Miroslav Krlea

Miroslav Krlea ( 7. srpanj 1893. u Zagrebu - 29. prosinac 1981. u Zagrebu) Najplodniji i najsvestraniji knjievnik u povijesti hrvatske knjievnosti, Miroslav Krlea, koji se rodio 7. srpnja 1893. u Zagrebu, ostvario je vrhunske domete u svim knjievnim vrstama. Iako je nasljedovao bogatu europsku kulturnu i knjievnu batinu, nije se priklonio nijednom utvrenom modelu pa se ni njegov opus ne moe svrstati ni u jednu stilsku formaciju. Osebujnost su njegova stvaralatva, meu ostalim, i iste tematske cjeline u svim djelima, esejima, romanima, dramama, opsesivne teme intelektualca suoena s rasapom individualne svijesti. Oko Krleina ivota i djela lomila su se koplja, od ideoloke pripadnosti do uklopljenosti u drutveni sustav. Ureivao je sve, od Legendi preko asopisa do Zastava. Na mnogo to je odgovarao novim knjievnim djelom: Moj obraun s njima, Dijalektiki antibarbarus. Najveu je moda poruku dao suvremenim Baladama Petrice Kerempuha. A lucidni eseji i dnevniki zapisi aktualno su i ivo tivo, koje danas itekako vrijedi itati. Desetljea Krleina stvaralatva obiljeila su 20. stoljee, znaila pravu razdjelnicu, tematsku, ideoloku i estetsku mjeru svega to je napisano u tom razdoblju u hrvatskoj knjievnosti. No, u skladu s njegovim geslom da je cijeli ivot pjesma bez poante, Krleina fizika smrt 1981. godine nije znaila kraj. Osobit kakav je bio, ostavio je naratajima marginalije, rukopise koji su otvoreni tek 20 godina nakon njegove smrti.

Gospoda GlembajeviVrsta djela: drama u tri ina Mjesto radnje: grad Zagreb Vrijeme radnje: no, 20. stoljee Kratak sadraj Prvi se in odvija u sobi obitelji Glembaj. Angelika, supruga pokojnog Ivana Glembaja promatra promatra portrete na zidu. Leone Glembaj, inae vrlo zaljubljen u nju, stoji pokraj nje te takoer promatra portrete. Usred razgovora, Leone joj pone podilaziti i govori joj kako je promatra ve itavu veer. Angeliki postaje neugodno, no tada dolaze Fabriczy i Silberbrand. Stanu s njima razgovarati o portretima, djelima koje je naslikao sam Leone. Angelika se osjea nelagodno te odlazi do ostalih portreta. Sva trojica krenu za njom.

Fabriczy poinje govoriti o dobroinstvima i uspjesima Glembajevih, dok Leone govori kako je tono da su zapravo svi Glembajevi varalice. Tada ulazi Puba, pravni savjetnik Glembajevih i trai barunicu. Nervozan je i skeptian zbog natpisa u novinama i medijima koji krue o obitelji Glembaj. Smatra potrebnim demantiranje tih lai, no barun Glembaj misli da to nije potrebno. Puba mu ita lanak iz novina u kojem barunicu optuuju da je ubila svekrvu i svoju krojaicu. Glembaj se razljuti i zatrai od Pube da prestane itati. Leone se uplete u razgovor i optuuje barunicu. Ona sva ljuta odlazi iz sobe, a tada dolazi do svae izmeu Leonea i Silberbrandta koji tvrdi da je uo njegov razgovor s krojaicom. Leone jo jednom optuuje barunicu, a nakon to je Silberbrandt pone braniti, Leone ga optui da je nezin ljubavnik. Sve to uje i barun Glembaj. U drugom se inu radnja dogaa u Leoneovoj sobi. On se, naime pakira i planira otii. Silberbrandt je s njim u sobi i ljut je kako ga je mogao tako optuiti pred svima. Leone se nimalo ne obazire na njega. Tada u sobu ulazi barun te se Silberbrandt, sav preplaen, ispriava i izlazi iz sobe. Isprva izbjegava pravi razlog svog dolaska te pria s Leoneom o njegovom slikanju, vremenu i slino. Tada ga upita je li ono to je malo prije rekao o njegovoj eni i Silberbrandtu istina. Leone misli da je potpuno nepotrebno da razgovaraju o tome te nema dokaza da potvrdi svoju priu. Optuuje barunicu da je za sve kriva, za smrt njegove majke i sestre. Barun mu ne vjeruje i optuuje ga, ne prihvaajui injenicu da je njegova ena ubijica i laljivica. Tvrdi da je voli i da ona nikako ne bi bila sposobna i u stanju to napraviti. Leone je bijesan i poinje optuivati, a zatim i vrijeati barunicu. Glembaj ne dozvoljava da tako govori o njegovoj eni te ga dva puta udara. Leone nakon tih udaraca kae barunu da je i njega barunica pokuala zavesti. Tada Glembaj trai barunicu, no njegov je sluga ne moe nai. Kae da nije u svojoj sobi. Napokon postaje sumnjiav. Barunica kasnije ipak dolazi, a Glemabj svjestan da mu lae jako se razljuti i onesvijesti. Trei in zavrava u Glembajevoj spavaoj sobi. Glembaj lei u svom krevetu, do njega sjedi Angelika, a pored njih stoji leone crtajui portret svog oca. Fabriczy, Silberbrandt i doktor Altmann razgovaraju o smrti. Leone je tuan, ljut i razoaran jer misli da je za sve on kriv. Potrga svoju skicu, no Puba ju sprema i slae na stolu. Dolazi barunica te kako bi ostala sama s Leoneom, moli Angeliku da ode barunu po kravatu. Kad ostanu sami, barunica upita Leonea zato je mrzi i eli optuiti. Leone samo uti i ne eli razgovarati s njom. Nakon to se Angelika vrati, zazvoni telefon. Direktor trgovake banke eli hitno razgovarati s barunicom. Kad ona razgovara na telefon, Angelika i Leone ostaju sami. Leone joj govori kako se on smatra krivim zbog Glembaja te smatra da bi jedino dobro rjeenje bilo da se ubije. Barunica doe u sobu i pone vikati da joj je Glembaj uzeo sve to je naslijedila i to je zapravo njeno. Leo. ne govori da je samo vratio ono to mu je uzela. Pokua otjerati barunicu, no ona ne eli otii. Pokua ga napasti, ali je Leone obrani karama. eli je dohvatiti, no ona pokua pobjei. Leone potri za njom i zauje se baruniin vrisak na kraju hodnika. U Glembajevu sobu zatim ulazi sluga i govori da je barunica ubijena. Angelika sva u oku ostaje mirno stajati u sobi.

Povratak Filipa LatinoviczaFilip se nakon dvadeset i tri godine vraa u rodni kraj. Metaforika povratka upotpunjena je vremenskom odrednicom: svitalo je. Time je oznaen poetak neega, otvaranje spoznaje. Roman e zavriti nou i time e vremensko odreenje biti zaokrueno. Idui prema rodnoj kui naviru mu uspomene, saznajemo motiv njegova odlaska. Proveo je tri noi s prostitutkama od ukradene mamine stotinjarke. Sjea se i razloga svog izleta u blud - pouda za debelom Karolinom, koja mu je jednom sluajno u kuhinji sjela u krilo. Nakon njezine udaje doivio je prvo veliko razoaranje. Patio je zbog nje pune tri godine. Reminiscencija se dolaskom u grad otvara u koncentrinim krugovima (po tome je nalik Proustu): priroda, Kaptol, trafika mame Regine, djetinjstvo uz tu trafiku i majka. Stvarnost oko njega ispunjena je slikom enskog akta, teleom nogom koja se mrtvo vue, poskakivanje mesarevih kola - ovim opisima iskazuje Krlea snaan naturalizam koji je svojstven njegovim djelima, posebice u ratnim novelama. FILIPOVA MAJKA, pravim imenom Kazimera, Poljakinja,"najtajnovitija pojava njegova djetinjstva", potpuno je hladna spram Filipa. Govorilo se da mu je otac biskup i to mu je determiniralo djetinjstvo. Zbog te "istine" majka ga je eljela istaknuti odjeom i izdvojiti time od ostale djece. "Oi su joj bile mutne, umorne nateene od suza, krvave. Obrve izlizane, lice upalo. Tu je Filip prvi puta ustanovio da mu je mati naprahana branom kao klaun, a pod tom bijelom, branjavom obrazinom da ima drugo alosno, sivo, izmueno lice." FILIPOV OTAC - predpostavlja se da mu je otac pokojni sobar i osobni kamerdiner Sigismund, prekrten u Filipa. Umro je kad su Filipu bile dvije godine. "... jedna savreno bezlina pojava s hladnokrvnim pasivnim pogledom roenog sluge, stajao je kao sjena, pred kojom je Filip godinama strepio." Po slubenim dokumentima oni su bili vjenani i u desetom mjesecu zakonita braka rodilo im se dijete. Filip se oca sjea sa slike iz maminog albuma, bilo je mnotvo slika, no on nije znao tko je na njima. Kroz reminiscenciju otkriva nam da je slikar i kritiar. Izraena je simbolika razoaranja raspadanjem Filipove stvarnosti na detalje i boje poinju sivjeti, postajati bezline. "Dok su mu se prije boje javljale kao simboli stanja i rasvjeta, sada se sve to obojano doivljavanje pretvaralo u nemirno i neshvatljivo kretanje obojenih ploha po ulicama..." Elementi Filipova psihikog stanja po mnogo emu upuuju na egzistencijalizam Jean Paul Sartrea. Filip se takoer nalazi u stadiju munine, samo to naziva nervnom napetou i nemogunou slikanja. Iskljuuje boje od zvukova, promatra tako oko sebe raspadnute slike, osjea besmisao, time ukazuje na raspadanje vlastita ivota. ivot mu postaje fantom, koji nema razloga za postojanje. " Sjedi takav jedan neodreeni - netko - u jednom ogledalu, naziva samog sebe -sobom-, nosi to svoje sasvim mutno i nejasno ja u sebi godinama, pui, a gadi mu se puenje, osjea kako mu je muno, kako ga stee srce, boli glava, kolutaju mu oko pogleda udni zelenkasti krugovi i sve to tako nejasno i mutno krui, i sve je to tako pogodbeno, tako neodreeno, tako udno trepetljivo: biti subjekt i osjeati identitet svog subjekta!" Filip se sjeanjem vraa u Europu, razmilja o stanovima, Europi, Panoniji koja je jednom bila sredite velike civilizacije, a sada je prljavo nita. Razmilja o potrebi za povratkom, smislu postojanja: identitet ovjeka ipak postoji, a odreen je iskustvom, sjeanjem, uspomenama. Izmeu siromanog mladia koji je naprasno otiao i otmjenog gospodina koji se sada vratio (onda je bio Sigismund, a sada je Fillipe) postoji veza, neraskidiva imenom, a to su sijeanja, uspomene. Saznajemo da je krenuo u Kostanjevac gdje majka ima kuu i

vinograd i ve jedanaest godina ga zove svojim monotonim pismima. Putem promatra kip mramorne ene i to izaziva novi krug razmiljanja. "Suvinost svake prigodniarske umjetnosti, a naroito kiparstva, vidi se osobito dobro po provincijskim etalitima gdje stoje postolja raznih oborenih spomenika, podignutih u ast tome tako glasnom vremenu, a danas je skinuto s njih sve to je bilo oko njih prividno veliko, i tako su ostali samo mali i slabi kipovi, zapravo obina cehovska prevara i loa roba." I tko se jo sjea emu slue kipovi? Nitko se vie ne sjea, sve je pojela "teka, gusta, siva, slavonska magla." Filip putuje s Joom Podravcem u Kostanjevac, na njegovim zaprenim kolima. Kad Podravec, pogledavi na kuu uz cestu, kae:"frajle", Filip otvara novi krug sjeanja. Openito e se roman vrtjeti oko krugova njegove reminiscencije, koji e se uvijek otvarati nekom bezazlenom rijei i iriti tvorei dublji smisao, traei razloge postojanja. Frajle - su termin njegova djetinjstva, prvi odlazak frajlama vezan je za naturalistiku sliku ene koja lei na krevetu otkrivenog trbuha, velikog i bijelog "kao uzali kvasac". Spoznao je tada da mu je majka slina njima, preskupa u odnosu na njih. Izjurio je tada iz sobe, "tog je popodneva plakao kao da mu je netko umro". Promatrajui okolinu razmilja o slikarstvu: ovjek vidi samo onda kada je neto ugledao, slikarstvo je prema tome otvaranje prostora pred nama, "ljepljenje i priljepljivanje ve naslikanih slika, kvantitativno umnoavanje ve vienog." Filipa itavo vrijeme mui pitanje kako naslikati mirise i zvukove, kako sva osjetila prenijeti na platno - kako u slikarstvu ostvariti sinesteziju razliitih osjeta? Suprotstavlja sebe Joi Podravcu, kao dva posve oprena ovjeka: razlika izmeu njega koji je u sedamnaestoj godini poeo gledati ene na TolouseLotracov nain (iako nita nije znao o njemu) i ove nepokvarene prirodnosti ovog koijaa. To kontrastiranje za Filipa je ideja neloginog i nerazumnog svijeta. Prolaze kroz Kravoder. "Sve je zapravo besmisleni kaos!" - ideja je koja pri tom opsjeda Filipa. Promatra ljude na selu, oko kua, u svojim vrtovima zauzeti svojim malim svakodnevnim poslovima. "Panonsko blato i civilizacija koja dolazi!" Dva su mjeseca prola od Filipovog dolaska u Kostanjevac. Glasine o njegovu dolasku i njegovoj pojavi kolaju selom, to je prikaz neukog i priprostog naroda, ali umirujua injenica za Filipa. Njegova se neurastenija smiruje. Dri bespredmetnim slikati tu u Kostanjevcu meu seljacima i njihovim malim problemima, no on se osjea bolje. ivi u kui s vinogradom. "Uredili su za Filipa dvije sobe pod krovom ili po frazi njegove majke, na prvom katu." Tu se Filip dobro i mirno osjeao. Jedne noi ga je probudio krik:"Ogenj!" i on se bez razmiljanja obukao i poao gasiti vatru k susjedu Hitrecu. Uletio je u goruu staju i spasio Hitreeva bika. Slava mu je pukla preko noi. U trenutku ina razmiljao je to e biti, ako ga bik u panici razdere, s njegova dva Modiglianieva platna. U selu vie nije bio samo "gospodin", ve "onaj to je spasio Hitreeva bika". Prikaz majke novi je izvor nemira u Filipu. Bila je u svemu pretenciozna, alila se na reumu, zamatala nou u flanel, a po danu hodala u laganim kostimima. Imala je sve karakteristike kvazi bogate i kvazi fine gospoe koja je silno eljela odravati neki nivo u ivotu, a inila je to sirovo i prilino nespretno. Zapoeo je na njezin zahtjev slikati njezin portret i tu za njega poinje muenje. Ne mogavi kistom izraziti nita lijepo ili bar uljepano, prikazao ju je onako kako je izgledala. Majka se uvrijedila. Ljubav koju mu nije davala ostavila je traga na Filipu, on je slika onako kako ju doivljava, a ona se u portretu prepoznala. Filip opisuje ljude koji zalaze u njihov dom i ao mu je da se "ba taj truli krov mora zvati roditeljskim domom". Jedna od maminih goa je Eleonora Rekettye, banska savjetnica, udovica, bila je staromodna, konzervativna ena, opsjednuta milju da ima rak. Nosila je periku, a vrat podvezivala crnom, barunastom trakom (bila je elava). Izgledala je kao "strailo za ptice".

upan Liepach Kostanjevaki sanjari nad nezaboravnim danima bekog dvora, uvajui pozivnicu za dvorski objed iz 1895. godine i sliku iz novina gdje je i on na tom ruku. Opisuje itav dogaaj oko tog ruka, kad je stajao u redu i ekao na pozdrav grofa Hedervarya, kad se njegova supruga uzbunila jer je u protokolu za pozdrav Khuenove ene, grofice Margarete, bila dvadeset i etvrta, a ne sedamnaesta i nije eljela, u znak protesta, pruiti grofici ruku. Nakon toga je Khuen vrlo brzo zavrio karijeru svog odabranog podanika. Za Boi se Leipach vratio u Kostanjevac i odatle se vie nije micao. Nije se vie snalazio meu dogaajima. Nakon objavljivanja lanka u Narodnim novinama da su Slavonija i Hrvatska nita drugo do Ugarske zemlje, bio je promaknut u upana. No, nakon Eleonorinog skandala sve se sruilo, skandal je bio vei od spaljivanja maarske zastave i time je zavrila karijera upana. Ubrzo umire Eleonora, a potom i njihov sin, demokrati na vlasti mu oduzimaju zemlju i on ivi u dugovima. Filipu je nalik na "sivu lutku iz starinskog albuma". Jednom je Filip vraajui se ranije kui ugledao majku kako sjedi u krilu tom starcu. Pozlilo mu je od toga i htio je iste veeri otii iz Kostanjevca, no i stari ljudi imaju svoje potrebe i on im to ne moe osporiti, znao je to. Filip je bio pozvan u Kostanjevaki dvor, Leipach ga je neprekidno pozivao, no itav posjet biva za Filipa glup i besmislen. Povrh toga Leipach ga je doivljavao kao protivnika. Filip sjedi u kavani "Kod krune", no je i ima potrebu za etnjom. Razmilja o jednoj takvoj noi kad je prolupao maminu stotinjarku. "Kako je udno to slijepo kretanje u nama, kako su ljudska tijela tajanstveni galvanski sklopovi i kako se svi miemo po nekim mranim i neshvatljivim zakonima u svom mesu! Krene se tako neto u onakvom sedamnaestogodinjem balavcu, otkine se kao sudbina i jedna onakva mala maka, posuta pjegama, onakva plitka, ograniena djevojica postaje sudbinom, koju ovjek vue za sobom itav ivot kao mlinski kamen." Filip ovdje otvara problem determiniranosti sudbine, predodreenosti ivota jednom jedinom situacijom koja moe iz korijena sve promijeniti. Filip eta kroz no, tog je dana slikao doivljaj gluhonijemog djeteta i osjea se zbog toga ivim i zadovoljnim. Njegovo postojanje moe opravdati samo umjetniko djelo - i ivot Rocqantena u Munini opravdan je jedino umjetnou: to je egzistencijalistika filozofija. Po naravi sklon tjelesnim nastranostima Filip razmilja o enama. One ga dovode do oaja ili ekstaze. U danima biskupske gimnazije "jedina svjetla pojava u itavoj toj smrdljivoj kui bila je Rezika" = "jedina svjetla pojava u itavoj glembajevskoj kui bila je Beatrie". Krlea rabi identian izbor leksema za opis ovih ena. No svi njegovi tjelesni zanosi Rezikom ostali su neostvareni. Rezika je bila kuharica u biskupiji, debela i neugledna. Filip i majka pozvani su Leipachu na "juinu" u ast grofice Orcyval, stare dame roene de la Fontaine et Doga Resa, koja je posve siromana. Filip je doao upravo kad su ismijavali djevojku Jagu koja je vidjela starog grofa, grofiinog ujaka kako leti blizu ume u crvenom ogrtau. Filip je prekinuo tu nemilu situaciju gospodskog prepucavanja s neukom djevojkom jer mu je bilo ao Jage, a u itav taj cirkus je uletio zbog Ksenije (Boboka Radajeva) kasirice kavane "Kod krune". Ta je ena po prii bila olienje skandala, upropastila je nekoliko banaka, unitila supruga ministra i svog posljednjeg ljubavnika advokata Baloanskog odvela u zatvor. ena Baloanskog se potom bacila s drugog kata. (Samoubojstvo iz oaja koje Krlea ovdje koristi istovjetno je samoubojstvu Canjekove s glembajevske kue, takoer sporednog lika. Zanimljivo je da za takvo samoubojstvo Krlea istovjetno rabi isti izlaz - skok kroz prozor.) Naravno da je Filipa ta ena zanimala, privlaila, bila je prosjeda, promuklog alta, akvamarinskih oiju. Ubrzo mu dosadi zabava i on odlazi na proplanak u umu, nedugo nakon njega stie i Ksenija. Sjede bez rijei. ITAV NIZ POGLAVLJA KOJI SLIJEDE PREDSTAVLJAJU PRIU U PRII I SHODNO TOME ODABRATI EMO IM RADNE NASLOVE Prva epizoda o Kseniji

Bila je supruga ministra Pavlovia iz interesa i rauna. Poderala je potom svoj brani ugovor bez konkretnog razloga. Advokat Baloanski zaljubio se u nju. Njoj je bio dosadan, ali zbog njegova bogatstva nije se od njega odvajala. Zbog nje je pao u teke novane neprilike, dospio u zatvor, a potom mu se ubila ena. Boboka ga je jednog dana nasljedila kao poiljku iz kaznionice. Povukli su se u Kostanjevac, kad je ponestalo novaca, ona se zaposlila kod Steinera, a on je sjedio i itao novine. Bio je psihiki rastrojen. Dok je leao tri godine u Lepoglavi, ona se furiozno udala za jednog ratnog bogataa i bacajui novac tog veleindustrijalca kao korijandole razvrgnula brak. U vrijeme kad ju upoznaje Baloanski, Boboka ima dvadeset i sedam godina, glavu ruskog hrta, njeno tijelo, filigranskog rasta, plavu kosu, sjajne oi, tanke, otre usne iz kojih su "romorile lai kao najistija lirika". "Pretvarati rune i bolesne stvari u arm ljubavnog doivljaja, gnjusne i mutne pojave obavijati arolijom plave krvi, obmanjivati tom plavokrvnom magijom nau puku gospodu bankire i parvenije, a istodobno ispranjivati njihove masivne i okovane blagajne, to je bila Bobokina tajna." Bila je plemkinja. Druga epizoda o Kseniji (ili uzronost njezinog karaktera) Uzrok ponaanja Boboke Krlea trai u njenom djetinjstvu. Prvi tjelesni kontakt doivljava s ujakom. Potom na putovanju brodom susree sina carskog bankira. Tom je prigodom raskrstila sa strahom, nemirom, stidom i predrasudama i poeljela je, vraajui se u kabinu, sve rei majci koja je igrala brid, ali ta joj je misao bila bizarna. Vladimir Baloanski ovjek kojem je majka povlaila konce ivota. Nikad nije ni pomislio na neto neispravno, neplemenito ili krivo. Bio je isti konformist prema ivotu. Oenio se Vandom Agramerovom i imali su troje djece: Vladimira, Dagmar i Alis. Stanovali su u stanu s jedanaest soba, imali su troje sluinadi, ljetovali su u Lovranu i na Bohinju i sezonski putovali u Be. "U toj lakiranoj, pristojno ureenoj kutiji sve su igrake bile na svom mjestu." A onda mu je u ivot ula Boboka i njezina brakorazvodna parnica s gospodinom Pavloviem. Upoznao ju je pri tom tjelesno, mrano, strastveno i nakaradno. Vien je kako plee na stolu u kostimu panjolske plesaice. Baloanski ili uzronost postupaka On sam se nije osjeao loe zbog promjena u ivotu, opravdavao se pred sobom. Boboka je bila izlaz iz svega dosadnog, uobiajenog, svakodnevnog, probudila je u njemu intenzivnost osjeaja. Nije se vie osjeao kao "fjakerski konj", bio je osloboen, traei prostor za sebe samog. "On nije elio nita drugo nego jednu jedinu stanku u tom bezizglednom muenju." To ga je nauila Boboka. Analiza veze Boboke i Baloanskog ivot s Bobokom bio je teko razumljiv. On nije razumio ljude oko nje, sve te nakaradne likove, njihove geste i ponaanje. To ipak u sebi nije mogao promijeniti, ali bio je tjelesno ovisan o Boboki. "Sjedi gospodin doktor plemeniti Baloanski u baru i gleda Boboku kako plee." To je poetna i zavrna reenica poglavlja. Time ne dobiva samo zaokruenu konstrukciju prie u prii, ve metaforikom rijei otkriva njihov odnos. U njezinoj plesnoj lepravosti, u nehaju kojim je uzimala ivot, on se nije snalazio. Opijao ga je takav impulsivni ritam ivljenja, ali on sam ga nije mogao primjeniti, bio je previe statian. ivotni slijed obitelji Baloanski

Vanda je pokuala sprijeiti propast svog mua i zamolila je svekrvu za pomo. Ona je dostojanstveno, pak, titila svog sina objanjavajui sve "fazom" koju je proao i njegov otac, nalaui Vandi da bude strpljiva. Vanda se bacila s drugog kata. Svoje posljednje dane Baloanski je proivio u pijanstvu s patuljcima i grbavim djevojicama koje je Boboka sakupljala oko sebe. Kad je uhien, sjedio je u ormaru, onom istom u kom se ustrijelila njegova baka. Sada nakon svega, igra ah, pie pjesme i razgovara s Filipom o slikarstvu i umjetnikom stvaranju. OVIM POGLAVLJEM ZAVRAVA UMETNUTA PRIA O BALOANSKOM I BOBOKI Filip sjedi u vrtu pod orahom u suton i razmilja. Krlea esto u ovakvim opisima eksterijera gdje smjeta Filipa koristi suton, sumtak ili mo. Tom atmosferom tame doarava se Filipovo unutarnje raspoloenje. Gluhonijemi kravar Miko pronaao je na pai malenu bronanu Europu na zadahtalom biku (figurica). Filip u tome prepoznaje ostatke nekad velike civilizacije razvijene na prostoru Panonije, a sada po tom prostoru pasu krave. "Plauta su igrali glumci, a sad mala Anica plae nad tim grobovima i roku svinje." Sad je Slavonija posve mrtva, nita se vie ne dogaa. eznuo je Filip za velikim gradom, nemir se uvlaio u njega. Ljude je doivljavao pretvrdoglavima, sebinima i nije mogao ni sa kim razgovarati, nije se snalazio meu tim ljudima, priprostim i obinim. Razgovor znai za Filipa susret s nekim, enom, na primjer... otvara time novi krug reminiscencija... Sve su mu ene bile jednako nepristupane, besmislene, dok nije sreo Kseniju. Suosjeala je s njegovim razdraljivim stanjima, nosili su sline rane i oiljke i razumjeli su se u potpunosti - kroz njih su gledali neki drugi ljudi, tako im se inilo, i oni su batinili nemire, osjeaje i pijanstvo svojih predaka. Filip je spram ena osjeao da stoji neki njegov ja koji nije on, on sam bio je indiferentan prema enama i ivotu openito. Filip nije imao razvijen osjeaj za stvarnost. U dodiru s Bobokom taj je osjeaj bio manje izraen. Na dan Svetog Roka uputili su se Filip i Boboka na proslavu u susjedno selo. Prolazei kroz sajam izmeu pripitih ljudi i mnotva ivotinja, Filip je doivio svoju viziju jednog platna: Krista koji zamahuje pesnicom nad prljavom ruljom, kao goli titan uz zviduk vjetra otrog kao britva. eli o je razbiti mit "laljivost svakog pseudoreligioznog igranja kiem". to treba naslikati i kako naslikati Krista? "Onu potpuno praznu bilancu tih dvijetisuegodinjih napora, da se od ovih barbara stvore ljudi, a kad tamo njegovi rimski popovi po farofima vie su vinogradari i kravari i blie stoje svojim smrdljivim babama pod ispruganim perinama, nego Njemu, kojeg su objesili kao tata, koji je ostao visei na vjealima!" O tome i svojoj slikarskoj viziji pria Boboki dok se kroz no vraaju u Kostanjevac, praeni olujom i grmljavinom. Nita od toga nije naslikao. Sergije Kirilovi Kyriales doao je u Kostanjevac niotkud i tu ostao. On i Boboka bili su prijatelji jo iz davnihu dana, njega se Filip bojao. Bojao se njegova lica i njegovih rijei, a Kyriales nije skrivao svoj uzvieni stav spram Filipa. Kyriales nije vjerovao ni u kakvu posebnu ljudsku sposobnost ili talenat. Filipa nije drao slikarskim talentom ve rastrojenom ivanom osobom koja bi mogla izvriti samoubojstvo, ali nee to uiniti jer je kukavica. Kyriales je Filipu prouzrokovao nemire. Bio je prirodnjak s racionalnom darvinistikom teorijom dri da slikarstvo mora imati svoje unutarnje lice. Filip osjea sudbonosno raspadanje u samom sebi. ovjek je za Kyrialesa najnia ivotinjska vrsta "bestidna, laljiva, glupa, zlobna i majmunska zvijer". Kyriales je razoaran ovjek, uzaludan tip posljednjeg ovjeka. Filip sjedi u krmi, uznemiren je, osjea treperenje ivaca, no osjea strast povrijeenosti spram Kyrialesa. Kyriales je pametniji, on jo nije iznerviran, oboje su pijani i razgovaraju. Raspravljaju o slikarstvu, oduhovljenju materije. Filip sam in stvaranja doivljava kao posebno stanje u kojem se raa slika i to nema veze s materijalnim. Kyriales pobija tu teoriju,

dua je po njemu dio tjelesnog. Rembrandt dodue moe biti protuprirodna pojava no "hodati na stranjim nogama je isto tako protuprirodno kao i biti Rembrandt". Kyriales postavlja Filipu ovakvo pitanje:"Jeste li kada drali u ruci ovjeji mozak? Jeste li kad osjetili teinu one 1400 grama sive mrene u svojoj ruci? Da ste svojom rukom 27000 puta prerezali to ljudsko cerebralno tkivo kao ja, vi biste se bili zamislili i nad drugim funkcijama naeg mozga, a ne samo nad intuitivnom!" Filip osjea nemo spram Kyrialesa, premda je on propao ovjek. Kyriales o sebi misli:"Kad bi taj slikarski slaboumnik znao kako tu s njim razgovara jedan slabi, jedna ruevina od ovjeka, sagnjila stara krpa, kojom ne bi nitko vie mogao da otre niije obue." On je osjetio da Filip sumnja u sebe i svoje slikarsko umijee i to koristi u komunikaciji s njim. Filip pak osjea potrebu da se odupre tom ovjeku, da zbaci sve sa stola, ali osjea i tihu rezignaciju:"to bi ovjek gluhima tumaio glazbu? Nema smisla barbarima tumaiti orfejske zanose!" Raspravu prekida vika s ulice. Ispred krme je ubijem ovjek, rasporena mu je utroba. "Dobro je to." komentira Baloanski. Filipa je to uznemirilo. Dva dana nakon te pijane noi Boboke nije bilo na poslu i Filip odlui posjetiti je. Nailazi na suludu scenu, opscesnu i nemoralnu: Baloanski ita za stolom, a Kyriales i Boboka vode ljubav u krevetu iza njegovih lea. U prvi mah je Filip pomislio da ode, ali znatielja je bila jaa od njega. Uavi Boboka ga je odmah optuila da ga nije briga za nju i da je mogao jo kasnije doi. Kyriales je ustao i krenuo spremati "ljermontovik" pun. Pili su svi, samo je Boboka ostala na krevetu leei. Tema razgovora je samoubojstvo. Kyriales pita znaju li to je posljednja misao ovjeka u inu samoubojstva?! "Kipi u njemu rasap slika, sjeanja i nagona bolne panike za svime lijepim i dragim." On ne bi mislio ni na to. Baloanski prolazi krizu ludila, ita molitvenik i trai nekakvu zadovoljtinu. Filip se osjea loe, nemirno i slabo. No, u tom nemiru on je u posljednjih dvadesetak dana naslikao brojne slike: - mnotvo zelenih sutona na pustim umskim poljanama - vinogradare u sumraku - bezbrojne krabulje u tmini s goruom vatrom - portrete: mamu, Leipacha, Karolinu, kravara Mika, Bobu, Baloanskog - grupne portrete za stolom uz ispijanje aja. Emotivno ga je uznemiravala Boboka. Znao je to je sve prola, to je imala i kako se slomila. Osjeao je spram te njene nemoi ogromnu simpatiju. Nosila je u sebi izvjesnu nastranost i to nije bilo jasno Filipu. Jednom je doavi nenadano ugledao Boboku kako ljubi u usta malog djeaka. Jednom je dola na sastanak mokra i prljava od zemlje. Ljubakala je s Korngoldom, starim i debelim bekim industrijalcem. On je otkupio od Filipa slike u vrijednosti 2000 ilinga. Filipu je sve to oko Boboke i Korngolda bilo odvratno. Nedugo nakon toga je otputovala u grad i vrativi se za tjedan dana poklonila Filipu nove, holandske boje. On ih je tresnuo o pod. Ona ih je mirno skupila i zakljuila:" S bizarno nedoslijednim ljudima je teko razgovarati." Imala je pravo, on je nije mogao optuivati kad nije znao to eli od nje. Kyriales je izvrio samoubojstvo, bacivi se pod vlak. Boboka ga je morala identificirati. Nakon toga ona dolazi Filipu da joj posudi novce. eli otputovati u Hamburg i doi e po novce naveer u sedam sati. Filip je bio zbunjen, no novac je nabavio. Baloanski je svratio elivi sprijeiti Bobokin odlazak uz pomo Filipa. Filip ga ne eli sluati, no u to dolazi Boboka. Prisiljena je otii s Baloanskim i da bi ga umirila ne uzima novac. Filip je bio tup, potiten i dotuen. Majka dolazi umiriti Filipa. No, on odbija svaki dijalog s njom. Majka upozorava na Bobokinu nemoralnost. Filipu je to bilo dovoljno da pokrene u njemu davno pritajeni bijes spram majke, da krene lavina pitanja i optubi: "Vi mislite da ste pozvani da mi itate moralne lekcije? I to pod ovim krovom, koji je sagraen na isto takvom, ako ne jo i gorem novcu! Eto, ja sam navrio etrdesetu a jo ne znam tko mi je otac!?" Regina otkriva Leipacha

kao Filipova oca. Jo jedna istina, njezina istina poput svih onih iz sivih albuma, sa slika Filipova djetinjstva. Kucanje na vratima. Dolazi Baloanski i otkazuje Bobokino putovanje, potpuno je rastrojen. Prua Filipu pismo koje mu je navodno Boboka poslala. Pri svjetlu Filip otkriva da je to raun iz parfumerije na Bobokino ime. Raun je bio krvav. Baloanski joj je prerezao grkljan.