religiji može praktikovati svoja vjerovanja čak i pod svjetovnim zakonom. On se može držati istine a da nikakvi državni zakoni ne diraju u njegovu mogućnost da govori istinu. Može obavljati svoje namaze i načine obožavanja bez potrebe donošenja posebnog državnog zakona o odobravanju toga.Ovo pitanje može, također, biti ispitano i iz drugog zanimljivog ugla. Ako se islam slaže sa pitanjem muslimanske vlade u zemljama gdje su muslimani u većini, onda kao dokaz apsolutne pravde, islam mora odobriti pravo drugim vladama da vladaju zemljama prema propisima religije većine. Prema tome, zbog najbliže susjedne Indije, Pakistan će morati priznati i odobriti hindu zakon za sve indijske stanovnike. Ako bude tako, to će zaista biti vrlo tragičan dan za više od stotinu miliona indijskih muslimana, koji će izgubiti sva svoja prava na dostojno preživljavanje u Indiji. Nadalje, ako bi Indijom bilo upravljano Manusmarti zakonom, zašto bi državi Izrael bilo uskraćeno pravo da vlada Jevrejima kao i pripadnicima nežidovske vjere, Talmudskim (jevrejskim) zakonom? Ako bi se to dogodilo, život bi postao krajnje bijedan ne samo za narod Izraela nego također i za ogroman broj Jevreja uopće.Međutim, ovaj koncept različitih religijskih država u raznim zemljama može imati valjano mjesto u islamu samo ako predlaže da i u zemljama sa muslimanskom većinom islamski Šerijat (zakon) mora prevladati silom zakona. Ovo će opet stvoriti općenito proturječnu situaciju, zato što će, s jedne strane, u ime apsolutne pravde, svim državama biti omogućeno pravo da svom narodu nametnu zakon većinske religije, a s druge strane, svaki postupak religijske manjine u zemljama svijeta bit će podložan oštrim zakonima religije u koju oni ne vjeruju. Ovo

213

će biti u proturječju sa samim konceptom apsolutne pravde. Zagovarači islamskog zakona u takozvanim muslimanskim državama niti su se upućivali na ovu dilemu niti su je pokušali riješiti. Prema mom razumijevanju islamskih učenja, sve države trebaju biti vođene na istom principu apsolutne pravde i kao takva svaka država postaje muslimanska država.U pogledu ovih argumenata i najvažnijeg koncepta koji govori o tome da nema prisile u pitanjima vjere, religija ne treba imati vrhovnu zakonodavnu vlast u političkim poslovima države.

Islam i država

Moje proučavanje mi je nedvojbeno otkrilo da se Časni Kur’an bavi predmetom vlade bez ikakve razlike između muslimanske i nemuslimanske države.Upute o tome kako država treba biti vođena zajedničke su čovječanstvu, iako su vjernici ti kojima su u Časnom Kur’anu prvenstveno upućene; i zapravo je ovo upućeno cijelom čovječanstvu. Časni Kur’an govori o umijeću vođenja državnih poslova koje je jednako primjereno hindustima, i sikima, i budistima, i konfučionistima, i kršćanima, i Jevrejima, i muslimanima itd.Suština ovog podučavanja je sadržana u ajetu navedenom ranije i drugim sličnim ajetima koje sada navodimo.

Tako Mi tvoga Gospodara, oni ne mogu vjerovati ako tebe ne uzimaju sudijom za one stvari zbog kojih se svađaju među sobom i onda u svojim srcima ne osjete nikakvo protivljenje što god ti odlučiš i potpuno se pokore.

(Sura 4: ajet 66)


214


O vjernici! Budite strogi u čuvanju pravde; svjedočite u ime Allaha, čak i ako to bude protiv vas, ili roditelja, ili bliže rodbine. Bilo da je taj bogat ili siromašan, Allah najbolje brine o njima oboma. Zato ne slijedite svoje niske želje, pa da budete nepravedni. A ako vi izokrećete ili izbjegavate (istinu), pa Allah je dobro obaviješten o onom što vi radite.

(Sura 4: ajet 136)

hadisi Časnog Poslanika islama s.a.v.s. vrlo su jasni o ovom predmetu. Po njemu je svaki upravljač i bilo ko na vlasti ko je nadređen nekome, u načinu kako tretira svoje potčinjene ili one pod njegovom vlašću, direktno odgovoran Bogu. No, budući da su ove diskusije već ranije iscrpljene, ne treba o tome dalje diskutovati.Bit ovog proučavanja podrazumijeva da islam predlaže potpuno neutralnu centralnu vladu u kojoj su pitanja umijeća upravljanja državnim poslovima zajednička i jednako primjenjiva na sve stanovnike države i da religijskim razlikama nije dozvoljeno da igraju bilo kakvu ulogu u tome.Islam zasigurno opominje muslimane da slijede upravu zakona u svim svjetskim stvarima.

O vjernici! Pokoravajte se Allahu, i pokoravajte se Poslaniku i onima koji imaju vlast nad vama. A ako se u bilo čemu razilazite (sa onima koji imaju vlast), uputite takvu stvar Allahu i Poslaniku ako

215

uistinu vjerujete u Allaha i Sudnji dan. Ovo je najbolji način i najbolje po ishodu.

(Sura 4: ajet 60)

Međutim, što se tiče odnosa između čovjeka i Boga, to je oblast isključivo religije i država nema pravo da se upliće. U pitanjima vjerovanja i propovijedanja vjere postoji potpuna sloboda uma i srca. Temeljno je pravo čovjeka ne samo da vjeruje u nešto što želi nego također i da obožava Boga ili idole kako je naređeno njegovom vjerom ili paganskim vjerovanjem.Zato, prema islamu, religija nema pravo da se upliće u oblasti koje pripadaju isključivo državi, niti država ima bilo kakvo pravo da se upliće u oblasti koje su im zajedničke. Prava i odgovornosti u islamu su tako jasno definirani da je osujećeno bilo kakvo pitanje sukobljavanja. Mnogi ajeti koji se odnose na ovaj predmet već su navedeni u dijelu koji obrađuje religijski mir.Nažalost, postoji sklonost kod mnogih svjetovnih država da ponekad prijeđu te granice svjetovnosti. Isto je i kod teokratskih država ili država pod pretjeranim utjecajem religijskog svećenstva.Iako možda ne moramo suosjećati s njima, možemo do nekog stepena razumjeti jednostrane nazore država kojima upravljaju religijski fanatici. Ali kad takvo nezrelo vladanje uočimo kod takozvanih naprednih i tolerantnih ljudi svjetovnih zemalja, teško je vjerovati. Ovo nije jedino što je teško razumjeti u političkom ponašanju čovjeka.Sve dok politika ostaje čvrsto povezana s nacionalnim interesima i doprinosi njenoj filozofiji, ne može postojati apsolutni moral. Sve dok političkom scenom upravljaju nacionalne predrasude i dok su istina, iskrenost, pravda i poštena igra odbačeni kad god su u sukobu sa važećim nacionalnim interesom, i sve dotle dok ovo ostaje definicija odanosti svojoj državi, političko vladanje čovjeka ostat će dvosmisleno, sporno i uvijek proturječno.Časni Kur’an spominje odgovornosti vlade i ljudi. Neke od ovih


216


odgovornosti spomenute su u navedenim dijelovima ovog predavanja – opskrbljivanje hranom, odjećom, prostorom za stanovanje i osnovnim potrebama za život svojih stanovnika; principi međunarodne pomoći; odgovornosti i vladi i ljudima; njihov međusobni odnos; apsolutna pravda; osjećaj za probleme ljudi da ne moraju dizati glas u traženju svojih prava.U istinskom islamskom sistemu vlade odgovornost vlade je da bude oprezna tako da ljudi nemaju potrebe pribjegavati štrajkovima, industrijskom sukobu, demonstraciji, diverziji ili da imaju razloge za prigovor, kako bi dobili svoja prava. Da se kratko osvrnemo na neke druge odgovornosti.Časni Kur’an kaže:

A ako se ti bojiš izdaje nekog naroda, ti isto učini njima kako su oni radili. Allah nikad ne voli izdajnike.

(Sura 8: ajet 59)

Oni koji vladaju ne treba da vladaju tako da podupiru nered, haos, patnju i bol, nego treba da rade marljivo i djelotvorno kako bi utemeljili mir u svakom segmentu društva.

Ili, ko je Taj ko prihvata dovu uznemirene osobe kad Ga ona poziva, i uklanja zlo, i čini vas nasljednicima na Zemlji? Postoji li neki (drugi) bog uz Allaha? Veoma malo vi primate savjet.

(Sura 27: ajet 63)

217

Temelji međunarodnih odnosa zasnivaju se na potpunoj pravdi

Čak i današnji političari i državnici imaju potrebu za islamskim učenjima. To je vjera čiji je kamen temeljac u međunarodnim poslovima apsolutna pravda.

O vjernici! Budite čvrsti radi Allaha, svjedočite u ime pravde i nemojte da vas neprijateljstvo nekog naroda navede da ne postupate pravedno. Budite pravedni, to je najbliže bogobojaznosti. I bojte se Allaha. Zaista je Allah uvijek obaviješten o onom što vi radite.

(Sura 5: ajet 9)

Ja ne mogu tvrditi da sam pročitao sve o svim glavnim religijama svijeta, ali sam dovoljno upoznat sa njihovim učenjima. U toku mog studiranja, međutim, u takvim knjigama nisam uspio naći sličnu naredbu kao što je ajet o kojem diskutujemo. Čak se rijetko spominju međunarodni odnosi. Ako se slično učenje nalazi i u drugoj religiji, onda mi dozvolite da vas uvjerim kako se islam u potpunosti slaže s tim učenjem, jer u tome leži ključ svjetskog mira.Danas je svijet u cjelini zabrinut za mir u budućnosti. Značajne i epohalne promjene u socijalističkom svijetu i poboljšani odnos supersila nude tračak nade. Svijet je u radosnom raspoloženju. Opće suglasje u mišljenju među vodećim političarima izgleda krajnje optimistično, čak euforično s obzirom na vjerovatni ishod ovih značajnih revolucionarnih promjena kojima smo svjedoci danas.Zapad je posebno pretjerano uvjeren u to i zanosan. Postaje sve teže za Amerikance da prestanu likovati nad onim što smatraju


218


čvrstom potpunom pobjedom nad komunističkom hemisferom, pobjedom na koju neki gledaju kao na pobjedu dobra nad zlom i ispravnog nad krivim.Bilo bi neumjesno detaljno analizirati sadašnju geopolitičku situaciju i njen ishod. Možda ću biti u stanju da posvetim nekoliko sati ovom predmetu na godišnjem skupu Ahmadija muslimanske zajednice u vB krajem jula ove godine (1990).

Uloga Organizacije ujedinjenih nacija

Od mnogih debata koje se kao rezultat nedavnih događaja burno vode oko budućih izgleda svjetskog mira pogotovu jedna treba biti posebno spomenuta. Ona se odnosi na ulogu koju će Organizacija ujedinjenih nacija igrati kako bi bila u stanju da daleko djelotvornije nego ikada ranije osigura i održi (to jest da stvori i čuva) svjetski mir.Sa završetkom hladnog rata između dvije supersile kažu da postoji prilično dobra šansa prevladavanja jaza između njihovih do sada odvojenih gledišta: manje prava veta u zasjedanjima Sigurnosnog vijeća, i, čini se, više zajedničkih odluka o tome kako globalni problemi trebaju biti riješeni. Ovo možda predstavlja potpuno novi pogled prema Sigurnosnom vijeću u budućnosti.Jedina teškoća do sada je opasnost da Kina igra ulogu onog ko se ne uklapa. Međutim, u pogledu jako komplikovanih ekonomskih i političkih problema Kine, ne bi trebalo biti nemoguće uvjeriti Kinu u prednost slaganja.Bilo da se ovaj san obistini ili ne, nije predmet govora. Poznato je da su Sigurnosno vijeće kao i Ujedinjene nacije proizišli kao najmoćniji politički instrument koji utječe na globalne događaje i primorava manje nacije da se pokore volji vrhunske vlasti nacija svijeta. Takav scenarij bio je nezamisliv prije padanja Berlinskog zida. Ali ostaje veliko pitanje koje ono poprima veću važnost na

219

političkom horizontu više nego ikada prije - da li će Ujedinjene nacije u svojoj novoj ulozi sa pravom i izvršnom moći ogromnih proporcija biti zapravo u stanju da postignu globalni mir? Molim da mi bude oprošteno ako budem zvučao pretjerano pesimistično, ali moj odgovor na ovo pitanje je, uz izvinjenje, negativan. Pitanje rata i mira u svijetu ne ovisi samo o odnosu supersila. To je duboko i složeno pitanje koje ima korijene u političkoj filozofiji i moralnom vladanju nacija svijeta.Osim toga, ekonomska nejednakost i širenje jaza između bogatih i siromašnih u svijetu obavezno će igrati važnu ulogu u budućim događajima svijeta. O nekim djelovanjima već je prethodno diskutovano. Ukoliko princip apsolutne pravde u ekonomskom odnosu zemalja ne bude prihvaćen i striktno se ne ostane pri njemu, i ukoliko sve članice Ujedinjenih naroda za sve članice ne uklone nepoštene tržišne prakse koje iskorištavaju resurse siromašnih, nikakav mir nikada ne može biti garantovan niti se može zamisliti za nacije svijeta. Sve dotle dok odnos Organizacije ujedinjenih nacija sa njihovim pojedinačnim državama članicama ne bude jasnije definiran, izgledi svjetskog mira neće biti jasni.Potrebno je poduzeti neke mjere kako bi se spriječile vlade da budu okrutne prema svom vlastitom narodu. Ujedinjenim nacijama moraju biti na raspolaganju određeni instrumenti da se pravedno bore protiv nepravde gdje god ona prevladava. Do tada, čovjek ne može sanjati o svjetskom miru.vrlo je osjetljivo pitanje do koje se mjere Ujedinjene nacije mogu miješati u takozvane unutrašnje poslove jedne zemlje, a to je ipak vitalno pitanje za postizanje svjetskog mira. Međutim, ako se u konačnim analizama politika Ujedinjenih nacija ne bude upravljala principom apsolutne pravde, i ako budu primjenjivani drugačiji standardi za pojedine nacije, onda omogućavanje većeg utjecaja Organizacije ujedinjenih nacija da se miješa u unutrašnje poslove određene države može stvoriti više problema nego što ih može riješiti. Zbog toga, ovaj predmet


220


zahtijeva potpuno, hladno i zasebno proučavanje.Ono što se do sada događalo jednostavno je u tome što su Sovjetski savez i zemlje Istočnog bloka bili prinuđeni priznati neuspjeh filozofije naučnog socijalizma u unapređivanju kvaliteta života u Sovjetskom savezu i njegovim susjednim, istočnovropskim zemljama. To je stvorilo ogromnu zbunjenost.Tek treba da se rasvijetle neke činjenice prije nego što mognemo vidjeti kakav će ishod biti. hoće li to biti potpuni poraz naučnog socijalizma, što će rezultirati naglim povratkom u kapitalizam u cijelosti, ili će se ponovo praviti pokusi sa povezanim ekonomijama? hoće li biti potpunog sloma stroge kontrole od totalitarnih vlada ili će se totalitarna kontrola sama raspasti i doći u stanje bezakonja u određenoj mjeri? Ili će to biti postepeni prijelaz u totalitarnu državnu kontrolu u pravcu novog sporazumnog sistema davanja i uzimanja između države i pojedinca, tako da bi vremenom bile uvedene građanske slobode i vraćena temeljna ljudska prava.važno je da čekamo na ishod nove borbe između Gorbačovih ideja perestrojke i glasnosti s jedne strane i vladanja striktnih ortodoksnih stajališta u komunističkoj službenoj ljestvici. Koliko ja znam, većinu dobiti u besklasnom društvu SSSR-a uzajamno su podijelile partijska hijerarhija, državna administracija i odbrambene sile. vitalno je pitanje koju će ulogu oni igrati u ovom kritičnom razvojnom stadiju kontrarevolucije bez krvi, koja sada poprima svoj oblik. Na ovo i slična pitanja treba odgovoriti prije nego što mognemo razumno zamisliti utjecaj ovih promjena na izglede svjetskog mira.Samo slabljenje neprijateljstva između dviju supersila u sebi ne donosi nikakvu nadu u mir. Naprotiv, to priziva mnoge prijeteće opasnosti pogotovo za zemlje Trećeg svijeta. Nepovjerenje koje je prevladavalo između dviju supersila i njihova zavist zapravo su omogućili neku vrstu utočišta za slabije nacije. To je, također,

221

bila pravna sposobnost slabijih nacija da promijene strane (naklonosti) i odanost sa Zapada na Istok ili obratno, što im je omogućilo malu mjeru manevrisanja i mogućnost pogađanja. Ali to nije više tako. Kakvu nadu sada mogu imati ove slabije nacije da pristojno prežive kao neovisne nacije u budućnosti?Na ovom stupnju se razmišljanje prebacuje na UN – čuvara mira i jedinu baklju nade za utemeljenje novog svjetskog poretka. Bar želimo da je to tako. Međutim, pomnijim kritičkim istraživanjem proizlazi potpuno tmurna, tlačiteljska i čak prijeteća slika. U novonastaloj ravnoteži moći neće li Ujedinjenim nacijama praktično upravljati samo jedna supersila? Ovo manjim i slabijim nacijama ne pruža nikakve šanse da izbjegnu neminovnu sudbinu životinja opkoljenih lovcima, bez ikakvog prostora za bijeg.Sadašnje Ujedinjene nacije uvijek su se iznova dokazivale da su snažna organizacija, koja ne radi za pravdu, nego za političke ciljeve nacije koja ima veću utjecajnu moć na zastupnike. Koncept pravednog i nepravednog nikad nije imao udio u procesu donošenja odluke Ujedinjenih nacija u skoroj prošlosti, niti sa sadašnjim stanjem stvari može igrati značajnu ulogu u budućnosti. Politika i diplomatija isuviše su duboko i neraskidivo ukorijenjeni u tlo modernih politika da bi ostavile ikakvog prostora za apsolutnu pravdu koja bi uzela korijena i kojoj bi bila data poštena prilika preživljavanja. Teška i gorka činjenica, koju nijedan istinoljubiv čovjek ne može negirati, jeste da je ova velika i strašna institucija bila svedena na poprište zamršenih diplomatskih aktivnosti, lobiranja, tajnih odnosa i borbi moći, sve u ime svjetskog mira.Zato, prema Časnom Kur’anu, ono što svijet treba jeste institucija koja sebi postavlja zadatak utemeljenja pravde. Bez apsolutne pravde nikakav mir nije zamisliv. Čovjek može povesti ratove u svom protestu u ime mira, ugušene savjesti i biti otpadnik zbog pokazanog cilja utemeljenja mira, ali sve što može postići je


222


smrt a ne mir.Jao! Samo mali broj među velikim političarima svijeta razumiju razliku između smrti i mira.Smrt je rođena iz nejednakosti, tiranije i proganjanja od strane moćnih. Mir je dijete pravde.Časni Kur’an često govori o miru, ali uvijek u vezi sa pravdom. Mir se često spominje kao uvjet širenja pravde.U situaciji izbijanja sukoba ili rata između dva pojedinca muslimana ili između dviju nacija Časni Kur’an predlaže sljedeće:

Ako dvije skupine vjernika (bili oni pojedinci ili nacije) ratuju među sobom, izmirite ih; a ako jedna od njih (ustrajava u ratovanju i) napravi prijestup prema drugoj, borite se (svom silom) protiv onih koji su prestupili dok se ne vrate (slože da njihova svađa bude riješena prema) Allahovoj naredbi. A ako se povrate, (tako pokore) izmirite ih međusobno (i prinudite ih da svoju svađu riješe) po pravdi i (Mi vas savjetujemo da morate vršiti apsolutnu pravdu) budite pravedni. Uistinu, Allah voli pravedne. Zaista su (svi) vjernici braća. Zato napravite mir među dvojicom braće, i bojte se Allaha (vodite računa o svojoj dužnosti prema Allahu) da vam bude milost pokazana.


U navedenom ajetu nemuslimani nisu spomenuti iz očitog razloga što se od njih ne može očekivati da se pokore učenjima Kur’ana. Pa ipak, ovaj ajet služi kao izvanredan uzor cijelom svijetu.

223

Dok se svijet okreće prema Ujedinjenim nacijama i Sigurnosnom vijeću u nadi da će postići aktivniju, širu i značajniju ulogu u rješavanju međunarodnih nesporazuma i tako učiniti svijet sigurnijim i mirnijim boravištem, vrlo je malo dostignuća Ujedinjenih nacija u proteklom povijesnom zapisu da bi vjerovali ovom ‘građenju kula u oblacima’. Svjetsko poprište lobiranja, spletkarenja, snažne diplomatske aktivnosti uperene protiv formiranja grupa koje vrše pritisak i nastoje postići prvenstvo nad svojim protivnicima svim raspoloživim sredstvima, gdje obazrivost ne igra nikakvu ulogu i gdje nema mjesta ljudskoj savjesti, može, naravno, biti nazvano Kućom nacija, ali u sukobu i neredu. Bila bi ironija nazvati takvu kuću Kućom Ujedinjenih nacija. Ako će to biti koncept ujedinjenja, eto, ja bih, naprimjer radije rizikovao preživljavanje u zajednici Nacija koje su neujedinjene, ali su ujedinjene u istini i pravdi. volja povezivanja moći kako bi se uništili neprijatelji, a ušutkala druga stajališta, vitalno je pitanje koje svaka nacija mora razmotriti i riješiti. Čudimo se, sa dubokim osjećajem tuge, koliko će još dugo članice nacija ove uzvišene Kuće zatvarati svoje oči i odbijati da otvoreno razmisle o opasnostima koje su tijesno povezane sa načinom na koji su vođeni poslovi nacija.Svjetski mir nesigurno visi na koncu slabe nade da će pravda prevladati i da će pravda biti provedena. Možda će se to jednog dana ipak dogoditi.


Dakle, one ljude koji vjeruju i čija se srca smiruju spominjanjem Allaha. Slušajte! Sa spominjanjem Allaha srca budu smirena;

(Sura 13: ajet 29)

225

Šesto poglavlje

POJEDINAČNI MIR

Biti u miru sa samim sobom

Na kraju, kao zadnje ali ne manje važno, dozvolite mi da istaknem kako odlike i vladanje pojedinačnih članova društva igraju najznačajniju ulogu u stvaranju mirnog ili raspuštenog društva.Do sada smo diskutovali o arhitekturi i planu religijskih, društvenih, ekonomskih i političkih zdanja koje islam planira podići. Što se tiče prirode blokova (cigli) koji trebaju biti upotrijebljeni kao građevinski materijal, islam stavlja veliki naglasak na karakter i odlike pojedinca.Ovo je širok predmet koji se proteže kroz cijeli Časni Kur’an. Slijedeće su bitne odlike koje, po mom shvatanju, islam nastoji usaditi kod svakog člana društva.

Međusobno nadmetanje u dobrim djelima

Prema islamu, i želje i ambicije potaknute su ili uskraćene po Božijoj uputi, tako da bude postignuta savršena ravnoteža. Bez takve ravnoteže nemoguće je postići društveni mir. Islam unapređuje želje i ambicije koje su uveliko ovisne o finansijskom

POJEDINAČNI MIR

226


stanju i na raspolaganju su pojedincima na svim nivoima bez ikakve cijene ili sa neznatnom cijenom.Ambicija da se čovjek izdigne iznad običnog prosjeka ljudi i bude istaknut prirodna je. Međutim, ova prirodna želja da nadmaši i izdigne se iznad drugih, ako se ne kontroliše, može postati nezdrava. Ljubomorno i nepošteno nadmetanje, naprimjer, može zatrovati duh slobodne utrke do stepena da cijelo društvo počne patiti umjesto da ima koristi od takmičarskog duha.Težnja ka upotrebi droge u sportu samo je mali primjer; no utrka u industriji, trgovini i razmjeni u nacionalnim i međunarodnim sferama pruža nam vrlo ružne primjere odsustva izjednačenih takmičarskih terena.vrsta nepoštenog nadmetanja razlikuje se u zemljama Trećeg svijeta od one u naprednijim nacijama. U Trećem svijetu korupcija, krivotvorenje, zloupotreba povjerenja, podvale i prevare samo su neki od instrumenata koji se slobodno koriste za postizanje brze ekonomske dobiti. Zbog toga je potrebno da u svim oblastima čovjekove aktivnosti bude primijenjeno religijsko i moralno obrazovanje. Nedostatak takvog obrazovanja može izazvati strašne posljedice.Islam nam pruža detaljne upute koje obuhvataju cijelu oblast natjecateljskog ponašanja. Ali, jao! U samim muslimanskim zemljama, gdje se može čuti toliko mnogo o islamizaciji i islamskom fundamentalizmu, rijetko se srećemo sa ozbiljnim nastojanjem za islamizacijom industrije, trgovine, razmjene i ekonomskih odnosa – tragedija prvog reda, zaista.Sljedeći ajet Časnog Kur’ana predstavlja bit islamskog učenja u ovoj oblasti:

Svako ima cilj prema kojem se kreće, (koji njime dominira). (Mi smo za vas odredili taj cilj);

227

nadmećite se onda jedan s drugim u dobrim djelima. Gdje god budete, Allah će vas sve dovesti zajedno. Zaista je Allah uvijek kadar nad svakom stvari da čini šta On hoće.

(Sura 2: ajet 149) U ovoj kratkoj tvrdnji divno je sažeta i sačuvana neograničena mudrost. To služi kao vodeći princip koji obuhvata nadmetanje svih vrsta i u svim poljima. Dobrota mora biti glavna. Ona mora ostati krajnji cilj. Ona sama mora postati cilj svakog nadmetanja. Svako nepošteno nadmetanje i podlost potpuno se odbacuju jednim udarcem. Da vrijeme dozvoljava, išli bismo mnogo dalje i omogućili bismo obilje ilustracija iz islamskih učenja o tome kako nadmetanje treba biti zdravo, čisto i ispravno. Rijetko ljudi uviđaju da stvarni mir uma i srca leže u čovjekovoj spoznaji da je dobar, a ne u nekom golemom djelu postignutom korištenjem loših i nepoštenih sredstava.Takvi pojedinci nikada nisu u miru bilo sa društvom ili sa samim sobom. Oni na prvi pogled predstavljaju fasadu velikog dostignuća i iz toga proizašlog zadovoljstva, ali je to uznutra samo lažna pobjeda, prije nego stvarni trijumf.Blizak prijatelj umrlog multimilionera iz Pakistana jednom prilikom mi je ispričao iznenađujuću priču o njegovom potpunom očaju. Jedanput kad je čestitao svom prijatelju na njegovom visokom dostignuću i uspjehu, umjesto da bude zadovoljan, njegova je spontana reakcija bila krajnje iznenađujuća. On je otvorio dugmad svoje košulje i pokrenuo ruku kao da će noktima razderati svoja prsa napola kao kandžama životinje i uzviknuo: ‘Proklet bio ovaj uspjeh. Da neko može razderati i otvoriti moja prsa i vidjeti šta je unutra, ne bi našao ništa osim razbuktale vatre.’Neki priznaju ovu tešku stvarnost, neki ne. Niko ne može pobijediti ljudsku prirodu. Čovjek može uspjeti u gomilanju

POJEDINAČNI MIR

228


ogromnog bogatstva i imati pristupa svim pogodnostima i životnom luksuzu. Ali nezavidna je činjenica da je mali broj, ako uopće postoje, bogatih ljudi koji su istinski sretni i zadovoljni. Njihovo stanje je u Časnom Kur’anu opisano na sljedeći način:

Teško svakom ogovaraču, velikom klevetniku, koji gomila imetak i prebrojava ga. On misli da će ga njegov imetak učiniti vječnim! Pazite, on će sigurno biti bačen u ‘Al-Hutamah!’. A šta će tebi objasniti šta je ‘Al-Hutamah’? To je Allahova zapaljena vatra, koja će udarati na srca. Zaista, ona je ostavljena zatvorena protiv njih, u stupovima dugim, ispruženim.


Ipak će istinski iskreno zadovoljstvo nastaviti izmicati čovjeku ukoliko ne zadovolji urođeni nagon ljudske prirode da čini dobro, bude dobar i vodi plemenit život.

Ljubav s bližnjima

O unapređivanju ljubavi među bližnjima kako bi izgradili čvršći porodični sistem već je bilo diskutovano u poglavlju o društvenom miru. Ovdje je to spomenuto da istakne potrebu popravljanja vrlina pojedinca kako bi u društvu vršio ulogu koja je slična ulozi cigle u graditeljstvu. Bez unapređivanja kvaliteta cigle kvalitet građevine ne može biti unaprijeđen.

229

Služenje čovječanstvu

U islamu se posebno ističe da budemo u stanju naći zadovoljstvo u tome da smo radije od koristi drugima nego obratno. Sljedeći dio ajeta Časnog Kur’ana daje ovu poruku:

Vi ste najbolji ummet (odlikom toga da ste od koristi) izveden za dobrobit čovječanstva; vi naređujete dobra djela i zaustavljate zlo i vjerujete u Allaha.

(Sura 3: ajet 111)

Ovo ukazuje na to da muslimanima nije data prednost nad drugima bez razloga. Samo biti musliman neće automatski podrazumijevati da su on ili ona bolji od drugih. Osoba treba zaraditi ovu titulu najboljeg ummeta služenjem drugima tako da dobročinstvo ide od te osobe prema drugima.Definirajući značenje riječi hair, što znači i bolje i najbolje, Časni Poslanik s.a.v.s. je jedanput rekao: Gornja ruka je bolja od donje ruke: gornja ruka daje i troši, donja ruka prosi i prima. (Navedeno od Ibn-Umara Buhari i Muslim)

U Časnom Kur’anu i hadisima Časnog Poslanika s.a.v.s. ovo stajalište je toliko isticano da su neki ashabi Časnog Poslanika s.a.v.s. postavili nove i uzvišene standarde u ovoj sferi ljudskih vrlina. Oni su ne samo težili da budu od pomoći drugima nego su se ustezali od toga da prime i mole pomoć od drugih.

Auf Ibn-Malik Ašja’i navodi: ‘Sedam, osam ili devet od nas bili smo sa Časnim Poslanikom s.a.v.s. jednom prilikom kad je on rekao: ‘Zar nećete dati zavjet Allahovom vjerovjesniku?’ Mi smo

POJEDINAČNI MIR

230


samo kratko prije toga dali zavjet. Tako smo rekli: ‘Mi smo dali svoj zavjet tebi, Allahov vjerovjesniče.’ Časni Poslanik s.a.v.s. je ponovio ovo pitanje i mi smo dali isti odgovor dodajući:’ Koji zavjet ćemo sada napraviti s tobom?’ On je rekao:’ Da ćete obožavati Allaha i nećete ništa pridruživati Njemu, da ćete obavljati pet dnevnih obaveznih namaza, pokoravati se Allahu, i da nećete ništa tražiti ni od koga.’ Poslije toga, ja sam opazio - ako šiba padne iz ruke jednog od njih, da on neće tražiti ni od koga da to njemu vrati.’ (Muslim)Isticanje služenja čovječanstvu nije samo jalov i opor pristup da se stekne nečija naklonost, nego nastojanje da se pročisti ljudsko vladanje i da se u čovjeku razvije ukus za profinjenije vrijednosti. Kad se jednom razviju oplemenjeniji ukusi, ljudi se mogu učiti da daleko više uživaju u tome da su od pomoći drugima nego da primaju pomoć i usluge drugih. Jedna polovina vjere je služenje Božijem stvaranju. Izgleda da je u islamu moto da je djelo dobrote nagrada sama po sebi. O tome se ne može obrazlagati; to se samo može doživjeti.

Traženje Božijeg zadovoljstva

U njegovanju viših vrijednosti u ljudskom ponašanju islam stalno ide dalje. Islam među svojim sljedbenicima stvara svijest o tome da sve što je važno i treba biti važno jeste to da Bog cijeni sve čovjekove dobre odlike. Isticanje ovoga uništava poticaj za pokazivanjem nečijih dobrih djela kako bi zaslužio čestitke ljudi. Za istinskog vjernika je više nego dovoljno da Bog zna za sva njegova djela, bilo dobra ili loša, Bog koji sve vidi. Govoreći o ovome, Časni Kur’an kaže:

231

Tog dana ona (Zemlja) će svoje vijesti kazivati, zato što Gospodar tvoj njoj objavljuje. Tog dana ljudi će izlaziti u podijeljenim grupama, da im budu pokazana djela njihova. Pa ko god bude uradio i trun dobra, vidjet će ga, a ko god bude uradio i trun zla, vidjet će ga (sve pribilježeno od Boga).


Treba da zabilježite kako je ovo važan korak u pravcu popravljanja ljudskog društva. To je jedini djelotvoran lijek za čovjekovu samodopadljivost i njegov nagon za isticanjem i slavom. U širu definiciju milostinje Časni Poslanik s.a.v.s. uključio je sljedeće postupke koji zaslužuju nagradu od Boga:

Ebu hurejre r.a. prenio je kako je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao: ‘Milostinja je dug sadake od svakog dijela tijela osobe na svaki dan u kojem se sunce rađa. Činiti pravdu između dvije osobe je sadaka, pomoći osobi da uzjaši svoju jahaćicu ili pomoći da stavi svoj teret na nju je sadaka, uklanjanje s puta onog što uzrokuje neugodnost je sadaka.’ (Buhari i Muslim)

hazreti Adi hatam r.a. prenio je kako je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao: ‘Ako jedan musliman zasadi drvo i onda se od toga nešto pojede, to će biti sadaka od onoga ko ga je zasadio; ako neko od toga ukrade ili uzima, to je također sadaka.’ (Buhari)

Adijj Ibn-hatam r.a. prenosi kako je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao: ‘Čuvajte se vatre, makar davanjem pola hurme u sadaku, i ako nemate mogućnosti, onda govoreći lijepu riječ.’ (Buhari)

Abu Musa Ašari r.a. navodi kako je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao: ‘Ako osoba nema ništa, treba raditi svojim rukama za svoju vlastitu korist i također dati sadaku. Ako nije u stanju da radi, treba pomoći siromašnom i bespomoćnom. Ako ne može čak

POJEDINAČNI MIR

232


ni to, treba poticati druge na dobrotu. Ako to također nije u mogućnosti, onda treba da se uzdrži od činjenja zla. To je također sadaka.’

(Buhari i Muslim)

U jednom hadisu je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao: ‘Ako neko stavi zalogaj hrane u usta svoje žene, to zaslužuje Božiju ljubav.’

Stalna obaviještenost o boli i patnjama drugih ljudi

Islam razvija osjećajnost i osjetljivost prema bolu i patnjama drugih. Mi smo već diskutovali o ovom aspektu u dijelu koji se bavi društveno-ekonomskim i političkim mirom. Ovdje nisu potrebni nikakvi dalji komentari.

Širi djelokrug brige iz ljubavi

Islam proširuje čovjekov djelokrug i sposobnost da voli ne samo druga ljudska bića nego isto tako i cijelo Božije stvaranje. Pošto islam tvrdi da je zadnja objavljena religija upućena ne samo jednom narodu nego cijelom čovječanstvu, za čovjeka je normalno očekivati da će Časni Poslanik s.a.v.s., prema tome, biti opisan kao izvor svjetla i blagoslova za cijelo čovječanstvo. Ali je iznenađen kad pročita da je, umjesto toga, Časni Poslanik opisan u Časnom Kur’anu kao:

...milost svim svjetovima. (Sura 21: ajet 108)

Riječ alem u arapskom znači svijet ili cijeli svijet. Međutim, riječ

233

koja je ovdje upotrijebljena je al-’alemin, što je množina od ‘alem (cijeli svijet). Mi smo je tako preveli ovdje kao cijeli svemir.Oni koji sumnjaju možda neće biti uvjereni u značaj tako visoke titule. Ali dublje razumijevanje razmjere univerzalnog poslan-stva, koje je Časni Poslanik s.a.v.s. nesumnjivo posjedovao, može otkriti mudrost titule ‘milost svim svjetovima.’

Cilj stvaranja čovjeka

Prema Kur’anskom konceptu stvaranja, filozofija stvaranja samo neživog svemira ne bi služila drugoj svrsi osim da je to, Bože sačuvaj, beskoristan čin od strane Stvaraoca. Ko bi znao i ko bi dijelio ovo znanje sa Stvaraocem o postojanju stvari da nisu stvorena bića koja nemaju intelekt kako bi prepoznala Stvaraoca? To bi bilo ravno stvaranju ničega. Svrha stvaranja je bila da stvori svijest i na kraju popravi, proširi i uveća odlike te svijesti prema svrsi stvaranja.To nije jednostavan cilj i zahtijeva odvojenu cjelovitu diskusiju koja bi bila izvan djelokruga ovog današnjeg obraćanja. Relevantan dio, da jednostavno kažemo, jeste kako je krajnji cilj stvaranja bio da se stvori svjesno biće najviše vrste koje će se ne samo svojevoljno pokoriti najpotpunijoj Božijoj ljepoti, koja je direktno odražena u Njegovom stvaranju, nego će također voditi druga stvorenja najvišeg poretka (to jest čovječanstvo) ovom krajnjem cilju stvaranja, ili to bar učiniti mogućim za one među njima koji žele da Ga slijede.hipotetički gledano, zaboravite za časak krajnji cilj stvaranja, i odjednom će se cijeli raison d’etre za stvaranje i održavanje ovog svemira srušiti. U svom pojednostavljenom primjeru, svrha zasađivanja sjemena, presađivanje i hranjenje, navodnjavanje, podrezivanje i održavanje plodnog drveta jeste sam plod. Da nema ploda, ne bi bilo ni drveta. Sav napor zasađivanja, ishrane

POJEDINAČNI MIR

234


i održavanja plodnog drveta bez koncepta ploda kao krajnjeg proizvoda bio bi potpuno beskoristan i beznačajan. Kao takvo, cijelo plodno drvo, uključujući i njegove korijene, stablo, grane, grančice, lišće i pupoljke, u biti ostaju podređeni plodu. Premda mu prethode, nastaju prije ploda, svi dijelovi drveta ostaju podređeni svojoj krajnjoj svrsi – nastajanju ploda. U tome je dobrobit ove svrhe, koja stvara sredstvo samog stvaranja.U svjetlu odnosa između vrhovnog cilja stvaranja i ostatka svemira, kad proučavate učenja islama, ostajete iznenađeni kad uvidite da islam obuhvata ne samo odnos između čovjeka i Boga i Boga i čovjeka nego također i čovjekov odnos sa životinjskim carstvom i neživim svijetom oko njega. Sve što postoji postaje sveto ne samo zbog svoje nadmoćnosti nad čovjekom nego i zato što je naročito stvoreno od Gospodara stvaranja radi čovjeka, direktno ili indirektno. Ništa u svemiru ne ostaje beznačajno ili daleko i isključeno. Čak i najudaljenije zvijezde stiču značenje i mjesto u planu ljudskog stvaranja. To je ono o čemu se u Časnom Kur’anu ponavljajući diskutuje iz različitih uglova, od kojih su slijedećih samo nekoliko primjera:

Kunem se Suncem i njegovim svjetlom, i Mjesecom kad ga slijedi, i danom kad on potpuno prosvijetli (Sunce), i noći kad ga ona prekriva, i nebom i njegovim stvaranjem i Zemljom i njenim prostiranjem, i svakom dušom i Onim koji je nju savršeno napravio - On je njoj objavio šta je štetno, a šta ispravno za nju - zaista uspjet će samo onaj ko je (bogobojaznost) poveća, a propast će onaj ko je u zemlju zabije.


235

I što god je na nebesima i na Zemlji, On je sve vama potčinio. U tome su sigurno znakovi za ljude koji razmišljaju.

(Sura 45: ajet 14)

I On je za vas potčinio noć i dan, i Sunce i Mjesec; i zvijezde su potčinjene Njegovom naredbom. Sigurno su u tome znakovi za ljude koji imaju razum.

(Sura 16: ajet 13)

Zar vi ne vidite da vam je Allah potčinio što god je na nebesima i što god je na Zemlji, i upotpunio Svoje blagodati prema vama, i vidljive i skrivene? A među ljudima ima nekih koji raspravljaju o Allahu, bez znanja ili upute ili prosvjetljujuće Knjige.

(Sura 31: ajet 21)

Zaista, Mi smo stvorili čovjeka na najboljem evolucijskom stepenu.

(Sura 95: ajet 5)

POJEDINAČNI MIR

236


Mnogi drugi ajeti i čak i manje sure Časnog Kur’ana posvećene su u cjelosti ovom predmetu, objašnjavajući da je čovjek svemir u malom, koji je primio utjecaj od svih formi stvaranja. Čak je i najudaljenija zvijezda doprinijela ovom mikrosvemiru čovjeka.Ali ovaj odnos nije odnos sluge prema njegovom gospodaru, nego gospodara prema njegovom slugi. Gospodari se ne saginju i ne padaju na tlo pred onima koji ih služe. Čovjek, prema tome, postaje gospodar cijelog svemira i sluga samo Jednog, koji je Gospodar i Stvaralac svemira.Kako je drugačija ova filozofija od filozofije mnogih drugih religija, koje ne samo da uče obožavanju idola nego također i obožavanju prirode u toliko mnogo formi. U njihovim filozofijama Mjesec, zvijezde, Sunce, okeani, drveća, kiša, munja, gromovi ili čak životinje kao što su krave, zmije ili ptice - svi izgledaju na neki način superiorniji od čovjeka. Čovjek se poučava da ih obožava kao bogove na temelju neke vrste njihove nadmoćnosti nad čovjekom. Ukratko, čovjek se stavlja na najniži red stvari i potčinjen je svemu što je stvoreno samo da služi njemu.U islamskom razumijevanju poretka stvari, čovjek je, takoreći, gospodar cijelog stvaranja. Čovjek, zato, stoji pod najvećom obavezom prema Stvaraocu zato što je on taj koji ima najviše koristi od Božijeg stvaranja, a Bog je sve potčinio čovjeku.Drugim riječima, čovjek je oslobođen svakog ropstva prihvatanjem samo jednog ropstva – ropstva njegovog Stvaraoca. Čovjek je utjelovljenje i simbol svijesti i savjesti cijelog svemira. Kad se on saginje i pada na tlo pred svojim Stvaraocem, u njemu se saginje i pada na tlo cijeli svemir. Kad se on vraća svom Stvaraocu, cijeli se svemir, takoreći, vraća Stvaraocu.Ova krajnja spoznaja i oblikovanje čovjekovog života prema ovom cilju predstavlja, prema islamu, konačni mir.Jedna fraza u Časnom Kur’anu, koju muslimani često ponavljaju, ističe nevedenu filozofiju u nekoliko riječi:

237

Mi Allahu pripadamo i Njemu se vraćamo. (Sura 2: ajet 157)

Malo ljudi razumije da ovdje značenje ‘vraćanja’ nije fizičko nego duhovno. To nije samo iznošenje činjenice nego i podsjetnik o svrsi čovjekovog stvaranja. Baš kao što losos ne može naći mir dok se ne vrati mjestu svog porijekla – svog mjesta mriještenja, ni ljudsko srce ne može naći mir bez duhovnog vraćanja svom izvoru stvaranja. Značenje ajeta je sljedeće:

Oni ljudi koji vjeruju i čija se srca smiruju spominjanjem Allaha. Slušajte! Spominjanjem Allaha srca bivaju smirena.

(Sura 13: ajet 29)

Bez Boga nema mira

Čovjek ne može živjeti u miru sa sobom, niti mir može biti osiguran društvu bez ove formule; ni jedna druga formula ne može djelovati. Samo Božija ljubav može proizvesti istinsko poštovanje prema Njegovom stvaranju. Što je viši red stvaranja, ono postaje bliže Stvaraocu i postaje sve jača veza između stvorenog i Stvaraoca.Čovjek počinje poštovati druge ljude s višim i plemenitijim ciljem; to jest iz poštovanja i obaveze koju duguje svom Stvaraocu čovjek počinje poštivati ljudski rod. Prema tome, možemo reći da je, u biti, Božija ljubav ono što postaje ljubav prema Njegovom stvaranju. hipotetički gledano, uklonite Boga iz scenarija nakratko i odjednom će ljudski odnosi dobiti potpuno drugačiju perspektivu.vakuum stvoren nepostojanjem Boga odjednom se puni

POJEDINAČNI MIR

238


čovjekovim egom. vrlo je naivna i krajnje laička filozofija da čovjek može živjeti bez Boga. Šta ateizam konačno postiže? Nije to samo smrt jednog Boga, nego to odjednom oživljava mnoštvo bogova. Svako svjesno biće koje postoji odjednom dobija ulogu boga u sebi. Ego, sebičnost i potpuna predaja svojim vlastitim konačnim ciljevima raste i postaje sve jača i sve snažnija.Društva koja leže na temeljima takvih pojedinaca uvijek ostaju samoživa, samoorijentisana. Nema logike u tome da smo korisni drugima ako nema daljnjeg motiva. Ne postoji nikakva vanjska tačka upućivanja u formi dobrotvornog Boga, a On je jedina vezujuća i dodirna tačka svih formi stvaranja.Ovo je konačna islamska filozofija. Bez vraćanja Bogu čovjek ne može postići mir, i bez tog mira mir u društvu ne može biti izgrađen. Svi ljudski napori da stvore mir iz sebičnih motiva obavezno će propasti i svesti se na ništa. Ako ne postoji Bog, ne postoji mir. To je krajnja mudrost.

Hvala vam.

Ako želite više informacija o Ahmadija muslimanskom džematupreporučujemoVamslijedećuliteraturunabosanskomjeziku:

Kako se osloboditi grijeha • Elementarno proučavanje islama • Islamskiodgovornasuvremenapitanja•JesuliBritanciosnovaliAhmadijamuslimanskidžemat•Muslimanimasvijetasljubavlju•IsusuIndiji•Filozofijaučenjaislama•OsnovneibitneinformacijeoAhmadijanstvu•IstinaoAhmadijamainjihovomsvetomosnivaču• Knjiga o namazu • Preporod vjere • Ljubaznost Časnog Poslanika prema djeci •AhmadiSara•AhmadiSara iduudžamiju•Molbazanašubraćuisestre•ZaštosampostaoAhmadi•Porukamira•Ahmadijamuslimanskidžema’at-kratakuvod•OdgovornaprimjedbeprotivAhmadijainjihovogosnivača•Našeučenje•OdabraniajetiizČasnogKur’ana•OdabranihadisiČasnogPoslanikaIslama•OdabranapisanjaČasnogMesije•HazretiAhmad-ObećaniMesija•HalifatuAhmadijatu•Oporuka•ŠtajeAhmadijamuslimanskidžema’atponudiočovječanstvu?•Letkenarazličiteteme:Isa,a.s.;Islam;Ahmadijadžema’at;ObećaniMesijaitd.

Bilo kakve informacije o Islamu ili literaturu na raznim jezicimamožetedobitinaslijedećimadresama:

Bosna i Hercegovina:MesdžidBaitul-IslamTuzlanska1b71000SarajevoTel.00-387-33-612612Web:www.ahmadija.baE-mail:[email protected]

Belgija:Brusselstraat31700Sint-Ulriks-Kapelle(Dilbeek),BrusselsTel.00-32-2-4666856Holandija:DeMoskeeOostduinlaan792596JJ,DenHaagTel.00-31-70-3242881Kanada:Baitul-Islam10610JaneStreetMaple,OntarioL6A3A2

Švedska:NasirMoskeTolvskillingsGatan1414-82GotenborgeTel.00-46-31-414044Švicarska:MahmudMoscheeForchstrasse3238003ZurichTel.00-411-3815570Njemačka:GenferStrasse1160437FrankfurtamMainTel.00-49-69-50688600Fax.00-49-69-50688666Norveška:AhmadiyyaMuslimMissionFrognerVN530266Oslo2Tel.00-472-244718Velika Britanija:TheLondonMosque16GressenhallRoadLondonSW185QLTel.00-44-20-8870-8517

mirza tahir ahmadhomeopatija: prirodno liječenje ubistvo u ime allaha objava, razum, znanje i...

Documents