<0

¦

Biblioteka Premijera 1

Miljenko Jergoviæ GLORIA IN EXCELSIS

Urednik biblioteke Ivica Buljan

Izdavaè Europress holding d.o.o. Koranska 2, Zagreb

Za izdavaèa dr. Stipe Oreškoviæ

Grafièki urednik Halid Malla

Dizajn naslovnice Zoran Birman

Lektura Ana Bogišiæ

Tiskara Vjesnik d.d.

ISBN 953-6748-33-9

MILJENKO JERGOVIÆ

GLORIA IN EXCELSIS

2JLl.lGb.kt-o

KNJIŽNICA ZELINA

Èak da Boga i nema, èovjeku nije sve dopušteno. Èuvar je brata svojega, i nema pravo brata svojega žalostiti pri-pripovijestima kako Boga nema.

Czeslavv Milosz

Požar u samostanu Svete Katarine u Kreševu, na Uskrs godine Gospodnje 1765, kako ga opisuje fra Marijan, rijeèima dijelom izgovorenim a dijelom i napisanim, onako kako se može u èasovima koji slijede

Bi zima bez snijega. I nijedan se, jadna majko, nije smrznuo, nikome barem da pomodre noge, oguli se mrtva koža i s prvim suncem zamladi, Bogu fala nek je živa glava, nikome da otpadne prst, dušu da ispusti starèad, nijedan da zakuka jer nema drva da se ogrije, ni najveæa sirotinja, ni Katušiæi u propuh hanu, ni Cigani s Huremovice i Rogotine, nego je usred decembra procvala šljiva, a u januaru veæ bacila plod, u februaru dozrijevat stale, sitne kao zrna u rozariju, vražja zrna u vražjem rozariju, oprosti mi dragi Bože, dušu ne sagriješih, dozriješe šljive usred februara, ali ne bijahu za jesti. Brat Augustin ih je sušio za lijeka, ali ni likarija od njih nije valjala, umjesto da protjera, još bi gore zatvorila, pa bolesnik po mjesec dana ne bi pošao na stranu. Da smo znali što nas dalje èeka, ne bi o tome ni vodili raèuna, išli na stranu

rasteretiti se u ovakva vremena, nego bi usrdnije Boga molili da zazimi, da padne snijeg, makar se smrznulo pola Kreševa, makar ne doèekali proljeæe, jer veæa je nevolja namjesto zime stigla.

Poèetkom marta prvi popadaše od kužne bolesti. Pojavila se najprije u nevjernika i meðu Ciganima, prepoznavala se po aspi koja zahvati trbuh i meke dijelove tijela, nakon koje slijedi ognjica, a nakon dva do tri dana bolesnik pode Bogu na istinu. Ubrzo je bolest zaimala i naše, poèev od najgore sirotinje, rupara i njihovih familija, da bi malo kasnije stigla do dimaèa i mejdandžija, a nakon njih polegoše i ploèari, otucaèi, klinèari i pokovci. Išla je kuga po redu, od jame i željezne rude u njoj, sve do kose, potkovice i eksera, namjerivši da pomori sve i da morija njezina ostane upamæena. A po mome trudu, i s Božjom voljom, i zapisana.

Ali ni to ne bi najgore! Najgore je imalo doæi na uskršnju nedjelju, sedmoga aprila, godine Gospodnje koju doživismo, 1765, u dva sata popodne, malo pri poèetku mise, dok se pred crkvenim vratima pjevalo Gloria in excelsis Deo, jer unutra ne pustismo narod zbog kužne bolesti. Iznad sljemena se pojavio dim, zamirisalo je kao s ognjišta, a ljudi pomisliše da to braæa kade crkvu, sve dok nije planuo krov, u ognjeni se toranj pretvorio, i u tih nekoliko minuta crkva je naša bila visoèija od svake katedrale koju su moje oèi vidjele, ali znalo se da æe takva ostati ioš kratko. Gorjela ie. dušo. i velièala se u plamenu kao

8

Gloria in excelsis

Narod je potekao da gasi vatru, i oni koji su imali sa èime, kao i oni koji su nemali, nego su hitnjom svojom gasili veliki oganj, èinili veliki vjetar, kao kad bi puhnuli u svijeæu i ona se svaki put gasila. Poletjele bi žene s badnjevima punim vode, pa bi se voda usput prolila i jedva bi koja kap na pepeo pala, muški su po ognju udarali drvenim palijama, gazili ga bosim nogama, braæa su spašavala crkveno blago i ruho, ali se malo toga moglo spasiti. Gasiše i nevjernici, neki Hamed na pleæima je iznio golemu kovaèku baèvu punu vode, gasio je i svaki onaj Turèin koji se istakao u vrijeðanju braæe, i onaj koji je bio spreman ubiti, i onaj koji je ubijao. Znam jer sam ih gledao spreman zapisati, jer zapisano æe ostati upamæeno, za korist buduæim generacijama da znaju kako u ovakvim prilikama valja postupiti.

Prije nego što je pao mrak, ohladio se pepeo našeg manastira. Zanoæili smo u štali i u alatnici, jedni su se molili, drugi su prazno gledali pred sebe, bit æe da je bilo i takvih koji su suzu pustili, ali su na kraju pozaspali i jedni i drugi i treæi, a ja ostadoh budan da uz svijeæu zapišem ne bi li se upamtilo...

Izjutra smo obilazili oko zgarišta, brat Pavao džarao je štapom po pepelu, biva ako se nije istopio i u dim pošao koji komad srebrenine, ali nije našao ništa. Caršiju je pritisnula jutarnja magla, narod je èuèao u svojim kuæama plašeæi se kuge, ali više od toga strepeæi od pogleda na Božji dom koji to više nije, na manastir kojega kao da nikada nije ni bilo i na braæu koja jutros pravo ne znaju ni kako se zovu.

Šta ovo bi, ljudi moji?, sklapao je ruke brat Agaton.

Dode vrag po svoje, odgovarao je Mato, po godinama najstariji meðu nama, ali nije najduže u manastiru. Došao je iz Iloka prije sedamnaest ljeta, a da niko nije znao zašto, ni koliko æe se zadržati. Primate li me, upitao je, a fra Ilija Zivkoviæ, tadašnji gvardijan, pogledao je kroz prozor, lijepa bijaše noæ, kakve doðu

krajem augusta pa pomisliš da ljepšega mjesta od ovoga na zemlji nema i onda od te misli živiš svu godinu, preživiš magle i najgoru zimu, te mu odgovori - primamo te, iako ne bi smjeli. I kako onda, tako i sad, ostade Mato sa nama, a da nam ne reèe zašto je iz Iloka umakao, niti se ikada iko od slavonske braæe o njemu raspitivao. Pravo se ne zna ni gdje je, i je li položio zavjete, a bit æe da jest kad nam je u habitu došao. I koji bi se to za fratra izdavao ako zavjete nije položio.

Nije vrag, rekoh mu, nego su ljudi koji se u pamet nisu dali kad im je bilo vrijeme.

Braæa na to zastadoše, Pavao prestade u pepelu tražiti našu si-

spustiše poglede kao da im je niz habit kliznula kap sa šljivina lista. A on se smješkao, baš kao da mu je drago što smo ostali i bez doma i bez zvanja, pa si je nešto promrmljao u bradu. Znao sam šta govori, kao što je svaki od nas znao šta taj starac u svakome trenutku misli. I nikada nikome nije bilo drago to što misli. A opet, pitali smo se zašto je dolazio ukoliko tako misli.

Isto popodne otputih se do emina Hajrulaha da èujem šta nam je, po njegovome, da èinimo, jer od toga zavisi naèin na koji æemo èiniti ono što je po našem i po Božjem. Vjerovao sam da je dobar èovjek, takvim se dosad pokazivao. Govorio je kad god bi kome šta trebalo reæi i kad god bi manastir i fratre valjalo zaštititi od nesorte koja je stizala iz Sarajeva ili od ljute i pijane èaršijske nevjere.

Lijepo me je primio i pogostio. Hanume me uvedoše u begovsku sobu i posjedoše na najbolje mjesto, uz prozor s pogledom na modre planine, a emin sjede na drugu stranu, gdje obièno sjedaju gosti, i nemaju u što gledati osim u njegovo lice. I tako je on gledao u mene, umjesto da ja gledam u njega, a ja sam, baš kao oholi Turèin, zurio u ona brda i mislio kako su daleko, Bože, tako daleko da je iza njih more.

Pitao je mrznem li se, da hanume pošalje po mangalu? I je li nam noæas u štali bilo zima? Pitao je jesmo li svi u zdravlju, ima li koji brat da je kužan, èuva li nas Bog od bolesti? Jesam li gladan? Ako nisam, reæi æe on da mi se nešto spremi za put...

Kakav put, Hajro brate, otkad se u nas stotinu koraka raèuna pod puti

Neka, veli on, èim promoliš nos iz kuæe, veæ si u putovanju. A bolje je u ova vremena ne iæi daleko. Ne znaš kad bi snijeg mogao zapadati. Ako ga nije bilo u zimu, bit æe ga u proljeæe.

Eto, tako mi je emin Hajrulah kazao da po njegovoj trebamo ostati u Kreševu i da æe nam on pomoæi oko dozvola da nanovo sagradimo manastir. Hvala mu, dobar je èovjek, a ja æu to zapisati èim stignem, da se za ubuduæe zna kako dobrih ljudi ima, makar bili nevjernici.

Vratih se i rekoh braæi kako stvari stoje. Njima, vidim, drago, a nekima, znam pa da i ne pokažu, nije. Mato upita šta æemo reæi ko je zapalio samostan, jer valja platiti globu za uništenje imovine na carskoj zemlji, pa makar bila i fratarska. Ne znam, rekoh, Mato, ko ga je zapalio, a ako ti znaš, onda nam reci. On ušuti, pa se useknu,

10

GLORIA IN excelsis

Braæo, velim, nije samo od sebe planulo, a nije ni neèijim zlom. Omaklo se nekome, pa je red da se krivac javi. Da podijelimo nesreæu.

Nijedan ne odgovara. A ona dvojica, èija imena ne spominjem, navikli se i više ne spuštaju glave. Nego me gledaju kao mahnitog psa kojeg treba zatuæi da ne pokolje janjad ispod ovaca. Proljeæe je, veæ petu sedmicu vlada kuga, koliko ih je pomrlo ne znam, a pomrijet æe nas još i više, neka ostane jedan da ispraæa duše...

Bombardiranje Sarajeva, u zoru 2. aprila 1945, kako ga iz svoje nebeske perspektive vidi Zeljko Æurlin, pilot RAF-a, dok avionom kruži iznad Darive i vraæa se prema gradu

Letjeli smo iznad mora. Noæ je vedra, dolje u ogledalu ocrtava se mjesec, povremeno mi se uèini da vidim valove. To nije moguæe s ove visine. Vidio sam ih jer sam želio. Peta je godina otkako sam pošao od doma. Od tada nisam èuo valove.

Odrastao sam uz placu, na èetvrtom katu, iza crkve Svetog Vlaha. Kad bi se pred jutro mijenjalo vrijeme, pa bi okrenulo na jugo, budili su me valovi koji su udarali pod zidine. Ne bih otvarao oèi, ali sam zamišljao da sam sad tamo, stojim uz more, a valovi me ne mogu odnijeti. To je moj djeèji san, koji mi nedostaje otkako sam krenuo na Vazduhoplovnu akademiju u Beograd.

Poèelo se razdanjivati kada smo veæ bili nad kopnom. Nadletjeli smo Hercegovinu, zaobišli Mostar i njemaèku protuzraènu obranu, a kada se pod nama zabijeljela Bjelašnica, rekao sam Albanu da je došlo vrijeme.

Nemaš se èega plašiti, odgovorio je. U panici su. Neæe nas ni osjetiti.

Ti si iz Edinburgha?, pitao sam. Ne, iz Glasgowa.

Znam da je iz Glasgowa. Napomenuo je to barem deset puta. Kao što sam i ja napominjao da u gradu koji æemo bombardirati živi tetka Olga.

Ne spuštaj se tako nisko!, vikao je kad smo veæ bili nad Milja-ckom.

Moram!

Prvu hnmhn isnuštamn 11 7 sati i 37 minuta, dovolino daleko od

11

terokatnica. Prije rata tu je bila Zemljoradnièka štedionica. Ispred nje je stajao ulièni sat. Dundo Franjo bi me vodio za ruku i pred tim satom bi rekao: Puno je sati, ubit æe nas tetka ako zakasnimo na ruèak!

Poèetak bombardiranja Sarajeva, na dan 2. aprila 1945, kako ga doživljava predratni raèunovoða a sada kljuèar i pouzdanik podrumskoga skloništa Simun Paškvan

Otkako umrje Stefanija, ja više ne znam gdje sam šta ostavio. Pa tako noæas, kad je zasvirala uzbuna, nikako da naðem kljuèeve od skloništa. Gledam u ladicu s dokumentima - nema ih, gledam u futrolu za

oèale, tu èuvam ono malo dukata što je ostalo nakon èetiri godine - nema kljuèeva ni u futroli. E, mislim se, Simo, crni Simo, ili æe te noæas ubiti engleske bombe, ili æe te Luburiæ sutra kao sabotera živoga skuhati u loncu.

I onda ih naðoh, zamisli gdje!, u banji iznad kade, u kutiji u kojoj držim britvu i sapun za brijanje. Kad mi je logornik Skorvatzv kazao da kljuèeve èuvam na konspirativnom mjestu, nisam se mogao sjetiti konspirativnijega od banje. Toliko je konspirativno da sam skoro zaboravio.

Poslije sam se jedva probio do ulaza u podrum. Veæ se cijeli komšiluk okupio i još neki za koje ne znam odakle su došli. Rekoh, ljudi, meni je reèeno da u sklonište smiju samo neposredno ugroženi, a to su svi koji stanuju u sedamnaestoj i dvadeset prvoj oblasti. Pustim li koga sa strane, završit æu skupa s njim pred prijekim sudom.

Bolji ti je i prijeki sud nego da te ja golim rukama udavim, pušæaj nas unutra, bombe samo što nisu, narogušio se jedan. Znam ga, naš je, radio je prije rata na pošti.

Dobro, prijatelju, ali dijelimo odgovornost ako se šta zagovna.

I tako uðosmo i smjestismo se, koji na stolicu, koji na otoman. Stolice donesene iz kina Cosmos, a otomani Bog zna odakle. U ranijim prilikama govorio bih: pa, ljudi, ne budite beštije, pustite stare i bolesne na seæije, zar vam stolice nisu dosta! Ali ne da se više ni Šimi popravljat ljude, ni izravnavati ono što je Bog nakrivo zasadio. Nego sjedoh na svoju stolicu i uèinih što i ostali.

Naæulili smo uši da èujemo kad se avioni približe gradu. Tako bi èinili i u ranijim prilikama. Vidiš stotinu i nešto ljudi u mraènom podrumu rvKasianiVi *; r\pt npfrrnlpiki i rvnn maln sviptla Stn i7vana rlnla7i \crc\7

12 gloria in excLlsis

se uši, ušpicili nosevi, i mršte se ne bi li šta èuli. Da nas ko vidi, rekao bi da smo kakva neznabožaèka sljedba. A nismo, brate, nego se za svakoga i svaku zna, osim za ovih nekoliko što su došli sa strane, i ko je, i što je, i èije je. Ma zna se i što je sinoæ veèeralo, ako je veèeralo.

A veæ smo se, nakon tolikih uzbuna, nauèili i rasporedu. Prva do mene je, kao i uvijek, stara gospoða Angela Antunoviæ, za koju svi znamo da se zapravo zove Anða Borojeviæ, popa Riste Borojeviæa roðena sestra, ali se pravimo da je Angela i da je Antunoviæ. Ljudi se ubiše od pasjaluka, nije im žao insana ni hajvana, ali eto, jest im žao Anðe i njezinog straha. A ne znaš èega se više plaši: da logornik Skorvatzv ne otkrije njezino pravo podrijetlo ili da ju ne ubije engleska bomba. Pa onda uvijek sjedne do mene. Misli da je tu sigurno i ako naiðe Skorvatzv i ako padne bomba.

Na otomanu ispred gospoðe Angele zasjeli su Adil Ferizoviæ, Hamdo Magbulin i Dino Vukov, mlaði brat šustera Ivice, danguba da ne može biti gora. Taj samo èeka hoæe li biti bombardiranja ili neæe, jer ako neæe, on vadi karte iz džepa. A ni drugoj dvojici nije mrsko. Prije rata bili su pristojni ljudi, Adil radio na željeznici, a Hamdo kod Moše Levija, u duæanu s kolonijalnom robom. Ali otkako se zaratilo, dadoše se u

kocku i kurvanje. Adila žena ostavila, pokupila djecu i odvela ih svojima u Banju Luku, a Hamdo se, Bogu hvala, nije ni ženio. Nije stigao dok je bio normalan, a sad mu žena više i ne treba.

Doktor Hošek, koji sjedi nasuprot prozoru, vazda leðima okrenut kartašima i njihovoj raboti, govorio mi je da je tome što se dogodilo s Adilom i Hamdom uzrok u slaboj vjeri i strahu od smrti. A odakle vi to znate?, pitao sam ga. Eto, veli Hošek, znam. Pa uzdahnu dvatriput, biva to mu je od astme, i reèe: Lijepo znam, po sebi znam.

E, mislim se, Šimune, crni Simune, kakve su budale tebe u ovome kijametu zapale.

Dobro je dok osluškujemo. Sutimo na jutarnjoj molitvi naše orijentalne sljedbe i èekamo avione. Èim stignu, rasprièat æe se ovaj narod. Eno ga, na drugome kraju podruma, šuti i Franjo Holman, a nije do ovoga rata šutio, vjerujem, ni kad bi spavao. Sjeæam ga se dok je radio kao konobar u kafani Odeon na Skenderiji. Oprièao bi tri ljudska života dok bi stavljao èašu pred tebe. Ti još nisi ni liznuo rakiju, a Franjo veæ prièa kako su se Lujiza i Rozika, ujne skretnièara Drage Koenigsberga, ponašale na samrti, jer su zdrave zdravcijate istoga dana, istog petka, legle u postelju i umrle prije nego što je odzvonila subota. Taman da gricneš zeru sira. èisto da utvrdiš da si živ oored

13

i Lujiza i Rozika upisale i usrale te da govno umiruæih ne smrdi kao u živih ljudi, nego stoput gore i strasnije, suze ti na oèi od tog smrada poðu, smrdi kao ustajali grob, Bože mi prosti i Bog dušu da oprosti ujnama skretnièara Drage, Lujizi i Roziki, ako ih konobar Franjo, kao i cijelu prièu, nije izmislio. Takav je, velim, bio, toliko je, gluho bilo, prièao i ne bi se gasio, a sad, eto, šuti i èeka kakvu nam nafaku nose teški engleski bombarderi.

Jest, vala baš - nafakul Nisam tu rijeè izgovorio do ovoga rata i ovih uzbuna. Prije nisam bio od tih bajramli-rijeèi. Ne daj Bože, ništa nisam imao protiv braæe muhamedanaca, ali jadan ne bio, oni imaju svoje rijeèi, a ja svoje. Nisu rijeèi baklave pa da ih uzimaš kako ti se svide. Ali otkako se okupljamo u ovom podrumu, otkako postadoh kljuèar komšijskih života, pa nam se sve vjere svedoše na jednu, onu šutljivaca naæuljenih ušiju, zafalilo mi rijeèi i ne znam kako se nafaka drukèije zove.

Kreševo, 14. aprila 1765.

Sedmi je dan otkako nam pogori manastir, a peti otkako ništa ne zapisah. Nemam rasta, jer je vrijeme èekanja, ništa se ne mijenja, ne dolazi niko ni od Fojnice, ni od Sarajeva, nego kuga i dalje mori, pa se umire po nekom redu koji ni meni, a katkad mislim - i sagriješim!, ni dragome Bogu nije sasma bistar i razabran. Ali se onda u popodnevna doba, malo pred akšam, dogodi da jugovina stane, okrene na huk s gornjih strana, nebesa se sasvim razvedre i, baš prije nego što æe sunce zaci, zateknem se kako sjedim na trulom šljivovom panju i èekam kad æe one tri preostale ovèice konaèno zablejati pa nam tako reæi da se svijet možda okrenuo naopako te ovce lutaju nebom umjesto poljem, ali da Bog i dalje potvrðuje svoje prisustvo, ispunjava duhom svijet, samo ga treba bolje gledati. I veæ èuješ kako s plaveti bleje tri oblaka.

Pomolim se tu na šljivovom panju i znam da je moje da budem strpljiv i da èekam.

Dan pošto obiðoh emina Hajrulaha i on mi reèe ono po èemu sudih kako se njegova rijeè ne razlikuje od moje, premda je od nevjere i praznovjerice saèinjen, pored Kreševèice, na Jaliji, skupismo se: na jednoj strani fratri, a na drugoj imam i viðeniji Turci, da vidimo misle

li nni isto što misli emin

14

GLORIA IN EXCEtSIS

naše! Eto, vidite kako nam izgori crkva i kuæa. Oli æemo je opet graditi, oli odavde iæi po carevoj zemlji?

A Turci, svi ko jedan, odgovoriše: Gradit!

Jesu li bili tako glasni, ili su koji meðu braæom, sumnjam na Pavla i Augustina, vješti u padovanskim cirkusarijama i stambolskom pehlivanluku, iz stomaka zborili a da usta ne otvaraju, to, ruku na srce, ne znam. Ali odgovor se èuo s kraja na kraj Jalije.

Mnim da su jednako zborili i oni koji su nas vazda po Kreševu gonjali i veliko zlo crkvi uèinili, jer vidjeh Mustafu Ekremoviæa da govori - Gradit! - i još mi, èini se, oèi traži da pogledom muhur na svoju rijeè utisne. A on je, taj Mustafa, ako je èovjekovo da sudi, najveæe zlo u èaršiji. Ako ikad bude prilike, zapisat æu i nedjela njegova, pa da ga se èuvaju oni koji ga, ne daj Bože, sretnu ili se namjere na kakvog što mu nalikuje.

Ali od toga dana sve je opet stalo. Zaðe kuga meðu viðeniji svijet, pomori veæi dio onih koji su gasili požar, a u taj vakat ni krstu ni nekrstu nije do prièe o crkvi, niti do odlazaka u deputacije. Dijelim odrješenje grijeha kao što onaj mornar u Jakinu razvezuje brodske konope, gledao sam ga, svakoga sata razveže barem po tri, pa pusti tri brodice da otplove niz more a da se pravo ni ne zagleda u njih, da ih i ne pamti. Tako sam i ja prestao pamtiti sve koje ispratih na onaj svijet. Brat Augustin ovoga proljeæa krsti novoroðenu djecu, a ja dijelim oprost grijeha. On je od radosti, pa ga kužna bolest neæe. A ja zašto ne pobolim, to niko ne zna reæi. Volja je Božja.

Juèer mi dolazi Mato Barišiæ, rupar kao što mu je i otac bio, a djed mu se prije sedamdeset godina doselio iz Hercegovine. Valjda se kome zamjerio ili je koga krivo pogledao pa je morao bježati, a vele da je bio imuæan. Velika muka ga je tjerala kada je u Bosnu dolazio da bude rupar. Sav je od tuge bio naèinjen Mijo Barišiæ, Matin djed. Niko ga nije vidio da se smije, a plakao je kad bi mu se raðalo svako od èetrnaestero djece. Ne plaèi, bolan Mijo, grijeh je, govorili su mu. Ali nije pomagalo. Bio je èovjek od imanja i nije se mogao pomiriti da više nema ništa svoje, a da æe mu djeca imati još i manje. Umro je u rudniku, samo je kliznuo niza stijenu i više se nije pomakao. Stare su žene govorile, praznovjerice širivši, kako je toga dana padala kiša od Kreševèice prema nebu, e da bi Mijina tužna duša mogla uzletjeti. Dobar je i pobožan èovjek bio, tako kažu.

A veæ mu djeca bijahu veseljaci. Muški bi s pjesmom išli u rudnik, a žene bi pocikivale za ni ima. tako da se Barišiæima èudila sva

15

takvima èini, je li, možebit, èudo u bunaru iz kojega vodu piju, te su se Fojnièani u Barišiæa vode napijali, ali su kuæama odlazili jednako tmurni i èemerni. A stvar je bila prosta da prostija ne može biti: ono što se u jednome koljenu istroši, toga u drugome ne može biti. Djeca zlih oèeva poèesto su dobri ljudi, sinovi pametnih mahom su tokmaci, a tuga Mije Barišiæa bijaše tolika da djeci u amanet nije mogao ostaviti ama niti suzu, ali im je nasljedovao svu životnu radost.

Unuk njegov Mato Barišiæ, koji mi juèer doðe, veæ je od druge ja-pije. Temeljit rupar, ni velika mraka ni reska svjetla u njemu nema, nego vazda o svome i pri svome, oprezan kao da svakoga jutra kupuje kosu.

Otkuda ti u ova doba pred Božju kuæu?, upitah ga.

A on šuti. Šutim i ja, èekam neæe li se domisliti. A kad se nije domislio, krenuh da æu ga za ruku, on ruku ne da, nego je otresa kao da se sjekirom udario po prstu.

Je li ono što ja mislim da jest? Je li Gospava?

Mato odmahuje glavom, nije Gospava, a ako nije Gospava, onda nema ko drugi biti nego Ilija, sin mu jedinak.

Sedmogodišnjak, a cijelu misu naizust zna. Jednom ga je brat Blažo slušao dok je mali pratio kravu na ispašu. Rastjeruje šibom ma-slaèkove glave i kazuje Gloriju. Veli Blažo da teèniju i taèniju nije ni u Rimu èuo. Šunjao se za Ilijom i Barišiæa Šamijom, slušao djeèju misu, krstio se i micao usnama, kleèao u hodu i molio se za djeèakom, dobri naš brat Blažo. E, vala, ako je pravde i pameti, Ilija æe biti fratar, dogurat æe do kreševskoga gvardijana. Ama šta gvardijana, bit æe Ilija kustod, definitor, provincijal bosanski..., govorio je Blažo, ali smo mu malo toga vjerovali, sve dok se, jedan za drugim, nismo uvjerili.

Ako je koji Turèin gledao, a bit æe da jest, kako po zelenoj livadi poskakujemo na vrhovima prstiju, prateæi dijete koje prati kravu, pomislio je, bezbeli, da smo nakon svih džulusa i haraèa, i svih zala koja nam èine, napokon sišli s pameti.

I da nam takvo dijete kuga ponese...

Vidim ga, leži u ognjici, aspa ga je svog prekrila, gore nego odrasle, i ne otvara oèi.

Ilija, zazvah ga tiho, èuješ li me, Ilija?

On me pogleda i kao da mi se osmjehnu. A poda mnom zemlja podrhtava, sve mi se èini da æu se srušiti. Grlo suho, prži, baš kao da potpaljujem barut, pa se bojim da ne izleti tane umjesto rijeèi. Bojim se suza svojih.

Gromovnièe. ie li ti došlo vriieme?. sabrah se nekako.

16

Gloria in excelsis

Ujaèe, ja bi tebi nešto rekao. Naša Šamija zna kad idem za njom i zamahnem šibom. Zna, a nema oèi na leðima. Kako to može biti?

Može, Ilija moj, osjeti hajvan da æeš ju udariti.

Ali ja nju ne udarim. Zao mi bude. Ali svejedno zna da sam zamahnuo.

Mudra je Šamija..., odgovaram mu, a ne znam šta mi to dijete govori i je li bolest iz njega progovara, sprema li se duša na drugu stranu.

A trebamo li se ljutiti na nju što je mudra? Ne daj Bože, Ilija, ljutiti se ikad na mudrost, taman da je i Ša-ruljina.

Je li sigurno tako?

Jest, Gromovnièe, jer dmkèije biti ne može.

Osjetio sam, ujaèe, i tebe, i fra Augustina, i fra Bogdana, i fra Gabrijela, i fra Šimu, i fra Matu, a prije svih fra Blažu, da ste za mnom išli i da ste se krstili dok sam govorio misu. Eto, ti mi reèe da je to mudrost, a meni je svejedno krivo zbog toga pa sam ti morao reæi.

Oprošteno ti je Ilija. Ako ti imamo šta praštati.

Kuæerak Mate Barišiæa bio je sav od suze naèinjen. Osjeæao sam da klizi i nestaje, Gospava se pretvara u iskrivljenu sjenu posred zrcala, Mato se moli, a prsti mu crni od zemlje, mene nestaje, kao što nestaje tog djeteta za èije grijehe ne znam. Otišao sam i pustio ih da èekaju kada æe išèeznuti. Zemlja æe upiti suzu i niko neæe znati da je tu bila kuæa Mate Barišiæa, kad za koji sat, ili dan, Ilija ode. Nema knjige u kojoj æe taj djeèak ostati zapisan onakav kakav je nama bio.

Nebo iznad Bosne, jutro 2. aprila 1945.

Prije nego što smo ispustili dmgu bombu, taèno u sedam sati i trideset osam minuta, iz baze je stiglo nareðenje da se operacija prekida.

Šteta, rekao je Alban, koja jebena šteta.

Vidio sam ljude kako trèe niz èaršiju, pokraj bezistana i Slatkog æošeta, pa niz Saraèe. Uèinilo mi se da nisu u uniformama. Valjda su kasnili u sklonište. Zatim sam aparat vinuo prema nebu, znao sam da dolje ispod ostaju Dariva i Bentbaša, put prema Palama i Romanija, nad kojom pravimo kmg i vraæamo se prema jugu.

Šteta, rekao je Alban, koja jebena šteta.

17

što neæemo nastaviti. Zapisuje koordinate na kojima trebamo ispustiti preostale bombe. Uz nenaseljene planinske kose, nad Neretvom i nad morem.

Nad livadama istoèno od Glavatièeva ispustili smo prve dvije. Tu u blizini dundo Franjo je prije rata držao svoje košnice, sve dok 1934. nije zavladala pèelinja kuga i pomorila rojeve. Bio je kraj augusta kada nas je vodio da sahranjujemo pèele. Dragan je imao osam godina, Mladen trinaest, a ja sam bio najstariji, bilo mi je sedamnaest. I jedini se nisam plašio pèela. Njih dvojica, iako su mu sinovi, premirali su u strahu od uboda. Uzalud bi dundo Franjo uzimao pèelu u ruku, pokazivao da pèela ne bode iz èista mira. Mene je na Glavatièevo vodio da uza se ima nekog svoga dok ih bude sahranjivao.

Do Konjica smo išli vlakom, a dalje nas je na kamionu vozio dundov prijatelj. Zvao se Franz Sternberger i radio je kao inžinjer u Šipadu. Bio je rodom iz Frankfurta, ali je život proveo u Konjicu i Jablanici. Imao je ženu Andu, koju je doveo iz Kreševa. Ona bi uvijek ispekla krompirušu za puta. Jednom sam je, kao mali djeèak, valjda nisam navršio ni pet godnina, gledao kako razvlaèi jufke, šakama gnjeèi tijesto, pa ga rasteže preko stola. Na rukama je imala tetovirane križeve, modre kao tinta. Poslije smo sjedili na ledini, Franz, dundo i ja, i nisam htio ni okusiti krompimšu.

Zašto, bolan, neæeš, da nisi bolestan?, pitao je Franz.

Dundo mi je prislonio mku na èelo da vidi imam li temperaturu. Bio se zabrinuo.

Hajde uzmi, meni za ljubav, samo komadiæak, navaljivao je Franz.

Neæu i neæu i neæu, rasplakao sam se, jer sam bio gladan, a pita je mirisala.

Pa zašto neæeš?

Zato što je prljava!

Šta je prljavo?, iznenadio se dundo.

Pita je prljava od tinte, odgovorio sam.

To ih je tako zainteresiralo da su zaboravili i zašto smo došli, ba-talili su i košnice i vrcanje meda, nego su me satima gnjavili i mamili da kažem kako je to pita prljava od tinte. Prvo se nisam dao, jer sam znao da na dobro ne može izaæi, a onda je Franz izvadio dva dinara iz džepa, stavio ih pred mene i rekao:

Tvoji su, ako kažeš!

18

gloria in excelsis

na posao, u Direkciju željeznica, pa mi je dao list papira, jastuèiæ i peèat, i rekao: Ajde, dedera sad ti muhurlejiši, da vidimo jesi li za èinovnika prvoga ili drugog èinovnièkog reda! I kad sam vidio da moj peèat ostavlja ista krila na papiru, ista slova iako ne znam èitati, i isto je okrugao kao njegov, oduševio sam se pa sam tako muhurlejisao sve dok dundo Vilko nije posvršavao sve poslove u kancelariji. I naravno, prsti su mi ostali zamrljani tintom.

Ne prinosi ruke licu ako Boga znaš, zavapio je tad dundo Vilko! Ko lizne tintu, taj se namah razboli od kuge.

Eto, rekao sam, dundu Franji i Franzu, pita je prljava od tinte, a vas dvojica æete dobiti kugu jer vam dundo Vilko nije rekao da se od tinte dobiva kuga.

Njih dvojica su se najprije zgledali, dundu ama baš ništa nije bilo jasno, ali Franzu je na koncu sinulo pa se poèeo smijati, Glavatièevo je odjekivalo i grmilo od njegovog smijeha. A kad se konaèno smirio, dundu je nešto rekao na njemaèkom. Spomenuo je Anðu i pružio svoje dlanove prema nebu. Dundo Franjo me je ljutito pogledao, pa se zacrvenio i uhvatio za glavu, a Franz ga je grlio i govorio:

Ima mali pravo, moja je Anda dušu dala za kancelarije.

Sutradan, dok smo se vlakom vraæali u Sarajevo, dundo Franjo mi je objašnjavao šta su tetovaže. Rekao je da se tetoviraju mornari, da ih, ako se utope u oluji, familija mrtve može prepoznati. Neki drugi se tetoviraju iz obijesti, a žene u Kaknju i Kreševu tetoviraju se da nešto ne zaborave. Ne zna se šta ne smiju zaboraviti, jer je to nešto davno zaboravljeno, pa se danas tetoviraju samo zato što znaju da su njihove matere i babe bile tetovirane. One isto ne pamte o èemu se tu zapravo radi, o kakvoj tajni, ali su tetovaže vidjele u svojih baba- i matera. I tako, ono što se ne smije ni za živu glavu zaboraviti, zaboravljeno je tko zna kad. Ništa mi nije bilo jasno, osim što sam nauèio da se od tetovaža ne dobiva kuga.

I opet je mirisala Anðina krompiruša dok nas je Franz krajem augusta 1934. vozio da sahranjujemo pèele. Dundo Franjo je šutio i gledao niz prašnjav put, Mladen i Dragan su se svaðali tko je kaka-njac, a tko usranac, jer je jedan roðen u Kaknju, a drugi u Usori, dok je Franz iz kabine na sav glas pjevao neku njemaèku pjesmu. Èini mi se istu onu koju su, nekoliko godina kasnije u filmskim žurnalima, pjevali Hitlerovi vojnici.

Bio sam još djeèak, taman onoga uzrasta kada si, po prvi i posljednji put, u stanju jednako razumjeti djeèji i odrasli svijet. Znao sam

19

znao sam i zašto je dundo tako tužan. Njemu su pèele bile malo manje od rodbine i prijatelja, a malo više od ostalih ljudi na svijetu. I sad ih ide sahranjivati. Nisam razumio samo Franza, ali ni on samoga sebe, nesretnik, nikada neæe razumjeti.

Dundo je otvorio košnicu. Stajao je malo zagledan u mrtvi pèelinji svijet, pa bi je zatvorio i nastavio do druge. Nakon što je obišao posljednju, samo je digao ruku, a mi smo, bez rijeèi i pitanja, krenuli prenositi košnice na sredinu livade. Mali Dragan je s dundom sakupljao suho granje, bilo je vedro, zrak je bio kao kristal u prstenu, nisu se èule ptice. Zapravo, ništa se nije èulo. Sveèaniji trenutak nisam doživio.

Kada je planula lomaèa i proširio se miris meda i voska, pomislio sam zašto tako ne može mirisati u crkvi. Tamjan nije Kristu drag. Tako su mi krenule suze. Dundo je plakao, plakao je Franz, i Mladen. Dragan je

stajao nekoliko metara od nas i gledao u vrhove cipela, kao da je loptom razbio susjedov prozor i sad èeka da se otac vrati s posla.

Eto, tako je to bilo krajem augusta 1934, bistrog i èistog dana kada smo sahranjivali dundove pèele. Košnice više nije postavljao kod Glavatièeva, nego se prebacio na Romaniju, jer je bliže Sarajevu. Franz je uskoro otišao u penziju, a nije od toga prošlo ni pola godine, kad li se Anda, prava zdrava, srušila mrtva dok je u vrtu brala salatu. Srce, rekli su. Njemu je nakon toga prahnulo da bi se vratio u Frankfurt. Na dopisnicama koje je svakoga mjeseca slao dundu je u prvo vrijeme pisalo: «Dragi moji, ja sam vam dobro! Kada æete mi u vizitacije, uz Majnu, na pivo i kobasice?« Poslije je pisalo samo: »Dragi moji, ja sam vam dobro!», da bi na zadnjoj dopisnici koja je stigla stajalo: «Dragi moji, najdraži Franjo, treba li ti šofer za Glavatièevo? Ako treba, misli na mene, ja bih došao.«

Bilo je to pred Božiæ 1940. Dundo Franjo je èitao Politiku, vijesti iz svijeta, slušao je Radio London, a mene bi, kad sam dolazio iz Beograda na dopust, pitao je li istina. Valjda jest ako tako piše, odgovarao sam. Pa šta æe biti s Franzom? Ništa, rekoh, isto što i s drugim Nijemcima. E, jadan Zeljko, pa nije ti on pravi Nijemac.

Sredinom aprila 1941. dundo Franjo je s prozora svoga stana gledao kako ustaše razbijaju židovski templ. Prièao mi je o tome kada sam prvi puta došao iz baze u Raj lovcu. Tetka Olga je iznijela govedsku juhu, zveckao je srebrni escajg po porculanu, a on nije prestajao.

Dundo, a zašto ti to meni govoriš?

Ustao ie od stola, odmakao zavjesu s prozora i mirno, sasvim

21

Doði, pa vidi šta je ostalo!

Dundo, ja sam samo domobranski pilot.

Nakon ruèka je otišao na posao, bio je dežurni u Direkciji željeznice, a meni je ostalo još dva sata do povratka u vojarnu u Rajlovac. Ležao sam na otomanu, tetka Olga je heklala u fotelji, Mladen i Dragan su bili negdje vani. Šutjeli smo baš onako prisno, kao što šutiš s ocem ili majkom. I onda je u neka doba, ne dižuæi glavu od igle i konca, onako u miru, da ne znaš brine li se ili se gorko šali, progovorila:

Vani rat, a on ti povazdan samo kune pèelinju kugu, onu iz 1934. Veli, da nije bilo toga, nikad ne bi rasturao košnice na Glavatièevu. A Franz bi ostao u Konjicu, jer bi imao društvo i jer bi mu bilo nezgodno ostaviti ga bez prijevoza. Ne bi se vraæao u Njemaèku. Eto, to ti moj Franjo vergla bez prestanka. E pa, majka mu stara, gdje je to pèelinja kuga ubila èovjeka!

Ispustismo tako dvije bombe kod Glavatièeva, jednu æemo u Neretvu, a ostale æemo nad morem. Sve bi bilo lako i sve bi prošlo za ne upamtit da nije one koju smo bacili na bivšu Zemljoradnièku štedionicu, ispred koje je bio sat, pred kojim bi mi, djeèaku, dundo Franjo uvijek govorio: Puno je sati, ubit æe nas tetka ako zakasnimo na ruèak! Muèi me ta bomba, na koga je pala i gdje je eksplodirala, kao što dunda

muèi pèelinja kuga. Ne možeš si pomoæi èim poèneš tako misliti. A nisi balvan, niti si Alban, pa da ne misliš.

Šteta, rekao je, koja jebena, jebena, jebena šteta!

Pod nama se zelenila Neretva, po boji joj se vidi da je gotov rat. Jutros baš nitko po nama nije pucao.

Sarajevo, jutro 2. aprila 1945, 6 sati i 15 minuta

Pa kad je konaèno zabrujalo, i u daljini se zatresla zemlja, nama ludovima kao da je pao kamen sa srca. Poèeli smo i disati, a uši nam polegnuše kao u lovaèkih pasa nakon što se oznojeni vrate iz lova. Tako se zaèu i kevtanje:

Može li ovo biti Rajlovac?

Ma jok, nego Hrasnica, pukla je kod remontne radionice... E, vala nije, nego je Cengiæ Vila. Da je Rajlovac ili Hrasnica, ne bi se tako èulo.

A da je Cengiæ Vila, ti bi se veæ usro od straha!

Te V in ma ie 1' ti tri meni srnvoriš?

A gdje je ova udarila? Može biti kod kasarne Jajce...

Ne kaže se Kasarna Jajce, nego Kasarna princ Eugen Savojski, javi se profesor Hošek, kao i uvijek s neèim što nikoga ne zanima. Koga briga zove li se nešto Jajce, kao što se zvalo za Turaka i Kraljevine SHS, ili se zove po princu Eugenu, kao što se zvalo za cara Franje Josipa. Ali džaba, takav ti je Hošek, vazda nekoga nešto ispravlja, bit æe da se zato nije ni ženio. Koja bi ga takvog trpila.

Nakon što se èula i osjetila peta eksplozija, zavladala je tišina. Prošao je prvi val, svi znaju da æe nakon nekog vremena naiæi i sljedeæi, ali ljudi ne osluškuju. Nakon što su se jednom rasprièali, neæe umuknuti do kraja uzbune. Tako je svaki put, i tako æe biti dok god bude rata i bombardmana. A ja raèunam da ne može još dugo. Otkako se iz stana Pube Levija iselio feldvebel Zorn, naš kuæni ver-mahtovac, osjeæam daje gotovo. Nikome ništa ne govorim, ali znam šta mi je èiniti. Kad se spuste iz šume i priupitaju me gdje sam bio i šta sam radio, reæi æu da sam bio kljuèar skloništa. Što je, pošteno govoreæi, i istina. Marta 1941. operirao sam kilu, jugoslavenska mobilizacija me je mašila jer sam bio u krevetu, svejedno što sam bio rezervni kapetan, ni kralju Petru nisu trebali kilavi kapetani. A Nijemcima i ustašama, brate, nisam bio kapetan nego raèunovoða. Nisu me trebali jer su imali previše i svojih raèunovoða, a i nije bilo previše toga što bi se trebalo raèunati. Pa eto, drugovi, ako je grijeh to što sam postao kljuèar za sluèaj uzbune i bombardmana, a vi mi sudite!

Neæe oni mene ni pitati gdje sam bio i šta sam radio. Kad bi ovakve ispitivali, ne bi do kraja vijeka svi bili ispitani. A ni to ne bi bilo po pravdi, jer bi se ispitali samo živi. A tko bi provjerio šta su radili mrtvi? Eto, Puba Levi, živjeli smo cijeli život vrata do vrata. Njegova mati Palomba na svijet ga je donijela pola godine prije nego mene moja Marica. S jedne strane zida on je tulio, dok sam se s druge strane ja raðao. Igrali smo se u dvorištu, ispred šusterske radnje Avde Gomiljaka, on nas je gonjao sa šilom u ruci jer mu

rastjerujemo mušterije. Pa je jednom zbo Pubu šilom u guzicu, pa ga je stari Sa-lamon tužio sudu. Veli, šuster mu je umalo ubio sina, pa su dolazili žandari i istražitelji, a ja sam im kazao, jest, Avdo je htio ubiti i Pubu i mene! Zatvoriše tako radnju Avde Gomiljaka, samo zato što je Pubu Levija malo bocnuo šilom.

Onda smo skupa išli u školu, ja sam propadao, on je prolazio, ali na kraiu smo oboiica dobili hlieb u ruke. Išao sam mu na oèev spro-

22

gloria in EXCELSIS

u hotelu Central bio na svadbi. Osim što smo bili komšije, bili smo, hajde da tako kažem, i prijatelji. Sve do jednom.

Moja Stefanija odnekud je donijela maèka Gabrijela. Bio je sasvim bijel, crvene njuške, a oèiju plavih kao u djeteta. Pogleda te, a tebi se uèini da to ne može biti životinja. Govorio sam Štefaniji - bona nebila, grijeh je hajvana ljudskim imenom zvati, ali èim bi me on pogledao, ja ušutim. Jest bio Gabrijel, kao anðeo, ni nadbiskup Šariæ ne bi ga drukèije zvao.

Zbog Gabrijela me je prestala pozdravljati stara Palomba. Rekoh, tija Palomba, da vam ponesem cekere, teški su! A ona ni da me pogleda, kao da me nema, nastavlja dahtati i stenjati uza stubište. Ja sam veæ odavno skinuo cipele kad ju èujem da otkljuèava vrata. Šta li joj je, Bože dragi, da nije pošemerila pameæu, pa ni komšije više ne prepoznaje?

Proðe od toga dva mjeseca, kadli sretnem Pubu ispred katedrale. Kiseo ko limun, usta mu se tako skupila da ih jedva otvara na - dobar dan.

Šta je bilo Puba, reci mi!

Uhvatim ga za ruku, držim, ne dam mu da proðe. On ništa, samo šuti i gleda negdje okolo, kao da æe naiæi tramvaj pa da mu ne pobjegne.

Šta god da je, red je da mi kažeš. Odrasli smo zajedno!

A on mi govori - pitaj svoju ženu, ona æe ti reæi!

Elem, šta je bilo: Gabrijel bi, kao i svaka maèka, šetao simsom, obilazio oko zgrade od jednoga do drugog prozora, tako da je stara Palomba umislila da joj piša u saksije te da su joj zato uvenule bego-nije. Dolazila je Štefaniji da se žali, a moja žena joj je najprije razumno pokušavala objasniti kako su saksije visoèije od Gabrijela i da nema naèina da se ispisa po cvijeæu, ali stara ni da èuje, nego samo ponavlja da su joj se zbog naše maèketine, tako je govorila, osušile begonije. Stefanija ju je više puta zamolila da Gabrijela ne naziva maèketinom, ali ona bi na svaku molbu dvostruko ponavljala.

I kako je završilo, zašto me Palomba ne pozdravlja, a Puba me jedva gleda?, pitao sam ženu.

Rekla sam joj da nas ostavi na miru.

Šta si joj još rekla?

Da Gabrijela ostavi na miru.

A ona?

KaWn mp niip crarrt Ha ipHnn markprinii 7nvpm Oahriiplnm

23

Marš napolje, kurvo æifutska! Tako sam joj rekla. Nisi trebala.

I nije trebala, znala je to i ona, ali džaba sad. Što je bilo, bilo je, nismo u školi pa da idemo na popravni. Znala je stara Palomba, kao što je i Puba znao, šta Štefaniji znaèi taj maèak. Ako smo sedmu godinu u braku, a još nam se nije rodilo dijete, i najgori tokmak bi shvatio, to znaèi da ne možemo imati djece. Žena mi je nerotkinja, drao sam se na Pubu kad sam ga sljedeæi puta sreo, Stefanija je ja-lovuša, sami æemo ostati, bez roda i poroda, shvati, èovjeèe, šta njoj Gabrijel znaèi!

Moja mati nije æifutska kurva. I nemoj mi se više javljati, nikad više. Dabogda vrag odnio i tebe i tvoju ženu!

Nije prošlo puno, a ja se vraæam s posla i imam šta da vidim. Gabrijel leži na linoleumu pred vratima, trza zadnjim nogama, a na usta mu izbila pjena. Stefanija, kad ga je vidjela, samo je bez glasa kliznula uza zid. E, mislim se, Puba, moj Puba, imate li duše koliko u zjenicu stane!

Nakon što je Gabrijela nestalo, Stefanija se izmirila sa životom. Kao što se izmire starci nakon što narode djecu, podignu unuke i znaju da su na ovome svijetu svoje obavili. Bog je ugodio da im tad postane svejedno, pa umiru bez velike muke. E, baš tako se izmirila moja Stefanija a da nije proživjela ni pola ljudskoga vijeka. Poèela se gasiti, da bi se na kraju, deset godina kasnije, i ugasila. Gledala me je dok je umirala, a znao sam koliko bi joj bilo lakše da je nad sobom imala plave Gabrijelove oèi.

Nikad mi nije rekao - izvini komšija! Nikad me nije pogledao. Prošao je kraj mene dok sam palcem utiskivao rajsneglu u drveni dovratak, nije ni pogledao zašto to radim, a ja sam stavljao njezinu osmrtnicu.

Eto, takav je èovjek bio Puba Levi, takva je bila stara Palomba, a njih nitko sutra neæe upitati gdje su bili i šta su radili. Oni su mrtvi. Sjeæam se, bilo je to 23. aprila 1941, kad me je iza sna prenulo lupanje na vratima. Ali vjerujte, nisam se ni pomakao. Znao sam i tko lupa, i zašto lupa. Nije redarstvo, nisu ustaše, nemaju me zbog èega tražiti. Nisu ni Džemidžiæi, ni Sunariæi, ni Krajinoviæi, ni Sulejmanpašiæi, nemaju oni razloga lupati. Znao sam da je Puba, èuo je da poèinje, nije spavao od straha nego je gledao na ulicu, svu noæ bi pušio i gledao hoæe li netko uæi u dvorište, znam to, s kreveta bih mu vidio žar ciga-

rptp n ciH io *riHir\ rio Hrilovp i car! cp ciptir* mpnp Vtnrt* Ha (Ja cWlnnim

24

Gloria in excelsis

Mislio sam, e Šimune, ako sad popustiš, nisi èovjek! Ako se di-gneš i primiš ih kao da se ništa nije dogodilo, ako ih sakriješ dok ne proðe, ako uèiniš ono što bi, možda, uèinio netko drugi, ili bi i ti uèinio nekome drugom, samo ne Pubi Leviju i staroj Palombi, ako se samo pomakneš s postelje, popišat æeš se po Stefanijinom grobu! I eto, nisam se pomakao. Ali tko to zna osim mene i dragoga Boga? Ne znaju to oni koji æe sutra siæi u grad i pitati nas šta smo radili dok ih nije bilo, ali i kad bi znali i kad bi me pitali, znam šta bih im rekao. Uèinio sam ono što sam morao, i ništa preko toga. Spavao sam kad je bilo vrijeme spavanju. Spavao sam kad je spavao svaki onaj kojemu je savjest mirna i nema se èega plašiti. A Pubi Leviju, zna to crna zemljica, savjest nije bila mirna.

Jest, sledila mi se krv u žilama kad sam im èuo glasove. Jedan je vikao - Izrael Levi, a Puba mu je odgovorio - nema Izraela, ja sam Josip! A da nisi Isusov æaæa? Pa su se neki smijali. E, baš njega jutros tražimo...

Poslije je nastala vika, èuli su se krikovi za koje ne znam èiji su, da bi se nakon desetak minuta sve smirilo. Tijela su im pronaðena na Vracama. Logornik Skorvatzv prièao je da je medu petnaestoro leševa naðen i onaj babe Metuzalemuše, žene od najmanje sedam-sto i pedeset godina, možda i starije, vršnjakinje starozavjetne Rute, pa da je leš poslan na obdukciju u Berlin jer je, izgleda, bilo Zidova koji bi nadživjeli i najduži životinjski vijek pa ih se može usporediti s biljkama, recimo bukvama. Logornik je vjerovao u to što govori. U ludim vremenima izlude i ljudi. Ja sam, meðutim, znao da je to leš stare Palombe.

Mjesec dana stan Pube Levija bio je zapeèaæen, a onda se doselio feldvebel Zorn. Veliki gospodin, to se odmah vidjelo. Nosio je bijele oficirske rukavice, a stubištem se penjao tiho i na prstima da ne uzne-mirava komšiluk. Grabio je po dvije stepenice, lijepo je bilo gledati ga, nikad se ne bi uspuhao. Ljudi bi popodne po mirisu, finom francuskom, koji se dugo zadržavao u haustoru, znali je li se Zorn vratio s posla. Žene su hvalile Boga što nam je dodijelio njega, a ne kakvog ustašu ili domobrana, lièkog kabadahiju, Hercegovca ili Krajišnika. Takvi nisu pravili razlike izmeðu šume i grada, nego bi se po obraèunu s bandama u istoènoj Bosni nastavljali osveæivati nad prvim komšijama. Prièao mi je Hošek, u njegovoj zgradi su bila dvojica takvih da se nisi smio zakašljati u vlastitome stanu, a kamoli šta drugo, jer su na svaki Šum Kili 11 stanill nnontn r\rrv\7aliti i rl^cr^n^i^iti cirat-r\rTa Kil/-*

25

ljudi znali reæi, baš ovi moji iz skloništa, e, blago tebi Šimo, u tebe je u zgradi bila samo jedna židovska familija, a ne tri ili pet kao kod nas, pa sad nemaš belaja s novim komšijama! Ama, nije to, nego ja imam feldvebela Zorna, ljudinu i gospodina! Ne da nemamo belaja, nego se osjeæamo sigurnije jer je on tu.

Nije puno o sebi govorio. Jednom sam ga pitao odakle je, ali kao da me nije èuo. Pitao sam ga je li oženjen, ima li djece. Kazao je da se takva pitanja ne postavljaju njemaèkim oficirima. Rekao sam mu da nam je drago što je tu i da su prije njega tu stanovali naopaki ljudi, a on ništa. Samo me gleda, smješka se i klima glavom. Nikad nije ušao na rakiju.

Da se o kome drugome radi, mislio bi kako i nije neki èovjek. Ili da me gleda s visoka. Ali Zorn nije gledao s visoka, nego kao da nije bio s ovoga svijeta. Zdrav i jak, a pametan. Kad bih ga vidio, osjeæao sam kako

mi bubrezi ne rade dobro, leda mi se koèe s godinama, a noge od roðenja krive, kreševske, kao da sam na buretu jahao. Od takvih kao što je Zorn ozdravlja svijet. Znaš da æeš do smrti ostati takav kakav jesi jer si od loše japije naèinjen, ali svejedno ti se èini da ga je dosta gledati i veæ si zeru jaèi i pametniji. Kao u narodnim prièama, napiješ se vode s izvora i od nje ozdraviš i pomladiš se. Meni je feldvebel Zorn bio ta voda, i ne znam šta se dogodilo da je sve ukrivo pošlo pa æe takvi izgleda izgubiti rat.

Nije meni trebao Radio London, znao sam da Njemaèka stoji loše na frontu kad je haustor prestao mirisati po Zornu. Je li mu nestalo francuskog parfema ili ga je prekrio vonj podrumske memle i pseæe mokraæe, to nisam siguran. Ali bio je to loš znak, nakon kojega su slijedili još gori. Dan pred Božiæ sreo sam ga dok se vraæao s posla. Nije više preskakao stepenice nego je išao jednu po jednu. Nisam vidio umornijeg èovjeka, iako se penjao brže od mene. Ali nije mu, brate, pristajalo da ide uz stubište kao obièan svijet.

Prije dvije sedmice pokucao je na moja vrata. Uplašio sam se kad sam ga vidio jer me nikad nije tražio. Skoro da pomislim kako i ne zna da iza tih vrata živim.

Ja odlazim, rekao je, i vjerojatno se neæu vratiti. U stanu ostavljam neke stvari koje su mi drage, radio, servis za èaj, nekoliko slika. Ne mogu ih ponijeti sa sobom, ali bih volio da pripadnu vama, a ne nekom nepoznatom. Doðite i uzmite to.

Dotad je valjda prošlo i dvadeset godina otkako sam posljednji ut bio u stanu Pube Levija. Nisam znao da æe mi baš to biti važno,

26

GLORIA IN EXCELSIS

stegne ga oko srca... Gledam onu istu zelenu fotelju u kojoj je sjedila stara Palomba, vazda s bijelom kapicom na glavi. Mogu li samo malo sjesti?

On se nasmiješio i sjeo na otoman preko puta. Gledao me je nekako tužno, ali ništa nije govorio, niti je od mene tražio da nešto kažem. Sjedili smo tako i šutjeli, kao da je dugo vrijeme pred nama. Uèinilo mi se da stara Palomba nije imala druge mane osim te što je previše voljela svoje begonije. Drukèije æu misliti èim se dignem iz njezine fotelje, ali kao da je to važno. Tada mi se èinilo da je vražje cvijeæe za sve krivo.

Ovdje je živio netko vaš? Jeste li vi Židov?, pitao je, na šta sam pišnuo u gaæe od straha. To mi se dogodilo samo još jednom u životu, kad je pred kovaènicom u Kreševu na mene nasrnuo žandarmerijski konj.

Ali feldvebelu Zornu je bilo svejedno. Pitao je kao da mu je svejedno, ali je pitanje bilo strašno, pa ga na takav naèin nisam mogao èuti. Tek kasnije sam shvatio da mi je tako rekao da je Njemaèka izgubila rat, pa da bismo trebali razgovarati kao što razgovaraju dvojica u nekoj dalekoj mirnoj zemlji. Ili bismo trebali razgovarati kao da rata nije ni bilo.

Uzeo sam sve stvari koje su Zornu bile drage. Napomenuo mi je da pripazim da ustaše ne saznaju da u stanu imam radio aparat. I još je rekao da su svi predmeti koje mi ostavlja lièno njegovi, da ne pomislim kako dijeli nešto što mu ne pripada.

Stan Pube Levija ostao je prazan. Nisu ga zapeèatili, niti je dolazila inspekcija. Ja šutim, nikome ništa ne govorim, pa ni logorniku Skorvatzvju. Nije to moj posao, a i draže mi je što je stan prazan.

Eto, ja se zamislio, pa i ne èujem kako se sklonište razbrbljalo. Ona trojica bi veæ i karte razbacila, ali èekaju da im ne promakne drugi val bombardmana, kada æe se opet licitirati, a može biti da i opklada padne gdje je koja bomba pala. Samo se gospoda Angela Antunoviæ, stara Anða Borojeviæ, trese od straha, kao i uvijek kad je u skloništu, ili èim prede kuæni prag. Plaši se Skorvatzvja gore nego što se Puba Levi plašio onih koji su na kraju i došli.

E, bona Ando, èega li se ti bojiš u ovaj nevakat, šapæem joj na

uho.

A ona me hvata za ruku i govori: Nemoj me, sine, tako zvat. Omaknut æe ti se kad i drugi èuju.

Kao da svi ne znaju kako se Anda zove. Osim logornika Skorvat-

27

Kreševo, prvi tjedan maja 1765.

U svoj vakat æe, s Božjom milošæu, i mjesec maj. Prozelenilo i prolistalo skoro preko noæi, a prilika je da su i kruške i šljive rodile bolje no inaèe, za okrjepu narodu i za bratske svaðe oko meða. Najvažnija vijest je da je kuga izgleda uminula, vrag neka ju nosi obijesnima, jer zadnji od nje pomriješe evo ima deseti dan. Meðu braæom je uzela dvojicu, onu kojima imena neæu spominjati, ali reæi æu, i napisati, zašto ih krijem. Da se njihov rod ili surodnik ne srami toga što su uèinili kada ovo bude èitao. Reæi æu samo da je jedan bio iz Kune, s Pelješca, a drugi da je rodom Ljubušak.

A evo zla koje nehatom poèiniše: dijelili su istu æeliju i u njoj su od duga vremena i zle navike pušili duhan na lulu. Govorahu im iskusnija braæa - nemojte, bit æe belaja, borovina plane kad na nju vruæe nasloniš èelo a kamoli ne bi od kresiva. Nisu slušali. Pelješanin odgovarao da mu prituži, srce mu se stegne, pa mu se mrije ukoliko ne zapali duhan. Rekao sam mu da se vjerujuæi pomoli èim prituži jer ništa èemer ne rastjera kao molitva.

I tako sve do jednom. Na uskršnje jutro nisu dobro udunuli lulu, bila im žurba, te nam izgorje manastir. Znao sam da je to, niko mi nije trebao reæi, kao što je znao sve i jedan brat, ali se èekalo da njih dvojica kažu. Ne rekoše, nego ih kuga pomori. Sve je, pa i to, Božja volja. Grizlo ih u duši, postali su slabi, pa lako ih kuga pod svoje uze.

Sahranismo ih kako je i red, pod istim križem kao i druge, i da u istu knjigu redovnika ostanu upisani. Bog zna kakvo su zlo uèinili, ali kako nije bilo od zle namjere, raèunam pravedno je da ljudima ostane zatajeno koji su.

Toliko za danas neka je zapisano.

A barem jedna dobra vijest ostaje izvan knjige. Ona da je djeèak Ilija Barišiæ, sin Matin, ozdravio! A od èega je ozdravio, u tome se mišljenja meðu braæom razilaze. Jedni kažu da se dogodilo èudo, da je Ilija ozdravio od kuge, te da nam tako Bog daje nekakav znak. Drugi govore da se od kuge ne ozdravlja nego da je Ilija bolovao od druge bolesti, vjerojatno krzamaka, pa je zato ozdravio. I zašto ne bi bilo da se u vrijeme kuge neko razboli i od krzamaka. Pogotovo dijete. Prvi onda kažu kako je u drugih slaba vjera, a ovi njima odgovaraju da nije do vjere nego do bezvjere baba kreševskih kojima se svako malo uèine prikaze i aveti, pa sad od krzamaka prave kugu.

Prepiremo se tako u štali, na poèinku, što od stvarnog razloga, a

28 Gloria in excelsis

lu misu napamet zna. Ja ne znam šta bi mislio i na èijoj bi strani bio. Bliže mi je vjerovati da je Ilija prebolio krzamak, ali niti sam siguran, niti bi to drugima govorio. A ne bi govorio jer mi se èini da je svejedno je li kuga, pa nam Bog tako daje znak, ili je krzamak, pa nam Bog kazuje primjerom da se u doba teške morije jedan djeèak razbolio od bolesti kojoj ima lijeka, a koja kugi samo nalikuje. Ne vidim razliku izmeðu tih znakova, èini mi se kako i jedan i drugi isto govore.

Ali drugima, pa ni braæi, ne bi prenosio ono što mnim. Niko nije na suhu nauèio plivati, a neke su misli kao plivanje u rijeci. Dok ti same ne doðu, brat tvoj ne može ih reæi, a doðu li nikad, onda je Bog htio da ostanu tajna.

Ono što znam da moram èiniti jest da ih sprijeèim da meðu narod puste glas o èudu. Iliji bi to bilo gore od kuge, jer bi postao ono što nije, a narodu bi ubilo nadu. Kuga æe iznova doæi, možda veæ sljedeæe zime, ili, daj dragi Bože, tek za dvadeset zima, pa neka narod pamti i neka vjeruje da je bio jedan koji je od kuge ozdravio. Nada ne èini zlo. Zato, neka ništa ne govore ni jedni ni drugi, ni oni koji kažu da je Ilija pobolio od kuge, ni oni koji kažu da je prebolio krzamak.

I dok se Ilijom bavismo, stiže iz èaršije glas o promjeni paše, Celik-paše, silno rdava i bezdušna èovjeka, koji je fratre gulio dok ih ne bi ogulio, a ni domaæim Turcima nije bio drag. Otišao je kako je i došao, bez dobra glasa i pozdrava, baš kao da nije ni bio i kao da mu se dani provedeni u Bosni neæe raèunati u život. Ali hoæe dukati koje je, velju, nabrao više za sebe nego za carevinu. Zamakao je s pratnjom kroz Višegradsku kapiju i dabogda se ne vratio nikad.

Kajmekan novog paše, beg Dženetiæ, istog je dana zasjeo i po obièaju sebi pozvao sva tri gvardijana, fojnièkog, sutješkog i ovog našega kreševskog, koji ostade, eto, gvardijan štale i alatnice, i kugom izmorenog naroda koji je veæ, ostavljen bez prave brige i pouzdanja, poèeo gubiti pamet i predavati se praznovjericama svake vrste.

Dolazi tako jedan od braæe Karivana, otucaèa i klinèara, sve snažnih ljudi, kovaèkih ruku debljih od javorova stabla, a pameti plitke ali stamene, da mi kaže kako mu, eto, veæ nekoliko dana, taman otkako je stala morija, nekako u akšam kuæi prilazi komšija Šimun Paškvan i traži da namire raèune. Govorim

mu, namiri ih ako imaš i možeš, a ako nemaš, reci mu da se strpi. A Karivan stoji, nešto bi mi ko rekao, ali ne zna kako.

Nije, ujaèe, što meni dolazi, nego mi i djecu plaši. A raèune namiriti ne mogu, ni danas ni na sudnji dan, pošto nisu moji nego

29

slio da ti izmoliš, tebi æe se, ujaèe, primiti. Neka mi Šimun Paškvan dolazi kad mora, neka išæe i dug koji ne mogu vratiti, ali neka nema sikiru posred èelenke, da djeca ne gledaju.

Tako mi govori, a ja ne znam šta æu: bi li mu kazao da to što on vidi nije Šimun Paškvan, nego je prikaza koju mu ja ne mogu potjerati, veæ mora sam što usrdnijom molitvom, ili da mu obeæam da æu se moliti i nadam se da æe mu se od obeæanja pamet razbistriti i neæe viðati ono èega nema.

A ko ti je taj Šimun Paškvan?, upitah ga, baš kao da mi je obièno što mu dolazi.

Ne znam. Govore mi da je bio šukundjedov ploèar.

Kako znaš da je baš on?

Dalo mi se u pamet èim sam ga vidio. Ništa mi nije morao reæi. Šta ti se još dalo u pamet?

Da je istina što kažu i da ga je šukundjed ubio. Pa sad posred glave nosi Karivana sikiru.

Nema ti, bolan, toga. Mrtvi se ne vraæaju.

Ovaj se, Boga mi, vratio. A ti mi, ujaèe, pomozi.

I šta æu drugo nego poðoh s njime da u akšam èekamo Šimuna Paškvana. Ne uðoh u kuæu, veæ naložih neka nam žene iznesu dvije cjepanice. Sjest æemo na njih i zajedno uglas moliti krunicu, sve do akšama i do noæi, pa Šimun Paškvan sigurno neæe doæi. Nije po pravilu i obièaju, ali onaj koji je sastavljao crkvena pravila i obièaje nije mislio kakve æe nas nevolje spopadati u ovoj žalosnoj nevjernièkoj zemlji.

Koliko god puta ponoviš molitvu, znaj da nisi vodenièki mlin pa da melješ vazda isto, nego rijeèi izgovaraj s uvjerenjem, taman kao što potok stalno razlièito žubori.

Tako sam kazao Karivanu, znajuæi da on drukèije neæe razumjeti. Ali nisam kazao sebi ono što sam morao, pa se u sam akšam pojavila prikaza sa sikirom u glavi. Da se zove Šimun Paškvan, znao bi i da mi nije reèeno. Iskao je da mu se namiri dug, pa se, ne èekajuæi odgovor, okrenuo i otišao. Zamakao je u šiprag, a nas dvojica ostali smo s naša dva rozarija i pravo se ne zna koji je u tom èasu bio kovaè, a koji fratar. Za sebe æu reæi da nisam bio ni jedno ni drugo.

One zle godine kada je Eugen na Bosnu poveo silnu ordiju zava-diše se u kreševskoj èaršiji dvojica ljudi. Jedan je bio od soja i ponosa, s imanjem, držanjem i uzdanjem kako i u nevjernièkoj carevini nešto vrijedi, a drugi je bio sirotinja pusta, osim snage u rukama i tvrde viere niip imao ništa. Prvi ie kazao da æe se ordiia kršæanskoea kralia

30

GlORIA IN EXCEISIS

je da ostanemo dalje od tog belaja. Na to ga drugi htjede podgovoriti da poðu za ordijom, Turcima vrate po ljudskoj i Božjoj sve ono što su navolje nanijeli, pa onda preko Save, u Požegu, Ilok i Ðakovo, gdje peèene kokoši s nebesa padaju èim na njih pomisliš, a pšenica raste kako nama trava. To se prvome nije jako svidjelo. Rekao mu je neka ne luduje i da je prokleta ona zemlja u kojoj peèene kokoši s nebesa padaju, jer zašto bi, da nije tako, Bošnjake iz èista mira u nju vabili. Drugi si, pak, nije dao opepeliti, teške su rijeèi na plitke duše pale, rekao mu je neka se turèi ako mu po volji nije da za kršæanskom ordijom poðe, na šta je prvi potegao sikiru iza vrata i drugome raskolio glavu. I nije se pokajao ni u smrtnome èasu.

Ovu prièu nikad nisam èuo, niti vjerujem u nju. Dala mi se i ostala skupa s Karivanovom prikazom. Takve praznovjerice nisam osjetio i nisam znao da je moguæa. Bog kažnjava ohole. Oholo je bilo o sebi tako misliti meðu narodom koji je izgubio pamet, a na vjeru ga se i tako vazda trebalo podsjeæati.

Zalegoh èim stupih u dom koji naslijedismo od krave i volova. Ognjica me sasvim sputala da mi je kroz glavu prošlo da se više neæu diæi. Osim kužne bolesti još i drugih ima. Brat Augustin je bdio uz mene, stavljao mi obloge i slušao kako buncam. Veli da je razabrao ovo: antikrist s visina po ljudima baca peèene kokoši! Kaže da se nasmijao od srca, pa mu bi žao što se smije meni bolesnome. Smirio sam se malo pred jutro. A probudih se, kao i svakoga dana, malo prije šest. Bolesti je sasvim nestalo. Bio sam lakši na nogama nego inaèe. Bit æe zato što fra Augustinovi oblozi i zdravom dobro èine.

Iz Sarajeva doðoše dobre vijesti od gvardijana. Beg Dženetiæ sklon je fratrima i ugodit æe da nas paša primi oko dozvole da sagradimo samostan kakav je bio. Dadosmo Dženetiæu šezdeset i tri groša da odsad, pa koliko bude trebalo, bude naš zastupnik i zagovornik u carskih vlasti. On taj novac primi, ali ne rade ruke, nego sa strane i ne gledajuæi, kao da èini grijeh.

Ne proðe dugo i veæ sutradan stiže zao glas, koji objasni zašto se beg Dženetiæ tako snebivao. Ne samo da se nije za nas u paše založio, nego ne htjede mu ni pripustiti gvardijana s pratnjom. A ove je takav jad shrvao da su, umjesto da se odmah zapute prema Kreševu ili da odu u župni dvor gdje su bili na konaku, kao kakve barabe pošli u prvu mehanu. Gvardijan govori da su tako uèinili nadajuæi se da bi tamo mogli sresti koga od pomoæi, ali ne znam ima li toga koji bi mu vjerovao. Kada se nomoæ traži u mehani? Nikad, brate koliko ia znam

31

jednog Talijana, imenom Giuseppe Stradivari, koji je nekoliko puta u zadnjih deset godina noæivao u manastiru, a znali smo mu još i strica, imenom Antonije, koji je u Kreševo dolazio još prije pedeset godina. Mladi se bavi istim poslom kao i stari: uvijek dolazi s proljeæa, luta okolnim šumama i bira stabla javora, ali ne svako nego samo ono koje mu je po æeifu, a takav je jedan od stotine stotina javora, jer biranje nikad nije trajalo kraæe od dva mjeseca. U ta dva mjeseca Giuseppe si, kao što mu je obièavao i amidža, leglo u šumi napravi, zanoæi u peæini ili se, ako je blizu, dovuèe nama u samostan. A na pokraju

sijeèe jedno jedino stablo, pa ga danima reže, a kad ga sasvim sreže, ono što ne baci obièno stane na tovar jednoga ili dva konja. Potom ode u Sarajevo, tu saèeka dubrovaèki karavan, pa s njime nastavlja putovanje. Tako vazda èini mladi Stradivari, u dlaku isto je èinio stari, a narod se, kršteni i nekršteni, navikao na njih pa se po tome je li na proljeæe izostao Latin veæ poèelo raèunati kakva æe godina biti.

Elem, Giuseppe je za ovu godinu ranije završio s poslom te je u mehani kratio dane pred polazak dubrovaèkog karavana. Našima se silno obveselio, a èim je vidio da se oni ne vesele, zapeo je da mu kažu šta je na stvari. Gvardijan isprva nije htio, da ne traži vraga govoreæi strancu kako je pašinu kajmekanu dao šezdeset i tri groša, a ovaj ga prevario. Giuseppe je navaljivao da mu kaže, pa kako mu navaljivanje ne bi ni od turske ni od hrišæanske, a Boga mi ni od nama bliske kršæanske fele, gvardijan se nije umio dugo odupirati i na kraju mu reèe kakva je stvar. A kad mu je ovaj odgovorio da bi mu bilo dosta i pola sata da ugovori susret s pašom, gvardijan je mislio da se Giuseppe ruga te mu je priprijetio:

Pripazi se ti šta govoriš, da koji od nas ne provjeri šta je tvrðe, drvo za tambure ili tvoja glava!

Nije, oèe, drvo za tamburu nego je za violinu, a vi od mene popijte rakije. Brzo æu natrag.

I tako ode Giuseppe, a gvardijan i dvojica braæe iz pratnje ostadoše sa svojom mukom. Najgore prisjede fra Valentinu, Dubrovèanu kojeg u životu nikako da proðe višak finoæe, pa se za sve i svašta srami. A u nas, ne hvaleæi razloge, jedino sramote nikad ne zamanjka. Neugodno mu jadnom što gvardijan razliku ne zna izmeðu tambure i violine, a kako bi je i znao kad i vukovi bježe od torova ako u blizini naš gvardijan zapjeva. Ne daj Bože da se sazna, ili da koji iz pizme zapiše, pa da se pamti.

Ali kao što reèe, tako Giuseppe i uèini. Eto ga natrag, nije prošlo

mi cifi TTi^a „ noVo eto /~\ r\ r>~i «s K noèi n O r\C\Cta T-Vv\7*=»CfalJci^» CL* n A n O _

32

Gloriain excelsis

razgovori se s njima kao sa svojima, ali reèe da on odluku o izgradnji samostana donijeti ne može, nego se molba mora na Visoku portu uputiti. Na to mu tri kese dukata ponudiše ne bi li nam u Carigradu uredio ferman i drugo sve sredio.

Uspravi se paša, kao da je namah izrastao u jablana, natmuri se i nekako odalji, taman kao da su ga konji povukli na drugi kraj polja, pa kaza da nešto tako ne bi napravio da mu se i stotinu kesa nudi. Kako to reèe, tako i sijevnu pogledom prema kapiji, a naši se pokunjeno, poput maèka èim ukrade janjeæu džigericu, iskradoše van.

E, što ne uze te tri kese, makar nas i prevario, jer nas je ovako za-deverao misliti šta mu je. Nikad ovako nešto nije bilo. A ono što nikad nije bilo, obièno je gore od svega što je bilo. Pa daj Bože da nije tako.

Britanska zrakoplovna baza na Jadranu, veèer 2. aprila 1945.

Jedan aparat se nije vratio u bazu. Romeo i Mogadishu su, dakle, nestali. Svi koji su sudjelovali u prvom valu govore da su iz više taèaka bili mitraljirani. Zašto po nama nije pucano? Ne znam. Nitko ne govori ni zašto je prekinuta operacija. Predao sam izrvještaj i izašao van ispred baraka. Sutra vjerojatno neæe biti akcija, pukovnik Boell rekao je da smo sa Sarajevom gotovi. Narednih dana Titova æe vojska uæi u grad. Njemaèke jedinice povlaèe se prema Savi, svi vlakovi su zaustavljeni, pruga je prekinuta kod Doboja...

Da smo kasnili samo jednu minutu, ili da je zapovijed ranije stigla, ne bih ispustio bombu iznad bivše Zemljoradnièke štedionice. A da nije bilo prekida akcije i da sam ih sve bacio na Sarajevo, sad ne bih o tome razmišljao.

Zašto me muèi ta jedna?

Ne znam ni to. Bogu se prispalo, pa ljudi ne znaju, rekla bi teta Kate Laptalinka kad god ne bi imala odgovore na više od dva pitanja. Zašto jutros nije bilo salate na placi, zašto ne stiže vlak od Mostara sa Sarajlijama i zašto nema kiše, iako je okrenulo na buru? Bogu se prispalo, pa ljudi ne znaju

Prièam to Johnu Terrvju, Ircu aviomehanièaru, a on mi govori da mu je sve jasno, to što mislim na tu jednu bombu, i da je sretan što avioni koje popravlja ne idu na Belfast.

Napravio bih diverziju, pa da je i sam Hitler u Belfastu, neæu da

33

Hoæeš li da ti govorim istinu ili da ti pomažem? Èini mi se da je bolje da mi pomogneš.

Bez rijeèi mi je pružio èuturu. Ovog puta unutra je šljivovica. Otkako ga poznajem, još od Napolija u zimu 1943, Terrv uza se nosi tu èuturu i puni je, ovisno o prilikama, razlièitim piæima. U poèetku bila je to grapa, kad se u proljeæe 1944. govorkalo da se premještamo prema Francuskoj, nabavio je konjak, pred zadarske akcije kupio je od viških seljaka lozovaèu, a kad je njemaèki radio javio da Winston Churchill odlazi u Moskvu da se pokloni Staljinu, Terrv je veæ drugoga dana u èuturi imao votku. Ako ništa drugo, on je najobrazovaniji èovjek u bazi. O svakom narodu ponešto zna.

Bogu se prispalo, pa ljudi ne znaju!

Prevedi to.

Govorim mu kako je to kad u Dubrovniku puše jugo, more smrdi od govana, izbija vlaga iz zidova, a ljudi polako gube pamet. Bogu se tada spava. Terrv me gleda, odmahuje glavom, veli:

Nije to. Prije nego što æe na spavanje, Bog ljudima uzima volju i snagu. Da ne rade gluposti dok njega nema. Eto, to znaèi ta tvoja izreka.

Iskapili smo svu šljivovicu, pa smo još neko vrijeme sjedili na pisti naslonjeni na avionski kotaè. Rekao je da nešto tmurnije u životu nije pio, te misli da se Romeo i Mogadishu neæe vratiti. Èak i ako su na vrijeme iskoèili, dolje æe ih zatuæi.

Takva je šljivovica, uzdahnuo je John Terrv.

Rastali smo se ispred baraka. On još neæe na spavanje. Uvijek posljednji liježe i prvi se diže iz postelje. Prièa se da ga nitko nije vidio dok spava.

Usnuo sam prije nego što sam spustio glavu na jastuk. Sanjam dunda Vilka, stoji ispred svoje kuæe na Ilidži i gleda njemaèku vojnu kolonu kako se kreæe niz Kasindolsku cestu. Svi su se zatvorili u kuæe, vire iza zastora, jedini on stao nasred kapije, naslonio se na grablje i gleda ih. Sta vi tu radite?, pita ga njemaèki pukovnik s licem vojskovoðe Slavka Kvaternika. Dundo Vilko odgovara da èeka nekog s kime bi igrao šah. Juèer je njemaèki kamion pregazio maèka Vilibalda, s kojim je do sada igrao, pa sad èeka da mu nadležni iz slavne njemaèke armije pošalju zamjenu ili da plate odštetu. Ništa od toga, odgovara njemaèki pukovnik, ukinute su odštete za pregažene maèke, šah je do daljnjega zabranjen. Dundo Vilko zamahuje grabljama, šiljci probijaju lubanju

™.l---_:L„ „ I.-™™ .,„:„!-----A„ Cl„..l,„ v„„^---:1„

34

GLORIA IN EXCELSIS

èasa kada sam ušao u baraku, iako mi se èini da je san trajao dugo. Koliko je lud, dundo Vilko bi bio u stanju izaæi pred kuæu dok se njemaèke jedinice povlaèe. A maèak Vilibald, što je bilo s Vilibaldom? Stigao je u dundovu kuæu onoga ljeta kada je pucano na Radiæa. Mama je zaboravila ponijeti boce za vodu, u kupeu je bilo užasno vruæe, a æaæa bi iskakao na svakoj stanici, tražio boce, ali ih nije bilo, pa bi uskakao u vagon kad bi vlak veæ kretao. Plakao sam, što zbog žeði, što iz straha da æemo izgubiti æaæu. Pred Mostarom je rekao:

E, sad nema brige, stojimo èetrdeset minuta, donijet æu ti more vode i još štrudlu s višnjama!

Ali vratio se bez štrudle, s dvije boce vode i novinama. Bio je blijed kao krpa. Na naslovnoj stranici Politike stajao je teški olovni naslov: Atentat u Skupštini! Sve do Sarajeva njih dvoje su razgovarali o onome što æe se nakon ovoga dogoditi. Æaæa je bio siguran da poèinje rat, da bi se negdje trebali skloniti, jer u Dubrovniku neæe biti sigurno, a mama je govorila da æe Radiæ sigurno preživjeti i da æe kralj srediti situaciju u zemlji. Šutio sam na svome sjedalu, nisam spominjao štrudlu, niti sam tražio bocu s vodom. Osušio sam se od žeði, ali mi se èinilo da je to sad sasvim neprilièno, kao da usred sprovoda izjaviš da si gladan.

Na Ilidžu smo stigli u samu zoru. Teta Slava je još spavala, a dundo Vilko nas je doèekao u željeznièarskoj uniformi, sa crnom trakom na reveru. Æaæa mu je rekao da skine to i da ih ne provocira. Dundo je bio više ljut nego tužan, poslužio nam je doruèak i otišao na posao.

Tog jutra voda je imala okus kruha. Mama je rekla - tiše, probudit æeš tetu Slavu!, a ona se uto pojavila u spavaæici, sva malena, veæ sam ju bio nadrastao, a uz noge joj se umiljavalo tek razbuðeno sivo maèe. Bio je to Vilibald.

Prevræem se po postelji i pokušavam se sjetiti što je na kraju bilo s njim. Znam da sam ga vidio kada smo opet za Božiæ išli u Sarajevo, a nakon toga ga više nije bilo u sjeæanju. Nevjerojatno je da smo dolazili na

Ilidžu a da nisam pitao gdje je Vilibald. Nisam ga valjda zaboravio izmeðu dvije posjete. Vilibald je nestao, muèilo me je gdje je nestao, zašto nisam pitao æaæu i mater, zašto im nisam pisao u pismu, ili tetku Olgu i dunda Franju, oni sigurno znaju... Tko æe izdržati do sljedeæeg javljanja ili pisma, jer mi taj maèak, znam dobro, više neæe silaziti s misli, kao kad se ne možeš sjetiti neke rijeèi, pa o njoj stalno misliš, i što više misliš, ona je sve dalje.

35

Sanjam dunda Vilka, sad se šeta Aleksandrovom ulicom u Sarajevu, prolazi kraj Velikog parka, a pukovnik s licem vojskovoðe Kva-ternika govori mu - ne idite tamo, zlo je što æete vidjeti!, pa pokazuje prstom prema Koševskome potoku. A dundo Vilko baš tamo hoæe, žuri da gleda to zlo. Pukovnik ga pušta - tako vam i treba kad niste pazili, govori mu i ljutit nestaje. Mene hvata strah, htio bih dunda odgovoriti, ali ne mogu, nemam glasa i nema me u mome snu. Pokušavam vikati, ne bi li me èuo s ove strane, ali ne èujem se, samo bezglasno zijevam. Dundo Vilko tako stiže pred Zemljoradnièku štedionicu i ja se od užasa budim.

E, noæas me postelja više neæe vidjeti. Oblaèim se i izlazim van. Tiho je i mirno, nigdje vjetra, sigurno je na moru bonaca, ali je do mora daleko, barem dva kilometra.

Idem do stražare, u njoj vazda ima budnih. Slušaju amerièki radio i kartaju. Da nije tako mirno, vjetar bi veæ donio zvuk trube ili saksofona.

Sarajevo, jutro 2. aprila 1945, 6 sati i 40 minuta

Sve mislim, danas æemo proæi mirno i bez džumbusa, kad eto ti logornika Skorvatzvja. Ulazi u podrum, pa sve otresa prašinu s rukava i kose, a prašine nigdje. Gleda u strop, pa samokresom džara po pauèini u uglu. Sve se bojim doæi æe mu luda, pa æe pucati u pauka. Pijan je, bit æe da se opet derneèilo u krèmi kod Sameka. Otkako su Nijemci napustili grad, ima ih koji se više ne trijezne, a ne znaš je li to od oèaja ili slave što ih Švabo više ne gleda. Kod Sameka je najgore. Mali Fiko, brice Derviša Æustoviæa sin, radio je do neki dan kao konobar pa nam je prièao. Došlo mu da bježi u šumu i spašava živu glavu, kakav samo lom prave kod Sameka. A gazda, naravno, šuti i trpi. Zna da mu druge nema. Ima i tri mjeseca kako više nikome ne naplaæuje ceh. Strah ga je i spomenuti da se rakija plaæa.

A Skorvatzv, jadan, do prije mjesec dana alkohol ne bi ni liznuo. Kad god ga ponudim, on kaže da je na dužnosti. Pa kako na dužnosti i u deset ujutro i u dva u noæi? Lijepo, govorio je, vazda sam ti ja, moj Šimune, na dužnosti. Da bi mi na kraju priznao kako se nijednom u životu nije napio. Eto, tako je bilo dok je vladao neki red. A kada je

npctolr* rprlp. mni ti ip ^Vortrat^r vavrein 1rr\r1 ^ampta (^rrtnplr ip ?q r»p

36

GLORIA IN EXCELSIS

u ramena, pa se pomièu èas lijevo, èas desno, misleæi da æe ih metak mašiti kad rikošetira. Nekoga æe sigurno pogoditi.

Logornièe, viknuh, doði, bolan, sjedi s ljudima!

Logornik žmirka, oèi mu krvave od dima i rakije, baš kao mladoj koja se dobro isplakala. Gleda èas u mene, pa opet u pauka.

Namjesti ciljnik, junaèe! Po bandi ožeži, krenu ga iz èista mira podbadati Dino Vukov, mladi brat šustera Ivice.

Skorvatzv ne spušta samokres, ljulja se i mršti, oèito bijesan na zemlju pod sobom, a ja gledam kako bih barabi zavrnuo vratom da ušuti, ali Dino Vukov ne posustaje:

Rod ne sramoti, nego pucaj! Svi te gledaju.

Logornik Skorvatzv se najednom umiri, lice mu se razbistri, pa konaèno spusti samokres i spremi ga u korice.

Misliš da sam pijan?, stajao je jedva pedalj od Dina Vukova, koji je sjedio na otomanu do Adila Ferizoviæa i Hamde Magbulina. Hamdo je neprestano miješao karte, a sad je stao, s pola špila u lijevoj, pola u desnoj ruci.

Misliš da je gotovo?, sabrano æe Skorvatzv. Uèini mi se da uopæe nije pijan. Pravio se, samo da vidi što æe tko reæi i koliko æe se tko uplašiti.

Dino Vukov nije odgovarao. Digao je glavu što je više mogao, pokušavajuæi gledati Skorvatzvja u oèi. Jabuèica u grlu išla mu je gore-dolje, kao da se sprema na tuèu. Logornik mu je bio tako blizu da bi ga i manje hrabro i ludo èeljade odgurnulo, ali Dino Vukov je znao da æe, uèini li to, imati ozbiljnih problema. Puno ozbiljnijih od engleskih bombardera.

Rat je izgubljen, je li? Odgovori ili æu ti kundakom glavu rasco-pati, nastavio je Skorvatzv opasno tihim glasom.

Oprosti Veljko, nisam htio, reèe Dino Vukov, shvativši da je došao do ruba. Mislim da se prvi put u životu nekome isprièao.

Logornik Skorvatzv se odmaknu od njega, pa s rukama na leðima, kao u nedjeljnom španciru, zadovoljno krenu u šetnju podrumom. A ljudi šute i sklanjaju poglede, vidi se da ih je strah da bi ih mogao nešto upitati. On uživa u tom strahu, ako je i pijan, to je jaèe od svake rakije. Zastaje pored Franje Holmana, bivšeg konobara iz Odeona, onoga koji nije pet minuta u životu šutio, a nesretnik Franjo se sav uvukao i usukao, došao manji i tiši od onog pauka, i smišlja što æe reæi upita li ga logornik je li rat izgubljen. Ali Skorvatzv nasta-

l/lia dalip r*a rlrvrtp Art Raqp Fncrl iirlnvirp pnwnn 'ZHenka nrnfesora

37

prije rata kao sindikalist robijao u Mitrovici. Ja sam ju, onako iz šale, jednom pitao gdje je Neven, rekla je - u Zagrebu radi na graðevini, da bi me nakon toga poèela izbjegavati. Svi znaju da je Neven u šumi, zna i Skorvatzv, morao sam mu reæi za one koji imaju roðake u partizanima ili su neèista podrijetla, jedino mu nisam rekao za staru Anðu, ali ni Bosu on ništa ne pita, nastavlja šetati i eto ga na kraju k meni.

Jesam, veli, napio sam se ko zemlja, pa sjede.

Jest, rekoh, svima nam doðe.

Ali meni nešto èesto u zadnje vrijeme dolazi.

Moraš nadoknaditi što ranije nisi pio.

Misliš da je tako?

A kako bi drukèije bilo.

Ušuti Skorvatzv, a šutim i ja, ne znam što bih više rekao, jer sam slagao i ovo dosad. Zna to on, kao što i ja znam. Pa u dva bespotrebna znanja nastavljamo èekati bombardere, sve dok on ne sklopi oèi i ne zaspa na stolici. A kako je zaspao, tako narod poèe zamoriti i došap-tavati se, Hamdo Magbulin je iznova miješao karte, Dino Vukov se pravio kao da ništa nije ni bilo, profesor Hošek je trijebio dlaèice s kaputa. Sve ih gledam i mislim kako nijedan od njih, kakve god pameti bio i kakav ga god karakter svijetom vodio, ne zna šta nas ovih dana èeka. Ne znam ni ja, ali osjeæam da æe biti strašno. A oni ne osjeæaju ništa. Osim Bose Fogl, koja èeka da joj se vrati sin.

Logornik Velimir Skorvatzv propio se zbog Luburiæa. Znam to, ne mora mi on govoriti. Prije odlaska feldvebela Zorna, dok još nije bilo znakova propadanja, znao je govoriti kako æe u Sarajevo uskoro doæi prva Poglavnikova uzdanica, èovjek koji æe srediti stvari u gradu. A jest da se imalo i šta sreðivati. Pola je šehera, pogotovo nakon zime 1943, odlazilo u Slavoniju u promièbu, po slaninu, brašno i jaja, a drugo je pola iz Hercegovine dovlaèilo bale duhana, vino i rakiju, pa bi jedni drugima za suho zlato preprodavali plijen. U isto je vrijeme sirotinja skapavala od gladi, bojovnièke obitelji nisu primale nikakvu pomoæ, rasipala se i na oèigled raspadala država, a da se nitko, osim nadbiskupa Sariæa i nekolicine idealista, ne bi poèešao iza uha.

Nije Skorvatzvja toliko muèilo što su se drugi dali u lopovluk, a još ga se manje ticalo to što je sirotinja ostala bez korice kruha. Gdje je on u svemu tome, dok jedni dovlaèe slaninu a drugi duhan? To ga tišti, i to mu mira ne da, još od ljeta 1942, kada je shvatio da sve neæe biti onako kao što je izgledalo prvih dana. Raspisala se èaršija na sve strane, frailice s Banjskog brijega nisu više èeznutljivo gledale za

38

GLORIA IH EXCEISIS

zdrave, rastjerani su i posljednji Židovi, opustjeli su duæani srpskih gazda, pa se više i nije znalo zašto si, i za èije babe zdravlje, navlaèio odoru, prisezao Poglavniku i izvrtao život naglavaèke. Nije on umio sa slaninom i duhanom, a i kako bi kad je kao pastorak mostarskoga financa uèio i nauèio da sve treba biti

po znakonu. Njega, kao i njegovoga oca Ferenca, vazda je morilo samo to što zakoni nisu kakvi su bili za Franje Josipa pa da se zna tko su gospoda, a tko je nesorta, nego su bili takvi da se nesorta bogatila, a gospoda je propadala. Kada je proglašena Nezavisna Država Hrvatska, pa je odmah reèeno da su svi Hrvati gospoda, a da æe nesorta biti oèišæena kao što se to radi u velikome njemaèkom Reichu, Ferenc je rekao svome sinu: Veljko, za mene je kasno, ali ti budi u prvom redu kad se bude dijelila pura!

I vala bi mu sin u prvom redu! Došao je u Sarajevo krajem aprila 1941, u sveèanoj odori i s briljantinom u kosi. Taman se bio otopio posljednji proljetni snijeg, a ja krenuo na Skenderiju kod tete Micike da joj vratim sokovnik koji smo od nje pozajmili dok je Stefanija još bila živa. Godinama me je gnjavila za taj sokovnik pa mislim se, hajde da joj ga odnesem, ako stara vještica umre, ostat æe mi sokovnik na savjesti. Kad li, kod Èobanije me zaustavi mlad i lijep ustaša. Traži isprave, ja mu ih dadnem, a on æe na to - poðite sa mnom! Nisam se uplašio, nemam zašto, ali svejedno mi nije bilo ugodno. Ne vraæa mi isprave, nego me negdje vodi, skupa sa sokovnikom teškim kao tuè. Ustaša žuri, a ja za njim klipšem i osjeæam se kao Židov Hirschl iz komedije u Oficirskome domu. Dovede me tako na ugao Kuloviæa ulice, a tamo leži èovjek i ne mièe se. Leži na trbuhu dok se pod njim vidno širi lokva krvi. Oko njega stoje ljudi, možda ih je desetak, a malo dalje i dvojica ustaša. Okrenuli cijevi prema skupini i ne mièu se.

E tu me je veæ uhvatio strah. Još æu, ni kriv ni dužan, završiti kao talac a da teti Miciki nisam vratio sokovnik.

Znate li tko je ovaj èovjek?, upita me i nogom ga izvrnu na

leda.

Platon Jeftanoviæ, rekoh, znam ga cijeli život! Baš Platon?, nasmija se ustaša koji me je doveo. Baš, eto, on. A šta je uèinio?

Ništa, samo je skoèio kroz prozor. Nisu nam htjeli reæi kako se zove, reèe, i nogom izvrnu Platona na trbuh. Plašio se mrtvih oèiju, pa je leš tako po potrebi prevrtao, za svakoga koga bi doveli na prepoznavanje. A ljude je, bit æe, od toga još veæa strava hvatala, nisu navikli da se mrtvi nogom prevræu i vieruiem da su mi bili zahvalni kada sam

39

Ne znam tko su bili ti ljudi, ali vjerujem da Platona nisu ni poznavali, jer zašto bi inaèe tajili kako se zove. I to pred uperenim pu-šèanim cijevima. Ili ga nisu znali, ili su ga zaboravili, jer Platon odavno nije izlazio iz kuæe. Ukoèila su mu se koljena i više nije mogao niz stepenice, a nije imao rodbine da ga iznosi van. Valjda mu je dodijao takav život pa je skoèio kroz prozor. Ali kako se mogao s takvim koljenima popeti na okvir?

S kime sam imao èast?, upitah ustašu dok mi je vraæao isprave.

Skorvatzv, rekao je, Hercegovac s maðarskim imenom.

Valjda nas je zbližio taj leš pa smo se od tada pozdravljali kao dobri znanci, a uskoro smo poèeli svraæati na kafu ili èaj kad bismo se sluèajno sreli u gradu. Prièao je o ekspedicijama u istoènoj Bosni i o varošici uz Savu pokraj koje se na jednome mjestu èuvaju svi koji bi mogli raširiti bolest. Otamo nitko ne može pobjeæi, govorio je, a ja sam mu vjerovao, kao što sam vjerovao da æe tamo završiti svaki onaj koji ruje protiv države ili ju bilo kako nagrðuje. Možda mi je i rekao o kojoj se varošici radi, ali sam odmah zaboravio. Previše je mjesta uz Savu da bi se svakome upamtilo ime. Prièao je Skorvatzv da nema ljepšeg osjeæaja nego kada bi usred zvjezdane noæi prolazio izmeðu baraka u kojima spava sav ološ Nezavisne Države Hrvatske. Pod èizmama škripi šljunak, vonja maslaèkovo mlijeko i tiho se èuje Sava.

Tako je bilo kad se èinilo da postoji još nekakav red. A kada je reda nestalo, ili kada je Skorvatzv shvatio da ga nikada nije ni bilo, pa su ga poèele žuljati èizme i plašiti vlastita odora, rasprièao se o tome kako æe u Sarajevo uskoro stiæi prva Poglavnikova uzdanica, nakon èega æe svaki špekulant i svaka hulja podnijeti raèun s kamatama. Pitat æemo sve koji su djecu poslali u šumu - gdje su vam, braæo Hrvati, vaši sinovi i kæeri?

Nisam mu povjerovao, a on je znao da mu ne vjerujem. Èuvaj se razoèaranja, govorio sam mu. A on bi meni: Vidjet æeš ti èuda, moj Šimune, èim nam krilnik stigne! Ako je krilnik, nije krilat!, lanuo sam jednom. A on se naljutio. Baš kao dijete. Ali nije tad izmeðu nas zahladilo, nego kasnije, dan nakon što je Luburiæ stigao u Sarajevo.

Malo pred veèer, èujem viku pod prozorima. Izaðem na prozor, kad dolje Skorvatzv, veli - spremaj se, da si za pet minuta gotov! Rekoh, šta je?, ne pitaj ništa, nego poði, neæe ti biti žao! I šta æu, uzmem kaput, navuèem cipele i onako u kuænom odijelu siðem pred kuæu. A Skorvatzv obukao sveèanu odoru, povješao medalje, miriši na mentol bombone kao kakav astmatièar, kaže:

40

Gloria in excelsis

41

Sjedosmo u crni mercedes, istim se takvim vozio feldvebel Zorn kad ne bi dolazio na motorkotaèu, a za upravljaèem Savo Trku-lja, moj predratni knjigovoða. Rekoh, Savo, šta æeš ti tu? A logornik se smije i govori - e, moj Šimune, Savi sam ja glavu spasio kad sam ga uzeo za šofera, a sad je veæi ustaša od mene. Fino, mislim se, neka i od Save ispade èovjek, bogme u moje vrijeme nije takav bio, umalo što u zatvor zbog njega i njegove aljkavosti ne odoh. Kako je taj knjige vodio, nije ni èudo da se Kraljevina u deset dana raspala. A sad ga eto, tem se prometnuo u Hrvata, tem je još i šofer ustaškome logorniku. Ali ništa ja ne govorim, samo šutim, kao što i Savo šuti. Neæe proæi ni deset dana, a Savo æe nestati skupa s pismohranom Ustaške nadzorne službe. I nije sad meni do toga što je Savo Trkulja ispao onakav kakvim ga ja poznajem, a ne onakav kakvim ga je Skorvatzv zamišljao kad mu je glavu spašavao, nego mi je do toga što me je Savo Trkulja vozio kod Luburiæa.

Dovezli smo se do vrha Sepetarevca i izašli pred lijepom i modernom kuæom, jednom od onih vila koje su tridesetih gradili lijeènici i bankari da èaršiji pokažu dokle su dogurali. Doèekala su nas dvojica

stražara, od glave do pete u crnom, bez ikakvih oznaka na kapi i uniformi. Uvedoše nas unutra pred mladog, naoèitog èovjeka, koji je prije izgledao kao amerikanski filmski glumac, nego kao hrvatski vitez.

Izljubiše se njih dvojica, a ja budala nikako da shvatim zašto me je Skorvatzv doveo. Zato da ih vidim kako se grle, da mogu drugima reæi kako je naš logornik, komšija naš, prijatelj s prvom Poglavniko-vom uzdanicom. Nije me Luburiæ ni pogledao. Ni tada, a ni kasnije kad smo jedan do drugoga sjedili u autu. A ni te noæi kod Andrije Zovka, kada se jelo i pilo, ni kasnije kada se od života dijelilo. Po Luburiæu bi se moglo raèunati da nisam ni bio prisutan, ali po Savi Trkulji raèunat æe se nešto drugo.

I, eto, sad sjedim u našem skloništu, kao službeni kljuèar, osoba od povjerenja i špici zadužen za red i mir u vrijeme zraènih napada u sedamnaestoj i dvadeset prvoj oblasti, a zapravo u našoj jednoj i pol ulici. Do mene sjedi Anða Borojeviæ i premire od straha jer joj je glava pijanog logornika Skorvatzvja pala u krilo. Ne usuðuje se probuditi ga, od straha se ne mièe, jedva diše stara Anða da logorniku ne remeti snove. Sklonište zuri u njih dvoje, jedni sažalijevaju staru ženu, a drugi bi htjeli da se logorniku u snu kaže koje je vjere ona u èije je krilo glavu spustio. Anða bi mu mogla biti majka, ali on nikada ne bi mogao biti njezin sin. Èudne su to stvari.

da se u miru i bez belaja raziðemo. I da više ne mislim na Luburiæa. Kreševo, drugi tjedan maja 1765.

Dedera, Marijane, poslušaj sebe dok se Bogu moliš, pa vidi da mu niste i ti i molitva tvoja zamalo dokundisali! Veæ drugi mjesec prolazi, a ono što išæeš od Njega samo raste, dok se ono na èemu Mu zahvaljuješ stalno smanjuje. Pa, majka mu stara, Marijane, da nisi pretjerao i da se usrdnost tvoja ne premeæe u oholost? Samo daj i daj i daj nam danas ono što æemo iskati i sutra! Prvo bi kuga, pa manastir pogori, ode iz Sarajeva naopaki paša, doðe u Sarajevo nadžak paša, za kojega više ne znamo zašto neæe ono što neæe. I što je najgore - ne znamo ni što hoæe, jer da to znamo, udjenuli bi se nekako u pašino hotijanje. A nakon što nas i to zgodi, doðoše dani od nièega. Od štale do alatnice, pa do zgarišta i natrag, samo lutamo po baštini svojoj i gdjekad se koja praznovjerica oèeše o nas, a gdjekad koju molitvom ludom našem gvožðarskom puku iz glave nastojimo izbiti.

Nego, hvali Boga, Marijane, a manje od njega traži! I zapisi ono što se dogodi, da drugi znaju kako u ovakvom sluèaju postupiti...

Bogu hvala što nam dade brata Agatona i što je sa nama, evo, veæ dvadeset i petu godinu. Kada se fra Valentin Beniæ 1741. vraæao iz Stambola, priðe mu negdje kod Soluna djeèak, tanak kao grana, kost samo što ne probije kožu, pa mu na turskom govori neka ga vodi sa sobom. Šta æeš mi ti?, uplašio se stari Valentin, koji je za života tri turska hapsa vidio, a nije bio, Bog da mu dušu prosti, neke junaène naravi.

Vodi me, veli djeèak, jer više nikoga osim tebe nemam!

A šta sam ti, biva, ja?, zaèudio se brat Valentin.

Tvoj sam jer mi tvoji u bojni ubiše oca i dva strica, ujaka i sve roðake. Mater i dvije sestre skapaše od gladi. Moje ime više nikome ništa ne znaèi, u koje god selo doðem, tjeraju me jer nisam njihov. Mnim da imaju pravo! Pripadam tebi i tvojima.

A kako ti je ime?

Muharem, ali me zovi kako te je volja.

I šta da èini brat Valentin kad su se u njemu jednako stekli dobrota i strah, a niti zna što bi s turskim maksumom, niti mu se gine ako ga usput s njime nadu. Sazna li iko, od Stambola do Kreševa, da uza se vodi Ture da ga prevjeri, ima da mu živom deru kožu s leða i

42

Gloria in excelsis

Pogleda brat Valentin oko sebe i nade na drumu kamen, okrugao i pljosnat s rupom na sredini, kao mlinski kamen:

Stavi ovaj kamen pod jezik i ne vadi ga šta god da bude! Kad ti nešto kažem, ti se pravi da razumiješ, èim nikoga ne bude, reæi æu ti tvojim rijeèima što sam govorio. A ti slušaj i pamti! Spasit æeš glavu i sebi i meni. Ime ti je Agaton.

Bog ih obojicu na putu saèuva te stiže fra Valentin Beniæ s djeèakom sve do Kreševa. Koji ti je ovaj?, ispitivala su braæa. Dijete, ljudi Božji, nije vukodlak ili slijepi miš, zaboraviste kako dijete izgleda!, on se ðoja ljutio samo da ga dalje ne ispituju. Zovnu ga gvardijan k sebi, pita ga - gdje si, bolan, Valentine našao to dijete? Našao ga putem, skapavalo od gladi pa ga poveo, da je štene ili lisice ne bi me toliko ispitivali nego bi ga nahranili! A zašto ne progovori to tvoje dijete?

Pa èovjeèe Božji, vidiš da je mutavo! Mutavo, ali bistro!

I kako onda, tako i danas, zauvijek za brata Agatona ostade prièa Valentinova. Kad god je na svoju ruku, a ti odmahni rukom i kaži - mutavo, ali bistro! On se tad nasmije i vazda popusti. Drago mu je sjeæati se brata Valentina, kao što se drago sjeæati svakome koji dobrim odvagne to što je živ.

Šutio je Agaton dvije godine dana, a onda ga je fra Valentin Beniæ odveo gvardijanu i kazao mu:

Sad ispljuni kamen i reci koji si i èiji si!

Agaton je tako progovorio našim govorom, isprièao sve o sebi, i to da su mu naši u bojni ubili oca i dva strica, ujaka i sve roðake, a mater i sestrice skapaše od gladi pa nema više nikoga osim nas, te prije od ostalih brata Valentina.

I šta bi sad od nas, Muhareme, htio?, upita ga gvardijan.

Najprije, da me ne zovete tako.

Zašto?, zaèudio se gvardijan.

Zato što me po tom imenu samo iz kabura i s ahireta ima tko zvati. Živima sam Agaton.

A po kojem æe te imenu dragi Bog poznati? On to zna i nije na vama da pitate.

Izmuèio je Agaton gvardijana da se o tome do dana današnjeg prièa, ali je gvardijan bio rad da ga se na škole pošalje pa da nam se kao redovnik vrati. To mu je bila želja, a kako je bio bistar i oštar u misli kao sablja, manastiru je mogao samo dobra uèiniti. U iskrenost njegova obraæenja živi nemaju prava sumnjati, kao što se ni mrtvima ne može

43

on neæe s mirom u duši doèekati. Oèaj i gnjev nikad dobro ne èine, pa se gnjeviti ne treba ni na opakoga pašu koji ni za sto kesa dukata ne bi izvidio da nam iz Stambola ferman stigne, manastir da podignemo onakav kakav je bio.

Tako mi se brat Agaton u misli dao, nakon što sam sebe sa strane èuo kako se ovih mjeseci molim Bogu, i stalno išæem, a jedva da hvalim i zahvaljujem. U današnji dan hvala Mu na njemu, i u svih dana od života, hvala Mu.

Zaredaše lijepi dani, a naša se obitelj dobrano osula. Onu dvojicu pomete kuga, a drugi poðoše gdje æe im biti korisnije i bolje. Poglavari odrediše da novaci poðu u Kraljevu Sutjesku, tamo novicijat da završe, jer ovdje im nema fajde. U Sutjesci ostade i bivši definitor fra Anto Nejlemoviæ, jer se zbog èireva na nogama ne mogaše vratiti. Ne upamtih po dobru tog Zepèaka jer je kreševskoj braæi za pet dukata prodao jedan mali sat, od milostinje kupljen za njegova gvardijanstva. Veli Anto, trebaju mu ti dukati, jer mu od redovnièke oprave fali plašt! Kao da su nama ostali naši plaštevi i kao da sutješki samostan nije dovoljno bogat da mu taj plašt nabavi. Ali neka i Ante, po imenu ga spominjem, jer ona dvojica manastir nehatom spališe, a on dukate uze po svojoj volji i pri zdravoj pameti. Nama sat i danas radi, spašen od vatre, nikad se ne kvari i dobar nam je baš kao da je živ.

Odoše još dvojica braæe, svaki za svojom sreæom, ali im ništa zamjeriti nemam. Ode, mimo svojih želja, i onemoæali fra Franjo To-miæ. Na rukama smo ga do Fojnice nosili, jer hodati ne može, a on plaèe, sve suza za suzom, lovci bi nas mogli po suzama pratiti, pa se žali nevolji golemoj što ga pod stare dane u surgun šalje, da umire u dalekom svijetu. Govorim mu:

Franjo, brate mili, pa otkad je Fojnica daleki svijet, nema do Fojnice popišaj puta, dvaput da zec kod Kreševa skoèi i eto ga veæ pred Fojnicom!, govorim mu tako ne bi li ga na smijeh okrenuo, a znam i sam da lažem i da je umiruæem daleki svijet svaki pedalj izvan sobe u kojoj je živio.

Ali ne ode fra Mato, onaj što je birvaktile iz Iloka stigao i za kojega se pravo ne zna zašto je dolazio. Šuti i èeka šta æe dalje biti, a ne daj Bože da po njegovome bude, jer bismo batalili carske fermane i samostane, pa pošli u zemlju u kojoj, vrag neka je nosi, peèene kokoši ljudima u krilo padaju.

Takav je izvještaj o onima koji su otišli te onome za kojeg bi bolje

bilo da niie ni dolazio Takvo? æu ca s Rrvžinm nnmnrn i tad -irrpmpnci

44

GLORIA IN EXCELSIS

A sad, zašto vremena za pisanje nemam! Kao i po svakoj zloj godini, za rata, kuge ili požara, ili - kako u nas to jest - za godine od svih zala odjednom, rodile voæke, grane im se do zemlje pod plodovima savijaju, izraslo trava svih vrsta, otrovnih i ljekovitih ponajveæma. Brat Augustin se živim èudom èudi, pa veæ govori kako samo što nije i žeženo zlato iz zemlje izniknulo. Upregnuo nas sve raspoložive da za njega beremo trave i svakojake bobe pa ih slažemo i sušimo da se po likaruši naðu, za svaku boljku po dvije-tri.

Èinimo to od potrebe i od koristi, ali i od duga vremena, da manje mislimo o onome što se ne da smisliti, kako samostan da postavimo gdje je vavijek bio. Na ledini se Bogu pomolimo, na ledini misu držimo, pa proðe gdjekoji Turèin, i po vlastitome hatoru i naravi uèini što mu je po volji. Neki se smije, neki stane, pa dovu izuèi su-protivu rijeèi Božjoj, a neki, dušu da ne griješim, na vrhovima prstiju proðe, ama da i glavu maslaèka u hramu ne raspuhne, u žalosti jer je došlo vrijeme da Kreševo crkve i manastira nema, a vazda se po crkvi i manastiru znalo.

Zapisati još valja èim se stigne kako je imam kreševski Alija Ahmiæ uèinio bogougodno djelo te je èesmu u Musleminu sagradio i svojim je imenom obilježio. Navršio je šezdesetu èekajuæi nasljednika, dvaput se ženio, jednom udovac ostajao, ali ni jedna mu ni druga žena ne mogaše zanijeti. Drugima se takva nesreæa èesto u pizmu dade, bilo da su od krsta ili su od lune, ali njemu nije. Znam Aliju kao tužna èovjeka, nikad da se nasmije, i fratra i muselima pozdravlja kao da mu je mrzak, tako da bi ga se pobojali oni koji ga ne znaju. Oni koji imama znaju, drukèije to vide. Nikad od zle rijeèi ili od zla djela, svjedok bih mu bio da ni zle misli u njega nema, kada bi se to imalo kome svjedoèiti, a od pomoæi svake vrste èim se pomoæ zatraži. Kad je vidio da mu se bliži smrtni èas, odluèio je sagraditi èesmu. Veli da je po njegovoj vjeri to obaveza prema Stvoritelju, a ja mu odgovorih da vjere nema bez takve obaveze, i Aliji bi drago. Ono što mu nije drago, te mu i ne rekoh, jest da u djelu njegovome bogougodnome ima i zera obiène ljudske taštine. Otiæi æe s ovoga svijeta, a da poroda ostavio nije, pa neka ostane èesma da ga se po njoj pamti. Ako je i grijeh, sitan je, ja za sitnijega ne znam. A možda i nije. I nije na meni da sudim, na meni je da hvalim, pa stoga tako i èinim.

45

Britanska zrakoplovna baza na Jadranu, 7. aprila 1945.

Oko podneva javljeno je da su jedinice Titove armije sasvim ovladale Sarajevom, slobodne su cestovne komunikacije prema Mostaru i Zenici, sporadièna pucnjava èuje se iz pravca Nahoreva... Otišao sam u kancelariju kapetana Rosija i zamolio ga da telefoniram. Nazvao sam Direkciju željeznica, nisam oèekivao da æe mi se itko javiti, samo sam htio èuti kako telefon zvoni na dundovom radnom stolu. Ako zazvoni, to znaèi da su svi dobro i zdravo. Rosi me je uvjeravao da su telefonske veze u prekidu, moraju biti zbog tajnosti vojnih operacija, dobro je ako i telegraf radi... I dok je on blebetao, ja sam slušao signal u slušalici i zamišljao crni dundov telefon, koji ima zvon stare rashrndane vekerice. A onda se javio glas:

Konstruktor reda vožnje Franjo Rejc, na usluzi!

Dundo...

Zeljko, bolan, pilot naš... Jesam, dundo, ja sam. Jeste li svi živi? Hvala Bogu, svi! Osim pokojnih. Reci tetki da sam pazio na vašu kuæu.

Sto jest, jest, ni cigla joj ne fali, samo si nam prozore poizbijao iz stoko va.

Dundo... Zeljko moj...

Prekinuo sam vezu, a dundo neka misli da se prekinula sama od sebe. Skupilo mi se u grlu i ne bi bio red da pred Rosijem pustim suzu. Dobar je èovjek, ali brbljiv, do veèeri bi cijela baza znala da je major Èurlin plakao.

Plašio sam se dunda pitati je li bomba pogodila Zemljoradnièku štedionicu i je li živ sat pod kojim mi je uvijek govorio: Puno je sati, ubit æe nas tetka ako zakasnimo na ruèak!

Johna Terrvja našao sam u radionici. S dvojicom pomoænika petljao je nešto oko elektriènih agregata. Pozvao sam ga na stranu i upitao ima li uza se kakve rakije.

Nešto slavimo?

Da, rekoh, osloboðeno je Sarajevo, a moji su živi. Svi osim pokojnika!

Rekao je da ga za sat i pol èekam u masliniku iznad sela. Nije mi se dalo to vrijeme kratiti u kantini, a ne znam što bih u barakama u ova doba. Slobodni ie dan. liudi ili SDavaiu ili su nošli u mjesto da kao

Gloria in excelsis

Pošao sam do sela, na zidiæu ispred škole sjedile su tri cure, jedva da su navršile šesnaest, jedna je rekla: A vidi lipa Ingleza, Gospe moja! E, je ti lip, ka da ga je more izbacilo, bunila se druga. Šuti, moga bi razumit!

Osvrnuo sam se, one su zašutjele, a meni to ne bi dosta nego rekoh:

Nije me more izbacilo, ali jest avion.

Cure skoèiše sa zidiæa i potrèaše niza stranu. Smijale su se punim pluæima, da ih je bilo lijepo slušati. Iako je kratko trajalo, znao sam da æu pamtiti taj smijeh. Po njemu æe se jednom znati kada je prestao rat.

Ispred krème Sedmi brat, za drvenim stolovima nejednake velièine, domaæi su se miješali sa strancima i gostima u odorama saveznièkih vojski. Veliki kuhinjski stol oko kojega se nekada moglo okupiti cijelo pleme zauzela je grupa partizanskih oficira. Medu njima je general, suhonjav, orlovskoga nosa, s brkovima amerièkoga glumca. Poznavao sam ga jer je ljeta provodio u Dubrovniku, u društvu nekih Francuza, pa sam dugo mislio da je i on Francuz, sve dok mu jednom nisam prišao i pokušao prodati školjku iz koje šumi more. U školi sam imao odliku iz francuskoga, ali nikako da smislim kako bi se na tom jeziku izrekao šum mora iz školjke, pa sam mucao i petljao, a on je najprije strpljivo èekao i potvrdno klimao glavom, kao uèitelj kada ðaka navodi na pravi odgovor i kad mu je dosadilo, samo je odbrusio: Marš, bre, barabo! Kec ti je i na polugoðu i na kraju godine!

Pobjegao sam posramljen i izbjegavao ga tog i sljedeæih ljeta, a on bi me uvijek prepoznao i pozdravljao me, naravno na francuskome, s kraja na kraj Straduna. Kako sam odrastao, sram nije nestajao, nego je bivao dublji i intenzivniji. Sve dok mi dva ljeta pred rat, dakle desetak godina nakon što sam mu pokušao prodati školjku, nije prišao i zagrlio me:

Znate li vi, mladi gospodine, šta bi jedan francuski pesnik, moj dobar poznanik, dao samo da je mogao èuti derana dok objašnjava kako u školjki brblja more ? Izvinite, nisam tad imao nameru da vas zavitlavam...

Pred njegovim sam se oèima iz ljeta u ljeto mijenjao, kao što se svaki mladunac ljudski mijenja i postaje èovjek, ali bi me uvijek prepoznao, valjda po sramu. Prije mjesec dana prvi put sam ga sreo u selu. mimoišli smo se do kozioi stazi, na iako me ie ooeledao u oèi.

Drugo poglavlje_47

je nešto bilo èudno, osjetio je moju nelagodu, ali tko zna kako ju je protumaèio. Konaèno smo jedan drugome postali stranci, kakvi smo trebali biti otpoèetka.

Pogledi su nam se sreli, general je klimnuo glavom, odgovorio sam mu kao èovjeku s kojim se više od dvaput sretneš na tramvajskoj stanici.

Za manjim stolovima, noænim ormariæima iz djevojaèkih soba, psihama naciklih zrcala, stoliæima kakvih ima u svakoj dalmatinskoj kuæi, a ne služe nièemu nego da na njih poštar odloži pismo koje je stiglo iz Èilea ili Australije, te svakojakim dijelovima namještaja koji su se tek za ovu priliku nazvali stolovima, sjedili su lokalni ribari, sovjetski pješadinci, oficiri nove talijanske vojske, amerièki mornari. Ispred krème Sedmi brat, pod murvom èiji æe plodovi po bijelom kamenju i po uniformama svih saveznièkih vojski uskoro pustiti svoju tamnu krv, krèmar je iznio sav svoj namještaj, izuzev kreveta i kredenca, i namještaj iz kuæa brojne svoje braæe. Osim, možda, onoga s kojim ne razgovara, jer i takav se brat uvijek naðe.

Ostao sam još malo, praveæi se da tražim poznato lice ili da sam s nekim tu dogovorio sastanak. Zabavljalo me je gledati te ljude, a pokušavao sam meðu njihovim glasovima razabrati glas partizanskoga generala koji više nije imao s kime razgovarati na francuskome, i znao sam da bih mu u nekoj drugoj prilici, recimo da sam popio litru Ter-rvjevog viskija ili barem toliko meke šljivovice, svakako prišao i dreknuo: Koga, bre, ono nazva barabom? Propustio sam nešto zbog èega æu jednom žaliti, otišao sam u maslinik iznad sela. Sjeo sam na meðu, pogledao na sat i zapalio cigaretu. Irac bi uskoro trebao doæi.

Dvadeset sedam je stabala. Treæi put ih brojim i uvijek je dvadeset sedam. Znaèi - provjereno. Ne znam koliko su masline stare, moglo bi im biti trideset, pedeset ili sedamdeset godina. Maslina rano ostari, nakrivi se, izbora i pretvori sva u kvrge i èvorove, ali joj starost dugo traje. Mrtav je onaj koji je ova stabla sadio, kad god da ih je sadio i od èega god da je umro. Ako je stradao u Galiciji, na Soèi, u Bukovini ili na maršu preko Albanije, svejedno u kojoj od dvije vojske, ako je umro od španjolske gripe 1915, od tuberkuloze svih narednih godina ili - zaèudo - od srca, kako umiru pijanci i gradska gospoda, ako su ga u ovome ratu ubili Talijani, ako je poginuo kao partizan, negdje u Bosni, ako mu je dušu otrovala modra

galica ili ako se samo ugasio kao devedesetogodišnji starac, taj èovjek bio je mlaði od maslina koje je posadio. Tek dvije ili tri. najviše pet godina, one su rasle mlaðe od nie-

48

GLORIA IN EXCELSIS

Moji u Sarajevu su živi. Akobogda, dobro su kao i æaæa i mater u Dubrovniku. Svi su živi osim pokojnika, što bi rekao dundo. Cijeli dan mislim je li mu se omaklo, je li to neka nova sarajevska uzreèica, je li neka stara na koju sam zaboravio ili za nju nisam èuo, ili je Mladena imao na umu? Tek je bio maturirao kad su ga uvojaèili i poslali u Slavoniju. Da je èovjek maslina, devetnaestogodišnjake ne bi slali u rat, jer bi pred regrutnim komisijama izgledali kao starci.

Bio je kraj maja 1942, maturanti Prve muške gimnazije slavili su ispred Kasine, u ljetnim odijelima i lakiranim cipelama, sa žirado šeširima na glavama. Od jednog njemaèkog oficira u Rajlovcu, zvao se Hans Olof, pozajmio sam fotografski aparat. Mladen je htio da ih najprije fotografiram s razrednikom Višnjickim, a da ih zatim pratim po gradu. Išli smo u Direkciju željeznica, kod dunda Franje i Vilka, pa u elektriènu centralu, gdje je radio otac malog Joze Ivanèana, i u poštu kod oca Ferida Buljubašiæa, a poslije smo obilazili gradske birtije, radionice u predgraðima i èaršijske radnje koje su držali oèevi, ujaci i strièevi ostatka bande. Petnaest mladiæa sa žirado šeširima i ja šesnaesti, u odori hrvatskoga zrakoplovca, bili smo èaršijsko èudo za taj dan. Poznati i nepoznati htjeli su se slikati s maturantima. Izaðe pekar iz radnje, vièe - Ilija, bolan, jesi li to ti, ne poznam te s tim šeširom, jesam èika Kruno, ko bi bio neg ja, a jesi li to, blago æaæi i materi, svršio gimnaziju?, jašta nego svršio, oslobodilo me mature, pa gdje æeš sad, Ilija sine, na studije u Beè ili u Rim, ne znam èika Kruno, moram vidjet, ma ja, neæe škola pobjeæi, idi se ti fino odmori i proveseli, a dalje æe sve po redu... Za nama ide balavurdija, i oni bi se slikali ili traže kunu, dvije, vele - Bog æe vam na školama pomoæi ako date, a meðu njima, gledam, naðe se još i pokoje Ciganèe. Godina je 1942, kad svaki èovjek još nije pošao za svojom sudbinom.

A Mladenu drago što sam došao iz Raj lovca i donio fotografski aparat. Obeæao sam da æu tražiti dozvolu, petak je i nije dan za redovite izlaske, nisam znao hoæe li me Džal pustiti, ali eto, pustio me je, Hans je pozajmio aparat, obeæao da æe osobno izraditi fotografije. Èinilo se da je to jedan od onih dana kada èovjeku sve ide od ruke i kada se èini da je i sa svijetom krenulo nabolje. Uopæe mi nije bilo blesavo kada je pekar upitao Iliju kamo æe, u Beè ili u Rim, iako sam znao da Ilija, kao ni ostali, neæe vidjeti ni Beèa ni Rima, nego æe tražiti naèina kako da saèuva živu glavu. Mladen me grli, drago mu što ga vide s roðakom u avijatièarskoj odori, ni njemu to nije obièna vojna uniforma, nije ono od èega njegov otac okreæe

49

Jungom i Stipanèiæem, danas zakletim ustašama. Mladen nije tvrd i gnjevan poput oca. Dundo me ne bi ovako na ulici grlio, dundo ne grli uniforme... Zajedno su slušali vijesti Radio Londona dan nakon što je Hitler napao Englesku. Luðak, rekao je dundo. Da, luðak, potvrdio je Mladen. Malo kasnije dundo je otvorio prozor i bacio radio s petog kata. Mladen ga je zaèuðeno gledao. Bacio je radio jer se na Mladenovom licu nije vidjelo šta misli o Hitleru.

Ispred Kasine smo pjevali Gaudeamus i pili malinovac, sve dok jedna starija žena nije u prolazu dobacila da smo obijesna mladež jer pjevamo dok negdje ljudi ginu. Jozu Ivanèana je to pogodilo, potrèao je za njom, zgrabio je za ruku i pokazao na mene:

Kome ti, baba, govoriš, ono je ustaški pilot!

Baba se otrgnula i pobjegla, a Jozo se dogegao kao veliki pobjednik i važno mi namignuo.

Znaš, rekao sam mu, nisam ti ja ustaša.

Znam Zeljko, ali neka se baba usrala!

Tako se i završilo matursko slavlje. Šutke smo se vraæali kuæi. Obojica smo bili ko popisani, iako jedan drugome ne bismo mogli objasniti razloge. Vjerojatno zato što razloga još nismo ni bili svjesni. Ne znam je li on doživio tren kada se èovjeku život sam od sebe objasni, nadam se da nije, jer bi njegov nestanak time bio još strasniji, a meni je mali Jozo Ivanèan pomogao da doðem bliže svojoj istini. Za poèetak, nije se valjda uzalud neka baba zbog mene usrala od straha.

Dundo Franjo je stajao naslonjen na kuhinjski kredenac, s rukama na leðima, blijed i sleðena pogleda. Tetka Olga je sjedila za stolom i pušila. Na modroj koverti, s imenom i adresom ispisanim na pisaæem stroju, nije bilo marke, ali jest žig s hakenkreuzom. Poziv je imao zaglavlje njemaèke vojne komande i bio je, po èasti, upuæen pripadniku njemaèke narodnosti, Fuhrerovom odabraniku M. R.-u da se do prekosutra ujutro javi na doznaèenu adresu, gdje æe biti unovaèen u jedinicu Wermachta, odreda sastavljenu od etnièkih Nijemaca, žitelja Sarajeva.

Bogati, jesi li ikad u školi lanuo da ti je djed Nijemac?

Odmahnuo je, zašto bi to govorio i tko bi ga uopæe i pitao, ali takve stvari se znaju. Ako ništa drugo, zna profesor njemaèkog Gojan-ski, èuje tko jezik u školi uèi, a tko ga je ponio od kuæe. Kako Jevreja više nema, ostaju samo oni koji su Nijemci, barem po djedu ili baki.

Do jutra, kada sam se morao vratiti u Rajlovac, tekao je razgovor koji æe jednom biti važan, jer æe presuditi Mladenovom životu,

50

Gloria in excelsis

grešno shvatiti. Dundo cijele noæi nije sjeo, stajao je uz kredenac i kamenio se.

Ti si mu otac, rekla je tetka iznervirano, reci mu šta da radi!

Neka ide u šumu partizanima.

Ti si lud. Træba iæi tamo gdje æe biti najsigurniji.

Znam.

Pa reci onda šta da radi. Rekao sam.

Pusti Hitlera, misli o svom djetetu. Mislim o njemu i kažem neka ide u šumu. Poginut æe.

Dundo je šutio, prazno je gledao u zid na kojem je visilo drveno raspelo, rezbarski rad dundovog punca Karla Stublera, koji kao ni veæina starih socijalista nije vjerovao u Boga, ali je Isusa Krista èešæe prepoznavao nego bližnji koji su bez njega nedjeljom išli na misu. To raspelo æe, u jesen sljedeæe godine, završiti u vatri, a na zidu æe ostati samo sivi trag križa.

Franjo, pametan budi, dijete æe nam poginuti ako ga pustimo u šumu!

Dundo je i dalje šutio, Mladen je sjedio preko puta majke i pokušavao je smiriti, govorio da æe sve biti dobro, kao da govori o èetvorki iz latinskog, a ja sam mislio ima li smisla i naèina da nekako udjenem prièu o sebi. Iako dundu nije bila draga moja uniforma, zbog pustošenja i uništavanja židovskoga templa, koje je gledao sa svoga prozora, zbog Hitlera i zbog Paveliæa, koji æe mu uskoro postati gori i od Hitlera, s vremenom se na nju navikao i nije mu ni na um padalo da se premišljam kako bih je skinuo i kamo bih pobjegao. Ako im to kažem, mislio sam, možda æe lakše odluèiti što da èine.

Ali ništa nisam rekao, nisam se usudio, kao što se maloprije pred krèmom nisam usudio priæi za stol partizanskome generalu i slatko mu se osvetiti za školjku u kojoj je šumilo more. Tada nisam pio, tako da mi nije falila litra rakije da roðaku spasim glavu, ali danas mi se èini, što je vjerojatno i znak da konaèno postajem pijanac, kako sam poslije mnoge litre popio samo zato što na vrijeme nisam dundu i tetki rekao da planiram dezertirati iz Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva. Cesto mi se vraæa ta noæ, tisuæu puta sam u sebi vodio razgovor za koji u životu nisam bio spreman, i sada znam da sam mirno i staloženo mogao reæi na koju kanim stranu, a da time roðaka ne nagovaram, jer se eine i meðu Dartizanima. kao i meðu domobranima. Niiemcima i

51

Otišao sam, a da njihov razgovor nije došao kraju. Dundo je do jutra ponavljao da bi Mladen trebao pobjeæi u šumu, a tetka je govorila da æe u šumi poginuti. Meðu Nijemcima mu je najsigurnije. Ipak su oni najorganiziranija vojska u ovoj usranoj zemlji, paze na svoje guzice, pa æe tako paziti i na njegovu. Dundo joj ne bi odgovarao, što je tetku izluðivalo, jer je shvaæala da se on veliki, lajavi i moæni, on koji se nije plašio da usred Sarajeva naglas govori da je Hitler idiot koji mora izgubiti rat, on pravedni i gnjevni, koji je u Direkciji željeznica govorio da Jung i Stipanèiæ nisu nikakvi ustaše nego su guzice kakve su vazda i bili, shvaæala je, nesretna moja tetka, da se on upravo sad, naslonjen na kredenac, s rukama na leðima, s pogledom koji prolazi kroz bijeli zid, kao i kroz tijelo Spasiteljevo, poèinje pretvarati u nekog drugog èovjeka, onog koji æe ju sutra nijemo optuživati, ili govoriti kako smo svi dobro i zdravo, osim pokojnika.

Ona je sutra otišla kod nekog Waltera, komunista koji je u Sarajevu polujavno boravio, ljudi su znali za njegove poslove, a ustaše i Nijemci ga nisu dirali zbog nekog nejasnog dogovora koji se, možda, ticao razmjene zarobljenika ili propuštanja transporta kroz bosanske kanjone i gudure. Pitala je Waltera može

li joj sina prebaciti u šumu, a on joj je rekao da ne može, da su putevi nesigurni, veze nepouzdane i ništa se tu ne može uèiniti. Možda joj nije vjerovao, a možda je i govorio istinu. Ni to nikada neæemo saznati.

Šesnaest mjeseci kasnije stigla je vojna depeša, pisana na hrvatskome jeziku, kojom se obitelji javlja da je kod Donjih Andrijevaca, u Slavoniji, poginuo moj roðak Mladen. Dundo æe okriviti tetku, a ona æe okriviti Boga. Raspelo, rad dobrog otate Karla, onog po kojem je Mladen bio Nijemac, završit æe u vatri. Na zidu je ostao sivi trag križa. Tetka ga neæe pokriti fotografijom Dubrovnika ili reprodukcijom Bu-kovèevog akta, kojima je pokrivala mrlje kada je jednom na štednjaku eksplodirala tegla s ajvarom, nego æe trag svoje vjere ostaviti da se vidi, kao nogavica prosjaka bez noge.

Ležao sam u napuljskoj bolnici kada je stigla vijest. Tih mi se dana mutilo pred oèima. Sve bih jasno vidio dok bi mi pred oèima bila cjelina prizora, ali ako bi me nešto privuklo, ili bih nešto morao vidjeti, proèitati natpis iznad komandne ploèe, naæi èetkicu za brijanje na dnu drvenog sanduka, slika bi se zamutila i zatreperila. Pregledali su me amerièki vojni lijeènici, ali ništa nisu našli. Po njima sam imao savršen vid. Poslali su me u civilnu bolnicu, smješten sam na odjeljenje u koiem se nekarl liierio prnf Ctann Mnssnliniipv ministar vani-

52

GLORIA IN EXCELSIS

je da imam odlièan vid, ali me nisu pustili iz bolnice. Ostavljen sam da ležim u Cianovom apartmanu, èitao sam jeftine detektivske romane iz njegove biblioteke, u jutro i na veèer obišao bi me doktor Finzi, pitao imam li kakvih primjedbi na smještaj i zatvarao prozor koji sam ja uvijek držao otvorenim. Bio sam jedini saveznièki vojnik u njegovoj bolnici. Dok sam ja tu, protiv njega, ili bilo koga od osoblja, neæe biti provoðena istraga. Tako je mislio doktor Finzi, Židov i èlan fašistièke stranke.

Znam da su vam rekli da me se èuvate, da sam fašist i Cianov prijatelj. Rekli su vam i da sam za njega osobno adaptirao ovaj apartman i da tu nitko nije ležao osim grofa, ali isto tako znam da vam nisu rekli da sam Židov.

Prevario se u svome strahu, ništa o njemu nisam znao, niti mi je itko, kada su me slali u civilnu bolnicu, spomenuo njegovo ime. Željeli su me skloniti i zaboraviti. Vid mi je bio zdrav, a tvrdio sam da ne vidim samo ono u što se zagledam, proglašen sam simulantom, ali mi to nitko nije rekao, nego sam ostavljen da u Cianovom apartmanu doèekam kraj rata. Moje ime objavljeno je u novinama, o meni je izvještavao Radio London. Prvi osovinski pilot koji je prebjegao saveznicima! Nisu me nakon toga mogli javno sramotiti.

Ali meni se tih dana mutilo pred oèima.

Dvanaestog dana ležanja, nakon što je Finzi veæ dvadeset tri puta zatvorio prozor, a ja ga dvadeset èetvrti put otvorio, donijeli su mi pismo od kuæe.

Dragi Željko! Ovo pišem potajice od Lukre i Branke, jer su se plašile da pismo ne padne u krive ruke, pa su mi zabranile da ti javim ono što æe ionako jednom do tebe doæi. Našeg Mladena više nema. Dan

nakon njegove pogibije njegova jedinica prebjegla je na partizansku stranu. Ti si imao više sreæe. Molim se Bogu da tako i ostane. Ne zamjeri na ružnoj vijesti. Bolje da je od mene ovako saznaš, nego da ti je drugi jave. Tvoj tata.

Otišao sam do medicinske sestre i tražio svoju uniformu. Rekla je da doktora Finzija nema u bolnici, a da me ne smije pustiti bez njegova znanja. Otvarao sam ormare jedan za drugim, ona me je preklinjala da to ne èinim, jer æe izgubiti posao, a ima dvoje djece i nepokretnog oca, ali ja sam morao naæi svoju uniformu i izaæi van. Poludio bih da sam ostao sam u sobi, okružen kiæenim empire namještajem i zlatnim viticama i ornamentima kojima su bili oslikani ružièasti zidovi.

53

nalazi su mi uredni i želim letjeti. On je bio iznenaðen. Iznenaðena je bila cijela Dvadeset prva eskadrila, a ja sam se bez prestanka smijao i ponavljao da sam dobro. Nisam imao kome isprièati za roðaka. I dalje mi se mutilo pred oèima èim bih se u nešto zagledao.

Opet mi se nakon dugo vremena poèelo mutiti dok sam brojao stabla maslina. Bilo ih je dvadeset i sedam. Dvadeset i sedam starozavjetnih staraca koraèaju kroz maglu prema rijeci Jordan. Smrkava se, a Terrv ne dolazi s rakijom. Èekat æu ga još malo, dok ne budem siguran da neæe doæi.

Volio bih da je društvo još uvijek ispred krème. General æe se pitati gdje sam bio i tko je taj koga sam tražio i oèito ga nisam našao. Misao o meni ne može trajati dugo, ali dobra je i utješna jer me u njoj nema.

Sarajevo, jutro 2. aprila 1945, 6 sati i 55 minuta

Bako, a zašto se vi tako tresete?, upita Skorvatzv

Gospoða Angela Antunoviæ, Anða Borojeviæ, pokušavala se smiriti, ali je još gore drhtala. Drhtala je poput moje Stefanije trenutak prije nego što bi ju hvatala padavica. Ali Anða nije padavièarka, ona se plaši glave koja joj leži u krilu, a taj strah smiješan je i strašan, zavisi o èemu misliš dok je gledaš. Ako misliš o nekome tko je isto tako drhtao, a valjda nema èeljadeta na svijetu kome netko, barem pokisli pas, nije kroz život drhtao, tada ti je Anðin strah strašan i žao ti je žene. Ali ako misliš samo o Anði koja bi htjela biti Angela, sestri popa Riste Borojeviæa, Srpkinji koja se toliko plaši britanskoga bom-bardmana da silazi u sklonište u kojem ju èeka logornik Skorvatzv, tada ti je smiješno njezino drhtanje.

Smetam li vam možda ja? Teška vam je moja glava?

Anða jedva odmahnu glavom.

A zašto onda šutite?

Iz dubine skloništa èuo se mukli smijeh Dina Vukova. Skorvatzv samo uzdahnu, biva - vazda je bilo primitivaca i budala, šta æeš kad su brojniji i jaèi, najbolje ti je ne odgovarati im. Pa se zagleda u Anðino lice, tamno i izborano, ali kao isklesano iz jednog komada. Takvo lice nije moglo u mladosti biti lijepo, ali je lijepo ostarilo. Kao majka devet Jugo vica. Ne izdržah nego se i ja nasmijah.

F,vo pa i oval sp smiip^ Pa šta ip vama liiirli? Nictp virlipli rliiptp

54

Gloria im excelsis

Sada su se veæ i drugi smijali. Smijao se i profesor Hošek, a to je zvuèalo kao da usred šume hukæe sova.

Oprostite bako, ja to samo onako, kažem da bih nešto rekao. Niste vi moja mater, ne daj Bože po vas da jeste. Nju su, da prostite, zaklali.

Zamuknu smijeh, a Anði krenuše suze niz obraze. Nije plakala, suze su same išle, gledao sam kad æe koja poškropiti Skorvatzvjevo lice. Šutio je i èekao. Znao je za Anðu, netko mu je rekao da nikakva Angela Antunoviæ ne postoji, nego Anða, sestra popa Borojeviæa. Sve je znao, a ja sam taj koji je upisivao lažno ime na popise ljudi u skloništu, i nisam je prijavio.

Ustao sam sa stolice i krenuo prema izlazu. Napipao sam kljuè u džepu. Ako me ne ustrijeli prije nego što za sobom zatvorim vrata, imat æu vremena da ih zakljuèam. Sreæa da nisam kljuè od skloništa stavio na alku s ostalim kljuèevima. Ne bih ga na vrijeme razabrao...

Stani, bolan, Šimune. Pritrpi malo, sad æe Englezi, a bolje ti je da se usereš u gaæe nego da te bomba raznese!

Okrenuo sam se. I dalje je ležao u njezinom krilu, nije se uhvatio za samokres, nije prijetio, samo me je gledao onim svojim modrim oèima, bezazlen kao dobar pijanac. Ne može me više stiæi, neæe pucati u mene, imao sam još samo dva koraka do slobode. Ali šta ako sam nešto krivo spojio, Skorvatzv ne zna za Anðu, a ja ga zakljuèam skupa s ostalima u podrumu i pobjegnem?

Šta da radim nakon toga? Ako i stignem do kuæe, a ne presretne me i ne ustrijeli ustaška ophodnja, ako preživim i britanski bombardman, uzmem dukate i zlatninu, debele gaæe, kaput i èarape, gdje æu i kako æu onda? A sve jer sam pomislio da logornik Skorvatzv zna nešto što ustvari ne zna, jer mu nitko neæe reæi, i nitko osim mene to i nije dužan. Zašto bi itko, pa i baraba poput Dina Vukova, ponio na duši jednu ženu?

Jest, Veljko, imaš pravo, ne bi valjalo da me bomba stigne na zahodu!

Vratio sam se i sjeo. Vrata su ostala daleko, dalje od Amerike u koju sam mogao otiæi da je bilo pameti i da sam poslušao brata Jakšu i pošao s njime u Chicago. Dolazio je malo nakon što je Štefanija umrla, da još jednom vidi familiju i obiðe grobove u Kreševu, pa da se više ne vraæa. Govorio mi je da ostavim posao i prodam stan, a u Chicagu mogu, ako mi je to po volji, biti nadglednik u njegovoj firmi. Ako mi nije po volji, mogu dangubiti, njegovo bogatstvo dovoljno je

7a nriniii-n a trpriam mu Ha rii iman <; kime nrièati karl KP neHipliom

mene uèiniti nešto što ja ne bih uèinio za njega. Eto, zato mu nisam vjerovao, a sada mi je žao.

Èujete ga, bako, po imenu me zove! Pravi se nedužan, uplašio se, šta li... S takvim ljudima nikad ne znate na èemu ste. Šimun nije svetac, je li tako bako?

Dobar je on, promucala je Anða, pazi nas, uvijek u skloništu ima vode...

Prevario vas je, ja vam kažem, lukavac je to, vodu bi vam iz oka ukrao!

Iza leða mi je, nadohvat ruke, lopata za ugljen. Ako se što dogodi, zgrabit æu lopatu i raspaliti Skorvatzvja po glavi. Oštrim dijelom, da ga ubijem. Tada æe poèeti bombardman, tu po nama, Bože, uèini da tako bude i da me ne uhvate dok budem bježao. Neæe mi Skorvatzv oprostiti što mu nisam za Andu rekao. A ona je, blesa, prestala drhtati, osušile joj se suze, misli da je sigurna.

I još æu vam, bako, nešto reæi! Da nije vas, ja bih skinuo ovu odoru, pogazio prisegu Poglavniku i otišao svojim putem. Zar zbog ovakvih da glavu stavljam na kocku? A vjerujte, veæina naroda je poput ovog tu Šimuna. Gora govna od Zidova i Cigana, za jotu se od Srba ne razlikuju. Dušu bi vragu prodali, ali tako kvarnu robu on ne kupuje. Ne, nemojte mahati glavom, istinu vam ja, bako, govorim. Da naš Poglavnik zna kakav mu je narod i u što se taj narod pretvorio dok je on krvavio gaæe po Italiji, i on bi skinuo odoru, u ženu bi se preo-bukao ako treba, pa put pod noge, mimo Rusa i Engleza, poštenijem i vjernijem svijetu, ako takvoga ima! Ovaj ovdje je od same nevjere naèinjen. Ali ja vas, bako, neæu ostaviti. Ni svoju tetu Zlatu i Magbulu rahmetli Ismeta, moga bojnika, kojega na pravdi Boga ovakvi kakav je Simun na smrt osudiše i pogubiše, jer je, ko biva, prisvojio nekakvo židovsko zlato. A nije, ja znam da nije, kao što su znali ti koji su mu sudili. Govna, moja bako, govna su velika oni. Nisu dalje odmakli od èetnika Simeunoviæa koji mi mater 1941. zaklaše. Pošla žena na tržnicu u Metkoviæ, a oni je uloviše na prevaru i zaklaše samo zato što je ustaška mater. Golu je skinuli i zaklali, eto tako je bilo.

Prièa Skorvatzv, sve mu oko od prièe poigrava, malo gleda Anðu kako æe reagirati, pa zime u mene, provjerava je li mi se govno u guzici smrznulo od straha, a ja prebacujem nogu preko noge i svaki put sa stolicom malo unatrag kliznem, da mi se lopata naðe pri mci kad za to doðe vrijeme. Rascopat æu mu glavu, znam da dmkèije ne može biti, kasno

56 GLORIA IM EXCELSIS____

57

i o drugom vjerno zbori. Bogatija je fantazija u tog age nego blagajne sva tri carstva koja spominje.

Uto naiðe brat Agaton, pa ga na turskom nešto upita, a Šerifiæ mu odgovara kao da nièega obiènijeg nema nego jednim pa drugim jezikom govoriti. Poèe Šerifiæ o tome koliko je lani u Padovi vreæa cimeta prodao, a Agaton ga odmah na italskome za dvojicu padovanskih velikaša pita. Aga o njima zbori kao o braæi roðenoj, da su zajedno vina pili i da mu se omilio njihov sir po imenu montasio, te da takvoga sira nigdje nema, pa mu više danas fali sir montasio, nego što bi mu ikad na putovanjima falila èaršija u Visokom, i u èaršiji kuæa njegova na dva boja. A od italskoga zaèas aga Šerifiæ na latinski prelazi. Ne sretoh i ne èuh u svome životu Turèina, pa još domaæeg, da na latinskome zbori. Strah te da s misom ne zapoène, jer kakva bi to misa bila ispod èalme i turbana!

Ispitao je brat Agaton Šerifiæa na svim jezicima koje zna, a više ih govori nego ijedan bosanski fratar, o svim gradovima u kojima je ikada bio, èak i o Solunu, i ne bi grada koji aga nije posjetio i u kojem najuglednije glave nisu njegovi prijatelji.

A onda je iz džepa izvadio medaljon:

Evo, da nisam bez obraza dolazio, ostavljam vam što mi je dao pater Francesco ako kad u Bosni redovnika sretnem.

E, vala da æu iz nevjernièke ruke primiti lik osnivaèa našeg, to mi bi veæe èudo od prikaze Simuna Paškvana sa sjekirom u glavi! Bog neka mi praznovjericu ovu oprosti, i što povjerovah laski i pogriješih grdno.

Ponudismo agi Fadilu Šerifiæu da nam u Stambolu ferman uredi. Namah je pristao, a odbi primiti jabuku od kese zlatnika, kao i bilo kakvu nagradu za uložen trud. Neka mu platimo troškove, i gdje koga treba potplatiti, a drugo æe nam za dušu uèiniti. Govori da æe petnaest kesa biti poprilici dosta ferman da se uredi i uz ferman sve drugo što treba.

Puno!, govori gvardijan. Jest puno, odgovara Šerifiæ, ali vremena su gadna, a svijet pogan, iskvarila se carevina, nije što je nekad bila, jer da jest, ne bi ni vi plaæali carski ferman, nego bi padišah svoje zidare slao manastir da ozidaju kakav je bio.

Ako je tako, a jest prijatelju, èim ti tako kazuješ, onda æemo skupit petnaest kesa zlatnika.

Èim skupite, ja sedlam konja, odgovori aga, pa si ruke pružiše kao da su dobar posao zgotovili.

Borojeviæa, kao što je i on Savu Trkulju uzeo za šofera, pa na kraju Savo skupa s UNS-ovom pismohranom pobježe u šumu. A kada se to dogodilo, on ništa, smije se i govori - Znao sam! Pa ako si znao, zašto ga se, bolan, nisi na vrijeme riješio? Nije mi odgovorio, jer tko sam ja da ga pitam. A sad se uskopistio zbog jedne babe. Hoæe da mi dere kožu s leða, ali ne misli, kurvin sin, da je veæ malo kasno. Lopata mi je pod rukom, prelazim palcem po njezinom bridu, èvrsta kovina, dobar rad, iskovan u kreševskoj kovaènici, a što je u Kreševu kovano, to tristo godina traje, æumur trpa i lude razbija glave.

Pa, eto, neka mu glave u Anðinom krilu, tamo æe i ostati.

Kreševo, august 1765.

Što se tièe vremena, malokad bi ljepšeg ljeta, koliko kiše, toliko sunca, Bog nam je u bobu ugodio, ali što se tièe ljudskih namjera, vremena nikad gorih. Prije dva mjeseca dolazio nam je na noge neki Fadil Šerifiæ, aga i trgovac visoèki, pa se predstavi dobrim vezama u Beèu, Rimu i Visokoj porti, na sultanovu dvoru je, evo, kao na æepenku svome, èaj pije i s prvim ljudima carevine eglen o najvažnijim pitanjima vodi. Èuo aga Šerifiæ da nam je manastir pogorio, da nemamo svoje crkve, te u štali i alatnici manastirskoj boravimo, što je sramota, jer se od feta i turskog osvojenja Bosne zna za samostan u Kreševu, to bogougodno mjesto i carsku maliæiju, te je haram što nam paša ferman nije svidio da iznova gradimo kako je odvazda bilo. Uèeno zbori Šerifiæ, sve mu med iz ustiju curi, a mene hvata strah jer za

tog visoèkog agu nikada nismo èuli, iako bi morali èuti ako je toliko dobar i razuman. Nema tog dobra i razuma koji æe u ovoj zemlji i meðu ovim ljudima ostati tajnom, tako da posumnjah da nas aga na belaj navlaèi, koju da suprotivu paši izgovorimo te da nas prijavi i globu nam na gluposti našoj i naivnosti premjeri.

Gledam u agu Šerifiæa kao zeèica u vedar dan, klimam glavom i potvrðujem svaku pohvalu, na èiji god je raèun izreèena, a mrgodim se i odmahujem na pokude, ali rijeèi mu ne dam i ne izgovaram. Vidje aga kakvo je stanje, pa razveza o svemu i svaèemu, kako se žene u Beèu i Rimu nose, kakve je konje bijelce vidio pred dvorom austrijskoga cara, svaki je veæi od one tamo topole, a vrat mu kao minaret Careve džamije u Sarajevu, pa onda o rimskim bedemima i utvrdama

i n \m\m ia 1ahi-1o (trimii r-\s~i Yr r\ nrt C*-r\r\i t-tl r\/^-i tinti ci 1 i 1 r7 r\ <1 m CJC\ —

58

Gloria in excelsis

tvu, Sarajevo i Mostar, poðoše u Brotnjo i Drinovce, upitaše za pomoæ u sutješkom i fojnièkom samostanu, ali tamo im ništa ne dadoše, da bi na kraju jedvice skupili svih petnaest kesa i o tom u Visoko izvijestili agu Fadila Šerifiæa.

On sutradan doðe, nosi peèeno janje, veli da se svi zajedno pogostimo prije njegova daleka puta. Ne znaš šta æe se na putu zbiti, hoæeš li se žive glave s njega vratiti, pa je dobro u veselju se pripremati. Hajde, rekoh, za takav obièaj nismo èuli, ali postavismo na ledini so-fru, iznesosmo vina, pa se pogostismo skupa do kasno u noæ. Gledali nas domaæi Turci poizdalje, kako se veselimo kao da smo s uma sišli, a kršæanski je narod po Kreševu govorio da su se ujaci uzoholili, neæe manastir dizati gdje je bio, nego se odali jelu i pilu, dok ne potroše što još imaju, a zatim æe put pod noge, pa u Slavoniju da se više ne vrate.

A aga pije, ne bi ga deset bekrija sustiglo, i govori o ovom i onom, a najviše kako se, kad je prošli put u Stambolu bio, za vezira udavala sultanova sestra, udovica Jahija paše. Raspitujuæi joj se za zdravlje, posla vezir nevjesti deset srebrenih zdjela sa srebrenim poklopcima na srebrenom stolu, i još jednu srebrenu zdjelicu punu šeæerlema. Posla joj i trideset posuda sa cvijeæem, a pedeset s voæem. A ona ništa, nego mu druge hefte dolazi skupa s pratnjom evnuha, samo da ga ispsuje i izvrijeða. On joj se pod noge baca, za milost moli, a ona mu veli -Deder, efendija, vode mi donesi! Vezir šta æe, nego trèi po vodu, sve nogama u guzicu udara dok mu se posluga sklanja s puta. Ne daj Bože da mu koji sluga pomogne, ima da mu odmah glavu odrubi. Donese joj vodu, a ona sklanja glavu, kaže: Nisam žedna! I tako je po carskim pravilima i mjesec dana trajalo ovo èudno ašikovanje, sve dok sulta-nija ne dade svoju ruku veziru. Kazuje aga da se u slavnijeh Turaka i ne daje ruka nego noga. Èim je sultanija dopustila da ju vezir u nogu cjeliva, bio je to znak da je konaèno pristala za njega poæi. Od tog èasa traju zaruke. Sutradan ga dvorski službenici vode na kupanje, a taj dan zove se dan ovèjih nogu, jer mu nakon kupanja darivaju zdjelu punu ovèjih nogu. Treæeg dana sultan je veziru poslao željeznu batinu, biva da zatuèe nevjestu ako mu istog dana ne dadne sva prava...

Zbori tako aga Šerifiæ kao da je i sultaniji i veziru svijeæu držao, a meni se u pamet urezaše ovèje noge. Je li aga kušao našu lakovjernost, šta nam sve može nagovoriti a da ne posumnjamo, ili mu je nešto drugo bilo na pameti? Slaba je pamet ljudska, nestaje sve što niie zapisano, a ovo zapisati neæu jer potrebe nema da se pamti sva-

59

ovèjih nogu, kako ju na ruke predaju slavnome veziru. Neka je Šerifiæ izmislio i slagao, ali neobièna je pamet ljudska, ne pamti ono što se dogodilo, niti ono što su žive oèi gledale, ali katkad upamti nešto èega nikada nije bilo.

Rano izjutra uzjaha aga svoga konja i ode sa svih petnaest kesa zlatnika. Veli, eto ga za dva, najviše tri mjeseca, sa carskim fermanom, a mi za to vrijeme neka potajice pripremamo graðu za crkvu i manastir. Ponadasmo se, ali nada nam je bila kratka vijeka. Uskoro doðe Ivan Kneževiæ, bio u Visokom, nosio kose na pazar, pa veli: Eno vam se aga Šerifiæ po èaršiji šeta i baš ne izgleda kao da je na putu prema Stambolu. Otputiše se braæa Agaton i Augustin u Visoko, i zbilja, eno Fadila Šerifiæa, sjedi na svome æepenku, a u njih gleda kao da ih prvi put vidi.

Bolan, aga, je 1' nas ti to prevari?

Ama, šta to govoriš krme kaursko, kad sam ja s vama u nekakvom raèunu bio da bi vas prevario?, odvrati Šerifiæ, a njih dvojica se pokunjiše i odoše svojim putem.

Upitah emina Hajrulaha vrijedi li da Šerifiæa tužimo zbog prevare, a emin se za glavu hvata: Nemojte, ako Boga znate, i sebi i svoj kreševskoj èaršiji grdan æete belaj na vrat navuæi. Znate li vi ko je Šerifiæ? E, vala ne znamo, a što nam ti ne reèe? Zato što me niste pitali prije nego što ste mu išta obeæavali i davali. Da ste upitali, ja bih vam kazao, kao što svakom kažem.

Tako je manastir nizašta ostao bez petnaest kesa zlatnika. A kad je to èuo, onaj se Iloèanin Mato, brat koji nas, otkad je prije sedamnaest ljeta u Kreševo stigao, nagovara da idemo odavde, tako prolajao po èaršiji da ga zatvoriše i u Sarajevo u zindan sprovedoše. Gvardijan je molio da ga oslobode, ali molbe nisu pomogle, sve dok ne platismo globe dvjesto groša. Mato se vratio duplo tanji, kao da su mu na vrelom plehu svo salo istopili. Sad barem drži jezik u ustima, kao da je pod njega stavio kamen što ga je ispljunuo brat Agaton, ali ne zna se doklen æe tako. Ne može Mato dugo a da pogan iz njega ne progovori. Prevelika znatiželja èovjeku ne èini dobro, a ni Bogu nije mila, ali svejedno želju imam da mi se jednom kaže zašto je Mato dolazio ovamo èak iz Iloka, kad su mu krštena i nekrštena èeljad u Kreševu sve jednako mrska.

Kada se sabere, platili smo ovoga ljeta petnaest kesa i još dvjesto groša, a da se ne zna èemu i zašto. Da nevolja bude veæa, po Sarajevu se veæ neko vrijeme govorka da se ni novom paši ne piše dobro i da

60

GLORIA IN EXCELSIS

ove godine džulus platiti, jer svaki puta kada u Bosnu novi vezir stiže, mi plaæamo taj nepravedni porez. Ako je istina što Sarajlije prièaju, a može biti i da nije, jer Sarajlije povazdan od duga vremena nekome rade o glavi, moglo bi se dogoditi da vidimo i gore nevolje od kuge i požara. Džulus skupiti ne možemo, osim da opet braæu u prošnju po stranim zemljama šaljemo. A kako æemo kad nemamo manastira, ni crkve, izgorjelo je svo crkveno i oltarsko ruho, osim jednog pluvijala, pa bi za sve to u prošnju trebalo poæi. Samo Bog zna kako æe biti. Sudovi su Njegovi duboki ponori.

A onda se ponovo usred ljeta pojavio Gorki Mumin i poèeo oko nas obigravati i prijetiti nam. Dvije godine ga nije bilo, nisu ga viðali ni u Fojnici i Sarajevu, pa se mislilo da je otišao svojim putem, a sad ga opet evo tu. Nastanio se u èaršiji, plaæa sirotinji da ga trpe, samo da bi nama život zagorèao. Zapisujem da se zna, za nauk i pouku kakvih ljudi ima i kakvih se treba èuvati, prièu o Gorkom Muminu. Zapisujem ovako kako æu sada reæi:

Bilo je to u zimu prije pet godina, na vrata nam doðe siromah èovjek pa moli da ga sebi primimo. Snijeg pao do pasa, a on bos, te ga i ugostismo, kao što bi i da nije bilo snijega i da je na nogama imao kundure. Veli da je iz Siene i da se zove Euzebije, bio je apotekar, ali ga je život nanio u Bosnu, a bolje da nije, jer nije znao da je ovo vuèja zemlja. E, mislim se, da je vuèja, ne bi ti po ovom kijametu živ u Kreševo dospio, nego bi te vukovi izjeli, ali ništa mu ne govorim, da ne prisjedam èovjeku na muku. Primismo Euzebija na konak, a uskoro nam se sasvim naseli pod krov. Nije nam smetao, cijepao je drva i kupio sijeno, znao je lijepo pjevati. Brat Augustin naumio je iskoristiti Euzebijeva likarijska znanja, ali pokazalo se da ništa o travama ne zna, niti kani što o travama nauèiti. Posumnjasmo da je apotekar ikad bio, pa se i sumnje pokazaše taènim. Priznade nam da je bio tek trgovaèki pomoænik, i da nije iz Siene, nego je iz Jakina. Gazda ga lažno optužio za pronevjeru, pa je morao bježati. Kolika li bi, Bože dragi, pronevjera trebala biti pa da se iz Jakina, preko mora, sve do Kreševa bježi. Ali povjerovali smo Euzebiju jer se èinilo da mu takva laž ne bi od koristi bila.

U zoru se dizao prije ostalih, prvi bi se pomolio i vazda prvi u crkvi bio. Pomeo bi je i prebrisao po stotinu puta na dan, a nakon što bi, za kiše i lapavice, narod na kaljavoj obuæi u crkvu nanio blata, pa je poslije mise dom Božji krmetnjaku bio nalik, Euzebije bi oèistio svaki tras. Uskoro se molio i dok bi ciienao drva. i usred ruèka, molio se i

61

križu i mukama Gospodinovim. Iako molitvu nije uprazno izgovarao, nije mljeo kao vodenièni mlin žito, neèega je u njemu bilo što je više odvraæalo nego potvrðivalo.

Nikad ne èuh da je koji kazao jednu lijepu o Euzebijevoj vjeri. Nijedan ne kaza ni ružne, pošto se o tome ružno ne zbori, niti se pri molitvi sumnja u drugoga, ali ptica iz njegove ruke nije poletjela.

Nakon pola godine doðe i reèe da bi se zaredio. Kako, bolan, zaredio?, èudio se gvardijan. Pojedina braæa to okrenuše na šalu, nisu mu dali mira sve dok se Euzebije nije na njih naljutio. Agaton ih je korio, pa im i priprijetio, vidjelo se da mu nije drago što se sa strancem rugaju. Mislio je da bi se tako rugali i s njim, ali ni on ne mogaše zamisliti fratra Euzebija.

E, što ga ne pustismo, pa neka ide svojim putem i neka ga redi ko god hoæe i èija je to služba, nego smo ga odgovarali, govoreæi mu da može i ovako èiniti dobro i pomagati samostanskoj obitelji kao što je èinio i dosad. On to shvati kao odbijanje te jednoga dana nestade iz manastira. Skupa s njime nestali su jedno bijelo ruho, paramenta i pluvijal. Je li to pokrao iz pasjaluka ili je imao plana u ludoj glavi, ni danas pravo ne znam.

Nakon toga prièalo se da ga viðaju po Sarajevu, gdje se predstavlja kao nekakav franjevaèki izaslanik, poslan iz Rima da s pašom pregovara. Sažalih se nad siromahom, jer bi se ljudima i za manja budalasanja glava zakoturala niz Vratnik. Ali kako je krenula, prièa je i utihnula. Euzebije je nestao i niko ga ne spomenu do sljedeæe zime.

Malo po Božiæu, ljeta Gospodnjega 1761, naše je krajeve pohodio prota Mateja, uèen hrišæanin, pa makar bio raskolnik, rijetkost je takvoga gosta primiti k sebi, da o svemu mudro zbori, najviše o zemljama koje je obišao, a u kojima si veæ i sam bio nakon što ti ih prota Mateja naprièa. Tako smo, u danima velikog snijega, kad nije mogao nastaviti prema Hercegovini, jutra uz eglen doèekivali, svaku stvar smo oprièali, osim što smo se, i mi i on, podalje držali od onoga što nas dijeli. Bolje je tako, šutjeti valja o onome o èemu se ništa ne može reæi. Ako rijeè ubija, tada ju ne izreci. Tako je prota Mateja govorio i o prilikama u raskolnièkim manastirima, monahe opisivao dobre i loše, da bi došao do prièe o neobiènom mladiæu latinskoga porijekla, koji neko vrijeme boravi u Žitomisliæima. Po svemu uzoran, radi u polju od jutra do ponoæi, dobra srca i usrdne molitve, ali takav da ga niko ne bi poželio u svojoj blizini. Prota je za nieea èuo u Mostaru, edie mu za ie ooisivao monah Teofan. kao

62

Gloria in excelsis

takvoga naèinio da bi pastire svoje njime iskušavao, ili ga je poslao da se upitaju što je ljudska dobrota, i kakav je njezin smisao. Teofan, za kojega prota Mateja veli da je najmudrija hrišæanska glava u Bosni, mladiæa je predstavio kao zagonetku u ljudskom oblièju, nekoga o kome se ništa zlo ne može reæi, ali se ni dobru od njega ne nadaj. Otišao je Mateja u Žitomisliæe, da se i sam uvjeri kako je tako te drukèije biti ne može.

Bio je to Euzebije, ludi Euzebije, kojemu raskolnici ne dadoše da se zamonaši nego ga malo po Matejinom odlasku potjeraše iz Zi-tomisliæa.

Pola godine zatim zove me kreševski imam k sebi, da mi ima nešto isprièati. Ja u èudu, nikad me nije tako zvao, sve što je taj ikad rekao, meni koliko i drugima koje god vjere bili, vazda bi stalo u pet reèenica, koje se usput izgovore ili šapnu. Bit æe daje nešto važno ako me zove, pa mi se namah smraèi, jer malo toga je u ovaj vakat važno a da nije mraèno, te požurih ne bi li loše vijesti èim prije èuo.

Sjede imam na seæiju, posadi mene kraj sebe, a lice mu se grèi, baš kao da ga nešto plaho boli. Mislim se, e moj Alija, tebi je svaka rijeè po jedan èir na leðima.

Onaj što vam je neke godine cijepao drva za manastir, reci mi ko je on?, pita me, umjesto da prvi kaže što ima.

Pa, eto, neka nesreæa iz Jakina, s one strane mora došo, govorim i ja njemu, manje nego što bi htio èuti. Jest da meni rijeèi nisu teške, ali mi je milo sa svakim po njegovom adetu biti, s razgovorljivim razgovorljiv, a s imamom u muci oko svakog slova.

Iz Jakina? Znaèi, pravi Latin.

Jest, Alija, teško bi se pravijeg našlo.

A ja koliko znam, Latini su onako lahke duše, vedri.

Po prilici tako, vedri, a i lahke duše.

Taj što je vama neke godine drva cijepao, vedar je ko moj bunar za oblaènih noæi.

Ne znam, Boga mi, kakav ti je bunar Alija, ali znam da se njemu radovao nisam. Osim što je lijepo pjevao.

Jah, a zašto ste ga se kurtalisali?

Sam je otišao.

Je li to sigurno, Marijane?

Jest, Alija, što bi te lagao.

Znam da ne bi, ali samo tako pitam.

A štn 7P niecra nitas?

E, ja ti ga vala nisam preporuèio!, našalih se, pa se i Alija skoro nasmija. Rekoh - skoro! A skoro je za njega puno.

Veli da je u Bosnu došao mumin da bi bio. Znam da laže, ne bi kod vas bio da je odma htio biti musliman, ali ne znam zna li i on da laže ono što kaže. Ili mu se prièinja da govori istinu? Ali ne muèi mene to, nego nešto drugo. On je prvi èovjek kojega su moje oèi vidjele, a da ga za mumina ne bi htio. Ne znam da je kakvo zlo uèinio, vjerujem da nije, je li koga ubio ili je šta ukrao. Ništa od toga ne znam, a muka me od njega spopada. A nije ni muka, nego ono kao kad se bademima sladiš, pa naiðe jedan gorki. Takve sam sreæe da gorkoga vazda zadnjeg pregrizem. E, takav mi je Abdulah. Gorki mumin.

Èim se poturèio, Euzebije je samostanskoj obitelji poèeo muke zadavati. Najprije nas je tužio da smo tajno proširili štalu. Znao je to, jer ju je sam svojim rukama dograðivao. Pa smo morali rušiti i iznova graditi u zadanim mjerama te platiti pedeset groša globe. Onda nas je tužio da tajno peèemo rakiju. I to je znao, jer ju je sa nama pekao. Platismo još pedeset groša globe. Pa kad na kraju više nije znao za šta da nas tuži, potpalio je križ na groblju da bismo tražili dozvolu da novi sagradimo, i tu dozvolu platismo još dvjesto groša.

Ali najgore je došlo kad je poèeo da presreæe braæu i udara po njima. Pretukao je nesretnoga Augustina tri puta, a ovaj se, jadan, nije mogao braniti jer je slabiji. Pretukao je i brata Agatona, koji se nije smio

braniti, jer ga je tukao pred janjièarima u èaršiji. Dobro smo i prošli jer se nije sjetio tužiti nas zbog te tuèe.

I sada se Gorki Mumin vratio da po Kreševu fratrima belaj èini i svakojakim nas zlima zasipa, u ovo grdno ljeto, koje je Bog ljudima priredio da od svega bude potaman, koliko kiše toliko sunca, u ovo grdno ljeto, kada je svaka biljka, voæka i svaka travka rodila kao nikad i sve se zeleni da zemlja ova veæ Edenskom vrtu nalikuje, u ovo grdno ljeto, koje nevjernièka vlast, zli ljudi i grješnost naša uèiniše tako grdnim, a prilike u Bosni nikad gorim.

Zagreb, 12. juna 1945.

Prolazi mjesec otkako je eskadrila rasformirana. Letjeli smo nad Njemaèkom, prošli smo Torino, Beograd i Zadar, Mostar, Sarajevo i Banju Luku, a razišli smo se kao ljudi koji se nikada nisu poznavali. S Albanom. Škotom iz Glaseovva. nisam se ni nozdravio iako smo

64 GlOBIA IM EXC»I8I8_

kad opet svraæam. Jedan sovjetski pukovnik, trojica Amerikanaca u civilu, pretpostavljam da su buduæi trgovinski predstavnici, i zagrebaèki gospodin s gospoðom, on muslimanskoga imena, dok za nju ne znam - njih dvoje uvijek doruèkuju kad i ja, jedini su ljudi koje sam, osim sivih agenata, u ovih mjesec dana sreo u Hotelu Esplanade.

Mogao bih doruèkovati i na nekom vedrijem mjestu, ali tu sam zbog dvojice ljudi koje èekam. Jedan æe, možda, doæi, a drugi je mrtav. Partizanski general za kojeg me vezuje sram, jer nisam znao na francuskome reæi da iz školjke govori more, sigurno æe doæi na ovo mjesto ako je u Zagrebu. Mirno i bez panike, jer veæe panike nema od ove u kojoj se nalazim, reæi æu mu da me konaèno ostavi na miru, da ode iz moga života i nestane iz glave i da me pusti da se slobodan od srama vratim u svoj grad.

Drugi kojega èekam puno je važniji. Amidža Pepi, stric moje matere, u ovom je hotelu, kao šezdesetdvogodišnjak, živio cijelu jednu godinu nakon prvoga rata. Dobri Bog mu je dao da umre u snu, u hotelskoj sobi, u vrijeme kada mu je u novèaniku ostalo novca tek za još tjedan takvoga života. Time ga je nagradio za pobožnost i po-žrtvovnost prema obitelji, za blagost u ophoðenju s podreðenima i za sva dobra djela koja je uèinio prije nego što je napunio pedeset devetu i ušao u šezdesetu godinu svoga zemaljskog postojanja. Visoke škole izuèio je u Beèu, u Bosnu je došao kao mlad inžinjer, srodio se i orodio s lokalnim življem, da bi u vrijeme Benjamina Kalava postao upravnik željezare u Zenici. Žena Jele, kakanjska ljepotica, narodila mu je šestero djece, što je veæ samo po sebi ukazivalo da je sasvim odustao od beèkih obièaja i pravila i prihvatio bosanske koji su nalagali da imaš djece koliko ti ih Bog da, jer nikad ne znaš koliko æe ih, za epidemija gripe i difterije, Bog nazad sebi uzeti. Amidža Pepi je i po svemu drugome postao Bosanac, obièaje je nazivao adetima, družio se s rodbinom amidžinice Jele u rudarskoj koloniji, a svake nedjelje išao je u crkvu, ali ne tamo gdje se skupljala zenièka gospoda, mahom kuferaši, Èesi, Hrvati i Austrijanci, nego kod fratara, na periferiji, u sirotinjsku crkvicu sivih neoslikanih zidova, s nevjesto rezbarenim Isusom koji se, greškom rezbara, smiješio s križa. Meðutim, amidža Pepi volio je baš takvoga Isusa i tu crkvu, debelog strogog fratra koji je pred nedjeljnu misu poduèavao narod da pere

ruke prije objeda i paklenim mukama prijetio rudarima koji bi, èim prime plaæu, isti dan pola zapili u prvoj krèmi. Èetvrtinu plaæe amidža Pepi davao je Crkvi,

ginuli, pomiješale bi nam se kosti, pa bi njegovo rebro bilo pokopano na Boninovu, a moja bi noga završila u Glasgowu, ali se svejedno nismo voljeli. Znao je što mi ide na živce pa bi to i radio. Uzvraæao sam mu. Ili bih prvi zapoèinjao. I bilo je u tome strasti. Zao mi je što više nikada neæemo zajedno letjeti niti æemo èuti jedan za drugoga.

Nisam se pozdravio ni s Johnom Terrvjem, mehanièarem, pijanim Ircem, koji je znao za svaku zemlju na svijetu po rakiji koja se u njoj pije. I vjerovao je da Bosna mora biti mraèna zemlja, a Bosanci depresivni ali svirepi ljudi, jer je takva i rakija koju piju. Lagano klizi niz grlo, spora i teška kao pjesma robova u Alabami, èovjeka èini tužnijim nego što je bio prije nego što je poèeo piti, ali je mamurluk nakon šljive najgori od svih mamurluka kroz koje je iskusni John Terry prošao. Tako svirepu rakiju mogu piti samo svirepi ljudi, govorio je, i na ormariæu mi za uspomenu ostavio svoju èuturu punu gradaèaèke šljivovice.

Oprosti, stari, ali mislim da te više neæu vidjeti. Kada sam išao u rat, mislio sam da svoju ženu više neæu vidjeti. Zato sam pobjegao bez pozdrava. Izgleda da sam se prevario. Barem što se nje tièe. Nadam se da æe ista stvar biti i s tobom. Volim te i ljubim, tvoj narednik John Terrv.

Saèuvao sam to pismo, nosim ga uza se u novèaniku, pa ga èitam kad sam sjednem u neku zagrebaèku kavanu. Nakon prve dvije reèenice uvijek mi se plaèe i znam zašto je otišao bez pozdrava, nakon sljedeæe dvije bih se smijao starom lakrdijašu, a na zadnjoj me obuzme dragost. Zagonetno mi je, meðutim, što je Terrv želio reæi time što me voli i ljubi? Ili je veæ bio toliko pijan da mi se i u pismu o vrat objesi, ili je htio da mislim kako je toliko pijan pa je zato to napisao. Volio bih da je ovo drugo.

Mene i još desetoricu, uglavnom starijih pilota, dešperatnih i problematiènih tipova koji su se davno odrekli vojne karijere, ako su ikada i mislili o njoj, te Kineza Changa, ostavili su u Zagrebu, u barakama na vojnom aerodromu, da sa èetiri uglavnom neispravna aparata nerviramo komunistièku vlast, a nakon toga æe nas, èim bude potpisan neki sporazum, definitivno opozvati, umiroviti i zaboraviti.

Ujutro, èim se probudim, umijem se, obuèem uniformu i sjedam u tramvaj na Borongaju. Izlazim kod željeznièkog kolodvora, do-ruèkujem u Hotelu Esplanade, okružen sumnjivim tipovima u sivim odijelima iz vremena ekonomske krize, koji èitaju novine, a da nikada

66

GlORIA IN EXCEISIS

Njemu ništa nije trebalo. Odijelo je kupovao svakih pet godina, kad i cipele, nije se kartao i pio, a pušio je najlošiji duhan, onaj koji su pušili i njegovi radnici. Bio je sretan èovjek, najsretniji u našoj familiji. Kad bi se svi sakupili na neèijoj svadbi ili sprovodu, pa bi došli i moji iz Dubrovnika, pa svi Sarajlije, Kakanjci i Zenièani, Slovenci iz Tolmina i Ljubljane i svi Beèani, te bi ih se na jednome mjestu našlo više od pedeset, on je uvijek bio najbolje raspoložen. Dok bi se do jutra žalovalo onoga koga æe se sutra pokopati, amidža Pepi je obièno prièao viceve. Jest, grehota je što pokojnika više neæemo sresti, tuga je što s njime neæemo na Bistrièak i Trebeviæ i što ga neæemo gledati meðu nama u ovoj lijepoj zemlji, ali sve vam je

to kao razglednica, dopisnica sa žigom i markom, kao da je važno koga na razglednici ima. On je otišao na bolji svijet, njegov je vjeèni život, a tamo, brate, nema ni sekiracije, ni svakakvih individua i persona. Što bismo mi njega sad žalili? Ljudi, budite pametni, pokojnik vam se s nebesa smije, vama i vašim suzama. Nego, smijimo se i mi njemu, èuo sam, maksuz iz Zagreba, novi vic o Bobiju i Rudiju...

Takav je bio moj amidža Pepi, sve dok jednoga dana nije shvatio kako ulazi u godinu u kojoj postaje starac. Njemu je to bila šezdeseta, a mogla je biti i koja prije i koja kasnije, ali ta je godina sve u njemu promijenila. Prestao je davati novac za Crkvu, postao je škrtiji i prema sirotinji, kupio si je tri nova odijela i prvi puta se napio. Amidžinica Jele govorila je da ga je pod stare dane uhvatilo ono što druge muške drži cijeloga života, i nije se jako brinula, sve dok jednoga dana amidža nije došao kuæi i rekao kako on dalje ne može tako. Ostavlja posao i obitelj, pola novca, kojega se s godinama pristojno nakupilo, uzet æe sebi, a drugu polovicu ostavlja njima. On odlazi u Zagreb da se provede.

Ubrzo je pukla bruka medu familijom, a o amidži Pepiju, koji je do tada bio anðeo i svetac, poèelo se govoriti kao o neèastivome. Sažaljevalo se Jelu i djecu, iako im je ostavio dovoljno novaca da su, uz Jelinu štedljivost te uz tri plaæe koje su veæ dolazile u kuæu, jer su dva sina i starija kæer veæ odavno radili, zapravo živjeli bolje od onih koji ih sažalijevaju. Godinama nakon što je amidža Pepi veæ bio mrtav, djecu, koja ga se nisu mogla sjeæati, matere bi u našoj familiji preko-ravale èim bi brljavila oko ruèka ili nisu htjela jesti špinat i kuhana jaja: Izbit æu ti ja iz guzice tvoju razmaženost! Neæeš ti meni biti ko amidža Pepi!

Eto, tako je meni govorila moja mater u Dubrovniku. Nisam

7nor\ c+r\ Tnori riiti/* imi^o *^»ic1ir» com Ai ip tr\ crraèni vmai ili

67

Zbog njega veæ mjesec dana doruèkujem u Esplanadi, zbog njega sam i jutros došao, mažem maslac po kruhu i zamišljam da je ovaj isti nož u svojoj ruci i on držao i da bi samo njemu, od svih ljudi koje znam, bilo jasno zašto se ovako osjeæam. Sjest æe amidža Pepi za moj stol, naruèit æe doruèak i pogledati na svoj džepni sat, pa onda reæi:

E, moj Zeljko, meni se isto u zadnja doba muti pred oèima èim se u nešto dobro zagledam. Zato ne valja previše zagledati, Bog to ne voli, nego neka sve bude kao na razglednici. Važna slika od hiljadu detalja, a nijedan sam nije važan, i zato Bogu nije milo ako se u neki zagledamo.

Pitao sam da li ga se sjeæaju? Starijega recepcionera sa zalizanom kosom i Džugašvilijevim brkovima, konobara po imenu Safet, sasu-šenog kao norveški bakalar, raèunovoðu s drvenom nogom i modrim jezikom obješenika, šefa sale koji izgleda onako kako bi danas izgledao Stjepan Radiæ da je preživio atentat, ali nijedan tih godina nije radio u hotelu. I ne znaju nikoga tko jest.

Ponudio sam pedeset amerièkih dolara da se ipak nekoga sjete i vratio se u restoran. Nisam stigao ni novine otvoriti, a Džugašvili je veæ doveo ženu u modroj kuti, dobrodržeæu plavušu teško odredivih godina.

Ovo je gospoda Kornhauser, rekao je. U taj èas pojavio se i bakalar Safet s nekim potpuno crnim èovjekom, za kojega bi se, i po licu i po odjeæi, reklo da je dimnjaèar. Ili zaostali ustaša koji se od dolaska partizana skrivao u dimnjaku.

E, jebem mu mater, Markane, govorim ti da požuriš, a ti bi se umivao. E, umivaj se sad kad smo ostali bez para!

Platio sam obojici po pedeset dolara, a sa sobaricom Karolinom Kornhauser i ložaèem Markanom Dobretiæem dogovorio sam se naæi poslije njihovog posla u krèmi Kod Jose Lièanina na Borongaju.

Zajedno su došli, ona se uredila kao za kazalište, a njega skoro nisam ni prepoznao onako èistog i urednog. Kod Jose Lièanina su se još za kraljevine skupljali vazduhoplovni oficiri, pa su promijenili odore i nastavili dolaziti kao hrvatski zrakoplovci, da bi na meni, bri-tanskome vojnom pilotu, ostalo da dovršim i tu prièu. Joso je u tri godine, koliko ga nisam vidio, ostario barem trideset. Sav je u strahu od nove vlasti pa je na zid objesio najveæi portret maršala Tita koji je mogao naæi. Meni se obradovao kao bratu roðenome. Poznavao me je i u prethodne dvije uniforme, pa raèuna da æe i njemu biti oproste-

68

GLORIA IN EXCELSIS

konjak za damu, takav je red, a gospoda su iz Esplanade!, zna Joso kako je u Esplanadi, mora znati, takva su pravila zanata...

Njih dvoje šute, niti znaju tko sam, ni zašto sam ih ovamo doveo. Nekome su morali prijaviti da idu na sastanak s britanskim pilotom, a taj netko im je sigurno rekao da pamte sve što æu ih pitati i da sutra ranim jutrom doðu u Petrinjsku, broj sobe taj i taj, ili na Zrinjevac, u Zvonimirovu, ili veæ tamo gdje stoluje tajna policija i kontrašpijunaža, pa da od rijeèi do rijeèi referiraju o èemu smo razgovarali.

Dobro, rekoh, ono što me zanima, a što vi, možda, znate, toliko je intimno da se ne može isprièati nepoznatom èovjeku.

Markan prestade žvakati u pola zalogaja. Gospoða Karolina zagleda se u mene kao u jako zanimljiv detalj na razglednici.

Prièao sam im o Dubrovniku u vrijeme moga djetinjstva, o tome kako sam se plašio staraca dugih bijelih brada koji su prelazili preko Straduna i svaðali se na ruskome, o jednome koji je preko grudi nosio lentu, uz koju su, zveckajuæi, blistala tri reda medalja i odlikovanja i o tome kako je stara Laptalinka govorila da je udovac i roðeni brat cara Nikolaja, i blago onoj sirotici koja se za njega uda, imat æe dukata za tri života. Prièao sam im o vlaku koji je vozio kroz Popovo polje i u koji su jednom ušli Cigani meèkari, a kondukter ih nije izbacio nego je naplatio kartu za meèku. Prièao sam im o ljetima na Ilidži kod dunda Vilka, o tome kako je dundo Franjo jednim udarcem dlana razbio karpuzu, jer smo na izlet zaboravili ponijeti nož. O otati Karlu koji je prièao na njemaèkom i nije dao da se psuje, ali je pucao od smijeha kad bi se nekome omaknuo prdac. O omami Re-gini koja je nedjeljom klala zeca za ruèak, a zec je plakao kao dijete, i o tome da nam je poslije objašnjavala da je Mjesec ledeno nebesko tijelo i da sija samo zato što

je ogledalo Sunca. Prièao sam im o Va-zduhoplovnoj akademiji kraljevske vojske u Beogradu. O ruènome satu Zenith, oèevom poklonu za sretan let, o tome kako sam ga izgubio i poslije vjerovao da æu srušiti avion na zemlju i poginuti jer više nemam taj sat. O tome da i dalje vjerujem da æe tako biti. Prièao sam im o roðaku Mladenu, kako sam ga trebao nagovoriti da bježi u šumu, ali se nisam usudio. O sivoj mrlji u obliku križa i o zapaljenom Kristu otate Karla.

Markan se prekrstio, gospoða Karolina žalosno je uzdahnula.

Prièao sam im o tome kako je pukovnik Stevvart pozvao vojnika i naredio mu da moju domobransku uniformu baci u smeæe, ali nisam

ie riao 7a nas ip ta uniforma smeæe rekao ip Stpwart Dobro rekao

69

bljenika. Prièao sam im o tome da sam veæ bio otkopèao britansku bluzu i htio je skinuti, kad je Stewart rekao: Oprostite, zaboravio sam na vašu èast.

I šta je bilo s uniformom?, pitala je gospoða Karolina.

Prièao sam im kako sam svoju domobransku uniformu polio benzinom i spalio na livadi iza kantine. Tražio sam da me ne gledaju dok to radim. Prièao sam im o bombardiranju Hamburga, o njemaèkim gradovima koji su izgledali kao zapaljeni mravinjaci i o tome kako bi nakon svega trebalo izmisliti neku ljepšu i èistiju rijeè od rijeèi osloboðenje. I prièao sam im o jednoj jedinoj bombi koja me muèi, jer ju nije ispustilo britansko vojno zrakoplovstvo, nego ja osobno, nekoliko trenutaka prije nego stoje akcija opozvana, na zgradu Zemljoradnièke štedionice u Sarajevu.

Niste vi krivi, rekla je gospoda Karolina Kornhauser.

Prièao sam im o tome kako sam ležao u talijanskoj bolnici, u apartmanu grofa Ciana, jer mi se mutilo pred oèima èim bih se u nešto zagledao. I sad mi se muti, ali sam se navikao. Više se ni u što ne zagledam, nego ljude i stvari prihvaæam onakvima kakvi mi se uèine na prvi pogled.

Nije to ništa, rekao je Markan.

Kaj nije ništa! Kaj æeš ak si pilot, a oèi ti stradaju.

Isprièao sam im sve èega sam se mogao sjetiti, osim kako sam prebjegao Britancima. Nisam im rekao ni to da su Beograd i Zadar takoðer izgledali kao zapaljeni mravinjaci, ali ne meni, nego mome drugu Albanu.

Sve sam im rekao, znali su da nisam uhoda ni razbojnik, a moæi æe o meni nadugo prièati policiji, ali ni Markan, ni gospoða Karolina nisu se sjeæali amidže Pepija. Kao da im o sebi nisam rekao ni rijeèi.

Ništa, rekoh, žao mi je.

Šutjeli su, Markan je gledao u ostatke svinjetine, kao grobar u kosti iz prošloga rata. Grizla ga je savjest zbog svega pojedenog i popijenog, a gospoða Karolina je pogledala na sat, pripremala je hitru laž, ali se nijedne dovoljno dobre nije sjetila. Rekla je da žuri sestri. Èekajuæi je, sestra æe laktovima polomiti cvjetove begonija na prozoru. Tako je rekla.

Sarajevo, jutro 2. aprila 1945, 7 sati i 10 minuta

70

Gloria in excelsis

da spava. Prebacio sam lopatu na drugu stranu da mi bude pri desnoj ruci kad zamahnem. Mjerkao sam koliko je do njegove sljepooènice, uèinilo mi se da æu promašiti ili Anðu zahvatiti po ramenu, a on æe tad potegnuti samokres... Da sam ga odmah udario, sve bi bilo u redu, ne bih mjerkao, zatukao bih ga dobrom kreševskom kovinom i veæ bi bilo gotovo, a sad se više ne zna. Možda se u posljednjem trenutku izmakne ili se baba nezgodno namjesti, pa raskolim njezinu glavu...

Narod u skloništu se ušutio. Gledaju u mene i znaju što æu uèiniti, a nijedno da pusti glasa od sebe. Ili da ga upozori. Pazi, Veljko, koliko ja vidim, ova te je budala namjerila ubiti. Jedino ako nije uzeo lopatu da nagrabi æumura za peæ, a nije, brate, nitko više ne loži, štede ljudi za sljedeæu zimu, jer kako Fiihrer temeljito pregrupira trupe na istoènoj fronti, odužit æe se ovaj rat za još koju godinu pa valja prištedjeti ove tri šake ugljene prašine što su od ove preostale. Bogu hvala, i slavnome Poglavniku, pa imamo komšiju koji æe nam opet preko reda nabaviti tonu kreke ili banoviæa. Ako nizašta drugo, onda zbog tog æumura, dedera prièuvaj se, Veljko naš, jer ovaj æe te bilmez zatuæi na spavanju. A lopata mu je, raèunam, oštrija od sikire, naoštrila se od tolikih godina, bit æe ju još domar Iveta nabavio u vrijeme dok je Franjo Josip po zemlji hodao. Èuvaj se, Veljko, ako Boga znaš, kad te je On saèuvao i na krvavoj Drini i na razbojnièkoj Kozari, molitve su te naše spasile, kao i nadbiskupa našega Ivana Evanðelista Šariæa, dok si bandu pravoslavnu tjerao zemljom, a Bosna ti ponosna za to nikad ne može dosta hvale reæi. Èuvaj se, duše ti, anðele i arhanðele, dušo duše naše, jer æe te hulja tvoje vjere i krvi zatuæi na spavanju, kao što ni Srbin ne bi. Oštra je, Veljko, njegova lopata, preko nje je prešlo više æumura nego što ga je pod zemljom ostalo, kao nož, sablja i vrisak žene u noæi, oštra je lopata koja ti, koliko vidim, radi o glavi gore nego puške partizanke i engleski avioni.

Govorim tako logorniku Skorvatzvju, ono što mu drugi neæe reæi. Meðu njima i partizanska mater koja logorniku glavu duguje, i trojica kockara koji bi vlastitu mater prodali, i profesor Hošek, hulja nad huljama, djecu je uèio poštenju i èestitosti pa sad èeka da vidi kako æu muèki ubiti èovjeka, i konobar Holman koji šuti kao zaliven, a nije ni pet minuta u životu šutio. E, kako ga samo prodaše, a njegovim su se æumurom grijali i zbog njega Paveliæeve znaèke u reveru nosili!

E, jebo ti podrum od stotinu duša u kojem jedino Simunu Paš-kvanu prst obraza ostade! Jebo ti sebe, logornièe, da ne kažem - Velj-

71

i ubit æeš me ako ti se dam, ostao jedini prijatelj. E, brate Veljko, ubit æu te, a ti otvaraj ili ne otvaraj oèi, što god ti je volja.

Šta je meni pop Risto Borojeviæ kad sam mu sestru od tebe sakrivao? To tebe zanima, je li tako, Veljko? E, pa hajde onda da ti isprièam prije nego što te od života odijelim. Moj otac Franjo nije imao snage u rukama, kao što je ni ja nemam, pa ga je djed Šimun pustio u željeznièare, da bude prvi od Paškvana a da nije kovaè. Radio je kao skretnièar na stanici Alipašin most, oženio se i narodio djecu, a onda je izbio rat. Istoga je dana u vojsku odvelo mog æaæu Franju i dvojicu mu braæe, Ferdu i Štipana. Zapravo, odvelo je Franju, a Ferdo i Štipan pristigli su regimentu negdje kod Zavidoviæa. Nije ih u vojsku zvalo, jer je njihova kovaènica za vojsku i radila pa bi bio dupli trošak slati ih na frontu, ali oni su sami pošli da brata èuvaju. Njih dvojica nisu se stigli oženiti i imati djecu, a bilo je u svakom snage kao u tri vola, dok je on bio sav slabašan i nikakav, ali je èetvero djece narodio i skoro ih na noge podigao. I da djeca ne ostanu bez oca, Ferdo i Štipan ukorak su pratili brata svojega gdje god da je bosanska regimenta ratovala. A ratovala je, brate Veljko, s kraja na kraj Europe, jutros bi guzicu smoèili u Sjevernome moru, a pred veèer bi veæ bili na Krfu. I sve tako do 1917. kada su se Srbi, sjeme im se zatrlo dabogda, uz pomoæ Francuza podigli iz mrtvih pa carsku vojsku potjeraše pred sobom, tem je tjeraju, tem je u zasjede doèekuju. Tako ih negdje u Makedoniji, na rijeci Bregalnici, napadoše i mitraljezima posmicaše nekoliko stotina. Meðu njima oca mi i strica Ferdu. Žive zarobiše, ama ne ostade ih nego dvadesetak, i narediše im da iskopaju grobnicu u koju æe sve, onako ðuture zakopati. Katolike i muslimane, i pokojeg pravoslavnog, ako je takvih bilo. Tako je moj stric Štipan kopao grob za svoju braæu, kopao je, plakao i molio Zdravomariju. Ostali su kopali šutke. Priðe mu srpski oficir i upita ga zašto plaèe. Ne pitaš me zašto se molim? Zato što si hrišæanin, svaki bi se hrišæanin sad trebao Bogu moliti. Ne molim se ja zato što sam, kako ti to kažeš, hrišæanin, nego se molim jer mi dvojica braæe mrtvi leže, a neæe vidjeti Kraljevstvo nebesko. Kako, bolan, neæe? Tako što ih zakopavam ko strvinu, a ne ko ljude. Sažali se oficir pa naredi mom stricu Štipanu da braæu odvoji ustranu i da za svakoga iskopa zaseban grob. Kad je ovaj to uèinio, oficir nad oba groba zasebno izgovori pravoslavnu molitvu za pokoj duše i u njoj po imenu pomenu raba Božjeg Franju i raba Božjeg Ferdu, te ih na vjeèni poèinak isprati kao ljude. Znaš li ti, crni Veljko, ko je bio taj oficir? Nisi znao. ali sad znaš i da ti ne kažem. iest. bio ie to pop Risto

72

GLORIA IN EXCELSIS

E pa vidiš, nije meni danas do Ristine glave, a još mi je manje do njegove sestre, jer znani da baba neæe ni trepnuti kad me komunisti sutra budu vješali na Marijin dvoru, ali jest mi, logornièe, do moga æaæe Franje i do strike Ferde koji ga je tri godine èuvao i nije ga uspio saèuvati. Jest mi do njihovih duša, kao što mi je do moje vlastite. Ako se ne broji to što ih je pop Risto sahranio i ako se kršten svijet može kopati kao što se kopa živina, to bi znaèilo da je bilo krivo sve ono što su fratri govorili, da je bilo krivo što je i mene fra Anðeo u Kreševu krstio i prvi put prièestio, kao što je i æaæu mi i strièeve. Ako se sahrana na Bregalnici ne broji, ako je svejedno jesu li u molitvi izgovorena njihova imena, onda æe biti, kako ja razumijem stvari, da Boga nema i da je nadbiskup Ivan Evanðelist tu zbog Poglavnika i Hrvatske, a ne zbog naših duša. Ako je tako, logornièe, onda se radi samo o tome hoæeš li ti prije potegnuti samokres ili æu ja potegnuti lopatu. Ako je tako, izmeðu nas dvojice samo to postoji.

Pa i da jest tako, a ja znam da tako ne može biti, pop Risto Boro-jeviæ ispratio je naše mrtve. Zahvaljujuæi njemu moj stric Štipan nije poludio što izgubi dvojicu braæe, nego je i danas živ pa svake godine na Ilindan, kod Svete Kate u Kreševu, plaæa za njih dvojicu misu zadušnicu. Neka vrag nosi Srbe, kao što je vrag odnio i Zidove, neka vrag nosi i popa Ristu i njegovu sestru, ali neæe od moje ruke. To ti se, logornièe Skorvatzv, kunem nad lopatom kojom æu te ubiti, kao što bi ti se i nad križem zakleo. Dosta je meni što Pubi Leviju nisam otvorio vrata svoga stana kad je trebalo glave spašavati. Nije mi ga žao, jer su on i stara Palomba otrovali maèka Gabrijela, koji je mojoj Štefaniji bio ko dijete, ali ako me pitaš šta sam dao za hrvatsku stvar, kao što si me i pred Luburiæem upitao, velim ti da sam dao to što se svakoga dana barem jednom sjetim da Pubi Leviju nisam otvorio vrata. Eto, to sam dao i mislim da je od mene dosta.

A tebi je bolje da ne otvaraš oèi i praviš se da spavaš, jer ne vjerujem da mi možeš još nešto reæi.

Kreševo, kraj novembra 1765.

Ove je godine rano stisnuo mraz, a prvi je snijeg pao poèetkom oktobra i zadržao se deset dana, tako da ne doðe iz Hercegovine grožða koliko smo ga Turcima platili, a dok smo se nevolji dosjetili, mnogo je i na trsju istrunulo. Hamdibeg Stoèanin svoje grožðe pošteno

73

nam kako je Ismet još ljetos otputovao u Smirnu te da njegovo grožðe nema ko u Kreševo dopremiti. Ostavio je dvanaestoricu Tatara da ga oberu, ali im je posakrivao gunjeve, kundure i zimske èakšire pa sad ljudi po Ljubuškome polugoli hodaju. Ako grožðe i oberu, ne mogu takvi kroz Bosnu po ledu i snijegu. Mislio Ismet da æe ova jesen biti kao prošla, i deset prije nje, i da æe Tatari po lijepu vremenu dopremiti grožðe i takvi se vratiti u Hercegovinu. A što im je, bolan, gunjeve sakrivao? Zato što su Tatari, pa ako imaju gunjeve na sebi, obrat æe grožðe, rasprodati ga usput umjesto da ga u Kreševo nose, pa otperjati u svoj Tataristan, da ih nikad ne vidimo. Prije tri godine, veli Hamdibeg, unajmio je Ismet neke Arnaute da mu grožðe beru i voze, pa je isto ovako otišao na put, ali im je zaboravio sakriti gunjeve i kundure. Okradoše ga, pa se opametio.

E, govorim, te na ovome mjestu i zapisujem: sva je nevolja od silna naroda koji je iza zadnjih vojni diljem Bosne zaostao te bi se vratio svojim kuæama, a ne zna kako. Bilo da su Tatari, bilo da su Arnauti, Anadolci ili avetinje iz Kurdistana, koji nijedan znani jezik ne govore, a plahi su, grdne èehre i teška tijela, gori nego ijedan naš Bošnjo, svaki od njih gleda kako bi se doma dokopao, ne gledajuæi hoæe li pritom ukrasti, prevariti ili ubiti. Tih ljudi, neka je svakome na pouku, valja se povazdan èuvati. U njih nema vjere, ni ljudskosti, jer vjere i ljudskosti nema u onoga koji do svoje kuæe doprijeti ne može. Takva je stvar jednako u kršæana, hrišæana, muslimana i kojih god još na Zemlji ima. To, daklem, neka se zna, te neka svaki imuæan pomogne bilo Tataru bilo Arnautu da se kuæi svojoj doputi. Time dobro djelo èini, a zajednicu od ubojstva i pljaèke štiti.

Elem, radi Hamdibegova vjetropirenja po Smirni, gdje èini Bog te pita šta, morade se brat Agaton u Ljubuški zaputiti da izvidi koliko se od grožða još može spasiti i kako ga u Kreševo dopremiti. Ali bi od

toga slaba vajda, s Tatarima se na njihovu jeziku porazgovorio, a grožða je, ionako natruhlog, sam prenio koliko je na dva konja moglo stati.

Žalosna godino, nakon što nam pogorješe samostan i crkva, ni vina neæe biti koliko treba!

Ali gora stvar je, stižu vijesti, bila u sutješke braæe. Oni se nekako snaðoše za grožðe, a mjesni vikar dovede, kako je to i obièaj, mjesne mladiæe da grožðe u kacama gnjeèe. Okupila se mlaðarija kao na veselje, a u godinama nakon kuge svakome veselju valja mjeru naæi, uzmanjka opreza, jer narod pomisli da nakon što proðe kuga više ni

74

GLORIA IN EXCELSIS

ne bi prekipilo preko ruba kace, iz badnja upomoæ povika neki Jozo Trgovèeviæ, jer da ga je vinski zadah sasvim obuzeo. Priskoèi mu fra Anto, brat laik i provincijalov pratilac, porijeklom iz Ivanjske, te ih u taj mah obojicu vinski zadah ubi. Kad je to vidio, htjede i vikar za njima skoèiti, ali ga ostali sprijeèiše. Sjekirama su razbili kacu i izvukli van mrtva tjelesa.

Braæa su obojicu po redu sahranili i pustili glas da su umrli od svoje smrti. Sluèajem u isto vrijeme. Glas ne bi dosta uvjerljiv te se medu narodom raširi nerazborito šaputanje, koje je onda doprlo i do nekih nevjernika, pa od šapata nasta vika i dreka da su fratri ludošæu svojom ubili jednoga svoga i jednoga nedužnog. Na kraju su sutješka braæa velik novac potrošili da bi smirili dreku i da stvar ne dode do kadije, jer Bog zna kako bi se tada svršila. A što je, možda, još i gore, istinu su probali sakriti i od roditelja mladiæa Joze Trgovèeviæa pa je otac prijetio da æe za odmazdu spaliti samostan, što i ne bi bilo prvi put da se zbog fratarske nerazboritosti takva stvar dogodi. Prièa se, a nevolja æe biti da je i istina, kako su u manastiru kojega više nema, neæu govoriti kojem, birvaktile unajmili zidara hrišæanina da im popravlja krov. On je u to vrijeme provodio neki svoj post te se obavezaše da mu daju bezmesnu hranu. Ali nade taj u kaši košèicu, pomisli da naopako uèiniše, pa iz odmazde užga samostan i isti izgorje do temelja. I više se nikad nije na istome mjestu uzdignuo. Imena mu ne spominjem da braæi pokojnoj ne udaram na obraz ili da im na dušu ne stavljam što možda nije istina. Može biti da je hrišæanin samostan iz pizme spalio, a može biti i da je u kaši granèicu a ne kost pronašao. Nijedan znati neæe, osim Njega koji zna svaku koja se medu ljudima dogodila.

Žalosno je tako reæi, ali dobro su još i prošla braæa u Sutjeski, šta ih je sve zbog nerazboritosti pogoditi moglo.

Malo nakon što nam grožðe propade, stiže nova nevolja. U jarku pokraj Kreševèice neka su djeca smrznutoga pronašla Gorkog Mu-mina. Pozvali su starije, a oni umjesto da nama prvima doðu reæi, pa da im kažemo da šute, ne diraju mrtvaca i da èekaju da ga sami Turci pronaðu, razglasiše po èaršiji da pokraj Kreševèice leži mrtav Turèin. Nikako nije dobro kad kršæanin naðe mrtva nevjernika, jer se namah rodi sumnja, kao što, pravo govoreæi, ne bude bolje ni kad nevjernik naðe mrtva kršæanina. Razlika je jedino ta što od kršæanske sumnje obièno nikome ne padne dlaka s glave.

Prvo su mislili da se Gorki Mumin rakije nalokao, pa je malo u

cniipo t-*ri1pCTQr» i takr\ cp cmr7nnn ali Irarla Qn aa rln anla clrirmli rla hi

75

mu, jadna majko, tri uboda noža na prsima. Kome je Gorki Mumin bio dužan a da duga nije vratio? Koga je uvrijedio i kome se zamjerio? Ko je imao razloge da Gorkog Mumina nožem izbode? Bijahu dosta tri pitanja, pa da nam potjera stigne pred vrata. Pade sumnja na èitavu obitelj, a najviše na Augustina i Agatona, jer je èaršija znala, a svi su i gledali, da je njih dvojicu najèešæe vrijeðao i udarao korbaèem.

Dode tako i emin Hajrulah, ne pozdravlja me i ne gleda, nego govori neka izdvojimo i predamo onoga koji je ubio èovjeka.

Braæa ne odgovaraju, jer i nemaju odgovora, a emin samo ponavlja zahtjev. Svaki put kad ga izgovori, svjetina nam se više primièe. Skoèit æe i rašèetvorit nas jednog po jednog. Gledam te ljude, meðu njima i one koji su skupa s nama gasili požar, one koji nas nikada ružno nisu pogledali i odreda su bili da se manastir iznova gradi. A sad bi nas, na pravdi Boga, poubijali. Jest, strah me je, ali moj strah je ništa prema strahu koji je ove ljude naveo da takvi budu.

Gvardijan zinu, ali ne kaza ništa, samo je zamucao, ali emin ga je dobro razumio i prekinuo:

Rekao sam vam da izdvojite onoga koji je ubio! Drugo vas pitao nisam!

Narod na to uèini još jedan korak, veæ su nam se skoro nosevi dodirnuli, u nas ledeni, a u njih vruæi, ali emin samo diže ruku i ljudi se po zapovijedi povukoše. Tek toliko da nam oslobodiše dah.

Imate dva sata da otkrijete ubojicu! Ako to ne uèinite, svaki sumnjivi ide na ispitivanje, pa æete se onda utrkivati koji æe prije priznati.

Kako to izgovori, emin Hajrulah se okrenu i poðe. Za njim se povukla i svjetina. A mi se zatvorismo u svoj dom, koji je do juèer bio štala, pogledasmo se u oèi, kao da æe svaki u onome drugom naæi odgovor šta da èini.

Sto jest jest, emin je u pravu.

Kako je u pravu, ako Boga znaš?

Je li ga orobilo? Nije, nego su mu u džepu naðeni zlatnici. Je li se kome u èaršiji zamjerio? Jok, vala, nego je sa svakim bio dobar. Klanjao je svih pet namaza, bio je mumin ko da ga je po mjeri krojilo, niko mu ne bi ništa prigovorio. Osim nas.

Ama, da se ti Petre neæeš javiti da si ga ubio?

Bogami neæu, jer ko bi meni ovako slabome vjerovao. Jedva sebe držim.

P moilf q mi i cl-ara ntinrv7 -falr^ t"#»4ralr Patt* t\ mr\i r*a ttlrrt r>æ»

76

Gloria in excelsis

Neka, neka, samo ti pametuj, kad bi bilo po tvojoj, svi bi u zin-danu i na vješalima završili. Osim tebe. Ma, zar se vi to prepirete?

Jok, brate gvardijane, nego kratimo vrijeme. Duga su dva sata...

Nastavilo bi se tako baš dok ne istekne vrijeme, ne bismo ni do èega došli, jer nismo imali do èega ni doæi, blebetao je ko je šta stigao, samo se brat Augustin u kutu molio Bogu, opraštao se od svojih trava i od knjige likaruše, a Agaton je onako mrk šutio, sve dok mu nije dojadilo, pa odluèi reæi ono što je otpoèetka htio, ali ne ovako vièuæi i druge nadglasavajuæi:

Braæo, ja sam veæ odluèio i nema nikoga do Boga tu moju odluku da promijeni. Prijavit æu se eminu da sam ubio Euzebija, pa neka sa mnom èini što mu je volja. Onaj koji treba znati, na nebu i meðu ljudima, znat æe da nisam kriv, a što se ostalih tièe, i što se tièe vlasti, svejedno je. Svoje sam odživio, da ne bi brata Valentina, Bog da mu dušu prosti, skapao bih kao djeèak od gladi, i sad vidim da je vrijeme da idem Bogu na istinu, gdje æe me rahmetli otac i mater ponovo Muharemom zvati.

Nasta muk. A po obièaju, najjaèe je muèao onaj koji bi prvi trebao nešto reæi, brat gvardijan. I ne saznasmo koji je prvi progovorio i je li kojemu, a volio bih da je meni, došlo da Agatonu kaže kako on nikako nije taj koji se žrtvovati treba, jer bi njegova žrtva bila naš zajednièki grijeh, jer je u taj èas ponovo banuo emin Hajrulah.

Ovoga puta uz njega nije bilo svjetine.

Reèe da je krivo optužio fratre i da mu je žao zbog toga i da æe mu biti žao dok god je živ, ali to je njegova sramota i njegov grijeh, koji æe nastojati popraviti. Sad je dolazio imam Alija i rekao mu da zna ko su ubojice. On ih je vidio da se s Gorkim Muminom svaðaju i da mu prijete. Vjerovao je da ih je razvadio, ali eto nije. Pa kaže da mu duša ne bi bila na mjestu da to ne prijavi. Jest da nije vidio ubojstvo, ali smatra da je njegova sumnja jaèa od svake druge. Pa ako veæ niko nije vidio èas kada je èovjek izboden, neka se imamu vjeruje. Ubojice su trojica janjièara, Sarajlija, koji su se danima po Kreševu motali, belajisali i šenluk èinili, imamu prijetili i ispred džamije se uneredili. Poslana je za njima potjera, ali teško da æe ih naæi.

Sutradan maksuz poðoh pred imama, saèekah ga ispred džamije i, kao, sluèajno mu pristupih. E, lijepa dana, rekoh, studena ko u po zime, ali opet lijepa. On klima glavom, biva jest. Samo što mene u zadnie doba moia bolika muèi. Teško dišem èim ie okolo mokro, nai-

77

Brat Augustin ima lijeka za te stvari, reæi æu mu da ti trava pošalje.

Slabo mi trave pomažu, veæ sam se u vola trebao pretvoriti koliko sam ih popasao.

Ali da svejedno probaš i njegove. Mogle bi ti valjati.

Probat æu.

A veliš, ubiše Sarajlije Gorkog Mumina? Jah, ubiše.

Mojoj boljci ni trave ne pomažu.

Bog æe pomoæi.

Sreæa da si ih vidio.

Koga?

Janjièare.

Nisam, brate, ja nikoga vidio. Pa što reèe eminu da jesi?

Zato što se katkad èovjeku pamet ne da drukèije prosvijetliti nego lažima. Ti nikad tako ne lažeš? Lažem, pa se pokajem.

Eto vidiš. Ali ja se ne pokajem. Šta æu se kajati ako bi zbog moje istine svaki dan neko nevin stradao.

Poprièasmo tako, a meni se potvrdi ono što sam i mislio, zbog èega sam ga i saèekao pred džamijom. Imam mi na rastanku još nešto reèe o Gorkom Muminu. Kad se turèio, htjedoše ga po obièaju su-netiti, ali vidješe da je veæ obrezan. Tako, eto, na kraju otkrivamo da je Euzebije zapravo bio sin Izraelov. Kolika god da nam je zla uèinio, pokrao nas, prevario, izdao i potvorio, vrijeðao nas i pojedinu braæu tukao, žalost me je iznenadna spopala za Gorkoga Mumina. Da mi imam Alija to ne reèe, da nisam shvatio da Euzebije nije bio ni ono što smo vjerovali da je bio, nikad mi do pameti ne bi došlo zašto je htio u fratre, pa u monahe i zašto je na kraju postao Gorki Mumin, zašto je uèio latinske i slavjanske molitve i bubao Kuran i zašto ga nijedni nisu smatrali svojim. U svakom je gnijezdu Euzebije bio tuði ptiæ. Bog zna èime je takvu nesreæu zaslužio.

Zagreb, 15. juna 1945.

Na nas se, koliko vidim, sasvim zaboravilo. Ne stižu depeše, nitko nas ne posjeæuje, dvaput dnevno javimo u Napulj i London da je stanie redovno, stiže nam isti odsovor da nastavimo s aktivnostima, a

78

Gloria ih exceisis

79

i po špelunkama od Borongaja do Èrnomerca, gdje se zadnjih dana poèela sakupljati sva ona bagaža švercera, probisvijeta i bjelosvjetskih vucibatina, koja se u ove èetiri godine držala podalje od rata i zaraæenih strana, nejasno je gdje su i od èega uopæe živjeli i kako su u meðuvremenu prištedjeli novce i živce. Gledam ih kako na kartama i barbutu deru engleske pilote, samo što im za jednu noæ ne skinu

gaæe s guzice, a njima oèajnicima drago, uživaju u svojoj propasti, svaka izgubljena partija doðe im kao još jedno malo bezbolno samoubojstvo.

Ne kockam se. Samo èekam da bude dovoljno kasno za spavanje, pa da ujutro idem na doruèak u Esplanadu.

Jutros izaðem iz tramvaja dvije stanice ranije da konaèno poðem do Jurišiæeve 17 i stana gdje su otac i majka živjeli one jeseni nakon što sam upisao akademiju. Nekoliko godina ranije njoj je prahnulo da bi se selila iz Dubrovnika, tu nikoga nema, sestre, brat i sva rodbina su po Bosni, a grad je pogan, ljudi je nisu prihvatili kao svoju iako se u Dubrovniku rodila, pa neka lijepo prodaju stan i kupe nešto u Zagrebu. Zagreb je, ipak, svjetski grad, tamo su kina i kazališta, mali Beè, daleko od vonja peskarije i grubih peskarijskih obièaja. Oca je uspjela nagovoriti, preumoran je on da bi pružao otpor njezinim ludorijama, ali bio je dovoljno pametan i oprezan da ne pristane na prodaju stana u Dubrovniku. Umjesto toga, on æe se odreæi æaæevine, vinograda na Pelješcu i ljetnikovca u Lozici, a braæa neka mu zauzvrat daju novac za kupnju stana u Zagrebu. I svima dobro: on æe bez muke riješiti problem i još se spasiti svih buduæih svaða oko nasljedstva, a njih dvojica dobit æe dio vinograda i vile koji vrijedi barem deseterostruko više od novca koji od njih traži. I tako je kupljen stan na treæem katu u Jurišiæevoj 17.

Ja sam u Beograd otišao petnaestog rujna, a njih dvoje su se veæ devetnaestog preselili u Zagreb. Prvo pismo bilo je puno oduševljenja i entuzijazma. Mater je pisala kako veæ ima svoga osobnog pedikera, doktora Schvvaba, sasvim ju je oslobodio kurjih oèiju koje su je muèile, evo veæ dvadeset godina, i nije joj mogao pomoæi ni prevarant Tardelli iz Gruža, a ni onaj sarajevski doktor što joj ga je preporuèila tetka Olga. Zagreb je ipak Zagreb, više puta je oduševljeno ponavljala, pisala je da su ona i æaæa gledali operu Zrinski te da su kupili karte za Goetheovog Fausta, gostovanje slavnoga berlinskog teatra u svibnju sljedeæe godine, ali Zagreb je ipak Zagreb, pa su sva mjesta veæ rasprodana. Govori se da æe na Faustu u kraljevskoj loži sjediti osobno princ Pavle sa suprugom. Jedini prigovor u tom prvom pismu

pokupovala karte samo zato što su njihove milostive naèule da stiže i princ Pavle. Premda i nju, priznala je mater, jako zanima kakvom æe toaletom princeza poèastiti zagrebaèku publiku.

Veæ je drugo pismo bilo suzdržanije. Zalila se na placu, nije kao u Dubrovniku, riba dok stigne do Zagreba veæ se ušèuje, svinjetina je premasna, a janjetina gore smrdi od hercegovaèke bravetine, rajèice su smežurane, kapula je nekako sasušena, pa se ne razlikuju ljuska i srce, a tržnica Dolac, kako Zagrepèani zovu svoju placu, prevari svojom velièinom, ali je izbor lošiji nego u Gružu. A ljudi su jako èudni, na stubištu nitko nikoga ne poznaje i ne pozdravlja, èim se popodne prošetaš stanom, veæ ti odozdol lupaju drškom metle jer ih ometaš u dnevnom poèivanju. Strah te je nasmijati se na ulici, jer ljudi pomisle da im se rugaš. Ali Zagreb je ipak Zagreb, pisala je, samo se treba na > njega priviknuti.

Svako sljedeæe pismo bilo je sve kraæe, a frazu Zagreb je ipak Zagreb ponovila je još samo jednom u pismu koje je stiglo posljednje:

Danas oko podneva željeznim šipkama su nasred Varšavske ubili èovjeka a da se nitko nije osvrnuo. Ali su pažljivo obilazili lokvu krvi, kao da je pseæi drekec. Nikoga nije zanimalo kako se zove nesretnik i zašto je ubijen. Zagreb je ipak Zagreb.

Na Svetog Nikolu otišla je na kolodvor i kupila karte za Dubrovnik. Špediteri su u jedno prijepodne spakirali i odnijeli sve stvari. Kada se popodne vratio kuæi, otac ju je zatekao kako sjedi na kuhinjskome sudoperu i puši. Oko nje je bila potpuna pustoš. Nisam više mogla, rekla mu je, stvari veæ putuju prema Dubrovniku, a mi æemo sutra. Otac je bio poludio. Ona mu je upropastila život, trebao je poslušati dida da se ne ženi tom švapskom luðakinjom, rekao joj je da je kurva i da je od poèetka znao za njezinu aferu s inžinjerom Perišiæem, kako i ne bi znao kad mu se cijeli Dubrovnik smijao iza leða, ali htio je biti èovjek, pa otrpjeti sve zbog djeteta. Sad je gotovo, on æe iskati razvod braka, a ona mora pristati, jer æe ju inaèe zatuæi kao psa. Neka pred sudom prizna da ga je varala, ne samo s Perišiæem, nego i s veterinarom Leitnerom u Sarajevu pretprošloga ljeta, pa s fiskulturnikom Hadžiæem, isto u Sarajevu, dok za ostale ne zna i ne zanimaju ga. Mater mu nije odgovarala, puštala ga je da se svaða sam sa sobom, a jedino što ju je ozbiljno muèilo bilo je kako æe biti protumaèeno to ako sad siðe sa sudopera. Neispravna pipa kapala joj je pod stražnjicu, gaæe su joj bile veæ DOtDuno mokre.

80

Gloria im excelsis

mi iste zime, kada doðem u Dubrovnik na dopust. Smijat æe se i biti ponosna na sebe.

Sljedeæeg jutra vozili su se u istome kupeu. Sjedili su jedno do drugoga kao potpuni stranci koji se štrecnu kada im se na naslonu dodirnu laktovi. S vlaka su sišli u Sarajevu, bližila se ponoæ, nikoga nije bilo na ulici, a onaj koji je sve gledao s prozora, mogao je vidjeti visokog krupnog muškarca u ranim pedesetim, dubrovaèkoga gospara kakvim ih zamišljaju Sarajlije, kako neprirodno žuri, dok nekoliko metara iza njega trèkara i lomi potpetice dobrodržeæa gospoða s pariškim bež šeširiæem i velom koji ju škaklja po nosu, pa ga uzaludno pokušava skloniti s lica.

Kod dunda i tetke doèekala ih je sva sarajevska familija. Ženama su oèi bile crvene i podbuhle od suza i brige, a muški su, kao za sprovod, došli u sveèanim odijelima.

Što se dogodilo?, otac je pogledom tražio tko nedostaje.

Andrija, moj Andrija!, skoèio je na njega dundo Franjo.

Lukre moja, živi ste nam!, tetka Olga je grlila svoju sestru, a moju mater i nazivala je po imenu koje joj nije ni roðeno, ni kršteno, nego je ime od dragosti i od djetinjstva. Tetka joj ga je nedjenula dok su u Dubrovniku išle u školu, jer je Karla previše švapski zvuèalo, a kako su i u njihova doba djeca bila okrutna i precizna kao snajper, njih dvije bile su prokazane i kao Njemice i kao Bosanke. Ono što bi ih s jedne strane branilo, recimo to da su švapske frajlice, na drugoj strani su gubile, jer su Bosanke koje grubo govore, slabo se peru i po doma sigurno nose dimije i feredže. Tako je moja mater, da bi bila prava Dubrovèanka, postala Lukre.

Te noæi zbilo se najveæe slavlje u povijesti naše familije. Konobari su iz Hotela Evropa donosili jelo i pilo, na èast su pozvane i komšije, advokat Džemidžiæ donio je harmoniku, pa se lumpovalo i pjevalo sve do jutra. Po Sarajevu se još mjesecima prièalo o derneku u Franje Rejca, otpravnika vozova, o tome da se kolona konobara pružala od Evrope do Templa i da su se ðakonije prenosile iz ruke u ruku, baš kao cigle

kad se gazdi žuri da sagradi kuæu. Mogao je, govorili su ljudi, Franjo i tri kuæe sagraditi koliki je novac te noæi u vjetar bacio.

A što se zapravo bilo dogodilo? Tog dana je, pred odlazak s posla, dundo Franjo pregledavao vijesti na telegrafu. Uvijek je to èinio, jer je volio unaprijed znati što æe veèeras javiti Radio Beograd i o èemu æe sutra pisati novine. Shvatio je da Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca loše ide, i da ni od te države neæe ništa dobro biti, kada su se vijesti s

81

po kuæi i pjevušio Jugoslavija je naša mati i naš mili dom, gegao se kao klaun i imitirao ðenerala Peru Živkoviæa, uvjeren kako nema razlike izmeðu države i cirkusa, osim što ispod trapeza nedostaje mreža pa ne valja po vani previše lajati prije nego što svi shvate ono što on veæ zna. A bit æe to, mislio je, za dva, tri mjeseca. Meðutim, prošle su godine, sve je ostalo isto, dundo se nastavio rugati Jugoslaviji i živcirati se zbog razlike izmeðu telegrafa i novina.

Tako je, kažem, bilo i tog popodneva. Izmeðu vijesti o Sijamu, Mandžuriji i uspjesima njemaèke teške industrije bila je i ova:

Tragedija u Zagrebu! Danas se u jutarnjim satima dogodila strašna tragedija u Jurišiæevoj ulici na broju 17. Urušila se ploèa izmeðu treæeg i èetvrtog kata. Odmah zatim pod težinom tereta provalio se pod i na treæem katu. Na lice mjesta izašli su vatrogasci i redarstvo. Ima poginulih.

Èim je to proèitao, dundo je nazvao moga oca, ali se u kancelariji nitko nije javljao. Nazvao ga je i dva sata kasnije, u vrijeme kada se æaæa nakon ruèka i popodnevnoga odmora vraæao na posao, a kad mu se ni tada nije javio, dundo je bio uvjeren da su Æurlini izginuli. Htio je s tetkom odmah krenuti prema Zagrebu, ali su sreæom zakasnili na vlak. Noæ bdijenja i žalosti na kraju se pretvorila u slavlje kakvoga više nikada neæe biti, jer æe ubuduæe sve loše vijesti biti taène.

Ne samo da su se æaæa i mater te noæi pomirili, nego su se kao djeca držali za ruku, on ju je cjelivao u obraz, a ona se durila jer ne pokazuje dostatnu zahvalnost što mu je upravo spasila život.

Imala sam predosjeæaj!, naglasila bi svaki put kad je o ovome prièala i veæ bi svi imali duboko poštovanje prema njenim predosjeæa-jima koji su se ticali neèega što æe se tek dogoditi. Tako je moja majka poèela upravljati svijetom.

Eto, tako sam pošao vidjeti kuæu u kojoj sam, da nije njezine ludosti, trebao ostati bez roditelja. Nikada nisam bio u tom stanu, niti sam pogledom potražio broj 17 kada bih prolazio Jurišiæevom. U ovih mjesec dana, kao ni 1940. i 1942. kada sam bio stacioniran u Zagrebu i isto tako èesto išao niz Jurišiæevu. Ne bih rekao da me nije zanimalo, mislio sam i tada o stropu koji se rušio i koji se u obiteljskim prièama ruši svih ovih godina, ali mi nekako nije na um palo da tražim tu zgradu. Ili ne bih povezivao Zagreb u kojem sam boravio sa Zagrebom iz majèinih pisama. Ipak su to bila dva razlièita grada. Njezin je bio dinamièniji i ružniji, a moj je lijep, tužan i depresivan.

Stajao sam preko puta i gledao prozore iza kojih su, devet godi-

82

GLORIA IN EXCELSIS

on æe uskoro obuti svoje cipele, rad Moše Ozme, najboljega šustera izmeðu Beèa i Stambola, pred ogledalom æe zategnuti crvenu kravatu, neka se po njoj zna da je Dubrovèanin, na glavu æe staviti šešir, koji mu je dundo Vilko donio iz Bruxellesa, izaæi æe pred zgradu, pogledati na džepni sat, i krenuti polako, nogu pred nogu, preko Jelaèiæ placa, pa niz Ilicu sve do Frankopanske. Tamo æe na svome radnom stolu rasprostrijeti pomorske karte i, prema juèerašnjim izvještajima, ucrtavati pozicije brodova. Istim putem vratit æe se na ruèak, lagano, da ga cijeli Zagreb gleda dok poput pauna širi perje, bezazleni moj æaæa, koji je vazda vjerovao da je Bog stvarao svijet samo da mu lijepo izgleda.

Mater æe ga pratiti s prozora i na prozoru ga doèekivati u povratku s posla. Nadgledat æe svaki njegov korak, pratiti je li uredan i uživati u pogledima koje mu drugi upuæuju. On je njezino umjetnièko djelo, ponosna je kao da ga je svojim rukama stvorila, a sve ono što bi svaku drugu uèinilo ljubomornom, ona doživljava kao kompliment svome umijeæu. Dok gledam u prozore iza kojih su živjeli, po prvi put mi se èini da su bili stvoreni jedno za drugo. Ona je imala svoje ljubavnike, a on je imao sebe. I nitko nikome tu nije èinio konkurenciju. Niti su nedostajali jedno drugome. Šteta što to nisam ranije mogao znati.

Prešao sam ulicu, ušao u zgradu i krenuo uza stube. Vonjalo je po grahu i zapršci, po podrumskoj memli i otrovu za štakore. Grah i zaprška došli su s Titom, a memla i otrov ostali su iza Paveliæa. Ne znam što mi je ovih dana gore, optimizam koji nadima crijeva i stvara bol u želucu ili strah koji se ne da provjetriti i koji æe nas sigurno nadživjeti. Turska je okupacija trajala èetiri stoljeæa, ali æe fantomski osjeæaj ustaške okupacije potrajati barem isto toliko. Uzalud su Titu zaprška i grah, nasmijana lica i tajna policija. Tito je smrtan, Paveliæ nije.

Na drugome katu zaustavio me je starac s velikim zidnim satom u rukama, koji samo što mu ne ispadne:

Gospon, lepo vas prosim, ak biste mi pomogli.

Prihvatio sam sat i krenuo za njim niza stube. On se osvrtao, sav od isprike i od ljubaznosti, da bi tek tada primijetio moju uniformu:

Jezušna gospon, fest vam je zgodna odora] Ali morate paziti, buju vas partizani videli, a onda bu svega. Jeste ju zeli iz Splitskog akvarela?

Nisam, prava je, pilotska?

Kak u Carlesa Lindberga?

Ne baš sasvim, ali skoro kao u Carlesa Lindberea.

83

me je u stan, niz hodnik je bio pružen zeleni linoleum. Spustio sam sat uz vješalicu s kaputima, starac me je pozvao na rakijicu, ali sam re'kao da nemam vremena, žurim kod prijatelja.

A da niste pošli kod frau Micike?, smrknuo se.

Nisam.

Jutros æe svak kod frau Micike, a rekli smo da samo susedi dojdu.

Jedva me je pozdravio prije nego što je za mnom zalupio vrata. Ljubazni starac bio je ljut kao ris.

Popeo sam se do drugoga kata, jedna vrata su bila otvorena, iznutra se èulo larmanje, cilik stakla i porculana. Ne znam što mi bi da uðem, valjda i to jednom u životu valja napraviti, pa nepozvan uæi u tuði stan.

U velikom graðanskom salonu sjedilo je, stajalo ili se meðusobno naguravalo i otimalo tridesetak muškaraca i žena, uglavnom zrelije dobi. Bilo je meðu njima hude sirotinje, ženica je za ruku držala djeèaka goleme vodene glave, druga starija, sva u prnjama, razmahivala je štapom i udarala one koji joj se približe. Pod rukom je držala veliku porculansku figuru djevojèice na izvoru. Neki su mirno stajali i gledali, muškarci su oblaèili ženske kapute i isprobavali dužinu rukava.

Što se ovo zbiva?, pitao sam ženu koja je mirno sjedila u fotelji, u ruci držeæi do pola natoèenu èašu za konjak. Ne znam što je bilo u njoj, ali sigurno nije konjak. Možda liker od èokolade.

Ništa, umrla je frau Micika pa je rulja došla po stvari. Nije imala nikoga svoga, njezini su davno pomrli, ostala je udovica još u onom stoljeæu, a ljudi požurili uzeti što im treba prije nego što javimo u kotarski odbor da je umrla. Cim javimo, doæi æe i zapeèatiti stan. A tad, tko je što uzeo, uzeo je. Ima lijepih stvari, poðite i pogledajte. Tamo vam je biblioteka, oko knjiga se neæe otimati.

A vi, zašto vi ne uzimate?

Uzela sam evo ovu èašu i natoèila. Tako smo nas dvije zadnjih dvadeset godina, otkad su se moji doselili iz Hercegovine. Svakoga jutra, kada muž ode na posao, ja bih sjela u ovu fotelju, ona na onaj tamo otoman, pa bismo jedna drugoj nazdravile. Eto, sad pijem za dušu frau Micike.

Zašto ste ih pustili da raznose stvari? Onaj sat! Evo, sad sam jednom gospodinu pomogao da odnese sat. Veliki, stari sat, od vremena Marije Terezije.

A. to ie bio Simèiæ. Stara hulja je doktor Simèiæ. Odbrojat æe

84

Gloria in excelsis

maju kad im se uzima. Frau Miciki, vjerujem, ništa od toga neæe na Mirogoju trebati. Nego, pogledajte knjige, šteta je da se bace. Mislim da mi ne trebaju.

Ne? Baš izgledate kao da vas knjige zanimaju. Engleski oficir? Da.

Sretnik. Vi æete u London, a ja ostajem s ovim ljudima. Mislim da neæu u London, neæu u Englesku. Iz Dubrovnika sam. Dobro razmislite. Mislim, o tome hoæete li ipak uzeti koju knjigu. Neæu. Ali mi je bilo drago.

Možete li mi uèiniti uslugu da ostanete? Nemam nikoga koga bih to mogla zamoliti, ali nakon što ovaj uragan proðe, netko bi trebao ostati s frau Micikom dok ja budem išla u kotarski odbor. Bilo bi tužno da u ovaj èas bude sama. Možete li joj taj plezir uèiniti? Bilo bi joj drago da uz nju bdije lijep i mlad oficir. Pa još engleski.

Dugo je potrajalo prije nego što se svjetina poèela razilaziti. Neki pijanac zaspao je na otomanu, nismo ga mogli probuditi nego smo ga kao vreæu iznijeli na ulicu i ostavili ga da leži kraj vrata. A nakon što su i posljednji otišli noseæi tanjure i lonce, servise od murano stakla, kapute, bunde, suknje i haljine, krznene ovratnike životinjskih njuški i mrtvih staklenih oèiju, deke, jorgane i prekrivaèe, slike sa zidova i uokvirene obiteljske fotografije, sve što ostaje iza života, a može se ponijeti u dvije ruke, nakon što je ostao samo goli namještaj i sivi okviri na zidovima, jedan u obliku križa, kao onaj na zidu moje tetke Olge, gospoða kojoj ne znam ime otišla je u kotarski odbor da prijavi smrt, a ja sam sjeo uz postelju na kojoj je ležala mrtva frau Micika i izmolio Zdravomariju. Ali onda sam pomislio da o toj ženi ne znam ništa, osim što vidim da je bila jako stara, èini mi se da u životu nisam vidio tako staro biæe, starija je od onog stabla u Trstenom, puno starija od maslina u masliniku iznad sela, gdje sam èekao Johna Terrvja a on nije došao, starija je i od svoga zidnog sata, a ja ipak o njoj ne znam ništa. Pa ni to kojim se rijeèima valja obraæati Bogu pokraj njezina mrtvog tijela. Raspelo na zidu, od kojega je ostao samo sivi trag, jer su ga razbojnici veæ bili odnijeli, ništa ne govori o frau Miciki. Postoje i raspela za svaki sluèaj, da susjedi što ne pomisle, da ga poštar vidi ili ako, ne daj Bože, doðu žandari ili redarstvo. Raspelo je bilo i na zidu u radnji Moše Ozme, najboljega šustera od Beèa do Stambola, ali Mošu su ipak odveli i nikad nam ga nisu vratili. Frau Micika sigurno nije Židovka, jer u Jurišiæevoj ne bi preživjela rat, ali možda je i njezinoj duši Zdravomarija zbog neèega ono što bi bila duši Moše Ozme. Zašto o

85

Pokušavao sam se sjetiti molitve koja bi frau Miciki, tko god ona bila, najprikladnije djelovala od nekoga tko o njezinome Bogu ne zna ništa, a od vlastitoga je daleko. Moj Bog ostao je na nebu i šuti. A je li moja bomba pala na Zemljoradnièku štedionicu u Sarajevu i koga je ubila? Srušila je i uništila više od ove bagre koja je opelješila frau Micikin stan. Ali ja, eto, nisam htio pogledati njezine knjige. Da je ne povrijedim. I onda, koja mi molitva ostaje, za nju koliko i za mene?

Anðele èuvaru moj...

Uhvatio me je histerièan plaè. Trajao je kratko, do prve sljedeæe misli, one koja je govorila da nisam dijete, jer djecu ne ostavljaju samu uz mrtvaèki odar.

Veæ se smraèivalo kada se gospoða vratila. Bila je gužva u kotar-skome odboru. Pitali su što je njoj frau Micika? Ništa, susjeda s kojom sam ispijala jutarnju èašicu. Baš jutarnju? A kažete baš nikoga nije imala? Govorila vam je o tome? Nema se tu što govoriti, nije imala i gotovo.

Potpisala je izjavu, izjava je peèatirana okruglim žigom u èijoj je sredini zvijezda petokraka, æirilièni i latinièni natpis, a uz peèat službenica je rukom dopisala: S.F.-S.N!

Veèeras æe doæi pogrebnici po tijelo frau Micike pa je možda bolje da sada idete. Ne bi bilo dobro da vas zateknu u toj vašoj uniformi.

Tako je, to nikako ne bi bilo dobro. Onda, zbogom]

Zbogom, gospoðo..., htio sam reæi neko ime. Ona se nasmiješila, nije važno, ako do sada nismo znali imena, èemu bi nam takvo znanje služilo na kraju. Izašao sam iz zgrade i krenuo prema Jelaèiæ placu. Tek kad sam sjeo na stepenik u dnu spomenika, palo mi je na pamet da se nisam popeo do treæega kata. Jednostavno, još jednom sam zaboravio. Oèito mi nije suðeno da vidim vrata iza kojih su majka i otac živjeli one jeseni kada sam upisao Vazduhoplovnu akademiju u Beogradu. Postoji razlog zašto je tako.

Trg je bio pust, nije radila ulièna rasvjeta, umjesto prolaznika povremeno bi nailazile uniformirane patrole. Zagledali su zaèuðeno u moju uniformu, ali mi se nisu obratili. Možda zato što nisu znali engleski jezik. Zabavljalo me je što ne znaju tko sam i odakle sam, a onda sam poèeo zamišljati što bi se dogodilo kada bi se èudom moja današnja odora pretvorila u onu koju sam nosio prije tri godine. Kao

u Penelinai TI nrmnr rp se koèiia nretvoriti li hiindevii a ifl æu norlno

86

gloria in excelsis

i smišljati gdje da se sakrijem. Do Borongaja ne mogu stiæi, deset puta bi me do tamo ustrijelili, misleæi da sam u postrojbi odabranih Paveliæevih junaka, sve samih rasova koji se vratiše u domovinu nakon kraæeg odmora u inozemstvu da nanovo dovršavaju rat. A možda bih se mogao sjuriti prema Jurišiæevoj, broj 17 nije daleko, i potražiti prijateljicu frau Micike? Znate, gospoðo, dogodilo mi se nešto èega u životu nema, ali ja vam veæ neko vrijeme i ne živim u stvarnosti, pa bih vas zamolio da mi pozajmite neko staro odijelo vašega gospodina muža. Obeæavam da æu ga veæ sutra vratiti.

No, ako i uspijem stiæi do broja 17, kako æu znati na kojem katu gospoða stanuje kad joj ni imena ne znam. Ne mogu u ova doba noæi iæi od vrata do vrata, i to još u odori domobranskog èasnika. A da pozvonim Vjenceslavu Simèiæu, kirurgu i internistu? On mi sigurno neæe otvoriti. Zaboravio je da sam mu pomogao da doma odnese frau Micikin sat. Ljut je jer misli da sam krenuo k njoj, a nisam susjed. Prema finim graðanskim obièajima samo prvi susjedi imaju pravo na posmrtnu pljaèku.

Ali šta ako nema druge nego da potražim jedinu osobu za koju znam da bi mi pomogla?

Svaki udar potplata o asfalt triput bi odjeknuo pustim Jelaèiæ placem, trèao sam kao na Sokolskim igrama 1931, najbolji æe u Prag na ðaèke fiskulturne igre, te godine me je za dlaku pretekao Bahti-jareviæ iz beogradskog Sokola, ali sad nema ni njega, nema više policijskih patrola, trorogih kapa s našivenim petokrakama i njemaèkih šmajsera, nikoga nema osim ideje koja me odvratno zabavlja, da u

domobranskoj odori, onoj koju sam 1943. spalio iza kantine, trèim kroz slobodni Zagreb, da bih se spasio u haustoru koji odvratno vonja na grah i zapršku, memlu i otrov, na Tita i na Paveliæa.

Haustor je bilo zakljuèan. Zvonio sam na sva zvonca i gledao hoæe li se iza nekog prozora upaliti svjetlo. Ili nisu radila, ili su se ljudi pravili da ih nema. Pokušao sam još nekoliko puta, a onda sam kamenom, jedno po jedno, razlupao svako crveno puce i prozorèiæe s prezimenima. Mislio sam da æe se netko pojaviti ili æe me vidjeti s prozora zgrade preko puta, pa da nadignu viku i da se konaèno nešto poène dogaðati. Ali ništa, mogao sam razbijati do jutra, da sam imao toliko vremena i strpljenja.

Dok sam pješaèio prema Borongaju, najprije su se oglasile prve ptice, a ubrzo su se èuli budilnici iz tamnih austrougarskih zgrada u

7\/onimirovoi Prprlno-o qii -zvonili radni narod ep tpèlro hudio rtpoAif

87

rose s teškim vonjem kolomasti. Sjeæam se kako je John Terrv bio ponosan kada je popravio kamion ribarske zadruge, koji nije radio još od prije rata. Mještani su mu htjeli pokloniti veliku tek ulovljenu kirnju, a on nije znao što bi s tako ružnom ribom. Ružnijom od Churchillovog buldoga.

Sarajevo, jutro 2. aprila 1945, 7 sati i 15 minuta

Zaspao je! Boga mi jest, spava, opustio mi se u krilu. Poði ti, sine, napolje, da veæeg belaja ne bude, nagovarala me je baba Anða.

Ajde, bolan, Simo, neæe još Englezi...

Kud æeš se s pijanom glavom nadgornjavat...

Idi, mi æemo reæi da te pripelo, pa da si morao...

Nemoj se, Simune, tvrdoglaviti, past æe mrtva glava..., nastavljali su za njom sa svih strana, a logornik Skorvatzv je zbilja zaspao. I spavao je tvrdim snom pijanca. Možda i bombardman prespava. Kada se probudi, nièega se neæe sjeæati, držat æe se za glavu i tražiti vode. Ako budem tu, dat æu mu da pije iz moje demižane. A što bih drugo? Odbiti èovjeka koji išæe vode? I još je mamuran. Od mahmurluka goreg jada nema, reklo bi se u staroj narodnoj pjesmi, ne znam kojoj, ali znam da je narodna. Tako æe se logornik napiti vode i namah zaboraviti što je izmeðu nas dvojice bilo. Zaboravit æe da je zatvorio oèi samo zato da mi pokaže kako ne smijem kidisati na njega. Mislio je da bi ljudi skoèili i oteli mi lopatu iz ruku, ali prevario se. Èekali su da ga zatuèem, pa da im lakne. Zaboravit æe on sve što se maloprije dogaðalo, i kako je izvadio samokres i nišanio u pauka, i kako mi je govorio da sam gori od Zidova i Srba, jedino neæe zaboraviti da mu je netko rekao da je gospoda Angela Antunoviæ zapravo Anda Borojeviæ, sestra popa Riste. I neæe zaboraviti da mu to nisam ja rekao, nego sam je skrivao, zatajio sam je kao što su roditelji Andrije Zovka skoro èetiri godine u stanu na Bjelavama skrivali kæer apotekara Saloma, Iris, a da im ni roðeni sin za to nije znao. Zatajiše malu Židovku, a ne ide to, brate, tako. Medu ljudima ne ide.

Sad bi Skorvatzv, nakon što se probudi i rastrijezni, popravljao ono što je pokvario sa Židovkom Iris, a zbog èega se propio i razoèarao u prvu Poglavnikovu uzdanicu. Ustvari, razoèarao se u sebe.

Onoga dana kada sam prvi, a nadam se i posljednji put u životu

virlir* T iihiit-ir-a nicmn cp dntro podržali 11 \rili na ^pnptarpvrn

88

Glosia in excelsis

nije ga vidio èetiri godine, još od prvih dana države, pa bi sad da ga vodi kod sebe doma. A što je u Andrijinom sluèaju znaèilo doma, duga je i žalosna prièa.

Poèetkom tridesetih je kao huda sirotinja u Sarajevo došao sa Širokog Brijega. Živio je kod fratara, oni su ga hranili i školovali u Prvoj muškoj gimnaziji, a zapravo su ga spasili da ne umre od gladi. Valjda je netko od njih bio sa Širokog, pa mu je znao oca i mater, i naprosto se sažalio nad djeèakom kojem je škola dobro išla, naroèito povijest i latinski, ali kako je imao govornu manu, mucao je i nije mogao reæi r, nije bio za sveæenika ili redovnika. U Sarajevu se, zaèudo, Andrijica dobro snašao, tako dobro da je sve manje mucao, naraslo mu je samopouzdanje, poèeo je obigravati i oko curica, a i u školi je imao sve same odlike. Bit æe od njega profesor latinskoga, hvalili su se ujaci, ali im nekako i ne bi drago kad je Andrijica u sedmome razredu, valjda zbog društva ili zbog kakvog curetka, krenuo pohoditi mise u katedrali, a ne u Svetog Ante. Jesu li bili malo ljubomorni na katedralni sjaj i gromkost, ili im se nije omililo što pod njihovim krovom živi i netko tko umjesto lakomislenog radovanja, puèkih mudrosti i starinskih propovijedi, pristaje uz gorljiva i vatrena navještenja Kraljevstva nebeskog, te predskazanja skore narodne slobode, kojima su bile ispunjene propovijedi nadbiskupa Ivana Evanðelista i njegovih pastira, je li fratrima zasmetala samo forma ili im je smetao i sadržaj, to se nikada nije saznalo, ali niti su Andrijicu pokušali zadržati u svojoj blizini, niti su ga upuæivali gdje dalje da ide, nego su se nakon njegove mature rastali s njim kao da i nisu iste vjere. On je poslije živio kod neke žene na Bistriku i radio kao službenik u Zemaljskoj banci, ali je dobio otkaz jer je predvodio frankovaèku mladež koja je 1940. kamenjem i bocama s benzinom napala nekakav skup maèekovaca te izazvala požar u Hrvatskome domu. Nikoga nije naroèito iznenadilo kada se Andrija Zovko dan nakon proglašenja Nezavisne Države Hrvatske pojavio sa slovom U na kapi. Ako je, brate, kome to slovo pristajalo kao raspelu INRI, onda je njemu.

Bio je èestit ustaša, jedan od onih koji su narodu služili za primjer, niti je terevenèio, niti je išao sredinom džade, niti se nosio kao da je oslobodio Vrhbosnu i cijelu Hrvatsku, nego je bio taman onakav kakav je bio i prije rata. Mladiæ iz zadnjih redova u katedrali, uvijek na nedjeljnoj misi, osim kad bi po zadatku išao u Hercegovinu ili Podri-

nip i Kac mu ep nit-arlo niip Hr\or\rlilr\ r\r\r\ Qtr\ CP rlnaadaln vprini licraca

89

ve. Njemu je nadbiskup Ivan Evanðelist ostao veæi od Paveliæa. Znam, jer sam ga gledao sve vrijeme, malo smo se i družili, èesto jedan do drugoga kleèali u katedrali. Ako se u koga nisam u životu mogao prevariti, onda nisam u njega. Andrija Zovko bio je dobar èovjek.

E, sad prièa o tom njegovom nesretnom domu u koji je za nevolju svoju zvao Luburiæa! Kada su Židovi poèišæeni s Bjelava, iza njih su ostali uglavnom sirotinjski kuæerci, osim nekoliko novijih kuæa koje su pripadale Abinunima, Fincijima i Elezarima. Kad su se te kuæe dijelile, Andrija Zovko je šutio. Ništa za sebe nije tražio, ali se vidjelo da ga nešto muèi, da bi i on htio naæi svoj dom, po prvi puta u životu, sa strujom i vodom, kaljevim peæima, kredencem i sudoperom, i s komšijama koji æe ga svakoga jutra pozdravljati - kako zdravlje, kom-šija? Kad æeš nam nevjestu dovesti u komšiluk? Nije njemu bilo do nevjeste, a niti do toga da se nauživa u svojoj kuæi. Sanjao je o tome da sa Širokoga dovede oca i mater, oslobodi ih sirotinje, pokaže da je u životu nešto i stvorio.

Na kraju su podijeljene sve kuæe, osim one jedne, najmanje, u kojoj je prije živio Moric Elezar, bankar i neženja, koji je kuæu gradio da bude najljepša, ali da se u njoj nikada ne oženi. Iako je to bila kuæa za jednoga èovjeka, Andrija je tu doveo oca i mater. Izbacio je Eleza-rovu biblioteku i od nje naèinio sobu, koju je zatim pregradio, pa su na kraju mogli primati i goste. Roditelje je smjestio u veliku spavaæu sobu, a za sebe je uzeo manju od dvije biblioteèke.

Ivan Zovko i žena mu Anka konaèno su od života vidjeli beri-æeta. Ali kako pameti nisu imali, možda bi im i bolje bilo da su ostali sirotinja.

Kada se Andrija vratio iz Rogatice, gdje se u jesen 1941. tukao sa èetnicima, doma ga je èekala Iris, crnokosa djevojèica, krupnih oèiju, oštrih crta lica i glasa odrasle žene. Tada je mogla imati deset ili jedanaest godina.

Zašla banda u Sarajevsko polje i pobila sve. Samo je ona ostala živa pa neka bude kod nas. Na njezine oèi komunisti joj zaklaše oca i mater, rekao je tada Ivan Zovko.

Èak i da je nešto posumnjao, a zašto bi sumnjao u ono što mu govore otac i mater, Andrija ništa ne bi otkrio. Zbilja je svega bilo u Sarajevskom polju, upadali su i èetnici i partizani, gorjele su kuæe i nestajali ljudi. Iris, istina, nije izgledala kao mala seljanèica, ali Andrija nije imao oko da to vidi. Beli se on Židova i Židovèadi u životu nije nagledao. Osim toga, mala je bolje i od njega napamet znala sve latin-

90

GLORIA IN EXCELSIS

To ju nepismeni Ivan i Anka nisu mogli nauèiti. Ali otkud bi Andrija znao da je ludi Ivan, lukavi Hercegovac, kod Buèuka u antikvarijatu pokupovao molitvenike i katekizme, da je maloj rekao da joj život od njih zavisi i da ih mora nabubati napamet, vodio je dvaput dnevno na misu i govorio joj o Isusu Kristu kakvog ga je on u svojoj sirotinji i neznanju poznavao. Andriju je doèekalo dijete koje je o vjeri više znalo i u Boga vjerovalo nego kakva èasna sestra.

Zavolio je Iris, kao da je u njoj vidio sebe i svoju sirotinju. Otrovao se i samo je bilo pitanje kada æe otrov proraditi.

Zaèudo, nije proradio sve do Luburiæa. Iako je s njom šetao uz Miljacku poslije mise, u vrijeme nedjeljne promenade, kada su se pokazivali svi koji se u gradu imaju rasta pokazati, iako je meðu njima vjerojatno bilo onih koji su prepoznali kæer apotekara Šaloma, nitko mu nije prišao i upitao ga što to Zidovèe s njime radi. Èudno je to Sarajevo, laje i kad treba i kad ne treba, a onda nešto odšuti, da nitko nikada ne dozna zašto je odšutilo.

Luburiæ se prvo neækao, veli da je tek došao, da ima posla, treba pregledati dokumente, vidjeti što je sve fukara prije njega zasrala, valja raditi, nema se vremena, ali Andrija je navaljivao, bit æe sutra vremena, on æe mu se naæi pri ruci, neka se prvo malo odmori, a gdje bi se bolje odmorio nego uz ljudikanje sa svojim svijetom. Zapravo, i njemu je, kao i Skorvatzvju, bilo stalo da se vidi i èuje koliko je dobar s Luburiæem. Htio ga je dovesti pred oca, da stari vidi koliko mu je sin visoko dogurao kad takvoga èovjeka dovodi kuæi. Htio je Ivanu pokazati što je, zapravo, ta Hrvatska, jer je on jadan u svojoj sirotinji i neznanju poznavao samo rijeè, ali ne i sadržaj. Vidio je na slikama Radiæa i Maèeka, jednu razglednicu Zagreba i grb sa šahovskim poljima. Ostalo su bile narodne pjesme, bojevi s Turcima, Kraljeviæ Marko i brat mu Andrijaš i Kosovka djevojka koja mrtve oplakuje razbojnike. O Isusu i Mariji Ivan je još ponešto i znao, barem im se svakoga dana usrdno molio, ali o Hrvatskoj nije znao ništa, osim naših slavnih i ju-naènih ustaša, te dva imena: Ante Paveliæa i Maksa Luburiæa.

I sad mu on jednoga od te dvojice dovodi na noge.

Stari je poslužio rakiju, Anka je iznijela kozjeg sira i govedske peèenice, donio naš Andrija iz Hercegovine, a Iris je sjela na seæiju i zagledala se u Luburiæa. On je pognuo glavu, vrtio èašicu meðu prstima i šutio.

Njoj su komunisti zaklali oca i mater. Svojim je oèima gledala. Luburiæ ie i dalje šutio. Andrija mu je dolijevao rakiiu. Skorvatzv

niku, pa je ispitivao Ivana kako je zadnjih godina raðao duhan, o èemu stari nije znao ništa.

Mene je hvatao strah. Mislio sam o Savi Trkulji koji vani sjedi u autu, mislio sam o ovom tu èovjeku, prvom do Paveliæa, koji ne progovara dok ga djevojèurak pobožno gleda sa seæije i ne usuðuje se skloniti pogleda. Jer ako ga skloni, nešto æe se dogoditi. Možda dobro, ako je po didu Ivi i njezinom Andrijici, a možda i loše, ako je po prstima koji vrte èašu i kojima je svejedno što se rakija sve èešæe prolijeva po bijelom vezenom stolnjaku babe Anke. Taj stolnjak je bio tako èist, Luburiæ je to dobro vidio, da se po njegovoj bjelini znalo koliko je ljudima u ovoj kuæi stalo do toga da ni po jednoj èistoj stvari ne padne zrno prašine i ne ostane i najmanja mrlja. Ali on je puštao da se rakija prolijeva po stolnjaku. Mene je od toga hvatao strah.

Malo zatim požalio se da ga boli trbuh, pa se digao i pošao van na avliju. Andrija je krenuo za njim, dugo ih nije bilo, a kada su se vratili, domaæin je bio bijel kao kreè.

Æaæa, rana ti Isusovih, reci mi istinu!

Luburiæ se nervozno nasmijao, a stari Ivan Zovko, sirotinja da Bog nije vidio goru, stao je pred sina i ispravio se, došao nekako golem, za glavu veæi i od Andrije i od prvog Poglavnikova pouzdanika, pa zagrmi kako nema druge istine do istine tila i duše nevina diteta, i da je tako u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, te se prekrsti kao da šakama pomièe zidove. Anka je grlila malo Zidovèe, govorila joj: Ništa se ti, kæeri, ne boj, neæe tebe dati dida i baba. A meni nije išlo u glavu što se to dogaða, tko bi mogao pomisliti da æe dvoje nepismenih staraca tako nešto napraviti, mislio sam da se Andrija nešto posvadio s ocem, da je ovaj rekao koju krivu Luburiæu, pa se ovaj naljutio, a meni promaklo:

Nemojte, ljudi, belaja, sve se fino može riješiti!, skoèih da æu stati izmeðu starog i mladog, ali me logornik Skorvatzv povuèe za ruku - Šuti, budalo jedna!, i bogme ušutih i ne progovorih više nijedne.

Sjedio sam, kamenio se i nije me bilo. Luburiæ je opet vrtio èašicu s rakijom meðu prstima, ali nije bio onako tmuran, kao da ga trbuh više nije bolio, govorio je mirno i sabrano, kao spiker Radio Londona kad izvještava o utrkama pasa:

I tako veliš, domaæine, Iris pa katolkinja, iz Sarajevskog polja. Selo Otes, župa Stup. E, pa dobro, Ivane, onda mi kaži pod kojim je imenom krštena pa da možemo provjeriti. Neæe biti da je sveta Iris! Pa, majka mu stara, jesi li od fratara na Širokom èuo da spominju nekakvu Iris. Neeo æemo mi sad lijeno ovako. Ili æeš mi ti priznati

92

Gloria in excelsis

ljudi doæi po nju, nakon èega ni tebe, ni ženu ti, a ni sina nitko za nju neæe upitati kao ni za crno ispod noktiju. Nikome, velim, ne moraš polagati raèune za ono što si uèinio. Ali meni, Ivane, priznati moraš. Ili æe logornik Velimir Skorvatzv tebe i ženu izvesti na avliju i ustrijeliti vas kao pse, a o Iris neka Andrija dalje misli i provjerava joj rasno podrijetlo, jer mene više ne zanima.

Stari Zovko je ponovio da druge istine nema do istine tila i duše nevina diteta, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, a ostalo neka gospodin pukovnik, ili šta li je veæ, vidi sam sa sobom. A to što bi ženu i njega ustrijelio kao pse, neka zna jedno: ne postaju ljudi pašèad u smrtnome èasu, nego puno prije toga. Pa neka gospodin pukovnik zna da njega ne može ustrijeliti kao psa.

Kada mu je naredio da Ivana i Anku izvede van, Skorvatzv je poèeo moliti da to ne èini, Iris se šæuæurila u kraj seæije i plakala, Andrija Zovko stajao je nad njom, bijel kao kreè, naslonjen na kredenac, nije progovorio ni rijeèi. Gledao je u drveno raspelo na zidu iznad Lubu-riæeve glave. To raspelo zatekao je kad se uselio u kuæu. Moric Elezar objesio ga je misleæi da bi ga moglo zaštititi. Naši su se mogli samo nasmijati: što bi Isus Krist radio u jednoj židovskoj mahali? Andrija mi je prièao da sa stražnje strane križa stoji natpis: Drugu Moricu, za sreæu i sjeæanje! Svojeruèno izradio i darovao Karlo Stubler, visoki željeznièarski službenik u miru, Ilidža, januar 1941. Je li i taj Stubler Židov?, pitao je. Nije, rekao sam, on je Nijemac, žena mu je Kreševka, od roda Karivana. E, svašta! Jest, vala baš, svašta.

A sad je gledao u Stublerovo raspelo, molio Krista da mu pomogne, ili da ga iskljuèi iz ove prièe u kojoj se jadan Andrijica Zovko nije snalazio. Tako æe ostati do kraja, kada æe negdje pred jutro doæi crna

marica, odvesti Ivana, Anku i malo Židovèe, a Luburiæ æe logorniku Skorvatzvju reæi neka mu se više ne pojavljuje pred oèima, ni sutra ni ikada više, u Sarajevu, Zagrebu ili bilo kojem gradu, jer æe ga svojeruèno nagurati u prvi èuèavac i povuæi vodu.

Izašao je bez rijeèi, a ja sam se provukao za njim, pa smo se zajedno spuštali niz Bjelave i niz Ðiðikovac. Bio je policijski sat i htio sam ga zamoliti da me otprati do haustora.

Sto ne ostade uz Andrijicu, ti si dobar s njim?, upitao je, a lice mu se iskrivilo kao da sam mu stao na kurje oko ili kao da je, oprosti mi Bože, progutao govno. Otišao je na svoju stranu, a ja sam tih dvjestotinjak koraka do svoje zgrade prošao sam. Nisam se više plašio patrole, ali me ie hvatala tieskoba. koja me više niie puštala jer sam

93

politika i daleko je od svake ljudskosti, od vjere u Boga jedinoga, koja me upravlja na ovome svijetu i èini mjeru moga opreza. Mislio sam u tih dvjesto koraka i o šoferu Savi Trkulji, koji je sve znao i pred kojim bih jednom, ni kriv ni dužan, mogao polagati raèune, mislio sam o to dvoje hercegovaèkih staraca, koji ništa nisu shvatili nego su, poput kuje koja na sisu primi lisice, zavoljeli jedno Židovèe više nego vlastitoga sina.

Od te noæi logornik Skorvatzv se poèeo opijati i izbjegavati svaki razgovor sa mnom. Prestao sam ga zvati Veljko, nismo se više u oèi pogledali i znao sam da èeka priliku da mi se krvi napije. A bolju od sestre popa Borojeviæa nije mogao doèekati. Ali umjesto da me prijavi, da me svojom rukom ubije ili da mojom glavom poravnava dug koji ima prema Luburiæu, on bi da mu ja budem Zovko. Da mu budem Andrija ili Andrijin æaæa, to je svejedno, a da on bude Luburiæ. Pa da popravlja grešku što nije mogao izvesti starce na avliju i ustrijeliti ih kao pse. Ali u jednom se prevarila pijana budala. Ja mu govoriti ne znam o istini tila i duše nevina diteta! Moja je lopata koju držim u ruci.

Kreševo, mart 1766.

Proðe zima koja bi dobra u svakoj vrsti prirodnih darova. Snijega taman koliko treba da zidove obloži i zatisne svaki propuh, kojeg obilato biva u štali našoj i alatnici, a nešto manje u kuæi na Gradu, gdje od jeseni borave starija braæa i gdje se èuvaju memorabilije i malo blaga što je ostalo. Mraza takoðer bi taman da ne naiðu kuga i druge boleštine, a opet ne previše da se narod ne posmrzava. Žita nijednom nije usfalilo, ni samostanskoj obitelji, a ni svijetu krštenom i nekrštenom. Niti su djeca gladovala, niti su se stariji od oskudice prozlili. Jedino što joj smanjuje hvalu jest to što nemamo ni crkve ni manastira, a prilike još nisu da æemo pogoreno skoro sagraditi onako kako je bilo.

Paši sarajevskome zaljuljao se položaj, evo veæ je i devet mjeseci kako prvi glasi o tome doðoše, pa mu se ljulja i dalje, ali ferman o smjeni, na sreæu i nesreæu našu, ne stiže. Sreæa je, jer bismo novome veziru džulus još jednom plaæali, a èetristo groša nije lako skupiti nakon što nas aga Šerifiæ onako prevari i na prevaru nam tri kese uze. Nesreæa je što ovoga pašu vrag nikako da odnese, jer bi novi, možda,

našni cr\rari hnlii hir* rr» hi cp rvrl nir»oa rlalr> ishnrliti AmvrAf* 7a cjrarlnin

94

GLORIA IN EXCELSIS

Bog ljude nije stvorio da sretni budu, nego da mu se mole i da èine dobra djela.

Oko Nove godine bijah i ja u Sarajevu. Išao sam zbog zdravlja i da doktoru Nicolu de Palmi krstim dijete, a usput da prohabetimo o našoj kreševskoj nevolji. Govori da nisam dobro i da mi je bolest uznapredovala, morao bih se odmarati na suhu zraku pa da se zalijeèim. Govori da nisam duga života ako tako ne uèinim. Upitah ga ima li gdje u Kreševu suha zraka, on se smije i veli da nema. Koliko ja znam, najsuhlji je u Arabiji, pa neka biram: ili æu se turèiti pa poæi na hadžiluk ili mogu ranije Bogu na istinu. Tako je, veli Nicolo, ali prije nego što se turèiš, krsti mi sina. Znam ga, evo, petnaesta æe godina, proveo sam s njim vremena i vremena, još otkad ni turskog ni bošnjaèkog nije znao, te smo latinski razgovor vodili, a nijednom ne bi da sa smijehom i ne poèesmo i ne završismo. O èemu god, on na šalu okreæe. U toj šali znalo se duboko zaci, pa mi nije milo drugima o tome govoriti ili ne daj Bože zapisati. Ako je krivovjerje, neka mi bude oprošteno što više puta pomislih da se i Stvoritelj katkad smije. U nedjelju, barem. Zašto bi stvarao svijet, i sve lijepo i dobro na njemu, svaku ljudsku misao, ljubav i suze, maslaèak s glavom u kojoj je više perca nego na Nebu zvijezda, zašto bi stvorio sve, a jedino smijeh da ostavi vragu?

Krstio sam Nicolu sina, kao i petero starije djece. Svako je, Bogu hvala, živo i zdravo, mimoišla ih je kuga, nisu ni od drugoga pobolijevali, i eno ih, dok mi prièamo o mojoj bolesti, naganjaju se po mahali pa se miješaju s turskom i hrišæanskom djecom, da ih ne možeš razabrati.

Napuljac, bolan, jesi li siguran kad djecu pustiš u mahalu da æe ti se baš tvoja i vratiti. Pomiješa li ti se kad koje naše?

A on ništa, smije se, toèi rakiju, pa govori da se ionako ne misli u Napulj vraæati te nema brige da æe ukrasti tuðe dijete. Došao je u Bosnu iz Stambola, u pratnji paše Misirca, kojemu je duša bila u nosu, te je heæima vodio sa sobom. Tog se paše niko ne sjeæa, ostao je kratko, nijednom se èaršijom nije prošetao, niti je igdje izlazio iz svog hana. Umro je pri povratku u Stambol, kod Novog Pazara, gdje je i pokopan. A Nicolo de Palma, umjesto da s pratnjom dalje nastavi, odluèi se vratiti u Sarajevo. Tu oženi djevojku iz Latinluka, pa se èini da se zbog nje i vratio. Kuæu je sagradio na Bistriku, bio je heæim svim vezirima koji su od neèega pobolijevali, a kako je druželjubiv i preko

C\7,al/'*=> miprp /niti'7/"» 11 '1 ri r\ r»nli'l"imo n ->no tri&a npnn iL-r\ rlnirri

Turcima Turèin, s Grcima Grk, a s fratrima Napuljac, nikome zla nije èinio, dok æe svakoga upozoriti ako mu se zlo sprema. Zbog te osobine, po èovjeka opasne, opasnije nego je nabijena puška, Napuljac u veæini ljudi, pogotovo raje i kršæana, a bogme i ponekog fratra, izaziva strah, koji preðe u mržnju. Znaju da ko drugi jutrom izaðe u èaršiju i da se raspituje o svemu kao Napuljac, i da zna ono što zna Napuljac, do veèeri bi mu triput glavu sjekli. A njemu ništa. Ne samo da je živ i zdrav, nego mu nikakva opasnost ne prijeti. Prvo ga ne bi dirali jer je doktor, a onda se na njega navikoše kao na sunce i kišu pa je prihvaæeno kao od Boga da je veziru i Napuljcu dopušteno što drugima nije. Napuljcu i malo više nego veziru.

Isprièah mu da mi se proljetos prividio èovjek sa sikirom u glavi i da mi se u taj mah u pamet dala prièa o dvojici ljudi, gazdi Karivanu i njegovome slugi i ploèaru Simunu Paškvanu. Bilo je to u vrijeme kada je Eugen Savojski pregazio Bosnu, a Švabo podgovarao ljude da u Slavoniju poðu, jer tamo peèene kokoši s neba padaju. Šimun navaljivao da Švabu poslušaju, a Karivan nije htio, zametnu se kavga i gazda sikirom raskoli slugi glavu.

Reci ti meni onako, pošteno, vjeruješ li u vukodlaka?, upita Nicolo.

Jok, bolan, al povjeruje narod. Valja mu praznovjericu iz glave istjerivati.

Ako ne vjeruješ, onda ti se prividilo od bolesti. Èovjek kad oslabi, svašta vidi.

Dobro si rekao, baš svašta. Poslije mi se više nije prièinjalo, ali tog sam Šimuna Paškvana sa sikirom u glavi tako upamtio da ti sad mogu reæi kakav je bio, kakve su mu oèi i nos, a i èakšire, one starinske, ko od kostrijeti da su.

Ne mora biti da si vidio nešto èega skroz nema.

Kako, jadan ne bio? Ne može biti skroz i neskroz. Ili nešto jest ili nije.

Može biti da je nekad bilo, pa je u neèijoj glavi ostalo upamæeno. I onda na tebe prešlo. Ko kuga.

A da ti, nesreæo napuljska, nisi po Stambolu malo previše kahve-nisao s kakvim hasidima?

Nicolo ništa ne odgovori, nasmija se i opet sve na šalu okrenu. Džaba mu iznijeh svoju muku, od njega u takvim stvarima pomoæi nema. Ako pomoæ nije što mi je rekao da se èovjeku od bolesti svašta

96 Gloria in excelsis

Ali da ne bi nerazborita bavljenja èudesima, ne bi mi isprièao ono što se bezbeli dogodilo, a što zapisati valja. Kreševa se ne tièe, samostana i samostanske obitelji, ali o prilikama u Bosni i nevoljama našim pouèno govori. Elem, dogodilo se ljetos, malo pred Veliku Gospojinu, da se u selu Oæeviji dvojica dobrano zavade oko jedne ovce. Prvi govori - Moja je, po runu je poznajem bolje nego sebe! Drugi odgovara - Runo ko runo, u svake je ovce isto. Ja moju ovcu po oèima znam! I tako su se natezali na svoju sramotu i štetu, pa sluèaj doðe pred kadiju. Prvi veli da je po runu njegova, drugi da je po oèima njegova, a kadija, nakon što ih je èuo, kazuje neka se izmeðu sebe dogovore, jer on u tom sluèaju presuditi ne zna. Daje im pola dana, pa ako se i nakon toga ne bude znalo èija je ovca, onda æe biti da nije ni od jednoga ni od drugoga, nego je carska, pa æe im ovcu oduzeti. Uto naiðe neki fratar, èu šta je na stvari, te predloži da ovca bude zajednièka. Ne bi pravo ni onome od runa ni onome od oèiju, ali prihvatiše, jer ne bi druge. Kad su ponovo izašli pred kadiju, on upita - Elem, èija je, ili da je u carski gonim tor? Njegova!, rekoše obojica u isti glas, jer ih je fratar pouèio da kadiji nipošto ne govore kako je zajednièka, nego neka mu slažu da je samo od jednoga. A nijedan ne htjede pod laž reæi da mu ovca pripada, ako pod istinu njegova ne može biti. Kadija ih obojicu kazni što su tuðu prisvajali ovcu, tem su prisvajali, tem su to i priznali, pa odredi da se ovca vodi u carski tor. Dobiše svaki po deset udaraca po turu ter se žalosni domu vratiše, jedan zbog runa, drugi zbog oèiju.

Isprièa to Nicolo de Palma, a ja upamtih dok ne zapišem, pa velim kako je poèesto teško razabrati šta je u nas gore: turski kadiluk bez pravde i poštenja ili naš, aman!, budalast svijet. I onda se nevolji svojoj sam poèinje smijati, pa je oæevijski sluèaj i došao do Napuljca tako što su mu ga u smijehu isprièali.

Drugoga dana htio sam putovati, a Napuljac kaže nemoj, saèekaj do sutra, neæe sutra Kreševo biti dalje nego što je danas. Hvala Bogu da Kreševo neæe biti dalje, ali meni æe manje vremena ostati, pa ako veæ ne idem na put, a ti mi potanko reci zašto ne idem.

E, kad bi veæ potanko, a bilo bi ti bolje da ništa ne znaš, onda ovako: dolazili su pašini ljudi, vele da je gospodaru slabo, cijele noæi nije zaspao od bolova, trave mu ništa nisu pomogle, i da što prije dolazim. Bezbeli da mu nisu pomogle, govorio sam mu da njegovu boljku trave ne ozdravljuju. A kad sam veæ kod njega, upitat æu ga za krešev-ski manastir. Danas æe mi sve reæi, i ono što inaèe ne bi, jer mu, da

97

Dugo ga nije bilo, pa sam dan provodio na halvatu, gledao Sarajevo pod sobom i prebirao po krunici više nego što sam se molio. Previše mi je toga bilo pred oèima: Miljacka, èaršija oko nje, pa ljudi. Od svake ljudske vrste našao bi se medu njima pokoji. A meni opet u Kreševo valja, gdje su svi od jedne do dvije, najviše tri ljudske vrste. Tako sam se kroz pendžer grada i ljudi nagledao pa mi ne bi duši mrsko što sam ostajao.

Doktor se zadovoljan vratio. Veli da su paši potekle dvije dobre maštrafe gnoja i sukrvice, ali da mu je odmah bilo bolje. Èudna je boljka èir, od grdne patnje i muke, ali èim ga razrežeš, a u nas i to radi brat Augustin, sva nevolja nestaje. Pa još dugo hvališ mjesto koje te više ne boli i osjeæaš kako te lijepo ne boli. Paši je to olakšanje razve-zalo jezik, pa je Nicoli kazao zašto nam ferman ne misli sreðivati. Prije nego što je u Bosnu došao, stolovao je negdje na istoku, u Siriji ili Li-banu, gdje izbi pobuna, a u pobuni nevjernici do temelja spališe crkvu. Dolazi mu poslije mjesni biskup, zvao se Ibrahim, što se Turèinu, ne-sviklome da i kršæani u Arapa takva imena nadjevaju, bezbeli svidjelo te moli da se ferman izda i da se crkva iznova gradi kakva je bila. Paša ispuni molbu biskupu Ibrahimu, pa se i ne raspita kako je dalje bilo. U velikoj zemlji, gdje pustinja dijeli grad od grada, te se rijetko sretne èovjek sa èovjekom, koje god vjere bili, teško je i znati šta se i kako se ruši i gradi. Elem, Ibrahim je sagradio crkvu dvaput veæu nego je bila te joj i neki toranj pridoda, baš kao da gradi usred Rima. Dugo se to ne bi ni znalo, premda bi se jednom saznalo, da ne naiðe jedan putnik koji je iz Stambola u Misir putovao te sluèajem banu pred Ibrahimo-vu crkvu. Ne bi ni tad bilo grdnije nevolje da je gradnju paši prijavio, pa da ovaj s biskupom jade sviða, nego je putnik izgleda bio sultanov pouzdanik te je stvar dojavio Visokoj porti. Kad je to saznao, paša je premro od straha, a još mu je i gore bilo nakon što iz Stambola poèeše stizati glasovi da je sultan rad skratiti ga za glavu, samo što nije siguran je li mu paša iza leða šuruje s kršæanima ili je uzeo golem novac da bi izdao lažni ferman. Ne zna se koja je optužba gora. Spašavajuæi što se spasiti ne da, naredio je biskupu Ibrahimu da u dva daria sruši crkvu i sagradi kakva je ranije bila, jer da æe ga, ukoliko osvane treæi dan a sve nije posvršavano, baciti u vrelo ulje. Biskup je veæ do podneva drugog dana jednu graðevinu zamijenio drugom. Istoga trena paša je poslao umilnu poruku Visokoj porti, u kojoj govori kako je èasnome putniku jako pustinjsko sunce udarilo u glavu te je vidio crkvu veæu nego što

98

GLORIA IN EXCELSIS

s pašinicom i djecom, bogato nagradi pratnju, obavi sve ono što je i red kada se paše opraštaju sa životom, ali mu èudno bi što uz gajtan nije stigao i katil ferman, u kojemu bi pisalo kako se gajtanom ima zadaviti. Ne stiže katil ferman ni sutra, ni za mjesec dana. Paša je veæ i osijedio èekajuæi. Nakon tri mjeseca, eto ti glasnika iz Stambola, ali niti ga prate katili, niti je mrk jer donosi najgoru vijest, nego se klanja i paši ljubi skute, baš kao da je s pameti sišao. Otpeèati paša ferman, a u fermanu piše ovako: Mahrama koja ti stiže, dar je za pašinicu, a ako ti se, èasni pašo, drukèije uèinilo, onda je to od jakog pustinjskog sunca. Ubuduæe glavu bolje pokrij jer bi mogao bez nje ostati.

Posluša paša sultana, dobro pokri glavu te o jednom više ne bi spreman ni s jednim biskupom, fratrom ili popom govoriti, o izdavanju fermana za gradnju crkve. I takav nam onda, na nesreæu našu, u Bosnu doðe vezirovati.

Ali blagonaklon bi oko toga da fratrima smetnju ne èini ako bi u Stambolu pravdu tražili i još obeæa da æe im pratnju dati, put da im sigurniji bude. Je li zato što ga je Nicolo de Palma znao upitati ili je zato što ga oslobodi èira na nezgodnome mjestu, tek zera milosti bila je dosta da se dobru ponadam. Vrijeme pokaže plod svakoj nadi, pa æe tako i ovoj, i saznat æemo, ako Bog da, je li sreæa ili je nesreæa što sultan nije zamijenio ovoga vezira.

Uto je nastala strka ne samo po Kreševu, nego i širom provincije, ko æe u Carigrad poæi i koliku æemo delegaciju redodržave slati. Zaèudo, javiše se mnogi, premda put nije siguran, pogibelj razna u takvome putovanju prijeti i nije sigurno hoæe li se putnici s muštulu-kom Kreševu vraæati. Javiše se da idu i oni za koje se pouzdano zna da bi od njih u Stambolu bilo više štete nego koristi, pa i takvi zbog kojih bi, ako ih se pusti, planuli, ne daj Bože, i preostali manastiri, u Fojnici i Sutjeskoj. Nije lijepo reæi, ali ostade mi od pašine boljke i ta rijeè u glavi, ter æu je uz narodnu prostotu i izgovoriti: mnogi se javiše u Stambol da idu samo zato da im guzica puta vidi! Neka mi je na izrazu oprošteno, ali suština je takva.

Na kraju bi odluèeno da putuje fra Jozo Domazet, definitor Provincije, Hercegovac iz Koèerina, vispren i staložen èovjek, dobar u pregovorima i mirenjima, jer mu je držanje takvo da drugi pomisle kako on o meritumu uvijek više zna. A kad ljudi shvate da zna koliko i oni, èesto i manje od toga, stvar je veæ odavno riješena i nema vraæanja na svaðu.

99

pomislit æe kako nas je i tako previše, pa je bolje samostan ne graditi kakav je bio, da se ne nastavljamo dalje množiti. Nego je najbolje ako æe u deputaciji biti dva ili tri svjetovnjaka, vièna turskome jeziku. I još Nicolo de Palma, porad ugleda, diplomacije i poznavanja stambolskih obièaja. Ne rekoh kad je trebalo, pa sad u šali primeæem: brat Jozo sastavljao je deputaciju kao da ide na svadbu u Stambol, ter mu je da se mladoj i mladoženji svidi. A da bez darova ne dolazi, bi mu na ruke izbrojano 1000 groša. Raèunalo se da æe toliko za ferman biti dosta. Kako je skupljen toliki novac, to ja pravo ne znam, ali bit æe da se prikupi uvijek koliko god zatreba. Drugi se na to navikoše, a ja nisam, pa bijah u èudu. Fra Grgo Jozinoviæ, nekadašnji sutješki gvardijan, govorio je da se muž od žene razlikuje po tome što æe on potkraj zime reæi - mašala, ostade nam brašna za tri ovakve zime!, iako je u kuæi tek pola vreæe, dok

æe ona nad punom vreæom prolijevati suze - jadna sam ti ja, pomriješe djeca od gladi ako još jedan zapada snijeg! Po toj fra Grginoj raèunici ja mu ga doðem ko žena. Daj Bože da je ženska pamet u ovoj stvari plitka, a muška duboka. Taman kao Kreševèica i Bosna.

Treæeg dana mjeseca marta ispratismo fra Jozu na put, a s njime i trojicu svjetovnjaka, èija imena zapisujem da ne budu zaboravljena. Neka se zna kojim su poslom u Carigrad išli, taman da od posla koristi ne bude.

S Božjom pomoæi na put je krenuo Anto Andriæ, tih i suhonjav Sarajlija, mladiæ slaboga vida i iste pluæne boljke koja i mene muèi. Pisar po zanatu, ali znatiželjom i brojnim zanatima obdaren, veæ je nekoliko puta u Stambolu boravio. Turskim se jezikom služi kao i materinjim, pa iako šutljiv, svaka mu je besjeda od jednog komada izlivena, baš kao da je godinu dana smišljao i ono što æe seljaku na tržnici reæi. Od njega bi, ako ga vjetar tako suhog ne raznese, velika korist fra Jozi mogla biti.

S Božjom pomoæi na put je krenuo Ivan Nikoliæ, trgovac iz Travnika, odrješit i krupan èovjek, na oku Ante doðu i tri oke Ivana, ali je za moj hator previše junaèan te se uèini, ovako dok ga gledaš i slušaš, da bi od njega moglo biti belaja. A opet, kad promislim, da je zbilja takav, ne bi od njega bilo trgovca. Pa æe biti da je lukav i mijenja narav prema prilici i potrebi. Da je drukèije, ne bi ni turski mogao nauèiti, nego bi se, junaèan, s prvim Turèinom potukao.

S Božjom pomoæi na put je krenuo Ilija Koziæ, seljak od Banje

I-.1— x.„«.„ :----1__J__x_ __J_ r._ T_ • 1

100

Glohia ih excelsis

povratak u veselju proðe. Iliji dragi Bog nije dao da se ikad nesreæi i zlu nada, pa ako se zlo i dogodi, kazat æe on njima da nekakvo dobro svejedno slijedi.

Odoše tako njih èetvorica, a s Nicolom de Palmom i turskom pratnjom sastavit æe se u Sarajevu, pa neka im s Božjom pomoæi bude sve do Stambola.

Zagreb, 21. juna 1945.

Sahranismo frau Miciku! Danima u sebi ponavljam tu reèenicu. Zvuèi mi kao stih pjesmice koju su planinari pjevali u nedjeljni sumrak, kada se po silasku sa Sljemena okupe u Puntijarki. Gledao sam ih u ljeto 1941, u onom kratkom meðuvremenu kada se vjerovalo da je stvorena država, pa je graðanstvo masovno pohodilo kino i kazalište, igrale su se utakmice u nogometu i hazeni, pisali su se šlageri, a ljudi svemu tome pristupali s takvim žarom da bi èovjek pomislio kako su im i kino i hazena i kazalište prethodno bili zabranjeni. E, tako se tog ljeta i planinarilo po Sljemenu pa bi se poslije u Puntijarki, uz cvièek i soda vodu, raspravljalo o tunelu kojim æe, kako je najavio Poglavnik, biti spojen Zagreb sa Zagorjem, da bi se na kraju sijela i zapjevale one pjesmice veselih melodija, èije rijeèi uvijek i nisu tako vesele. Te pjesmice danas mi se èine kao smrt u ružièastom kombineu.

Sahranismo frau Miciku, pjevušim i nogom hvatam takt.

Veæ je bilo svitalo kada sam legao u postelju, ali nikako nisam mogao zaspati. Mislio sam o Jurišiæevoj 17, o Vjenceslavu Simèiæu, doktoru i internistu, o zidnome satu koji je ukrao mrtvoj susjedi, o frau Miciki i mome anðelu èuvaru, mislio sam o tome kako sam sjedio pod banom Jelaèiæem i zamišljao da na sebi, usred osloboðenog Zagreba, imam domobransku odoru. Više nisam bio siguran jesam li samo zamišljao ili sam u jednome trenutku i povjerovao. Zanimalo me je što æe dalje biti, pa sam povjerovao. Da je naišla patrola, ja bih bježao, a oni bi me možda ustrijelili. Sutra bi šef britanske vojne misije u Jugoslaviji uputio oštar protest maršalu Titu...

Kada sam shvatio da neæe biti ništa od spavanja, ustao sam iz postelje, obrijao se i krenuo na tramvaj. Vozili smo se pokraj džamije s tri minareta, gledao sam ljude u tramvaju kako gledaju kroz nju, kao da je više nema ili ih se džamija ne tièe, jer ju je tu Paveliæ na svoju ruku uglavio a oni nisu imali ništa s Paveliæem, pa sam se sjetio dunda

T?---- _ - a----1--1---;„ L. nA liatBluMtnNiHtM ntt-ok ma i« A1 Æ-Q TTrti 1

101

je uèinila ona moja jedna bomba. Okrenuo sam glavu na drugu stranu, da pobjegnem od džamije, ali ne zbog Paveliæa, nego da ne mislim o gradu sa stotinu džamija.

Tako mi je palo na pamet da odem na Mirogoj umjesto u Esplanadu na doruèak. Za doruèkom bih nastavio misliti o Zemljoradnièkoj štedionici i o tome da bombu ne bih ni ispustio da je akcija opozvana samo minutu ranije, a na groblju æu s mirom dovršiti ono što sam juèer zapoèeo. Nisam vjerovao da æu stiæi na frau Micikin sprovod, jer tko zna gdje uopæe sahranjuju pokojnike bez ikoga svoga, ali to na kraju nije ni važno. Išao sam na groblje jer mi je netko umro.

Mirogojske arkade su granica izmeðu dva svijeta. U vanjskome svijetu na jarbolima su, bez daška vjetra, poèivale zastave. Hrvatske i jugoslavenske trobojnice s petokrakama, zastave Sovjetskog Saveza i Komunistièke partije Jugoslavije, ispod kojih je prolazio narod na putu prema središtu grada: šestinske kumice vukle su kante s mlijekom, odred mladih vojnika prolazio je sredinom ceste, a vodnik se osvrnuo prema meni i mojoj uniformi i nije bio siguran treba li salutirati. Podigao je ruku do visine brade, a zatim ju je naglo spustio, tako da se i ne zna je li me pozdravio. Na triciklu se provezao tamnoputi èièa, gustih brkova i sjajna oka, vièuæi i zapjevajuæi - boza, limunada, boza, limunada, dok su se pred njim buækala dva velika galona. Od kraja rata jedva da je mjesec dana prošlo, a on je na triciklu stigao iz neke svoje Makedonije. Mahnuo sam mu kao da se znamo - dobro jutro, gosin oficir!, odzdravio je i nastavio pedalirati, da napoji Zagreb sve do Save.

A iza arkada, vlažna tišina i mir, temperatura nekoliko stupnjeva niža nego u vanjskome svijetu, i nigdje nikakvih zastava. Prolazi èuvar u predratnoj uniformi, jedini on u ovoj zemlji nije mijenjao odore, pa se zagleda u moju, osvræe se u prolazu i vjerojatno razmišlja je li dužan nekome prijaviti moju pojavu. Žena u crnini za ruku vodi djevojèicu, zaustavlja se pred jednom grobnicom i iz torbice vadi voštanice. Duge su i tanke, lako se lome. Pali prvu svijeæu, pa je oprezno nagne, kao da presipa maslinovo ulje, i izlijeva

vosak u koji æe potom utisnuti svijeæu. Nakon što drugu zapali, pruža je djevojèici, kaže joj da ponovi što je vidjela, ali neka pazi da vosak ne kapne na mramornu ploèu jer ostaju mrlje koje se više ne mogu izbrisati. S divljenjem i strahom od greške, djevojèica prvi put radi ono što sam radio i ja, na Boninovu dvadeset i neke. Isto tako upozoren da na mramoru ostaju mrlje od voska.

102

GLORIA IN EXCELSIS

drugom, vanjskom svijetu. Za njih dvije èini se prirodnijim da žive na Mirogoju, nikada nisu bile izvan arkada i nemaju namjeru tražiti putni list.

Pitao sam èuvara tko bi mogao znati kakav je danas raspored sahrana. On se zamislio, èini se da nije navikao na takva pitanja: Kaj vam je netko hmrl? Je, umrla mi je jedna žena.

Vaša gospoda! A tak ste mlad! Kaj joj je, jadnici, bilo?

Ne, nije mi bila žena. Nije mi ništa u rodu.

A kak je pokojnici ime?

Micika... Mislim da je to Marija.

Mislite? Pa kak ne znate ak vam je hmrla?

E, to mu više nisam mogao objašnjavati. Odmahnuo sam i pošao dalje, prema kapelici i mrtvaènici. Èuvar je nastavio razgovarati sam sa sobom. Prvo si je tumaèio kako je nevjerojatno da je tom tu gosponu netko hmrl, a da ne zna tko mu je hmrl, ni kako se zove taj koji je hmrl. Onda je samome sebi odgovarao i postavljao protupita-nja, pa je toliko puta izgovorio hmrl da sam èuo kako i šljunak pod mojim koracima ponavlja: hmrl, hmrl, hmrl...

Ušao sam u kapelicu i prekrstio se pod raspelom.

Kada sam spustio pogled, ispred mene je stajao muškarac u po-tkošulji. Gledao me je zaèuðeno dok mu je s vrha brade kapala krv i razlijevala se po tkanini na trbuhu. U rukama je držao britvu i ruènik:

Oprostite, zaboravio sam zakljuèati. Uðite sad, što je bilo, bilo

je-

Na unutarnjoj strani vrata o èavlu je visilo zrcalo. Ušao sam kao u Alisu u zemlji èudesa. Izvadio sam iz džepa blok papiriæa za cigarete i ponudio mu jedan listiæ.

Sreæa da ste naišli, mogao sam iskrvariti!, zalijepio je listiæ na bradu i pred zrcalom provjeravao je li se obrijao kako valja. Nisam vidio dlakavijeg èovjeka. Ramena i prsa bili su mu sasvim prekriveni prosijedim rašèupanim busenima, tako da je brijanje brkova, brade i vrata u njegovome sluèaju imalo neki viši smisao.

Ne bojte se, nisam neèastivi. Naprotiv, svešteno sam lice, kako se to ovih dana kaže. A dlakavost mi je po lozi Blaževiæa, obiteljski nam je nadimak Maljavci. Po njemu se razlikujemo od ostalih Blaževiæa. Dakle, Mijo Blaževiæ. Veleèasni, kako ste veæ mogli pretpostaviti.

Ohrican ip rlpsniru krvavim rurniknm i nrilžio mi ruku. Stisak

103

predenju. Tek nakon upoznavanja obukao je košulju i namjestio kolar. Izgledao je onako kao što sveæenici valjda i trebaju izgledati. Ali meni je i dalje bio èudan, bit æe zato što sveæenike inaèe nisam viðao u potkošuljama.

Rekao sam mu da sam došao na sahranu za koju i ne znam hoæe li se održati na Mirogoju, pokojnice za koju ne znam ni kako se zove. Isprièao sam mu da frau Miciku nisam poznavao, ali da smo se juèer nekako zbližili. Ništa mu nije bilo neobièno, iz aktovke je izvadio bilježnicu, tražio Miciku ili Mariju i govorio da je zapravo jako dobro što sam došao, jer ako pokojnica baš nikoga svoga nije imala, a i susjedi su joj bili tako grozni, lijepo je da barem nakon smrti stekne prijatelja. Šteta je što sam engleski državljanin, pretpostavlja po odori, jer to znaèi da æu uskoro otiæi iz Zagreba i neæu joj donositi cvijeæe na grob.

Marija Šimanovski, udova Pavela, roðeno Dienst, roðena i kršte-na 1843. u Krakovu, stanovala u Jurišiæevoj 17 u Zagrebu. Boga mi, lijepu je starost doživjela. Zna Bog zašto ju je tako dugo držao na svijetu. Možda i zato da je vi na odru upoznate. Ali hajde da ne ulazimo u Njegove poslove. Hoæete li da se prošetamo do grobnice?

Dva kamena anðela pridržavaju crnu mramornu ploèu na kojoj je upisano pet imena. Pavel (1831-1917), Klara (1867-1925), Ewa (1863-1931), Johana (1877-1931) i Pavel (1885-1932).

Nije bila sretna, rekoh, u sedam godina sahranila je èetvero djece.

Don Mijo uzdahnu, pa me prihvati pod ruku, kao što to sveæenici èesto èine, i povede me dalje. Hmrl, hmrl, hmrl, hmrl, šljunak se glasao za dvojicu. Do prvih sprovoda bilo je ostalo još dva sata, frau Micikin je èetvrti na redu, i don Mijo predloži da poðemo nešto popiti. Rekoh da ga ne bih želio zadržavati ako ima posla.

Moj posao teèe sam od sebe. Ništa i nitko ga ne može zadržavati, rekao je glasom u kojemu je bilo ponosa Johna Terrvja jer je popravio ribarski kamion.

U krèmi Kod svete Tekle, zaštitnice umiruæih, pili smo dalmatinsku travaricu, a veleèasni se rasprièao o tome koga je sve sahranjivao, ali da nije imao tako neobiènog sluèaja kao njegov prethodnik, otac Rupert Wainer, koji je sahranjivao èovjeka ubijenog crkvenim kljuèem. Bilo je to desetak godina po austrijskoj okupaciji Bosne, kada su beèki muzealci i povjesnièari krenuli u istraživanje te pokrajine i nrikunlianie materijalnih rlnka^a nip^inp npnKirnp nmriipcti TaVn ip

104

Gloria in excelsis

105

telj èuva kljuè franjevaèkog samostana u Olovu, do temelja spaljenog prije dvjestotinjak godina. Odluèio je otkupiti kljuè, za fundus no-voutemeljenog Zemaljskog muzeja u Sarajevu, ali glavar obitelji ne htjede ni èuti. Kaže, njegovom je šukundjedu fratar taj i taj povjerio kljuè na èuvanje i nema govora da ga sad nekome daje. Pa dobro, a otkljuèava li taj kljuè neka vrata? Ama jok, ali ih je otkljuèavao kad ga je šukundjed dobio na èuvanje1. Kada je sljedeæi put došao seljaku, Holman mu je ponudio triput veæi novac. Kuæa sa svim imanjem nije mu toliko vrijedila, ali seljak je opet odbio. Treæi put Holman je sa sobom doveo naoružane policajce pa je seljak morao prodati kljuè. Sila Boga ne moli, škripnuo je zubima. Ivan Holman osjeæao se kao pobjednik, ispunio je važnu misiju, držao je u rukama kljuè dug kao muška podlaktica, težak kao tuè. Seljak od muke uze lulu s duhanom, pa reèe: Daj mi kljuè da ga još jednom u ruke uzmem, pa da zadimim! Nesretnik mu ispuni želju, seljak kresnu šibicu, ali umjesto da pripali duhan, prinese je kljuèu. Odjeknu pucanj i Holman se sruši mrtav. Iza njega ostadoše žena i dijete.

Eto, prièao je don Mijo, koliko god da ih je sahranio, i koliko se god raznih prièa o umiranju naslušao, nijedna se ne može usporediti s tom koju mu je isprièao otac Rupert. Puno je svijeta bilo na sprovodu, ljudi su se kao i nakon svakog umorstva više predavali gnjevu nego molitvi, ali nisu spominjali ubojicu, nego fratre, jer su prije dva stoljeæa iskovali kljuè koji je istovremeno mogao poslužiti kao puška kremenjaèa. I to samo jednom, kad doðe sila koja Boga ne moli, pa ga pokuša oteti.

Nesretan èovjek, rekao sam pokušavajuæi dokuèiti zašto mi prièa tu prièu.

Mislite na seljaka ili na Ivana Holmana? Kad pitate, onda mislim na obojicu.

Nesretan je samo seljak, jer je morao dati nešto što mu je povjereno, i to državi koja se smatrala naprednom. A Holman nije bio nesretan. Za njega bi se moglo reæi da je pao u obrani revolucije, u njegovome sluèaju - muzealne revolucije. Takve nije obièaj nazivati nesretnicima. Oni su heroji. Ne bi me zaèudilo da u Sarajevu postoji Ulica Ivana Holmana. Ili je, barem, njegovim imenom nazvan jedan muzejski odjel.

Nije vam baš drag taj Holman?

Pokojnici mi nisu ni mrski ni dragi. Shvatite to kao kršæanski nn'nrin ili kao profesionalnu deformaciju. Ali da su revolucionari ne-

lako prihvaæam i da su zlikovci, nakon što ih prestigne nova revolucija. Pravo na nesreæu takoðer se treba zaslužiti. Nesretnica je bila vaša frau Micika, jer je sahranila èetvero odrasle djece, a onda joj je Bog još dao da samuje do smrti.

Na sprovodu nas je bilo troje. Veleèasni, gospoða iz Jurišiæeve 17 i ja. Èuvar groblja stajao je desetak metara dalje, gledao nas je i slušao don Miju koji je, umjesto da uz sirotinjsku molitvu isprati pokojnicu na vjeèni poèinak, održao dugu i zanesenu propovijed, pa je pominjuæi starozavjetnu Rutu, Simuna Cirenca i nadmuèenicu Teklu, opisivao život naše sestre Marije, iako je o njemu znao još manje nego ja,

u svim hudim vremenima koja je doživjela. Spomenuo se prognanih poljskih grofova i Frvdervka Franciszeka Chopina, bolesti i ratova, španjolske gripe, susjeda koji su zauvijek nestajali pred zoru, prije nego što mljekarice donesu kante s mlijekom, spomenuo se starosti naše sestre Marije, koja je trajala skoro pola njezina života, što je svakako bio Božji dar, ali zli ljudi nam takav dar znaju pretvoriti u muku. Pa ako je naša sestra Marija bila muèenica, bila je to zbog njih.

Nakon što su grobari zaklopili ploèu za frau Micikom, gospoda je položila buket krizantema, don Mijo nam je oboma pružio ruku i otišao po nove pokojnike. Tih dana su u Zagrebu uglavnom umirali ljudi bez ikoga svoga. Na Mirogoju je bilo malo živih.

Sahranismo frau Miciku, reèe gospoða nakon što smo izašli van, meðu ljude i zastave.

Ja idem na ovu stranu, još je rekla, i tako smo se, ovog puta zauvijek, rastali. Bilo mi je neugodno jer sam se plašio da me je gledala s prozora dok sam lupao po vratima Jurišiæeve 17 i razbijao kuæna zvonca. Ali ostalo mi je to njezino - sahranismo frau Miciku, kao mraèni refren vesele planinarske pjesmice.

Narednih dana nisam išao do grada. Ležao sam u postelji, èitao stare brojeve Timesa i slušao radio. Meðu šutljivim ljudima, koji sreðuju svoje živote, poput berberina koji se sprema za penziju i iz izloga svoje radnje na Terazijama sklanja izblijedjele fotografije pariških dama, a medu njima i sliku Milana Stojadinoviæa, snimljenog na brija-èkoj stolici, meðu takvim ljudima može se vrlo uredno šutjeti. I šutke se objesiti nasred trpezarije. Ne bi oni nikoga u tome uznemiravali, jednostavno zato jer ne žele biti uznemireni. Koliko god mi nisu dragi, dvije godine proveo sam s njima a da ne znam jesu li oženjeni, imaju li djecu i èime se bave kad nisu piloti, jedino uz njih mogu biti potpuno

106

GLORIA IN EXCELSIS

kilometara od Borongaja, a Aleksa je umro prije dvadeset godina.

Tko zna koliko dugo ne bih izlazio da me od svakodnevnog dvopeka, šunke iz limenke i èaja u prahu nije poèeo muèiti želudac, pa sam otišao kod Jose Lièanina na kalju. Joso mi je odmah s ulaza rekao da me je veæ nekoliko puta tražila ona žena s kojom sam bio tu:

Zabrinula se jer te nema na doruèku u hotelu. I kaže da bi ti nešto važno htjela isprièati. Da je samo malo mlada, i ja bih znao što je njoj tako važno, ali ovako zbilja ne znam. Tebe se tièe, pa æeš valjda i znati.

Joso nije djelovao onako zabrinuto kao prošli put. Krèma je bila puna ljudi, za jednim stolom sjedila je grupa partizanskih oficira, mladi Ciganin im je pjevao ruske romanse i svirao tamburu, gazda je izvukao živu glavu i preživio još jednu revoluciju. Nakon Pašiæa i Paveliæa, i Tito se sasvim odomaæio u Josinoj krèmi. Kao što ima ljudi koji loèu litru rakije dnevno i dozive osamdesetu, tako ni Josu neæe ubiti njegov neumjereni i sveobuhvatni patriotizam.

Sutra sam otišao u hotel i od recepcionera sa Staljinovim brkovima tražio da mi nade Karolinu Kornhauzer. Pred njega na pult stavio sam pet dolara i otišao do restorana.

Došla je prije nego što sam naruèio kavu i poèela govoriti:

Bolje da vam ja isprièam kako je bilo, nego da vam Markan, ili netko od njih koji su tada radili u hotelu, govori iz druge ruke ono što se prenosilo kao traè, a što sasvim sigurno nije bilo istina. Da, poznavala sam Josefa Stublera, kako ga ne bih poznavala kad je tu živio, i svatko ga je znao, ne samo u Esplanadi, nego i u noænim barovima, kockarnicama, kavanama. Znali su ga gdje god se tih godina živjelo. Zagreb je poèetkom dvadesetih bio mali provincijski grad, potjerali smo Maðare, Austrijanci su otišli sami od sebe, ostali smo sami i jako smo se dobro meðusobno poznavali. Pa kad bi još netko došao sa strane, a nije sudski pristav iz Smedereva ili žandarmerijski narednik s Doræola, gledali bi u njega kao maèak u biskupa. Nemojte me krivo shvatiti, nisam ni tada ništa imala protiv onih iz Smedereva, ali znate, oni su našem èemeru samo pridodavali svoj, pa smo i jedni i drugi bili još jadniji. E, ali Pepi je bio nešto drugo! Sjeæam se kad je tek došao, sa smeðim koferom od svinjske kože, u odijelu od tvida i s dijamantnom iglom u kravati, izgledao je kao kakav Rothschild. Kad su ga na recepciji pitali koliko noæi ostaje, rekao je da ne zna precizno, ali æe svakako ostati do kraja života, pa neka drugi raèunaju

1—Lj--ju.j.----1---*,„;„4-; Cm,;ol; r,, cQ mjeljli c, Aa cp Kali ali

107

iznosio planove što sve treba da uradi prije nego što umre. Da statira u Verdijevoj operi, da na barbutu osvoji jednu svoju godišnju plaæu, da se provoza automobilom preko Jelaèiæ placa, sam bez šofera i da trubom rastjeruje uliène pse, da provede noæ, uz konjak i rusku ikru, s Josephinom Clair, crnoputom zvijezdom putujuæeg francuskog varijetea... Držao bi pred sobom papir na koji je zelenom tintom zapisao što sve mora obaviti prije smrti. Mislim da je ta lista sadržavala dvadesetak paragrafa. Èitao bi je svakome koga je upoznao, a ljudi su se opet smijali, misleæi da se šali ili da to radi iz potrebe da šarmira okolinu.

Ali kada je u svibnju 1920, ili je to bila 1921, možda i 1925, više se ne sjeæam godine, no sigurno je bio svibanj, pa kada je tog svibnja u Zagrebu gostovala Josephina Clair, Pepi joj je došao s golemim buketom crvenih ruža, tako velikim da ga je morao držati na rukama kao dijete kad ga uspavljuju i upitao je crnkinju da li bi izvoljela biti njegova gošæa. Vi sigurno ne znate tko je bila Josephina Clair? Plesaèica, pjevaèica, ali prije svega kurva. Ne drolja ili jeftina žena ili prostitutka, Josephina Clair bila je kurva na naèin na koji je Marija Terezija bila kraljica. Izlazila je na scenu u crvenome korzetu, koji bi usred pjesme razvezala i bacila u publiku, i nastavljala plesati i pjevati golih grudi. Ljudima je bila polužena, poluživotinja, neka maèka, tigrica ili pantera, pa su u njezine crne grudi gledali bez srama i straha, ali nitko joj se, izuzev Pepija, ne bi usudio priæi. Znate kako je to, otiæi æe Josephina Clair iz grada, a tada treba nekome objasniti zašto si, i o èemu, s njom razgovarao. I je li završilo samo na razgovoru. Zagrepèani su vam takvi ljudi, iæi æe u kupleraje, svi æe za to znati, ali nikome se, osim doktoru Huserlu, kod kojega se tih godina zbog gonoreje išlo na Salatu, nije o tome govorilo. Ovdje sramota poèinje tek kada se nešto izgovori, svi su èasni i èestiti dok šute. Tako se mjesec dana išlo gledati Josephinu Clair, ali ne daj Bože s njom progovoriti.

Ne znam jesu li ruže bile dovoljne ili je Pepi pridodao još koji dar, ali Josephina Clair pristala je da u nedjelju bude njegova gošæa. Zabava je poèinjala u devet, nakon završetka radnog vremena, pozvani su

bili hotelski recepcioneri i sobarice, ložaèi, dostavljaèi, konobari i kuharice, nosaèi i èistaèice, svi koji su tada radili u Esplanadi. Sjeæam se kako su neki bili smiješno odjeveni. Znate, velika je razlika izmeðu èistaèice i sobarice, ili izmeðu ložaèa i konobara. Èak i kad smo svi jednaka sirotinja, neki su plaæeni samo da rade, a drugi i da rade i da

i7.plprln.i11 kan ancr>r>rla Ftr> r>^U,^:x„ ; „„ ;„ U;„

108

Gloria im excelsis

svoje Bosne i izgledao je kao da je u Posmrtnoj opravi pozajmio odijelo za ukop. Možda i jest, nikad ga nisam pitala.

Josephina se pojavila oko pola deset. Pred hotel se dovezla u koèiji, imala je na sebi neku prekrasnu dugu ljubièastu haljinu, a oko vrata bijelu lisicu. I bila je crna kao noæ. Pepi se naklonio i poljubio joj ruku, nije to bio ovlašni kisdihant, naklonio se kao kakav princ i poljubio Josephini ruku kao da je prvi èovjek na svijetu koji takvu stvar èini. Kada su njih dvoje ušli u restoran, ljudi su ustali i zapljeskali, da bi zatim Josephini prilazili s buketima cvijeæa. Pepi im je prethodno rekao da se dami obavezno poklanja cvijeæe, to valja uèiniti jer je zabava u njezinu èast. Donosili su ruže, irise i margarete, krizanteme kupljene na Mirogoju, poljsko cvijeæe i bukete žutih maslaèaka, èije im se mlijeko slijevalo u rukave, bijele i crvene karanfile, ljiljane i sitne divlje ružice trgane po vrtovima židovskih vila. Zatrpavali su Jo-sephinu cvijeæem kao grob èiste duše, a taj crni grob se smijao širokim bijelim smijehom i sve je izgledalo tako da sam u jednome trenutku pomislila da živimo posljednje minute života, skoro æe smak svijeta, i ni za èime na kraju ne žalimo. Ženama su krenule suze, a da ništa nije bilo tužno.

Poslije je ciganska kapela svirala èardaše, Pepi i Josephina pili su konjak i pušili debele kubanske cigare, a oko ponoæi ona je otpjevala nekoliko francuskih šlagera, usporena kao kraljica, u onoj božanstvenoj ljubièastoj haljini. Ne, ni tada nisam pomislila da Josephina Clair nije kurva. Jest, kurva je, ali koga je briga, pogotovo na takvoj zabavi. Meni je to bila najljepša zabava u životu. Znate, ja sam ipak samo sobarica i nisam doživjela puno toga. Ali možda je i bolje tako, barem pamtim.

Na kraju je Pepi ispraæao goste i rukovao se sa svakim. Ona je ostala sjediti okružena cvijeæem. Lovila je poglede, a zatim bi mahnu-la za rastanak. Kao da æemo se opet vidjeti.

Rekla sam Pepiju da je lijepa.

Krasna je, moja Karolina, baš je krasna, ali s vama, draga, ostajem do kraja života.

Sasjekle su me u koljenima te rijeèi. Znala sam da on ne misli ništa drugo, nego ono što i inaèe govori. U hotelu æe ostati do smrti, a ja sam mu sobarica. Ali nekada nije važno što je netko mislio reæi, pogotovo ako ti se èovjek sviða, a meni se Pepi sviðao, moram vam reæi da mi se sviðao, jer ne bih htjela da vam itko drugi o tome govori, ni Markan, ni drugi koji ga se sjeæaju. Nije važno što je Pepi te noæi

109

otišla prije Josephine. Zamislite, kao da sam bila ljubomorna. Poslije mi je to bilo smiješno, ali nikome nisam mogla prièati o tome, pa da se smijem. Zapravo, ne vjerujem da bih se smijala.

Eto, tako je Pepi ispunio jednu od svojih predsmrtnih želja. Ili su to bili zadaci, a ne želje. Provozao se on i autom preko Jelaèiæ placa. Pozajmio mu ga je bankar Slesowski. Ne znam je li uspio na barbutu zaraditi svoju godišnju plaæu. Bojim se da nije i da mu je kocka skratila život za barem nekoliko mjeseci. Možda i godina. Nije statirao u Ver-dijevoj operi, jer Nabucco koji je tih mjeseci pripreman nikada nije stigao do premijere. Navodno je pjevaèica prerezala žile, pa je redatelj odustao iz praznovjerice. Tako se barem prièalo.

Mogla bih vam o Pepiju, o Josefu Stubleru, gostu iz sobe 117, danima prièati, jer se sjeæam svega, svake njegove rijeèi, sjeæam se naèina na koji je maslac mazao po kruhu, drugi ljudi maslac mažu s lijeve na desnu stranu, samo je Pepi radio obrnuto i nemate pojma koliko je to elegantnije, sjeæam se ljudi s kojima je drugovao, dubrovaèkog pjesnika koji je volio mladiæe, sjeæam se mladih komunista koji su Pepija prezrivo gledali, a kad su mu jednom poèeli i dobacivati, on ih je ponudio piæem i upitao ih znaju li možda kako se duša osjeæa stotinama metara pod zemljom, u rudniku željeza u Bosni, kako se duša osjeæa na temperaturi od osamdeset stupnjeva, pred grotlom željezne lave u zenièkoj visokoj peæi, ili oni i dalje misle da duša ne postoji, nego je sve u materiji?

Sjeæam se Pepija, ali ne bih vas zbog sjeæanja tražila, niti bih vam svoja sjeæanja prenosila, pa makar vam on bio stric. To je, ipak, moje, moj život, koji ne kanim rasipati okolo. Zato sam vam onda, u onoj krèmi, i slagala da se ne sjeæam Josefa Stublera. Ali kako ima ljudi koji æe vam svašta naprièati i nalagati, bolje da vam ja kažem istinu. Nije umro u snu kako su vama rekli, niti mu je Bog dao da ode nakon što mu ponestane novca, kao što to vi naivno vjerujete. Nije milost Božja tako sveobuhvatna kao u nabožnim knjigama.

Reæi æu vam kako je umro, a vi mi samo obeæajte da æete me nakon toga pustiti da mirno odem, da me neæete ništa pitati i da me neæete više tražiti. Ne pokušavajte uzalud, jer me neæete naæi.

Dakle, bilo je to dan nakon Božiæa, koji tjedan više od godine dana otkako je Pepi došao u hotel. Pošla sam u njegovu sobu u pet popodne, toèno u vrijeme kada bi Pepi, po dogovoru izmeðu nas dvoje, trebao biti vani, u restoranu ili u šetnji. Nikada ranije nije se dogodilo da ea zateknem u sohi ali sad ie bio tu. skidao ie ukrase s hnžirnntr

110

Gloria im excelsis

Samo uðite, rekao je, trebate rm.

Zašto ste raskitili bor, pa tek je Stefanje?

Zato što je neprilièno da iza mene ostane okiæeno drvce. Nitko osim vas za njega nije znao, tako da neæe biti sumnjivo. Odnesite ga nekome, a kuglice uzmite sebi. Jako su lijepe.

Zatim je sjeo na postelju i iz noænoga ormariæa izvadio kutijicu s pilulama. Gutao je jednu za drugom, ja sam ga skamenjeno gledala, nisam shvaæala što to radi, jer je bio savršeno miran i sabran, baš kao da je na doruèku i maže maslac po kruhu. Kada je popio posljednju, rekao je da ima još desetak minuta i da ga dobro slušam, jer neæe ponavljati. Rekao je da je sav preostali novac u unutrašnjem džepu bijelog ljetnog odijela i da ga ima dovoljno za troškove pogreba te da njegova smrt nekome ne bude sumnjiva, i da pazim da novac ne nestane u strci koja æe uskoro nastupiti. Rekao je da je sretan što smo se u životu sreli i da mu je žao što me mora zamoliti za jednu veliku uslugu. Najveæu koju je ikada od nekoga zatražio. Roðena mater mi to ne bi uèinila, ali nadam se da vi hoæete, tako je rekao. Nisam znala što æe zatražiti od mene, ali što god zatraži, uèinit æu to. Krasna je Josephina Clair, ali sa mnom ostaje do kraja života. Pilule koje je progutao dovoljne su tek da duboko, jako duboko zaspi,i da ništa ne zna i ne osjeæa, ali one ga ne mogu ubiti. Plašim se Boga, rekao je, iako ne znam što bi Bog imao protiv samoubojica.

Nekoliko trenutaka kasnije Pepi je zaspao. Opkoraèila sam ga, sjela na njegove noge, stavila mu jastuk na lice i legla preko jastuka. Dugo sam plakala, a kad sam se sasvim isplakala, Pepija više nije bilo.

Policija nije posumnjala, iako su po hotelu kolale svakakve prièe. Isprièala sam vam kako je doista bilo, jer bi te prièe mogle doæi i do vas. Ne govorim to zbog sebe, nego zbog Pepija. Nije zaslužio da mu mrtvome po utrobi prekopavaju.

Zbogom, gospon Zeljko, i neka vas sreæa prati.

Sarajevo, 2. aprila 1945, 7 sati i 18 minuta

Ama, umuknite više i pustite èovjeka da spava. Nigdje ja ne idem dok ne proðe uzbuna, a ako se poslije s nekim bude trebalo objašnjavati, ne bojte se, neæu to raditi lopatom!

Dohro Simo. al kad se vrag orobudi. ne zovi nas da te bra-

ni

E, možeš mislit što bih tebe zvao da me braniš. Svoj ti poso, ja ti samo fino govorim da ne bi valjalo da bude belaja. Ima tu žena i djece...

Vala, samo da mi se ti ne poèneš brinuti za žene i djecu! A zašto, molit æu lijepo?

De, bolan Dino, okani me se. Nije mi do prièe s tobom. Da više hoæe ti Englezi da nas izbombardiraju, pa da idemo kuæi.

Šuti, mogo bi te logornik èuti šta govoriš.

Pa šta onda ako èuje! Da možda nije zabranjeno što mi se ne sjedi s tobom u podrumu?

Šuti Dino Vukov, gleda mene, pa gleda lopatu, podsmjehuje se, ali nije me briga, neka mu bude, neka se podsmjehuje, ionako mi se sve èini da nam je ovo zadnji put da zajedno èuèimo u skloništu. Tko zna koga æemo zateæi kad izaðemo van. Može biti da se veæ Englezi šetaju po Sarajevu. Raèunam da bi to i bilo najbolje. Zraèni desant, pa èièa mièa i gotova je prièa. A banda neka po Trebeviæu i Romaniji pjeva

borbene, neæe se spustiti u grad. Englezi su gospoda, kao što su bili i Nijemci, oni te neæe pitati gdje si bio i šta si radio, tko ti je daidža i staje radio osamnaeste, a šta èetrdeset prve. Svako zlo od naših doðe, jer se naši vazda raspituju i zaèas potvore poštena èovjeka, objasne mu da je kriv i objese ga o prvi kandelabar. A hvala Bogu, kod nas se imaju kod koga i raspitati. Nema ga koji neæe reæi: kriv je Šimun, šurovao je Simun i sa Švabama i s ustašama, zato su mu i dali kljuè od skloništa, da èisti djeèja govna nakon što uzbuna proðe i pazi da balavurdija okolo ne raznese vreæe s pijeskom, veliko povjerenje su Šimunu ukazali, pa neka onda Šimun visi.

Ne daj Bože da Dinu Vukova nešto priupitaju jer on bi im kazao i što je istina i što nije istina, tovario bi po drugima kako bi stigao, samo da sa sebe skine. A vala bi se imao rasta ispovijedati i Bogu i ljudima. Zna on to jako dobro, zato me tako i gleda, zato mu i jesam smiješan, i ja i ova lopata, a još koliko do juèer ne bi me se usudio u oèi pogledati, pogotovo pred logornikom Skorvatzvjem, nego bi s onom dvojicom igrao karte i bio bi sitniji od zrna riže. A sad, gledaj ga, sila se i u njemu budi, pa misli da mu više ne mogu ništa i da dolazi vrijeme kada æe on, jer je brži na jeziku, uvaliti mene, umjesto da ja, po pravdi ljudskoj i Božjoj, prijavim njega.

A bilo je itekakvih razloga da ga prijavim, ima ih, možda, i danas, ali nisam to uèinio zbog brata mu, šustera Ivice, dobrog i poštenog èovjeka, koji nikoea niie krivo ooeledao. a vazda bi sirotinji za male

112

Gloria in excelsis

komšija, vratit æeš ti to meni nekako! Kako æu ti bolan vratiti, nemam ti èime vratiti, ne treba tebi raèunovoða kao što meni treba šuster! Neka, šuti, nikad se ne zna kakvim se dobrom dobro vraæa. I stvarno, doðe vrijeme kad mu vratih preko ove dangube i vucibatine od njegovog brata.

Kad je ono Platon Jeftanoviæ skoèio kroz prozor svoga stana na uglu Kuloviæa ulice, pa me je dovelo da ga prepoznajem, te sam tako i upoznao Veljka Skorvatzvja, bilo mi je baš nešto sumnjivo kako se starac ukoèenih koljena mogao popeti na prozorsku dasku i skoèiti dolje. A ruku na srce, još mi je sumnjivije bilo što su se ustaše toliko uzbihuzurili oko smrti jednog pravoslavca da su ljude držali na nišanu i samo što ih ne uzeše za taoce. Pa sam se malo raspitivao, malo sam slušao što ljudi govore, a sve što je u Sarajevu sumnjivo, lako se razjasni, samo ako èovjek ima strpljenja i ako nikada ne postavlja kriva pitanja. A kriva su baš ona koja æe postaviti svaka policija:

Tko je imao razloga da gurne Platona Jeftanoviæa kroz prozor?

Kome se Platon Jeftanoviæ zamjerio?

Tko je bio Platon Jeftanoviæ?

Kada èuju takva pitanja, ljudi ušute, zatvaraju se èaršijski æepen-ci, sklanjaju fildžani s kafom, prekida se svaki razgovor, jer skoro æe kiša, a u ovo doba godine ne valja pokisnuti. Niti u jedno doba godine ne valja pokisnuti ni odgovarati na kriva pitanja, ona koja te èine sumnjivim èim ih èuješ, a postaješ ubojica èim išta kažeš.

Znao sam da je Platon Jeftanoviæ sarajevska korjenika, ali za mene je vazda bio æudljivi starac, koji je na pijaci kupovao natrule jabuke, jer su jeftinije, nije se vozio tramvajem, jer treba platiti kartu, i nije imao struje u stanu, jer mu je dosta svjetla po danu a za na veèer je dovoljna i svijeæa. Mislio sam da je sirotinja, kao što je sirotinja svatko tko je po babu i ðedovima previše imao, pa nije znao rasporediti i vladati tim imanjem. Malo ode od dobra života, malo od piæa i kocke, malo jer se sirotinji dijelilo, malo pojedu ratovi, a najviše bogatstva ode da nitko živ ne zna kako je i na šta otišlo. Na kraju od svega blaga ostane samo dobro prezime. I zato, ne daj ti Bože znati kako se najgora sarajevska sirotinja zove, sve kao da si ih po beèkim i carigradskim dvorovima skupljao.

Mislio sam da je takav sluèaj i Platon Jeftanoviæ. Rekoh, spasio se siromah, ionako je bio više gladan nego sit! Nije ti, bolan, Platon bio siromah, odgovarali su mi, nego ti je samo bio titiz, Hriia škrtac kakvoga sviiet niie vidio, toliko škrt da mu ie bilo žao

113

nego bi još jednom to pojeo da se s govnetom i nešto hranjivo ne baci. Saèuvao ti je on, moj Šimo, sve što je naslijedio, pa je još malo i nadodao preko kamata. Nikada ništa nije radio da se ne bi umarao, jer èovjek kad se umori može preko mjere pojest i popit.

Tako mi, eto, rekoše ono što mi nikada ne bi rekli da sam sluèajno upitao, a ja sam se onda pravio da nisam ništa razumio. Pravio sam se da ne vjerujem. Èuj, Platon, pa bogataš! Šta sve narod od duga vremena ne naizmišlja!

Tu shvatih zašto su ustaše bili onako gnjevni i zašto baš nitko nije htio prepoznati mrtvoga Platona. Ljudi su bili oprezni, a ja se izlajah kao budala. Ali valjda zato i nisam bio sumnjiv. Ustaše je netko preduhitrio, pred nosom im opuhao Jeftanoviæa zlato, kao kad miš maèku ukrade slaninu. I nije bilo naèina da pronaðu lopova, jer su takva vremena, kad samo sila iz vlasti govori, a èaršija se pred silom sklanja i izmigolji joj kao jegulja iz èvrste šake. Ratne pljaèkaše nitko nikada ne ulovi, a Bog im prašta jer je njihovo zlo manje od drugih zala.

Gdje da saznam u koga se meðu ljudima sumnja nego oko stare pravoslavne crkve. U avliji pred ulazom u crkvu svijeæe voštanice vazda je prodavala teta Rosa Saviæ, uboga žena kojoj su ruke bile do lakata, a iz lakata su rasli mali djeèji dlanovi. Kod nje sam prije rata kupovao svijeæe, jer su bile jeftinije nego u našoj crkvi, a kad na groblje ideš, svejedno ti je jesu li svijeæe pravoslavne ili katolièke, zašto bi Bog gledao na takve stvari. Tako i sad odoh, možda je teta Rosa i dalje pred crkvom, pa tako i bi. Naðoh je kako sjedi, a ispred nje stoliæ sa svijeæama, baš kao što je sjedila i prije rata. Obradovala mi se, veli da joj malo svijeta dolazi, ljudi se plaše. Ma, rekoh, èega se imaju plašiti, nitko tko je pošten i nije prevario ili ubio, nema se razloga plašiti naše države. Jest, vala, dobro si reko, povlaðuje ona meni. I tako rijeè po rijeè, doðosmo mi i do starog Platona. Ona ga je prva spomenula, jer da sam ga ja spomenuo, ništa ne bi od prièe bilo.

Ama, šta bi s Platonom?, pravim se da ne znam da je umro.

Našlo ga na ulici, vele skoèio kroz prozor.

Ma nije moguæe!

Jest, Boga mi, ovoga mi krsta, vele skoèio. Pa kako æe skoèiti, moja teta Roso? Ne znam, sine. E, budibogsnama! Dobro si reko, baš tako.

114

GLORIA IN EXCELSIS

Jest, vele.

Možda su nešto pobrkali? Kako bi pobrkali, sahranili smo ga u petak. E, jadna majko, skoèi Platon kroz prozor. A je li mu bio pop na sahrani?

Dvojica su bila. Bio bi i treæi, ali ne naðoše treæeg u gradu, a onaj s Pala se nije usudio doæi.

E, Bogu hvala što kod vas popovi sahranjuju i one koji dignu ruku na sebe.

Nije, Boga mi, ne sahranjuju. Ko digne ruku na sebe, na Boga i Božje djelo ju je dignuo.

Pa zar ne reèe da je Platon skoèio kroz prozor?

Jok, nisam tako rekla. Vele da je skoèio. A ti im vjeruj ili ne vjeruj. Mi nismo vjerovali, pa smo ga kao èovjeka i sahranili.

Draga teta Roso, pa ko bi ubio Platona? Ne daj Bože, nisu valjda

naši?

Nisu, sine, fala Bogu. Zna li se ko je?

Zavjetovala se zemlja raju da se sve tajne saznaju.

Uðoh tako u crkvu, zapalih jednu od svijeæa koje sam kupio od tete Rose i prekrstih se. Nigdje ikona na zidovima, posakrivali ih Srbi na vrijeme, a nigdje ni popa. Samo Boban Joroviæ, u zidarskome odijelu, sav od boje i maltera, stoji i gleda me. Pomoz Bog, Bobane! Šta æeš ti tu, pita me. Eto, rekoh, došao sam pripaliti svijeæu kad drugi neæe. Za koga svijeæu, za starog Platona, šta ti je Platon bio, komšija mi je bio, cijeli život sam ga znao...

I tako, ja Bobanu rijeè, Boban dvije meni i isprièa Boban kako su Sveto Koraæ, propali gimnazijalac i bojadžije Miloša brat, Dino Vukov i neki Prediæ s Ilidže još pred rat planirali opljaèkati starog Platona Jeftanoviæa. Sveto je znao gdje Platon skriva zlato, u zazidanoj blagajni iza kuhinjskoga zida, jer ju je bojadžija Miloš svojim rukama dvadeset i neke zidao, pa je jednom o tome pijan prièao, a brat lijepo upamtio. Mislili su staroga natjerati da otkljuèa blagajnu, ali je, za svaki sluèaj, Dino Vukov prošao školu obijanja brava. Plaæao je sarajevskim obi-jaèima da ga nauèe, ali nije htio reæi zašto mu to treba, pa bi ga oni do pola uèili sve ne bi li im priznao o kakvoj se pljaèki radi, tako da mu se škola odužila, poèeo je

rat, Prediæ je stradao u prvom naletu, zamjerio se komšiji, a komšija postao ustaša, pa su Sveto i Dino odgodili riipln stvar rla rii na kraiu i odustali. I kako SU odustali, tako SU

____115

Salko Kapidžiæ i Anto Dogan zapasali su starog, obeæali mu da æe ga hraniti do kraja rata i paziti da mu tko šta ne napravi, samo ako im da treæinu zlata. A on im je slagao da mu je zlato u Švicarskoj i da æe im rado dati, samo ako ga odvedu do tamo, jer drukèije do zlata ne može doæi. Dogovoriše se da Anto sreðuje papire i da s Platonom putuje u Zurich.

Ali onda se dogodi da Salko ode na tri dana u Hercegovinu, a Platon ostade preko noæi sam, jer je Anto bio u vojarni i trebao se pojaviti tek popodne, te se dogodi ono što se dogodilo. Kada su ustaše zatekli provaljen zid, lako su shvatili što je na stvari i spopade ih bijes. Mogu misliti kako je tek bilo Salku i Anti, ali nisu mogli ništa, jer nisu imali pojma tko je to mogao napraviti. Jedino što su bili sigurni da je lopov netko od pravoslavaca, jer tko bi drugi znao za tajnu Jeftanovi-æevu blagajnu, pa su iz osvete belaj radili po kuæama viðenijih Srba.

Boban Joroviæ bio je siguran tko su pljaèkaši, jer nitko osim njega, bojadžije Miloša i Dina nije znao za blagajnu zazidanu iza kuhinjskoga zida. Jedino što se ne zna jest da li je Dino morao obijati blagajnu ili su starog Platona nagovorili da im je otkljuèa.

Eto, a ja sam, umjesto da prijavim Dina Vukova, kao što bi to uradio svaki pošten èovjek, šutio zbog šustera Ivice, koji mi nije naplaæivao popravak cipela i uvijek je govorio kako æu mu to kad-tad vratiti. Samo sam Dinu rekao da se o njemu i Sveti Koraæu po gradu svašta prièa. Niti sam mu rekao tko prièa, ni što se prièa, ali njemu je sve bilo jasno i trudio se preda mnom biti nevidljiv. E, mislim se, bijedo ljudska, što se sakrivaš od mene. Ne bih ja svog obraza pred Ivicom dao, a ti sa svojim prijateljima pravoslavcima rješavaj šta se po gradu prièa. Uskoro i nije imao tko prièati, jer su Bobana Joroviæa našli mrtvoga u Miljacki. Napio se, pao i slomio vrat.

Ali nakon što su Nijemci poèeli odlaziti iz grada, a Luburiæ doðe i ne uèini ništa, Dinu je postalo jasno da je kraj blizu i da ga svakim danom sve manje mogu prijaviti, pa se osilio i ubezobrazio, gleda mene, pa gleda lopatu u mojoj ruci, kobajagi me nagovara da bježim van dok Skorvatzv spava, stalo mu je, biva, do moje glave, a samo gleda kako æe me uvaliti u nevolju. Ili sad, pred logornikom Skorvatzvjem, ili kad partizani uðu u grad, pa se bude pitalo tko je šta radio. On nije napravio ništa, osim što je opljaèkao i ubio Platona Jeftanoviæa, a mene se može do neba potvoriti, s tisuæu lažnih i izmišljenih sitnica, i ponekom u kojoj ima zera istine. Nitko mi neæe povjerovati ako spomenem jedno veliko Ðinovo zlodjelo, jer ga nitko više ne može

116

GlORIA IM EXCELSIS

podrumu. Osim logornika Skorvatzvja, jer njega, ako se ikada probudi i rastrijezni, partizani neæe ništa pitati.

Kreševo, prvi tjedan augusta 1766.

Ovo zapisujem da se zna kako je zapisano, a ne kako je kazano. Polovicom maja bi proglašena promjena bosanskoga vezira. Oprezni paša ode svojim putem i dabogda nam se ne vratio, iako smo na kraju i od njega nekog dobra vidjeli, a nastadoše dani neizvjesnosti. Nisu potrajali dugo, jer bi se na novog vezira znalo i po tri mjeseca èekati, nego veæ pod konac maja stiže u Sarajevo Mehmed paša Cupriliæ. Drugi put doðe, jer je prije petnaest godina prvi put vezir bio. Po starini i plemenitosti svoje obitelji Mehmed paša istaknut je meðu Osmanlijama, ali ne pokazuje ni vještine, ni volje u upravljanju zemljom. Umjesto njega æe, kao i prvi put, vladati æehaja, dok æe paša vrijeme tratiti na knjige i žene, što je po javni mir veliko zlo. Glava mu je puna besposlene pameti, da je pjesnik ili historik, po znanju bi ga Stambol pamtio, a možda bi i do Bosne kakvo dobro od njega stiglo, ali ovako samo nam nevolje od njega mogu doæi. Ni Turci od ovoga paše neæe vidjeti sreæe, pa kad se tako sretnu dvije do tri nesreæe, posred dvije do tri vjere i nevjere, tužne æe nas Mehmed paša u kamen dati.

Èim je došao, dvojica su mu gvardijana pripuštena u audijenciju, dok za kreševskog rekoše da je otišao u Stambol da izvadi ferman. Preko te laži, jer nije se naš gvardijan ni pomakao iz Kreševa, nego je na Gradu grah razabirao od duga vremena, probalo se Mehmed paši bez velikih prièa za našu nevolju reæi. I još ga kreševski fratri zamoliše da nam oprosti dio džulusa, buduæi da nemamo ni manastira ni crkve. Paša im ništa ne odgovori, ali zato æehaja, sitnež ljudski, rodom iz Zenice, na oèi im podera predstavku pa kaza da æe se džulus plaæati, taman da na životu ostane i samo jedan samostan. Plaæat æe se, vikao je æehaja, dok je zadnjega fratra u Bosni. Pravo mu bilo, drugome se nismo ni nadali, ali je valjalo pokušati.

Eto, toliko neka bude zapisano, na znanje i ravnanje drugima koje slièna nevolja pogodi, da se malodušju ne predaju i da od muke ne izjedu sami sebe, nego da se uzdaju u Boga i ustraju u trudu.

Uslijedilo je mirno i svakojakim rodom bogato ljeto, poèetkom

tnipua «w ivnpnadi rndpsni doaadai Rrat Aiicmstin odluèi da nakon

117

se ni najstariji meðu nama nisu sjeæali vremena kada je bio stablo. Pokojna baba Mara Karivanuša, koja se za lanjske kuge ugasila u sto dvadeset i nekoj godini, pripovijedala je da je tu još od vremena bosanskoga kraljevstva rastao hrast, iako hrastova nigdje unaokolo nema, i da je pod njime kraljica Katarina razgovarala s vilama. One bi joj govorile šta i kako da èini, pa dok ih je slušala, sve je dobro bilo, a kad ih jednom nije poslušala, nego je pošla u svijet tražiti pomoæ, sve poðe po zlu. U praznovjerice babe Mare Karivanuše ne bi bilo uputno vjerovati, ali kako je dugo živjela i svega se sjeæala, treba meðu praznovjericama razabirati ono što je istina. Nakon što je Katarina zauvijek otišla, da nam se kao blaženica vrati, meðu ljudima je ostalo vjerovanje da se pod hrastom skupljaju vile pa su mnogi dolazili da ih slušaju. Neki da ih vile o dobru i opæoj koristi posavjetuju, a neki i zbog oholosti i vlastite dobiti. Bilo je i takvih koji su mislili da æe ih vile nadahnuti kraljevskom pameæu.

U poèetku su, prièala je baba Mara, pod hrast dolazili samo katolici, ali kako se sve više naroda turèilo, tako krenuše pristizati i oni. Malo prije ponoæi posjedalo bi se ispod krošnje, ljudi bi zaustavili dah i

slušali šta æe im vile reæi. Bog zna šta im se sve prièinjalo i kakve su sve stvari iz vlastitih glava èuli, ali od praznovjerice bi koristi. Vile bi im govorile kakva æe biti godina, treba li štedjeti na žitu, kako æe roditi šljive, kako grožðe, govorile su im kako raspetljati pomršeno predivo, kojim rijeèima izmiriti zavaðenu braæu, kako ojanjiti ovcu i komšijskoga ovna odvratiti da ne brsti u povrtnjaku. Na koncu poèeše u Kreševo k vilama dolaziti i ljudi iz Hercegovine, Dalmacije i Krajine, stigoše i hrišæani, pa se izmiješa svijet da ga je bilo teško razabrati. Fratri, na èijoj se zemlji sve dogaðalo, nisu se uznemiravali niti su narod previše od vila odgovarali. Pripomenuli bi da su vile praznovjerica i da je grijeh u njih vjerovati, ali kako ne bi od vila nekakvog zla i svaðe meðu narodom, puštali su ljude njihovoj pameti.

Tako je to, po babi Mari Karivanuši, išlo sve dok turskim vlastima nije zasmetalo okupljanje pod hrastom i dok se neki naroèito oprezan paša nije pobojao pobune. Tako naredi kreševskome eminu, a ovaj naredbu prenese fratrima, da se hrast posijeèe. Doðoše sve najjaèi kreševski momci, njih petnaest, sa sikirama, a sve im suze teku niz lice. Zamahnu jedan da æe udariti po stablu, ali mu klonu ruka. Zama-hnu drugi da æe on, ali ni on ne može. Doðe treæi i pade pred hrastom na koljena. Šta vam je, ljudi, sijecite ga, nema drvo dušu!, vikao je

tadašnji prvardiian haria Mara samo ?na da tp ™ao Pilin TTrlirito t-.^

118

GLORIA IN EXCELSIS

sjeæi! Ali uzalud. Petnaest najjaèih kreševskih momaka nije imalo duše posjeæi stablo. Doðoše braæa fratri, uzeše im sikire iz ruku da æe oni obaviti posao. Èinilo im se i da hoæe, ali èim bi koji zamahnuo, ruka bi mu sama od sebe klonula. Bilo je i meðu njima onih koji su zaplakali, dok bi èvršæi u vjeri ostali suhih obraza, ali ni oni nisu mogli udariti hrast. Ave Maria gratia plena, dominus tecum..., zapoèeo je glasno gvardijan i uzeo sikiru. Klonila mu je ruka i pustio je suzu.

Nastade veliki belaj, jer se eminu sutra nije moglo objasniti zašto hrast nije posjeèen. Priprijetio je fratrima najgorom kaznom ako stablo ne padne prije podneva, na šta braæa pozvaše viðenije èaršijske Turke da im pomognu i okupe svoje najjaèe mladiæe. Doðoše i oni, pa da æe sjekirom po drvetu, ali ruka klone. Plaèu kao što su i naši plakali, svaka je suza iste vjere, tu razlike nema. Kad je vidio da ni od njih pomoæi nema, gvardijan eminu posla najuèenijega brata, koji je eminu razna dobra èinio i pisao mu pisma u Travnik i Sarajevo, pošto je emin bio nepismen, da mu on, onako prijateljski, pokuša objasniti nevolju. Baba Mara veli da se taj fratar zvao Gabrijel i da je eminu rekao ovako: Brate emine, neæu ti ništa govoriti, samo bih te molio, u ime dragoga Boga i našega jaranstva, da poðeš sa mnom i uzmeš sikiru u ruku, pa probaš posjeæi hrast. Na to se emin naljuti kao ris, zaboravi na prijateljstvo i istjera Gabrijela iz kuæe, uz rijeèi da æe fratre pobaca-ti u vrelo ulje ne uzmu li sikire u ruke i ne posjeku li hrast do podneva, jer æe i njemu paša živome oderati kožu s leða ne bude li tako. Ne ostade braæi ništa nego da u molitvi doèekaju smrtni èas.

Ali malo pred podne smrknu se do tada vedro nebo, noæ pade usred bijela dana, poèe grmiti i sijevati, pa u jednom trenu nebesa pukoše napola, jeknu strašan grom i udari posred hrasta. Tako se sruši stablo pred kojim bi klonula ljudska ruka.

Bog tada od velike nevolje spasi franjevaèku obitelj u Kreševu, ali uslijediše mutna vremena, ljudi se prozlili, postali gori i od vlasti, kovaèi zaboraviše kovati kako valja, a rupari sve èešæe bijahu živi zatrpani u svojim rupama jer ih ne bi dobro koljem poduprli. Kao da zaboraviše sve ono èemu ih je njihova praznovjerica nauèila, tako da su ih braæa teško u pamet vraæala. Mogli su ih dobru pouèiti i na molitvu uputiti, mogli su im štošta reæi o šljivama i žitu, o tome èime se razne bolesti lijeèe i kako s komšijama dobar biti, ali o ruparskom, kovaèkom ili otucaèkom poslu malo su im znali reæi. Do toga je došlo da su fratri zažalili za narodnom praznovjericom i rado bi narodu vile

c-nms~i h-nA l\i L-oL-/-\ rt-ir^cr]r\ Ali LraLr* r-c*È cp Rnmi moliti r\a naro-

119

èudom zaèudio kad bi mu iz Kreševa još i vile zatražili. Ionako previše išæemo i za sitnice se molimo.

Ni tu, bezbeli, nije bio kraj nevolji. Paša koji se plašio vilinske pobune, te je naredio da se ruši hrast, grdnom je globom samostan globio jer je posao oposlio grom, a ne fratri, kako je on naredio. Ili je, možda, mislio da se braæa bave dozivanjem gromova te ih je iz tog razloga trebalo globiti. Niko ne zna kako je zapravo bilo, ako je i ovako bilo kako je prièala baba Mara. Ako sve nije izmislila da bi prièa živjela nakon što ona umre.

Elem, krenu tako brat Augustin da kopa panj u fratarskoj bašèi. Gvardijan mu reèe da to ne èini. Zašto, bolan, pa bit æe više mjesta za povræe, pola nam bašèe beskorisni panj uzima?, èudio se Augustin. Pa tako, odgovori mu gvardijan, kopat æeš, pa æeš se umoriti... E, mislim se ja, jaka li je tvoja vjera, brate gvardijane, toliko jaka da strepiš od praznovjerica babe Mare Karivanuše.

Tri je dana Augustin kopao, cijelu je bašèu naglavce izvrnuo, jer što bi Augustin dalje kopao, kao da je panj više rastao. Na kraju deblo dode tako široko da ga dvanaest odraslih ljudi ne bi moglo obgrliti. Uzalud je pokušavao izvaliti ga iz zemlje. Jest da je izvana panj sasvim istrunuo, ali korijenje mu se živim uèinilo. Zovnu Augustin i brata Agatona, doðoh i ja, pa dvojica pojaèih mladiæa sa Grada, vidje nas komšija Salih Mutapèija te i on poteci da pomogne, ali bi uzalud. Ne samo da panj nismo mogli izvaliti, nego ga ni ne pomaknusmo. Baš kao da smo namjerili išèupati brdo iz zemlje. Uto Salih donese sikiru da æe udariti po najdebljem korijenu, ali ruka mu klonu, ispade sikira, uplaši se Salih. Valja li napominjati da smo se iza njega svi izredali, svakome bi ruka klonula, kome bi sikira iz ruke ispadala, a kome i ne bi, ali niko da udari i zasijeèe korijen.

Elem, sad smo znali da baba Mara Karivanuša, koliko god starim praznovjericama ispomamljena, nešto i nije slagala. U bašèi nam je raslo stablo kojega ljudska ruka nije kadra posjeæi, èak ni sad kad ga više nema. Tako je Bog po svojoj volji uredio, a na nama nije da sudimo zašto. Zajednièki zakopasmo ono što je brat Augustin iskopao pa zaklju-èismo da nam stari panj i ne smeta toliko koliko smo mislili. Gvardijan kasnije upita Augustina zašto je radio kad nije ništa uradio, ali on mu ne reèe istinu. Praznovjericu suzbiti valja, pa da je i gvardijanova.

To se, velim, dogodilo poèetkom ljeta, a kako su dalje išli dani i nedjelje, bistrilo se da neæe ostati na jednom èudesnom dogaðaju.

Oko netnaestnp ini a rlncrnrliln cp i rw/x« V^To^Jr ~' *

120

Gloria in excelsis

spuhao mijeh, te je užareno ugljevlje bacilo vatru, pa je planula kova-ènica. Dok bi se Marko snašao i potrèao po vodu, sve bi izgorjelo. Ali ne dogodi se tako. Plamen je lizao po drvenim gredama, oblizao ih i nagario sa svake strane, ali ih nije zapalio. Zena Kata bila je priredila Marku pola pogaèe, komad slanine i lonèiæ mlijeka da založi pri poslu. Slanina se u plamenu istopila po pogaèi, pogaèa se zapekla, a mlijeko je prokuhalo, ali opet se ništa nije zapalilo i nikakve štete u kovaènici nije bilo. Ovoga puta vatra je bila hladna i milostiva. Silan svijet na-grnuo je u kovaènicu da gleda i da se èudi. Marko Kovaèiæ pružao je svakome lonèiæ s mlijekom da probaju kako je vruæe.

Nisu od toga prošla ni tri dana, a u èaršiji se, meðu domaæim Turcima, za jedno jutro raširila prièa da u šumi podno Berberuše nešto svijetli. Dobro što svijetli, ali ako mu se bliže primakneš, poèinje tako dreèati da od te dreke lako izgubiš pamet. Vele da se cijela jedna ciganska karavana preko noæi raspametila. Eno ih, lutaju oko Voluja-ka, zažarili oèima i zavijaju kao vukovi, a vodi ih stara Ciganka, jedina koja se nije primicala svjetlu pa je pamet i saèuvala. Rekla je da su od svjetla mislili da je škrinja sa zlatnicima te su jedno za drugim, muško i žensko, staro i mlado, pošli na svjetlo i izludili od dreke. Izgibe Ciganin baš kao leptir na plamenu svijeæe! I još je rekla da ne zna kako æe s njima, ni èime da ih nahrani, nego da æe ih u Kreševo dovesti pa neka Kreševljaci vide hoæe li ih oni nahraniti i napojiti ili æe im Cigani zavijati po èaršiji.

Nasta strka i vika èim je narod èuo da u èaršiju dolazi mahnita karavana. Neki predložiše da se sakupe puške i da se zapuca po Ciganima èim se pojave na putu, ali razborito je odluèeno da se to ne èini. Tem je grijeh, tem bi grdan belaj Kreševljaci na sebe navukli bude li mrtvih glava. Nego bi najbolje bilo da neko poðe pred karavanu i pregovara sa Cigankom da ne uvodi mahnit ove u Kreševo. Neka se meðu narodom sakupi hrane i novca pa neka im se to da u zamjenu za napast. Na ovo lako pristadoše i Turci i kršæani te bi odreðeno da pred karavanu izaðu brat Agaton i kreševski imam, jer su obojica bili složni u tome da ne može biti nikakvog svjetla podno Berberuše niti dreke od koje bi živ èovjek pobudalio, nego su sve to praznovjerice. Jašta nego su praznovjerice, ali nema onoga koji bi ljude u to mogao uvjeriti nakon što ih je veæ sasvim obuzeo strah.

A koliko je strah bio golem, govori i to da se svjetlu veæ znalo i ime. Neko se sjetio Huse Fadiloviæa, vojnika koji se nikada nije

121

kva bi god vijest stigla, a svaka je po Tursku bila loša da gora biti ne može, prestizala ju je druga o tome koliko je Huso Fadiloviæ posjekao austrijskih glava. Prva bi se vijest kratko oprièala, dok bi se o drugoj danima raspredalo. Dok su Turci velièali Husina junaštva da se ohrabre, kršæani su ga hvalili da ne budu sumnjivi. Govori se da je i meðu fratrima bilo onih koji su Husu Fadiloviæa u zlato iskovali, ali teško je još i u to vjerovati.

A nije bilo živog èovjeka koji je Husu Fadiloviæa poznavao niti je u Kreševu bilo roda Fadiloviæa. Ali vazda je bilo mrtvih, što oèeva, što braæe, što amidža, za koje se govorilo da su ga poznavali, a kako je kuga pomorila mnoge rodove, da im se èaršija više ni imena ne sjeti, tako Fadiloviæi postadoše begovat meðu izumrlima.

U neka doba umjesto vijesti s ratišta poèeše stizati poraženi askeri. Jedan bez noge, drugi bez ruke, treæi bez oka, a najviše bi onih koji su se vraæali bez pameti. Tako biva nakon svakog rata, tako da ni ovaj nije bio izuzetak.

Ali nikako da stigne Huso Fadiloviæ. Juèer ga vidješe kod Banje Luke, golemog kao planina, mrkog kao crna noæ, kako sam ide i s ljudima ne razgovara. Danas ga vidješe kod Kljuèa, silnog kao Bosna u proljeæe, tmurnog kao onaj koji je mora prelaziti, ide Huso, a oko njega nikoga. Sutra ga vidješe kod Doboja, pa kod Zenice i Visokog, Rogatice i Sarajeva... Tako i mjeseci proðoše, a da Huso Fadiloviæ ne svrati u Kreševo.

Od svega na kraju osta prièa da je mrtav pao podno Berberuše. Naišao neki fratar, obradovao se junaku, pa ga je po svome adetu sahranio. Biva, ako Huso Fadiloviæ nije živio u kršæanstvu, neka u smrti bude kršæanin. Taj dio prièe isprièaše Turci te od njega vidjesmo velika zla, sve do naših dana.

A kako se turska duša ne može smiriti u kršæanskome grobu, tako svijetli svjetlo u šumi podno Berberuše. Svijetli duša Huse Fadiloviæa, koja bi se turskome mezarju primaknula, a ne zna kako. Èim joj se živ èovjek primakne, duša zacvili, pa se tada širi dreka kakvu ljudska pamet izdržati ne može.

Takva je, eto, praznovjerica uzbudila èaršiju, pa imam i fratar odoše novcem i pogaèama zaustavljati mahnitu karavanu. Hvala Bogu, vratili su se obojica živi i zdravi. Ciganku su podmitili i nagovorili da okrene put Sarajeva pa se èaršija malo smiri, ali ne toliko da se sutradan ne zapute da vide ono što su vidjeli Cigani. Po povratku su i Turci i kršæani jednako govorili da su jasno vidjeli svjetlo, ali mu se

122

Gloria im excelsis

Istina je da ovoga ljeta u šumi podno Berberuše nešto svijetli. Svojim sam se oèima nagledao. Kakvo je to èudo, ne znam. Kao što nijedan, osim dragoga Boga, to ne može znati. Nisam imao razloga da se svjetlu primaknem pa to nisam ni uèinio. Kao što nisu ni drugi. Jedni zbog straha, a drugi zato što u drekavce ne vjeruju. Neka svijetli dok mu je vakat, kao što imam reèe. Pa kako o tome nemam svojih boljih rijeèi, tako kazujem njegove: A što je svijetlilo, to se vazda i udunulo!

Kad smo veæ mislili da je i tom èudu kraj, stiže prièa iz Konjica! Nakon što obiðe Fojnicu, Visoko, Sarajevo i neka druga mjesta, te svugdje dobi što i u nas, kako u hrani tako i u novcu, mahnita karavana je, vodena starom Cigankom, došla i u Konjic. Zavijaju poput vukova, i staro i mlado, jednako matere kao i djeca u njihovim naruèjima, a stara zapomaže:

Oslobodi me, Bože, mahnitova što za mnom idu! Ili ih nahrani i napoji, ili neka u ovoj èaršiji ostanu! Oslobodi me, Bože, pa me za kaznu u pakao æeraj!

Prošlo bi i u Konjicu, kao što je u drugim mjestima, da ne bi nekog gazde Arnautina, poznatoga po tome što ne može zaspati kao drugi ljudi. Po trideset dana oèi ne sklapa, muèi se, jadan, kao grešnik na umoru, da bi zaspao trideset prvoga dana popodne. I tako, kažu, živi veæ pedeset i koju godinu. E, za njegovu nevolju mahnita je karavana naišla Konjicom baš tog, trideset prvog dana popodne. Probudi ga zavijanje taman što je okom trenuo, pa Arnautin bijesan istrèa iz kuæe s isukanim jataganom, na šta Cigane u trenu proðe mahnitost i vuèje zavijanje te se razbježaše na sve strane, sve zapomažuæi kako i inaèe zapomažu ljudi koje gone.

Tako se otkri ciganska prevara, a karavana osta bez svoje nafake. Ljudi sad govore da su nas Cigani osramotili, tako se pravdajuæi jedni pred drugima, ali i pred Bogom. Uzalud, jer ako je kakve sramote, ona nije od Cigana, nego od narodne praznovjerice. Neki se odvažiše, pa opet poðoše vidjeti svjetlo pod Berberušom te mu se usudiše i primaknuti. Nikakvu dreku nisu èuli, a svjetlo se gubilo prije nego što bi do njega došli. Nièemu ne valja blizu prilaziti ako ne prilaziš u miru i vjeri. Tako govorim, pa ako kome zatreba, neka moje rijeèi pod svoje uzima, baš kao što sam ja imamove.

Tu se, zasad, prekida niz ljetnih èudesa, nerazjašnjenih dogaðaja i onoga što samo Bog zna, dok ljudi od toga èine praznovjericu, te se vraæam našoj franjevaèkoj obitelji i nevolji koja nas zadesi lani na Uskrs kad nam izgorieše crkva i manastir, nevolji koja. kako se sada

123

Drugoga dana mjeseca augusta vrati se u Kreševo stambolska deputacija. Uzalud bijahu diplomatske vještine fra Joze Domazeta, uzalud je doktor Nicolo de Palma obilazio oko carigradskih dvora, vrebajuæi uho u koje æe udjenuti svoju rijeè. Dok je živoga sultana Mustafe III, fratri neæe dobiti dozvolu za izgradnju bilo kakve crkve ili manastira. Tako je reèeno fra Jozi Domazetu, pa neka bude na znanje cijeloj bosanskoj obitelji, neka se prema tome ravna i dalje ništa ne pita. I neka se fratar sluèajno ne cjenka, jer bi svoj raèun mogao zakljuèiti životom.

To su Jozo i Napuljac znali veæ treæega dana boravka u Carigradu, ali ništa pratnji nisu govorili, nego odluèiše ostati èitave dvije sedmice, koliko je i bilo ranije planirano, manje u vjeri da bi se moglo dogoditi neko èudo, a više da izvide kakve su prilike u carevini i èemu se ubuduæe možemo nadati. Na volju dadoše sarajevskome pisaru Anti Andriæu i travnièkome trgovcu Ivanu Nikoliæu da se po gradu slobodno kreæu, da slušaju šta se prièa, ali da previše ne ispituju, dok su treæeg laika, krajiškoga seljaka Iliju Kozica zadržali uza se, jer od njegova uha nije moglo biti prevelike koristi. Pratnju koju im namijeni paša sarajevski, a za kojom, pokazalo se, i nije bilo prijeke potrebe, nego je samo na trošak, smjestiše u nekakav han bliže Bosforu te im rekoše da tu èekaju do povratka u Bosnu.

Nakon što tako urediše stvar, poðoše s Ilijom da izviðaju Stambol i traže svoje mjesto u golemu gradu. Ako ga i nisu našli, barem su, zahvaljujuæi Napulj cu, štošta saznali, pa tako i moguæi razlog sultanove pizme na fratre. Neki Abu Musa Ben Ismail, rodom Sirijac i De Palmin sarajevski ahbab, isprièao im je da sultan Mustafa ne brani izgradnju crkvi i samostana zbog svoje krutosti u vjeri, nego iz straha od loših znakova. Taj èovjek u stanju je od jutra do podneva sjediti u carskoj bašèi, zagledan u dva žuta lista na grani. Ako se prije otkine onaj manji i suhlji, nastupit æe godina mira, kada æe se Rusija o svojoj zabaviti muci, a ako se otkine onaj veæi i zeleniji, Rusija æe napasti tamo gdje je carevina najslabija i otkinut æe

još komadiæ njezina tijela. A veæ dugo sultanu Mustafi otkida se baš taj veæi i zeleniji list, a niko se ne nada da æe se prilike promijeniti na bolje. Tako je to objasnio Abu Musa Ben Ismail, i ne upitaše ga ništa dalje, a on im sam od sebe ne htjede reæi. Šutio je, pio vruæ salep, gust kao smola, i puštao dvojicu kršæana da misle šta im je rekao.

Koliko god za naše mjere bio lukav, fra Jozo Domazet priznade da nije ništa razumio. A Nicolo de Palma se smrknu. hladi se nred

124

Je li mi to govoriš da bi nam bilo bolje da kupimo prnje i bježimo u Bosnu?, pitao je Sirijca.

Nije moje da vam to govorim. Samo velim da svijetlome sultanu nije pravo jer se krivi list otkinuo. A džaba mu je na list sablju potezati.

Hoæeš reæi da se žutome listu ne dere koža s leða?

I nije baš tako žut. Više je zelen. Sasvim žut bio je onaj koji ostade na grani.

Ja, vala baš, a taj je, da se po Božjem redu raèuna, morao prvi otpasti.

Dobro kažeš, ali u zadnje vrijeme stambolsko lišæe se toga ne

drži.

Ko zna je li samo stambolsko. Može biti da je i u Moskalja isto tako pa i tamo otpadne list koji ne treba. Ne govori tako, mogao bi te neko èuti.

Nema se šta od mene èuti. Ja sam za to da se svaki list po Božjoj volji otkine.

Ih, ne vjeruješ ti ni samome sebi dok tako govoriš!

I tako Napuljac i Sirijac do zore o lišæu raspravljahu, a fra Jozo se kamenio pod njihovim pogledima i ne bi mu bistro o èemu zapravo govore. A kad ostaviše Abu Musu Ben Ismaila njegovome svijetu u kojemu drugoga do lišæa, jal žutog, jal zelenog, skoro da i nema, Napuljac mu, èinilo se - iz èista mira, otpoèe prièu o sudbini velikoga vezira Bahira Mustafe paše. Dok su se uskim sokacima, mimo uroklji-vih oèiju, siledžija, znatiželjnika i predstavnika vlasti, bližili obali, što potraj a skoro do podneva, fra Jozo èu ono što nije znao.

Prije tri godine, nakon nemira u sjevernim i istoènim dijelovima carstva, sultan je za velikoga vezira po treæi puta postavio Bahira Mustafu pašu, stroga i odluèna èovjeka, kojemu su bili naroèito mrski pljaèka i iznurivanje sirotinje svakojakim nepravednim porezima i nametima. Znao je da raja ne može dopuniti carsku blagajnu, ali i da bez raje neæe moæi braniti carstvo od hrišæanskog cara. Dvaput je Bahir Mustafa paša uspio srediti ono što su drugi prije njega razredili, ali ga je sultan svaki put mijenjao u pola posla, taman kada bi se pobune i neredi poèeli smirivati a neprijatelj bivao zaustavljen na granicama, ali prije nego što bi veliki vezir dohakao onima koji su svojom ne-zasitnošæu do pobuna i nereda doveli.

Bahir Mustafa paša je trebao padišahu, ali padišah ga nije ljubio. U njegovoj brizi za sirotinju on niie vidio hripii za carstvo. ne?o nešto što ea ie u brieu eonilo i više mu

125

vezir sirotinji pomaže, ako se protiv nameta bori i ako sjeèe glavu æehaji kod kojega naðe zlatnik za koji æehaja ne zna reæi odakle mu se našao u džepu, tada on više nije vezir svetoga carstva, nego postaje vezir svjetine kojoj se ni imena ne znaju. Bahir Mustafa paša pobune gasi, ali je i sam pobuna, te zato sultan ne mogaše spavati, zato ga je mijenjao èim se nad Carigradom nebo razvedri i iznova ga na službu zvao èim odnekle pobuna zaprijeti.

Sada je trebalo gasiti nemire u Gruziji, gdje je narod u Imireti otkazao poslušnost namjesniku Cildira i odbio plaæati nekakav njihov namet, koji se zvao aèikbaš. Hvala Bogu, mi takvoga nameta nemamo, pa ga samo imenom spominjem, a skoro æu ga i zapisati, ako i takav namet u Bosni uvedu da ljudi znaju gdje ga je veæ bilo te da im lakše bude. Kad èu kako je u Imireti, Bahir Mustafa paša naloži da se na Imiretu šalje vojske oko tri hiljade glava, a kad ni to ne pomože, nego su se nemiri još i proširili, biva poslano pet puta više glava, koje potukoše narod i butum ga satjeraše u mezar, ali se onda posvaðaše pa izmeðu sebe tako zaratiše da je bilo takve krvi da se zemlja sva u blato pretvorila. Neko to dojavi Rusima, a oni kako nisu bili daleko, u nekoliko dana pregaziše Gruziju, ter zabiše svoje barjake na tvrðavi u Imireti. Malo bi onih koji su to svojim oèima gledali, jer meðu Turcima malo ostade živih, a da Moskalj nijednome nije došao glave.

Dok se Bahir Mustafa paša bio gruzijskim nemirima zadeverao, izbiše pobune još na tri mjesta, u razlièitim dijelovima carstva, gadno se sukobiše Kurdi i janjièari, u Edrenu gladna raja napade i rastrga bega Rešid bega, èovjeka sa carigradskim aferimima, te cijelu mu obitelj, ženu i sedmero djece. Je li Bahir Mustafa paša veæ bio zašao u godine, pa izgubio na snazi i razboru, je li ga prevarila vjera u vlastitu moæ i znanje, tek neslavno kraju doðe njegov treæi veliki vezirluk. Malo prije nego što æe ga zamijeniti, sultanu stiže pismo bez potpisa, u kojemu stoji da nemiri i pobune ne doðoše sami od sebe nego ih je neko potpalio, a neka svijetli sultan dokona ko bi to mogao biti, kome je u korist da se carstvo poljulja i koji je taj kojemu nekad bi dosta da samo puhne, ko hanuma u svijeæu, pa da svaku ugasi pobunu.

U prvi dan Mustafa III ne uèini ništa osim što promijeni vezira te, umjesto mrskoga imenjaka, postavi nekog drugog. U drugi dan on ga još i pozva k sebi, pa se razgovoriše pred dvorskom svitom, te sultan velikodušno upita Bahir Mustafu pašu da mu kaže šta mu je na duši. Ništa, svijetli gospodaru, on mu odgovori, samo gledam kako proljeæe dolazi i listani sve uranp 11 tvoioi hašri Tp li haè tako? unita

126

gloria in excelsis

se ljepote svakog tvog lista i cvijeta. U treæi dan sultan posla sobara da mu donese Bahir Mustafinu glavu.

Nakon što mu je Napuljac sve tako po redu naprièao, fra Jozo Domazet ga upita:

A odakle ti to, bolan, sve znaš?

Noæas mi reèe Abu Musa Ben Ismail. Rekao bi i tebi da si ga umio slušati.

Boga mi, ja se naslušah o lišæu, i ne znam da je šta drugo rekao.

Znaš, Jozo, najpametnije bi nam bilo da pronaðemo onu dvojicu i da poðemo svojim putem dok su nam glave na ramenima.

Vala, ja ne znam ni zašto smo ostajali, ali bi volio znati zašto nam se sad toliko žuri?

Ne znam kako bi ti to kazao, ali da se u nas ko ne zagleda, kao što sultan gleda koji æe mu se list prvi otkinuti od grane.

Tri im je dana lutanja trebalo da pronaðu Antu Andriæa i Ivana Nikoliæa. Pisara su našli kod kaligrafa na Galati, jedva ga prepoznaše jer se bio preobukao u Turèina pa je s turbanom na glavi i sav onako usukan i tih crnim tušem po bijeloj hartiji ispisivao arapska slova, a kaligraf i kalfe su mu se divili, hvaleæi ljepotu njegovih stihova. Nisu moji, kazao je, nego jednoga Bosanca koji davno umrje, a još se nije ni rodio. Ovome su švrake za kratko popile svu pamet, ljutio se fra Jozo, ali od njegove ljutnje ne bi zla i prijekora. Kada su pisara Antu poslije ispitivali šta je doznao lutajuæi po Stambolu, on im isprièa za zindan u kojem su zajedno zatvoreni lopovi, ubojice i putnici sa svih strana carevine, a s njima i roðeni sultanov brat. Od prièe ne imadoše velike koristi, osim što ih isprepada i prekrati im vrijeme povratka, a pouka bješe ta da tog zindana ne bi valjalo dopasti.

Travnièkoga trgovca Ivana naðoše u onom hanu, gdje je pio s pratnjom paše sarajevskoga, i on im reèe da su prilike u Carigradu takve da osim ovog hana nema dobra i sigurna mjesta, kako za tursku, tako i za kršæansku glavu.

Takvi se nikakvi, žalosni i isprepadani uputiše na dalek put, na kraju kojega izvijestiše franjevaèku obitelj u Kreševu da od fermana ništa biti neæe, a kad nam još rekoše šta je i kako u Stambolu bilo, uèini nam se široka naša štala, uz nju i alatnica te još i ona kuæa na Gradu. Ako je živih glava i krštenih duša, bit æe i samostana. A u ovo ljeto, ispunjeno svakojakim èudesima, mutnim praznovjericama i opustjelim dušama, Božja volja bi da ne dobijemo dozvolu za gradnju

127

Zagreb, 25. juna 1945.

Idi, Karolina, idi s milim Bogom, nije mi trebalo da te sretnem, mislio sam, zamišljajuæi kako je opkoraèila amidžu Pepija i legla po njemu. Èudno, ali nije me uznemirilo to što ga je ubila, nego što je na njemu ležala, onako golih butina, kao žena na muškarcu, dok je amidžinica Jele u Zenici mislila na njega i sakrivala sramotu od ljudi. Pospremala je kuæu, vraæala se iz crkve, tjerala djecu s trešnje ili polijevala maèke koje su se derale pod prozorom. Bog zna što je amidža Pepi još po Zagrebu èinio i èime je sve namirivao grijehe koje je u životu propuštao, ništa mi od toga nije važno, kao što mi ni ovo ne bi bilo

važno da Karolina nije izgovorila rijeè - opkoraèila i da nisam pomislio što li je u tom trenutku, stotinama kilometara dalje, radila amidžinica Jele.

Ipak, sutra sam ponovo došao u Esplanadu na doruèak. Znao sam da Karolinu više neæu sresti, sobarice se ne pojavljuju u restoranu, ne ulaze istim ulazom u hotel, nema ih ni na ulici kad i drugih ljudi. Sobarice i u sobe ulaze kad u njima nikoga nema. Lako nestaju i više se nikad ne pojave. Ako i nije tako, odluèio sam da tako ima biti. Jeo sam kajganu sa sirom, pio pelješko vino i u Vjesniku èitao o hapšenju narodnih neprijatelja, otkrivanju zaliha brašna u kuæi kverulanta Stajnera na Tuškancu, koji je upirao prstom u druge da bi maskirao vlastite makinacije, èitao sam da se drug Ivo Andriæ u Beogradu sprema na objavu dva svoja romana, èitao sam o finalu rata na Pacifiku, pa iako je restoran bio jednako pust kao i ranijih tjedana, ne dolazi više ni onaj stari braèni par muslimanskih imena, novine su stvarale dojam ugodne vreve. Kao u hotelu Danielli u Veneciji dvije godine pred rat, kada mater i æaæa danima nisu mogli naæi slobodnog stola u restoranu. Ona se ljutila, a on je govorio da æe žaliti kad jednom sve bude pusto. Potom se ona ljutila još više, a on se smijao. To putovanje u Veneciju bilo je njihov drugi medeni mjesec, novi poèetak nakon kojega æe u njihovome braku sve biti drukèije. Ako je i bilo drukèije, trajalo je kratko, da bi se zatim nastavilo po starom. Za razliku od amidže Pepija, njih dvoje su svoje grijehe razgodili na cijeli život. Vjerojatno je tako bolje.

Prošlo je podne kada sam sklopio novine i završio s doruèkom. Glas sa željeznièkog kolodvora najavljivao je lokalne vlakove, iz vojnog kamiona su pred pušèane cijevi poiskakali muškarci u sivim robija-

Škim nHil^lima QQ rt*Irisima 1 lrrimnr«rimo II mlrntno Morr/^io n ltl«<v*-m.i

128

gloria in excelsis

gospodin uèio ih je da štapom niz stazu tjeraju uski metalni obruè:

Ravnoteža, mucek, ravnoteža! Kaj je kosmos ak je bez ravnoteže. A ravnotežu držiš samo dok na nju uopæe ne misliš. Èim misliš, ravnotežu gubiš. I kaj onda bude? Kolut pada, mucek! Kolut pada...

Dok sam tako okolo lutao, premišljajuæi se hoæu li poæi na Jelaèiæ plac ili da se vraæam na Borongaj, prišao mi je na uglu Haulikove Markan Dobretiæ, hotelski ložaè, onaj koji se u krèmi Kod Jose Lièanina nije mogao sjetiti amidže Pepija. Zagrlio me je, pravio se iznenaðen sluèajnim susretom, a ja sam njegovo iznenaðenje prihvatio kao svoje vlastito, iako sam Markanov dah osjeæao za leðima i na kolodvoru, i na Zrinjevcu, i u Botanièkom, i kamo god sam pošao po izlasku iz hotela. Tako me je nevjesto i trapavo pratio da sam imao dojam kako Marka-nova sjena zveèi i tandrèe uz moju nogu kao pokvareni bicikl.

A ja baš mislio da se više neæemo vidjeti! Mislio sam, gotovo je.

Ništa nije gotovo dok je èovjek živ.

E, to ste bogme dobro rekli. Pa da odemo na piæe i proslavimo što je tako?

Pustio sam da me vodi; Markane, ti si ipak duže u Zagrebu, ovo je takorekuæ tvoj grad, a on me je dugo vodio, htio je što dalje od Esplanade; eh, dragi gospodine, nije Zagreb moj, nego je moj Kakanj i Catiæi kod Kaknja, a nisam tamo bio otkako je poèeo rat, raèunam sigurnije je u hotelskoj ložionici nego u zavièaju; pa tako doðosmo sve do Britanskog trga, pa do oronulih austrougarskih zgrada prema Zelengaju.

Ušli smo u jedan haustor i stubama sišli do podruma. Tek tamo, iznad niskih metalnih vrata izjedenih hrðom, stajala je ploèa s natpisom Caffe Emaus. Markan je pozvonio, vrata su se otvorila i našli smo se u golemoj prostoriji niskoga stropa, meðu tridesetak teških hrastovih stolova, a za svakim je sjedilo barem sedam-osam ljudi. Oni koji nisu našli slobodnu stolicu, sjedili su na drvenim kasetama, sklopivim ribarskim tronošcima, šamlicama i štokrlama ili su naprosto èuèali, brada naslonjenih na površinu stola i kroz zelena i bijela stakla, ispunjena žutim, crnim i crvenim piæima, gledali izoblièena lica sugovornika. U jednom slobodnom uglu bila je muzika. Harmo-nikaš i dvojica gitarista svirali su i pjevali pjesmu koèijaša kojem je lipsao stari konj.

Markan se nije uzbuðivao što nema slobodnoga mjesta. Nikad ga nema, rekao je, jer veæina ljudi odavde mjesecima ne izlazi, a mnogi i

129

nje došao iz vojarne na Èrnomercu da se sakrije u Emausu i eto ga još uvijek tu. Èeka da se smiri stanje, pa æe kuæi u Bihaæ. Zna li Ozna za ovo mjesto?

Kako ne bi znali, Markan se nasmija, ali neæe oni udariti na Emaus. Bolje je da se miševi na jedno mjesto uvuku, nego da ih ima po cijelom gradu.

Od visoke crnokose konobarice, èiju su ljepotu nagrðivale tek prejake naušnice, uzeo je kljuè, onaj veliki teški kojim se u Konavlima pred veèer zakljuèavaju koze i magarci. Gledao sam okolo, ali nigdje nije bilo vrata za taj kljuè, nigdje nikakvih vrata nije bilo, osim onih kroz koja smo ušli. Za Markanom sam se provlaèio izmeðu stolova, èinilo mi se da sam na jedinome mjestu u Zagrebu gdje nitko ne zagleda moju uniformu, pokazao je muzièarima da se pomaknu malo u stranu, a iza njihovih leda pojavila su se bijela vratašca, kao na kuhinjskome kredencu, jedva malo viša od metra. Gurnuo ih je nogom i rekao mi da uðem. Našli smo se u podrumu susjedne zgrade, koji je bio podijeljen u niz manjih prostorija, s po jednim ili dva stola, za kojima je bilo zaljubljenih parova, ljudi koji su igrali šnaps i belu, konspirativnih tipova koji bi ušutili èim bismo naišli, cijelo jedno podzemlje sivih lica i teških podoènjaka, koje mi je djelovalo tako poznato. Valjda smo se prije nekoliko godina sreli na uglu Ilice i Frankopanske, pod stubama na Dolcu ili ispred katedrale, u vrijeme ponoæke, koju je vodio nadbiskup èija je mladost nama balavurdiji imponirala jer nam se èinilo da s njome dolazi kraju doba francjozefovskih bakenbardi i strogih zagrebaèkih babaca s frizurama u obliku kuglofa. Jest, i meni je, kao beogradskome pitom-cu, buduæem asu kraljevskoga vazduhoplovstva, imponirao nadbiskup, petnaestak godina mlaði od mojih æaæe i matere, koji za razliku od dubrovaèkih gospara èije su me sluškinje kao djeèaka tjerale kad bih krao smokve u njihovim gosparskim ðardinima, nije imao ni višak podrijetla i obiteljske slave, a ni životopis koji bi ga na bilo kakav naèin uzdizao iznad puka. Bilo je tu i još nešto: dok su se po Topèideru i Batajnici moji drugovi oholo i glupavo hvastali svojim oèevima i strièevima, sve samim solunaškim

kaplarima, kapetanima, pukovnicima i vojvodama, mogao sam im, onako sasvim naivno, reæi da sam u zagrebaèkoj katedrali slušao propovijedi jednoga fragilnog i mekoputog solunaša, jektièavog, upalih obraza i s oèima punim cjelonoæne vruæice.

I sada sam, meðu tim podzemnim ljudima, medu junacima svojih predratnih zagrebaèkih žurnala, vidio lica onih koji su zajedno sa mnom, zbog mladosti, ostajali izvan katedrale u koioi ie nrprl stariiim

130

Gloria in excelsis

Markan nas je, nakon svih tih prolaznih prostorija, doveo pred teška drvena vrata, ukrašena šarama i ornamentima u duborezu, i otkljuèao ih onim velikim kljuèem. Bio je to još jedan podrum velièine Emausa, ali ljepše ureðen. Na podu su, preko fino lakiranog parketa, bili prostrti bosanski æilimi, stolovi su bili noviji i jednostavniji, s èistim bijelim stolnjacima i posrebrenim svijeænjacima.

Ovo sam ja bez ièije pomoæi uredio. Za desetak dana je otvorenje, do tada æemo probiti izlaz na drugu stranu. Ni moje nije da cijeloga života budem ložaè.

Otišao je iza drvenoga paravana, gdje æe, valjda, biti kuhinja, i donio bocu mostarske žilavke, tanjur s veæ izrezanim travnièkim sirom i govedskom peèenicom. Sve je, oèito, bilo za mene pripremljeno, samo me je trebalo uloviti.

Onaj koji ništa nije skrivio, taj se ne plaši strašnoga suda! Tako je moj djed Mato davno govorio, pa je tako i doživio stotu. Tako što ni turskoj, ni austrijskoj, ni kraljevskoj vlasti nije ništa skrivio, a ljudima je bio tako dobar da su mu cijeli Kakanj i sva kakanjska sela došli na sprovod. Toga se ja, dobri moj gospodine Željko, uvijek držim. Onaj koji ništa nije skrivio, taj se ne plaši ni strašnoga, ali ni narodnog suda.

Dobro, Markane, jesi li me zbog toga doveo tu? Nisam, reèe on, nego zbog neèega što sam ti imao reæi. A što to?

Èuvajte se Karoline sobarice! Opasna vam je ona. Kako je opasna? Fino, voli slagati

A što bi to meni mogla slagati, kad se i ne znamo? Veæ vam je slagala. Kako znaš?

Rekli su mi da ste prièali, a ja znam o èemu ste mogli prièati. O èemu?

O onome o èemu vam ni ona ni ja ništa nismo rekli kod Jose Lièanina. Jer se nismo sjeæali. Ona se nije sjeæala jer sam ja bio tu, a ja se nisam sjeæao jer je ona bila tu. Poslije se sigurno sjetila. Je li tako?

Pa, valjda jest.

Je li jest ili nije? Nema u tim stvarima valjda. Ako mi to neæete reæi, neæu ni ja vama reæi šta je sve Karolina slagala, Markan je nastavljao istim glasom zadovoljna èovjeka koji se ne plaši narodnoga i ctroænrvo curin a crptan ip što æe uskoro imati i svoiu birtiju.

131

blera, ali da mu neæu reæi što mi je isprièala, nego neka on meni kaže ono što je slagala. Hotelski ložaè Markan Dobretiæ odmah je na to pristao, kao što bi u sliènoj prilici pristao svaki Bosanac, bio biskup ili hodža, bio ložaè ili drumski razbojnik. Važno je isprièati prièu i u njoj istinu koja æe bolje zvuèati od svake, pa i neznane laži.

Markanova prièa o zagrebaèkoj godini amidže Pepija od Karo-linine se nije razlikovala sve do epizode o dolasku Josephine Clair u Zagreb. Ona je primjeæivala detalje za koje on, vjerojatno, nije ni znao, jer je uglavnom živio u hotelskome podzemlju, nije dolazio pred recepciju, niti je svakoga dana ulazio u sobu broj 117, ali je èešæe sudjelovao u amidžinim lumperajkama, onim najtežim, kada bi se najviše popilo, pa su se izgovarale najmuènije reèenice, predviðene za oproštaj sa životom ili za konaèno obraæanje strašnome sudu. Svatko tko bi se barem jednom u životu napio kao zvijer, onim pijanstvom kada se noge i ruke pretvaraju u krake nemoæne i na prevaru ulovljene morske zvijezde, pijanstvom iza kojega slijedi višednevni mamurluk, koji, kada se jednom izbistri, svakoga oèajnika, makar na sat ili dva, pretvori u sretnika, svaki èovjek, dakle, koji se tako napio, zna kakve se rijeèi tada izgovaraju. Markan je èuo amidžu Pepija dok govori kako je njegov život bio jedna velika greška, koje je postao svjestan èim se oženio. Uzeo je ženu pred èijom se dobrotom raznježio. Ništa na ovome ljudskom svijetu nije veæe i èišæe od Jeline dobrote, ali kada je shvatio da je ta dobrota naèinjena od hudog siromaštva, neznanja i naivnosti, da se žena koju je uzeo za cijeli život ne razlikuje od sirotinjskih crkvica na periferiji Zenice i Kaknja, amidža Pepi shvatio je razliku izmeðu ljubavi i milosrða. Barem u njegovome sluèaju ljubav je bila nemilosrdna. Više je nalikovala beèkoj katedrali Svetoga Stjepana, nego zenièkoj crkvi Svetoga Ilije. Ako je išta od života na kraju nauèio, bilo je to koliko je teško spojiti u životu veliku ljubav i pravu vjeru. Ništa mu u Zenici ne bi nedostajalo, milosrða ni nade, ni predjela na kojima, medu željezarcima u njihovim malenim selima, s ovèicama prosutim po obronku i kapelicom u kojoj umjesto ikone visi jeftina reprodukcija iz beèkog nabožnog èasopisa, Krist uskrsne po nekoliko puta svakoga dana, a ne samo jednom godišnje kao u velikom svijetu, ništa amidži Pepiju ne bi nedostajalo, samo da je uza se imao Beèanku, u krinolinama i baršunima, s frizurama Wolfganga Amadeu-sa i korakom valcera. Korak amidžinice Jele bio je težak kao u kakvog fratra, zemlja ga je osjeæala dok po njoj gazi.

Jela mu ie narodila diecti. koia æe nerfielinm i hlaprtanima pnvnri-

132

gloria in excelsis

me sveèana i obzirna, poput nezadovoljene Pepijeve èežnje, i njegove stvarne ljubavi, u svete bi ga dane samo podsjeæala na njegov grijeh. Bilo mu je draže kada su govorili tvrdim i šuštavim jezikom njegove naivnosti, milosrða i vjere.

Nije sve to mogao ostaviti i pobjeæi u Beè, Zagreb ili Berlin i poèeti život ispoèetka. Bio je dobar èovjek i iskreno se plašio Boga. A lako je kada se zli Boga plaše, jer æe oni ispovjediti sve svoje grijehe. Oni se i ne plaše Boga, nego pakla i vjeènosti muka paklenih. Amidža Pepi bio je ravnodušan prema paklu. Nedostajalo mu je oholosti za strah od vjeènih muka. Svog Boga on je mogao samo razoèarati i rastužiti.

A kad je prvi puta u Jelinim oèima ugledao nevjericu i žalost, koja æe zauvijek ostati samo žalost i nikada neæe preæi u oèaj, bijes ili mržnju, amidža Pepi spoznao je svoga tužnog i razoèaranog Boga. Poslije je bilo svejedno kako æe provesti posljednju godinu svoga života.

To je ono što je Markan slušao za onih najpijanijih amidžinih noæi, kad ga je pratio kao njegov kakanjski siromašak, Jelin rod po srcu i zavièaju, pa iako nije shvatio što mu je zapravo amidža govorio, zakljuèio je da je Josef Stubler bio nesretan èovjek. Morilo ga je nešto u duši! Odgovorio sam mu da možda i nije, te da se u pijanstvu izgovore najkrvavije istine jednako kao i najkrvavije laži. Nitko, pa ni onaj tko ih izgovori, ne zna što je tu istina a što laž. Najsretniji se uopæe ne sjeæaju što su govorili.

E, to ste, vala baš, dobro kazali! Može biti da ništa nije onako kako pijana glava govori, zadovoljno je uzviknuo, kao da je èuo veliko otkriæe i kao da æe od toga imati koristi u životu.

Karolina o amidžinim velikim pijanstvima nije ništa mogla znati, jer on nije bio hulja pa da se tako napije pred ženama. Ali razilaženje njezine i Markanove prièe poèinje s Josephinom Clair.

E, bogme, za nju žilavka nije dosta jaka! Da nam prinesem šljivu? Dobra, posavska, i voda bi se pod njom zapalila?

Hajde, dobro, neka je i šljive, da se prisjetim dobrog Johna Ter-ryja i njegove èuture. E, Bože mili, što li on sad radi, popravlja li avione ili kamione... Donese Markan bocu sa šljivovicom i još malo sira, pa zapoèe epizodu s Josephinom Clair:

Znate li vi, gospodine Zeljko, kako je ta žena izgledala? Crnja nego kad se u onoj ložionici sasvim nagaravim, crna kao majèino mlijeko kad presuši, a ljepša od sve i jedne žene koju su moje oèi vidjele. Samo bi se na dobrome svjetlu i na suncu vidjela njezina ljepota, a u

mraku sp ništa np hi virliplo Osim nriiii koie su svijetlile kao 11 maèke

133

dan joj se ne bi smio ni prikuèiti, nego bi oblijetali na pet-šest metara od nje, kao ulièna pašèad koja se boje da ne dobiju nogu u guzicu, i samo su gledali. Oèi su im iskapale od gledanja. A gospon Pepi, veliki naš Josef Stubler, došao joj je s naramkom bijelih ruža i pozvao je da bude naša gošæa u hotelu. Karolina vam je rekla da su ruže bile crvene? Ama, jok!, to se njoj zacrvenilo u oèima, kao što se crvenilo i pola Zagreba nakon što je Josephina Clair pristala. Mislili su da æe to biti javna zabava, nešto hoh i nobles, pa æe ih Josef Stubler pozvati, ali ne samo da ih nije pozvao, nego im je još i rekao da je njemu svejedno što æe gornja polovica Zagreba misliti o njemu, a za donju æe se sam pobrinuti. Zakupio je restoran i pozvao je na zabavu s Josephinom sve nas koji smo radili u hotelu i još neku sirotinju koju je usput upoznao, hercegovaèke švercere duhana koji su taman mislili na vlak, pa natrag u svoju vukojebinu, ali ih je pokupio na kolodvoru, i još neke Imo-æane, mlade bogoslove, od kojih æe kasnije postati veliki komunisti, znam ih, bili su dobri ljudi, luda mladost, izginuli u Španjolskoj boreæi se protiv Franca. Bili su tu još i neki iz Valjeva, momak i cura. On došao u posjetu bratu, žandarmerijskom podnaredniku, i zatekao ga s ljubavnicom, a u Valjevu ima ženu. Brat je i njega i curu mu potjerao s kuænog praga pa su po kolodvoru prosili novac, ne bi li se kuæi vratili. E, gospon Pepi je i njih pozvao na zabavu. Kao, nema

problema, on æe im kupiti karte za sutra, ali veèeras idu s njim. Volio bih znati šta je danas s tom djecom, jesu li se uzeli, jesu li uopæe živi, ne možeš nakon rata tek tako vjerovati da su živi, pa da njih priupitate kako je bilo na zabavi s Josephinom Clair. Ako su živi, bilo bi im drago da se sjete, a ako su stradali, Bog da im dušu prosti.

Obukao sam svoje prvo, bijelo, odijelo. Štedio sam za njega dvije godine krvavog rada, a htio sam da bude baš bijelo, jer mi je kao loža-èu crnila veæ bilo navrh glave. A i nikad ne znaš kad æeš Bogu na istinu, može me srce prekinuti, mogu pasti pod tramvaj, svašta mi se može dogoditi, pa da me onda pokopaju u odijelu za koje sam toliko radio! E to, gospodine Zeljko, nikako nisam htio. Ako veæ tijelo moje mora pod zemlju, onda neæe novo odijelo i neæe moja duša! Eto, i zato sam htio da bude bijelo, jer nikoga neæe ukopati u bijelom odijelu. Mislite li da mi je bila dobra raèunica? A bi li ja vama mogao govoriti ti, kao što se braæi i razbraæi govori? Ima nešto u ovoj mojoj prièi èemu treba ti, iako ne znam koliko æe ti se prièa svidjeti i koliko se živu èovjeku može svidjeti istina o rodu roðenome. A ja æu ti, Zeljko, reæi istinu, a

nnsliip mp uhii ili rilinni akn ti ip -urJia

134

Gloria in excelsis

crvenih ruža - vidiš moje su bile crvene, a ne gospon Pepija! - a sa svih strana stiže narod, i muško i žensko, jedva da ikoga mogu prepoznati. Znaš, bogate je Bog ružnoæom kaznio, ili te bogatstvo nagrdi kada ga stekneš, s time baš i nisam nacistu, ali kada se sirotinja malo uredi i zaèešlja, kada sobarice, kuharice i èistaèice namazu usne i srmom po-dvuku oèi, tako se svi proljepotaju da ih ne možeš prepoznati.

Prilazimo stolu za kojim sjede Pepi i Josephina, predajemo njoj cvijeæe, ona se smije, a on joj na francuskom govori - vidite, madam-me, sve su ovo moji prijatelji! Svi su sretni i veseli, samo je Karolina Kornhauzer mrka i nikakva, obukla se u crninu kao da æe na sprovod, a u ruci nosi u novine umotan buket èièaka. Gdje si ti pošla s tim?, upitah je. Sklanjaj mi se s puta! Ja se sklonih, a nisam trebao, ona uvali velikoj Josephini Clair one èièke, a Pepiju reèe da njegova kurva bude sretna što joj èièke nije u kosu zalijepila. Gospodin Josef Stubler tad ju uhvati za ruku i kaza nešto najljepše što sam u životu èuo. Ovako je rekao, svaku sam mu rijeè upamtio:

Bila bi i sa èiècima u kosi krasna, moja Karolina, jer je naprosto krasna, ali ona æe otiæi, a s vama ostajem do kraja života.

Karolina je istrèala van uplakana i nije se te veèeri vratila. Šta god da vam je drugo rekla, slagala je. Pepi je slao koèiju da po Zagrebu traži Karolinu sobaricu, ali nigdje je nije bilo. Išli su do njezine kuæe u Šestinama, ali nisu je našli. Negdje se sakrila, samo da mu napakosti, jer je znala da æe je on tražiti. Josephina Clair æe otiæi, a s vama ostajem do kraja života, tako je rekao i ona ga je dobro èula.

Sve što se nakon te noæi dogaðalo, a ljepšu zabavu Zagreb nije vidio, niti æe je vidjeti, bio je pad gospodina Josefa Stublera, samo što nije sam pao, nego su ga drugi gurnuli. Možda ga do tada oni koje je

nazvao gornjom polovicom nisu ni primjeæivali, ali veæ ujutro je po gradu krenuo glas, tih i zloslutan, o strancu iz provincije koji je došao s velikim novcima, živi u najljepšem hotelu u gradu i tamo prireðuje zabave za svoje divlje zemljake, ubojice, švercere i prevarante. Ne znaju se oni koji su pronijeli takav glas, niti se zna kako se prenosio i kome je najviše zasmetalo što ga Stubler nije pozvao na zabavu s Josephinom Clair, ali uskoro se o njemu prièalo po parkovima i tramvajima, u najzabitijim birtijama, na utakmicama HAŠK-a i Concordije, meðu ljudima koji su pripadali gornjoj polovici Zagreba, ali još više medu onima koji su bili donji i koje bi Pepi sigurno zvao da ih je sluèajno, kao one švercere duhanom, negdje sreo. Veæina nije

ni 7.nala knkn o.p nn 7nvp r»a cp» crrwnri1r\ rla ip mnclimin ir, Cnfiioir^

135

setogodišnji starac ili tek svršeni maturant, kojemu je otac, slavonski gazda, dao goleme novce da se provede, a novci su, naravno, bili oteti od seoske sirotinje...

Ali znali su oni kojima je to znanje trebalo da Pepiju zagorèaju život. Dao je veliki novac za nekakvu operu koja se trebala igrati u HNK. Do te opere bilo mu je naroèito stalo, gledao ju je kao student u Beèu, ostario je, a da ju nije vidio drugi put, pa je lijepo platio i samo je tražio da na premijeri sjedi u loži pokojnoga cara Franje Josipa. Ne samo da mu nisu dali mjesto koje je skupo platio, skuplje nego što je ikada plaæena ijedna karta za kazalište, veæ su mu rekli da žale, ali da su i sve ostale karte rasprodane. I to tri mjeseca unaprijed.

Ne bi on zbog svega toga gubio živce, niti bi previše patio jer ga više ne puštaju u lokale u kojima je bio drag gost, s dobrim manirima i vazda najveæim cehom, ne bi Josefa Stublera brinulo ni to što na ulici za njim svašta dobacuju ljudi koje ne poznaje, a na drugu stranu glavu okreæu oni koji su do juèer za njim slinili kao gladna pašèad, ali ga je muèilo i ubijalo to što je prestao biti stranac koji se divi lijepim fasadama, uživa u zagrebaèkoj finoæi i svemu onome zbog èega je pobjegao od žene i djece, pa na kraju i od dragoga Boga, u grad za koji je mislio daje najslièniji Beèu, po tome što su ljudi na pristojnoj razdaljini jedni od drugih i nemaju potrebu išta o drugima saznavati. Muèilo ga je to što je pod stare dane, i protiv svoje volje, postao Zagrepèanin. Poèeo je misliti o gradu, umjesto da u najboljem gradskom hotelu samo nevidljivo živi.

A gdje je za to vrijeme bila Karolina sobarica? O tome ti sigurno nije ništa rekla, nije ni slagala, jer teško da je i primijetila da se oko Pepija nešto dogaða. To je, vidiš, èudno. Bio je njezin ljubavnik, više nego što je ona bila njegova ljubavnica, jer je Karolina njega zaskoèila s onim èiècima. Ništa prije toga nije bilo izmeðu njih. Napravila je ljubomorni ispad, a Pepi je tek nakon toga postao njezin. Ali èudno je, tako strašno èudno, èudnije i od šumskih drekavaca, vila i kudretfe-njera, da nije vidjela ni èula šta se s Pepijem dogaða. Je li tako da ti o tome nije ništa govorila? Ne, ništa mi ne trebaš reæi. Dogovorili smo se da samo ja tebi govorim i da to što govorim bude istina.

Ali opet, ona je bila sobarica, a ja sam samo ložaè. I to ložaè iz Èatiæa, kakanjska župa, pa šta bih ja o svemu tome trebao znati? Ništa, brate mili, ništa. Dobro bi mi Bog povjerovao da kažem kako o svemu tome ne znam ništa. A opet, eto.

Onlavimn taVn dn Irrnia o Vroi ip tn^nV ali cim an npl^Amp ip»_

136

gloria ih excelsis

poslije i kome æeš vjerovati, sobarici ili ložaèu. Ona ti je rekla da je Josef Stubler umro u snu. Prilego popodne u sobi broj 117 i više ga nije bilo. E, pa nije to tako bilo.

Došao mi je tog jutra u ložionicu, prostro sam mu novine po æumuru da sjedne i ponudio ga rakijom. Dolazio bi i ranije koji put, uvijek kad je nešto neraspoložen ili ne bi imao koga da s njime poprièa. A nije umio biti sam, drugi æe sami sa sobom šutjeti danima, ali on to nije umio.

Veli Pepi: Zao mi djece!

Zašto, bolan, da se nije koje razbolilo?

I Jele mi je žao, kaže. Poželio sam ih, a nadao sam se da nikad

neæu.

Pa, dobro, onda idi kuæi u Zenicu, proveo si se u Zagrebu kao egipatski kralj, a nakon svakoga provoda red je da se pokunjiš i popišaš sam po sebi, pa se kuæi vratiš!

Ništa od toga, kaže, jednom sam je takvu u oèi pogledao, više

neæu.

Hajde, bolan, tako svako muško misli kad se iz štete vraæa. Voli ona tebe.

Znam, brate, ko dragoga Boga me je vazda voljela. Ali to zaboravi, govori mi i sve rukama maše, kao da muhe rastjeruje, nego sam ti nešto drugo htio reæi.

Kaži, brate, onako po zemljaèki!

Ostalo mi je još jako malo novca. Otprilike kao tvoja godišnja plaæa, ali ni za mjesec dana u hotelu.

To nije problem. Doði kod mene, pored moje žene i djeteta ima mjesta još za desetoricu.

Hvala ti, Markane, ali star sam ti ja èovjek pa mi nije do takvog poèetka.

Nego do èega ti je onda?

Hajde doði poslije posla do mene u sobu, pa æemo prièati.

I tako, odem ja do sobe 117, leži on u postelji, a pored njega neka knjiga, jako debela, ali ju je veæ skoro doèitao. Govori mi da æe s knjigom biti gotov do sutra popodne. Mislim se, dobro, ali sigurno me nisi zvao da mi to kažeš. A onda mi isprièa da je Karolina sobarica otišla i da se više neæe vratiti. Prevarila me je, kaže, a ja mislio da æe ostati uz mene do kraja života. Sad si mi ti ostao.

Kako to reèe, ja se onako malo poðoh kameniti, ne znam kako

V\lh nriri! r\lrr^t*inr\ *"»0 colll O Cl-r\ dolio i lA <u»-v-» èira l-*iiro fi*-ii mi

137

Veli, Bogom te dragim, Markane, zaklinjem, uèini to za mene. Rekoh, ne mogu Pepi, ne traži takvu stvar, grehota je. Veli, Markane, znam da je grehota, ali nema druge, a ruku na sebe ne smijem diæi. Samo mi je još to pred Bogom ostalo. Nego razmisli dobro, i o svome i o mome životu, pa nakon što razmisliš, doði mi sutra popodne. Ja æu te èekati i neæu ti zamjeriti ako ne doðeš, ali znaj dobro da je veæa grehota pustiti me da se pretvorim u nesreæu, nego mi pomoæi da odem. Eto, ja æu do sutra doèitati ovu svoju knjigu, nisam je pozajmio iz biblioteke, pa da ju treba vraæati, a ti doði ako ikako možeš.

Sutra sam došao i uèinio sve kako je od mene tražio. Ubio sam gospodina Josefa Stublera, a ti sad, moj Zeljko, uèini što ti je volja.

Sarajevo, 2. aprila 1945, 7 sati i 20 minuta

Gledaj ti, Dino, u lopatu, pa se lopate nagledaj. Ni ti, ni ovaj koji u Anðinom krilu spava, neæete odavde izvuæi žive glave ako vas ja ne pustim van. Svejedno je tko sad šeta po vani i zašto još nema engleskih bombardera. Zakljuèao sam vrata, biva da netko ne upadne, a kljuè mi više nije u džepu, niti mi je u èarapi. Kljuè uopæe nije kod mene, i tko zna gdje je. Da ga i ti i logornik Skorvatzv godinu dana tražite, da ga sav ovaj podrumski svijet traži, ne biste ga našli. Pa da vidim tko æe mi cijev uperiti u glavu, da vidim tko æe povuæi oroz, kad su pred vama zakljuèana gvozdena vrata, a kljuèa nigdje. Možda æete dozvati nekoga da ih provali s eksplozivom? Pa, budibogsnama, da je Nezavisnoj Državi Hrvatskoj ostalo eksploziva za takve ludorije, ne bi joj sad Englezi bili nad glavom, a partizani na popišaj hoda od Landes banke. Nego, miran budi, Dino, ne gledaj ni mene ni lopatu u mojoj ruci, nego šuti kao što i ja šutim, vrati se svojim kartama, prièaj s jaranima, skloni svoje oèi s mojih oèiju, misli o tome, jadan, da tebe èeka blago Platona Jeftanoviæa, zlato koje se oko tašlihana stotinama godina nakupljalo, a ti si ga zgrabio u jednome danu ili u jednome satu. Ohol ne budi, Dino, jer zlato vrijedi samo živoj glavi.

A i vama dvojici bolje bi bilo da jutros ne progovorite, nego promiješaj karte, razbaci ajnc i drži jarana na uzdi. Jer ako se otkine, mogli bi i vi leðima tresnuti o ledinu. Hamdo, lijepo ti ono isprati gazdu Mošu u Palestinu, pa još i teferiè pripremiste na Vrelu Bosne. Gdje æeš, bolan Mošo, pod stare dane na drugi kraj svijeta? Tu si se rodio, život proživio, a sad ti se uvukao crv u guzicu. E, vala baš, bolje bi ti

138

gloria in excelsis

Ama kakav Hitler, jadan ne bio, ovo ti je Bosna, zemlja Bogu iza nogu, ovdje ti se Hitlerova ne raèuna. Nigdje ti se, moj Mošo, nije lakše sakriti nego meðu svojima. Prije æe te Hitler naæi u Palestini nego što bi te našao tu meðu svojima.

Eto, tako smo mu i ja i Mujo Galiboviæ, Mošin raèunovoða, govorili tada na Vrelu Bosne. Mogao je to biti 20. mart 1941, a možda i koji dan kasnije, ali sjeæam se da je bila nedjelja. A on zavuèe ruku u džep i izvadi naranèu, umotanu u onaj šuškavi papir, kakve su vazda bile naranèe u Mošinom duæanu, pa prstom pokazuje nacrtanu džamiju, ispod koje piše Jaffa. Veli, tu ja idem, tu vam je ta Palestina, gdje naranèe rastu kao šljive i jabuke. Pa èovjek zaplaka.

Ne idi, bolan Mošo, ako ti je do džamija, i ovdje ih imaš, rekoh mu tad. A ti me tad Hamdo opsova, jesi li? Sto mi, jadan, psuješ majku, kakvo sam ti zlo uèinio? I stariji sam, a zar te nisu nauèili da nije lijepo starije psovati? Sjeæaš li se šta si nakon toga rekao? Bit æe da se više ne sjeæaš nakon tolikih godina. Ublijedilo ti sjeæanje kao ona džamija na šuškavom papiru. A i kako æeš se u nedoba sjeæati kad se danas zbog takvih rijeèi glava gubi.

Rekao si da pustim èovjeka neka ide svojim putem, glavu neka 1 spašava, pa ako te veæ vuèem za jezik, neka je spašava, ali ne od Hitle-ra, nego od moga križa i od Hrvatske. Hitler ubija one koje ne voli, a vi æete one s kojima ste živjeli, samo da bi se njemu svidjeli. Eto, tako si to, Hamdija, rekao.

Nemoj, bolan, èovjeka...

Nije on ništa kriv...

Nije ova stvar do lune i križa...

Što mi, Hamdo, dernek raspišavaš..., govorio ti je Mošo, ali ga nisi htio èuti, jer si mi psovao sve što se opsovati može i ne može, pa da ti se i rahmetli babo na livadi ukazao i govorio ti nemoj, ne bi ga tada èuo.

A ja sam se samo digao i otišao. Hvatali su me za rukav i Zidovi i oni koji to nisu, govorili su - stani, Šimune, smiri se, Šimune, zbog komšiluka, Šimune, ali kako æu stati i na što æu stati nakon što si me ti, Hamdija, gurnuo u govna, pa je govno sve u šta stanem. Nije meni bilo što si mi krst opsovao, jer više je u ovoj zemlji opsovanih krstova nego što je na svijetu naèinjeno križeva od drveta, kamena i zlata. Ovdje svi vazda psuju ono što nije njihovo, ono što ne poznaju, ono zbog èega æe im sutra biti krivo, pa onda govore pljuni me, komšija, ne znam šta mi ie bilo. komšiia. Nema onog koji to stotinu puta nije

139

ali gdje æe ti duša, Hamdo, da mene proglašavaš Mošinim katilom? Zar ja da ga zbog Hitlera za glavu kratim, pa mu govorim neka ne ide u Palestinu, neka ostane tamo gdje se i rodio? Rekao sam mu ono što bih i samome sebi, da sam se, ne daj Bože, rodio u vjeri Izraelovoj.

Dok sam odlazio niz aleju, sve sam mislio da æeš poæi za mnom, reæi da nisi tako mislio, da æeš me dozivati, a ja æu se otimati i psovati i sa svakom psovkom biti bliže povratku na teferiè. Ali, eto, Hamdo, ti ne poðe za mnom i nikad ne reèe ono pljuni me, komšija, ne znam šta mi je bilo, komšija. Ako doživim da me ikad upitaju kad je poèeo rat, reæi æu da je po mome raèunu poèeo onoga dana kad je Mošo Levi, trgovac kolonijalnom robom s Marijin dvora, derneèio na Vrelu Bosne, a njegov mi je pomoænik èiste duše i bez kajanja psovao krst i majku.

Ni tebi, kao ni tvome partneru za preferans, ajnc i remi Dinu Vukovu nisam na kraju ispostavio raèun, a dobro ti, Hamdija, znaš da sam imao prilike. Ali ako se jutros opet bude prevrtao svijet, kao što se prevrnuo Desetoga travnja, pa se tvoja rijeè bude raèunala više od moje, ako jutros doðu oni za koje si na Mošinom derneku bio u pravu, sjeti se, bolan Hamdo, da sam ja za tebe šutio, iako sam imao kome reæi. Sjeti se i da si zakljuèan u ovome podrumu, a nitko osim mene više ne zna gdje je kljuè, i upamti da æeš odavde izaæi samo ako svi zajedno budemo izlazili kao ljudi.

Nakon što za mene tako svrši dernek na Vrelu Bosne, ja Mošu više nisam vidio. Slušao sam od ljudi da se raspituje za mene, htio bi da se pozdravimo kao što je red, poruèivao mi je da se, možda, više nikada neæemo vidjeti, pa neka se ne tvrdoglavim, neka zaboravim šta je ludi Hamdo govorio, jer je ono izmeðu nas dvojice starije od tog balavca. A ja mu ne odoh, jer me je bilo sram. Više ne znam èega me je bilo sram, ali nisam mu mogao svratiti ni u duæan ni u kuæu na Soukbunar, mislio sam - idi, Mošo, svojim putem i neka ti Bog bude u pomoæi, a mene se nemoj sjeæati onakvoga kakav sam bio u martu 1941, nego se i mene i mojih, i brata mi u Americi, sjeti kakvi smo bili u neka ranija vremena. Moje tetke Marte Paškvanuše, nje se sjeti, kako ti je donosila svoj sitni kreševski krumpir, a ti si ga kupovao iako si znao da æe ti istrunuti u duæanu jer nikome Martin krumpir ne treba i nema te sirotinje koja æe ga uzeti jer je jeftiniji od glamoèkog. Bilo ti je, moj Mošo, žao stare žene, jer si je mogao zamisliti kako u Kreševu prti na leða svoju vreæu, misleæi da æe je u Sarajevu prodati. Nikad je ne bi prodala, nego bi sav krumpir kuæi vratila da nije bilo tebe i da nisi imao duše što na ovome svijetu postoje žene koje nikada

uo

Gloria in excelsis

našu sitnež, pa nas po toj sitneži i pamti. Nemoj po onome drugom što je poslije došlo, jer to više nismo bili mi. To je bilo vrijeme u kojem su se sve velièine poremetile, a uskoro je i krumpira nestalo. Bogu hvala da to nisi doživio.

Umjesto da otputuje 27. marta, Mošo Levi je u Sarajevu ostao sedam dana duže. U Beogradu izbiše demonstracije, dogodi se i vojni puè, zatvorile se državne granice, otkazani svi vozovi. Išao sam gradom i pazio da ga sluèajno ne sretnem. Velim da me je bilo sram, ali više ne znam èega. A da sam ga sreo, opet bih mu isto kazao - ne idi, Mošo, u Palestinu, tu si se rodio, tu si ostario, kako nama bude, tako æe i tebi biti. Pozvao bih ga kod sebe ako mu je pusto u onoj kuæerini na Souk-bunaru, ionako sam sam, hodam od zida do zida kao uklet i nemam se s kime razgovoriti. Naši ga ne bi našli jer za njega ne bi znali. Nikada kod mene nisu vršili pretres, nisu imali zašto jer nitko, pa ni logornik Skorvatzv, ne bi u snu pomislio da æe Šimun Paškvan u svome stanu skrivati Židova. Ne bih ja ni skrivao Židova, udarao na državu i remetio ono što su pametniji od mene posložili u ime narodne sreæe, nego bih èuvao jedinoga trgovca koji je od moje tetke Marte kupovao sitni kreševski krumpir. To bi bilo ljudski. Bilo bi Bogu milo.

Otišao je iz Sarajeva 4. aprila, dva dana prije prvog bombardmana. Prièalo se da mu je Adil Ferizoviæ, treæi kartaš s otomana, treæa moja nesreæa, sredio da bude u specijalnome vozu s generalom Kalafatoviæem i svitom koja je išla u Carigrad na tajne pregovore s Englezima. Preobukao je Mošu u konobara pa je Mošo umjesto pravoga konobara, nekog Slovenca, zvao se Franc Lišèar, služio generalštabne oficire sve do Turske. A poslije mu je bilo lako doæi do Palestine.

Eto, tako je Adil uèinio dobro djelo, valjda zadnje u životu. Poslije se prozlio da ga se nije moglo prepoznati. Žena mu je otišla veæ krajem aprila i odvela djecu k svojima u Banju Luku. Ona je Kulenovi-æka, neka dalja Džaferbegova rodica, pa joj nije bilo pravo što Adil nije htio poæi s njima na sigurno, nego mu se ostajalo u Sarajevu. Rekla mu je da, ako ne krene u Banju Luku, više ne raèuna da mu je ona žena, a za djecu æe se sama pobrinuti i obeæava mu da ih više nikad neæe vidjeti. Adil je odšutio, ali nije pošao. Ostao je u kuæerku koji mu je od oca ostao, odmah tu iza naše zgrade, i samo je ponavljao gdje mu je bila pamet da bogatu Kulenoviæku ženi kad su tolike sirotice oko njega obigravale. Nikakve koristi od njezina bogatstva, samo štete jer se nikada nije navikla živjeti u propuh hanu od željeznièarske plaæe. A

Ha cp nHaip nakon što kp vpr 7Pnio na Ha iHp niezinima U Baniu Luku.

141

U prvo vrijeme svima je bilo žao Adila, našli bi mu se pri ruci, davali mu novca kad je izgubio posao na željeznici, ali samo dok se nije shvatilo da je, zbog žene koja ga je ostavila, zamrzio cijeli svijet. Ili mu je pao veliki teret s leða pa je postao onakav kakav bi po svojoj prirodi bio da nije tereta. Slobodan kao ptica, bez žene i djece, oca i matere, bez braæe i sestara koji se davno raziðoše po svijetu, Adil se poèeo baviti najgorim poslovima. Putovao je u Zagreb i Beograd, išao sve do Beèa i Soluna, a jednom je stigao i u Pariz, da bi talijanskim i ustaškim èasnicima podvodio najbolje i najljepše kurve istoka i zapada. Unaprijed bi ih plaæao u zlatu, a one su jadnice pristajale jer je Adilova plaæa bila veæa nego što su mogle za pet godina zaraditi. Obeæavao bi im da æe ih neošteæene za mjesec dana vratiti kuæi, u vozu ih je èašæavao èokoladom i šampanjcem, a u Sarajevu bi ih smjestio u Hotel Evropu, gdje su ih sluškinje kupale u ružinoj vodici i pregledavali ih najbolji gradski doktori da ne bi koja pred talijanskoga oficira došla trula i ukvarena. Poslije bi svaku odveo u vilu na Stojèevcu, gdje se, opet uz èokoladu i šampanjac, dogaðalo ono zbog èega su i došle.

Ali umjesto da ih nakon mjesec dana vrati njihovim kuæama, Adil ih je nastavljao rasprodavati, ali više ne na Stojèevcu, nego po Tuzli, Kaknju i Zenici, sve nižim i nižim ustaškim oficirima, da bi na kraju završile u civilstvu, u rukama pružnih radnika, švercera i probisvijeta, nakon èega su izbezumljene i polulude lutale bosanskim drumovima, blebeæuæi na nekim nerazumljivim jezicima, sve dok ih ne pokupi i odvede neka straža ili ih netko, da ne šire sramotu, ne ustrijeli iz lovaèke puške. Tko zna koliko ih je na prevaru u Sarajevo doveo, ja raèunam da ih je moglo biti i nekoliko stotina, jer je Adil odlazio na ta svoja putovanja sve do poèetka 1944, kada su željeznièke pruge poèele letjeti u zrak, a možda je i dobrih kurvi veæ bilo ponestalo.

Nije on to radio samo zbog novaca, nego i zbog nas koji smo ga znali, ali i zbog žene koja za njega više nije htjela znati. Bio je junaèan, hrabriji od svakoga ustaše kojeg sam upoznao, i nije ga bilo briga što se zbog podvoðenja i bludnièenja gubi glava pred prijekim sudom. Ne samo što nije sakrivao kakvim se poslom bavi, nego je prièao svakome tko je želio slušati. I kako je došao u Pariz, i kako je tamo sreo donu Claru, igraèicu flamenka, ljepoticu za glavu višu od visokog muškarca, i Betinu, plavog anðela s crkvenoga zida, pa kako se nije mogao odluèiti koja je ljepša, srcu mu je milija bila dona Clara, ali s Betinom bi mogao ostvariti nešto što nije ni s jednom drugom ženom, moæan

Dlan! Kakav nlan slinio ip no nipmn looornik ^tnrvat™? PolaVo feL

I tako je odluèio obje povesti u Sarajevo! Ali kako ih nagovoriti? Kako æeš skupe francuske kurve nagovoriti da usred rata krenu na drugi kraj Europe, tamo gdje se puca i gine, i gdje suri i bezobzirni divljaci jedni druge kolju s takvom strašæu da ih ni Švabo ne može zaustaviti? Kako doni Clari i Betini objasniti da ih ne vodiš njima, nego plemenitim talijanskim oficirima, èežnjivim Napolitancima i Rimljanima, finoj gospodi koja je, tragedijom rata, završila na krivoj strani svijeta? Povjerovale su dona Clara i Betina bljesku Adilovih zlatnika, više nego njegovim rijeèima o èežnji generala Monteschinija da još jednom, prije nego što pogine u okršaju s balkanskim divljacima, cjeliva grudi pariškim blaženicama i time potpiše jedinu predaju koja je za vojnika èasna.

Zdrave i èitave doveo ih je u Sarajevo i predao u ruke svojih pomoænica, uglavnom smjernih sirotica, tako ružnih da ih nitko ni iz nevolje nije oženio. I njih je Adil pomno sakupljao i birao, pazeæi da ne bude koja meka srca pa da kurve, dok je još vrijeme, ne upozori i gdje su došle i što æe na kraju s njima biti. Nijednom ga pomoænice nisu izdale, nego bi nesretnicu okupale i uredile te je predale njezinoj sudbini. Nijednom, sve dok ne doðoše pariške ljepotice.

Prvo su se divile golemom tijelu done Clare, njezinim dojkama, velikim poput bundeva, ali skladnijim od svake ženske ljepote koju su do tada vidjele. Divile su se njezinim bedrima, tako širokim da ih njihove ruke ne bi mogle obgrliti, nogama koje su bile duže od svake rijeèi kojom bi se njihova dužina opisivala. Divile su se prstima done Clare koji su, kada se sklope, bili jedna gotova molitva.

Rekle su joj, nemoj, jadna, bježi kuæi, jadna, ali ih ona nije razumjela. Gurale su je da izaðe iz sobe, ali dona Clara se nije dala. Pet ružnih ilijaških mljekarica, pet konjièkih nesretnica, koje ni Krist sa crkvenog zida od gada pogledao ne bi, pet sarajevskih grobova bez križa i nišana, jer svaka ženska ružnoæa iste je vjere, tjeralo je donu Claru, pa su je poèele udarati, ali ona umjesto da shvati jezik kojemu ne trebaju rijeèi, uzvratila im je, pa su glave pucale kao zreli šipci, krv se bosanska lijevala po Hotelu Evropa, no bilo je uzalud, dona Clara je pošla za svojom sudbinom.

Kad su Betinu kupale, Adilove pomoænice su samo plakale, da

je od njihovih suza ružina vodica bila slana, pa su se Betini jagodice na

prstima smežurale kao u djeteta.

A kakav je bio plan s Betinom?, dalje je slinio logornik Skorvatzv. M;,, ;0 A^l;1 V^^aa An„0„ p„,;.„, A^

gaðenjem odbijali sve njegove prijedloge i blagdanske ponude, da im besplatno preda najljepšu novosadsku Maðaricu, da pred njih položi Katarinu bjelovarsku, bivšu èasnu sestru i najpobožniju bludnicu slobodne Europe, da ukaže èast, njima osobno i velikome njemaèkom reic-hu, ljepoticom koju sami odaberu. Uzalud, Nijemci su odbijali sve, ali su imali poštovanja prema Adilu i njegovoj hrabrosti, a možda i prema Adilovoj bešæutnosti koja ih je nadmašivala i upozoravala da rat neæe dobiti ako ne budu poput njega. A bilo je dovoljno da samo jedan od tih Nijemaca u Adilu prepozna samo svodnika koji krši zakon i on bi izgubio glavu.

I, je li Švabo povalio Betinu?, vukao ga je za rukav logornik Skorvatzv, koji æe Adilu platiti koliko god traži samo da i on ima Betinu.

Ali ne, Manfred Kaltz, potpukovnik SS trupa, nije želio Betinu. Rekao je Adilu Ferizoviæu da se želi vratiti kuæi bez veneriènih bolesti. I tako je propao zadnji pokušaj da njemaèkome oficiru podvede ili barem pokloni kurvu. Nakon što je poèetkom 1944. Adilova sotonska misija došla kraju, još nekoliko mjeseci je širom Bosne podvodio svoje robinje, sve dok jedna za drugom nisu nestale s ovoga svijeta. Daj Bože da se koja spasila i pobjegla. Najduže je trajala dona Clara, koja je živjela kod nekog birtaša u Zenici, koji joj je stavio bukagije na noge da ne pobjegne, ali ju je dobro hranio i èuvao i nije je davao svakome. Prièa se da se na kraju sama zadavila lancem od bukagija. Ne znam kako bi to bilo moguæe, ali èovjek može svašta napraviti da si prekrati muke. Oprosti mi, Bože.

I, eto ga, šta je Adilu na kraju ostalo, nego da skupa s nama sjedi u ovom podrumu, èeka nastavak engleskoga bombardmana i karta se s Hamdom Magbulinim i Dinom Vukovom. Bogu hvala, prepoloviše štih i krenuše s prvom partijom. I eto ti šta ostade i nastade od ljudi koji su nekad bili drukèiji. Da se Mošo Levi sutra vrati u Sarajevo, ne bi ih prepoznao.

Kreševo, treæi tjedan augusta 1766.

Hodoèastismo Gospi u Olovo, ter zapisano neka ostane da se i ove godine na zgarištu staroga samostana okupilo vjernika sa svih strana velik broj. Doðoše Bošnjaci iz svake župe, ali bi svijeta i iz Dalmacije, napose iz Konavala, koji prevali dug put, te se svakojakim

nnaihpliima i7lnaaQP nrl l-tairlnrHip i racnnètpnp i-at-iiir-ot-cL'p r\rAiio Ar*.

144 GlOEIA IH BXCIt8I5 _

svoje carstvo pa misli da mu sa svih strana urote spremaju, naivan je samo mali Ilija Barišiæ, sin Matin. A ni on neæe biti sazna li padišah da je od kuge ozdravio.

Ama, je li ti to nama govoriš da bi maksuma od osam ljeta trebali slati da nam ferman sviða?, èudio se brat Blažo.

Na kraju od svega nasta šala, a kako se Agaton u toj šali branio i koprcao, pa se malo ko i ljutnuo, dogodi se da je šala preživjela noæ i sljedeæi dan. A koja šala prenoæi, ta više ne uminu i sva je prilika da æe nesretnog Agatona do života pratiti prièa da je godinu po paljevini manastira u Kreševu predlagao da se turskome caru Mustafi III, u vrijeme njegova duševnog rastrojstva, šalje osmogodišnji djeèak, da bi mu taj car prema Ahdnami, koju izda slavni i milostivi Mehmed El Fatih bratu našemu Anðelu Zvizdoviæu, predao u ruke ferman po kojemu æe manastir biti nanovo sagraðen, zajedno sa crkvom kakva je bila. Dat æe Bog pa æe moj Agaton opet vidjeti manastir i crkvu, ali šala æe ostati i tada. U temelje ugraðena, kao što je u temeljima svega što je sagraðeno i poneka ljudska slabost. A u ovoj slabosti, šali na raèun brata Agatona, nema zla. Iako èovjeku nije lako da se sa šalom na svoj raèun nosi.

I Bogu hvala što Agatonove rijeèi okrenusmo na šalu, jer nam je lakše palo ono što je u njima teško kao crni kamen u Olovu. Istinu on kaza: dok su u Stambolu ovakve prilike i dok sultanom zla volja vlada, pa ni

vlastitoj sjeni sasvim ne vjeruje, nema te duše koja je dosta èista, niti oèiju koje su toliko naivne da bi im on povjerovao. Uzdajmo se da æe uskoro biti drukèije.

Dva dana nakon Velike Gospe shvatih kako je dobro što toliko toga ne zapisujem. I što ostavljam malo traga o naopakim postupcima pojedine braæe, iako bi to buduæim štiocima korisno moglo biti, pogotovu redovnicima, da vide kako nije za vjerovati svakome koji se svetome Franji zavjetovao. Zahvalih Bogu što o tome sve ne zapisujem i što prešutim svaku sumnju, a pišem samo ono za što znam da je tako i nikako drukèije. Mogao sam grdno zgriješiti, jer se zapisano ne briše.

Elem, do prije pola godine s nama je živio fra Julijan Bronzan iz Konavala. Bio je zavjetovani laik dubrovaèke provincije, ali kako u Kreševu, kao ni u druga dva samostana, nije bilo dovoljno braæe laika, provincijal je nakon silnih molbi i preklinjanja dobio dozvolu od generala reda da fra Julijan i još neki postanu èlanovi naše provincije. Neæu duše griješiti, ali nekad je izmoliti nešto od generala isto kao i od sul-

Boga ubiju hodoèasnika. Kao i svake godine naiðe i Turaka, hrišæana od Srbije i Bugarske, te po èudu i jedna izraeliæanska obitelj iz Sarajeva, sa ženskim djetetom od deset godina koje rijeè ne progovara nego samo tuli. Raskolnici i nevjernici, oni koji se ufaju vjerovanju ali vjera im nije prava, pribivali su hodoèasnièkoj misi, jer nije dobro dijeliti narod koji doðe po Gospi iskati zdravlje, niti je naše da ljude dijelimo. Naše je da budemo iskreni prema sebi, da ne prikrivamo svoje slabosti, nedostatke i grijehe, pa neka nam na pomoæ bude milost Njegova, po uzoru i zagovoru Bezgrešnog Srca Marijina.

Toliko neka hartija pamti, a drugo neka se izmeðu nas prièa, pa možda i na korist izaðe te da s Božjom pomoæi dobijemo ferman i izgradimo samostan i crkvu onakvu kakva je bila. Tako sam se u Olovu sastavio s Mahmutom Biogradliæem, sarajevskim trgovcem kojega znam otkad i sebe, pa mi Mahmut reèe da je èuo od kapi-æehaje Ha-mida Mizandžija, kojemu je u Stambol nosio darove paše sarajevskog, za našu deputaciju. Govori da su Koèarinac i Napuljac, fra Jozo Domazet i Nicolo de Palma, u zadnji èas spasili glave jer da su još jedan dan ostali, u zindan bi ih bacilo, nakon èega ne bi vidjeli sunca i bijela dana. Nije ovo vakat, veli Mahmut, da se u Stambolu zadržavaš duže nego što ti po poslu treba, a oni su njuškali po èaršiji, baš kao da nekoga uhode ili stambolske prilike istražuju. Sultan nam zadnjih mjeseci nije pri pameti, u svemu urotu vidi. Ili zao znak. A ne znaš šta mu je gore od to dvoje. Nego saèekati valja, poruèuje kapi-æehaja, da padi-šah doðe sebi i da se prilike u carevini poprave, pa onda opet pokušati te nekoga po ferman slati. Ali nipošto fra Jozu, jer njega upamtiše i glavu æe mu s ramena skinuti ako ga opet vide.

Ne šaljite fratra koji bi da vlast nadlukavi. Takav æe stradati. Sljedeæi put u Carigrad šaljite naivnog, pobožnog, nekoga koji ne misli o maèu u sultanovoj ruci, nego o njegovome skutu.

To nam je, kaže Mahmut, poruèio kapi-æehaja. A Mahmutu vjerujem svaku, onoliko koliko se živu èovjeku može vjerovati, jer nas dobri Bog uèini braæom, a On zna i zašto mu je Mahmut Turèin, i zašto sam ja kršæanin, ali nisam na prvu shvatio šta nam kapi-æehaja poruèuje. Zašto bi u Carigrad slali naivnoga brata i koji je od nas po turskoj mjeri naivan. Upitah Mahmuta, ali on mi ne znade reæi. Prenio sam samostanskoj braæi kapi-æehajinu zagonetku i nijedan nije imao rješenje, osim fra Agatona koji je rekao:

Naivan je svaki od nas ako je s ravnima sebi, ako je sa slabijima

146

gloria in excelsis

se svakoj našoj molbi udovoljava. E, pa tad je bilo da su odnosi dobri, ali preko naših leda.

U Julijanovom sluèaju pokazalo se kako je slaba fajda od onoga što dobiješ nakon što èovjeka premoliš. Mi smo generala premolili pa dobismo brata laika koji je i nama, a mislim i samome sebi, vazda bio stranac. Redio je magazu ispod kuæe na Gradu i bio je u tome uredan, ali nikada ni s vjernikom, ni s nevjernikom, ni s ijednim bratom franjevcem ne postade blizak. Govorio sam mu više puta da se s ljudima ne živi na daljinu. Tako se s vukovima živi, pa ako su nam i vukovi braæa, kao što je propovijedao naš prvi brat Franjo, Bog ih je stvorio da budu braæa na daljinu. Ljudi su drugo, moj Julijane. Ne znam je li me ikad èuo. Ako jest, onda jadan nije znao drukèije.

Sve postade još gore pošto je pogorio samostan, pa smo se morali skupiti i zgurati u štali i alatnici, i nakon što je dio braæe prešao u kuæu na Gradu. Julijan postade osoran, znao bi bratu kojemu reæi i ono što nije pravo ni Turèinu pomisliti, pa ga poèesmo izbjegavati. Svakome postade draže u štali noæivati nego u kuæi gdje je Julijan. Dotle je došlo da je imam kreševski primijetio naše obiteljske nesporazume. Pa nije šejtan, majka mu stara, prièajte sa njim, razborita prièa i kamen razmekša! Tako mi je kazao. E, brate moj, da ga znaš, ne bi tako govorio, pomislio sam, ali nisam imamu rekao. Sramota je, kao i u svakoj obitelji, da èaršija zna kako se u kuæi krivo gledamo.

Trajalo je tako do kad malo poslije Božiæa fra Julijan nije provincijalu uputio molbu da ga pusti da posjeti roditelje i da plati dugove koje je naèinio u Dubrovniku. Da ne spomenu te dugove, možda bi sve drukèije bilo, ali provincijalu bi sumnjivo, pa upita kakve je on to dugove naèinio. Fra Julijan mu najprije nije htio reæi, a zatim priznade da je prije koju godinu potplatio kneza dubrovaèkog da mu brata, ukoljicu i sitnoga lopova, oslobodi iz zatvora, jer ga je krivo optužilo da je kovao lažne dukate. Pa se Julijan u to ime zadužio, a sad je došlo vrijeme da dug vraæa. Više puta brat provincijal ga je upitao jesu li optužbe na raèun brata bile lažne, sve dok mu se Julijan nije poštenjem zakleo da jesu. Provincijalu bi neugodno što mu se tako zaklinje, pa ga nije dalje ispitivao, nego mu je dao dozvolu da ode kuæi na mjesec dana.

Nakon što je otišao, porodi se u provincijalu nova sumnja te naloži da provjerimo nedostaje li šta iz magaze èije je kljuèeve Julijan kod sebe držao. Nije ni znao da se, aljkavošæu i nerazboritošæu našom, u magazi èuva i samostanska milostinja. I bezbeli, pedeset i dva

147

i dva zlatnika su nedostajala. Gvardijana je dopala gadna zadaæa da provincijala prvo izvijesti da smo se nerazborito odnosili prema milostinji, pa da on nekako dojavi fra Jozi Domazetu u Hercegovinu, da on domisli i sredi kako bi se Julijana Bronzana doèekalo i pregledalo s druge strane granice.

Kako je izbila afera i rašèula se na sve strane, tako nam na Gradu rekoše da je Julijan zavodio neke naše mladiæe da udu u magazu, tamo podignu novac i zajedno bježe u Dubrovnik, jer u Kreševu više nema haira ni života. Oni ne popustiše pred tim ðavolskim nagovorima, ali ga i ne prijaviše. Svidjelo im se kako je Julijan govorio o životu u Dubrovniku, opisivao crkvene tornjeve sa zvonima i križeve na svakom koraku, govorio im o tome da u Dubrovniku nema siromaštva i gladi, jer se oko svakog prosjaka redovnici brinu, hrane ga i poje, a u gradu i okolo njega ima mjesta za svakoga kome je volja doæi, da sagradi kuæu, narodi djecu i u svojoj vjeri i na svojoj zemlji proživi vijek. A najgore što im reèe bilo je da bosanski fratri istinu od naroda skrivaju, da bi se umilili rimskome papi i da kršæani ne iscure iz Bosne kad èuju kako se dobro u Dubrovniku živi, gdje nema turskoga zuluma i gdje kršteni ne hode po tuðoj zemlji i ne dišu tuði zrak.

Mladiæi su slušali Julijanove ðavolske propovijedi, sretni da ima negdje boljega života, ali se ne polakomiše. Šta preteže na tereziji, lakovjernost njihova ili èestitost, to neka dragi Bog sudi. On ih je veæ nagradio time što ne vidješe siromaštva u tuðini i jada u zemlji u kojoj ništa osim križa nije tvoje.

Fra Jozo Domazet uredio je da dvojica Dalmatinaca fra Julijanu naèine zasjedu, pa su oni to valjano proveli, ali uzalud im trud jer ne naðoše ono što su tražili. Vjerovasmo da je Konavljanin negdje usput zakopao blago, pa æe se jednom vratiti po njega, što po žalosti našoj ne bi bio prvi sluèaj da fratar orobi samostansku obitelj i da nikad ne bude otkriven. Dogodilo se to više puta otkako položih redovnièke zavjete i s Božjom pomoæu nastanih se u Kreševu, a pravilo je takvo da je pljaèke više što su prilike gore i što je obitelj u težem i jadnijem stanju.

Ali ne odah se napasti i ne zapisah kakvo nam zlo fra Julijan Bronzan uèini. Sreæa da je tako, jer se dva dana nakon Velike Gospe dogodi ovo: samostanskog kmeta Bonu potvoriše da je nekom Sarajliji u musafirhani ukrao æurak. Potjera stiže od Kiseljaka, Bono im se kleo da nije ukrao, a imao je i svjedoke, kako meðu našima tako i meðu

148

Gloria in exceisis

kao i da bi pomamljeni janjièari èim prije svojim putem pošli, emin Hajrulah naredi da se Boni kuæa ispretura i da se vidi kako u Bone nema nikakva æurka.

Mene zovnuše da svjedoèim hoæe li biti uèinjeno po redu i pravdi. Odazvah se, mislim sve æe dobro biti, ali èudno mi bi da se Bono uzvrpoljio, znoj mu izbio po èelu, vuèe me za rukav, govori - ujaèe, ne daj me, ti me znaš1, taman kao da je æurak kod njega. A znam da nije, i da ne može biti, jer taman da je Bono i bio u musafirhani, kao što sreæom nije, taman da mu se æurak pod rukom našao i taman da ga je htio ukrasti, ne bi Bono znao kako to da uèini. Od svih ljudskih znanja, naš kmet Bono vlada samo sa tri. S dva dobra i jednim nao-pakim, od kojega se nikad ne oduèi. Umije kopati i na leðima najteži tovar nositi, što su dobra i korisna znanja. A naopako mu je znanje da kad ugleda žensko kako samo ide sokakom, Bono se zatrèi i pljune ga. Niko nije dokuèio zašto to èini, a džaba ti ga je pitati, jer svaki mu je odgovor razlièit, ni u jednome razbora nema.

Ne naðoše u Bone æurka, ali kad su mu nekakve ponjave istresali, po podu se rasuše i zazveketaše zlatnici. Janjièari poðoše da æe ih kupiti, na šta emin dreknu i potjera ih van. Ovu sramotu sami rješavajte, siknu na mene, pa ode i on.

Tako ostadoh sam s kmetom Bonom, u njegovome kuæerku, a lakše bi mi bilo da sam i ja mogao s ostalima. Dobru se pokloni, sili se ukloni, na put stani svakom zlu. A šta s Bonom uèiniti. Plazi po podu, skuplja zlatnike, ljubi mi krajeve habita i govori:

Ujaèe, nemoj me gvardijanu kazat! Nemoj, dragoga ti Boga, nije Bono krao, Bono je èuvao da drugi ne ukradu. Sam æe Bono crkvu gradit, samo me nemoj gvardijanu kazat!

Da ga Gospodinu našem prizivam, odmah æe sklopiti ruke i micati usnama, jer Bono nijednu molitvu ne može nauèiti. Da mu strašni sud i vjeèni oganj pakla spominjem, uèinit æu grijeh, jer u njegovome strahu nema ni vjere ni razuma. A da ga udarim, kao što mater udari dijete, èini mi se da bi mi se ruka osušila. Ukopan stojim i ne znam šta da uradim, ni šta da kažem, jer mi se èini, kako god postupio, da æe mi biti žao i da je moj grijeh, a ne Bonin, ono što je bilo, što jest i što æe biti. Iako nije ni ptica, ni medvjed, ni zec, nego ga je Bog stvorio èovjekom, Bono sagriješiti ne može, jer samo tri ljudska znanja ima. Da kopa, da tegli i da pljune.

Spremio sam dukate i odveo ga braæi. Znam da bi svako razuman

isto upinio ali da ip no rlnèi a np r-»r\ razumu lolrèp riih mu Vavno - irli

149

da sam magazu orobio. Ne bih se time o svoju vjeru ogriješio, a ovako možda i jesam. Ne obranih, makar i lažuæi, najslabijega brata svojega.

Na sreæu, gvardijan je bio milostiv, oko èega se, za divno èudo, svi složiše, pa bi odluèeno da se Bono ne prijavljuje i da ga se zadrži uz obitelj, a ja neka idem emina Hajrulaha moliti da on šta ne bi prijavljivao. Emin me dobro doèekao pa mi je rekao da bi, koliko on zna, Bonu u zindan bacili, i da ne bi zažalili, u Sarajevu, u Stambolu, u Beèu, i u šeheru na kraju svijeta, ali da nas on razumije i da bi jednako kao i mi postupio. Drži uza se svoju sramotu i ne žali se što te je njome Allah podario. Tako reèe emin, a njegove rijeèi uzeh za svoje.

Bonin pradjed bio je rupar, posljednji muški izdanak Ostojiæa, koji nekoæ bijahu velikaši negdje od Jajca. Doselili su se u Kreševo kad više nisu imali ništa, a kako su bili i bez ikakvih znanja, tako su mogli biti samo rupari. Bonin pradjed je imao kæer, ali grdno sagriješi s roðenom sestrom te sa njom dobi sina. Taj sin, Bonin djed, isto je bio rupar, oženio se i dobio kæer, ali on grdno sagriješi s polusestrom i rodi se Bonin otac, Štipan Ostojiæ.

Kada je kæer Janja imala deset godina, fratri je odvedoše u Li-vno, a iz Livna u Zaostrog. Samo da bude dalje od brata i da se prokletstvo prekine. A Štipanu, tri godine mlaðem, rekoše da je Janja umrla. Nije moja Janja umrla, ja æu je tražiti, govorio je. Braæa su ga razuvj era vala, a kad nije pomoglo, poèeše ga tuæi. Svaki put kad bi Štipan rekao da æe po svijetu tražiti Janju, fratri bi ga po glavi. Sakrivalo se to od

èaršije, kako od Turaka tako i od naših, kao što se za ranijih vremena moralo sakrivati ko su oèevi kopiladi u kuæi Ostojiæa, ali u neka doba rašèulo se da braæa tuku Štipana. Oni koji nisu ništa znali, a takvih vazda ima, jer što se u samostanu sakrije i zataji, to malo ko nade, digoše se protiv pameti i duše fratarske. A oni koji su znali, govorili su da se i ne može drukèije nego batinom Štipanu iz glave istjerati neèista misao.

Nikad nisam na njega ruku digao, kao ni veæina mladih fratara, ali ne zato što sam vjerovao da ne treba tako, nego zato što me je bilo strah Stipanova pogleda. Svaku ljudsku ruku gledao je kao da ga je upravo udarila, pa tako i moju. Te je stalno ponavljao da æe tražiti Janju. Plašio sam se tog pogleda jer ništa iza oèiju nije bilo, a pred njima samo zlo.

Nije u njemu bilo pameti da naðe Janju, niti je Štipan znao gdje je Zaostrog i kako se do Zaostroga doðe, pa ga nije trebalo tuæi, nego ea ie samo trebalo dobro èuvati.

150

gloria in excelsis

njama i izubijana, jer je ko zna koliko èaršija prošla do ove naše. A u svakoj su je, bezbeli, doèekivali kao ruglo za zabavu i veselje, pa kao što djeèurlija do smrti muèe tek progledalo maèe ili pašèe, tako je i nju naš narod, od svake vjere jednako, zasipao trulim jabukama i zalijevao vruæom vodom. Znala je samo mumlati, a samo jednu je rijeè izgovarala tako da se razumije. Zaèudo, govorila je - hvala. Ali njezina hvala nije imala smisla, nego bi govorila hvala i kad joj nešto daju, i kad joj to onda uzmu, i kad je natežu po èaršiji, i kad djeèurliju tjera od sebe. Kako joj se nije imena znalo, prozvaše je Hvala.

Jedini koji Hvalu u èaršiji nije izrugivao bio je Štipan. Ljudi su u šali govorili, eto stala pamet na pamet, pa sad ašikuje. Došli bi jedno pred drugo, gledali se, a Štipan bi rekao:

Tebe, jadnu, mater iz kuæe išæerala, jer joj varenike nisi dotirala.

A ona njemu: Hvala.

I jest hvala, od Boga i dunjaluka, koliko tebi, toliko i meni. Samo što mene ujak Brnjak bup bup, pa po glavi. Hvala.

Trebala si joj varenike dotirat. Mater valja slušat. Ako mater ne slušaš, mater æe mrit, pa æe i tebe ujak Brnjak bup bup, pa po glavi. Hvala.

Ja ne znam šta je ovom narodu. Samo u tuðu avliju viri, a po njegovoj maèka sto miša ganja. Hvala.

Tako bi Hvala i Štipan razgovarali, a ljudi bi ih iz prikrajka slušali, pa dalje prenosili i pamtili, tako da se i danas Stipanovi egleni bolje pamte nego išta drugo što se u Kreševu dogodilo. Kad bi šta pametno narod tako zapamtio, ne bi meni trebalo zapisivati.

Otkako Hvala doðe, Štipan prestade spominjati Janju. To braæi bi drago, te su i nju poèeli hraniti, pa je pustiše da noæi u samostanskoj drvarnici, iako se nije znalo ni koje je vjere, ni ko bi se o njezinoj sirotinji

trebao brinuti. A onda se Hvala poèe širiti. Mislili smo da je zato što jede isto što i mi, ali nije prošlo puno, vidimo Hvala nam bremenita. Svakakvog svijeta u Kreševu ima, koji se Boga ne plaši, a duše nema, mislili smo. Niko ne posumnja osim dobrog brata Blaže. Jedne veèeri on Štipana iz èista mira upita:

A je li, bolan Štipane, kako to da više ne spominješ pokojnu Janju.

Ti si. uiaèe. ookoini. a ia sam Janiu našao.

151

niz leða kliznu. I drugima je isto bilo, ali ne progovorismo o tome rijeèi. I nijedan ne upita gvardijana zašto šalje pismo u Zaostrog. A kad tri mjeseca kasnje, malo pošto je Hvala rodila, stiže odgovor da je Janja nestala iz Zaostroga ima tome i dvije godine, nijedan se takvome odgovoru ne zaèudi.

Bog zna šta je od svega istina, a šta je samo ljudski strah. Ako kmet Bono i nije od roda Ostojiæa, ako mu Štipan nije otac, i ako Hvala nije Janja, on je naša sramota, kojom nas je Gospodin po volji svojoj darivao. Ako i jest sve od pobrojanog, opet nas je njime Gospodin darivao. Bonom ga nazvasmo da bude dobar i da mi budemo dobri njemu. Bog nas je stvorio razborite, i da se vjere i razboritosti ljudske vazda držimo. Sa svakim zlom da se po dobru nosimo. I da razborom redimo Njegov svijet. A koliko god razborito nije, moje je ne vjerovati da je Bono - Ostojiæ, iako ga Ostojiæem pišemo. Ali vjerujem da je pedeset i dva dukata èuvao u svojoj ponjavi da ih ko ne ukrade.

I eto tako, Bogu hvala, ne zapisah da je brat laik Julijan Bronzan ukrao dukate, jer bi nevinoga u toj stvari potvorio. A ono u èemu nije bio nevin, neka bude zaboravljeno i neka Julijan sreæe naðe tamo gdje je pošao.

Zagreb, 1. jula 1945.

Iz Dubrovnika je stiglo pismo poslano prije mjesec dana. Otpe-èaæeno i bez poštanske marke. Otac piše da su njih dvoje dobro i da se živi skoro kao prije rata. Pravi mir došao je kad su se na Stradunu pojavili ljudi sa sunèanim naoèalama. Ranije su, koliko god sunce bilo jako, išli bez naoèala. Mislilo se da nije u redu, ni prema mrtvima ni prema živima koji još uvijek gone bandu po Hercegovini, da se Stradunom šeta s tamnim naoèalama. Sad je izgleda gotovo, došla je sloboda.

Kaže da su dolazili raspitivati se za mene. Znaju da sam prebjegao Britancima, moja hrabrost bit æe upisana zlatnim slovima, taman kao da sam otišao u partizane, drugovi cijene ratne saveznike, ali ih zanima kad æu se vratiti. Nisam valjda namjerio emigrirati? Zbilja, Zeljko, nisi ni nama govorio ništa o tome. Znam da mi ne možeš reæi do kada vas misle držati u Zagrebu, znam da je to nekakva vojna tajna, ali prièa li se što o demobilizaciji? I kako æe tebe demobilizirati? U Zagrebu, u Italiji, ili æeš u Englesku da se razdužiš? Ni to

152

Gloria in excelsis

materi da ne govorim! Ona bi najradije pošla na poštu i telefonirala Churchillu da se raspita za tebe. Ponosni smo, ali opet bi da nam se što prije vratiš kuæi...

Danima zapoèinjem odgovor, pišem cijeli dan, da bih na veèer sve poderao. Sutra ispoèetka. Dnevno napišem dvadesetak listova. Kažem da mi je pismo stiglo otpeèaæeno, rub mu se tako iskrzao da mislim kako je prošlo kroz desetak kancelarija, sumnjam da je, možda, stiglo i do Beograda. Ali neka se njih dvoje ne brinu, nije u pismu bilo konspirativnih elemenata. Sve što mi pišu smije se znati, pa i to da Dubrovèani nose sunèane naoèale. Ne bih im ni spominjao da je pismo stiglo otpeèaæeno, ni njima ni onima koji æe moje pismo èitati prije njih, ali nedostajala je i marka. Nije otpala sama od sebe, nego se vidi neèiji trud da je neošteæenu odlijepi. Zanima me što se dogodilo s markom...

I nakon što svaki put zapoènem odgovor s prièom o otpeèa-æenom pismu, pa doðem do odlijepljene marke, slijedi dvadeset listova pretpostavki o filatelistu, partizanskome komesaru, agentu Ozne, njegovome bratu ili sinu, kæeri koja, u vremenima bez salveta, sakuplja marke. Djeèak s Kozare, kojega su usvojili stari Zagrepèani, njihov sin, policijski inspektor, donosi mu marke s pregledanih pisama... Karijerni èitaè pisama, neženja bez djece, sakuplja marke veæ u èetvrtom režimu... Mlada partizanka divi se marki s likom Staljina... U državi u kojoj se tako pregledavaju pisma da stižu s mjesecom zakašnjenja filatelisti sakupljaju samo domaæe marke, jer pisma iz inozemstva više ne stižu...

Odgovor poderem, jer znam da oca i mater to ne zanima. Uplašili bi se za mene kada bih im poslao pismo u kojem nema nièega osim potrage za nepoznatim sakupljaèem maraka.

Jutros sam odustao od pisanja i otišao u grad na doruèak. U tramvaju sam sreo ljude sa sunèanim naoèalama. Izgledali su kao da idu na sprovod. Dvojica mladiæa u uniformama, s njemaèkim šmaj-serima na prsima, osvrtala su se prema minaretima. Uskoro æe ih rušiti, reèe jedan. Bilo je i vrijeme, nakon èetristo godina turskoga zuluma, odgovorio je drugi. Ne rušimo ih zbog Turaka, nego zbog Ante Paveliæa, reèe prvi. Svejedno zbog koga, glavno je da se ruše. Ljudi u tramvaju nisu ih èuli, iako su mladiæi govorili glasno, htjeli su da ih netko èuje i nije im bilo pravo što ih tretiraju kao šum vjetra. Kao da nema ni njih, ni džamije, ni razloga da se džamija ruši. Privid je da se u isto vrijeme nalazimo na istome mjestu, premda se zajedno

153

pet minuta, prije šest mjeseci ili prije tristo godina. Moje vrijeme je, uglavnom, drugi april, sedam sati i trideset osam minuta, nekoliko sekundi nakon što sam ispustio bombu iznad bivše Zemljoradnièke štedionice. Ta bomba i dalje pada. Strah me je onoga što æe se dogoditi kad eksplodira. Ljudi u tramvaju æe za pet minuta èuti glasove dvojice partizana kako razgovaraju o rušenju džamije. Namrštit æe se i tiho negodovati, ali mladiæi æe veæ izaæi iz tramvaja i žuriti preko trga prema Gradskoj kavani. Prošla ih je ljutnja što ih nitko nije èuo. Dok se ogledaju u izlozima, šmajseri im stoje kao odlikovanja na fraku vojskovoðe Kvaternika, pred premijeru VVagnerova Lohengrina. Sigurno ih gledaju neke zaljubljene oèi. Da nije njih, ne bi im danas trebali šmajser, odlikovanja i frak.

Na hotelskoj recepciji doèekala me je poruka: Dragi moj Zeljko! Ja sam, s Božjom pomoæi, otputovao u Ka-kanj. Dobro si kazao, ne može me tamo doèekati ništa gore od onoga što sam veæ vidio. Hvala na

nagovoru, pomolit æu se za tebe, da budeš zdrav i sretan, kod fratara u Sutjesci, gdje se molitva najbolje prima. Krèmu neka drugi vode, ne vrijedi zbog nje glavu izgubiti. I to si dobro kazao, pa ti i na tome hvala. Ovi u hotelu do zime neka nadu i obuèe novoga ložaèa. Ti reèe da to nije moja briga, a sad i ja vidim da nije. A najveæa ti hvala što si razumio ono sve za g. Josefa Stublera i veliki mi teret s leða skinuo. Ima još jedna osoba koja za njega zna, telefonski broj 31-536, è. s. Paulina. U dobru te se sjeæa i pozdravlja Markan.

Restoran je bio pust, samo je za jednim velikim stolom sjedila sovjetska vojna delegacija. Dvadesetak oficira, u uniformama bez oznake èina, na kojima se samo po širitu zna kojeg su ranga. Dvojica su generala, a ostali su, vjerojatno, majori i kapetani. Ne razgovaraju, osim što razmijene šapat oko košarice s kruhom, pod stolom im škripe èizme, èiste i uglancane kao u Nijemaca na poèetku rata. Muk je tako èujan da se trudim što tiše listati novine. Prave se da me ne primjeæuju, još do prije pola godine bismo se pozdravljali, ali drugo je vrijeme, ili ja više i ne izgledam kao britanski oficir. Dižem pogled dok okreæem list i gledam jednog po jednog. Plavokosi kao Vasilisa Premudra, kosa crnih kao zift, podbuhli debeli Staljinovi dvojnici, kosooki kao ilustracije na Tarasu Buljbi, Kirgizi èija se koža stapa s bojom uniforme, zakarpatska braæa èije sitne šarenice plove po golemoj kugli oka, ne izgledaju kao Crvena armija iz vojnih žurnala,

154

GlOEIA IN EXCELSIS

A onda najednom, usred škripe èizama, zaèuje se uskršnji zvuk. Prvo jedna kašièica, pa druga i treæa; ubrzo dvadeset predratnih srebrnih kašièica lupka po dvadeset mekokuhanih jaja i sol sipi izmeðu kažiprsta i palca. Hvata me jeza, što zbog osjeæaja soli meðu prstima, a što iz razloga koje ne mogu odrediti, ali znam da su stvarni i da æe jednoga dana svima biti jasni. Ako se zarati s tim ljudima, ja u ratu neæu sudjelovati. Jednostavno me neæe biti.

Digao sam se od stola ranije nego inaèe. Da konobar ne pomisli kako nešto nije u redu, upitah ga za gospodina i gospoðu koji su prestali dolaziti.

Ne znam na koju gospodu mislite.

Nekako bosanski su se zvali, muslimansko prezime.

Je, oni vam više ne buju došli.

Zašto?

A zakaj vi to mene pitate?

Dobro, rekoh, ništa neæu pitati, ali mi neobièna konobarska diskrecija nije dala mira pa sam na izlasku recepcioneru Staljinu dobacio da mi je pusto bez tih staraca. Pozvao me je k sebi i zamolio me da se više ne raspitujem. Možda me moja uniforma štiti od kojeèega, ali ne štiti one s kojima razgovaram. Gospodin Mujadžiæ je osuðen i pogubljen kao suradnik okupatora i narodni neprijatelj, i Bogu hvala što

je tako jer osoblje više neæe premirati od straha kad on i njegova gospoða doðu. Znate, ako ste na istome mjestu sa èovjekom za kojega je pitanje dana kad æe ga odvesti, i sami se osjeæate skoro odvedeni. A on, šuft jedan, do toga nimalo nije držao, nego je dolazio u hotel kao i prethodnih dvadeset godina, naruèivao hemendeks za dvoje i soda vodu, i ostavljao tringelt ispod salvete. Raèun nije plaæao, jer je takav bio ugovor, a mi se, znate, ugovora držimo, s kim god je potpisan, pa makar bio dvadeset godina star. Države se mijenjaju, ali crkva i hotel drže do reputacije. Ali mogao nas je poštedjeti, i on i njegova gospoða, pa više ne dolaziti na doruèak. Ako ne zbog nas, a ono zbog reputacije hotela, kojom se i on hvalio. Nemojte me ispitivati kako je Mujadžiæ suraðivao s okupatorom, ni zašto je narodni izdajnik, jer o tome vam, molit æu lijepo, ne bih govorio. Niti sam ga ja sudio niti æe vama sudovi polagati raèune. Ako vam se tako ne sviða, a vi lijepo idite u Englesku i Ameriku, ili gdje ste veæ bili prije nego što ste nama došli.

Iz pošte u Jurišiæevoj nazvao sam 31-536 i tražio sestru Pauli-nu. Oèekivala je da æu nazvati, ali se plašila da ne zakasnim, jer sutra

irle na mir i neæe ie Hupo biti TJ zarlnii èas ste na7vali rpkla ip a

155

Doèekala me je u pustoj kaptolskoj kuriji, iz koje je bio iznesen sav namještaj, osim dugog trpezarijskog stola i nekoliko stolica. Na zidu je visilo golemo raspelo, a uz njega jeftina, vlagom nagrizena slika anðela Gabrijela.

Oprostite, selimo se, rekla je i nasmiješila se poput domaæice koja se isprièava zbog neopranog suða.

Kamo se selite?

Sestre odlaze u Zaprešiæ, a ja æu, ako Bog da i ako me vlasti puste, u Rim.

Pustit æe vas?

Mislim da hoæe. Bila bi to lijepa gesta, naglasila je kao da izgovara poantu dobrog vica. Iako je izgledala kao veæina švora iz moga djetinjstva, bilo Dubrovèanki, bilo Sarajki, nedopadljivog lika, sivkaste puti i gustih muških obrva, sestra Paulina imala je nešto prisno i toplo u osmijehu i izrazu lica, nešto što me je podsjeæalo na ljude koje sam volio na akademiji. Na kraju školske godine, kad se èekalo tko prolazi a tko pada, kad smo 1941. bili poraženi u aprilskome ratu i još se nije znalo kamo æe koji, pred moj bijeg Britancima, kad su pretpostavljali da æu to napraviti i po cijenu života, kad su ostali dizali paniku ili su nervozno rastavljali pištolje, jer nisu znali što bi s prstima, oni se nijednom ne bi namrštili niti bi pokazali da je, možda, došlo vrijeme da se gine. Kao da je dovoljno raširiti krila i odletjeti u toplije krajeve, ali prije nego što to uèinimo, možemo mirno i staloženo razgovarati. Eto, takvom mi se uèinila sestra Paulina.

Amidžu Pepija poznavala je još iz Zenice, gdje je za Prvoga svjetskog rata, u vrijeme epidemije gripe i difterije, dolazila iz Sarajeva na ispomoæ. On je tad upravljao željezarom, koja je uzalud lijevala topovske cijevi jer je rat veæ bio izgubljen, prekinuti su željeznièki transporti i nikome, zapravo, te njegove cijevi više nisu bile potrebne. Ali on je tražio od radnika da obaraju rekorde u proizvodnji, nagraðivao ih purom

i pšenicom, u svojoj je kancelariji ispisivao priznanja i diplome koje im je zatim uruèivao na zajednièkim proslavama vjerskih blagdana. Poèeo je s tim proslavama na samom poèetku rata, a onda je iz mjeseca u mjesec izmišljao nove blagdane. Uz Božice i Bajrame, Uskrs i Vaskrs, pravoslavne i katolièke Gospojine te Purim i Pashu, koji su se slavili uz objašnjenje da su raèunovoða, kuhar i jedan livac židovske vjere, slavilo se svetoga Iliju, zaštitnika

156

Gloria in excelsis

zbog fratara... Do kraja rata veæ se slavilo i svetoga Kornijelija, zaštitnika rogate stoke, jer skoro da i nije bilo željezarca koji nije doma držao barem jednu kozu. Ne bi prošao tjedan a da Pepi ne bi uprilièio neku proslavu. Ljudima nije bilo jasno zašto to radi, kao što nisu razumjeli ni zašto bodri radnike da izliju što više topovskih cijevi, kad ih je u dvorištu željezare veæ toliko da bi, uz austrougarsku i njemaèku, veæ mogli opslužiti i sve neprijateljske armije. Sestra Paulina jednom ga je upitala zašto to radi kad mu se veæ pola Zenice smije. Smije mi se ono pola koje ne radi u željezari, a ono pola koje radi, sretno je jer radi i slavi, pa ne vidi da se država ruši, narod gladuje i zlo caruje. Da ne rade, u ova bi se vremena o sebi zabavili, a nema goreg od toga da se èovjek o sebi zabavi. Dobro je i onima koji nam se smiju, jer da nema nas, kad bi se i oni nasmijali.

Tako je amidža Pepi èasnoj sestri Paulini objasnio smisao svoje ratne proizvodnje. Zavoljela ga je, i njega, i amidžinicu Jelu, i njihovu djecu. U Zenici su joj postali druga obitelj, što i nije neobièno za fratre i popove; oni èesto sklapaju prijateljstva i kumstva koja nadilaze i stvarne rodbinske veze, ali ne vjerujem da ima puno èasnih sestara kojima se to dogodi. Sestri Paulini se, eto, dogodilo.

U jesen 1918, na samom kraju rata, sestra Paulina se vratila u Sarajevo, da bi se nekoliko mjeseci kasnije preselila u Zagreb. Pepi joj je u poèetku pisao, obavještavao je što se dogaða u željezari, i kako se jedan za drugim gase blagdani koje je ustanovio, iako mir nije onakav kakav se oèekivao. Ostala je tmuša nad dolinom Bosne, uru-šava se željeznièka kolonija, grad je potamnio kao slika na zidu zadimljene livnièke kantine, otišao je stari car i došao novi kralj, pa se èini da æe skupo koštati izgradnja novoga Beèa. Pisao je kako se svakim danom osipa njegova župa, odlaze Poljaci, Èesi, Nijemci i Maðari, nestaje gospode koja mu nisu previše znaèila dok su bila tu, ali sad mu poèinju nedostajati, jer se bez njih èaršija prestaje razlikovati od periferije, a i on gubi razloge da odlazi u trošne fratarske crkvice na rubovima Zenice i Kaknja. Najednom sve postade malo i trošno, a ono što se još do juèer moglo nazivati skromnošæu i smjernošæu u vjeri, pretvara se u duboko i u biti beznadno siromaštvo, u osjeæaj kamo i sami dotrajavamo u gradu na kraju svijeta, koji više nikome nije važan, jer su ga napustili svi koji su jednom davno u njega došli i srodili svoju gospoštinu, èesto iritantnu, ali danas toliko potrebnu, s izvornom èistotom i neposrednošæu bosanskoga naroda.

Marluan ir\i ip nnki\r5n nrilikp 11 '/Vniri 7nlin cp na npctnnalc

157

put gubila u isto vrijeme kad su se njezini susjedi preko Save i Drine radovali slobodi. Prvo je izgubila svoju muslimansku mater Tursku, da bi nakon toga izgubila i svoga kršæanskoga oca cara Franju Josipa, pa iako joj ni mater ni otac poèesto nisu valjali, sad je Bosna ostala sirotica izmeðu jaèe slavenske braæe, koja æe, kako se na poèetku èini, sebi uzimati veæe komade kruha, a nju æe tretirati kao nezakonito dijete, kao kopile dva duboka srama, koja smo se, eto, u narodnim bunama i svjetskim ratovima junaèki oslobodili.

Na kraju svakoga od tih pisama, koja su, veli sestra Paulina, više podsjeæala na politièke programe i vjerska razmatranja nego na poruke prijateljstva, Pepi bi tek u jednoj reèenici spomenuo da su Jela i djeca dobro, puno je pozdravljaju i nadaju se da æe je put nanijeti u Zenicu. Bilo je neobièno da se jedan pažljiv otac, koji je uz svako svoje dijete probdio sve djeèje bolesti, i dobar muž, koji je za nedjeljnih promenada pazio da ona bude viša od njega i da se njezina rijeè glasnije èuje od njegove, najednom pretvorio u nekoga kome cijela obitelj stane u jednu reèenicu.

Veæ pred kraj 1919. prestala su stizati njegova duga pisma, ili Pepijeve zenièke kronike, kako ih je sestra Paulina nazvala. Možda je to bila posljedica njezinih višekratno ponovljenih prigovora i sumnji da je, zbog stvari na koje sam ne može imati utjecaja, poèeo zapostavljati ženu i djecu:

Vjerujem da nije tako u Tvome svakodnevlju, ali jest u Tvojim zenièkim kronikama, koje mi šalješ i kojima se od srca radujem, no bliskost naših srca, dar Jele, djece i Tebe, koji mi je poslao dragi Bog u vremenima težim od ovih, navodi me da od Tvojih kronika oèekujem nešto drugo. Sta prièa Jela, kako je djeci u Sarajevu na školama, je li u zadnje vrijeme bilo krompiruše, kako joj je za Uskrs uspio kuglof? To mene, dragi Pepi, zanima. Takve misli, sitnice možda, krijepe dušu prijatelja. Nadam se, i Boga molim, da je u životu drukèije nego u pismima. Ni pokojni naš car Franjo Josip, Gospodin neka ga daruje mirom vjeènim, ni naš dragi kralj Aleksandar, ne mogu zamijeniti sitnice naših prijateljstava.

Sljedeæih godinu ili dvije Paulini je slao dopisnice, na koje bi stalo nekoliko opæenitih rijeèi o zdravlju, sreæi i vremenskim prilikama, a uz njih crteže olovkom u bojama, na komadima hamera razlièitih velièina, potpisane imenom Huberta Stainbergera. Crteži su prikazivali planinske pejsaže, izmjene godišnjih doba, željezaru i željeznièku koloniju, prizore iz zenièke èaršije, crkvu i samostan u

158

gloria in excelsis

èem oka koje sve što gleda vidi prvi put, ti su crteži silno potresali sestru Paulinu, premda si nije znala objasniti zašto.

Zamislite, molim vas, èasnu sestru kojoj svakoga tjedna stižu goleme kuverte, koje nikada ne otvori pred drugima, nego se zatvara u svoju sobu, da bi nakon sat ili dva izašla sva podbuhla i oèiju crvenih kao u zeca. Ne možete zamisliti koliko sam svojim družicama, a na kraju i našoj predstojnici, majci Katarini, bila sumnjiva! Jednom su mi, dok sam bila na službi u bolnici, tajno ispremetale sobu i našle pedeset velikih modrih kuverata s pedeset crteža. Eh, da sam tad mogla vidjeti izraz lica majke Katarine, dok je gledala precizni crtež zenièke visoke peæi, s nebom punim oblaka!

Pepija sam u jednom pismu upitala tko je Hubert Stainberger. Bivši crtaè iz Zemaljskog muzeja u Sarajevu, odgovorio je. Zbog ljubavi je došao u Zenicu, ali ga ona nije htjela. Živi u suterenu kuæe "VVinkler, a Pepi ga šalje uokolo i naruèuje što æe nacrtati, pa te sve crteže šalje meni. Hubert Stainberger od toga živi. Poslije sam svakoga mjeseca uz pismo Pepiju slala i koji dinar za Huberta. Poruèila sam mu koliko mi se sviðaju njegovi crteži, te da se javi ako bude prolazio kroz Zagreb, jer kod nas uvijek ima gdje prenoæiti. Zahvalio mi je i poslao crtež zenièkoga sokaka niz koji se spušta èasna sestra. Prikazao ju je s leða, jer nije znao kako izgledam. Nesretni Hubert, nikada nije došao u Zagreb. Samo je jednoga dana stigla kuverta s praznim listom hamera, a u donjem desnom uglu, tamo gdje je Hubert potpisivao svoje crteže, Pepi je napisao: Hubert Stainberger (Saltzburg 1858. - Zenica 1922.) Sve vrijeme mislila sam o mladiæu, a Hubert je, eto, veæ bio starac. U koga li se, dragi Bože, pod stare dane zaljubio, pa je došao u Zenicu po svoje sirotinjstvo?

Nakon toga Pepi nije poslao niti dopisnicu. Zabrinula sam se što mi ne odgovara, veæ triput sam mu bila pisala kad mi je stiglo pismo, najtužnije koje sam ikada dobila, ali ne od njega nego od Jele. Klimavim štampanim slovima, nalik na šamlice koje izraðuju kakanj-ski rudari da bi na njima u proljetna popodneva sjedili ispred svojih kuæa, pisala mi je da je Pepi otišao, a da ona ne zna zašto, ali da misli kako se neæe vratiti. I dok su djeca u Sarajevu, a ona sama u pustoj kuæi, uèini joj se da ne zna zašto je Pepi ikad dolazio. Ne proklinje ga, ali ga ne razumije. A to je gore. Moli se za njega, ali nekako osjeæa da joj se molitve ne primaju. Ako joj budem pisala, neka pišem velikim štampanim slovima, da ne traži druge da joj pismo èitaju.

Tako sam. sosDodine Želiko. ooèela Disati štampanim slovima.

159

pisala štampanim slovima, a sestre su se èudile, pa se i zabrinule da mi nije stradao vid. Teško mi je bilo objašnjavati im èemu štampana slova. Osim toga, morala bih poèeti ispoèetka, reæi im tko su zenièki Stubleri i što mi oni u životu znaèe, a to bi, barem što se mojih sestara tièe, teško išlo. Bogu hvala, imam èetiri sestre i sve su puno mlade od mene. Znate, obièno se dogodi da roditelji u mladosti narode svoju djecu, pa im Bog pod starost daruje još jedno. Kod naših roditelja bilo je drukèije. Dobili su mene, nakon èega se punih petnaest godina vjerovalo da više ne mogu imati djece, da bi se nakon toga, skoro godinu za godinom, rodile èetiri moje sestre.

Ali nije bilo samo do toga što su bile premlade da bi baš sve mogle razumjeti. Osim najmlaðe, moje Melanije, ostale nikada i nisu sasvim odrasle. Ali to vam je neka druga prièa, koju vam možda i ne bih trebala prièati. Nigdje vam se ne žuri? A i gdje bi vam se žurilo, kad je vojska Njezinoga Visoèanstva daleko i nije vjerojatno da æe vam se pridružiti. Vas su, pretpostavljam, ostavili da sami odluèite kamo æete. Ne bih vam bila u koži. Nije lako odluèivati izmeðu pameti i srca. Ja sam odluèila da idem, ali meni je lakše, moja uniforma se razlikuje od vaše, Bog me treba i na drugome kraju svijeta, a zavièaj nosim na Hubertovim slikama. Ali bih vam svejedno isprièala nešto o moje èetiri sestre. Tko zna hoæe li u Rimu, ili kamo veæ stignem, biti onih koji bi me razumjeli.

Dakle, zašto nijedna osim Melanije, koja je tada još bila dijete, ne bi razumjela što su mi znaèili Jela i Pepi? Sestre su mi, volim ih i ne bih htjela griješiti dušu, ali nakon svega što se dogodilo i života koji je iza

nas, reæi æu vam da su moje sestre ohole. Teška rijeè? Dobro, možda za vas i nije, jer ne znam kako vi postupate s rijeèima, neki ljudi i u dobru i u zlu vole rijeèima pojaèati doživljaj, ali ja mislim na onu stvarnu, biblijsku oholost.

Otac nam je bio kockar i kartaroš, koji je jednom na lutriji zaradio novac od kojega je kupio veliku lijepu kuæu na Bjelavama. U toj kuæi sam se i rodila. Ali je nakon toga, u samo nekoliko godina, prokockao i tu kuæu, i zemlju u Sarajevskom polju, i kuæu u Otesu, tako da smo na kraju živjeli u jednoj malo veæoj sobi na Mejtašu, a ni ta soba nije bila naša. No, bez obzira na tu Božju pokoru, bez obzira na to što bi i dušu prokockao da mu je duša imala kockarsku cijenu, bio je dobar èovjek i u biti pažljiv otac. Nikada nije podigao glas, ni na nas ni na majku, nije pio i bludnièio, nije se gnjevio, volio ga je komšiluk, i baš je bio izuzetak medu sarajevskim radništvom

160

GlOEIA IN EXCELSIS

su sve dobro od seljaèkih obièaja, a nisu još postali graðani, pa su bili grubi, neotesani i duboko grešni. Ako mene pitate tko je prvi u Sarajevu opsovao Boga, reæi æu vam da je to bio radnik. Znam i kada se to dogodilo: godinu ili dvije po dolasku Austrije, kada su otvorene prve velike radionice. Pod Turskom crkve nisu imale tornja, nisu se smjela èuti zvona, krštene duše bile su dva pedlja ispod nekrštenih, ali psovanje Boga je došlo s Austrijom. Naš otac nikad nije opsovao, redovito je išao u crkvu, molio se prije spavanja. Prvo za naše zdravlje, a nakon toga za dobitak na kocki. Tako se meni èini.

Majka nam je bila iz Kreševa, od roda Paškvana, kovaèkih slugu, kojima su stoljeæa i generacije bile nužne da se uzdignu iz hude sirotinje. Kuæevna i dobra domaæica, pobožna na starinski fratarski naèin, što znaèi da njezina vjera nisu bili samo crkva i molitva, nego i naèin života. Nekad je neki fratar rekao da se bronhitis u djece lijeèi tom i tom travom pa bi ona po Trebeviæu brala fratarske trave, umjesto da nas vodi doktoru. Ne bi me zaèudilo i da je jufku za krompirušu razvlaèila na neki poseban, fratarski naèin.

Zbog svega toga bilo joj je još puno teže s našim ocem. Vikala je na njega, proklinjala ga, prijetila mu kaznom Božjom i našim siromaštvom, koje je dodatno preuvelièavala, jer joj se, vjerojatno, èinilo da se vraæa paškvanskoj sirotinji od prije tristo godina. Govorila mu je èega sve ima u drugim kuæama, kako izgledaju životi dobrostojeæih kuferaša, te da u svakoj poštenoj sarajevskoj katolièkoj kuæi postoji glasovir i da svaka katolièka djevojèica uèi vez, bonton i sviranje glasovira. Ja se svih tih prièa nisam previše naslušala jer sam se zaredila prije nego što se rodila najmlaða sestra, ali one su odrastale uz materine grdnje i oèeve šutnje. Sve dok jednoga dana, nakon još jedne izgubljene partije preferansa, nije pao mrtav na stubištu.

Umjesto da ga sahrane kao što je red, otac je pokopan na raèun Crkve. Župniku su slagale da nemaju novca za ukop, a nekoliko dana kasnije kupile su glasovir. Pokušajte zamisliti sobu u kojoj su pet žena i koncertni glasovir. Tako su živjele. Majka se ubrzo za ocem ugasila, Melaniju su odgajale tetke, a u njih tri je rastao bijes na cijeli svijet. Ne, nijedna nije nauèila svirati glasovir, ali su po Sarajevu hodale kao beèke frajle, preziruæi sve oko sebe, a naroèito sirotinju i inovjerce. Crkva im nije bila mjesto molitve, skrušenosti i jednakosti meðu ljudima. Dolazile su na misu po sat ranije da zauzmu mjesta u prvome

redu. Kada bi njih tri klecale, drugi su se osjeæali krivima. Ne znam to objasniti, niti sam ikome o tome mogla govoriti, osim

161

moje tri sestre. On samo kažnjava. Oprosti mi, dragi Bože, gledala sam ih, osjeæala i znam.

Malo pred rat Melanija me je posjetila u Zagrebu da mi kaže kako je zavoljela jednoga èovjeka. Dobro je ako nisi zgriješila te ako je i on zavolio tebe. Jest, rekla je, pa bi me i zaprosio. Ali njih tri su rekle da me se odrièu i svašta su o meni naprièale don Anti, župniku. Kažu da æe i nadbiskupu iæi. Rasplakala se, a ja je tješim i pravim se da ne razumijem, ali dobro znam o èemu se radi. Znam i da mi ona ne kaže:

A kako se mladiæ zove?

Budimir... Aleksijeviæ, reèe i pogleda me onim pogledom zbog kojega sam se pokajala, pa se i danas kajem, što joj nikada nisam sve o sebi rekla. Jer o sestrama nisam mogla.

E, milo moje, neka je tebi tvoj Budimir živ i zdrav. Pa mu reci da te je kod mene isprosio.

Vjenèali su se poèetkom 1941, a Budu sam upoznala godinu dana kasnije, kada ga je dovela u Zagreb, hrabra moja sestrica, bez dokumenata i potpuno izgubljenog, da ga negdje sakrijemo. Puno bi se lakše jedan Srbin, poštanski službenik, rodom iz Kruševca, koji govori ekavski kao da je juèer stigao iz Srbije, sakrivao u Sarajevu. To vam je, valjda, jasno. Ali Melanija se plašila sestara, koje su u meðuvremenu postale opasne aktivistkinje, u ljupkim vojnim odorama i s kapama na kojima se koèoperilo ono jedno slovo, gore nego u Poglavnika. Ustaška mladež, ustaška žena, križari i što ti ja znam što još, sve hrvatsko u Sarajevu palo je na njihova nejaka pleæa, a one su se s narodnim zadaæama junaèki nosile. I sve to iz jednog jednostavnog i jadnog razloga: da Bude i Melanija umru od straha.

Bude i Melanija bili su tu, kod mene, do prije mjesec dana, a onda su se vratili u Sarajevo. Ali sestara više nije bilo. Tražila ih je na sve strane, raspitivala se kod sveæenika, sve dok joj neki fratri u samostanu Svetog Ante nisu rekli da su se naše tri sestre, zajedno s vojskom i gradskom upravom, povlaèile prema Sloveniji i Austriji. Posljednji put viðene su kod Celja. Ne znam što je s njima bilo, molim se da su žive i da su na sigurnome i da dragi Bog nije kaznio njihovu oholost. Volim ih, jer su mi sestre i jer nitko nije zaslužio odmazdu pobjednika, ali muèi me i boli, do bijesa me dovodi, do tog mrskog paškvanskog bijesa, to što dobro znam da se njih tri nikada ne bi preoblaèile u odore revolucionara da nije Melanijine èiste ljubavi i Božjega blagoslova jednom sretnom braku.

162

gloria in excelsis

shvatili zašto im nisam mogla objašnjavati zašto pišem pisma velikim štampanim slovima.

Nekoliko mjeseci nisam ništa èula za Pepija, a onda me je, jednoga ranog jutra, još nije bilo ni svanulo, doèekao pred vratima bolnice. Sav uparaden, u skupom svilenom odijelu i bijelim cipelama, izgledao je kao drugi èovjek. Ja te neæu osuðivati, rekla sam mu. Ako si zato došao, možeš se odmah okrenuti i

otiæi. Od mene to, Pepi, neæeš èuti. Sam znaš što si uèinio, pa nek ti je na dušu, što bi rekli tvoji Zenièani, ne oèekuj od mene da držim kantu iz koje se pepelom posipaš!

Odgovorio je da nije zbog toga došao, da je u Zagrebu veæ nekoliko mjeseci i da me ne bi uznemiravao da se nije dogodilo nešto što nije u vezi s onim što je uèinio. A to što je uèinio sigurno je ružno, zna da me je razoèarao i da tu povratka nema, nikad mi više neæe biti onaj Pepi, ali valjda je, ipak, preživjelo nešto izmeðu nas dvoje.

Neæu te osuðivati, rekla sam mu, prema tome ništa nije umrlo. Samo je sve puno žalosnije.

Sjeli smo u èekaonicu na odjelu za pluæne bolesti. Okolo je kašljucao neki blijedi svijet, takve su to bile godine, sve je bilo puno tuberkuloza i emfizema, ljudi su gubili dah, a Pepi je u toj èekaonici bio jedini savršeno zdrav èovjek. Ja sam bolovala od nekih svojih bolesti, lakih i izljeèivih, ali su bile brojne, tako da mi je njegovo zdravlje bilo èudno. U Zenici, koliko se sjeæam, nije bio toliko zdrav.

Rekao mi je da je s njime sve krenulo loše nakon gostovanja Josephine Clair. Znaš li tko je ta žena?, pitao je. Znala sam, ali sam ga pustila da mi isprièa. Josephina Clair bila je crna nesretnica, koju su u Zagreb doveli onako kao što se dovode cirkuske životinje ili kao što Cigani meèkari vode svoje medvjede i za njih u lonèiæ skupljaju novac. Bila je nešto izmeðu insana i hajvana, kako bi se to u Bosni reklo. Zbog boje kože nisu je doživljavali kao ljudsko biæe, a ipak je bila žena, lijepa i privlaèna, crni cvijetak bludnih misli. Išèekivao se grijeh, kao što se, oprosti mi Bože, išèekuje radosni dogaðaj. Nije to više bio onaj francjozefovski Zagreb, duboka austrougarska provincija, prosta i jednostavna, u koju je svaka vijest kasnila po tri dana, a Beè je bio jedini centar. Sto se nije dogodilo u Beèu, to i nije bilo važno. Sad je našoj balkanskoj provinciji glavnim gradom postao Pariz, a iz Pariza je, umjesto sirotih carskih bludnica, stizala jedna drukèija, crna kao Afrika, koja Zagrepèane nije podsjeæala na njihove majke, kæeri i sestre. Zavladala je opæa muška histerija, kao da stiže carica

najavljivalo neka strašna vremena u kojima æe se ljudi pretvoriti u bijesni èopor. Poèelo je, dakle, sa èoporom bludnika, a nastavit æe se sa èoporom ubojica. Ne znamo što nas dalje èeka, ali još samo Gospodin uspijeva razabrati kakav je tko i što je èiji grijeh.

Josephina Clair je cijeli mjesec, ili malo kraæe, u Zagrebu održavala te svoje predstave. Pjevala je, izvodila nekakve animalne plesove i ostajala naga pred stotinama muškaraca. Æudoredno graðanstvo nije se previše bunilo, u crkvi su okretali glave na drugu stranu, gradskim oèima bilo je svejedno. Valjda su bili obuzeti drugim, važnijim problemima, jer su se po ulicama dogaðali atentati, policijski agenti odvodili su gimnazijalce, pa bi ih sutradan ljudi pronalazili u kakvom prigradskom jarku, s kuršumom u glavi. Komunisti, frankovci, republikanci, novine su bile pune nekih novih rijeèi, novih imena za narodne neprijatelje i objašnjenja tolikih nasilnih smrti. Sto je tada mogla znaèiti jedna bludnica? Prva crna bludnica u povijesti grada Zagreba.

Pepi se nad njom sažalio, kao i nad nesretnim crtaèem Huber-tom Stainbergerom, kao i nad radnicima zenièke željezare, èija su djeca u proljeæe 1915. umirala od difterije i šarlaha. Ali umjesto da svojoj suæuti da neku prikladniju formu, umjesto da Josephini potajice udijeli milostinju, umjesto da se sakrije od ljudi kad èini dobro djelo, on je na sva zvona razglasio da poziva Josephinu Clair da bude njegova

gošæa u hotelu Esplanade, na zabavi koju prireðuje za kuhare, sobarice i dangube sa željeznièkog kolodvora. Ako je time nekoga želio neèemu pouèiti, recimo ljudskosti ili odnosu prema bližnjima svojim, ne samo da nije uspio, nego je uvrijedio cijeli Zagreb. I æudoredne i one druge, one koji nisu ni èuli za Josephinu Clair, kao i one koji su sudjelovali u njezinim bludnim priredbama. Svima je uputio pljusku, a to ne treba raditi ni ako je po pravdi Božjoj, pogotovo ne u gradu u kojem si došljak.

Došao je k meni mjesec dana nakon zabave u èast Josephine Clair. Isprièao je da su ga svi napustili. Najprije oni koje je prve upoznao pri dolasku u Zagreb, gospoda s kazališnih premijera i s popodnevnih kava u Gradskoj kavani, umirovljeni bankari i industrijalci, bivši komitenti zenièke željezare. Odmah za njima glave su okrenuli partneri za preferans, ljudi s kojima se kockao i doèekivao zore u podsljemenskim krèmama. Prvo bi mu tek prigovorili, èuvajuæi na dan-dva privid prijateljstva, a onda ga naprosto ne bi pozdravili. Rijetki su prelazili na drugu stranu ulice, veæina se mimoilazila s Pepijem

164 GLOBIA IN EXCELSIS

srama, u hodu, iseknuti nos u maramicu i neæete primijetiti da vas je èovjek pokušao gledati u oèi. Na kraju su ga poèeli izbjegavati i siromasi koji su bili na zabavi s Josephinom Clair. Shvatili su da èak i njihovoj reputaciji može škoditi to poznanstvo.

Pitao me je što da èini. Rekla sam mu da se vrati Jeli u Zenicu i zaboravi da je ikada bio u Zagrebu. Znao sam da æeš mi to reæi, odgovorio je skoro ljutito. Rekla sam mu da u meni ne gleda služavku Gospodina našeg, pa èak ni jako pobožno biæe. Jest, bila bih sretna da se vrati kuæi, molit æu se da mu Bog prosvijetli pamet i da to uèini, zbog Jele i djece, te zato što je sve drugo veliki grijeh, ali sad mu ne govorim iz tih razloga i s takvim pobudama. Neka se vrati, jer mu u Zagrebu više nema života. Nije ovo Zenica, pa da te u jednome danu svi ispsuju, da za tobom krene jednodnevna hajka, pa ako je preživiš, nastavljaš živjeti kao èovjek. Ovdje nema velikih i teških rijeèi, uliènih grubosti i hajke, nego samo tihi i ustrajni prezir, koji traje doživotno i od kojega nema lijeka. Osjeæat æeš se krivim, a da neæeš znati zašto. Bit æeš najusamljeniji èovjek na svijetu, sve dok ti na kraju ne oduzmu dostojanstvo. Nadaš se da ti èast i dostojanstvo nitko ne može uzeti i da samo Bog može suditi o tvojim grijesima, ali, dragi prijatelju, nisi u pravu. Nakon što Zagrebu uputiš pljusku, Zagreb ti može uzeti sve. Zato se kupi odavde i idi u Zenicu. Baš tako sam mu rekla, ali nije me poslušao. I znala sam da neæe. Pepi se nije mogao vratiti onoj koju je iznevjerio, pa još zato što mu ovdje više nije bilo mjesta. 1 kad je u dvorištu željezare gomilao topovske cijevi koje nikome nisu trebale, i kad je izmišljao blagdane koji æe ljudima pomoæi da zaborave svoju nesreæu, i kad je javno pokazao da je jedna crna bludnica za njega ljudsko biæe, moj Pepi je bio samo dobar èovjek i ništa više. Nije mu išlo u glavu da je uvrijedio Zagreb, da je uvrijedio cijeli jedan grad i da izmeðu života i onoga što u svetim knjigama piše ipak postoji velika razlika. Ili, možda, razlike nema. Ni Isus Krist se nije bolje proveo nakon što je narod pouèavao o bludnicama.

Nakon što je otišao, mislila sam da se više nikada neæemo vidjeti, i bilo mi je teško. Plakala sam, jer je umro prijatelj. Jeli sam napisala da je dolazio, ali da se više neæe vratiti, ni meni, ni njoj. Ostao je sam sa svojom velikom patnjom. Kao i svaki drugi patnik, sam pred licem Gospodinovim. Ja sam u svojoj ljudskoj slabosti vjerovala da je Pepi svoju patnju mogao izbjeæi. Bog nam daje snagu, ali nas ponekad uèini

slabim u razabiranju razloga ljudske patnje. Tako ia. eto. nisam na vriieme sasvim razabrala razloee PeDiieve oatnie Da

165

Tri godine kasnije na vratima samostana pojavio se prosjak u ritama. Cipele je obmotao nekakvom žicom da mu ne otpadnu potplati, bio je polugol, zarastao u kosu i bradu, mršav kao avet i grozno je zaudarao. Nadam se da to nikada niste osjetili, ali beskuænici najprije vonjaju na znoj i mokraæu, pa na izmet, svoj i tuði, da bi na kraju, kada se sasvim izbezume od gladi i zime i kada okopni sve što je u njima ljudsko, poèeli zaudarati na smrt, na životinjske strvine i ljudske leševe. Znam o èemu govorim, jer sam i za prošloga i za ovoga rata prolazila krajevima koje je pregazila vojska, svejedno koja i èija, i tražila preživjele, a nalazila samo mrtve, umorene prije dva ili tri mjeseca.

E, taj je prosjak zaudarao na smrt. Rekla sam mu da prièeka i pošla da mu donesem hrane.

Paulina, ti me se ne sjeæaš!, progovorio je za mnom.

Da, bio je to moj Pepi, gospodin Josef Stubler, bivši upravnik željezare u Zenici, samo glas mu je ostao isti. Htjela sam ga zagrliti, ali se izmakao, bio je obziran, plašio se da æu se zgaditi i povratiti. Toliko je, jadan, smrdio. Okupale smo ga, posule prahom protiv buha i gamadi, sestra Filomena ga je ošišala i obrijala, našle smo mu odjeæu, ali vonj je ostao. Istina, ne onako jak, ali se svejedno morao otvarati prozor u prostoriji u kojoj bi boravio. Lice mu je bilo neprepoznatljivo, bio je to neki nepoznati, izmršavjeli starac, kojem se lubanja jasno ocrtavala ispod tanke, neobièno zategnute kože.

Htjela sam mu prièati o Jeli i djeci, ali bi poèeo mahati rukama, kao da se brani od pèelinjeg roja:

Nemoj, Paulina, za ime Božje!

I, eto, nisam mu o njima govorila. Ništa mu, zapravo, nisam govorila. Sjedila sam u dnu Pepijeve postelje i šutjela. Molila krunicu, uzdisala, držala ga za ruku kada bi u snu zajeèao. Sestre nisu shvaæale zašto smo ga primile k sebi i zašto ne dopuštam da ga se smjesti u ubožnicu. Vjerojatno ni èasna majka Katarina nije shvaæala, ali mi je puštala po volji, jer je vjerovala da èinim neko dobro i bogougodno djelo. Nakon što je u mojoj sobi pronašla slike Hu-berta Stainbergera, mislila je da sam malo luckasta, ali da sam do krajnosti predana služenju Bogu i ljudima. Èak je poèela zazirati da preda mnom pokazuje svoje sitne slabosti. Više nije grintala jer su kuharice loše skuhale pire krumpir ili je od mene sakrivala kako èita romane Augusta Senoe, koje je silno voljela. Naravno, bila je u kri-

\m KTicam cp ravlikrvvalq r\A rlriiCTih cpctarn n«im t-\ri tr*mp crn nicnm

166

gloria in excelsis

167

tovnom životu, mojoj obitelji i zenièkim prijateljima, nikad nisam govorila. Jasno vam je, gospodine Curlin, zašto sam o tome šutjela. Vama sam sve isprièala, jer sutra odlazim, malo je vjerojatno da æu se ikad vratiti, a ne mogu neisprièana otiæi pod zemlju. Bogu se sve kaže, ali mora se reæi i ljudima. Ili barem jednome èovjeku.

Pepi je dva mjeseca živio s nama. Umro je na Èistu srijedu, ugasio se meni na rukama, kao neki djeèak, širom otvorenih oèiju. To jutro dugo smo se gledali u oèi, znao je da odlazi, mirno je primio sveæenika, isusovca Adolfa Križaniæa, a onda smo se opet dugo gledali i gledali, sve dok se u Pepijevim oèima više nisu ogledale moje oèi, nego èisto plavo nebo, negdje iznad Bistrièaka ili iznad Kraljeve Sutjeske. Mirna i blaga smrt, nakon koje je, napokon, nestao i onaj strašni vonj. Rekla sam pateru Adolfu da mi je upravo otišao najbolji prijatelj. On me je zagrlio i ništa nije rekao. A da me nije zagrlio, ja se ne bih rasplakala. Znate po èemu znam da nisam tako dobra Božja službenica? Èešæe plaèem od rudareve žene kojoj muž ne izlazi iz jame. Tako se to u moje vrijeme govorilo u Kaknju.

To bi vam, eto, bila prièa o vašem ujaku. Šteta što niste imali prilike upoznati ga. Bio je drag èovjek. Jedan od rijetkih pravednika, koliko god je grešan bio. Napisala sam to i Jeli, ali ona mi nije odgovorila. Bila se naljutila i nije mi pisala nekoliko mjeseci. Onda se javila, pitala me za zdravlje, rekla kako su djeca i što ima novo u Zenici, ali njega više nije spominjala. Shvatila sam to kao prešutni dogovor izmeðu nas dvije. Pepija više nikada nisam spomenula. Sve dok nije došao gospodin Markan, jedna od dvije osobe koje su bile na Pepijevom sprovodu na Mirogoju, i rekao mi za vas. Drago mi je što ste se pojavili.

A sad vam želim svu sreæu ovoga svijeta i da vas dragi Bog èuva i saèuva, te vas uputi na pravi put. Odluèujte po srcu, a ne po razboru, hoæete li ostati ili æete iæi. Ali upamtite, ako napustite domovinu, povratka vam najvjerojatnije nema. Ako ostanete, uskoro više neæe biti naèina za odlazak. Eto, i sjetite me se s vremena na vrijeme, ne samo u molitvama. Bit æe mi potrebno vaše sjeæanje.

Sarajevo, 2. aprila 1945, 7 sati i 22 minute

Kao kad plane sijeno, pa se plamen do neba digne i nakon nekoliko trenutaka ugasi se sam od sebe. tako se i ovn n nVset minuta

æe drugi èovjek, žedan i glavoboljan pa mu neæe biti do belaja, trojica propalica igraju ajnc, prvu je partiju dobio Dino Vukov, sljedeæu æe izgubiti, i malo pomalo opet jedni drugima postajemo ljudi. Dat æe Bog da se u miru raziðemo, teška su vremena e da bi ih još i sami jedni drugima otežavali. Bolje je i meni da spustim ovu lopatu, da ne pravim budalu od sebe, mogli bi ljudi pomisliti da sam stvarno htio nekoga ubiti pa da se poslije rasprièaju po èaršiji.

Vidje li ti Šimuna Paškvana, jutros ga je pamet sasvim ostavila, prepao se jadnièak britanskoga bombardmana i šta æe nego da logorniku Skorvatzvju glavu lopatom odrubi. Umislio si je da drži sablju u ruci, šta li, a da je logornik Karaðorðe glavom i bradom, pa mu glavu valja rubiti. A ovaj mrtav pijan, noæas se opasno zarakijalo kod Sameka, pa ne zna ni kako se zove i lako bi ga Šimun uvjerio da je Karaðorðe, a ne ustaški logornik. Da ne bi prisebnoga svijeta, krv bi potekla podrumom, pa ti onda objašnjavaj šta je i kako je bilo. Nego, valjalo bi Šimuna odvesti doktorima za glavu, da oni malo ispitaju

šta se to unutra muæka, jer je èovjek, Boga mi moga, jutros sasvim pobudalio. Da Skorvatzv nije pijan zaspao, moglo je po šejtanovoj i ðavoljoj poæi...

Tako æe oni po èaršiji prièati, znam ih dobro. Ali neka govore što im je volja, za svakoga od njih i ja imam ponešto, pa poslije možemo usporeðivati èija je jaèa. Ionako nam ne bi bilo prvi put. Sjeæam se tako onoga dana kada je Mošo Levi generalštabnim vozom, skupa sa ðeneralom Kalafatoviæem i svitom, otputovao iz Sarajeva, bio je èetvrti april, svi su znali da æe poèeti rat, jer nam Hitler neæe oprostiti nevjerstvo, a Bosa Fogl se spušta niz Bjelave s violinom u ruci.

Rekoh, gdje si, bona, pošla s tom tamburom? Tako smo se vazda šalili, ja njezinu violinu nazovem tamburom, a ona meni da æe poslati Zdenka da me istambura jer ne razlikujem violinu od tambure. Zdenko, njezin pokojni muž, bio je profesor muzike, ali i jedan od najljuæih ljudi u Sarajevu. Prcvoljak od tri lakta, manji od svojih uèenika, ali dozlaboga prijek. Jednom ga Husnija Æatiæ, bokserski prvak države, nešto uzrujao, a Zdenko mu veli - de, života ti, sagni se da ti nešto na uho šapnem!, Husnija se sagnu, a Zdenko ga sastavi šakom posred brade. Opružio se šampion koliko je dug i širok, gleda Zdenka odozdo i ne može da vjeruje što mu se dogodilo. E, vala Zdenac, s tobom ne valja belajisat ako te èovjek nije namjerio ubiti. A meni se ne ide na robiju, pa te nešto ne bih ubijao. Ali još jednom

mi rpri rla sp sacrnpm i nriit ru tp šta košta Ha košta Tako ie Hirsniia

168

Gloria in excelsis

169

Rekoh, gdje si, bona, pošla s tom tamburom, a ona æe meni: Idem na probu filharmonije!

Èega, jadna?, iskreno sam se zaèudio, kakva filharmonija kad poèinje rat!

Prekosutra imamo koncert, taèno na sto pedesetu godišnjicu smrti Wolfganga Amadeusa Mozarta.

Jest, velim ja Bosi, ako Švabo veæ sutra ne napadne.

Neæe Hitler na grad u kojem slave Mozarta.

Je li ti to, Boso, stvarno tako misliš? Ako misliš, onda ti nisu svi na broju! Kao da Hitler gleda gdje se šta svira.

Neæe, neæe i neæe, ponavljala je Bosa, pa se, kao, malo i naljutila na mene.

E, vala dobro, onda ja kupujem ulaznicu da èujem tu muziku zbog koje neæe biti rata.

Tako sam primirio razgovor i razišli smo se u dobru. Znao sam da ne može biti onako kako Bosa govori, ali sve me nešto tjera da joj povjerujem, pa nakon posla otiðoh kupiti ulaznicu. Kad tamo, biljeter mi veli da je sve još prije dva dana rasprodano. Pitam ga ima li koju ulaznicu ispod pulta, dobro æu platiti, a on kaže da su i takve rasprodane, ali daleko je prekosutra, možda se netko razboli ili kome umre daidža,

možda se netko posvaða sa ženom. Razlièite su moguænosti, pa neka za svaki sluèaj navratim još koji put, ako se vrati koja ulaznica, obeæava mi da sam prvi na redu.

Umjesto da poðem kuæi, otiðoh na ruèak u krèmu Kod tri vola, pa æu poslije provjeriti je li tko vratio ulaznicu. Jeo sam pastrmke i krumpir salatu, popio pola litre žilavke i sifon sodu, prièao s Avdom konobarom o pèelinjoj kugi koja je pomorila hiljade košnica u Hercegovini, Ciganki Leposavi dao dinar, samo da mi se makne od stola. Sjeæam se svega što sam radio, svakog detalja i rijeèi, svakoga koga sam sreo i svega što sam mislio. Više mi je sjeæanja ostalo od tog i sljedeæeg dana, nego od cijeloga života. Nakon što mi je Bosa Fogl rekla da neæe biti rata jer filharmonija drži koncert povodom sto pedeset godina smrti VVblfganga Amadeusa Mozarta, poèeo sam sve pamtiti. Poslije sam razmišljao zašto je tako bilo i zašto je dragi Bog htio da mi život stane u ta dva dana. Nisam se domislio razlogu, ali nekako znam da æe mi, prije nego što umrem, On odgovoriti.

Poslije ruèka opet sam otišao do Narodnog pozorišta. Ni jedna karta nije vraæena, ali mi je biljeter rekao da malo poprièekam, jer

kojem je umro daidža iz Živinica pa hitno mora na dženazu. Ili neki koji vraæa ulaznice jer ga je hitno pozvalo u Beograd da izvidi državne rezerve kukuruza. Samo ljude treba sekundu-dvije ostaviti u neizvjesnosti i veæ izmišljaju svakojake laži. Da ih je bilo sve zapisati, mogla se od toga naèiniti dobra knjiga. Ali i bez toga se isplatilo, jer je svaki sretan kad mu ponudiš upola manju cijenu od one koju je platio za ulaznice, mudrovao je biljeter, pa bi mi dotoèio rakiju, zadovoljan što je dobio društvo, a usput je nekoga i prevario. Naime, dobro je znao da ovoga puta nitko neæe vraæati ulaznice. Ne zato što je svirala filharmonija, niti zato što bi ljudima Mozart bio toliko drag, nego zato što su znali da posljednji put prije rata idu u pozorište.

Tako sam upoznao Peru Filipoviæa, bilj etera rodom iz Vareša, koji je od rudarske sirotinje pobjegao u grad i sagradio kuæu kupujuæi u pola cijene vraæene ulaznice. Bio je varalica, pa je tako i mene prevario mameæi me da mu pravim društvo, ali od njega nitko nije imao štete. Jedni su bili sretni što im hoæe primiti natrag kupljene karte, a drugi su bili još sretniji jer bi kod njega bilo karata i nakon što su sva mjesta bila rasprodana.

Dva sata kasnije, nakon sedme rakije, rekao sam mu da moram kuæi, a on neka se drži obeæanja i neka mi saèuva prvu vraæenu ulaznicu. Èašæu se zakleo da æe biti tako i nikako drukèije, a ne može se živim èudom naèuditi zašto veæ nije vraæeno barem petnaest ulaznica, pa se tako i rastasmo.

Išao sam niz Kuloviæevu, zemlja mi se ljuljala pod nogama, zgrade su treperile kao da su od papira, a ja sam znao da æe nas Hitler napasti ako netko ne vrati kupljenu ulaznicu. Ako je barem jedan èovjek vrati, tada neæe biti rata. Popio sam više nego što je trebalo, a èovjeku u pijanstvu svašta padne na pamet, ali ovo moje kao da nije bilo od pijanstva. Bilo je tako jasno, da jasnije biti ne može, kako je jedna ulaznica za filharmoniju dovoljna da se ne zarati. Da sam bio potpuno trijezan, te bih veèeri isto mislio.

Sutra nisam ni išao na posao, nego sam ranim jutrom došao pred pozorište i èekao Peru Filipoviæa. Došao je oko deset i iznenadio se što me vidi. Sjeli smo kod njega, on je skuhao kafu, a ja sam mu tada

rekao da ta ulaznica nije neka obièna ulaznica, nego da æe ona, na ovakav ili onakav naèin, odrediti naše živote.

I tako, veliš, Hitler æe se predomisliti ako ti nabavimo kartu?

Jest, sasvim je mimo pameti, ali je upravo tako.

Mimo pameti, to si dobro rekao!

170

Gloria in excelsis

Ama, bolan, ne smijem se tebi. Nego onako, smijem se strahu. Mome strahu? Ali ja ti se, Pero, rata baš nešto i ne plašim. Jah, eto vidim. Veliš, ako ti èuješ Mozarta, neæe biti rata? Sigurno je tako.

E, pa znaš šta! Ili si se ti usro od straha ili me hoæeš prevariti. Ali nemaš me šta varati. Nije vraæena nijedna ulaznica, a prva koja dode tvoja je.

Tog petog aprila 1941. jedanaest puta sam navraæao biljeteru Peri Filipoviæu, a on mi je stalno govorio da još nitko nije vratio kartu. I neka se strpim, prva æe biti moja. Lunjao sam po gradu, nisam ni svraæao kuæi, niti sam išao na ruèak, ali sam se pomolio i u katedrali i kod Svetog Ante. Molio sam se za tu jednu ulaznicu, a znao sam da od nje neæe ništa biti. Ljudi znaju da posljednji put idu u pozorište, pa ne vraæaju ulaznice. Da im netko može šapnut, da im Gospodin to u pamet da, kako neæe biti rata ako jedan jedini vrati kupljenu kartu, sve bi bilo drukèije.

Zadnji put sam došao pred biljetarnicu kad Pere više nije bilo. Prošlo je jedanaest, grad je bio pust, nigdje žive duše, a ja idem kuæi, uvjeren da sam pokušao sve što je bilo do mene. Odnekud je zamiri-sao behar, iza prizemnih prozora èulo se hrkanje. Kod pravog hrkanja nikad nisi siguran je li muško ili žensko. Èuo se huk lokomotive koja kreæe s Bistrika prema Praèi i Ustipraèi, jasno su se èuli potoci koji se s okolnih brda spuštaju prema Miljacki.

U zoru me je probudilo prvo bombardiranje Sarajeva i zakašnjelo tuljenje sirene.

Nekoliko dana kasnije na ulici sam sreo Peru Filipoviæa. Bio je sav utuèen. Pala je bomba posred njegove kuæe, tako da se više i ne poznaje mjesto na kojem je stajala. Samo golema duboka rupa. Sreæom, svi su bili u skloništu. Vrag odnio kuæu, neka je živa glava na ramenima! Sad mu ostaje da uprti ženu i djecu, pa put pod noge, i u Vareš. Nazad u svoju sirotinju.

Ali i to bi se, veli Pero, nekako izduralo, samo ima još nešto!

Šta još može biti ako kuæe nema, a svi ste živi?

To što mi se èini da nije sluèajno pogoðena.

Jok, nego se Švabo namjerio baš na kuæu Pere biljetera.

Kismet! Nije Švabo, nego je kismet. Tako bi to ljudi rekli. Ništa od filharmonije i Mozarta. Ništa od tvoje ulaznice.

Dobro, i šta ti tu možeš!

Ovako, Šimune, sad æu ti reæi svoju muku, a ti misli šta ti je

171

onu svoju prièu da neæe biti rata ako ti nabavim ulaznicu. I još sam mislio da nisi jako pametan što mi je prièaš. Mogao si nešto bolje izmisliti. Pa kad mi je dirigent Danon donio dvije karte, jer neka njegova rodbina iz Travnika neæe doæi, mislio sam bi li ti saèuvao jednu. Ali, eto, nisam ti je dao, da ne pomisliš da si me prevario. Nisam je ni drugome dao, da ne ispadne da sam ja tebe prevario, nego sam je saèuvao i sve vrijeme bila mi je u džepu. Uzmi je sad, onako za uspomenu. I jebala te prièa da neæe biti rata ako ti saèuvam ulaznicu. Mislit æu o tome dok sam živ.

Tako sam se rastao od Pere Filipoviæa, on se vratio u Vareš i tko zna je li još živ, ali ako jest, sigurno se i dalje ždere jer misli da mu je kuæa pogoðena zato što mi nije dao ulaznicu. Ima dana kada se samome sebi èudim kako mi je, pijanome, na um palo da neæe biti rata ako odem na koncert povodom sto pedesete godišnjice smrti Wolfganga Amadeusa Mozarta, a ima dana kada opet vjerujem da je to istina.

Ali ne bih se jutros sjetio Pere Filipoviæa da mi nije Bose Fogl. Sparušila se u uglu i šuti. Ne sjeæam se kad je zadnji put rijeè progovorila. Nije nijednom nakon što je upitah, onako od šale, gdje joj je sin Neven, a ona reèe - u Zagrebu, na graðevini! Svi su znali da Neven nije na graðevini, nego je u šumi, otišao je veæ èetrdeset prve, tada na roditeljsku sramotu, a danas, Boga mi, skoro i na èast. Bosa šuti i èeka, pa tako skoro veæ i tri godine. Misli da æe ga živa doèekati i da šutnjom život otkupljuje. U ove èetiri ratne ostarila je barem trideset ljudskih godina. Èetvrtoga aprila 1941, dok se s violinom pod rukom spuštala niz Bjelave, bila je mlada i èusta, jedna od zadnjih ušèuvanih ljepotica iz vremena Franje Josipa, a danas je starica u crnini. Prije bi se reklo da je provela život u Sarajevskom polju, uz dvije krave i muža radnika u tvornici žice, nego da je svirala violinu u filharmoniji, a ferije provodila u Beèu. Ali nije Bosa propala, nego se ranom starošæu i crninom sakriva od onih koji bi je mogli prepoznati. Svapski plavi anðeo maskirao se u ofucanu crnu vranu, partizansku pticu zloslutnicu. I vjeruje da joj nitko ništa ne može.

A evo kakva je bila, pa neka ljudi cijene i procjenjuju, a pravedni Bog neka sudi. U proljeæe 1937. u Sarajevo je došao Flori-an Ebner, slavni berlinski dirigent, da s orkestrom Opere postavi i uvježba glazbeni komad Prorok iz Bavreutha. Pozvala ga je i platila Njemaèka narodna zajednica u vjeri da æe sarajevskog Proroka iz Bavreutha sljedeæe Rodine, kada se bude slavila godišnjica roðenja

172

gloria in excelsis

tio posla, ali ono što bi jednog tjedna napravio, sljedeæeg bi mu se raspalo, jer mu se stalno osipao orkestar. U ponedjeljak vazda netko ne bi došao na probu, tražilo bi ga se po gradu, ali violonèelist,

timpanist ili klarinetist kao da je u zemlju propao. Tek bi se kasnije saznavalo da je otišao u Zagreb i više se ne misli vraæati, da mu je dojadilo sviranje pa se povukao u brvnaru na Jahorini, gdje se druži s vukovima, sakuplja gljive i noæu razgovara s Bogom ili da je nestao skupa sa skupim klarinetom, a žandarmerija ga uzalud na sve strane traži, jer je, prièa se, veæ stigao do Buenos Airesa. I onda bi Ebner na sve strane morao tražiti novog klarinetista, a iz Berlina naruèivati skupi instrument, koji bi platio iz vlastitog džepa, jer tamo nisu imali povjerenja ni u samu moguænost da se u Sarajevu, u sjeni minareta, odigra Prorok iz Bavreutha i nisu bili spremni potpomagati Ebnerove ekstravagancije.

Nakon što je jednoga ponedjeljka nestao i stari Muharem Ka-dribegoviæ, koji je umiruæem caru i kralju u Beèu svirao Franza Lis-zta, Florian Ebner je u Pozorišnoj kafani zaplakao od muke. Ne zna se tko ga je sve tješio uz vino i rakiju tog i sljedeæa tri dana, ali se pamti da ga je najviše tješila violinistica Bosa Fogl. Pred njezinim utjehama Florian se penjao na ogradu mosta, s ozbiljnim namjerama da skaèe u plitku rijeku i vjerojatno slomije nogu, vikao je u èast trebeviæke vile, da ga se èulo sve do Višegradske kapije, kliznuo je pred Bosu, kao zvijezda niz crno nebo Sarajeva, zagrlio je oko koljena i rekao da ga samo ona može spasiti.

Umorni ste, maestro, s mirom je odgovarala na tu javnu sablazan, idite spavati i neka vam za ujutro spreme kiselu èorbu s bami-jom. Samo se vi odmorite, sve drugo æe biti dobro.

I dok se Florian Ebner trijeznio, Bosa je svome mužu Zden-ku Foglu, profesoru muzike i najprgavijem èovjeku u gradu, dala da bira: ili æe svirati glasovir u Proroku iz Bavreutha i tako jednoga genija spasiti od duševnog sloma, ili æe ona poæi za genijem u Bayre-uth i Zdenko je više neæe vidjeti. On je na to bosom nogom razbio staklena vrata - samo ti udaraj nogom, ali ruke èuvaj, trebat æe ti za sviranje! - gazio je po srèi i sklopljenim je rukama, kao dragoga Boga, preklinjao da mu prizna je li je taj Nijemac veæ ljubio i obljubio.

Danas ne govorimo o tome, odgovorila mu je, nego o Proroku iz Bavreutha. Odluèi hoæeš li svirati, da ja mogu odluèiti trebam li spremati kufere.

Molio ju je da to ne traži od njega, pratio ie po stanu, pa ie za

173

vide kako Bosa Zdenca utjeruje u suru. Došla je pred njih da odigra predstavu po kojoj æe je grad pamtiti. Iako je veæ bila prešla èetrdesetu, Bosa je tog dana bila u životnome cvatu, onakva kakva nikada ranije nije bila, niti æe ikada biti, i umjesto da sakriva svoju sramotu, odluèila ju je sasvim razotkriti, jer nièega veæeg i ljepšeg nije imala. Izmicala se pred njegovim zagrljajima, ponavljala mu neka bira hoæe li svirati ili æe je izgubiti, ali neka sad pazi na šake, neka ne razmahuje rukama i ne lomi prste, jer æe mu jedino prsti trebati za ono što je njoj dužan napraviti. Za Zdenkom su ostajali krvavi tragovi po avlij-skoj kaldrmi, sitne djeèje stope, manje od muškoga dlana, ali ti se od njih ledila krv u žilama.

Nièega se Zdenko Fogl nije plašio, iako je bio manji i izgledao je krhkije od veæine svojih uèenika, ali je imao silan strah od sviranja pred publikom. Zato je i završio kao školski nastavnik, umjesto da postigne svjetsku pijanistièku karijeru, kako su predviðali u Salzburgu i Zagrebu. Onih nekoliko ispita koje je kao

student morao polagati pred publikom, Fogl je maestralno odsvirao. Uzdasi divljenja stizali su i do Sarajeva, pa se prièalo da se u ovome dijelu carevine nije rodio veæi muzièar od Zdenca, ali džaba mu kada se svaki put upisa od straha. Dok je pred Zagrepèanima, na jedinome svom javnom koncertu, svirao Mozarta, crna mu se mrlja spuštala niz nogavicu, da bi tanki mlaz mokraæe potvrdio ono u što su sumnjali prvi redovi. Æuli su se uzdasi zaprepaštenja, a poslije se po foajeu pripovedalo kak je šteta kaj bosanski genije ne mre svirati ak ne uèini ono! Jesu li ga samo žalili ili su zlurado uživali u Zdenkovoj nesreæi, to se nikada nije znalo.

Bosa mu je na avliji pred ljudima rekla da æe mu, ako treba, ona sašiti pelenu za koncert, pa ako njoj nije nezgodno što ima muža koji od straha piša u gaæe, zašto bi se on toga sramio.

Tako se sutradan Zdenko Fogl pojavio na probi Proroka iz Bavreutha. Kad ga je èuo, maesto Florian nije mogao sakriti svoje divljenje:

Tako dobro svirao je samo jedan Židov po imenu Arthur! U cijelom velikom njemaèkom reichu danas nema takvoga pijanista! Bravo, genije, bravo!

Uzvicima je prekidao probu Florian Ebner, tapšao rukama kao dijete u kolijevci i hvatao Zdenka za rame kao brata, ili kao ljubavnika, a on je samo škrgutao zubima, tako da je i taj škrgut postao dio Proroka iz Bavreutha. Nekoliko dana trajala je Ebnerova euforija, a

Onda ip nnpr došao nonpdipliak kado ep na nrnhi nisu nniavila rtpto-

174

Gloria im excelsis

zamjena, ali veæ tada Zdenku je bilo jasno da se nema èega plašiti, jer Prorok iz Bavreutha nikada neæe biti izveden pred publikom. Jedini je on, navodno, znao zašto nestaju svi ti ljudi. Smirio se i èekao da cijela stvar doðe kraju.

A došla je dva mjeseca kasnije, kada je maestro Florian Ebner izišao pred orkestar, ili pred ono što je od orkestra ostalo, i rekao da mu se svi oni gade, osim gospodina Fogla i njegove lijepe dame, i da shvaæa koliko su bili u pravu njegovi berlinski kolege kada su mu govorili da ne baca bisere pred svinje pa Proroka iz Bavreutha postavlja tamo gdje su 1914. ubili princa i njegovu trudnu ženu.

Ma, je li on to nas nazvao krmcima?, šapatom je Husnija Kur-toviæ, majstor od reflektora, upitao Zdenka.

Jest, moj Huso, jest. Vas je nazvao ober-krmcima, a meni je povalio ženu.

Uostalom, završio je Florian Ebner, Sarajevo je za mene prenisko mjesto. Ovaj grad me više neæe vidjeti!

Otišao je tako i svi bi bili sretni da je održao obeæanje i nikada se nevratio, ali slagao nam je maestro Ebner. U zimu 1942. stigao je u Sarajevo Židov Hirschl, pouèna komedija o jednom lihvaru. Igrao je svakoga dana od jedanaest, tri, pet i sedam, a kako je u krèmama i birtijama bilo kao u ledari, a Oficirski

je dom bio jedna od rijetkih zagrijanih prostorija, išlo se na Židova Hirschla i po desetak puta. Glumci s maskama igrali su na njemaèkom, a jedan je vojnik stajao sa strane i prevodio što jedni drugima govore. Slabo je govorio naš jezik, pa je ono što je on govorio znalo biti smješnije i od Zidova Hirschla i njegovog prijatelja Izraela, koji su se trudili da ukradu iglu lijepoj švelji Gudrun i prodaju je u staro željezo. Prvo su izigravali siromahe i nagovarali Gudrun da im da iglu kao milostinju, onda su glumili krojaèe koji æe Gudrun, ako im posudi iglu, nauèiti kako se šiva, pa su izigravali èarobnjake koji mogu pozlatiti iglu, a ona je samo šila i šutjela da prehrani tri sestre i bolesnoga oca. Na kraju je Gudrun zaspala od umora, pa su Hirschl i Izrael ukrali njezinu iglu, ali tada se pojavi mladi Sigfried, hvata tate i vodi ih k usnuloj Gudrun. Ona se budi, a Sigfried joj tada govori o tome kakvi su Zidovi. Ona ga sluša i zaljubljuje se u njega. Dok gestapovci odvode Hirschla i Izraela, na drugoj strani pozornice traje vjenèanje. Predstava se završava tako što Hirschl i Izrael pretvoreni u magarce vuku svadbenu koèiju.

f T tr\i macVararli *NiCTTriprla ip ionn P1r\riat-i PKnpr On ip komnrl

175

koji je na licu imao masku zbog koje je èaršija i pohrlila na predstavu. Naime, Židov Hirschl bio je pljunuti Zdenko Fogl. Ljudima je to bilo smiješno i sve se govorkalo kako æe Zdenac jednom doæi na predstavu i zamoliti Florijana da se sagne da mu razbije glavu. To se, naravno, nije dogodilo. Židov Hirschl igrao je sve do proljeæa, a ja sam hvalio veliku njemaèku vojnu silu što nas je spasila zime i pošteno nas nasmijala. A i laknulo mi je kada sam prvi puta vidio Hirschla i Izraela, jer su mi na um pali Puba Levi i stara Palomba i to kako su mojoj Stefaniji otrovali Gabrijela. Ako æemo pravo, predstava je zapravo govorila o tome. Barem meni. Drugima je govorila nešto drugo, ali nije èudo da je Židov Hirschl obišao pola Europe. Svatko valjda ima svoga Pubu Levija.

Ne znam zašto se Florian Ebner osveæivao Zvonku i što se, zapravo, dogodilo izmeðu njega i Bose. Ali u zimu 1942. za Fogle je to bila veæ jako davna prošlost. Naime, samo nekoliko dana nakon što je propao Prorok iz Bavreutha dogodilo se nešto strašno. Rano ujutro žandari su provalili vrata i naoèigled roditelja izvukli Nevena iz postelje, na licu mjesta ga iskundaèili i slomili mu noge da ne može bježati, te ga odveli sa sobom. Tada je i Zdenko dobio svoje, jer je pokušao zaštititi sina jedinca, pa je dvije sedmice ležao u bolnici polomljenih rebara, a Bosa se tako raspametila, krièala je i psovala premijera Stojadinoviæa i svu mu familiju da je komšiluk mislio kako se nikad neæe sebi vratiti. Ali brzo se sabrala, pa je danima išla od vrata do vrata, od gradske uprave do policije, od nadbiskupskog ordinarijata do bistrièkih fratara, raspitivala se za Nevena i molila ljude da joj pomognu da ga se oslobodi. Jedni joj nisu mogli pomoæi, a drugi vjerojatno nisu htjeli. Elem, Neven Fogl osuðen je na pet godina robije u Mitrovici, jer je agitirao u tvornici èilima i nagovarao radnice na štrajk. Daleko je bio dogurao, a nije prošla ni godina kako je maturirao.

I šta æe onda nesretni roditelji nego narodu objašnjavati da njihov sin nije komunist. A ljude ili nije bila briga je li Neven komunist ili su jedva doèekali da Bosu i Zdenka skinu s grbaèe. Nju zato što je bila lijepa i što je nosala okolo svoju ljepotu i izazivala pošten svijet, a njega zato što im je veæ navrh glave bilo Zdenkovog poganog karaktera. Biva, ona æe se od majèinske muke malo proružnjati, a on æe napokon

uvuæi rogove. Tako je nekako i bilo. Oboje su poèeli moliti i kumiti, umjesto da prijete i išæu, što je veæ bilo dosta da ih se gleda

176

gloria in excelsis

177

meraèila da bude za Hitlera. Èinilo se da je opet mimo svijeta i da se poèinje kofrèiti i vraæati u staru formu, pa i zaboravljati sina na robiji. Ali nije bilo to. Osjetila je da æe Hitler osvojiti svijet, da je najjaèi i da æe se jedino njegova rijeè uzimati u obzir, pa je htjela biti prva koja æe ga hvaliti, a to æe joj se, mislila je, raèunati kad Nevena bude trebalo osloboditi iz zatvora. Govorio sam joj tad - nemoj, bona, šuti i ne izazivaj, napit æe ti se èaršija krvi! Gledala me je zaèuðeno i nije razumjela. A pogotovo šuti pred Zidovima. Vidiš kako oni šute i misle svoje, pa nemoj da proplaèeš i ti, i onaj tvoj nesretni sin, zbog onoga što æe Zidovi smisliti.

Mislim da me je i poslušala. A onda mi je èetvrtoga aprila 1941, dok se spuštala niz Bjelave, rekla da neæe Hitler na grad u kojem filharmonija sprema koncert povodom sto pedeset godina smrti Wolfganga Amadeusa Mozarta. Pa i ne bi, samo da mi je biljeter Pero Filipoviæ dao ulaznicu!

Eto, tako je to bilo s Bosom Fogl. A sad ta stara zmija gleda u pod, nijednom ne diže pogleda i neæe ga diæi sve dok ne izaðemo iz skloništa, pa kada se sutra sretnemo na ulici, pravit æe se da me ne vidi. Da je pravde, ono što ja znam o njoj pred svakom bi vlašæu i svakom državom bilo teže od onoga što ona zna o meni. Ali znam da neæe tako biti uðu li partizani i Englezi u grad. Ima Bosa svoga sina, svoju moru, pogubu i nadu. Zbog njega je u èetiri ratne ostarila trideset ljudskih godina, pa je više nikada neæu gledati onakvu kakvu sam je gledao prije rata. A gledao sam je, vala, kao nijednu u svome životu. Moja Stefanija nije bila lijepa. Nije bila od ljepote, nego je bila od dobrote, ali joj Bog ne dade da ima djece. Šteta, jer se djeca, kako ja to vidim, prave od dobrote. Bosa je svoga rodila i sad ga èeka. Svaki put kada smo u skloništu, pogotovo kada je logornik Skorvatzv tu, ona otkupljuje svoj život da bi ga Nevenu predala. Zmija zna èemu joj život služi, a nema u njoj straha baš nimalo. Ja više ne znam èemu meni moj život služi, osim da strahujem šta æe sutra biti. Ili šta æe biti kada se Skorvatzv probudi. Hoæe li se probuditi mamuran i žedan, pa zaboraviti sve što mu je pijanom bilo na pameti ili je i njemu dozlogrdilo kao i meni, pa æe rješavati sve zaostatke na poslu. A ja sam mu, eto, prvi zaostatak.

Zdenka Fogla su u augustu 1943. našli mrtvoga u koritu Mi-ljacke. Vele da se utopio, a nije bilo vode ni za gutljaj. Pokopali smo ga na koševskome groblju, a don Mihovil ga je ispratio kao velikoga

(TrpcT-iit-a MiL-orlo nicam èim An c\rpèpr»it~ tatm crmmri n r*r\Vnir»ilni np

Šta mu bi?, upitao sam šnajdera Julu.

Ništa, veli Julo, samo ga je Zdenko jednom uhvatio za nos u prolazu, pa ga upitao šta ono na misama govori o njegovome sinu.

Eto, tako je don Mihovil iskoristio prvu priliku u kojoj je bio jaèi od Zdenka. E, nesretni naš Zdenac, ubogi popišanko, bolje bi mu bilo da se u životu uhvatio onoga èega se jedinog plašio, pa da je kao èovjek poživio u strahu, nego ovako, bio je hrabriji od svih, tukao je boksaèke prvake, a svi mu se i mrtvome smiju zbog onoga jednog straha.

Daj, Bože, da i ovo jutro jednom proðe.

Kreševo, oktobar 1766.

Stiže jesen, ruj pade po brdima, dobra je bila godina, i nema straha da æe u zimu hrane usfaliti. Samo valja iscijepati dosta drva, a barem u tome ne treba narod pouèavati, nego znaju i sami. Veæ dugo ništa ne zapisah, jer nikakvih promjena nema koje bi bile važne onome koji æe èitati i èitanjem se poduèiti kako da postupa u sluèaju požara i svega drugog što uz požar slijedi. A nekakva je poduka i to ako sazna da mjeseci u knjigama prolaze brzo, pa se od jedne do druge godine bez pola muke preðe. Okreneš list, i veæ je novo godišnje doba, kao da ljudske patnje i nesreæe nije ni bilo.

Meni je potkraj ljeta umro roðeni brat Mato. Bio je kapelan u Posušju, a ja sam ga odgojio i pouèio te primio u sveti red. U vrijeme studija u Napulju spopade ga groznica, koja ga je potom godinama držala, pa nam se vrati kao sušièavac. Znali smo da neæe dugo, tako da mu nisu bili namjenjivani teži poslovi niti ga se slalo na putovanja. Sjedio je u Posušju, narodu propovijedao, ne bi se više niti do Bosne otputio, a najveæa bi mu radost bila kada mu se s puta donese nova knjiga. Tako da je ušlo u obièaj da svaki redovnik i laik, viðeniji trgovac i putnik, na povratku iz Španjolske, Venecije i Padove, u Posušje svrati i Mati preda knjigu. Tog su se obièaja držali i sarajevski trgovci Kadribegoviæi, kao i rabin Šalom Montiljo, koji je mome bratu iz Svete zemlje na dar donio skupocjeni molitvenik i istoriju Arapa, pisanu rukom dominikanskoga redovnika, koja bješe teža od vreæe brašna. Zahvalnost ljudska pozlati sve èega se sjeti! Mato bi se prekrstio nad svakom novom knjigom, te bi prije èitanja uputio mo-

178

Gloria in excelsis

Njegova smrt ne bi mi teško pala, jer je odavno bila upisana i pravo je èudo da je i ovoliko živio, a svi æemo tamo poæi, samo pra-znijih glava i s manje proèitanih knjiga, ali za njime živa ostade nesretna naša mater. Izgubila je štap starosti, jer Mato još nije ni tridesetu navršio. Na dan kada je stigla vijest o njegovoj smrti, u Kreševu je, nakon više tjedana suše, pala prva rosa. Radovali smo se toj rosi, jer da je prošlo još sedam dana bez rose, presušila bi sva ljetina, otpao bi plod i u prah bi pošao korijen u zemlji, te bi imali gladnu godinu, u kojoj jedna smrt sustiže drugu, i manje bi se toga upamtilo. Gospodin je sebi uzeo moga roðenog brata Matu, da umjesto njega pošalje rosu. Taman i da mi nije bio brat, rekao bih isto: bio je vrijedan nebeskoga dara. Bog neka mi ovu rijeè oprosti.

Oko dozvola za izgradnju crkve i samostana i dalje nikakvih novosti. Osim što se u pamet dadosmo i ne vjerujemo onima koji s ponudama dolaze, jer nakon što nas travnièki aga Šerifiæ prevari za petnaest kesa zlatnika, obeæavajuæi da æe donijeti ferman iz Stambola, pa nam tako razreza poštenu globu na glupost, od koje se još nismo sasvim oporavili, ne bi bilo dobro da nam se takva stvar ponovi. Ionako se

svijet veæ pomalo navikava da u Bosni ostadoše dva manastira, a ako ta navika i do Rima stigne, mogla bi i zakonom postati, i džaba nam onda ahdnama, milost sultana Mehmeda El Fa-tiha, džaba nam što je brat Anðeo pred njega kleknuo i tražio ono što Turèin po sili svojoj i nevjeri nije morao dati, džaba nam ono èemu je i u knjigama mjesto, ako kreševskome samostanu presudiše pokojna braæa koja su u æelijama pušila duhan.

A otkada se proèulo za našu nevolju, kao i za uspjelu prevaru age Šerifiæa, poèeše sa svih strana stizati svakakvi ljudi, s ponudama da nam ferman sreðuju. Svakoga lijepo ugostimo, sa svakim razgovor zapodjenemo, i svakome isto govorimo: da je beskrajno naše sirotinj-stvo i teško nam je za život naprositi, a kamoli da bi nam za ferman preteklo. Nego èekamo bolja vremena, kad carevini neæe stizati prijetnje s ledenijeh ruskijeh strana, te æe procvasti sve bašèe svijetloga sultana, pa æe, ako Bog da, i za nas preteæi koji cvijet. Biva, vi mislite da æe vam padišah iz svoje blagajne graditi crkvu i manastir?, èudi se bratstvo age Šerifiæa, a mi potvrdno klimamo glavama, svaki u isto vrijeme, pa se veæ po Bosni prièa da su kreševski fratri kao djeca, naivni i budalasti, tuga ih je vidjeti takve, a teško je ne nasmijati se kad èuješ šta govore. Od takvoga glasa nema velike štete, a korist je ta što silom od nas ne traže ono što na nrevani ne mora dohiti

179

tko je na te strane putovao, samo kad bi išao preko mora, pa me je zanimalo od njega svježe vijesti èuti. Oni koji èešæe idu, o Dubrovniku i Dalmaciji ništa mi ne znaju reæi, jer više nemaju oèi da vide i uši da èuju i ne razumiju onoga koji ih toliko pita. A ja pitam jer sam Dubrovnika željan, pošto u tome gradu nauèavah filozofiju prije nego se u Bosnu za stalno vratih, i ostade mi u miloj uspomeni. Najviše po ljudima, kojih je bilo i dobrih i zlih, ali sa svih strana i od svih jezika i govora, pa meðu njima nauèih, više nego u Napulju, Rimu i Padovi, kakvih nas je sve Bog stvorio.

Pa onda evo kako je fra Agaton o svome putovanju govorio. Granicu su, kaže, ispod Imotskog lako prešli. Niko ih nije zaustavljao, niti upitao kamo su pošli, ni njega, a ni dvojicu sarajevskih trgovaca, po vjeri kršæana a po svemu drugom lakomislenih veseljaka koji stalno gledaše gdje bi šta pojeli i popili. Brat Agaton ih je neprestano upozoravao na moguæe pogibelji, a oni su njega nutkali jelom i pilom, te im je tako u veselju prošao put do Zaostroga. Ali u Zaostrog kada su došli, u manastir koji je još nedavno bio u redodržavi Bosne Srebrene, prvo ih braæa fratri za zdravlje upitaše. Samo ne onako ljudski, kao kad se dvojica nepoznatih na drumu sretnu te se za zdravlje upitaju da svaki siguran bude kako onaj drugi neæe handžara potezati, nego ih upitaše baš kao da su namjerili u karantenu da ih vode. Agaton se zaèudio, jer takvih fratara odavno nije vidio, i nije ni znao da se s druge strane mora Jadranskoga raširio obièaj da se svakoga Bosanca, naroèito fratra, za kugu i lepru sumnjièi, a dvojica Sarajlija sve okrenuše na šalu, poèeše kihati i kašljati i govoriti Zaostrožanima da su baš nešto kaharli i da ih od sinoæ groznica hvata. Braæa se uplašiše, te im zatvoriše vrata manastira, tako da su sva trojica zanoæili na kamenu ispred crkve. Sreæom, dobacili su im komad kruha, više kao tursku sadaku, jer da nije sadaka, dali bi im još sira i slanine. Dok su trgovci spavali, brat Agaton je sjedio na obali, pušio duhan, molio krunicu, duboko disao, sve htijuæi dušu svoju naravnati kao sat, pa da bude onakva kakva je u Kreševu i da èistoga oka gleda u morsku puèinu, divi se tom Božjem djelu i ispuni srce i misli prizorima koji æe mu valjati za duge i sive bosanske zime. Ali niti je duša sat, niti je Agaton Bog zna kakav sajdžija, te je gledao more a da ga nije

vidio, slušao cvrèke a da ih nije èuo, nego je samo mislo o braæi fratrima, i šta ih je navelo da postanu takvi. E, Bože dragi, kako smo samo daleki

IPrlni rlniaimol Tol^r* iL» L-o^o/^ *-»o ct-/~\ co»-r\ rrn i-\r^\s /-\f-i i-\ /Art nicinA

180

gloria in excelsis

nepoznatima. Nisam govorio istinu, ali pomislih da æe mu od mojih rijeèi biti lakše.

Izjutra se više nisu ni javljali fratrima, nego su od nekog Joze Matutinoviæa unajmili barku. On pristade da plovi do sela Trpanj, u državi dubrovaèkoj, za dukat i misu. Veli da mu je pokojna baba rodom iz Fojnice, i da ga je ona podigla pošto mu otac i majka rano pomriješe, te da bi za nju htio misu za pokoj duše. Agaton mu to obeæa, a ribar Jozo se još više obveseli kad mu on reèe da može, ako mu je veæ do toga, otiæi u Fojnicu, pa tamo, a ne u Kreševu, slaviti misu za pokojnu sestru našu Anðu Graciæ. Èim to èu, Jozo ne htjede ni onaj jedan dukat uzeti.

Dok su plovili prema Trpnju, a dvojica trgovaca sve jednako jeli i pili, fra Agaton je pošao pouèavati Jozu da mu ovako pogoðen posao i nije jako pametan te da je ono što ga vodi praznovjerica, a ne vjera, jer je svejedno hoæe li misa za pokoj Fojnièanke biti u Fojnici ili na sasvim drugom kraju svijeta. Jozo ga je slušao, i ništa nije odgovarao, pa ni kad je Agaton ušao u teološke rasprave, koje ni njemu samom nisu baš sasvim jasne, da bi mu na kraju, kada se veæ vidjela obala, kazao da nije i ne može biti svejedno gdje æe se govoriti misa za pokoj njegove pokojne babe. Ono što je svejedno Bogu, to uvijek nije svejedno ljudima. Pa iako o Njemu ne znam koliko ti, vjerujem da ga ljutiti neæe i da ne èinim grijeh što ovo meni nije svejedno. Tako je Jozo Matutinoviæ kazao bratu Agatonu, na šta mu ovaj dva dukata dade. Ribar najprije nije htio uzeti, ali onda mu Agaton reèe da tim dukatima ne plaæa put, nego plaæa njegove rijeèi. Tako se ra-stadoše, a dragi Bog æe dati da se ponovo sretnu. Ne bi valjalo da se više ne sretnu oni koji se prepoznaju.

U Trpnju ih, kakav i jest dubrovaèki zakon, upitaše za karantenu. Agaton hitro šlaga da su u karanteni veæ bili, ali u meðuvremenu doživješe brodolom pa, kako je mala prilika da su od riba primili kugu, neka ih puštaju dalje. Laž upali, a Sarajlije se zaèudiše fratru i njegovoj okretnosti te su nakon toga na Agatona gledali kao na sebi ravnoga u pasjalucima, sitnim prevarama i šalama. A našega brata, rodom i karakterom Turèina iz Turske, najprije tako možeš sebi pridobiti, jer se tada pretvara u harambašu, spremnog na svakojake djetinjarije, samo da nasmije sebe i druge. Bude li njega sveti Petar ispovijedao, u èudu æe ostati, jer u Agatona nema odraslih grijeha, a djeèjih ima za tri èaršije pune maksumèadi.

Tako stieoše u dubrovaèki grad Ston. gdie ih liieoo Drimi i sam

181

upita za zdravlje i za karantenu. Uglavnom se raspitivao za neke bosanske fratre, veæinom starce ili pokojnike, jer je davno, ima tome èetrdeset godina, sudjelovao u vizitaciji po Bosni te su mu u dobroj uspomeni ostali. Agaton mu je govorio ono što je znao, ali bilo je puno imena za koja nikad nije ni èuo.

Kad u nas umre fratar, brzo ga se zaboravlja, kao da nas na zemlji nije ni bilo. I zato valja zapisivati, da upamæeni budu oni koji su dobro èinili, pa da se biskupu koji upita može o njima reæi.

U Stonu su ostali još tri dana jer se podiglo nevrijeme i nije se moglo nastaviti prema Dubrovniku. Ali ne bi im krivo. Lijep grad, kakvoga Agaton nije ranije vidio, jer takvih gradova nema u Bosni, a ni s druge strane mora. Veli da ga je Ston podsjetio na djetinjstvo i sliène turske gradove na Egejskome moru. A možda i nisu slièni, nego si je Agaton to umislio jer ga je spopalo domotužje za zemljom u kojoj nema nikoga svog. Elem, lutali su po Stonu, i kisnuli, sreæom da je Agaton dobroga zdravlja jer, kada bih ja tako kisnuo, veæ sutradan bi se s dušom rastavljao, a trgovci su se raspitivali za cijene soli, koje u Stonu ima napretek i valjalo bi koji tovar u Bosnu otpremiti.

Èim stigoše u Dubrovnik, trgovce proðe volja za šalom i zabavom, pa ostaviše brata Agatona i otiðoše za svojim poslom. On se naðe sam u velikome i sreðenom gradu, ali reèe da velike ljepote dubrovaèke nije vidio. Više se meni èudio što sam mu govorio da ljepšega mjesta èovjek nije svojom rukom stvorio. Ranije je dolazio samo do Gruža, odakle isplovljavaju brodovi za Jakin, a sada je, govori, vidio ono što mu i nije trebalo da vidi. Kada bi svi Dubrovèani u isto vrijeme ušli u sve dubrovaèke crkve, na sokaku se ne bi imalo koga sresti, a crkve opet ne bi bile sasvim pune.

Pa šta ti tu smeta?, èudio sam se.

Ništa, osim što sam mislio da su samo sarajevski Turci takvi, više je džamija nego što je ljudi. E, ja ti se, Marijane, takve vjere plašim. Ako cijeli grad pretvoriš u hram, gdje æe ti biti nebo? A Bog, koliko ja poznam stvari, nije na crkvenome stropu nego je iznad njega.

E, vala, baš si Turèin!, okrenuh na šalu, ali njemu do šale nije

bilo:

Da znaš i da nekad jesam. Vidim ono što ti ne vidiš.

Pa, majka mu stara, bio si u Rimu i vidio koliko je tamo crkava.

Jest, veli Agaton, ali Rim je za pokazivanje. Da fukara sa svih strana, a prije svih mi iz Bosne, vidi kako æe lijepo biti kad cijeli sviiet bude Rim.

182

Gloria in excelsis

Zna Bog zašto nas je razlièite stvorio. Da se ne grade hramovi više nego što ih treba.

Ama vidi ti to, a gdje si proèitao da je tako?

Ne mora pisati, nešto se samo po sebi zna.

Tako se porazgovorismo, ne znam je li više bilo u šali ili u zbilji, ali mi je ostala žalost što Agaton ne vidje onaj moj Dubrovnik. Ili što mi o njemu ne htjede ništa reæi. A znam da su slabe prilike da æu više ikad u

tome gradu proboraviti, jer me ista boljka muèi kakva je muèila moga pokojnoga roðenog brata Matu. Ili i nije toliko do bolesti, koliko je do toga što više ne mogu na duže vrijeme odavde otiæi, jer bi mi se drugoga dana èinilo da sam otišao zauvijek i da sam uèinio isto ono što i brat laik Julijan Bronzan.

Na kraju mi Agaton i ne reèe kakvim je poslom zapravo išao u Dubrovnik, a ja ga više nisam htio ispitivati, jer sam se malo i ljutnuo na njega. Pa neka tako bude dok se ne zaboravim, jer s njime o Dubrovniku više neæu govoriti.

A da nije svaka nevolja po Kreševu, potvrðuje ono što se krajem ljeta dogodilo braæi u fojnièkome samostanu, kad moraše platiti grdnu globu, i zaprijeti im kadija i gorom kaznom, ali je milosti imao pa je nije proveo i ništa nije dalje javljao, u Travnik ili u Sarajevo.

Ovako je to bilo. Bješe u Fojici jedna cura, po imenu Kata, od dobroga roda i bogate obitelji, ali su je stalno viðali u društvu vrsnice Emine. Neki su govorili da to nije dobro, te da æe terazija pretegnuti jal na jednu jal na drugu stranu ali æe svakako biti belaja, a neki su, opet, govorili da cure treba pustiti na miru, jer nisu skupa da bi jedna drugoj vjeru mijenjale, nego su skupa jer su istih godina i ista ih mladost drži skupa. Katini roditelji puštali su kæeri na volju, neka se druži s kime je njoj volja, jer kada se jednom uda, ionako æe se svoje samoæe nasamovati, I ne bi od toga bilo velike prièe, pošto takvih sluèajeva ima, ljudi jedni drugima nisu psi ako su razlièitih vjera, da se jednoga dana Kata nije poturèila. Zašto, dijete moje?, mater je plakala. Eto, tako, majko, došlo mi. A otac šuti, gleda i misli. Na njemu je da bira hoæe li izgubiti dijete, ili æe se miriti s onim što je Kata uèinila. Pomiri se, kao što bi i svaki otac koji nije prijeke naravi, pa dopusti Kati da u kuæi ostane. Ni Turci nisu imali ništa protiv toga, i dogodi se ono što barem u Bosni nije obièaj. U istoj kuæi živjeli su roditelji, braæa i sestre kršæani, i priðe sestra Turkinja. Slagali su se kao i dotad, kad bi otac karao kæeri kršæanke, jednako je karao i Katu Turkinju, i tu nikakve razlike nije

183

Trajalo je tako sve dok se Emina nije udala. Kako izgubi jarani-cu, tako se Kati opet nešto promijeni. Više nije dala da je u kuæi zovu Mejrema, kako joj je bilo tursko ime, prestade klanjati sama na hal-vatu, i krenu se opet krstiti i moliti Bogu. Majka se tome radovala, a otac je šutke trpio, ali je znao da ne može izaæi na dobro, jer se vjera u istoj èaršiji dvaput ne mijenja. Ako æeš je drugi puta mijenjati, onda otiði na drugi kraj Bosne ili, još bolje, na drugi kraj svijeta, pa tamo budi što ti je volja, da ne zbunjuješ narod i ne stvaraš zlu krv. Ali nije joj to mogao reæi, niti je iz kuæe potjerati.

Mogla se ta promjena držati u tajnosti sve dok je Kata u turskoj nošnji iz kuæe izlazila, ali kada je prvi put izašla u kršæanskoj, nastali su veliki belaji. Nadiglo se sve tursko, a još za nesreæu tu se zatekoše i nekakve sarajevske baše, jedva doèekali da su se Fojnièa-ni nadigli jedni na druge, jer je to vazda prilika da se otme i ukrade, ter krenuše na manastir. Biva fratri nasilno Turkinju prevodili na svoju vjeru, a goreg zlodjela od toga u ovoj nesretnoj carevini kao i da nema. Udariše na manastirska vrata, probiše ih sikirama, pa kad se zatekoše unutra, doèeka ih gvardijan s puškom kremenjaèom.

Veli, stanite braæo, jer koji korak uèini, mrtav æe predame pasti!

Kako on to reèe, tako baše potegnuše noževe, njih sedam-osam, a u fratara jedna jedina puška, pa se èinilo da æe pasti mrtve glave. Baše psuju i kunu, ali koraka ne èine, a gvardijan im uzvraæa da izaðu van iz crkvenoga prostora, da se krv uzalud ne prolijeva. Oni neæe, i još ih izvana hrabre neki od domaæih Fojnièana, oni koji se vazda nevoljama raduju, pa nasta tako dugo natezanje i nadgornjavanje, koje potraja sve dok se na naðe neko pametan i dojavi muselimu da æe u manastiru biti belaja. On odmah doðe, i jedva van istjera baše, a kad upita šta je bilo, nastade dreka i vika, tako da je teško mogao razumjeti šta je i kako je.

Nije me briga šta mi govorite, ali neka svako poðe na svoju stranu ako neæe da mu ja sudim!, nadglasa muselim svjetinu, pa se raziðoše uz prijetnje i psovke. Vidjelo se da tu belajima nije kraj i da æe se vratiti èim mognu.

Muselim se ne htjede dalje baviti fratrima i bašama, nego prijavi kadiji i jedne i druge. Tako mu je bilo najlakše, skinuti brigu sa svoga vrata, a drugi neka deveraju. Kadija nije poslao svoje ljude, nego je došao sam da izvidi prilike. Smrklo mu se èim je došao pred uništena samostanska vrata, jer je odmah znao i koji su to jedini mogli uèiniti, ali i da ne može sakrivati ono što se doeodilo. E. da ea ie to navelo da

184

gloria in excelsis

me aršinu sudi krštenom i nekrštenom. Presudio je neka fratri plate dvjesto zlatnika globe, jer su na svoju vjeru prevodili tursku djevojku i jer su izazvali nerede u Fojnici, a baše je samo upozorio da više ne èine belaja i ne provaljuju u samostan. Smilovao se braæi, jer nije u Sarajevo dojavio šta se dogodilo. Da jest, ko zna kakve bi dodatne kazne fratrima odredio paša sarajevski.

Gvardijanu ne preostade ništa drugo doli da Katinom ocu zaprijeti da kæer više ne pušta iz kuæe, ni u turskoj ni u kršæanskoj nošnji.

Narednih dana gvardijan je s puškom èuvao samostan, braæa su nastojala što manje hodati okolo, da koga ne bi izazivali, ali se onda, kao i uvijek, dogodilo da se poèinjena nepravda okrenula protiv onih koji koji krivo sude i presuðuju. Nakon što su vidjeli da im nema koristi od napadanja fratara, jer u njih neæe naæi bogatstva i zlata, udariše baše na èaršiju. Zatražiše od jednoga gazde na dug dvije vreæe brašna, jer im je taj i ranije davao, ali se èovjek sad ohrabri, ili više nije imao da tako daje, pa ih odbi. Njih to razljuti te ga nasmrt izbo-doše noževima. A zatim i brata njegovoga koji se našao da ga brani.

Sad muselimu nije drugo preostalo nego da udari na baše, što ovi jedva doèekaše, i pobiše sedmoricu njegovih ljudi. Tako nasta veliki belaj u Fojnici i okolnim selima, kad se dogodiše brojne pljaèke, a planulo je i nekoliko kuæa. Uto iz Sarajeva doðe æehaja s buljukom vojske te nasta boj u kojemu se teško znalo koji na kojega udara. Sa svih strana izvirahu raspuštene baše, nije se ni znalo da ih ima toliko, a uz njih i pokoji domaæi, koji se u meðuvremenu pljaèki odao, i u legendu povjerovao kako su te baše junaci iz ratova s Rusima, koje zli vezir i nesposobni muselim žele umoriti glaðu.

Danima je trajao boj, sve dok æehaja nije shvatio da tim ljudima neko upravlja. Tad zaðe po Fojnici, pa od kuæe do kuæe krenu ispitivati narod koji je prvi i najjaèi meðu raspuštenim sarajevskim baša-ma.

Jedni nisu znali, pa æehaji ne bi ništa rekli ni nakon što ih je na muke stavljao, a oni koji su znali, spominjali su nekakvog Škembu. Ima ga u visinu kao dva èovjeka, a u širinu je takav da kroz svaku kapiju postrance ulazi. Nož baca s kraja na kraj èaršije i pogaða posred srca. Istim pokretom èovjeku prereze grkljan i salomi kièmu. Ima u njemu barem sto dvadeset oka težine, od èega devedeset oka mesa i kostiju, a trideset oka olova iz svih ratova u kojima se borio. Skembo je muderis, Kuran naizust zna, pet puta dnevno klanja, a kad klanja, Skembo je neranjiv. Više puta su ga pri molitvi pokušali ubiti, ali

185

svijetom, sve dok na kraju ne sustigne onoga koji ga je ispalio. Može to biti do akšama, ili sutradan, a može biti i za mjesec dana, i za deset godina, ali svaki kuršum ispaljen u Škembu dok klanja, pogodio je onoga koji je pucao. Dok bi sjedio za sofrom, razgovarao u mehani, dok bi ljubio ženu, umivao se na avliji, dok bi sina nosio na suneæenje, svaki je pao od vlastitoga kuršuma. To je samo jedna od Škembinih moæi, a o drugima svijet ne želi ni govoriti jer bi, ne daj Bože, æehaja mogao pomisliti da mu kažu kako je Skembo moæniji od svijetlog sultana.

Slušao je æehaja ono što su mu govorili oni koji su znali da je Skembo prvi od svih raspuštenih sarajevskih baša, slušao je i pamtio. Znao je da ga odvraæaju od toga da Skembi izaðe na megdan, ali nije bio siguran zašto to èine. Jesu li u duši i srcu na strani janjièara koji ih pljaèkaju i kolju ili stvarno vjeruju u sve te prièe o Skembi? Æehaja poželi odgovor na to pitanje, pa ga stade tražiti, tako da veæ skoro i zaboravi šta mu je pravi posao. Navodno je taj æehaja Anadolac, to su mi govorila braæa iz Fojnice, pa ga je zato toliko zanimalo zašto se o Skembi tako prièa. Ako to otkrije, mislio je, nauèit æe ono najvažnije o Bosancima, shvatit æe kakvi su i kako ih se najbolje drži u suri.

Ali bi mu uzalud trud. Samo je više ljudi izginulo i kuæa izgorjelo, jer nije odmah krenuo tražiti Škembu. A kad je konaèno pošao na njega, kad mu je pod mukama zarobljeni baša rekao gdje se Skembo skriva, æehaja se naoružao do zuba, uzeo sablju, handžar i nož te kuburu i pušku, pa se jedne noæi iskrao iz kuæe, pobjegao od svojih ljudi, da ga sluèajno ne bi pratili, i sam krenuo da Škembu izvede na megdan. Ako su narodne prièe upola istinite, mislio je, tada nije èasno ni èestito takvoga junaka hrpimice napasti, nego mu valja ostaviti priliku da se brani.

U selu Ðuliæi, u kuæi pod samom šumom, sakrivao se Skembo. Æehaja mu je došao pred vrata i dvaput udario zvekirom, kao da u goste dolazi, a otvorila je postarija hanuma, koja je udarila u plaè èim ga je vidjela.

Vodi me Skembi, zagrmi æehaja, da nas dvojica riješimo èija je zadnja, Škembina ili sultanova!

Žena uèini kako joj bi nareðeno pa ga odvede u kuhinju, gdje je na drvima uz peæicu sjedio i kosti grijao starac od barem devedeset godina, sitan kao pauèak, kljast i potpuno slijep. Na oènim jabuèicama bile su mu samo dvije modrikaste mrlje, kao da mu je neko

186

Gloria in excelsis

Jesam, odgovori starac, drugoga Škembe u Bosni nema. I ti vodiš onu sarajevsku bagru?

Nije to bagra, mirno æe stari, nego su to prvi junaci ove carevine. Ako su šta ukrali, a znam da jesu, uèinili su to od prijeke potrebe, jer ih je na to natjerala bagra koja carevinu u propast vodi. Jest!, podiže glas i ispravi se koliko god je mogao, ja njih vodim i upravljam. Bimbaša sam bio, bimbaša æu i ostati!

A znaš li zašto sam ja došao?

Znam, kako ne bi znao. Ali nema u tebi hrabrosti ni koliko u piletu! Na pola sela èuje se kako po tebi gvožðurija tandrèe. Junaku je dosta jal handžar, jal kubura, a kukavici ni oboje nije dosta.

Æehaja se na to ne naljuti i ne ubi Skembu istoga èasa, kao što bi uèinili drugi, nego ga poðe ispitivati o ratovima u kojima se tukao. Starac zaboravi kakva ga sudbina èeka, pa se rasprièa o Mlecima i slavnoj Austriji, o Slavoniji u kojoj bijaše više minareta nego hrašæa i

0 zlatnome gradu Požegi, pred èijim su se kapijama kundure skidale

1 u kojemu se znalo, bolje nego u Stambolu, za islamski red i obièaj. Prièao je o vilama koje su za vedrih noæi izlazile iz šume i pokazivale mjesta na kojima leži zakopano blago, ali da on kao bimbaša nije janjièarima dopuštao da ga otkopavaju, jer ne valja kopati ono što nije tvoje i što je u druga vremena, za kaurskih kraljevina zakopano. Koliko zlata iskopaš, toliko æe te nesreæe u životu stiæi, a past æe urok i na carevinu, pa bi mogla skonèani kao što skonèaše sve kaurske kraljevine. Vile su privid od ljepote, a Bog ih ljudima šalje da im provjeri srce i dušu. Ako si gramziv, a srce ti je kao u miša, poæi æeš za vilama i otkopati kaursko blago.

A je li tu bilo kakvoga ljudskog megdana, ili si samo s vilama boj vodio?, upita ga æehaja.

Bit æe da je i toga bilo, ali ko bi to pamtio. Mrtvi šute, a živi se trude zaboraviti da su ubijali. Tako, vidiš, i ja. Poludi svaki koji drukèije èini. Ni ti se neæeš sjeæati da si mene ubio.

Na te rijeèi æehaja isuka nož i preðe njime Skembi preko grla. Zacvrèa krv na vreloj peæici, umrije stari bimbaša. Nesta zlikovca koji je Fojnicu od ljeta u strahu držao te je veliko zlo uèinio i turskoj i našoj èeljadi, a fojnièka obitelj dobro proðe jer im ne zapali manastir.

Æehaja tad odrubi Skembinu glavu, da pokaže Fojnièanima pred kime su strahovali i da im se naruga, a tijelo njegovo ostavi hanumi. neka tueuie i neka pa nokona Maloknia žena u staniu ie

187

veæ ne može, pravilo je da na koncu tuguje i grob kopa. Tako je svijet Božjih stvorenja podijeljen na mušku i žensku stranu, ali ja sve nešto mislim da takva podjela nije od Boga i da joj se On ne raduje.

Kako je nestalo Skembe, tako se raziðoše i raspušteni sarajevski baše. Odoše na ko zna koju stranu, možda natrag u Sarajevo, da traže nekoga ko æe ih opet u zlu okupiti. Kakve smo sreæe, sigurno æe ga naæi. Jer vazda po Bosni ima džuturuma koji se slavnih vremena sjeæaju, a slavna su svaka koja jednom

proðu, i koji æe razbojnike okupiti, ne bi li mladost svoju povratio. Iako se nijedan još nije rodio koji bi to uèinio, starèad æe vazda isto probati. Takvo je njihovo prokletstvo, ali i narodna nesreæa s njima.

Eto, to su dogaðaji s poèetka jeseni, prve koju doèekujem bez moga roðenog brata Mate. Dani mi prolaze u molitvama za njegovu dušu, i za našu staru mater, da preboli ono što majka preboljeti ne može, a kad dignem glavu, vidim koliko su izrasle šljive i kruške koje preklani posadismo, pa mi bude drago. Valja napraviti mjesta za sjeme koje nije izniknulo, i za ono koje se još nije ni osjemenilo. Bog nas je stvorio da se tome radujemo.

Zagreb, 7. jula 1945.

I tako završih prièu o amidži. Na kraju sam nazvao dunda Franju u Sarajevo, pa ga upitao zna li se kako je umro Pepi.

Bolje je o tome ne misliti, odgovorio je, ni o njemu ni o njegovoj smrti. Prošla su ta vremena, hvala Bogu što su prošla, pa ih nemojmo ni spominjati. Oni koji se sjeæaju, neka se za sebe sjeæaju, a koji ne znaju, neka se i ne raspituju. Ja ti, Zeljko, mislim kako je tako najbolje pa me nemoj dalje o njemu ispitivati. Za žive me pitaj šta god hoæeš, a s mrtvima me pusti. Nemam za njih živaca. Eto, sad moram iæi, dolazi nam delegacija ruskih željeznica, valja ih doèekati. Budi dobro i ne razbijaj glavu s onim što ne možeš promijeniti.

Tako me je na brzinu skinuo s veze, što nikada ranije nije èinio. Barem se njega moglo svašta pitati. Ali dobro, ako je neka prièa završena, onda neka tako i bude.

Popodne sam, nakon tog telefonskog razgovora, pošao u Emaus. Padala je kiša, nebo se spustilo sve do gornjogradskih krovova, bilo je hladno kao da æe snijeg, i ništa bolje nego se zavuæi u nekakav po-

J-.™ „,„,4.. V...A„ _;1,-J _~ :_1---: x„1„^: J-----:------------

188

gloria in exceisis

haustor prema Zelengaju, spuštao se u podrume, ali tamo uglavnom nije bilo nièega osim crknutih maèaka i gomila ugljene prašine. Nakon što sam nekoliko puta obišao svaku zgradu, uvjerio se da nisam pogriješio ulicu i uzalud ispitivao prolaznike za caffe Emaus, a oni bi samo ubrzali korak i ne bi odgovorili, shvatio sam da Emausa više nema.

Ponovo sam ušao u haustor za koji sam otpoèetka mislio da vodi u Emaus. Iznad podrumskih vrata bio je svijetli trag na mjestu gdje je stajala ploèa s natpisom i èetiri rupice od èavala. Prekoraèio sam hrpu smeæa i pritisnuo kvaku, zaèudo vrata su bila otkljuèana. U prostoriji, koja se èinila još puno širom, više nije bilo stolova i stolica, nestale su gajbe s bocama i drveni sanduci iz kojih je konobarica vadila escajg, nestalo je i šanka, a na mjestu kuhinje stajalo je brdašce svježe dovezenog ugljena, koji je još pucketao i pesijavao se, kao da je upravo izvaðen iz rudnika Kreka-Banoviæi. Taj ugljen bio je jedini nov, dok se sve drugo èinilo jako starim, nedirnutim još od austrijskih vremena. Sa stropa su visili debeli zastori pauèine,

pune mrtvih muha, osa i svakojake leteæe gamadi, iz èijih je tijela pauk isisao utrobu i pretvarao ih u svoje mrtve faraone. Odavno je napustio te mreže, jer se u njih više ništa nije moglo uloviti. Napuštena je bila i mreža koju je razapeo na onim malim vratima u zidu, koja su vodila u niz pokrajnjim prostorija. Kroz ta vrata provlaèio sam se prije nepuna dva tjedna, a sad su prekrivena pauèinom starom nekoliko godina. Sklonio sam je rukom i naježio se od ljepljive nelagode. Po koži su mi, meðu dlaèicama, ostale grudvice prašine, ruke, noge i glave mrtvih insekata. Stratište na nadlanici.

Kiša je sve jaèe padala, a ja sam se spuštao prema Britancu, ispunjen zebnjom i nekim sasvim novim strahom zbog onoga što sam vidio. Ne samo da je nestalo podzemnoga skloništa i ne samo da su uklonjeni svi tragovi svijeta koji je u njemu boravio, nego su prošle godine, možda i desetine godina, tako da je ludo i sjeæati se da je taj svijet ikada postojao. Onaj tko se zatekao u Emausu u èasovima kada je Ozna krenula u likvidaciju neprijateljske jazbine, ne samo da je stradao, nego je njegovo stradanje potonulo u vremenu, još uvijek tone, i nitko zapravo ne može znati u kojem æe se davnom stoljeæu zaustaviti. Ljuštura muhe iz koje je pauk isisao utrobu možda je stara šest mjeseci, a možda i tristo godina. Nitko ne može ustanoviti kada je ubijena i koliko se njezin život tièe živih muha.

Na Borongaj sam stigao mokar do gole kože. Skinuo sam se i leeao u Dosteliu. iako se ioš niie smrklo. Poželio sam da se razholim

189

jedni s drugima ne razgovaraju, izvana su se èuli zvukovi avionskih motora, bio je utorak, a utorkom se redovno isprobavaju ispravni aparati, jedan ili dva kruga po pisti, i zatim se gase do sljedeæeg utorka. Veæ dva mjeseca nijedan nije poletio, a vjerojatno i neæe. Samo æe jednoga dana stiæi naredba o raspuštaju eskadrile. Sto æe biti s nama, to više i nije važno, jer æe sir Winston i maršal Tito sklopiti konaèni sporazum o prijateljstvu i razumijevanju. Okupit æe nas u nekoj bazi u Italiji ili Austriji, podijelit æe nam odlikovanja i održati govore, a zatim æe nas povesti na proslavu u seosku krèmu ili pivnicu. Ubrzo æemo se napiti kao zvijeri, potuæi se i završiti pod stolovima, a naši æe pretpostavljeni tiho uzeti svoje šinjele i šapke, i otiæi da nas više nikada ne vide. Tako æe se to, vjerujem, završiti.

Probudio sam se pred zoru. Bos sam, u gaæama i potkošulji, izišao ispred barake. Kiša je prestala padati, ali je asfalt bio prijatno mokar. Zapalio sam cigaretu i prošetao do piste. Kada bih ovakav preskoèio ogradu i našao se na cesti, bez uniforme i dokumenata, konaèno bismo se razumjeli. Uhitili bi ne na licu mjesta, mislili bi da sam pobjegao iz ludnice, ili da sam manijak koji saèekuje žene dok se vraæaju iz treæe tvornièke smjene, a zatim bismo prešli na prava pitanja. Èim nisam luðak, mora da sam neprijateljski vojnik, koji se dva mjeseca sakrivao i više nije izdržao. Pomoæ nije stizala, komunizam neæe pasti u dva tjedna, kako se to u Zagrebu mislilo u vrijeme zadnjih kazališnih predstava pred slom.

A mogao bih im puno toga reæi. Najprije to da lièno poznajem pukovnika Franju Džala, još od vremena kada je bio samo major i komandant Pete vazduhoplovne pukovnije u Nišu. Kad su se šestoga aprila 1941. svi slavni pilotski asevi naše junaène kraljevine razbježali glavom bez obzira, Džal je jedini podigao svoj aparat i krenuo u susret njemaèkim bombarderima. Ne zna se je li kojega srušio, jer se država u deset dana raspala, pa namjesnik Pavle nije stigao podijeliti odlikovanja, a Džala se o toj bici s Nijemcima nije moglo pitati iz razloga koji su, nadam se, jasni. Ali dvije godine kasnije laknulo mi je kada sam èuo da

ga Paveliæ šalje na Staljingrad. Svi moji strahovi uvijek su bili zemaljski, a na nebu sam se plašio samo pukovnika Džala.

A mogao bih im reæi i kako me je upravo on pustio da pre-bjegnem Britancima. Naredio je da se moj avion napuni gorivom, stisnuo mi ruku i rekao da imam deset minuta, nakon èega æe oglasiti uzbunu i poslati za mnom tri lovca. On æe upravljati srednjim. Ako

Se U tih deset minuta usniipm snari i noKipèi tarla rp mu Kiti èt/->

190

GlORIA IM excelsis

i biti sretan što je dohakao izdajici roda svojega. Ja sam se snašao, pa me eto sad tu, bosonog na mokroj borongajskoj pisti, u gaæama sa žigom ratnoga zrakoplovstva Njezine Visosti kraljice Elizabete II, ne znam što bih sa sobom i na koju stranu da krenem. Franjo Džal uvijek je znao. Uvijek na strani onih koji æe izgubiti rat.

Nisam preskoèio ogradu i istrèao na cestu. Uzalud je govoriti kako mi je malo nedostajalo. Malo nedostaje za sve što nikada neæu napraviti. Cijele noæi piti i lumpovati kod Jose Lièanina, popiti dvije litre rakije, èastiti cijelu krèmu, grliti se s partizanskim oficirima i pjevati ruske pjesme, razdavati sav novac sirotinji i potruditi se da me svi upamte, a onda u zoru, kada protivavionska obrana spava, mrtav pijan sjesti u svoj aparat, onaj isti koji sam dijelio sa Skotom Albanom, napraviti krug iznad Zagreba, grada u kojem je amidža Pepi ostavio dušu, i onda se u niskom letu zaputiti prema Bosni, nadletjeti Banju Luku i mahnuti prema Džalovom Bihaæu, pa nastaviti kanjonom Vrbasa i obrušiti se negdje blizu Jajca, poljubiti zemlju i nestati. Malo mi i trijeznome nedostaje, i uvijek æe malo nedostajati.

Obukao sam se i krenuo pješke prema gradu. Neæu na tramvaj, jer bi na Jelaèiæ plac stigao prerano, s polivaèima ulica, policijom koja se vraæa iz noænih patrola i kumicama koje pred sobom guraju kolica s povræem. Taj èas svakako treba propustiti, kao i nervozno šminkanje u glumaèkoj garderobi i ružne ženske psovke. Pola sata kasnije budi se grad, zamiriše kruh iz tek otvorenih pekara, jutarnje rumenilo još uvijek plamti po prozorima Napretkovog nebodera, izlaze èistaèi cipela i lupaju drvenim èetkama, a Zagreb je u tom kratkom intervalu, ne dužem od petnaestak minuta, prije nego što se pojave agenti u civilu i frajle koje svojim piskutavim glasovima veæ pola stoljeæa pozdravljaju svaku vojsku koja naiðe, grad izvan vremena, slobodan od noænih i jutarnjih patrola, ali i vlastitoga karaktera koji mu brani da prema tim patrolama ima nekakav odnos. Svejedno jesu li ustaške ili partizanske, one prolaze neprimijeæeno, nitko ih nikada nije vidio, kao što nitko nije vidio kada je kasapin Ivan Werner, gradonaèelnik zagrebaèki, kamen po kamen razgraðivao sinagogu u Praškoj i kao što nitko ne vidi kada lièki i crnogorski komesari iz zelengajskih podruma odvode ljude koji su tom Werneru vjerovali. Umijeæe nevidljivosti i vještina gledanja kroz ljude znaèili bi otpor onome protiv èega se nemoguæe boriti, da nije mržnje, konkretne i neskrivene, prema svakome

191

ranojutarnje slobode, ali uskoro neæe više biti ni toga. Nestat æe èistaèa cipela, jer komunizam neæe moæi podnijeti da svaki èovjek samome sebi ne èisti cipele, ugasit æe se prozori na Napretkovom neboderu i neæe više biti onih koji znaju da ih miris kruha zapravo podsjeæa na predratni miris kifli. U jednoj su stvari komunisti slièni našem don Mihi, koji je nedjeljom propovijedao kako valja vazda jesti juèerašnji kruh, a djeci treba braniti kifle, jer æe ih one pokvariti i razmaziti i jer su, uostalom, kifle sotonin podsmijeh tijelu Kristovom.

Grad je veæ bio pun svijeta kada sam, hodajuæi niz Jurišiæevu, pogledao u prozore broja 17, one iza kojih su nekada živjeli æaæa i mater, pa one ispod, gdje je živjela moja frau Micika. U mjesec i pol veæ sam se toliko odomaæio u Zagrebu, da veæ imam svoje bivše prozore, svoj grob na Mirogoju i tri smrti jednog amidže...

Dok sam još razmišljao o Jurišiæevoj 17, i bi li se vratio da vidim jesu li popravili razlupanu ploèu sa zvoncima, pred mene je, par koraka od Petrinjske, izbio visoki krupni muškarac u radnièkome odijelu. Pokušao sam ga zaobiæi, ali mi je hitro preprijeèio put. Krenuo sam na drugu stranu, a on mi se bacio pred noge i poèeo vikati:

Ljudi moji, šta je ovo? Je li ovo slobodna Hrvatska, Jugoslavija, jesmo li mi ovo oslobodili? Gledajte ga, ne da mi ulicom proæi, pod tramvaj æe me gurnuti, ljudi pomažitel

Èvrsto me je obgrlio oko ramena, iz usta mu je vonjalo na bijeli luk, i sve je glasnije vikao. Svijet se razmicao i ubrzavao korak, a ja sam se uzalud pokušavao iskoprcati. Bio je jak kao bik i nisam ga mogao savladati, pa sam u jednom trenutku odluèio klonuti na ploènik. Ako legnem dolje, morat æe vikati nešto drugo, a ne da mu ne dam proæi ulicom i da ga guram pod tramvaj, ali i to je bilo uzalud. Stiskao me je za ramena, noge su mi zalamatale zrakom, nije mi dopuštao da padnem.

Nakon minut ili dva dotrèao je agent u uniformi, uhvatio ga za kosu, mene odgurnuo laktom i tako nas razdvojio. Dva su mi se dugmeta otkinula s bluze i zazvonila iz ploènik. Uto su se pojavila još dvojica, u jednostavnim partizanskim odorama, s karabinima u rukama, i ponovo je nastala gužva. Radnik je vikao da sam ga napao, a on je oslobaðao ovu zemlju, agent ga je drškom pištolja udarao u prsa i govorio mu da laže i da sramoti narodnooslobodilaèku vojsku, dok su dvojica partizana urlala da kažem tko sam, kakva je to uniforma na meni i zašto šetam Zagrebom ako sam veæ britanski nilot.

192

gloria in excelsis

pomirljivo mi se obratio agent kada je napokon ušutkao i radnika i partizane, sreæom blizu smo, samo pedesetak metara niže!

Na zidu kancelarije, iznad jednostavnog pisaæeg stola, visio je portret maršala Tita, s dvije uspravne bore izmeðu oèiju. Gledao sam u lice tog, bez ikakve sumnje naoèitog èovjeka, sve dok nisam shvatio da se mrštim i na svome licu pokušavam naæi udubine za te dvije bore. Agent je sjedio pod slikom, prekopavao po nekakvim papirima na stolu, i ponavljao da mu je žao zbog incidenta koji se dogodio, i njemu i njegovim pretpostavljenim, te da u slobodnoj Hrvatskoj i bratskoj Jugoslaviji nitko nema pravo

nasrtati na oficira jedne saveznièke vojske, pa ga još i vrijeðati! Naredio je da se drug Duka Oreškoviæ privede i najstrože kazni jer mu ovo nije prvi put da remeti javni red i mir. Ali barem nije izazivao meðunarodne incidente, a sad mu se i to dogodilo...

Rekao je da, na žalost, mora sastaviti zapisnik o incidentu, jer bih se ja, što je i logièno, mogao požaliti svojoj komandi. Odgovorio sam da se neæu žaliti i da zapravo razumijem druga Duku i njegove frustracije, na što se agent osmjehnu i reèe da nitko tko nije bio èetiri godine u šumi ne može razumjeti što se dogaða u dušama onih koji su bili. A što se tièe moje eventualne žalbe višoj komandi, on mi naravno vjeruje da se ne namjeravam žaliti, ali stvar je ipak previše osjetljiva da bi se riskiralo. Dobro, rekoh, onda sastavljajte vaš zapisnik.

Skoèi, kao da je samo na taj èas èekao, i pruži mi ruku: kapetan Ivan Èajkanoviæ. Curlin, rekoh.

Oprostite, hoæete li ponoviti?, pa prisloni dlan uz uho, kao što to èine nagluhi starci i oni koji se prave da nešto nisu èuli. Curlin, meko æ.

Da, a baš sam mislio da ste porijeklom Englez, pa ste tako završili u snagama gospodina Churchilla, kad ono ništa! Dubrovèanin, je li tako? Ma znam vam ja sva ta naša prezimena, i odakle je tko. Ne, nije to zbog posla, ionako sam sluèajno u službi sigurnosti, prije rata sam studirao arhitekturu, nego me je to s prezimenima uvijek zanimalo. Valjda zato što je moje prezime malo èudno, pa me je vuklo da istražujem odakle je tko. To vam na kraju postane pasija kao i svaka druga. Jedni skupljaju marke ili rimske novèiæe, drugi slažu pasijans, a ja vam, eto, prouèavam porijeklo prezimena. Tako sam znao da ste iz Dubrovnika. A to uopæe nije važno. Sto se mene tièe, mogli ste

193

èanstven luèki grad, puno veæi od naše Rijeke, a ljepši od Hamburga. Ali znate što æu vam još reæi? Po naglasku nikad ne bih pogodio da ste Dubrovèanin! Èak bih se toliko prevario da kažem kako ste moj Bosanac, možda iz Zenice ili Sarajeva. No, eto, naglasci mi ne idu tako dobro kao prezimena. Oni su mi, ipak, uzgredna zanimacija. Svejedno bih rekao da ste odlazili u Sarajevo, ili možda prije u Zenicu, i da vam se to uhvatilo na govoru. Možda tamo imate neku rodbinu? To vam je, znate, jako zanimljivo! Koga god u ovoj zemlji sretnete, ima roðake u Bosni. Tako je od Slovenije do Makedonije, pogotovo medu Srbima i Hrvatima. Svi ti Zagrepèani i Beograðani imaju barem tetku ili ujaka u Bosni. Slažete li se sa mnom? Da, razumijem, niste o tome razmišljali, vaše su preokupacije ipak više nebeske. To je sliènost izmeðu pilota i sveštenih lica. Jedni i drugi uglavnom razmišljaju o nebu. Jeste li i vi vjernik? Ja vam, znate, nikada nisam letio avionom, a ne bih se ni usudio, pa sve nešto mislim da nema pilota koji ne vjeruje u Boga. Rano sam, još na fakultetu, raskrstio s religijom, i zato se držim zemlje. Nebo ostavljam onima koji vjeruju. Sto vi mislite, jesam li u pravu? Dobro, ne morate odgovoriti. Vjera je intimna stvar svakoga pojedinca, a sloboda vjeroispovijesti je zagarantirana i u našem komunistièkom društvu. Reakcija æe vam, možda, reæi da je drukèije, ali to je posljedica svake klasne i politièke borbe. Poraženima ne ostaje drugo nego lagati o pobjednicima. Tako je otkad je svijeta i vijeka. Pa zar i o Isusu nisu lagali, a i on je, de facto i de iure, bio pobjednik? Nije li tako? Dobro, neæemo ni o Isusu, nezgodna su to pitanja, jer tko je u njegovo vrijeme bio reakcija? Rimljani ili Zidovi? Za Rimljane æemo lako, ali to sa Židovima je jako nezgodno, zapravo tragièno. Eto vidite što se kod nas dogodilo, i to samo zato što su,

sa zakašnjenjem od dvije hiljade godina, neki razmišljali o reakciji koja je razapela Isusa. Ali što æu vam ja o tome govoriti, kad sigurno i sami znate. Premijer Churchill je više puta govorio o židovskome pogromu. Slušali ste ga na Radio Londonu? Da, da, bio je potresen, strašno potresen, jer ni on dugo nije znao što se dogaða u Njemaèkoj, Poljskoj, Ukrajini. Premijer Velike Britanije, pa nije znao! Zar je onda èudo ako vi, druže Æurlin, ne znate, recimo, za Jasenovac? Ne možete ni znati, jer ste se borili na nebu, za istu stvar kao i mi, a Jasenovac je bio na zemlji, s jasnom tendencijom da završi pod zemljom. Da imamo više vremena, mogao bih vam puno prièati o tome. Znate, bio sam u Jasenovcu, ali igrom sluèaja i

194

danas se skrivaju u Zagrebu, po podrumima u centru grada, kao štakori pod zemljom grade svoje jazbine, i misle da ih neæemo pronaæi. Ali, znate, mi vam imamo svoje obuèene pacolovce! Baš smo prije nekoliko dana oèistili jedno takvo mjesto na Zelengaju. Bili ste na Zelengaju? Iznimno lijep kvart! To vam je onaj lijepi stari Zagreb, sa šumskim mirom, otmjenim vilama i cvrkutom ptica. E, da mi je razumjeti o èemu to ptice po vas dan cvrkuæu! Više bih volio znati njihov jezik, nego što prepoznajem prezimena i naglaske. Ali ima onih koji se razumiju s pticama, pa cvrkuæu skupa s njima. Dok sam bio mlad i naivan, smijao sam se prièama o svetome Franji, a danas, vidite, poznajem ljude koji razgovaraju s pticama. Katkad se zanesu, pa poènu i meni cvrkutati, a ja ih prekinem: hrvatskim progovori, brajko, jezikom roda svojega, i ne srami se ni roda ni imena, da je i stoput bilo Paveliæevo! Zanesu se ljudi, pa, eto, cvrkuæu! Svi mi se, ponekad, zanesemo, idemo gdje nam nije mjesto, govorimo što ne bismo trebali, s ljudima koji nam nisu dostojni. Poslije èovjeku bude žao, pa mu zatreba netko pred kime æe olakšati dušu.

Nego, previše se rasprièah, to mi je u službi glavna mana, brbljam umjesto da slušam i ispitujem, ali dobro, neæete mi zamjeriti, ionako vi niste tu da bih vas ja ispitivao, ne daj Bože, neæe valjda doæi takva vremena da saveznici jedni druge isljeðuju. Evo, sad æu ja sastaviti zapisnik, dvije, najviše tri reèenice, a poslije se možemo vidjeti u nekim ljepšim okolnostima. Ali nije sve tako crno kao što se u prvi mah èini! Da drug Oreškoviæ nije tako sklon incidentima, tko zna da li bi se nas dvojica ikad upoznali. Ne znam kako vama, ali meni bi osobno bilo žao.

Na teškoj crnoj adlerici, stroju koji izgleda kao da su na njemu napisane sve smrtne presude, još od vremena kada je Alija Alijagiæ pucao u ministra unutrašnjih dela Draškoviæa, Ivan Cajkanoviæ je sastavljao svoj zapisnik, svako je slovo tražio po pola minute, a kad bi ga pronašao, udarao je po njemu desnim kažiprstom, snažno i nemilosrdno. Kao torpedo koji probija utrobu podmornice, tako se i Èajkanoviæev kažiprst zabijao u utrobu policijskoga pisaæeg stroja. Sa zida me je za to vrijeme prijekorno gledao maršal Tito, dvije su bore bacale sjenu na nas grešnike, sada i u èasu smrti naše, koja se, možda, veæ dogodila, ali još uvijek je nismo bili svjesni. Kada mi se u jesen 1941, na Trgu svetoga Marka, u dvorani okiæenoj tro-bojnicama i pleterima, koji su me podsjeæali na sepete od pruæa,

na Iprtima Tirlrvuskiri nnsara Irnii cp npnin nv caraip»vcVp> Riplavp na

195

ruka poglavnika Ante Paveliæa, kada me je pogledao u oèi, zaželio mi sreæu i rekao da nitko nije bliži Bogu od nas koji èuvamo hrvatsko nebo i da se nitko ne može pohvaliti takvim domoljubljem kao mi koji smo se vratili materi Hrvatskoj nakon što smo prošli obuku u Beogradu i Nišu, ja sam na njegovome licu vidio samo smrt. I baš ništa osim smrti. Na Titovome licu, na slici u policijskoj kancelariji, dok je agent Cajkanoviæ nabadao zapisnik o insceniranom uliènom incidentu, bio je samo vjeèni prijekor. Nisam znao zašto bih se osjeæao krivim, ali to teret moje krivnje nije èinilo lakšim, nego naprotiv, puno težim i nesnosnijim. Kao da mi se zgrada u Petrinjskoj svalila na pleæa, pa æu je vuæi po svijetu poput puža, zajedno sa svojom sramotom èija je neizrecivost veæa i teža od svakoga tereta.

Potpisao sam zapisnik, rukovao se s agentom, on mi dugo nije puštao šaku, nego ju je tresao kao u napadu padavice, i govorio nešto što više nisam mogao èuti. Bio sam jedna od onih muha u zastoru od pauèine, u podrumu zvanom Emaus.

Sarajevo, 2. aprila 1945, 7 sati i 23 minute

Bože, što ti je žena! Anða Borojeviæ spustila je dlan na Skor-vatzvjevu usnulu glavu. Valjda se bila zamislila i zaboravila, pomislila da joj u krilu leži dijete, ali je istoga trena povukla ruku, kao da je dodirnula vrelu ploèu na štednjaku. Tako je kratko trajalo da nitko osim mene to, vjerojatno, nije ni primijetio. I bolje da nije, jer kakvi su, sigurno bi se nasmijali. A ne znaju, jadni, da su tako nešto, možda, vidjeli posljednji put. Kao kad ti se, jednom ili dvaput u životu, dogodi da pretrèiš preko ulice, jer s druge strane nailazi netko poznat, koga jako dugo nisi vidio. Dok trèiš prema njemu, pazeæi da ga ne izgubiš u masi svijeta i da pritom ne padneš pod tramvaj, uopæe ne misliš o tome zašto ga tako dugo nisi vidio i gdje je bio to dugo vrijeme, veæ si odrastao i ostario, a njega nikako nema, ne pitaš se zašto je tako, nego samo ideš da ga zagrliš. I kad si na dva koraka od njega, sjetiš se da je mrtav tridesetu godinu, ili da je negdje daleko, u Americi, i nikako ne može biti tu, u Sarajevu usred rata. U tom èasu njega nestaje, pretvara se u nepoznatog èovjeka, u nekog tko mu nije ni slièan. Jest, to je razoèaranje, ali vrijedilo je doživjeti tih nekoliko sekundi susreta. Biti onaj koji trèi preko ulice, i onaj koji ga gleda

Sa strane i misli* virli Simnna Iralrrt cp nplfnmp ra7trr»cp>1ir\ mrvro An ia

196

gloria in excelsis

Juèer sam, prolazeæi Aleksandrovom, zapravo Ulicom poglavnika Paveliæa, vidio roðenog brata. Išao je prema Ferhadiji, u sivom kišnom mantilu, a u ruci je nosio aktntašku, istu onu koju mi je poslao iz Amerike, a ja je nakon tri dana izgubio. Rekoh, vidi moga Jakše, naðe torbu koju sam izgubio! Trèim preko ulice, i ne znam kome se više radujem, bratu ili toj torbi. Zapravo, nije meni do torbe, nego što mi se vratio onaj koji nalazi izgubljene stvari. Znalo se dok smo bili djeca, ja gubim, a Jakša nalazi. Od moga umijeæa nitko nije imao koristi, a njegovim se okoristila cijela familija. Poèelo je tako što bi mater negdje zaturila pletaèu iglu, pa bi njega zvala. Jakša bi stao nasred sobe i zatvorio oèi, a kad ih otvori, samo bi se zaputio prema mjestu gdje je igla. Svejedno je li bila pod seæijom, ili je materi ispala dok se vraæala iz komšiluka, i eno je u blatu kod èesme, brat bi je uvijek našao. Otac najprije nije vjerovao u tu njegovu moæ, sve su to tvoje kuæne dangube, korio bi mater i nije htio ni èuti kako je bilo s iglom. Kada Jakša

stane nasred sobe i zatvori oèi, otac nam svima opsuje neznaboga, i izlazi van. Bilo je tako sve dok se jednom nije vratio kuæi bez službenog sata, koji je koštao kao šest njegovih mjeseènih plaæa. Ublijedio i šutljiv, ledeni znoj mu po èelu izbija, samo se svalio na kuhinjski sanduk s drvima. Pomrijet æe nam djeca od gladi, rekao je majci, ili æu ja na robiju. Izraèunaj što nam se više isplati. Ona dovede Jakšu, a ocu reèe neka sad šuti i ne spominje neznaboga, nego da Boga moli da sat nije ukraden. Jakša zatvori oèi, i reèe da je sat na Buæa potoku, leži nasred sokaka, još ga nitko nije pokupio. Stari skoèi i istrèa van, nas dvojica krenusmo za njim, pa smo trèali sve do Buæa potoka, duša nam bila u nosu, ali smo našli sat.

Od tog vremena kad god bi èuo da je netko nešto izgubio, otac je govorio: sad æemo po moga Jakšu, on æe to s Božjom pomoæu i uz zagovor svetoga Ante sigurno naæi. Tako je, ubrzo, Jakša po cijele dane tražio izgubljene stvari. Jedino ako su bile ukradene, tad ih više nije vidio, nego je samo govorio da su kod nekoga. Na kraju je pola grada znalo za tu njegovu vještinu, a proèuo se i po Kreševu, na našoj djedovini. Jedino fratrima nije bilo drago, nego su poruèivali ocu neka odgovara malog od takvih stvari, jer to nikako ne može na dobro izaæi. Stari ih nije bendao, znao je da se fratri drže nekih svojih adeta, èije je vrijeme davno prošlo, pa bi govorio: fratar i kad u Beè poðe, najprije se prema istoku okrene, da vidi je li se smrklo nebo od Stambola pa, ako jest, onda odustaje od puta da se sultan ne

197

se drži svojega, pa zato i ne može na dušu primiti da moj Jakša nalazi izgubljene stvari, a da se Bogu nije pomolio.

Nije, bolan Franjo, što ih on pronalazi, nego je što ti od ljudi uzimaš krunu dvije kad im Jakša nešto naðe. Grijeh je, brate, kad katolik uzima plaæu za praznovjericu, govorio je ocu fra Valentin Paš-kvan, naš daleki roðak.

Ništa ja, Valentine, ne uzimam, nego ljudi sami daju. Poèaste djecu, a èast se ne odbija.

Zapravo nije puno ni slagao. Nije otac tražio, ali ako bi se dogodilo da koji ništa ne da, Jakša mu drugi put ne bi nalazio izgubljenu stvar. Ako bi je, pak, našao, od starog bi dobio pošten degenek. Tih godina smo više živjeli od Jakšine vještine, nego od oèeve plaæe. Nama dvojici bi još preteklo šeæerlema, pa bismo èastili i komšijsku djecu.

A onda nam je jednoga proljeæa majka rodila sestrice. Daj Bože da svijet i glavu roðenu zagubi, pa da je moj Jakša nalazi, jer ne znam kako æu vas sve prehraniti, brinuo se otac, a mati ga je gledala kao da je mali kuæni hajvanèiæ, pa ne zna šta se pred Bogom ne smije izgovoriti. Ali nadala se da mu ovaj neæe grijehe uzeti zaozbiljno, jer naš æaæa ni u kojem smislu nije bio cijeli èovjek. Pola ga je bilo u visini, širini i pameti. A ni duša i srce mu nisu bili puno veæi nego u zeca.

Pred Ivandan smo nosili sestrice u Kreševo na krštenje. Povezao nas je na svojim kolima neki Švabo Elsner, koji je na èaršiji imao radnju s ekserima, a u Kreševu su se i dalje kovali najbolji ekseri u Bosni. Ljepše je reæi èavli, ali kad ja kažem ekseri, tada mislim samo na one kreševske. Dok je svijeta, kreševski ekseri nikada neæe biti èavli.

Gorjeli su kresovi na svim okolnim brdima. Bila je noæ bez zvijezda, pa su nam te ivanjske vatre osvjetljavale put. Ima Boga, moj Franjo, ima ga, ali ti, jadan, ne znaš koliki je, govorila je majka. On bi joj psovao neznaboga, ali onako kroz smijeh, jer je bio sretan što ide krstiti dvije svoje curice, što je noæ tako èista i crvena, a život je noæas tako lijep. Meni je bio lijep kao i njemu. Cesto sam poslije mislio da hoæe još jednom život takav biti.

Prespavali smo kod strica, a ranim jutrom otac je nas dvojicu poveo kod fra Valentina u samostan. Doèekao nas je kao najroðeni-je, kao da smo mu bliži rod nego što smo bili, poèastio nas kruhom, slaninom i slatkim od šipuraka, vodio je Jakšu i mene po samostanu,

Dokazivao nam svaku sonn hihii7orio rlrucrp frafrp koii su radili ili

198

Gloria in excelsis

Hajde, recite mi sad po duši, koji æe od vas dvojice u fratre? Jakša je pogledao u mene, pa sam rekao: Evo, mogu ja. Dobro, reèe fra Valentin, ako æeš ti, onda mi kaži šta fratri

rade?

Jedu slaninu i mole se Bogu.

Poèeo se grohotom smijati pa dozivati - Štipane, Petre, o Luci-jane, gdje si Lucijane, da èuješ ovo. Morao sam i njima ponoviti šta fratri rade, a kad su se i oni poèeli svojim grhotima i grohotiæima smijati, ja sam briznuo u plaè.

Šta je bilo sine?, pitao me fra Valentin.

Neæu ja u fratre, projecao sam.

Zagrlio me je i rekao: Ama, pusti ti mene što se ja smijem, to je meni od dragosti što ste mi došli.

Kada smo popodne krenuli u crkvu na krštenje, fra Valentin nije mogao pronaæi oèale. Tražio ih je po sobi, išao u knjižnicu i trpezariju, ali oèala nije bilo. Razaslao je trojicu novaka da traže oèale po cijelom samostanu, sjeo je na otoman i gledao negdje mimo nas. Ocu je bilo neugodno, pa ga je poèeo nešto ispitivati, valjda o broju krštenih i umrlih u prošloj godini, a fra Valentin mu je odgovarao hladno i osorno. Jakša i ja smo se ušutjeli i zavukli svaki u svoj æošak, praveæi se da nas nema.

Kada su se i novaci vratili, a da oèale nisu našli, fra Valentin je samo promrsio: Sigurno sam ih zaboravio kod nekog u èaršiji. Pozaj-mit æu gvardijanove, imamo skoro istu dioptriju.

Tako je sestrice krstio s gvardijanovim oèalama, premda je Jakša veæ tada znao gdje je fra Valentin zaturio svoje. Ali nije se usuðivao reæi, ni zbog fratra ni zbog oca. Onda je bila proslava, opet smo jeli kruh, slaninu i slatko od šipuraka, okupilo se puno kreševskoga svijeta, iznijelo se vina i rakije, otac je zapjevao, a fra Valentin je prihvatio pjesmu, pa smo mislili da je sve loše zaboravljeno.

Ali tada je stari, veæ podnapit, napravio grešku. Šapnuo je Jakši da ode po fra Valentinove oèale i donese mu ih. Brat je izašao van, fratru su oèale bile ispale u samostanskom vrtu, kod lijehe s lukom, ali kada se Jakša vratio i pružio mu oèale, fra Valentin ih je uzeo, prelomio napola i bez pozdrava otišao. Uzalud je otac trèao za njim. Sutra je poruèio da mu Franjo Paškvan više ne izlazi na oèi ako æe i dalje puštati dijete da se bavi ðavoljim poslima. I još veli da bi oèale i sam našao kada bi sljedeæi put išao u vrt, a Božja je volja da èovjek gubi i nalazi svoje stvari, jer nas Gospodin tako uèi da se sjetimo

199

Kada je otac pošao u rat, veæ smo bili poodrasli. Ništa se ne boj ako nam se negdje izgubiš, Jakša æe tebe naæi, tješio sam ga. Ali dobri naš otac, pola èovjeka u svakome smislu, nije se vratio iz rata. Dan ili dva nakon što je stigla vijest o njegovoj smrti, mater je negdje zaturila crnu maramu. Jakša je zatvorio oèi, ali više nije vidio ništa osim mraka. Tako je, eto, nestalo njegove moæi, pa ni meni nije mogao pronalaziti izgubljene stvari, a ja sam ih nastavio gubiti kao da se ništa nije dogodilo, kao da otac nije poginuo. Eto, zato sam bio tako sretan kada sam juèer, na tren, vidio brata s aktntaškom koju mi je poslao iz Chicaga, a ja je nakon tri dana izgubio.

Nisam stigao ni do pola ulice kad mi je sinulo da je Jakša u Americi, odakle pisma ne stižu veæ treæu godinu, pa ne znam kako je, ni je li uopæe živ. Obuzela me je nekakva zebnja, zašto ga baš danas sreæem, nisam ga sreo otkako je dolazio da se oprosti s Kreševom, a od tada prolazi, evo, veæ jedanaesta godina? Umjesto da mu se radujem, kao Anðinoj ruci koja se spušta na Skorvatzvjevu glavu, pomislio sam da je, ne daj Bože, Jakša umro, pa da mi ovako stiže vijest o tome. Lutao sam po stanu, tražio naliv pero da rješavam križaljku, a kad sam ga našao, više mi nije bilo do križaljke, nego sam pretresao ono što nam je ostalo od života, fotografije i školske svjedodžbe, kalendare svetoga Ante ispodvlaèene modrom i crvenom olovkom, smrtovnice i pozive za sveèanost u Direkciji kraljevskih željeznica, ali nisam našao ništa po èemu bih mogao znati da je Jakša živ. U tom traženju i glavinjanju, premještanju iz jedne u drugu sobu, dozivanju Boga, pregledavanju fotografija i kratkoj molitvi, pala je noæ. Zaspao sam, ne znam kako i kada, u fotelji. Probudila me je sirena za uzbunu. Tražio sam kljuè od skloništa, i jedva sam ga našao, u banji iznad kade, u kutiji s britvom i èetkicom.

I tako je poèeo ovaj dan, sa zlom slutnjom i još gorim ljudima, pa više ne znam ni je li mi Jakša živ, ni hoæu li ja živ iz ovoga skloništa izaæi. Spavaj, spavaj logornièe, u Anðinome krilu, kao ranjeni junak na slici u nekadašnjoj birtiji Oplenac, ali meni se krvi neæeš napiti. Previše se u meni nakupilo jada da bi ti moj strah dalje bio saveznik. A što æe biti s tobom i hoæeš li danas Sarajevom pronosati živu glavu, ili æeš se ocu i majci po Mostaru prièinjati kao što se meni prièinjao moj brat, e to ti, logornièe, više ne zavisi ni od Luburiæa, ni od Engleza i partizana, nego od toga kakav æeš se probuditi. Ja ti više nemam kamo pobjeæi. Da imam, bježao bih i od tebe i od tvoje sile, i ne bi me bilo sram.

200

gloria in excelsis

biti milostiv. Na ovome ili na onome svijetu, jer zla nisam èinio, Njega nisam zaboravljao. Ali ako krene naopako, ako partizani i Englezi uðu u grad, i glave me doðu ovi neljudi i njihov pogani jezik, sve æe biti

zato što nisam znao na vrijeme otiæi. Ni kada me je Jakša zvao da s njime poðem u Chicago, ni kad mi je fra Valentin na poèetku rata govorio da idem u Kreševo, jer je u Kreševu vazda sigurnije nego u Sarajevu, pogotovu za lude glave kakva je moja. Od Kreševa su daleko bile i Turska i Austrija, pa je daleko sad i ova nekakva nikakva Hrvatska, rekao mi je, a ja sam se naljutio.

Rekoh, kako, ujaèe, možeš Nezavisnu Državu Hrvatsku s Turskom usporeðivati, a zapravo me je naljutilo što misli da sam lude glave.

E, ta ti je Šimune ispravna] Nikako se te dvije stvari ne mogu usporeðivati. Sultan je vladao, pa je li pravedno ili nepravedno, druga je stvar. A Poglavnik ne vlada, nego udara narod po glavi, jedne maljevima, druge mokrim èarapama, tako da i ne znaš koji æe na kraju gore proæi.

Ma nisam mu ja na tome zamjerio, niti sam njegove rijeèi ozbiljno shvaæao, ne bi ni oni koji Valentina slabije poznaju. Tko bi zamjerio fratru od skoro stotinu ljeta? Veæ je skoro pola života starac, trideset godina klipše okolo sa štapom, pa se toliko uželio svoje mladosti da mu je i sultan bolji od Peveliæa, a na spomen nadbiskupa samo se u bijesu rumeni i otpuhuje kao da mu je pamet prokuhala. Valjalo ga je razumjeti, ali svejedno mi je i danas žao što mu nisam rekao istinu. Jer da jesam, možda bi mi koju pametnu kazao. Naime, nije se meni u Sarajevu zbog Hrvatske ostajalo, niti sam 1941. ozbiljno mislio da bi me mogla zapasti kakva visoka dužnost. Govorio sam da nije pošteno što se zaboravlja na nas sarajevske Hrvate, nego se vlasti dodvoravaju muslimanima, tom našem cvijeæu, pa se njih postavlja na položaje, dijele im se èinovi, izmišljaju se poèasti, a na ono što pretekne dolaze braæa iz provincije, Hercegovci i Lièani, te za njima zagrebaèka gospoda da uèe nas koji smo se stoljeæima borili i za svoje narodno ime i za goli život, što zapravo znaèi biti pravi Hrvat i ustaša. Pa onda kroz Sarajevo marširaju i pjevaju: istrèale, istrèale zagrebaèke frajle!, e majka mu stara, ima li na butum dunjaluku drugih frajli osim zagrebaèkih?

Svašta sam ja tih mjeseci govorio, ali tek da od samoga sebe sakrijem ono glavno: otkad je umrla Stefanija i otkad sam ostao sam, bez rodbine i pravih prijatelja, meni nije bilo mjesto u Sarajevu. Ostarit

201

mrskije da izlazim van, i na kraju æe mi biti kao u zatvoru. Zato bi, ako je po pameti, najbolje bilo da se preselim u Kreševo, naðem posla u uredu kovaènice, i proživim kao èovjek. Znao sam da bih tako trebao napraviti, ali kako æu ostaviti svoj stan, sobe u kojima sam skoro cijeli život, da bih otišao negdje gdje nisam navikao? Rat mi je došao kao kec na desetku: pa zar da nekamo odlazim dok se stvara država?

E, Šimune, Šimune, glave æe tebe doæi taj stan! Na kraju, šta ako za deset minuta avionska bomba hekne posred zgrade?

Jedan jedini put sam od poèetka rata otišao dalje od Kreševa. Bilo je to u ljeto 1942, kada smo išli u Zagreb, na boksaèku utakmicu Hrvatske i Njemaèke. Nagovorio me je Lovro Cabas, Štefanijin roðak, koji je u Sarajevu upravo bio osnivao boksaèki klub Zrinski, pa je desetak èaršijskih gulanfera i kabadahija, od kojih je nakanio stvoriti boksaèe, vodio da im pokazuje kako izgleda pravi meè. Ja sam mu, valjda, trebao

da u vlaku ima s kime razgovarati, pa me je još imenovao i tajnikom kluba. Ali ne bi me ni Lovro nagovorio da se pomaknem, da me nije kopkalo kako izgleda Zagreb.

Sjeæao sam ga se iz vremena Maèeka i Banovine, princa Pavla i srpskih žandara, i mislio sam da je sad nekako drukèiji, ljepši i ozbiljniji, kao èovjek nakon što se oženi. Što jest jest, bio je to neki drugi Zagreb: ureðen i èist, na sve strane nešto se gradi, nigdje više prosjaka i Ciganèadi, pune ulice stranaca, visokih njemaèkih oficira i Talijana, domobrani i ustaše se ponašaju i izgledaju kao gospoda, a ne kao ovi naši. E, vala, to je bio grad, kao što su Pariz i Beè gradovi, pa mi bi i malo žao dok smo od kolodvora, pa preko Zrinjevca, išli prema Jelaèiæ placu, što nisam domaæi u ovakvom jednom gradu. Ako svaki dan prolaziš tim putem, pored Umjetnièkog paviljona koji je triput veæi i ljepši od ovog našeg, bijednog sarajevskog, ako se mimoilaziš s ljudima koji izgledaju kao da su svi krenuli u kazalište, a ne kao ovi naši koji ne operu krmelje prije nego što istrèe na ulicu, ako svaki dan uðeš u slastièarnu i èuješ - prosim lepo, gospon!, i umjesto baklava gledaš kolaèe koji izgledaju kao Umjetnièki paviljon, s vremenom postaneš drukèiji èovjek, bolji i zadovoljniji samim sobom.

Boksaèka utakmica poèinjala je pred veèer. Ispred dvorane bio je red u kojem su, bez ikakve gužve, èekala gospoda u tamnim odijelima i s cilindrima na glavama, neki su pod ruku vodili gospoðe, ali veæina se držala preporuke objavljene u novinama: u priredbi mo-

202

GlORIA IN EXCELSIS

nu takovima se preporuèa da raðe propuste ovu boksaèku utakmicu. Pred ulazom su stajala dvojica gorostasa u atletskim majicama, za jednoga od njih se redom proširio šapat da je to Mane Blaževiæ, Gospiæanin koji je 1912. u New Orleansu osvojio titulu najjaèeg èovjeka Amerike u šaketanju bez rukavica, a narednih deset godina proveo je u zatvoru, jer su odmah nakon utakmice s njim dvojica izdahnula, dok je jedan ostao bez pameti, pa su ga poslije hranili kao trogodišnje dijete.

Ne znam je li to doista bio Mane Blaževiæ, neki su govorili da jest, drugi da nije, meni se uèinio premladim za prvaka iz 1912, ali taman i da nije bio on, veæega èovjeka nisam u životu vidio. Svaka mu je šaka bila veæa i šira od ove moje lopate. Tek kad mi je pregledavao ulaznicu, vidio sam mu na grudima hrvatski grb. Drugi gorostas, obrijane glave i samo malo niži, na majici je imao haknkrojc. Oni Lovrini probisvijeti su to primijetili, pa se poèeše gurati da im on gleda ulaznicu. Njih desetorica nasilu su htjeli na jednu stranu, po nogama su gazili ljude oko sebe, zaèula se ženska vriska, pale su i psovke, a ja sam pobjegao u dvoranu, da netko sluèajno ne pomisli kako sam s njima. Lovro Cabas se poslije ljutio na mene, biva tajnik sam kluba, ne mogu se sramiti svojih ljudi, pa sam mu rekao da hajvanima ne treba tajnik nego cirkuski dreser, a ne daj Bože da bih se sramio ljudi. Ne znam je li me tada razumio, ali brzo je i on došao do pameti.

Nijemci su tukli naše kao volove u kupusu. Svaki bi pokrivao lice, laktovima zaklanjao trbuh i èekao da isteknu tri minute tuèe, a onda bi ga onaj u uglu zalijevao vodom da doðe sebi, pa ga tjerao natrag, na još tri minute degeneka. Veæina naših bi nakon jedne ili dvije ture legla na pod, i ne bi se više digli, ali dvojica su junaèki izdržala do kraja, dok se sudac nije umorio, pa je Nijemcu priznao pobjedu i zabranio

mu da našega dalje mlati. Obliveni krvlju, potpuno izna-kaženih lica, glavinjali su pozornicom) dok ih ne bi uzeli pod ruke i negdje odveli. Valjda u bolnicu.

Je li, bolan, pitao sam Lovru Cabasa, a zašto naši ne smiju udarati njihove? Je li to nekakvo boksaèko pravilo?

Šuti, ljudi æe ti se smijati ako te èuju! Smiju naši udarati njihove, ali ne stignu udariti kad Švabo krene na blickrig. Boks se uèi, nije ti to kafanska tuèa.

Bogme, naši baš i nisu jako uèevni.

T tako nrnrte hnkcarkn ntakmim ivmprtn T-Truntck-p i Mipmarlfp

203

pod, boje se da ne priskoèi neki od onih Nijemaca pa da i njih malo izdegeneèi. Ali nekoj gospodi oko nas ne bi pravo što je sve tako završilo, dobacuju njemaèkim oficirima, mašu onim svojim cilindrima i kao da pomalo i prijete. Švabe ih samo gledaju, smješkaju se i ne reagiraju.

Jimmv Lvggett, Jimmv Lvggett, Jimmv Lvggett, ponavlja jedna damica u crvenoj haljini, nema joj ni osamnaest, i unosi se u lice debelom polurazdrljenom Nijemcu.

Ubit æe je Švabo, bježimo odavde!, Lovro me je vukao na drugu stranu.

Jimmv Lvggett je razbio nos Maxu Schmellingu!, vikala je damica, ali mi smo bili daleko, Lovro me je natjerao da potrèim, i veæ smo se miješali s ljudima koji nisu ni znali za boksaèku utakmicu. Dugo mu je trebalo da smiri, dvije boce vina u birtiji Bednja, i da nam objasni što se dogodilo.

Taj Jimmv Lvggett je trener onih naših nesretnika. Uèio ih je kako se podnosi degenek, ali ih nije stigao nauèiti kako da uzvrate. Ili im je rekao da, za milost Božiju, ne udaraju, jer ako udare, on æe glavom platiti. Jimmv je crnac, ni crni Ciganin, ni Židov, nego crnac s ustima i nosom kao u gorile, u opice, u majmuna prašum-skog, koji se s Tarzanom nadgornjava tko bolje leti s drveta na drvo. Pa odakle crnac u Zagrebu 1942, kad ih ni prije nije bilo? Da ga nisu doveli kao onog slona u Travnik, da narod gleda i da se nagle-da èudnoga hajvana koji, po svemu sudeæi, ima ljudsku dušu, ali malo tko bi, po vlastitoj duši, rekao da je èovjek. Ama jok, nego se Jimmv Lvggett u Zagreb odavno naselio, nakon što je na prevaru istukao Maxa Schmellinga. Nije mu se više vraæalo u Ameriku, nego je tu ostao da bude jedini takav, pa još je iz Beèa doveo ženu, bijelu kao mlijeko, i s njom ga viðaju po Ilici za nedjeljnih promenada. Svakoga Jimmv pozdravlja, najsrdaènije pozdavlja one koje ne poznaje, one koji se najviše mrgode kada ga vide, smije im se od uha do uha kao da su ga bananom poèastili, pa nitko ne zna je li Jimmv toliko blesav, ili svakoga dana i svakog sata, svakim svojim uzdahom, po stotinu puta otkupljuje život. Crni crnac, crn kao Amerika, crn kao ðavo, crn kao majèino mlijeko, Jimmv po Zagrebu voda svoju bijelu ženu, pa uz nju izgleda još triput crnje. Što su Nijemci rekli kada su 1941. došli u Hrvatsku? To je vaša stvar, rekli su, kao što je ovo vaša država, pa vi svoga crnca, ako vam je

DO volii rlrTi'tp u 7nnln?Vnmp vrtu 11 KTnkcimim npWn era Prvalai/niV

204

Gloria in excelsis

narodnog kazališta, izložite ga u izlogu Ilice 30, ali samo vas molimo da ga držite što dalje od nas. Neka se Nijemcima ne smije, neka ne pozdravlja njemaèke oficire, neka se prema njima ponaša kao ulièna džukela! Mi mu neæemo ništa dok drži rastojanje, ali ako se primakne, dobit æe po gubici. Tako su Nijemci rekli za Jimmvja Lvggetta, a Jimmv je možda, ili možda i nije, Bogom zaklinjao svoje boksaèe da ne udare kojega njihovog, jer bi Nijemci mogli pomisliti da ih je on tome nauèio. Lovro Cabas misli da nije tako, govori mi da je to budalaština i da nijedan trener ne bi mogao nagovoriti boksaèa da se ne brani, ali meni se èini da je drukèije. No, što ja znam o boksu i o crncima? Ništa, Lovro moj, ništa, pa želim da tako i ostane. Dosta je meni bilo èuda u životu! Vukodlaka s kreševskoga groblja, koji jecaju po cijele noæi i ne možeš od tolike tuge zaspati, drekavaca iz trebeviækih šuma, prema èijoj je dreci ništa i kad ti lokomotiva na uho pisne, dosta je meni karakondžula i mrkalja, i one jedne žirafe iz Modena cirkusa, koja nije mogla stati u štalu, pa su cirkusanti skidali crepove da beštija provuèe glavu, dosta mi je, Lovro, èuda za cijeli život, ne treba mi još i èudo crnaèko. Ako me pitaš što æe poglavniku Anti Paveliæu crnac, ovako æu ti reæi. Ako je izmlatio Maxa Schme-llinga, a ti kažeš da jest, onda bi i ove naše bilmeze mogao nauèiti šaketanju, pa da Hrvati poènu mlatiti Rumunje, Maðare, Èehe, Talijane, a ako nam se jednom posreæi, možda i Nijemce. Ehej, Lovro, velika je to stvar za našu Hrvatsku, pomlatiti pola Europe! Bude li tako, nitko se neæe buniti što nas je crnac tome nauèio. Vrag me odnio ako æe itko tada i primijetiti da je Jimmv crnac! Nauèi li naše boksu, bit æe Jimmv bjelji od svoje žene. Ali nije samo to, nego bi Jimmv Lvggett mogao biti potvrda da sve radimo po svome, a ne po švapskom diktatu. Misliš da Hitler ima svoga crnca? E, pa, Lovro moj bedasti, ja æu ti reæi da nema! Mi ga imamo, jer nam je tako po volji. A i dobro bi jednoga dana mogao poslužiti ako se, ne daj Bože, okrene ratne sreæa, ili se pokvare naši odnosi s Njemaèkom, pa nam doðe nekakav amerièki konzul, a mi mu kažemo: mister konzul, ovo je naš mister Jimmv, èuvamo ga i pazimo kao da nam je iz oka ispao. Crna suza iz crnoga hrvatskog oka, to je taj tvoj Jimmv Lvggett, ako uopæe postoji i ako ga ti nisi izmislio samo da nas uzbihuzuriš.

Napili smo se u toj Bednji kao malo kad. Zapravo, nikad se nisam tako napio. Drugi jesu, ali ja nisam od vina i rakije, pa mi je to bilo naiveæe oiianstvo u životu. A sve zboe crnca. Posliie sam mislio

205

ali me je brzo prošao strah. Došle Sarajlije u Zagreb, laprdaju svašta, ono što misle, a puno više - ono što ne misle, navikli su ovdje ljudi na to.

Nakon što sam se rastrijeznio i naspavao, želio sam samo jedno. Da sjednemo na vlak i vratimo se kuæi. Ali kad smo došli na kolodvor, rekoše nam kako su za danas otkazani svi vlakovi. Isto je bilo i sutra, i prekosutra, i još pet dana. Dok smo imali novaca, spavali smo u prenoæištu na Èrnomercu, da bi na kraju završili u kolodvorskoj èekaonici. Momèad je poèela izazivati kavge, džepariti po tramvaju i navlaèiti nam redarstvo na vrat, tako da se još na zagrebaèkom kolodvoru Lovro Cabas poèeo hladiti od osnivanja boksaèkoga kluba. Da vlakovi nisu vozili još koji dan, svi zajedno bismo završili u zatvoru, pa bi na pravome mjestu svatko mogao promisliti o križu koji kroz život nosi. Moj križ je taj što mi je patnja svaka

noæ koju ne provedem u svojoj postelji. Dane mogu podnijeti, pogotovo u Zagrebu, koji je bijeli anðeo meðu gradovima, ali nema meni ljudske noæi bez moga kreveta. To æe me, kako god okreneš, na kraju doæi glave. Džaba mi je fra Valentin govorio da bježim iz Sarajeva, kad ja ne mogu pobjeæi iz svoga stana. Osim ako hekne bomba posred naše zgrade. To bi me, raèunam, spasilo.

Kreševo, decembar 1766.

Zapisujem ovo, neka se pouka o dobru pamti: Dvadeset i sedmoga novembra ljeta Gospodnjega 1766. iznenada se sa životom odijeli imam kreševski Alija Ahmiæ. Pošao na put, da æe prema Hercegovini, posjetiti brata kojega vidio nije dvadeset i neku godinu, jer je izmeðu njih dvojice zla rijeè pala, izgovorena u trenucima obijesti i mladosti, pa se rijeè pretvorila u šutnju, šutnja u gluhi muk, od kojega je zatim sazidan zid, èvršæi od planine Èvrsnice i od grada Dubrovnika, ter je imam Alija konja pojahao i pošao da razbija zid i pomiri se s bratom roðenim. Nešto je predosjetio, pa je pogazio inat: ili je sanjao ružan san, ili mu se providilo da otkucava kudret sahat i vremena mu nije ostalo, ili ga je sustigla srèana bol, ne znamo šta je jer Alija je šutio o onome o èemu se moglo nešto reæi, a kamoli neæe o onome o èemu se jedninom ne govori, ter se zapisati može samo tako da se miriti pošao s bratom jer je Božja volja da je svaki

206

gloria im excelsis

Alija je sjahao da na grad pogleda. Kako je na zemlju skoèio, tako mu se zanebesalo, pao je pred noge Talatu Jahefendiæu, apotekaru sarajevskome, koji mu bi na putu drug jer je pošao u Ston po kadulju i ružmarin. Talat ga prihvati na ruke, ali uzalud je bilo, jer Alija izdahnu lahko poput leptira.

Praštaj, efendum!, šapnuo je Talatu, a ljudi neka misle šta je imam Alija time htio reæi.

Te je noæi naglo zahladilo. Stisla je suhomrzica kakve godinama nije bilo, pa su ljudi ujutro u kokošinjcima nalazili smrznute kokoši, a malokoje pašèe i maèe u Kreševu ostade živo, da se za dženaze imama Alije niotkud ne zaèuje lavež. Praznovjerica je u narodu takva, jednaka meðu Turcima i kršæanima, da ne zalaje pas kada se pravednik pokopava. Za one koji æe ovo èitati, pa se o smrti Alije Ahmiæa pouèiti, to nije ni važno, i mogu preskoèiti da je i meni, na dan dženaze, ovakva praznovjerica bila srcu mila. Bog neka primi k sebi dušu Alijinu, u vjeri Alijinoj koja meni nije bistra. Napisah kao kršæanin, a ti štioèe prema rijeèi mojoj budi mudar i blag.

Od jutra do akšama kreševski su Turci kopali njegov grob. Svakih bi se pola sata mijenjali, dolazila su nova èetvorica, umjesto onih koji onemoæaju i promrznu. Veæ oko podne krvave bijahu drške motika i lopata, a mnoge i salomljene, toliko je zemlja bila tvrda. Rukama su sakupljali prah zemlje, sitniji od brašna, i ne bi ga se za jednog kopanja nakupilo više od tri šake. Tako se, malo po malo, dubio Alijin grob, a sa svake njegove strane rastao je èudnovat bedem od prašine, leda i krvi. Do veèeri se svako tursko muško u snazi izredalo na kopanju, da bi se na kraju, kad više nije imao tko, motike i lopate prihvatila braæa Agaton i Augustin. Te iskopaše konaèno grob u zemlji tvrðoj od kamena, pa krvavih ruku stadoše

pred njega. Fratri se pred poèetak dženaze povukuše u stranu, kako je i red, a tijelo Alijino ode pod zemlju.

Nakon što rane od žuljeva zacijeliše, dlanovi veæine Kreševljaka bijahu crni. Zemlja s imamova groba zavukla im se pod kožu. Može biti da zauvijek pod kožom i ostane.

Zapisujem da je Alija Ahmiæ roðen prije šezdeset godina, u selu Ahmiæi kod Travnika, život je proveo u Kreševu, dvaput se ženio, ali nije mogao imati djece. Uèinio je mnoga bogougodna djela, sagradio èesmu, posadio orah i privodio dobru staro i mlado. Znao je slagati da spasi glave nevinih. Fratrima je bio pri ruci u svakoj nevolji. Alijina su više od tri kamena u manastiru koji æemo opet, s Božiom

207

jatelja, u godini kada mi umrje i roðeni brat. Bog je htio da sam više vremena proveo s Alijom nego sa njim. Pa me i zato, oprosti štioèe, boli što se Alija nije stigao izmiriti s bratom svojim.

U zoru odložih pero i hartiju, odužilo mi se pisanje, jer nisam pravo znao kako kreševskoga imama Aliju ubilježiti u sjeæanje, pa sam se muèio da me buduæi razumiju. Potom navukoh gunj i kundure, izaðoh van na zimu, da koju prosamujem. Obiðoh temelje crkve i samostana, pomolih se pred nevidljivim oltarom, a zatim prošetah do èaršije i Grada. Na sve strane mir i tišina, nigdje žive duše, narod ili spava ili razloga ne vidi da po ovakvome mrazu izlazi iz kuæe. Pametni su navrijeme nacijepali drva, a tokmaci cvokoæu pod ponjavama i perinama, ako perina imaju, ali pustoš ova nije sablasna. Ne slute se vukodlaci i vile, niti živo ljudsko zlo, nego ljepota nebeskoga rumenila i mrko zelenilo šume. Prije nego što padne prvi snijeg, svaka stvar imat æe svoj jasni oblik. Gledam, da mi se ljepota stvari u oèi naseli i da traje koliko i moje zemaljsko trajanje.

Poslije uz peæicu grijem ruke i slušam braæu kako se bude. Neki kašlju i hroplju, zazivaju majku, a da tog zaziva nisu ni svjesni, pa otpuhuju i mrgode se kao svako odraslo brkato muško. A neki sitno dišu, cvile hvatajuæi se za posljednji san, pa se smiješe tek probuðeni, kao što se bude djeca, prije nego što im teška misao dušu naseli i buðenje im zauvijek postane teret. Ne znam od kojih sam izjutra ja, od odraslih ili od djece, jer to sa starošæu nije svezano. Kao ni s time kakvi smo ljudi. Bog zna zašto je nekima dao ovakva, a drugima onakva buðenja.

Brat Augustin iskuhava svoje trave, cijedi ih pa nam daje da pijemo njihovu gorku vodu. Jedni æe piti, drugi neæe, ali on ih svejedno nagovara. Tako je svake zime otkako sam u manastiru: Augustin nikoga nikad nije nagovorio, ali nijedno jutro nije prošlo a da svakoga nevjernog Tomu nije nagovarao. Bolan ne bio, ovo ti je zdravlje, pa da je stoput grko, nije èemer!, govori, i ide od jednog do drugog. Prije njega je trave kuhao pokojni fra Petar, prije fra Petra fra Zivko, a prije fra Živka neki kojemu se ime više ne pamti, ali èini mi se da je isto bilo otkako je samostana i da je uvijek, baš svake zime, neki fratar nagovarao braæu da piju vruæu vodu od gorkih trava, pa da im je govorio što i Augustin: da je stoput grko, nije èemer! Pijem èim me brat ponudi, a ne znam pijem li što je u travama zdravlje, ili pijem da Augustinu ne kvarim dobru namjeru. Spokojnim me èini dugo i vjeèno ponavlianie, žrtva sušenih trava i molitva vode.

208

Gloria in excelsis

ve, narod se hitro križa na brzim misama, fra Iliji drhti glas u Gloriji, nema ni munje da ga ogrije, s prvim mrakom bježimo pod krov, došaptavamo se ispod pokrivaèa i dovikujemo s kraja na kraj štale. Svaðamo se oko oraha u avliji Ante Karivana, je li posaðen prije sedamdeset ili stotinu godina, prije Beèkoga rata ili u vrijeme najezde princa savojskoga. A možda mu je tek dvadeset i koja, kako veli gvardijan, na što brat Blažo skaèe iz postelje i bos izlazi na zimu, da ne bi gvardijanu koju nepriliènu rekao, ali se odmah vraæa, pa govori da mu se nokti odvajaju od prstiju, kako je hladno. Smrznut æe se i taj orah u avliji Ante Karivana, kaže Agaton koji je dotad šutio. Nijedan mu ne odgovara, svaki ostaje pri svojoj misli, tonemo u san.

I tako kreševskoj obitelji, od zdravlja gorke Augustinove vode do tajne starosti Karivanova oraha, prolaze dani. Po kalendarima još bi trebala biti jesen, ali kako ne popušta suhomraznica koja je nastupila u noæi pred Alijinu dženazu, nama je stigla zima, medvjeða zima, kada otanje molitve i produži se san, otupi svako èulo i lakše se umire. Zadnjih dana niko i ne spominje sultanov ferman, pašu sarajevskoga, crkvu i manastir. Jedino gvardijan, kada se vrati izvana, kaže:

Ne daj Bože puta u Stambol po ovakvom mrazu!

Pa svaki put to isto ponovi, kao da nismo upamtili, ili kao da svaku rijeè, koliko god je prazna, valja ponoviti, sve dok se i ona ne pretvori u molitvu. Kako li je Gospodinu slušati vazda jednaku misu? Pomišljam to svake zime, ali nikome ne izgovorim, jer su takva pitanja izvan vjere. Narodna prièa kazuje da su u kuæi devetora vrata, èovjeku je dato da uðe u osam soba, a devete kvake neka se ne hvata. Iza devetih su vrata ovakva pitanja.

Može biti da bismo pozaspali kao medvjedi, i ne bi se budili dok ne ugrije, da nam ne dovedoše Ivana Gašparova Slavniæa, prvi put nakon sedam godina. Gvardijan naredi neka se isprazni kuæa na Gradu, starija braæa neka se rasporede k nama u štali i alatnici, pa æe i on, gvardijan, spavati s nama, da bude mjesta za Ivana i njegovu pratnju. A u pratnji su mu dvanaestorica, Dubrovèanin, Trogiranin i Imoæanin, plavooki Turèin iz Konje, dvojica Sarajlija - Mustafa Kafez i Jozo Matanoviæ, jedan hrišæanin iz Pirota, Džibril iz Damaska i još èetvorica s koca i konopca, ali pošteni ljudi. Raste pratnja Ivana Gašparova Slavniæa, pa æe doæi dan da ih bude toliko da ne stanu ni u jedan han ili samostan.

Po redu se pozdravljamo i upoznajemo s Ivanom, kao što æemo

209

ne odvedu prema Sarajevu. Mlaðoj je braæi prvi put, a meni je, èini mi se, tristotine i neki. Više sam se puta upoznao s Ivanom, nego što je bilo novaka za mog redovništva. Ali on mi se jednako smiješi, veli - ujaèe, pa bi mi poljubio ruku, a ja mu govorim da se digne, nije dijete, niti su vremena takva da se svakom redovniku ljubi ruka.

Sjedamo uz vatru, neko ga upita kako je bilo na putu, a on kazuje da je bilo teško jer sve sluti na kugu i rat. Ni vrijeme mu nije na ruku išlo, pratilo ga je mjesec dana teške sparine, magla bi zorom pala i ne bi

se dizala sve do podneva, tako da se i èovjek i konj bore za svaki dah. Grdna su vremena došla, Bog nas kažnjava jer strašno sagriješismo, pa nam usred ljeta šalje magluštinu.

A zašto, ujaci, zapaliste ovu vatru? Ne zamjerite mi što pitam, ali èudo je ova vaša vatra, jer od nje nema prevelike vruæine. Prije bih kazao da vaša vatra hladi. Dobro je da hladi, jer bi èovjeku duša na nos izašla od žege i sparine. Hvala vam što ste nas pod svoj krov primili i poèastili, jer ne znamo kako bi po ovakvom vremenu dalje.

Dok Ivan tako govori, mladi fratri i trojica novaka se samo zgle-daju, smijulje se i u èudu zinu kad mu po èelu, od same pomisli na ljeto, izbiju graške znoja. Pouèio sam ih kako æe biti kad nam jednom doðe Ivan Gašparov Slavniæ, jer je to jedna od prvih svjetovnih pouka koje se dobiju pri ulasku u samostan, ali dok sam jednom ne doživi, još ih nitko nije sasvim razumio. Tako je bilo i sa mnom kad sam ga prvi put sreo, samo što je sreæom bilo ljeto, a ne zima, pa nisam zijevao kao što ova mladost zijeva.

Ivan nam dalje prièa kako su Crnogorci napali Turke i do nogu ih potukla na Carevu Lazu. Vojsku im vodi vladika Danilo, ter se nadati valja da æe po tom vladiki Bosni i Dalmaciji doæi bolji dani, ako Bog da sreæe, zdravlja i pameti pa se opet ne pokoljemo izmeðu sebe i ne poènemo se na zor turèiti.

Gvardijan klima glavom i odobrava, kao i sva starija braæa, osim najstarijega, Iloèanina Mate, koji se podrugljivo smješka, ali o njemu ne treba trošiti rijeèi, jer je ionako mimo svijeta. Bogme odobravaju Ivanu i Džibril iz Damaska i Turèin iz Konje, a Sarajlija Mujo Kafez još ga nadopunjuje i pridodaje svoju, pa bez imalo ruganja dometne i to da svijet još nije vidio takvoga junaka kakav je vladika Danilo.

Ali ne dam ja na sultana!, podviknu Ivan, kad mu se uèini da pretjeruje u hvaljenju crnogorskoga vladara. Velik je padišah Ahmed, a još je veæa ordija koja za njim ide.

Nakon što se porazeovorismo s èudnovatim gostom o vreme-

210

gloria in excelsis

pa ga izvedoše na zimu. Bunio se sve dok ne otvoriše vrata, a onda umuknu kad ga za obraze šèepa mraz. U njegovoj je glavi ljetni dan, iz augusta 1712. Tako æe biti dok god je Ivan Gašparov Slavniæ živ. Navršio je èetrdeset treæu, vraæa se s putovanja u Beè, teška je ljetna sparina pritisnula Krajinu, pa on više na konju drijema nego što jaši. Tako i ne vidi trojicu hajduka kako mu prilaze, jedan u ruci nosi oštar kamen, zamahuje njime i pogaða Ivana posred èela. Glava mu je pukla napola, pa su hajduci mislili da je mrtav. Ukrali su mu novac i konja, skinuli ga do gola i ostavili na putu. Sreæom, naišli su neki seljaci, Turci iz Delibašina Sela, pa ga spasiše. Kada se treæi dan živ probudio, èinilo se da je dobro. Rekao im je kako se zove, ali ne i èime se bavi. Šlaga kako je trgovac rodom iz Dubrovnika, ali živi u sarajevskom Latinluku.

Ne proðe ni dan, a veæ se vidje šta uèini hajduèki kamen. Ivan se naveèer nije sjeæao onih s kojima je danju razgovarao, niti je pamtio što im je govorio, ni što su oni govorili njemu. U èasu je bio razborit

èovjek, ali je pamtio samo ono što se dogodilo u zadnja dva sata, i sve što je bilo prije negoli mu razbiše glavu.

Seljacima nije trebalo dugo da Ivana potjeraju iz sela, u strahu da je urokljiv. Sreæom, smilovao mu se nekakav Husein Alagiæ, pa je pošao zajedno s njime, da ga vodi fratrima u prvi samostan, jer se seljaku ispravno uèinilo da bi redovnici trebali povesti brigu o Ivanu i poslati ga dalje, rodbini u Dalmaciju. Tako ga je i doveo u Kraljevu Sutjesku, gdje se i razotkrilo èime se Ivan Gašparov Slavniæ u životu bavi, ter kakvim nepojmljivim znanjima vlada. Da je na ramenima nosio sedam glava umjesto jedne, u njih bi jedva stalo ono što zna. A sedam bi vladara sjeklo jednu Ivanovu glavu, samo da im je bilo znati èime se Ivan bavi. Austrijski car, turski sultan, dubrovaèki knez, ruski car, crnogorski vladika, španjolski kralj i mletaèki dužd nisu mu mogli dohakati, ali jest kamen u hajduèkoj ruci.

U sutješkome manastiru uzeo ga je pod svoje pokojni fra Di-mitrije Kuèiæ, po prirodi svojoj neobièno svjetovan i lukav èovjek, roðen za mletaèkoga poklisara a ne za bosanskoga fratra, ali koristan u poslovima kakvih uvijek ima, iako obitelji nisu na èast. Kad bi se dogodila kakva kraða ili ubojstvo, kad bi se nešto sakriti trebalo, bilo od turskih bilo od crkvenih vlasti, vazda se zvalo fra Dimitrija. Njegovim se znanjima i sposobnostima okoristiše i druga dva manastira, a nije bio nepoznat ni izvan Bosne. Kanuo bi kao šerbe u ledenu vodu, rastapao se od prijaznosti i stalno trljao ruke kao da se

211

se po èaršiji, pogledom mjerkao mjesto ubojstva - ako je ko ubijen, ili bi poput psa njuškao provaljenu blagajnu - ako se radilo o kraði, i na kraju je znao i tko je ubio i tko je ukrao. Nekad bi sluèaj riješio u jednome danu, nekad bi mu trebalo duže, ali nikad nije ostavljao ono èega se prihvatio, pa je i nakon pet ili deset godina znao doæi i prijaviti krivca.

Ovoga puta gvardijan mu je u zadaæu stavio da otkrije tko je i èime se bavi Ivan Gašparov Slavniæ. Primio je gosta u svoju æeliju, razgovarao sa njim o svemu i svaèemu, pa su se svakoga jutra iznova upoznavali i zapoèinjali istu, ili neku novu prièu. U prvo je vrijeme fra Dimitrije mislio da Ivan hini zaborav, pa ga je muèilo što se u svaku prièu salijeva kao vrelo olovo, ali ni u jednoj nije više od promatraèa. Kao da je provodio život s rukama na leðima, niti je šta radio, niti je kome nareðivao.

A je li, Boga ti, brate Ivane, kakvi su tvoji posli?

Ujaèe, ja sam ti apotekar u Latinskoj mahali.

Èim to èuje, fra Dimitrije iskoristi sva svoja znanja o ljekarijama i ljekovitome bilju, ali uzalud kad Ivan Gašparov Slavniæ zna

0 tome više od njega. Na kraju mu i povjeruje da je apotekar u Latinluku. No, izjutra, nakon što se upoznaju i upitaju za zdravlje, fra Dimitrije upita:

A je li, Boga ti, brate Ivane, kakvi su tvoji posli?

Gaæa mi je bio gruški kalafat, brodove je gradio, i dida, pa ti se

1 ja istim poslima bavim.

O brodovima je fra Dimitrije manje znao, pa bi izmišljao i govorio ono što nije znao, a Ivan ga je ispravljao, tumaèio mu od kakvoga se drva brodovi grade, pa je uzimao pero i hartiju i crtao fratru kakvih sve brodova ime. A Dimitrije se preznojavao, što od muke a što od bijesa, jer bi znao kako je za danas gotovo, ne može ga uhvatiti u laži oko onoga o èemu Ivan više zna. A ne uhvati li ga u laži, nikad neæe otkriti koji je i kakav je njegov gost. No, eto sutrašnjega dana i prilike da se s gostom upozna i upita:

A je li, Boga ti, brate Ivane, kakvi su tvoji posli?

U Dubrovniku je malo pismenih, a da su pošteni. Ja sam jedan od takvih, pa za potrebe Republike popisujem ljude.

Obradova se fra Dimitrije, jer je kao i ja bio mladi profesor u tome gradu, pa mu se kao i meni Dubrovnik omilio i puno je upamtio o mjestu, a još više o ljudima, ter krenu ispitivati Ivana za svako ime koieea se mosao sjetiti. A Ivan Gašnarov Slavniæ znao ie baš svako-

212

Gloria in excelsis

sve dominikanske i franjevaèke redovnike u Republici, znao je koji su studirali u Napulju i Rimu, koji u Ugarskoj i Austriji, kao što je i za biskupa znao ono što se taji, da mu studiji nisu dobro išli, pa ih nije ni završio. Do veèeri je fratar provjeravao Ivanova dubrovaèka znanja, ali više nije bio ni bijesan ni oèajan. Otkrio je èime se on zapravo bavi. Ivan Gašparov Slavniæ je uhoda! Ali èiji uhoda? E, to je tek trebalo otkriti.

Narednih dana i mjeseci više ga ne bi pitao kakvi su mu posli, nego bi se iznebuha raspitivao za prilike u Sarajevu. Pa drugog dana u Stambolu, treæega u Beèu, èetvrtoga u Pešti, petoga u Rusiji, a Ivan mu je govorio kao i za Dubrovnik, sve. Poimence je znao sve muške glave u Sarajevu, svakog paža na beèkome dvoru i sve koji su ikad sultanu Ahmedu došli na poklonjenje. Svaku vlastelinsku obitelj u Ugarskoj, pola Moskve, Kijeva i Petrograda, znao je o ljudima ono što ni sami o sebi nisu mogli znati.

Fra Dimitrije ponovo nije znao šta bi i kako bi, èinilo mu se da gubi pamet, da æe ga Ivan usisati kao med iz saæa, i na kraju samo ispljunuti, pa ga jedno jutro sav oèajan zapita:

A je li, Boga ti, brate Ivane, kakve su prilike u Kini?

Pa, duhana ti tvoga, ujaèe, kako bi ja znao kakve su prilike u Kini, kad ne znam pravo ni gdje je Kina i ima li tamo ikakvih prilika! E, baš svega ima meðu vama fratrima. Šta ti je bilo da me za Kinu pitaš? Je li tebi sasvim dobro?

Nakon toga fra Dimitriju Kuèiæu nije trebalo više od mjesec dana da zakljuèi, te gvardijanu izvještaj podnese, kako Ivan Gašparov Slavniæ ne hini zaborav, veæ pamti samo zadnja dva sata, a prije nego ga je nesreæa stigla bio je austrijski, turski, dubrovaèki, ruski, crnogorski, španjolski i mletaèki uhoda.

Gvardijan mu nije povjerovao, a kako i bi, nego razglasi po samostanu da je i Dimitrije uz tu budalu konaèno pobudalio, bilo mu je i vrijeme jer je prešao osamdesetu, što staroga fratra, znamenitog po lukavosti i vještini da razotkrije svako zlodjelo, tako sneveseli i uzruja da drugoga dana iznenada i napreèac umrje.

Ivan još neko vrijeme ostade u sutješkome samostanu, gdje su ga drugi fratri uzalud ispitivali, ali ništa ne saznadoše o njemu. Samo ih je mogla zaboljeti glava ili im se zanebesati od Ivanovih prièa, koje njima bjehu teže od vina i rakije, pa su se u mamurluku budili, a on se svakoga jutra ispoèetka nièega nije sjeæao. I opet se trebalo

iinri7nnvati

213

nadiše zraka poslije ruèka i nije ga više bilo. Zašao je u šumu, pa su prošla dva sata i zaboravio je gdje je bio, odvedoše ga Turci koji su o njemu veæ bili naèuli, ili se dogodilo nešto treæe, istina o tome nikad se neæe znati.

Poslije se godinama nije za njega èulo, a onda se najednom širom Bosne, sve do Stambola, prolomi glas o uhodi ranjene glave. Uskoro se poèeše raspitivati i iz Dubrovnika, a neki Armenci done-soše vijest da se o Ivanu Gašparovu Slavniæu raspituje mletaèki dužd i nudi zlato za njegovu glavu. Glas je stigao i do ruskoga i španjolskog dvora, pa se Ivanov život nade o koncu. Ako je on o tome nekad nešto i znao, nije se previše zabrinuo, jer je brzo zaboravio. Prièa se da mu je glavu spasio paša sarajevski. Naredio bi da se uhoda pogubi, ali ga mudro ostavi na životu nakon što èu da ga traže i da ga posjeæi žele s raznih strana. Kako bi u Bosnu dolazili katili Ivanovi, tako su ih pašini ljudi doèekivali, na muke ih stavljali i mnoge, po carevinu važne, tajne saznavali.

To potraja neko vrijeme, a zatim se potjere smiriše, carevi, kneževi i kraljevi prestahu slati svoje katile, pa se uèini da su svi u isto vrijeme shvatili kako od Ivanovih znanja više ne može biti štete. Prošlo je i deset godina otkako je zaboravljao sve što vidi i èuje, a u deset se godina svaka država triput izvrne i promijeni pa se birvaktilsko uhoðenje pretvori u historiju. A ona je pouèna i mila svakoj vlasti.

Prvi koji Ivana Gašparova Slavniæa pozva k sebi, bio je dubrovaèki knez. Pregovarao je s Matišom Ivandiæem, Posušakom kod kojega je Ivan tada živio, ter mu Matiša obeæa uhodu na tri mjeseca, da mu za stotinu dukata popiše kako se i od èega u Dubrovniku nekada živjelo, koji su bili pjesnici, a koji ratnici, i šta je za dobrobit Republike uèinjeno u redovnièkim obiteljima, kakvi su bili odnosi s turskim i mletaèkim vlastima, koji su se vodili ratovi, ali što je važnije, koji su ratovi bili izbjegnuti. Dogovor je bio da Dubrovèani Ivana vrate zdravog i èitavog, za šta je, da bi bio siguran da ga neæe otrovati ili pogubiti, Matiša zatražio i dobio moæi svetog Vlaha, pa æe ih vratiti kad natrag dobije druga, ali umjesto tri, potrajalo je to skoro deset mjeseci. Izmjenjivahu se kneževi, a svakog je novog zanimalo nešto što prethodni ne stiže ili ne htjede upitati, i tako je rasla Knjiga dubrovaèka o poviesti zadnieh dana, ali više je toga ostajalo nezapisano, jer se zapisati nije ni moglo od silne sramote. Raspitivahu se kneževi o prilikama obiteljskim svojih prethodnika i o ženskome koljenu koie niie 7:ava7rln krasila rast n strièevima i rlierlovima koii notaiire

214 gloria in excelsis

bošcima i probisvijetima, koji pisahu laude fekalijama, ter obilje sti-hovanih uvreda i huljenja na raèun biskupski. Slušali su Ivana dok govori, grohotom se smijali i hvalili nebesa što je medu svim velikim zemljama i pokrajinama, ljutim i moænim ordijama, carstvima u kojima sunce nikad ne zalazi, Bog stvorio i jedan malešni Dubrovnik, ljepotom odabran medu gradovima, i u Dubrovniku sve te paskoviæe i vesele hulje, koji bi bili skuhani u vrelome ulju, povješani po katar-kama u luci ili prognani iz Grada, da se njihov poganluk otkrio dok je bilo vrijeme. Ali nakon što godine proðu, velika se carstva triput izokrenu, a jedni vladari zamijene druge, njihova su zlodjela u smijeh i šalu maškarana. Èudio se i priprosti Matiša Ivandiæ toj kneževskoj moralki, ali džaba nam svako èudo kad su takvi ljudi.

Knjiga dubrovaèka o poviesti zadnieh dana na kraju je napisana, èuvali smo je u samostanskoj knjižnici, ali izgorje u požaru kao i sve drugo, a Matiša jedva iz Dubrovnika izvede Ivana Gašparova Slavni-æa. Proèulo se po gradu za njegova znanja i za kneževsku povlasticu da ga ispituje, pa se raširio zao duh i utrkivanje koji æe biti sljedeæi knez, da eglen s Ivanom razveze na fekalne i infernalne teme iz života uglednika. Duže da su ostali, svega bi bilo u Dubrovniku, pobune i krvi najprije, ali mudri je Posušak naslutio opasnost pa je pod okriljem noæi uhodu preveo preko hercegovaèke granice, a sam se vratio po dodatne novce i da pošteno vrati moæi svetoga Vlaha.

Ali naðe se taj koji dojavi paši sarajevskome šta se dogodilo, pa on posla u Posušje svoje izaslanike, da nagovore i potplate Matišu, koji bi u dobroj vjeri u Sarajevo doveo Ivana, ne bi li ovaj po svojim znanjima nadopunio tamošnje knjige živih i mrtvih. Ne znam ko je u to vrijeme bio vezir, a ni drugi mi nisu znali reæi, ali taj se pokaza pošten u plaæanju i èestit u ispitivanju. Ni njega, ni pisare koje dovede da služe Ivanovim sjeæanjima, nije zanimalo ništa grešno i skriveno, nego samo imena ljudi, zagubljeni dokumenti, datumi i godine kada su sagraðene pojedine džamije, èesme, hamami i hanovi. Sirio je oèi pred Ivanovim znanjima, kao da bi ga najradije progutao, i njega i njegovu pamet, da bi mu na rastanku, pola godine kasnije, pružio ruku kao ravan ravnome, pa mu je kazao da je èast svakoj carevini koja takve uhode ima, a poguba svakoj koju takvi uhode, ali da je on, paša sarajevski, skloniji èašæu, a ne pogubom, ispraæati gosta. Volio bi da ga gost upamti, ali kad je veæ Bog odredio da ne bude tako, svoju želju otpisuje kao nepotrebnu oholost.

Uskoro u Posušie stiže izaslanik beèkoga cara. s novcem i daro-

215

glasi o izuzetnome sinu bosanskijeh šuma i dalmatinskoga krša, pa ga poziva da sljedeæeg proljeæa posjeti Beè. Ništa od njega ne oèekuje, niti šta traži, ali bi Njegovome Carskom i Kraljevskom Velièanstvu bilo drago kad bi na mjesec ili dva Ivan ostao njegov podanik i gost. Matiša se najprije dvoumio, ali mu dvoumica ne potraja dugo, nego naðe trojicu ahbaba, dva Turèina i jednoga kršæanina koji je znao njemaèki, te se na proljeæe zaputiše put Beèa. Tamo ih nije primio car, koji vjerojatno i ne znade za neobiènu hercegovaèku deputaciju, ali ih doèekaše, bogato pogostiše i poèastiše, trpezom, svilom i zlatom, visoki carski službenici. Potrajalo je gošæenje nekoliko dana, i nije prijalo njihovome visokom karakteru što se svaki put iznova moraju upoznavati s Ivanom Gašparovim Slavniæem, ali im je trebalo to

da bi se sasvim uvjerili kako on uistinu zaboravi sve što se dogodilo prije dva sata, da bi mu iznenada, osmoga ili devetog dana, postavili pitanje:

Ima li straha u Stambolu, šta prièaju ljudi?

A odakle bih, molim vas lijepo, ja to mogao znati? Takva se pitanja, gospodo, postavljaju uhodama, a ne gostima iz bijela svijeta. Vi sigurno mislite da cijela Bosna prièa o prilikama na sultanovu dvoru. Iznenaðen sam, gospodo, jako sam iznenaðen! Molim vas da me ispratite van. Ne, hvala vam na gošæenju, ali ja bih ipak na put, pa u Bosnu!

Zalud ga nagovaraše da ostane, zalud ga je Matiša Ivandiæ na koljenima preklinjao da ne ide. Ivan je bio blijed od straha i rumen od bijesa, pa se nije znalo je li bljeði ili je rumeniji, jer su ga, kao austrijskoga uhodu, upitali nešto oni kojima nije dato da pitanja postavljaju.

To je ta poznata habsburška diskrecija, govorio je, to je ta svijetla papinska carevina u kojoj se zna šta je biskupsko, a šta pisarsko! Ako je ovo to naše ufanje u narodnu slobodu i Božju vlast, onda našem bošnjaèkome jadu nema kraja ni konca! Propast æe carevina kršæanska, jer pitaju oni koji ništa ne bi trebali znati, a nema onih koji bi trebali znati!

Vikao je Ivan kroz Beè, premiruæi od silnoga straha, jer je mislio da mu je kao uhodi došao smrti èas, a bio je bijesan kao šumski ris, jer tako jadno propade misija njegova uhode austrougarskoga cara i kralja, carice Marije Terezije i svih njezinih predaka i potomaka.

Ali èim je istekao drugi sat, više se nièega nije sjeæao. Upita

216 Gloria in excelsis

ne omete. Nagovarala su Matišu sva trojica pratilaca da se vrate na dvor i poènu ispoèetka, da kažu visokim carskim službenicima kako se Ivana smije pitati samo o Beèu. A Matiša im reèe da se u Beèu oèito sve o Beèu veæ znade, pa je bolje da svi skupa ne traže vraga, nego da što prije idu odakle su i došli.

Ivan Gašparov Slavniæ u Stambolu ostade punih sedam godina. Toliko je trebalo da ga sultanovi službenici o svemu ispitaju, kako o stambolskoj gospodi, ulemi i velikašima raznih vjera, tako i o bludnim navikama svih velikih vezira, paša i uglednih ljudi iz svih zemalja nepregledne carevine. Znanja Ivanova upisana su u tristotinjak knjiga, a ono što je preteklo, i što nije služilo na èast onome koji pita, ostalo je da se zaboravi, kao i sve što nije zapisano i što zapisivanja dostojno nije. Toliko potrajahu stambolske godine da se Matiša Ivandiæ na kraju zagleda u nekakvu hanumu pa se, na svoju sramotu i nesreæu hercegovaèku, poturèi, uze ime Mehmedovo i naseli se u Galati, u kuæi punoj svile i kadife, optoèenoj zlatom jednoga uhode. Ali ostade èastan i naloži da se nakon sedam godina Ivan u Bosnu vrati, pa ga otpremi s deset kesa zlatnika.

U to je vrijeme njegova pratnja brojala sedam ljudi, razlièitih vjera i porijekla. Živjeli su s Ivanom u lijepoj kuæi na sarajevskoj Sirokaèi, vodili ga od grada do grada, triput su s njime bili u Rimu, sedam puta u Pešti, a po jednom u Madridu i Solunu. U Dubrovnik su išli svake godine, i uvijek ga iz grada izvodili

nakon nekoliko mjeseci, noæu i potajice. Moæi svetoga Vlaha prelazile su hercegovaèku granicu èešæe nego što je za života svetac išao na put.

Doðe na kraju, po mladome i uèenome redovniku augustin-cu, imenom Alberto Fortis, i poziv mletaèkoga dužda. Nakon što ga najduže pokušavahu ubiti, pa slaše na njegovu glavu više od trideset ubojica, ter svakoga uhvatiše pašini ljudi, Mleèani popustiše pred slavom Ivanovom i znatiželjom vlastitom, u proljeæe 1763. Premda je brat Alberto u Sarajevo stigao tajno, njegov je dolazak veziru najavljen iz Venecije nekoliko mjeseci ranije. Paša sarajevski obeæa da se putniku nikakvo zlo dogoditi neæe, dobrodošao je gdje god se u Bosni nade, a u Sarajevu æe biti njegov dragi gost, ali mu Ivanov pristanak da poðe u Mletke obeæati ne može. Taj èovjek je hafiz s pameæu leptira, pisao je paša duždu, a leptira se nagovoriti ne može na koju stranu da leti. Prava istina bila je malo drukèija: ni reèeni paša, kao ni brojni njegovi prethodnici na vezirskome položaju, ne htje-

217

Dubrovniku, ili ih je, kako se u Sarajevu prièa, progonila nekakva praznovjerica, braneæi im da Ivanu i njegovima budu surovi vladari, kakvi bijahu ostalome bosanskom svijetu. Za mumina je, kao i za dobra kršæanina, grijeh muèiti èeljade bez pameti, a po vezirskome Ivan pameti nema.

Nije bilo lako bratu Albertu nagovoriti dvanaestoricu Ivanovih pratilaca da ga vode u Veneciju pred dužda. Ako bi danas pristala dvojica Sarajlija i Turèin iz Konje, opirahu se Dubrovèanin, Trogiranin i hrišæanin iz Pirota, a èim bi njih nagovorio, predomislili bi se Sarajlije. Nakon što bi se dogovorio sa svom šestoricom, Džibril iz Damaska ne bi bio voljan za put, kao ni Imoæanin i ona èetvorica s koca i konopca, koji se držahu kao jedan. Èim bi s njima našao glas, veæ se opet predomišljao hrišæanin iz Pirota, pa tako potraja ovaj èudni konklav i dva i tri mjeseca. Plašili su se da dužd ne pogubi Ivana èim stupi u Mletke, a njih strpa u tamnice pod morem. Uzalud se Alberto Fortis zaklinjao u èast i habit, prizivao dragoga Boga da mu povjeruju, jer dužd nema zlih namjera, nego bi htio porazgovoriti sa èovjekom koji je uhodio Veneciju, i koji je u isto vrijeme venecijanski uhoda bio u šest drugih država.

O èemu vi to govorite?, drhtao je od straha Ivan.

Nisam ja uhoda, nego sam trgovac banjoluèki, uvjeravao je For-tisa i dvanaestoricu ljudi koje je upravo upoznao.

Kakav uhoda, smijao se, veæ petnaest godina u Stambolu kupujem cimet, pa ga jedan Francuz za moj raèun nosi u Beè i Pariz, govorio je sutradan.

Držim apoteku u Dubrovniku nasred Straduna, i svi me po tome znaju. Uhoda ne bih mogao biti, jer od nišadora se èovjeku trajno u glavi zamuti, pa ne pamti lica i imena, a znate, dobri ljudi, koliko je ništadora u apoteci, uvjeravao ih je oèiju punih suza.

Popisujem magarad u Dalmaciji, istina je da to radim za Mletke, ali kakva bi to država bila da se i magarad uhode, smijao su sutradan.

Vidjeste li ikad živog uhodu? Uhoda je visok i dostojanstven muž, u koèijama se vozi, a ne jaši konja, pouèavao je Ivan Gašparov Slavniæ.

Pristadoše na kraju sva dvanaestorica, ali da se za boravka u Mlecima brat Alberto Fortis ne odmièe od Džibrila iz Damaska. Ako æe Džibril u æenifu, i redovnik æe skupa s njim, a noæu neka uz njega

218

gloria in excelsis

ktica, oštar kao igla, uzak kao konopljin list, od èelika u Kreševu iskovan, pa ako ih u Veneciji zasjeda èeka, zabost æe bodež bratu Albertu ravno u srce.

Ako u duždu imalo pameti ima, više mu vrijedi tvoj život, od života starog uhode, koji više nikoga ne uhodi, reèe mu Džibril, i brat Alberto prihvati pogodbu.

U Mletke se zaputiše s rane jeseni 1764. Putovanje proðe bez veæih nevolja, premda ih je usporavala Ivanova duboka starost, ali još više što on te starosti nije bio svjestan. Skoro æe navršiti stotu, a misli da su mu èetrdeset tri, koliko je bio star kad ga je hajduèki kamen u èelo pogodio. Potrèi niza stranu kao mladac, a sve se èini da æe dušu ispustiti. Kad se na jezero ide, uvijek netko mora ispred njega iæi da udara štapom po vodi, pa kad ga Ivan pita zašto to èini, da kaže kako rastjeruje vodene zmije. Zmija bezbeli nema, ali valja razbiti zrcalo vode, jer ako se Ivan u njemu ogleda, moglo bi mu srce stati od straha. Jednom se, prije dvadeset i koju, ogledao u rijeci na putu za Damask, pa kada je umjesto svoga lica ugledao lice starca, pomislio je da je poludio, da je ograjisao ili se u njega uvukao vrag. Trèao je uokolo i vikao, vikom prizivajuæi Sina Božjega, saplitao se o kamenje i lomio ruke i noge, a ljudi su ga hvatali i smirivali, ali ga nisu mogli smiriti. Grdne nevolje tad spopadoše Ivana Gašparova Slavniæa, takve da se zalijetao glavom u stabla, èupao kosu htijuæi sa sebe skinuti èini, skakao u jame ne bi li preskoèio ograj, tako da je trebalo paziti da se ne ubije. Iako je nakon dva sata zaboravio šta je vidio u vodi, nije mogao sebi doæi, nego je ludio još gore. Strah ga je sasvim progutao, a jedini naèin da se Ivana smiri bio je da ga se pusti na miru. Neka vièe, zaziva Krista, lomi se i ubija, ako ga dva sata ne budu bendali, smirit æe se ostane li živ.

Nakon toga glavna je zadaæa svakog pratioca bila sakrivati i razbijati sva zrcala pred Ivanom.

Jako je sunce u Mlecima, reèe Jozo Matanoviæ, a kamen }e tako bijel da bi nesviklima mogle sagoriti oèi. Ne bi valjalo ostati slijep.

Ne bi, nikako to ne bi valjalo, zabrinuo se Ivan, a opet ne možemo hoditi zatvorenih oèiju.

Valjalo bi naæi nekoga ko je naviknut na takvo sunce, pa da nas vodi, a mi da svežemo krpe preko oèiju.

Hajde, bolan, ne budali! Pa nije mi prvi put da sam u Mlecima. Uvijek je bilo ovakvo sunce.

Nije, Boga mi jedinoga, Ivane. Jutros mi javilo da je u zadnjih deset dana više onih kojima ie sunce spržilo oèi, nego što ih je porar-

219

Ih, a zašto nam to jutros nisi rekao, nego sad kad smo skoro stigli u Veneciju?

Ja mislim da bi najbolje bilo da saèekamo noæ, pa da onda uðemo u grad, predloži Džibril iz Damaska.

Brat Alberto je samo šutio, ali mu nije moglo biti svejedno. Džibril je u rukavu nosio bodež kojim æe mu probosti srce ako išta bude sumnjivo, a itekako bi mu sumnjivo moglo biti, jer je sasvim pobudalio, kao i svi osim starca Ivana, koji jedini ne vjeruje da odsjaj s mletaèkoga kamena ljudima spaljuje oèi. Još mu je i gore bilo kad sjedoše u hlad borova, a Turèin iz Konje razveza prièu o tome šta Mleèani èine s onima koji oslijepiše od silna sunca. Svakoga koji ne nabroji prste na poreznikovoj ruci, globe s pet stotina dukata, do veèeri ostavljajuæi njemu i njegovima da toliko blago skupe. Ako to ne uèine, tada slijepca udave u kanalu. Ovaj se porez svakoga dana skuplja, pa otkako je upeklo sunce, duždova se blagajna triput napunila, a sirotinje je u gradu sve manje. Najgore je, veli Turèin, kad oslijepi dijete, a otac ne može pet stotina dukata prikupiti. Ako je poreznik èovjeèan, tad ocu i materi prepuste ko æe udaviti èedo, a ako je hajvan, tada ga pred njihovim oèima sam davi. Bilo je sluèajeva da roditelji obnevide od užasa, a ne od sunca. Oslijepe usred noæi.

Isprepadaše tako Ivana da se ne pobuni što ne uðoše u grad kad je zašlo sunce, nego saèekaše mrklu noæ, kada se više nije mogao vidjeti odsjaj ljudskog lica u vodi. Ali nevolja nastupi ujutro, jer je Ivan zaboravio šta su mu govorili i èime su ga plašili, a nije bilo vremena da mu se sve ponavlja. Nego ga okružiše sa svih strana, da ne vidi vodena zrcala na kojima je Venecija sagraðena, pa ga tako povedoše duždu. Kakvo lije, Bože mili, bilo èudo Mleèanima, dok je gradom išla naopaka turska èeljad, gurala se izmeðu sebe i sakrivala stogodišnjega starca, koji je na latinskome izvikivao pohvale Veneciji te im izvirivao preko ramena, sve se nadajuæi da bi meðu Mleèanima mogao vidjeti koga poznatog.

Po Ivanovu raèunu, u Mlecima je zadnji put bio prije sedamnaest mjeseci, a po našem raèunu, bio je prije pedeset i nešto godina. Bog zna èiji je raèun ispravniji.

Dužd ih je doèekao raširenih ruku, u velikoj dvorani sa stotinu zrcala. Svako je bilo prekriveno crnom maramom, i tako je trebalo ostati dok god je Ivan Gašparov Slavniæ u Mlecima. Brat Alberto Fortis prenio je da je takav dogovor, ali niti su mu rekli zašto Ivan ne smije vidieti zrcalo, niti ie on to Ditao.

220

Gloria in excelsis

221

jentu ostao nakon što jednom doðe. Ali se valja tome otimati, u Boga uzdati i svojim oèima gledati, a orijentalce previše ne ispitivati. Posumnjati su skloni u svakoga koji pita da uhoda jest, ili je slabe pameti. Ako je uhoda, zadavit æe ga na spavanju, a ako je pameti slabe, kamenjem æe ga istjerati iz èaršije. Od pitanja, takoðer, koristi nema, jer orijentalac odgovori tako da još manje sve jasno biva, kao sfinga kad postavlja zagonetku, orijentalac je u odgovoru nejasniji i opæenitiji nego što je Sveto pismo puèaninu...,

napisao je uz knjigu Tri kuge u Veneciji, èiji prijepis uza se držim, pa mu se divim i na èitanje lojanicu trošim.

Iz te mi knjige biva jasno kako su dužda zanimale samo kuge, pa je pisare svoje upravio da Ivana samo o tome pitaju. Sve drugo se u Mlecima zna, jer je u tom stolnom mjestu svake oholosti zapisan svaki dan, popisan svaki kamen koji je na drugi kamen položen i ubilježena svaka rijeè koja je na važnome mjestu izgovorena. Mleèani su od pamæenja svoga sagradili kulu babilonsku. Èovjeku je grijeh sjeæati se svega. Ili se to meni èini, kreševskome fratru, koji se Bogu i ljudima pravdam i kada na hartiju bilježim i sjeæanju ostavljam smrt prijatelja i roðenog brata. Iako nije moje da sudim, kuge u Veneciju stižu da bi nešto ostalo nezapisano.

Tri mjeseca èuvali su Ivana od zrcala vode i zrcala stakla, a u Mlecima je stakla skoro koliko i vode. Saèuvaše ga uz Božju pomoæ, pa se s pet kesa zlatnika vratiše u Bosnu. Alberto Fortis ispratio ih je sve do granice kod Imotskoga, da bi zatim nastavio svoj put prema Vrgorcu. Zapis njegov uz knjigu otkriva mi zašto brat Alberto putuje. Mislio bih da je uhoda kakva, znatiželjnik koji od Boga bježi u strane zemlje, ili vucibatina s kakvom ne treba imati posla. Ovako znam da se uzaludnim poslima bavi, ali je uzaludnost njegova plemenita. Nakon što Orijent proðe, i orijentalne obale jednoga mora, neæe on ništa znati o onome što je mutno i slatko. Bog mu nije dao da zna, a sreæa Albertova što je tako. Zapiše li o svojim putešestvijama šta, a vjerujem da hoæe, jer je vrijedan èovjek i pobožan redovnik, dobro æe uèiniti nama, a ne mletaèkome svijetu. Nakon što izgori sve, a požari su, kao i bune, na Orijentu èesti, pa u njima ispisana hartija prva gori, ostat æe u Mlecima, na vodi, spomen o nama. Pa neka ga neznalica ispisa, koji ne shvati sam, kad mu veæ drugi nisu rekli, zašto Džibril iz Damaska isprièa strašnu prièu o ljudima koji dave djecu kojoj je sunce spalilo oèi.

r7/-*«-o \rc*a niAi c ictr*lro q ia nicflm nlrnm trpnno T .ožim neæ. da

ljudi, a da nijednome ne znaš zastoje, i po kojem pravilu, takvim naèinjen. Èim naložim, izaæi æu vani na zrak i zimu, gdje je u mrtvima najviše smrti, a u živima najmanje straha. Eto, ode nam imam Alija, pa æe bez njega sve kreševske nesreæe biti teže, a sve naše duše osa-mljenije u ovoj zemlji bez pravde. Dolazak Ivana Gašparova Slavniæa odvratio me je na dan-dva od takvih misli. Njegova nevolja, ako se zaborav i može nazvati nevoljom, donosi nam mir i spokoj, pa ova pasja zima bez snijega najednom i nije tako strašna.

Zagreb, 8. jula 1945.

Brujalo mi je u glavi. Tramvaja dugo nije bilo, vele da je kod Frankopanske pogazio ženu, pa se èeka na uviðaj. Drhtale su mi ruke. Razmišljao sam što bi sad bilo kad bih se morao potpisati. Potpis bi mi bio kao u djeda Pankracija Æurlina nakon što su mu odvjetnici Šterk i Sper zadnji put sastavljali oporuku. Veæ desetu godinu glavinjao je po kuæi i nije prepoznavao ni mene ni mater.

A èiji si ti sine? Doði da ti ðedo da karamelu!

Pa ako bih mu prišao, ili ako bi me uspio uloviti, zgrabio bi me za okovratnik i izbacio na stubište. Iako sam se otimao, a i nisam bio baš tako lagan, nosio me je jednom rukom:

Van iz moje kuæe, kopile tursko! Turkinje se kote pa u tuða gnijezda djecu ostavljaju. Ptice kukavice, a ne žene Božje!

Ništa više nije znao, vlastitog imena se katkad nije mogao sjetiti, ni toga èemu služe vilica i nož, ali još uvijek je bio jak kao zemlja, puno jaèi od moga oca a svoga sina, i uspravan kao mladiæ. Mater se plašila da æe doæi i taj dan da više ni njega neæe prepoznavati pa æe nas svo troje izbaciti iz kuæe.

Ali èim bi vani okrenulo na južinu, a djeda Pankracija zaboljele kosti i rane iz nekih njegovih ratova, legao bi u postelju i tražio da mu dovedemo Sterka i Špera, da s njima sastavlja oporuku. Šterk i Sper bili su njegovi vršnjaci, veæ odavno u mirovini, a sastavljanje lažnih oporuka staroga Æurlina kao da ih je držalo na životu i u snazi. Znali su, èim ujutro promole glavu kroz prozor, hoæe li u Hrvatski dom na šah i domine ili je vrijeme da obuku crna odijela, stave bijele odvjetnièke perike, pa ozbiljni i važni proðu gradom, a ljudi se okolo rugaju i smiju, i njima dvojici i Curlinima kod kojih su pošli.

Dok se ioš neèega sieæao. died ie svoiu imovinu rasooreðivao

222

gloria in excelsis

kojoj je redovno ostavljao vinograde na Pelješcu. Kuæa u Slanom, stan u Dubrovniku, pedeset dunuma zemlje u Konavlima, vinogradi, zemlja oko Kune i Janjine, ergela u dolini Neretve, brvnara i pet dunuma zemlje na Romaniji, nabrajao je stari Pankracije, pa rasporeðivao po nekoj svojoj pravdi, koja je bila toliko komplicirana da je zahtijevala od Šterka i Špera da angažiraju sva svoja beèka znanja i dalmatinska obièajna ravnanja. Djed bi, naime, sve osim vinograda, koji bi vazda pripali Crkvi, dijelio na èetiri dijela. Ocu bi ostavljao polovicu, a druga je polovica dijeljena izmeðu trojice braæe. To je još nekako i išlo kad se radilo o zemlji, ali kako podijeliti trideset sedam konja, ili brvnaru na Romaniji?

Pola djetinjstva prošlo mi je u tim djedovim djelidbama i pisanju oporuka, koje je otac slagao u drvenu škatulju na dnu ormara s posteljinom.

Meðutim, s vremenom je poèeo zaboravljati i što mu je imovina koju treba dijeliti i koga ima od srodnika. Na kraju se više nije sjeæao ni vinograda, ni zemlje, ni kuæa, zaboravio je od kojeg je roda i u kojem vremenu živi, pa si je utuvio u glavu da je Crnogorac, kojega su Turci protjerali s Cetinja nakon što je vladika Danilo izgubio nekakav rat, a k sebi su ga primili dobri Dubrovèani. Umislio je da mu pripada pola Rijeke Crnojeviæa, èetiri kuæe na Cetinju i plodna polja u dolini Zete, pa je tražio od Šterka i Špera da mu iz Crne Gore donesu katastarske èestice, potvrde i teftere u kojima je popisano sve ono što æe u svojoj oporuci dijeliti. Sastavili su mu lažne dokumente, krivotvorili potpise kralja Nikole, crnogorske i turske peèate, otpremnice i dostavnice, a djed je sve to pregledao i èudio se kako je tinta izblijedila, a papir požutio.

Strašna je starost, govorio je, pamet izblijedi kao ovo slovo, a duša požuti kao ova hartija.

Polovinu tog izmišljenog imetka ostavljao je mome ocu, a polovinu biskupiji u Kotoru, zavjetujuæi i jednog i drugog nasljednika da na ravnu Cetinju nešto sagrade u spomen na njega, èesmu ili kapelicu, po

èemu æe se znati da je tu živio Pankracije Curlin i da su ga Turci u surgun potjerali. U stvarnome životu djed nikada nije prekoraèio crnogorsku granicu, niti je bio na Cetinju, a koliko se zna, nitko mu, ni s oèeve ni s majèine strane, nije bio Crnogorac. Rijeèi koje je tada izgovarao - surgun, kadija, spahiluk, dimiskija, mejdan..., nije ranije poznavao. Došle su mu kad i sjeæanja na jedan

223

stoljeæu. Stajao bi kraj prozora, gledao u krov crkve Svetoga Vlaha, i svaki puta puštao suzu domotužja za dalekom zetskom ravnicom i Cetinjem meðu oblacima, za mrtvom vojskom vladike Danila, zbog èijeg je nesretnog poraza osuðen umrijeti u tuðini.

Æaæa i mater su kršili prste od muke, uzalud ga uvjeravali da nije Crnogorac, donosili mu knjige u kojima je pisalo da je vladika Danilo umro prije stotinu i nešto godina, a djed bi govorio da iz tih knjiga ne može èitati, jer ga njegovi usred turskoga zuluma nisu mogli dati na škole, pa je ostao nepismen. Kad ga nikako ne bi uspio odvratiti od crnogorstva, otac bi se poèeo šaliti na djedov raèun, ismijavao je njegove suze, a ja sam tada bježao van iz kuæe. Nisam vidio razliku izmeðu dva djedova života, onoga koji je zaboravio, a u kojem je bio umirovljeni profesor matematike i fizike, dubrovaèki gospar i bonvivan, i života u kojem je bio nepismeni Crnogorac, podanik vladike iz Gorskoga vijenca, koji je pred Turcima bježao u Dubrovnik. Bilo mi je svejedno što je u svemu tome stvarno, ono što se djedu zbilja dogodilo ili ono zbog èega je plakao.

Nekoliko dana pred smrt naglo je ostario. Više se nije mogao diæi iz postelje, opustila mu se èeljust, pa je neprestano slinio, a mater je glasno rekla da stari napokon umire. On ju je pogledao s njego-ševskih visina, pokušao je nešto reæi, ali je tako drhtao da nije mogao odvojiti rijeè s usana. Pretvoren u psovku i molitvu, èekao je Šterka i Špera da mu doðu posljednji put i da svu svoju imovinu ostavi biskupiji u Kotoru, a roðenoga sina se odrekne jer ga nije obranio od te strašne nepoznate žene. Trebalo mu je pola sata da se potpiše na oporuku, a u svakoj crti njegova imena bilo je tisuæu drhtaja.

Nakon što je djed iste noæi umro, otac je iz ormara izvadio škatulju s oporukama i dao mi da ih izbrojim, da vidimo koliko su puta Šterk i Šper naplatili odvjetnièki honorar. Izbrojao sam 846 oporuka. Za taj novac mogla se sagraditi kuæa, rekla je mater. Otac je meðu prstima drobio lažne peèate crnogorskoga kraljevstva, i nije rekao ništa. Prvu djedovu oporuku, napisanu dok je još bio pri zdravoj pameti, saèuvali smo, a ostale je mater spaljivala u kuhinjskome štednjaku. Ujutro je otac obukao crno odijelo, došle su žene da okupaju pokojnika i pripreme ga za sahranu, don Vinko je u kuhinji proklinjao i prijetio paklenim mukama jer ga nismo ranije zvali, mater je toèila rakiju u èašice, a ja sam jedini tugovao. Iako me je izbacivao iz kuæe kad god bi me ulovio, volio sam djeda Pankracija i bilo mi je

224

Gloria in exceisis

je rastao bijes. Bilo je dovoljno tih dvjestotinjak koraka, od policijske zgrade u Petrinjskoj do Jelaèiæ placa, pa da se od insekta kojemu je agent Cajkanoviæ isisao utrobu pretvorim u povrijeðena èovjeka, u britanskoga vojnog pilota kojega su protupravno priveli i zaprijetili mu da pazi s kime se sastaje, o èemu

razgovara i u kakve lokale zalazi. Uèinili su to tako vješto da ih ne mogu prijaviti svojoj komandi, jer ne bih bio u stanju objasniti što mi se zapravo dogodilo.

Nakon što tramvaj nije pola sata dolazio, veæ se proširio glas da je onoj ženi kod Frankopanske prosuta utroba, ali je još živa, i umrijet æe ako je pomaknu. Poželjela je veleèasnog da je ispovjedi, èeka se da joj želja bude ispunjena, da umre u miru Božjem, pa da tramvajski promet bude ponovo uspostavljen.

Uboga Ruža, Ruža Stajger, sluškinja primarijusa Hudovièkog, pokupila su je zadnja kola, a vozaè, bedan, nije znal, pa ju je kotaèima mlel kak flajšmašina! Uboga Ruža, sin joj je stradal kod Karlovca, a stari Hudovièki je pospremil sebe i milostivu u mercedes pukovnika Hlubièke, pak je dal petama vetra i ne buju ga Englezi deportirali do sudnjega dana. Na rastanku joj je rekel: ponosna budi, Ruža, ti znaš zakaj je vmrl tvoj Jožek, a kaj bum ja? Meni su i Gusti i Dorica, dva moja jedina deteta, od šarlaha zginuli. Ponosna budi, Ruža moja, tvoj sin je za Hrvatsku pali Tak joj je rekel, pa se spakiral u mercedes, skup sa zlatom i onim slikarijami grofa Hubertusa, a Ruži nije ostavil prebijene kune. Niti da sineku svome nesretnica misu plati. Zamislite si kakav šuftl

Žena koja je to prièala došla je na tramvajsku stanicu kad i ja, živcirala se što tramvaja tako dugo nema i nije znala, kao ni ja, zašto ne dolazi. Ali kada se okupio svijet, kada je sa svih strana stigla publika, pa je netko rekao, a vjerojatno izmislio, da je do zastoja došlo zbog neke nesreæe, ona je izmislila cijelu prièu o sluškinji Ruži Stajger i o primarijusu Hudovièkom.

Kad je više nisam mogao slušati,.ni nju, ni bruj u glavi, odluèio sam poæi pješke, pa dokle stignem. U Jurišiæevoj sam svratio do pošte, uzeo telefonski imenik i našao ime primarijusa doktora Emerika Hudovièkog, kirurga pulmologa, adresa Pantovèak 127, broj telefona 17-294. Nakon èetvrtoga signala javio se muški glas.

Doktor Hudovièki?

Da, izvolite, zvuèao je iznenaðeno.

Druže, izvolite, postajao je nervozan.

225

Nastavio sam pješke prema Borongaju. Zastao bih kod svake stanice i pogledao ide li tramvaj. Tramvaja nije bilo, ali nakon što sam se treæi ili èetvrti put osvrnuo, shvatio sam da me na pedesetak metara razdaljine prati mlaði muškarac u svijetlom kišnom ogrtaèu, sa šeširom na glavi. Iako je bilo vruæe, na nebu nijednoga oblaèka, iako malo tko po Zagrebu hoda sa šeširom, jer se šešir ovih dana smatra nepriliènim buržoaskim pokrivalom za glavu, mladiæ je bio utegnut i skockan, kao da je kasna jesen trideset i neke, i još mu je samo nedostajao štap pa da pomislim kako je sinovac staroga Kru-ppa, koji je navratio u Zagreb pred odmor u Opatiji. Svaki put kad bih se osvrnuo, on je naglo zastajao, zagledao u krošnje kestenova ili vadio sat iz džepa i pocupkivao kao netko kome jako kasne. Pratio me je sve do ulaza u bazu.

Te veèeri sam prvi put pomislio da više nemam kamo. Ne mogu se vratiti u Dubrovnik, jer je veæ prošlo skoro deset godina otkako sam otišao. Otac i majka sretni su što ih ne gledam kako stare i tiho se mrze, jer su jedno drugom ukrali život, a ja sam krivac što je kraða nepovratna. Vidim ih kako bi se unezvijerili i izgubili kad bih došao i rekao da više nigdje ne idem. Željko, jesi li zbilja tako odluèio?, pitao bi otac. A od èega æeš živjeti u Dubrovniku?, brinula bi se mater. Pa nisi valjda akademiju završio da skonèaš u ovoj vukojebini!, oèajavao bi stari. Savršeno bismo se razumjeli u onome što nikada ne može biti izgovoreno. Vole me, kao što se vjerojatno vole sinovi jedinci, molili su se za mene i dok sam letio za jugoslavenskoga kralja, i dok sam letio za hrvatskoga poglavnika, i dok sam im u ime britanske kraljevske obitelji bombardirao rodbinu u Sarajevu, molili su se za sve tri zaraæene države, kao njihovi najvjerniji podanici, a nije ih bila briga ni kakva je koja država, ni što se u njezino ime radi. Molili su se za mene, za Dragišu Cvetkoviæa i Vladka Maèeka, Paveliæa i ženu mu Maru, za Winstona Churchilla i njegovu cigaru, pa im je dragi Bog uslišio molitve, nije me skinuo s neba i uzeo k sebi. A da sam stradao, stari bi se uvukao u sebe, u šest mjeseci bi ga nestalo, ili bi jedan život zamijenio drugim, kao djed Pankracije, dok bi mater svisnula od žalosti. Meðutim, najveæe bi poniženje doživjeli da im se sada vratim i živim pored njih. Bogu to nisu spominjali, jer se takve stvari u molitvama ne govore, niti su ih oni zapravo svjesni, na kraj pameti im nije da bi se Željko, njihov veliki sin, zbog kojega se ponose pred susjedima kad ovi pogledaju u nebo i kažu - kiša æe, mogao i,™;.. rinrirrivnit Sreæa niihova da se ne mogu vratiti

226

gloria in excelsis

Nekad sam mislio da æu živjeti u Sarajevu. Nakon što sam prebjegao u hrvatsko zrakoplovstvo, pa bi nas pukovnik Džal vodio po Bašèaršiji, i na Bistrik, u krèmu Kod Sameka, gdje se pila mehka gradaèaèka šljiva i u pola glasa se pjevale ruske romanse, dok mi se još èinilo da je ta država nastala igrom sluèaja, a da je smrt dun-dovih susjeda Morgenšterna i Papa, kao i paljevina i skrnavljenje hrama pod dundovim prozorom, još jedan sluèaj u sluèaju, za koji nisu odgovorni moja odora i grb, a još manje ja kome je mali Baruh Morgenštern bio prvi prijatelj u životu, dok sam još uvijek mislio da su zloèini posljedica kaosa u državi, a ne svjesnog nastojanja da se Hrvati uèine što sliènijim Nijemcima, dok sam vjerovao da æe sve to proæi i molio se da što prije proðe, mislio sam da æu živjeti u Sarajevu i raditi na vojnom aerodromu u Rajlovcu. Svakoga jutra vozit æu se na posao s mehanièarom Vjenceslavom Sulcom. On æe mi prièati šta ima novo u njegovoj mahali na Mejtašu, gdje u slobodno vrijeme ljudima popravlja pokvarene stvari, papenove lonce, kuæna zvonca, bicikle i budilnike, elektriène i vodovodne instalacije, te sve drugo što se u kuæi kvari. Poslije æe za let pripremati moj avion, jednako opušteno i blago nezainteresirano kao da zateže lanac na biciklu, ali u Sulca je, kažu, dobra ruka, pa njegovi avioni ne otkazuju u zraku. Džal je uvijek tražio Sulca da mu pripremi avion. Ako ga sluèajno ne bi bilo u smjeni, slao bi po njega doma auto. Letio bih tako u Šul-covim avionima, nedjeljom išao na Trebeviæ, gledao utakmice Šaška i Željeznièara, ljeta provodio na Bentbaši, s dundom Franjom pripremao košnice za zimu. Da sam ostao pri svemu tome, vjerojatno bih u odori Paveliæeva pilota izgubio glavu negdje iznad Staljingrada. Nisam ja Džal da preživim Staljingrad.

Nakon prvih letova u britanskoj uniformi, koji su bili i naj-gadniji, jer su nam Nijemci nad sjevernom Italijom triput rafalom prorešetali avion, a Albana su ranili u nogu, mislio sam da æu, ako preživim rat,

živjeti u Londonu. Pukovnik Silverstone bi me zagrlio kad god bismo se sreli u kasarni, namignuo bi mi kad se sretnemo u gradu, igrali smo šah, razgovarali o Greti Garbo i Ingrid Bergman, o kaputima od tvida i lovu na medvjede, obeæao sam mu da æu ga, kad proðe rat, voditi u lov na Zelengoru, ali naši su razgovori za-mukli èim su njemaèki rafali prestali pogaðati moj avion. Kad sam se razbolio i završio kod Cianovog doktora u Napulju, Silverstone za mene više nije znao. Salutirao bi mi kao da s nosa tjera komarca, a ako bih hio n ni^ih.

227

prvim zraènim bitkama, vjerojatno bih postao njegov heroj, jer je pukovnik cijenio dobre letaèe, iako on zbog nesvjestica nije mogao letjeti, ali nakon što sam preživio, postao sam mu nezanimljiv kao i svaki stranac. Sto bih radio u Silverstoneovom Londonu? Ako svakoga dana ne bih triput ginuo, letio ispod mostova na Temzi i kroz prozor aviona pomicao kazaljke na Big Benu, ne bih imao s kime razgovarati. Kao što nemam ni sad, na zagrebaèkom Boron-gaju, meðu oèajnicima koji èine ostatke ostataka naše slavne eska-drile, alkoholièarima i poluludim ljudima, ostavljenim tu da budu ucjena Titu. Da su išta vrijedili, i da su se imali kome vratiti, veæ bi odavno bili u Londonu, Liverpoolu i Glasgowu, sa svojim ružnim bjeloputim ženama i riðom djeèurlijom. Ja više stvarno nemam kamo.

Rano sam se probudio i pošao u hotel na doruèak. Tramvaj je bio pun radnika tvornice željeznièkih vagona. Jeli su kruh i pili mlijeko iz staklenih boca. Bili su sretni i zadovoljni, jer su došla vremena blagostanja. Zagledali su moju uniformu i smješkali se poput razrednih odlikaša kad oni iz zadnjih klupa ne napisu zadaæu. Sišao sam na Trgu i krenuo niz Zrinjevac. Suzdržavao sam se da se ne osvrnem, jer sam znao da æe mi opet brujati u glavi, kipit æe u meni bijes i sve æe biti kao juèer, èim ga vidim kako me prati.

Bio je u istom kišnom ogrtaèu i sa šeširom na glavi. Nije ga skinuo ni u restoranu. Sjedio je u kutu kod prozora, pio kavu i konjak, i pravio se da èita novine. Gledao sam ga toliko upadljivo, da mi je na kraju prišao konobar i pitao me je li sve u redu.

Tko je onaj èovjek?

Nisam ga dosad vidio.

A da jeste, da li biste priznali?

Zavisi, odgovorio je konobar kao da se isprièava, ali ga nisam pitao od èega bi takvo što moglo zavisiti. Platio sam doruèak koji nisam okusio, i pošao van. Znao sam da mladiæ ide za mnom, na uvijek istoj razdaljini. Ako zastanem, zastat æe i on, ako se sagnem da popravim jezik na cipeli, on æe se zagledati u izlog papirnice Farkaš i brat.

Iako unutra nièega nema, a nema ni Bobe Farkaša, s kojim sam 1942. provodio svako nedjeljno popodne u birtiji Bednja, ili na Borongaju, kod Jose Lièanina, mladiæ gleda u prašnjavi izlog, i nije ga briga što je prazan, ni što se s gazdom dogodilo. On je nova rasa,

Unorna i nahiiena irlenlimn i^rlr^liiviia nrl naèp ipr n Aunmp <rra/4n i

228

Gloria in exceisis

koja bi je uèinila slabom i boleæivom. Ne zna on ništa o papirnici od koje je ostao samo natpis, kao što ni križari ništa nisu znali o slavi Andaluzije, kalifima, alimima i mujezinima, pa su u ime jednoga Boga lako pregazili svijet koji se našao pred njima, a da nisu zastajali u strahu da su nedostojni svoga puta, ili da su oni koje progone, možda, bliži Bogu. Klasna borba vodit æe se do posljednje uspomene. Mirisa ribljeg paprikaša u kuæi na Cengiæ vili, kad mi je teta Eržebet rekla da se Bobo javio iz Argentine, a duæan na Zrinjevcu, i sve što je ostalo u njemu, zapeèatila je Ustaška nadzorna služba. Ostao je samo ovaj indigo list, koji je Bobo pred bijeg ostavio za mene.

Uzeo sam taj indigo zbog kojeg me je Bobina stara tetka danima tražila po Rajlovcu i Sarajevu, telefonirala u zapovjedništvo i raspitivala se, sve dok me konaèno nije našla i pozvala me k sebi na Cengiæ vilu, da mi preda ono što je Bobo ostavio maksuz za mene. A ja æu veæ shvatiti zašto je taj indigo toliko važan. Mislio sam da je teta Eržebet malo skrenula, ali sam joj zahvalio kao na suhome zlatu i spremio papir u lisnicu medu dokumente. Sjetit æu ga se nakon tri tjedna, jedne noæi kada nisam mogao zaspati, pa sam u kancelariji dežurnog oficira slušao Radio Berlin, Wagnerove opere i izvještaje o pregrupiranju snaga na istoènome frontu.

Ali tog popodneva kod tete Eržebet bilo je važno samo to da indigo što prije sklonim s oèiju, da zaboravimo na njega, i prièamo o drugim stvarima, ribama koje je bata Ištvan, njezin sestriæ, upecao na Željeznici, pa ih je saèuvala za danas, jer zna da ja, kao i njezin Bobo, volim paprikaš. Znojio sam se dok sam kusao tetin paprikaš i ponavljao onih pet maðarskih rijeèi koje sam znao, pet pohvala i psovki, koje su je zasmijavale i usreæivale. Teti Eržebet to nisam spominjao, ali bio sam ljut na Bobu, jer mi nije rekao da planira bježati iz zemlje, niti sam znao zašto bi bježao. Još smo u nedjelju sjedili kod Jose Lièanina, ostali smo do dva poslije pola noæi, pa ga je feldvebel Mittermaver vozio kuæi, a u ponedjeljak ga više nije bilo u Zagrebu. Klisnuo je kao kurva.

Ali opet, moja ljutnja ni tada nije bila naroèito duboka. Da Bog tako sredi, pa da sad otvorim vrata haustora na Zrinjevcu i naðem se u Buenos Airesu, i da na ulici sluèajno sretnem Bobu Farkaša, zveknuo bih ga jednom po nosu i opet bismo bili prijatelji. Zašto mi, za miloga Boga, nije rekao?

Ti znaš zašto je moj Bobo pobjegao preko mora?

229

Neka, Željko, meni je samo važno da ti znaš, rekla je. Laknulo mi je što nisam morao ništa lagati.

Bobo Farkaš otvorio je papirnicu na Zrinjevcu u proljeæe 1938, nakon što je njegov pokojni otac, èika Jožef, dundov kolega iz Direkcije željeznica, prodao zemlju u Nahorevu. Rekao mu je da ga time isplaæuje i da više ništa od njega ne traži, jer mu je dosta sina propalice i njegovih prohtjeva. Ako s tim novcima postane svoj èovjek, može dolaziti u Sarajevo kad god hoæe. Roditeljski dom je i njegov dom. Ali ako rasfrèka pare od Nahoreva, otac ga više neæe pustiti u kuæu. Jadan Bobo premro je od straha, jer je znao da stari ovog puta misli ozbiljno. Èetiri godine je bio u Zagrebu na studijima, a da se nije

maknuo dalje od prvog semestra. Uèio je, ali znanje nije išlo u glavu. Ostajalo je samo ono što bi od prve upamtio, a to je nedovoljno da bi se završile škole. Èika Jožef ga je, dok je mogao, financirao od svoje plaæe visokoga željeznièarskog èinovnika, pa kad dalje nije išlo, prodao je zemlju na kojoj je htio sagraditi kuæu za penzionerske dane. Time je sa sinom namirio sve raèune.

Bobi Farkašu je ta papirnica postala najvažnija stvar u životu. Od papirnice je živio, ona ga je iskupljivala pred ocem, pa bi govorio da æe mu, nakon što dovoljno zaradi, ponovo kupiti zemlju u Nahorevu, na ljepšem i sunèanijem mjestu, a èika Jožef bi grintao i odgovarao da mu više ne treba nikakva zemlja, umrijet æe na Marijin dvoru, meðu komšilukom:

A ti, mali, pamet u glavu s tom papirnicom, jer ako je sluèajno prokockaš, neæeš se više prošetati Sarajevom!

Bobo je samo uvlaèio glavu meðu ramena i pazio da što tiše prelazi žlicom po porculanu. Kusao bi paprikaš i pogledom strijeljao tetu Eržebet i batu Ištvana, da starom ništa ne odgovaraju. U dvije kuæe sarajevskih Farkaša, na Marijin dvoru i Cengiæ vili, zrinjevaèka je papirnica prerasla zagrebaèku katedralu i postala važnija od spora oko Sudeta, anschlussa Austrije i punoljetstva kralja Petra Karaðor-ðeviæa. A nesretni je Bobo sve te dogaðaje promatrao u kontekstu svoje papirnice. Sjedio bi iza pulta, pušio cigaretu za cigaretom, i èitao novine. Najprije Jutarnji list i beogradsku Politiku, a zatim najnovija njemaèka, maðarska i britanska izdanja. Vijesti su, uglavnom, bile katastrofalne. Njemaèke èelièane radile su punom parom, okupirana je Èehoslovaèka, u Beèu je hicima iz samokresa ubijen socijalistièki politièar, Britaniju je potresala kriza vlade, i nigdje se, kao u

toi nanirniri niif* taWo Hnhrn mnoln ociptiti L-oliL-r* cp n nrv-.7n,i Pnrnni

230

gloria in excelsis

Ali nije bilo tog rata i te revolucije zbog kojih bi on napustio svoju papirnicu. Branit æe je do posljednjega arka trgovaèkog papira i do zadnje spajalice. Tako se, velim, èinilo do samoga kraja, sve dok nije netragom nestao iz Zagreba, a Ustaška nadzorna služba, ni danas ne znam zašto, stavila svoj peèat na vrata, uz prijetnju da æe onaj koji peèat razbije odgovarati pred prijekim pokretnim sudom. Èak ni tada, u prvim tjednima Farkaševog nestanka, nisam vjerovao da je pobjegao. Mislio sam da su ga uhvatili na ulici u vrijeme redarstvenog sata pa da su, na osnovu imena i prezimena, mislili da je Židov. Tražio sam prijem kod mladog Kvaternika, dao mi je tri minute vremena, taman dovoljno da mu kažem kako Abraham Farkaš nije Židov, nego je èika Jožef imao prijatelja Ibrahima Sabrihafizoviæa, pa je po njemu dao sinu ime. Kvaternik je mislio da sam lud: A zakaj bi, molit æu, I menjal u A, ak nije Izraeliæanin? Samo sam se okrenuo i iz sve snage tresnuo vratima. Kvaterni-kovi stražari su mi pokušali preprijeèiti put, opsovao sam im majku seljaèku, i bio sam bijesan kao nikad u životu. Prijavio me je Džalu, pa me je pukovnik pozvao na prijavak, ali dok mi je držao bukvicu o ustaškoj stezi i o tome da su zrakoplovci elita i cvijetak hrvatske vojnice, vidjelo se da mu je drago, sve mu je igrao brk od zadovoljstva. Na kraju nije izdržao, pa mu se od srca otelo:

A ja, bolan, mislio da si dubrovaèki gospar, kad ono ti Didi Kva-terniku lupaš vratima i psuješ mu sve po spisku! E pa, volim te što si baraba, da konaèno neko skreše tom balavcu što mu spada.

Bio sam siguran da su mi ubili prijatelja Bobu zbog njegove nesretne papirnice, i bio sam siguran da Kvaternik to zna pa se zato sprda i šali s Abrahamom i Ibrahimom, ali se uskoro proèulo da ga je do Sušaka, kao i mnoge druge, prošvercao kolonelo Fini, pomoænik talijanskoga atašea, ludi Sicilijanac koji je znao kod Jose Lièanina doèekivati s nama zoru. Pitao sam ga je li to istina, na što se Fini uvrijedio, buduæi da pravome fašistu ne prilièi da se bavi takvim poslima, i ne daj Bože ako amico Bobo sazna za što ga sumnjièim, jer mi ni on, kao èestit èovjek, ne bi oprostio takve himbe i potvore na raèun obojice. Zahvalio sam se Finiju, rekao da mu ovo nikada neæu zaboraviti i da mi je prijatelj odsad pa dovijeka. Bio sam sretan kao da je Bobo doista bio mrtav, ali je oživio.

Sutra sam, zajedno sa Džalom i sedmoricom pilota, bio pre-rasporeden u Rajlovac. Kasnije æu shvatiti da smo bili odabrani kao

231

poèašæeni, kao i cijeli hrvatski narod, što je veliki Fuhrer baš nas odabrao medu letaèima tolikih zemalja slobodne Europe, ujedinjene u borbi protiv boljševizma i istoènjaèkih bezbožnika. Šteta samo što se ta èinjenica dugo tajila i što nam Poglavnik nije pružio prigodu da se ponosimo. Da sam znao za Staljingrad, možda i ne bih prebjegao Britancima. Tih dana i mjeseci nisam htio da me ljudi uz koje letim smatraju kukavicom. Ranije hrabrost nije bila važna vrlina, niti me se ticalo što o meni misle. Opet æe mi biti svejedno èim se naðem meðu Englezima. Iz prorešetanog aparata izlazit æu potpuno ravnodušan prema njihovome divljenju, jer zapravo i ne znam zašto bi, i u ime èega, èovjek trebao biti junak. Ali tada u Rajlovcu, meðu drugovima iz bivše Niske eskadrile, bilo bi me sramota pobjeæi pred bitku za Staljingrad.

I tako sam, jedne noæi kada nisam mogao zaspati, sjedio u kancelariji dežurnoga oficira, slušao Radio Berlin, Wagnerove opere i vijesti o pregrupiranju snaga na istoènome frontu, listao sam stare novine, èitao o igrokazu Židov Hirschl koji se veæ nekoliko mjeseci davao u Oficirskome domu u Sarajevu, da bih na kraju, nakon što sam veæ sve proèitao, povadio dokumente iz lisnice i krenuo odvajati na stranu one koji su istekli, ili mi više neæe trebati: iskaznicu Planinarskoga društva Trebeviæ, bonove Pèelarske centrale u Trebinju, jugoslavensku letaèku dozvolu, potpisanu prvoga marta 1941. od generala Dušana Simoviæa, godišnju kartu za zagrebaèki elektrièni tramvaj od godine 1941... Tako sam našao i Bobin indigo papir.

Rastvorio sam ga. Bio je nov, samo jednom upotrijebljen. Ali prst koji je udarao po tipkama bio je muški i jak, kao u agenta Èaj-kanoviæa, tako da se u indigo urezalo svako slovo. Od duga vremena, i od noæi koju je valjalo probdjeti uz južinu i uz Wagnerove histerije, poèeo sam, zdesna nalijevo, èitati što na indigu piše. Nakon što sam proèitao svih tridesetak redaka, iz ormariæa sam izvadio bocu s rakijom. Jedva sam disao, dlanovi su mi se znojili, srce se skupilo u grudima, bio sam uplašen i oèajan. Sve što sam vidio i doživio, sve o èemu se po Zagrebu i Sarajevu prièalo, sudbina maloga Baruha Morgenšterna i njegovih roditelja, prièa dunda Franje o skrnavljenju hrama pod njegovim prozorima, žute trake na ulicama, pijani ustaše koji se po povratku iz Rogatice spuštaju prema èaršiji i pjevaju o klanju Srba, sve to

je bio loš sluèaj, zlo doba, svirepi izgred, ljudi koji su prestali vjerovati u Boga pa bi rezali grkljan najslabijemu bratu svoiemu. svakako nešto na što ia nisam imao utiecaia. nešto za što

232

GlORIAIM EXCELSIS

bilo uredno protokolirano, uz datum i mjesto, naredbodavca i odgovornog za izvršenje naredbe, kao dio opæeg interesa, poput naloga za upotrebu modre galice, da se nekom Šalomu (Izraelu) Albahariju izuzimaju bicikl, pas ovèarske rase i odijelo crno, vrste frak, te se naznaèeni upuæuje na ispitivanje glede navedenoga.

I ništa drugo, samo to da je nepoznati Salom ostao bez bicikla, psa i fraka. Kao u nekom beèkom vicu kakve je Jehuda Morgenštern prièao dundu Franji pa se dundo èudio što je sve Beèanima smiješno. Ne znam koliko je takvih potrošenih indigo papira vraæeno Bobi Farkašu u njegovu papirnicu, da ih on u doba oskudice preprodaje privatnim knjigovoðama, ne znam koliko je Šaloma i Izraela ispratio na policijsko ispitivanje, ali bilo mi je jasno kako je mogao ostaviti svoju papirnicu i zašto je bježao u Argentinu.

Bobo je u ponedjeljak nestao iz Zagreba, a u srijedu je u Sarajevu umro èika Jožef Farkaš, konstruktor reda vožnje u Direkciji željeznica, osnivaè i prvi predsjednik Društva pèelara Vrbaske banovine. Vijest o oèevoj smrti do Bobe æe doæi barem šest mjeseci kasnije, a do tada æe strahovati kako je stari primio napuštanje papirnice na Zrinjevcu i hoæe li ga jednog dana, ako ovaj rat ikada proðe, pustiti da doðe u Sarajevo i preðe rodni prag. Teta Eržebet nije mi znala reæi je li èika Jožef saznao za Bobin nestanak. A zašto je to tebi važno?, mrštila se, i pokušavala se sjetiti jesu li im se iz zagrebaèkog redarstva javili u utorak ili u srijedu, ili možda u èetvrtak, na dan Jožefove sahrane. Kako bi se toga sjeæala, nije mi sedamnaest da se svega sjeæam, grintala je i odmah mijenjala temu: èula je da Argentinom vlada nekakav Peron, kao onaj željeznièki, tako ga je i zapamtila, mudar i naoèit vladar, dobar svojim podanicima, pa æe, valjda, i njezinome Bobi biti dobar.

Nisam je više ispitivao, iako sam znao da bi se mogla sjetiti ako bi htjela, i da bi netko drugi na njezinom mjestu rekao kako je èika Jožefa presjekla vijest o nestanku sina jedinca i da je od toga prav zdrav umro. Ali teta Eržebet je Bobu, kao i batu Ištvana, doživljavala kao vlastite sinove, jer svoje djece nije imala, a posinila je i mene, pa Dragana i Mladena, tako da nitko od nas nije mogao biti kriv i naopak. Osim toga, znala je da èika Jožefu nijedan razlog ne bi bio dovoljno dobar za bijeg iz Zagreba i napuštanje papirnice. Bolje je bilo da Bobo bez najave nestane, jer bi stari uèinio sve da ga odgovori. Otišao bi prvim vlakom u Zagreb i tko zna što bi na Zrinjevcu

233

sve svoje, djecu koja æe tek doæi na svijet! Kada su 1918, u vrijeme slavenske euforije, Austrijanci i Maðari, visoki zemaljski èinovnici, gimnazijski profesori i advokati, odlazili iz Sarajeva, èika Jožef ih je pokušavao zadržati, kao što je èetiri godine ranije, u ljeto nakon atentata, nagovarao srpske gazde da ne

idu prema Srbiji. Nitko nije znao zašto to radi, osim tete Eržebet i njihovoga pokojnog brata Bele, a oni su šutjeli, više da ljudi ne pomisle kako je Jožef nesretan i lud, nego što bi sakrivali obiteljsku sramotu.

Jožefov, Eržebetin i Belin otac Ferenc bacsi, ili Dedo Maðar - kako ga je zvalo cijelo Sarajevo, bio je sin najbogatije peèuhske obitelji. Jahaèu bi u galopu trebalo dan i pol da objaše svu zemlju koja im je pripadala. Imali su kuæe u Pešti i Beèu, tvornicu tutka-la u Subotici, obiteljski grb iz dvanaestog stoljeæa. Ferenc je bio jedinac meðu devet sestara, lijep i jebežljiv, ali zeèja srca i nimalo plemiækoga držanja. Kad bi ga vidjele, sluškinje bi se dale u ciku i vrisku, pa bi bježale na sve strane, a on ih je naganjao po imanju kao da je sasvim bez pameti i ne živi vlastiti život, nego ga igra u kakvoj puèkoj opereti. Otac ga je upozoravao, starije sestre su ga prekoravale, ali Ferenc je nastavljao po svome. Svako upozorenje okrenuo bi na šalu.

Mogla je ta prièa i sretno završiti da nije izbila revolucija i da pukovnik Egerseghv nije opasao sablju i otišao braniti državu i kraljevski poredak. A Ferenc je, usred tih mraènih i krvavih zbivanja, kada su se velikaši uplašili za svoje posjede a seljaci nanjušili priliku da zasjednu na njihova mjesta, završio u postelji mlade Egerseghv-jeve žene Helene. Iako revolucija nije predugo trajala, pa se stari pukovnik pobjedonosno vratio kuæi, Ferenc je stigao sve upropastiti. Helena je ostala noseæa, a kako Egerseghv nije mogao imati djece, jer mu je stradala muškost još za graniènih nadgornjavanja s Turcima, samo je trebao pronaæi poèinitelja. Ferenc je ocu i sestrama priznao što je uèinio, na što mu je stari hladno odbrusio da æe mu to biti dobra škola u životu, ali i da mu nema druge nego da pukovniku izaðe na dvoboj. Jest daje Ferenc slab strijelac, ali Egerseghv je star i drhte mu ruke, tako da nema nikakvih šansi.

Umjesto da posluša oca, Ferenc se tako uplašio da je u zoru upregnuo konje u koèije i pobjegao s megdana. Praznih je džepova stigao u Sarajevo, šeher pod turskom upravom, a kako nikada nije ništa radio, niti je imao kakva zanata, bio je više gladan nego sit.

232

gloria in excelsis

bilo uredno protokolirano, uz datum i mjesto, naredbodavca i odgovornog za izvršenje naredbe, kao dio opæeg interesa, poput naloga za upotrebu modre galice, da se nekom Šalomu (Izraelu) Albahariju izuzimaju bicikl, pas ovèarske rase i odijelo crno, vrste frak, te se naznaèeni upuæuje na ispitivanje glede navedenoga.

I ništa drugo, samo to da je nepoznati Salom ostao bez bicikla, psa i fraka. Kao u nekom beèkom vicu kakve je Jehuda Morgenštern prièao dundu Franji pa se dundo èudio što je sve Beèanima smiješno. Ne znam koliko je takvih potrošenih indigo papira vraæeno Bobi Farkašu u njegovu papirnicu, da ih on u doba oskudice preprodaje privatnim knjigovoðama, ne znam koliko je Saloma i Izraela ispratio na policijsko ispitivanje, ali bilo mi je jasno kako je mogao ostaviti svoju papirnicu i zašto je bježao u Argentinu.

Bobo je u ponedjeljak nestao iz Zagreba, a u srijedu je u Sarajevu umro èika Jožef Farkaš, konstruktor reda vožnje u Direkciji željeznica, osnivaè i prvi predsjednik Društva pèelara Vrbaske banovine. Vijest o

oèevoj smrti do Bobe æe doæi barem šest mjeseci kasnije, a do tada æe strahovati kako je stari primio napuštanje papirnice na Zrinjevcu i hoæe li ga jednog dana, ako ovaj rat ikada proðe, pustiti da doðe u Sarajevo i preðe rodni prag. Teta Eržebet nije mi znala reæi je li èika Jožef saznao za Bobin nestanak. A zašto je to tebi važno?, mrštila se, i pokušavala se sjetiti jesu li im se iz zagrebaèkog redarstva javili u utorak ili u srijedu, ili možda u èetvrtak, na dan Jožefove sahrane. Kako bi se toga sjeæala, nije mi sedamnaest da se svega sjeæam, grintala je i odmah mijenjala temu: èula je da Argentinom vlada nekakav Peron, kao onaj željeznièki, tako ga je i zapamtila, mudar i naoèit vladar, dobar svojim podanicima, pa æe, valjda, i njezinome Bobi biti dobar.

Nisam je više ispitivao, iako sam znao da bi se mogla sjetiti ako bi htjela, i da bi netko drugi na njezinom mjestu rekao kako je èika Jožefa presjekla vijest o nestanku sina jedinca i da je od toga prav zdrav umro. Ali teta Eržebet je Bobu, kao i batu Ištvana, doživljavala kao vlastite sinove, jer svoje djece nije imala, a posinila je i mene, pa Dragana i Mladena, tako da nitko od nas nije mogao biti kriv i naopak. Osim toga, znala je da èika Jožefu nijedan razlog ne bi bio dovoljno dobar za bijeg iz Zagreba i napuštanje papirnice. Bolje je bilo da Bobo bez najave nestane, jer bi stari uèinio sve da ga odgovori. Otišao bi prvim vlakom u Zagreb i tko zna što bi na Zrinjevcu

11 r~ i rt i f •»

233

sve svoje, djecu koja æe tek doæi na svijet! Kada su 1918, u vrijeme slavenske euforije, Austrijanci i Maðari, visoki zemaljski èinovnici, gimnazijski profesori i advokati, odlazili iz Sarajeva, èika Jožef ih je pokušavao zadržati, kao što je èetiri godine ranije, u ljeto nakon atentata, nagovarao srpske gazde da ne idu prema Srbiji. Nitko nije znao zašto to radi, osim tete Eržebet i njihovoga pokojnog brata Bele, a oni su šutjeli, više da ljudi ne pomisle kako je Jožef nesretan i lud, nego što bi sakrivali obiteljsku sramotu.

Jožefov, Eržebetin i Belin otac Ferenc bacsi, ili Dedo Maðar - kako ga je zvalo cijelo Sarajevo, bio je sin najbogatije peèuhske obitelji. Jahaèu bi u galopu trebalo dan i pol da objaše svu zemlju koja im je pripadala. Imali su kuæe u Pešti i Beèu, tvornicu tutka-la u Subotici, obiteljski grb iz dvanaestog stoljeæa. Ferenc je bio jedinac meðu devet sestara, lijep i jebežljiv, ali zeèja srca i nimalo plemiækoga držanja. Kad bi ga vidjele, sluškinje bi se dale u ciku i vrisku, pa bi bježale na sve strane, a on ih je naganjao po imanju kao da je sasvim bez pameti i ne živi vlastiti život, nego ga igra u kakvoj puèkoj opereti. Otac ga je upozoravao, starije sestre su ga prekoravale, ali Ferenc je nastavljao po svome. Svako upozorenje okrenuo bi na šalu.

Mogla je ta prièa i sretno završiti da nije izbila revolucija i da pukovnik Egerseghv nije opasao sablju i otišao braniti državu i kraljevski poredak. A Ferenc je, usred tih mraènih i krvavih zbivanja, kada su se velikaši uplašili za svoje posjede a seljaci nanjušili priliku da zasjednu na njihova mjesta, završio u postelji mlade Egerseghv-jeve žene Helene. Iako revolucija nije predugo trajala, pa se stari pukovnik pobjedonosno vratio kuæi, Ferenc je stigao sve upropastiti. Helena je ostala noseæa, a kako Egerseghv nije mogao imati djece, jer mu je stradala muškost još za graniènih nadgornjavanja s Turcima, samo je trebao pronaæi poèinitelja. Ferenc je ocu i sestrama priznao što je uèinio, na što mu je stari hladno

odbrusio da æe mu to biti dobra škola u životu, ali i da mu nema druge nego da pukovniku izaðe na dvoboj. Jest da je Ferenc slab strijelac, ali Egerseghv je star i drhte mu ruke, tako da nema nikakvih šansi.

Umjesto da posluša oca, Ferenc se tako uplašio da je u zoru upregnuo konje u koèije i pobjegao s megdana. Praznih je džepova stigao u Sarajevo, šeher pod turskom upravom, a kako nikada nije ništa radio, niti je imao kakva zanata, bio je više gladan nego sit.

Gloria in excelsis

vorio da je gospodin pukovnik Geza Egerseghv prije sedam dana blago u Kristu preminuo, pokopan je uz najviše vojne poèasti, te uz prisustvo izaslanika Njegove Carske i Kraljevske Visosti, generala Milovanovicza. Za dvoboj je, dakle, prekasno, kao i za Ferencov povratak u Peèuh, jer je obiteljska sramota trajno nepopravljiva i ugasit æe se tako što æe, prema veæ napisanoj oporuci, svi posjedi biti ostavljeni Crkvi.

Tako je poèela duga povijest Ferenc bacsijevog sirotinjstva, koja je tek djelomice ublažena ženidbom za Faniku, hrabru i poduzetnu sarajevsku Švabicu, koja ga je pod njegove stare dane obukla i nahranila, izrodila mu troje djece i omoguæila mu da posljednje godine života proživi kao gospodin èovjek. Sarajlije su voljele Dedu Maðara, jer je bio veseljak nagodan u svakom društvu, ali i zato što su duboko poštovali njegovu životnu nevolju. Samo se èika Jožef nikada nije saživio s oèevim strahom i posljedicama njegova bijega, nego si je zacrtao, kao dug izgubljenom velikaškom porijeklu, da nikada i ni po koju cijenu ne bježi, jer je bijeg vazda gori od ostanka i jer je više onih koji se unesreæiše bježeæi, nego onih koji su stradali jer su ostali.

U svakom sluèaju, Bobo mu nikada ne bi mogao objasniti zašto je napustio papirnicu i pobjegao u Argentinu.

A mladiæ u svijetlome kišnom ogrtaèu i sa šeširom na glavi, usred vreloga zagrebaèkog ljeta, stoji i zainteresirano gleda u izlog papirnice Farkaš i brat, iako baš nièega u izlogu nema. Skinut je i peèat Ustaške nadzorne službe, a nije stavljen novi. Nije ni potreban, jer više nema onih koji bi znali povijest duæana. Kao i mladi partizanski uhoda, koji se tek uvodi u posao, a ja sam mu vjerojatno prva mušterija, i ostali su tek na poèetku, pred praznom tekom prvoga razreda puèke škole. Možda æe se tek onaj koji bude skidao ploèu s natpisom Farkaš i brat na èas zapitati tko je bio taj Farkaš i što se dogodilo s njime i s bratom. U prirodi je ljudske fantazije da se izmisli neki odgovor, ali ga se nikada ne provjerava, i rijetko kad odgovor je blizu istini. A i tko bi pomislio da Bobo Farkaš uopæe nije imao brata. Izmislio je brata da bi ga netko na Zrinjevcu štitio. Oni koji uðu u papirnicu da kupe indigo, pa vide Bobu kako nervozno puši i èita deset novina odjednom, uzrujava se jer zna da ništa važno ne može promijeniti, trebaju znati da taj èovjek ima drukèijega, opasnog brata.

235

Sarajevo, 2. aprila 1945, 7 sati i 24 minute

Sva sam ti se ukoèila, ne osjeæam roðenu nogu, reèe Anða Bo-rojeviæ, a ja se po navici pomaknuh, uèinih ono što Anða ne smije, da ne bi probudila logornika Skorvatzvja.

Sta æeš, rekoh, nego šuti i trpi.

Trpim, sine, trpim, ali ne znam koliko æu dugo.

Nema ni deset minuta kako joj se svalio u krilo, a njoj kao da su godine prošle. Dok je strahovala da æe je logornik zaklati, molila je Boga da ga uvede u san i zahvaljivala Bogu na svakoj poklonjenoj joj sekundi života, ali kada se opustilo i otežalo logornikovo tijelo, pa je poèeo duboko disati i daleko mu je veæ bila svaka misao o Anði i o Srbima, njegova glava njoj je postala teret, kojeg bi se oslobodila ali ne zna kako, i opet moli Boga, i traži od njega da joj skloni Skorvatzvjevu glavu iz krila. A kad bi Gospodin uèinio da te glave više nema, Anða bi nešto novo molila i tražila, i nikad tome ne bi bilo kraja. Njoj je do njenoga života više stalo nego Skorvatzvju do njegovoga. Da nije tako, veæ bi Anða Borojeviæ, sestra popa Krste, odavno bila mrtva.

A, opet, Isaku Bašiji, zvanom Flamenko, bilo je dodijalo živjeti. Kako nije imao snage da se ubije, sve je radio suprotno od drugih ljudi, ne bi li ga vrag odnio. Rodio se kao nevjernik, iako mu je, tako se barem prièalo, otac bio rabin u Solunu. Mati mu se po toj prièi zvala Rebeka i voljela je Isaka više nego drugog sina Arona, pa mu je sve potaman èinila. I kako to veæ biva, što je ona èinila jednome bratu, to se na drugoga primalo. Isak bi pojeo veæi komad mesa, a Aron je bivao jaèi i zdraviji, Isakovu bi pamet mati po cijeloj èaršiji hvalila, a Aron je s pet godina znao èitati i pisati te je naizust izgovarao sve židovske molitve... Na kraju je, majci za inat, Aron postao slavni levantinski mudrac, i eno ga, po prièi, u Stambolu, gdje Turke pouèava židovskoj vjeri i hebrejskome jeziku, a njegova pobožnost, vele, i u muslimana i kršæana budi poštovanje i pruža nadu. Da ga je bilo poslati kod Hitlera dok je tome bilo vrijeme, drukèije bi tekao ovaj rat, ako bi rata i bilo, i drugim bi aršinom Fiihrer sudio Židovima.

A Isak se, prièaju isti, usred noæi probudio obliven ledenim znojem, i rekao: nema Bogal Mati ga je èula, ali ocu nije ništa smjela reæi. Uplašila se da æe rabin Bašija strpati dijete u jutenu vreæu, pa ga kao pašèe baciti u rijeku iza vrbika, ili æe ga odvesti daleko od Soluna 11 nrprlin nac.pliL»n Picanima i cnirnuti era mprtu niiVi rla aa nip-zinp

236

gloria in excelsis

deset rijeèi, onih najvažnijih, koje èovjeku ostanu i za predsmrtni èas, i jednu jedinu reèenicu: Nema Boga1.

Sve što je Rebeka èinila za svoga voljenijeg sina i za svoga židovskog Boga, a èinila je zlo, jer je zaboravljala Arona, bivala ljubomorna na njegovu pamet i dobrotu te ga mrzila teškom majèinskom mržnjom, od koje mlijeko u grudima pocrni i žene umiru u teškim mukama, bilo je da Isaku pokaže da Boga ima i da je Bog milostiv, lijep, dobar i velièanstven. On je slušao njezine rijeèi, ali ih nije mogao razumjeti. A vidio je znakove Božje prisutnosti: pred njegovim su se oèima solunske kuæe i tvrðave dizale prema nebu, najljepše ribe iz Egejskoga mora iskakale su iz dubina i bacale se u pregaèe ras-psovanih grèkih peškaruša, Levantinci su govorili sedamnaest jezika odjednom, u jednoj su rijeèi prelazili

put od Malage do Karpata i do zlatnih kupola Samarkanda, paprike su nicale pred oèima uzbuðene gomile, turskim je sokacima kiptio ajvar, trideset godina poslije surguma kroz kaldrmu je liptala krv ubijenih, s nevidljivih minareta èuo se ezan, cvilili su alimi i muderisi, ispod žarova èuli su se uzdasi njihovih snebljivih hanuma, sa svih strana pružili su se trapezi s kojih su se u bezdan bacali pelivani i akrobati, Isak je na dlan desne ruke primao halvu, tešku kao olovo i slatku kao med pèela koje æe pred akšam pomoriti kuga, sa svih strana zvonilo je, mirisalo i šarenilo se èudo Božje prisutnosti, o kojem je Rebeka svjedoèila na svakome koraku, sina dizala na ruke da mu bliži bude, silno griješila prema drugome djetetu samo da Isaku pokaže ono što mu je moralo biti vidljivo, da Boga ima, svijetom njegova prisutnost vlada, a na Levantu se lice Božje u svakome èasu sa sve èetiri strane vidi.

Bog je Rebeku kaznio uzaludnošæu, a Isaka pustio da po svojoj volji bira mjesto na kojem æe umrijeti. Dodijalo mu je živjeti èim je dovoljno odrastao da shvati kako život nije zauvijek.

Kada se s otoka uz afrièku obalu general Francisco Franco zaputio prema Madridu, da usput sakupi falangu te, uz pomoæ Božju i uz crkvene pastire, sruši bežbožnièku vlast, Isak Bašija je iz Soluna, pješke, krenuo Francu u susret. Bio je bez pare u džepu, prosio je usput i podgovarao narod da krene za njim, tako da mu je trebalo dugo da stigne pred Madrid. Jedva je ušao u grad po kojemu je sipao oganj iz njemaèkih aviona, koji su u ime Isusa Krista, uz znakove dvoglavog orla i prvi puta viðene svastike, s neba odašiljali rijeè Bo-

Lin vmAtzA; »-mc1i'p^i-»«i ^ic+i ro-t- 11 r\mmpcti isnnviiprl i nrirest riieloga

237

anarhista, komunista i planetarnih samoubojica, meðu kojima je Isak Bašija bio onaj najodvažniji, jer je njemu, više nego ijednome drugom, život omrznuo.

Penjao se na krovove, pucao iz lovaèke puške na Hitlerove bombardere, uspravan prolazio niz republikanske rovove i izazivao falangiste da ga ustrijele, da bi na kraju medu posljednjima napustio Madrid, u vrijeme kada su se u razrušenim crkvama veæ slavile prve svete mise, a pobožni je španjolski narod zahvaljivao Adolfu Hitleru na darivanoj slobodi i generalu Franku jer je vratio nadu u život vjeèni. Konaèni poraz komunista i njihovih saveznika znaèio je opæenarodnu pobjedu nad strahom, jer su oni propovijedali da Boga nema i da je smrt konaèni kraj, hladan i prazan bezdan u kojem se èovjek pretvara u ništa.

Isak Bašija nije umro junaèkome smræu i pretvorio se u ništa, ali je u tih nekoliko mjeseci nauèio svirati gitaru. Otkriven je tako jedan Božji dar, udijeljen èovjeku koji ga nije zasluživao, niti ga je prihvatio kao nešto veliko i važno. Sjedio je na zaprežnim kolima koja su išla na èelu kolone i svirao flamenko, a francuski su ih granièari bez rijeèi propustili, uvjereni da se nikada neæe vratiti, jer ne vraæaju se ljudi koji odlaze uz tako tužnu muziku. Isak je svirao i kada su se konaèno rastali, jer se kolona utaborila malo poslije granice, a on je nastavio dalje, pješke s gitarom, prošeci usput i svirajuæi svoj flamenko, nauèen usred njemaèkih bombardmana, tako da je nadlanicom povremeno udarao po tijelu gitare, jer mu se èinilo kako bez tog zvuka melodija nije potpuna.

U Solunu nije zatekao roditelje i brata. Prodali su kuæu i preselili se u Istanbul, voðeni nekakvom židovskom slutnjom o dolasku nevremena. Diæi æe se more, poplaviti èaršiju i podaviti sve živo, sa zapada æe se spustiti ognjena kugla i spaliti sve što se spasilo iz vode, a od Soluna, grada u kojem je svaka vjera zametnula svoje zrno, ali nijedna nije dovoljno jaka da pobijedi, neæe ostati ništa. Mudro je bježati na istok, mislio je rabin, i utopiti se u nepreglednoj turskoj masi, u tom gustom miletu meðu kojim je Židova teško razabrati. Jer zbilja, kako æe Adolf Hitler, kada bude preko Bosfora širio slobodni svijet, pronaæi i izdvojiti Židove iz svijeta s kojim su stopljeni? Na stambolskom bazarima, vele, tisuæe je tisuæa zelenaša, pa se meðu Ahmedom i Osmanom naðe tek pokoji Juda, koji je zelenaš kao i oni, ali istu bradu nosi i jednak turban na glavi, i ne možeš ga

DO nosu i rlržaniu nrpnnznati Iran štn era nrpnn^naè moAi krèèancL-iVr.

238

Gloria im excelsis

i krivnju svoju razglašavati po èaršijji, jer Ahmedu i Osmanu on nije razapeo Krista niti je maces mijesio krvlju njihove djece. Za Ahmeda i Osmana Juda je nevjernik, kao što su nevjernici i svi drugi koji nisu muslimani, a nevjera nije nešto što bi se drugih ljudi ticalo. Svaki èovjek sa svojom vjerom i nevjerom sam staje pred Boga. Tako je to u Stambolu, pa je zato rabin solunski preveo Rebeku i Arona preko Bosfora, uvjeren da Hitler i volja Božja nikad neæe prekoraèiti taj moreuz.

Ispred kuæe u koju nije mogao uæi, jer je sad pripadala drugome, Isak Bašija je tri dana i tri noæi svirao flamenko, nakon èega se nadiglo pola èaršije da ga vikom i kamenjem istjera iz Soluna. Tjeskoba koja se, prièaju ljudi, uvukla u ljude od Isakovog flamenka, dugo nije izlazila, i trebali su mjeseci i godine da iz èaršije izvjetri njegova zla kob.

Sunce bi izlazilo i da nisi došao, rekao je rabin sinu kad ga je ugledao živoga. A mati ga je zagrlila, i dugo ga nije od sebe puštala, ali ni ona više nije imala rijeèi kojima bi Isaka upuæivala na neprestanu Božju prisutnost, pa je samo šutjela. Šutjela i plakala, plakala i šutjela, a kad bi Isaka pustila iz zagrljaja, naglo je poèinjala venuti, i u sat vremena starila je po godinu dana. Noæu bi s njime lijegala u postelju, èuvala ga u naruèju i tužno bi, poput stare kuje, gledala u rabina koji je stajao u sjeni dovratka, u nevjerici odmahivao glavom, pa je tiho molio da se urazumi. Meðutim, ono što se Rebeki tada dogaðalo, više nije imalo veze s razumom, s ljudskim osjeæajima ili s vjerom u Boga. Ni rabin, ni premudri njegov sin Aron, nisu znali što je, ako nisu razum, osjeæaji i vjera, spopalo Rebeku i èinilo da njezino vrijeme iskoèi iz ljudskoga vremena, pa da, ako joj Isak nije u zagrljaju, živi vijek noæne leptiriæe. Osim ako Bog nije na neobièan naèin kažnjavao i majku i sina.

Ti æeš joj biti katil, rekao je Isaku, i zato uzmi svilenu maramu, stegni je oko vrata i zadavi se ako ne želiš biti ubojica vlastite majke.

Bio je barem na trenutak zadovoljan kada je u sinovljevim oèima vidio oèaj. I strah koji je rastao u nebo, u crno zvjezdano nebo iznad Carigrada, nad kojim je stolovao židovski Bog, za kojega je ostalo slijepo Isakovo srce. Ali rabinovo zadovoljstvo odmah zatim bi prekinuto: stiže ga misao o prolaznosti i o tome

kako dolazi vrijeme da se rastaje od Rebeke, a jedini koji taj rastanak može odgaðati, njegov sin Isak, nije vrijedan njegove ljubavi, ni Božje milosti.

239

vorili i katolici i muslimani, èula se ta prièa i od nadbiskupa Ivana Evanðelista Šariæa i njegovih ljudi, dok su samo fratri s Bistrika po svome starom obièaju ponavljali kako je sve što se može èuti laž i praznovjerica, dakle, ako je istina da je rabin solunski rekao sinu Isaku da æe biti materin katil, i ako je znao da Rebeki samo taj katil produžava život, tada je i njega Bog zbog neèega kažnjavao, kao što je kažnjavao majku i sina. Mudriji od mene bi, možda, znali i zbog èega, i što je bio rabinov grijeh.

A Isaku, zlom Isaku, beznadniku koji je cijeloj Španjolskoj htio uzeti nadu, koji je tražio svoju smrt, a vazda je nalazio tuðu, dogodilo se to da jedini život do kojega mu je bilo stalo, onaj materin, zavisi od toga hoæe li se uz njega stalno privijati. Mjesecima nije mogao izaæi iz kuæe, a kada bi pošao na avliju, da se nadiše zraka, ona bi mu visila na leðima, uvijala se oko nogu, grlila ga i stiskala, sve dok se ne poène gušiti. Jedini trenuci kada je ostajao sam, bili su oni sramni, dok je išao na zahod, a kako je žurio, znajuæi da su njegove minute njezini mjeseci, sav bi se stisnuo i dugo bi mu trebalo da se rastereti. Puno duže nego drugim ljudima. Majku bi zatekao još puno stariju, s nekoliko novih staraèkih pjega na rukama, uplakanu i izgubljenu, predanu uzaludnoj židovskoj molitvi koja joj više nije pomagala.

Zagrli Arona, jednom je predložio.

Mati je grlila mudrijega i boljeg sina, Aron se za to vrijeme tresao od leda, pa bi se i smrznuo kao usred zime, da se Isak ubrzo nije vratio. I prepustio se kazni Božjoj, znajuæi da joj neæe biti kraja. Rebeka je umrla poèetkom 1943, našao ju je mrtvu po povratku iz zahoda, gdje se dugo muèio sa strašnim, kao stijena tvrdim zatvorom. Kleknuo je pred nju i poèeo zavijati i urlati, kao neèovjek i zvijer, kao židovski vrag, crni carigradski šejtan, a rabin je nad njim stajao sa sjekirom u ruci, premišljajuæi se bi li zamahnuo i udario, koliki bi grijeh time poèinio, i je li uopæe grijeh ubiti sina bezbožnika, sviraèa flamenka, melodija koje krštenom uhu nisu mile, jer je iz njih izbrisana nada i vrlina, a židovskome su uhu još puno gore. Flamenko je lagano zabijanje èavala pod židovske nokte, jedno staro i živo prokletstvo.

Ja odlazim i više se neæu vraæati, rekao je sutradan ocu.

Nije ga pitao kamo ide, iako je znao da mu veæ može prouèiti kadiš, jer æe Isak bježeæi od Boga i išæuæi svoju smrt, otiæi tamo gdje je Židovu najgore, a prilike su takve da može birati mjesto od sjevernih do južnih mora. dokle god gazi vojnièka èizma krštena èovjeka, na

240

gloria in excelsis

lako i brzo umrijeti. Izdat æe ga narod kojemu je Židov izdao Krista, seljaci koje je ostavio bez zemlje, graðani èija su dobra pojele židovske kamate, izdat æe ga propovjednici triju kršæanskih vjera: katolici, jer su najpravovjerniji i najživlje je njihovo sjeæanje na Sina Božjega i njegove muke, luteranci, jer su u Hitleru prepoznali èistoæu rase i vještinu vladanja svijetom, pravoslavni, jer prvi otkriše sionsku zavjeru i

maces umiješen ljudskom krvlju. Izdat æe Isaka, ali zbog te izdaje nitko neæe zažaliti, jer ga nitko, osim Rebeke, nije mogao voljeti.

U Sarajevo je stigao s gitarom. Rekao da mu je ime Isak Bašija i da je sin solunskoga rabina, pa je sjeo na tle ispred Landes banke i svirao flamenko. Pokraj njega su prolazili njemaèki oficiri, talijanske vojne delegacije i ugledni svijet nove Europe. Pijani bojovnici tražili su da im svira lièke i hercegovaèke pjesme, a on im je odgovarao da ne zna i da takve pjesme ne želi uèiti, jer mu je premalo od života ostalo da bih ih stigao nauèiti, na što bi se ovi naglo trijeznili, ali umjesto da ga ubiju na licu mjesta, žurno su odlazili, sakrivali se u svoje vojarne, ili se vraæali u istoènu Bosnu, nastojeæi zaboraviti što im se dogodilo, izbrisati iz glave Isaka Bešiju Flamenka, posljednjega slobodnog Zidova šeher Sarajeva.

Bilo je to u jesen 1943, pred prvu gladnu ratnu zimu, kada su slabi pomišljali da bi Hitler mogao izgubiti rat, a nadbiskup Ivan ih je hrabrio, govoreæi da je Poglavnik mudar i da je Hrvatska vjeèna, pa iako smo svoju sudbinu združili sa sudbinom slobodne kršæanske Europe, a protiv bezvjernika i masona, sovjeta i partizanske bande, sastavljene od srpske i židovske nesorte, i izdajnika roda hrvatskoga, naša sudbina nije u Hitlerovim rukama, niti æe je odrediti bitka kod Staljingrada, pod kojim je izginula i hrvatska mladost, nego æe doktor Paveliæ mudrošæu svojom prevesti Hrvatsku na stranu pobjednika, tko god to, po volji Božjoj, na kraju bio. Slušali smo nadbiskupa i ufali se da je u pravu i u zemaljskim, a ne samo u nebeskim poslima, ali svejedno se poèelo osipati naše stado. Mnogi te jeseni poðoše u Zagreb, u višu službu, na studije, trbuhom za kruhom, ili u strahu da æe, mimo nadbiskupovih misli i vjere, èetnici provaliti u grad, kao što su sve èešæe provaljivali u Foèu, Višegrad i Rogaticu, a u svojim rukama su, izmjenjujuæi se s partizanima, odavno držali veæi dio istoène Hercegovine. Drugi su otišli prema Mostaru i Splitu, a nakon pada Italije sve èešæe se za nekoga moglo èuti da je prebjegao partizanima. Nestajale su èitave domobranske bojne, bježali su, zajedno s avionima, zrakoplovci iz Railovca. polako se osipalo ono što se èinilo najjaèim i

241

i pazio kao da su mu iz oka ispali, junaci filmskih žurnala, slavni pjesnici i sportaši, a poèelo se govorkati kako je veæ bilo hodža i popova, pogotovo u Krajini i Posavini, koji se prikljuèuju partizanima.

U ta nedoba, na kiši i na snijegu, sjedio je Flamenko ispred Landes banke i svirao. Pred njim je bio prazan šešir, oko rukava žuta traka, ali nikako da ga odvedu, kao što su druge davno odveli. Malo tko se usuðivao udijeliti mu kunu-dvije, a i to samo u pusto popodne, ili pred policijski sat, kad nije bilo prolaznika koji bi to mogli vidjeti. A kad ne bi svirao, obilazio je javne kuhinje, pa su ga uplašene žene tjerale van, ali nije bilo lako otjerati Isaka Bašiju Flamenka. Tražio je belaj, prijetio i nagovarao kuharice da pozovu redarstvo, ili da ga nahrane. One su znale da redarstvo neæe doæi, a da æe, nahrane li Flamenka, izgubiti posao, ili æe im se dogoditi nešto još gore. Skrivanje i pomaganje Židova bilo je zaprijeèeno prijekim pokretnim sudom, koji je izricao samo jednu kaznu. Smrtnu.

Umro je u rano proljeæe 1944, od gladi, s gitarom u krilu. Veæ tri dana nije mogao svirati, samo je sjedio pred Landes bankom, i ne bi odlazio ni za policijskoga sata. Noæne su patrole prolazile mimo njega, kao da je zrak, i nitko da digne cijev i potegne oroz. Došao je u nekakvo nedoba, u vrijeme kada se vojska

uplašila ubijanja, i ne naðe se takav koji bi smogao nade i vjere da sam od sebe ubije zadnjega Židova. Uzalud je dolazio u Sarajevo, u Nezavisnu Državu Hrvatsku, jer je od gladi mogao umrijeti i u Carigradu.

Prije nego što je umro, i prije nego što su ga zakopali zajedno sa životinjskim strvinama iza gradske klaonice, o Isaku Bašiji Fla-menku nije se ništa znalo, osim da je sin solunskoga rabina i da je od nas došao iskati svoju smrt. Ali veæ se nekoliko dana kasnije poèela odmotavati i doprièavati prièa Isakova života. Ne zna se tko ju je prvi donio, kome se i kada Flamenko povjerio, ali su je svi slobodno prièali, a da je malo tko pokušavao nešto svoje dodati i izmisliti. Èim bi se èula jedna suvišna rijeè, ili bi koga zanijela prièa, pa da kaže nešto što ne spada u Isakov život, ljudi bi ga prekidali, govorili da nije tako i da ne valja izmišljati. Oni za koje se znalo da bi mu potajice udijelili kunu, oni koje se optuživalo da su ga katkad i nahranili, kao i drugi èija je ljubav prema domovini bila veæa od milosti prema Židovu, na isti su naèin prièali o Isaku i njegovoj familiji.

Prièa o Isaku Bešiji Flamenku jedina je koju su svi jednako isprièali, i koju bih sutra, udu li, ne daj Bože, partizani i Britanci u grad, mogao i njima reæi onako kako sam je od drugih èuo i kako sam

242

Gloeia in excelsis

Bezbeli ju je prièala i Anða Borojeviæ, onako ispod glasa, u avliji ispred stare pravoslavne crkve, ili onim babama koje obilazi subotom i nedjeljom, stogodišnjoj udovici generala Nedeljkoviæa, staroj He-æimoviæki, katolkinji koja je iz nekih svojih razloga vazda bila i ostala dobra samo s Anðom, dok se s ostalim komšilukom i ne pozdravlja, pa su onda i njih dvije nekome isprièale prièu o Isaku, makar samima sebi ako nemaju kome drugom, i nikad tome neæe biti kraja, jer veæ odavno nema onih koji bi tu prièu èuli prvi put. Èeka se da netko sa strane doðe, pa da za Flamenka èuje, makar mislio da smo ga izmislili i da takav nije ni postojao.

Bolan, Šimune, trune mi noga!, opet zakuka Anða.

Šta ti je, bona, šta prièaš, jezik pregrizla, nije te još sahranilo, pa da ti noga trune. Šta si se uzbihuzurila. Sad æe se nastaviti bombardman, probudit æe se logornik.

Toga me i jest strah.

E pa, šta ti onda mogu! Nije ti potaman ni dok spava, ni kad je budan.

Nasmijaše se kartaroši koji su igrali treæu partiju, pa se i ja nasmijah za njima. Dino Vukov me je gledao kao da mi se lice osulo boginjama, i plaši se da æe i na njega preæi.

Kreševo, februar 1767.

Poèetak ove godine, kao i one prethodne, bio je, izgleda, dobar. Kad vremenske promjene, koliko god bile žestoke, nastupe svaka u svoje vrijeme, možemo reæi da je dobro. Nakon što jesen i rana zima proðoše u suhomrazici, oko petnaestog januara pade snijeg kao nikad. Danima se okolo nije moglo iæi, ako se ljudi ne bi udružili pa u zajednici prtinu probijali. A kako im je na razne strane iæi, tako jedna

prtina nije dosta, nego ih u malo vremena veæ nasta dvadeset, pa tako prtine dobiše svaka svoje ime: Ivanova, Karivanova, efendije Hasana, Pinje Pokuæara, Fratarska od žalosti, Fratarska od veselja, Inadžijska... Da èovjek zažali što æe se snijeg jednom istopiti, a s prtinama æe nastati i imena.

Ter stoga, mimo razbora i pravila pisanja, pomalo od duga vremena i od sentimenta, nakanih zapisati kako nastaše imena najvažnijih prtina. Glavna i najduža, koja vodi od Grada prema Muslemin t-noVial; i rlalip rlnlrlp cmrl \p kreševskih kuæa Karivanova ie Drtina.

243

pohrðaju željeza. Uz njega je snijeg, viši od odrasla èovjeka, probijala sva odrasla muškadija iz Josipove obitelji te iz obitelji njegove trojice braæe. Do dva su se, do tri dana borili sa zimom i ledom tvrðim od kamena, ali i govorkanjima, kako iz kršæanskih tako i iz turskih kuæa, da im je zalud trud, jer prije æe zapuhati vjetar s juga i rastopiti snje-gove, nego što æe Karivani probiti put. U tim govorkanjima svakako bi i zavisti, jer Karivani vazda bjehu od bogatijih Kreševljaka, ali su ih i sažaljevali, pošto od njihova rada, veæ koliko sutra, neæe ostati ništa. Veæa im je muka u probijanju prtine, nego što je korist od svih željeza koja neæe pohrðati, više æe poslije drva potrošiti da se ugriju i više žita i masti da se tako umorni nahrane. Tako kazuju svi koji samo za korist vlastitu rade, a na zajednièku štetu ogovaraju, ali kako je Bog ljude stvorio da probijaju pute tamo gdje ih nije bilo, i kako je Karivanovom prtinom poslije pola Kreševa išlo, a najprije oni koji su se takvom poslu smijali, valja upamtiti i zapisati kako je Josip Kari-van izgradio drum u snijegu, za zime kada snijeg pade kao nikad, te je time uèinio bogougodno djelo, da se njime pred ljudima ponosi.

Kad to vidje Hasan efendija Kriliæ, naopak èovjek koji je vazda na zlo oko bio s imamom Alijom, neka je mir njegovoj duši, pa bi sad rado zasjeo na mjesto kreševskoga imama, naredi da se nova prtina kopa, poprijeko prtine Karivanove. Jedne je nagovorio, druge je potplatio, ali sam se nije lopate prihvatio, nego se pobrinuo da prtina ponese njegovo ime. Vjeruje da æe mu to koristiti pred ummetom, pa æe se o ugledu njegovome èuti tamo gdje treba, samo što zaboravlja da ugled nije æumur, ni drvo, pa da se u dva dana iskopa i naci-jepa više nego u godini dana. Mrzak je èovjek, podlac i bezdušnik, i ne daj Bože bijele ahmedije na njegovoj glavi, jer ne bi dobar bio ni svojima ni našima. Njegovom prtinom prolaze koji moraju, a Hasan ih nadgleda i samo što nije drumarinu poèeo naplaæivati.

Treæa i najuža je prtina Pinje Pokuæara. Vijuga kao zmija od vrata do vrata, njome se nikamo ne stiže, niti kakvoj koristi služi, ali je èista srca i u velikoj brizi probijana punu sedmicu dana. Kopalo je Pinjinu prtinu muško i žensko, kršteno i nekršteno, ter se uz njih svakojaka molitva i dova èula. Iako je bez smisla i sklada, ova je prtina s blagoslovom Božjim i njome se lasno u besciljnu šetnju zaputiti. A Pinjo je Muzafer Huèuk, siromašak rodom od Fojnice, koji se davno kod nas naselio. Na nogama slab, dvije suhe grane, a u rukama bez vještine i bez dara da vještinu stekne, ali poletan da

DOmoene svakome. Pinio nostarle Hrac- liurlima Kako Hnhrima talrn

244

gloeia in excelsis

sio teret koji ponese i malo dijete, vazda je bio marljiv, beskoristan i pošten. Kada bi èuo da se oko manastira nešto veliko radi, iz Hercegovine se grožðe dovozi ili se preslaguje žito, Pinjo bi došao u pomoæ komšijama. Ne bi uzeo plaæu, nego bi samo pojeo i popio što i naši momci, jer èasno ni èestito nije plaæu uzeti kad u pomoæ doðeš. E, da su bogdo o èasti drugi mislili kao Pinjo, manje bi naše nevolje bile. Pokuæarom nazvaše Pinju, jer je išao od vrata do vrata, i od kuæe do kuæe, pitajuæi ima li kakva posla za njega, ali ni u tom imenu nije bilo nikakva zla. Oko Pinje se okupila sva ljudska dobrota, jer Pinjo nikome nije smetao, ali niko nije znao, sve dok ne pade veliki snijeg, koliko bi Pinjo falio Kreševu kad ga više ne bi bilo. Poèelo je tako što se Ismetu Hamidoviæu, trgovcu sa èijeg se èardaka vidi vrh Pinjina kuæerka, jedno jutro uèini da je Pinjin krov polegao pod težinom snijega. Ismet to razglasi prvim komšijama, oni proširiše dalje, ljudi se zabrinuše, pa krenuše na drugi kraj Kreševa, prema Pinjinom domu. Kako su prtili snijeg, tako su se od vrata do vrata raspitivali je li ko vidio Pinju Pokuæara, pa bi iz svake kuæe poneko izišao, da pomaže potrazi, i još bi rekao da je Pinjo zadnji put viðen prije velikoga snijega kod nekog gazde, pa bi se do tog gazde kopalo, da se i njega pita. A kada probiše prtinu do kuæerka na kraj Kreševa, nisu ga mogli naæi, jer je snijeg bio tako velik, a Pinjin dom tako mali, da se sasvim izgubio u bjelini. Sreæom, ugledaše dim, iz dimnjaka usred nanosa, pa krenuše kopati u dubinu, i prokopaše do pendžera, a unutra Pinjo i žena mu Hanifa, te tri male kæeri, sjede uz vatru i svo petoro pletu èarape. Ne može Pinjo bez posla, dok najmanja kæer tri para isplete, on još nije došao do prve pete.

Dvije su prtine braæa probijala ter su i imena ponijela: Fratarska od žalosti i Fratarska od veselja. Prva prtina do manastirskog groblja vodi, na kojemu od neki dan leži brat Mato Iloèanin, koji umrje u osamdesetoj godini, pa mu naèinismo put do groba i sahranismo ga kao i svaku krštenu dušu. Umirao je dva mjeseca od neke neobiène boljke, koja mu je prvo udarila u noge, pa ga onda oslijepila, a u zadnja doba više nije mogao ni govoriti. Braæa bijahu dobra u muci njegovoj, tako da Mato nije èuo ružne rijeèi. Bolest smo njegovu kršæanski podnosili, koliko god nam je ranije bio težak. U manastir je došao prije devetnaest godina, za gvardijanstva fra Ilije Zuljeviæa, jednoga lijepog i rodnog ljeta, iako se nipoèemu, osim po habitu, nije poznavalo da je fratar. Ne htjede tada reæi zašto je odlazio iz

Ti rtlj-« mi e^a il^rtvlrt i 1 L- o ki-iro vi *-ii"<ro rocnitiiral q A l." n hi cmn

245

sami od sebe i ne izgovoriše. Nije bio od velika posla, još manje od znanja, loš propovjednik, težak èovjek, mrzovoljan prema turskome komšiluku. Ali ako ga ništa od toga nije naroèito izdvajalo, pošto je braæe, i mimo njega, vazda bilo svakakve, jesu stalna nagovaranja da napustimo Kreševo i bježimo u Slavoniju. Govorio je da smo na tuðoj zemlji, jer je naša prava domovina s druge strane Save, i da od tuðine nikakva haira nema, pod nevjernièkom i nepravednom vlasti, medu svijetom koji se sultanu klanja. Èim bi me kakva huja uhvatila, bilo na pašu sarajevskoga, bilo na svakakve age i kadije, bilo na sultana koji nam ne izdaje ferman da izgradimo crkvu i manastir kakvi su i bili, ušutio bih jer mi je Mato u blizini, a od svake bi mi njegove rijeèi nazor omilila i najmrža turska. Èovjeku je nekad i roðena koža tijesna, a kamoli mu tijesna neæe biti ova naopaka zemlja, ali uz Matu Iloèanina, takav kakav je bio, ništa se nije tjesnijim èinilo od te neprozirne ljudske duše. Zašto nas je stalno nagovarao da idemo, pa nam je još gore na muku nasijedao nakon što nam izgorje samostan, to æe zauvijek ostati tajna. Možda mu se iz

Bosne išlo, ali nije znao kako bi se sam vratio tamo odakle je jednom dolazio. A Boga pitaj zašto je dolazio, i šta ga je iz Iloka potjeralo. Po njemu je jedna prtina nazvana Fratarska od žalosti.

A zašto je Fratarska od veselja takvo dobila ime, to razvidno ne bi bilo da nije nastala nakon prtine od žalosti. Probili smo je od štale i alatnice do vrha brijega, i naèinjena je više od duga vremena, nego od prijeke potrebe. Na brijegu ništa važno nije, niti se odozgor nešto vidi, ali lijepo je popeti se gore, pa se zraka nadisati, Bogu se pomoliti te pomisliti kako je velik ovaj Božji svijet da na njemu ima i mjesta koja nisu pod snijegom. I ne poželjeti da na njih sad nogom svojom stupiš, jer se nijedno ne može mjeriti s ovim na kojemu danas jesmo.

Zapisah to i tako o prtinama i njihovim imenima, a sad mi se zapis èini dužim od veæine drugih, iako u njemu nikakve pouke nema za sve buduæe koji æe se u sliènim prilikama naæi. Po tome sudim da me je u dobru ova zima zatekla, pa više o sebi govorim nego o drugima. Nakon što s ljeta ostadoh bez roðenoga brata, a pred prvi veliki led umrje imam Alija Ahmiæ, pao je snijeg i ovu zemlju uèinio nalik raju. Žalostan je svaki koji je ovakvu nije svojim oèima vidio. Neka prizor potraje u oku i kad ga više ne bude, neka se pamte imena prtina i nakon što doðe proljeæe, neka od tih sjeæanja jednom bude veselja.

246

Gloria in excelsis

Zagreb, 9. jula 1945.

Još nije svitalo kada sam za sobom zatvorio vrata spavaonice. Vojnik u stražari spavao je s glavom na stolu, kao da mu je netko pucao u zatiljak. Ispred baze bio je parkiran land rover pukovnika Vincenta Leigha, koji je sinoæ stigao iz Beograda. Došao je pijan kao zemlja, zaglavio je s pratnjom iz Vrhovne komande u nekakvoj èardi kod Slavonskoga Broda, pa nam nije mogao reæi zašto dolazi. Hoæe li nas premještati s Borongaja prema Austiji i Italiji, ima li Titovu dozvolu da digne avione ili æemo ih, kako se prièa, ostaviti na ime britanske vojne pomoæi Jugoslavenskome ratnom vazduhoplovstvu.

Postrojio nas je i poèeo zaplitati jezikom, spomenuo je premijera Churchilla, pa je zastao, nastavljajuæi kako mu je zlo, jako zlo, od ovog moèvarnog zraka, zadaha zemlje koja, gdje god se okreneš, bazdi na govna i krv, zlo mu je od Slavena koji se unose u lice pa im osjetiš što su u zadnja tri dana pojeli i popili, od bijelog luka mu je zlo, i od peèene svinjetine, jer su mu rekli da su se te svinje u protekle èetiri godine oko Jasenovca hranile ljudskim mesom. I još su se tome smijali, urlao je pukovnik Leigh, a lice mu je veæ bilo sivo kao zid, jeli su svinjetinu, i smijali se kad ju više nisam mogao jesti! Slavenski divljaci, urlao je Leigh, a ja bih se mahinalno izmicao dok bi teturao ispred mene. Izmicali su se i drugi kad bi došao do njih, iako im je, zapravo, bilo svejedno i što pukovnik govori o Slavenima i èime se hrane svinje oko Jasenovca.

Ali im više nije bilo svejedno kada se odjednom, u pola reèenice, taman nakon što je spomenuo generala Mihailoviæa, izrigao ravno po uniformi kapetana Changa. Ovaj se nije ni pomakao, stajao je mirno, ne bi li èuo kraj reèenice. Svinje su jele ljudsko meso, govorila je Leighu pratnja iz Vrhovne komande, zato što je premijer Churchill predugo podržavao Kraljevsku vojsku u otadžbini, a upravo ta je vojska kriva što je

oko Jasenovca, i niza drugih željeznièkih postaja niz Savu, ljudskoga mesa bilo u izobilju.

Slavenski divljaci, krkljao je dok su ga vodili prema sanitarnom èvoru.

Po njima je trebalo bombama, a ne po Dresdenu, èulo se još, prije nego što ga je nadglasao pljusak vode po limu umivaonika.

Bilo je nareðeno da ne napuštamo bazu prije nego što se pukovnik Leigh rastrijezni i objasni zašto je došao, ali nisam ga mogao

èekati ni nippa ni nipcrnvn hliprlnniitn cliprlKn knia viprniatnn niip

zumjela ništa što joj se posljednih mjeseci dogaðalo. Prije zore sam pošao u grad, i bio sam siguran da im neæu nedostajati.

Išao sam niz Zvonimirovu i slušao žubor kanalizacije pod nogama. Radnici još nisu krenuli na posao, niti su iza prozora zvonili budilnici. Èekao sam èas kada æu iza svojih leða osjetiti mladiæa u svijetlom kišnom ogrtaèu, sa šeširom na glavi. Nekoliko puta sam se osvrnuo, ali nije ga bilo. Znao sam da je sad pravo vrijeme za bijeg. Mogao sam sjesti u Lieghov land rover, i bio bih daleko prije nego što bi išta primijetili. Dok bi moji prijavili nestanak britanskoga vojnoga vozila, i dok bi partizani utvrdili u èijoj je to nadležnosti, prošla bi barem dva dana. Ali ja više nemam kamo pobjeæi. Kada sam bježao prvi put, mogao sam birati na koju æu stranu: kuæi u Dubrovnik, vojskovoði Kvaterniku u Zagreb, ili negdje na Zapad, u Europu kroz koju su tada bježali milijuni ljudi i skoro da nije bilo nièega prirodnijeg i ljudskijeg nego bježati s njima. A kada sam bježao drugi put, mogao sam pobjeæi samo Britancima i nadati se da me pukovnik Džal neæe uloviti i da me zatim saveznièka protuzraèna obrana neæe skinuti s neba. Mislio sam da sam imao sreæe što sam ostao živ, a zapravo sam bio sretan jer sam imao kome pobjeæi.

Pojavio se na križanju Draškoviæeve i Jurišiæeve. Znao sam da je tu, iza mene, nisam se ni morao osvrnuti. Pratio me je na pedesetak metara rastojanja, tek se razdanilo, a on je veæ bio na svome poslu. Ili je prespavao u nekom usputnom haustoru, pa me je nanjušio kao pas, ili su ga radio vezom digli na uzbunu, jer Titova vojska više ionako nema pametnijega posla nego da mene prati. Èetnici su se rasuli po bosanskim šumama, i tamo æe ih sljedeæe zime dokrajèiti vukovi i snijeg, ustaše su nestali kao u maðionièarskom triku, a Njemaèka je, Bogu hvala, kapitulirala koju tisuæu kilometara sjevernije. Prije nego što revolucija doðe do vrhunca, prije tog konaènog vatrometa kada æe maršal Tito ispovjediti sve svoje graðane, i za svakoga odrediti pokoru, uvježbavaju se uhode, da kontroliraju ispovijed, da sluèajno tko ne bi lagao maršalu. Ali je problem što nema onih koji su se bavili tim poslom i znaju kako se uhodi, nema onih koji su uzgajani kao engleska trava, godinama i desetljeæima, za ove i one vladare, pa su na kraju doktorirali uhoðenje, jer bi se tim poslom bavili za najmanje tri strane: za Churchilla, Hitlera i japanskoga cara. Nakon što su mu najbolji ljudi izginuli u bježanijama po Bosni, koje se, èujem, danas nazivaju neprijateljskim ofanzivama - i navodno ih je bilo sedam,

248

Gloria in excelsis

seljavaju po židovskim vilama na sjevernim obroncima grada, uhode se regrutiraju iz zelenog kadra, lièkih ustaša i srbijanskih èetnika koji su na vrijeme shvatili kako æe završiti rat, regrutiraju se meðu nesvr-šenim predratnim studenatima prava, radikalskom omladinom koja se, kad je zapucalo, zavukla materama pod suknje, da bi ih oèevi, ugledna kalimegdanska gospoda s dobrim vezama, u prvim danima mira preporuèila Ozni, regrutiraju se uhode medu svrzimantijama i pustipratrima, plahim sjemeništarcima koje je najednom, èim je krvavija bila gotova, raspelo iznad oltara podsjetilo na zvijezdu petokraku, regrutiraju se meðu najgorim uèenicima Prve muške gimnazije, Mladenovim i Draganovim drugovima iz zadnjih klupa, koji su bili zaobiðeni ustaškim i partizanskim mobilizacijama, ali im je pao kamen sa srca, i iskreno su se obradovali, kada je došao kraj njemaèkoj okupaciji te hrvatskom i srpskom divljaštvu, pa su se na najbolji naèin odluèili prikljuèiti revoluciji: uhoðenjem. Nitko ih ne poznaje, jer su bili nevidljivi u posljednje èetiri godine. Od njih boljih uhoda nema. Ako Titu na kraju propadne revolucija, ako i on, kao i Paveliæ, bude u ženskim haljinama bježao preko Alpa, a narodi mu se meðusobno pokolju, i konaèno posvršavaju nedovršene poslove, bit æe to zato što ima ovakve uhode.

Umjesto da nastavim prema Jelaèiæ placu, skrenuo sam prema Vlaškoj, pa uz Medvešèak i Nadbiskupski park, polako, nogu pred nogu, prema Kaptolu. Katedrala je bila otvorena, ali unutra nije bilo nikoga. Nijedna zapaljena svijeæa. Anðele, èuvaru moj...

Èekao sam ga u sjeni iza vrata, ali nije ulazio.

Prošlo je pola sata. Ispred oltara su dvije èasne sestre brisale prašinu i tiho razgovarale. Sveæenik je namještao kolar i nervozno šetao ispred njih. Govorio im je da požure, ali one ga nisu slušale, nego su nastavljale po svome, polako i temeljito, kao da njihovo vrijeme teèe sporije od njegovoga. Kolar mu je treæi put kliznuo s vrata, i pomislio sam da æe opsovati.

Pozor!, viknuo je, a sestre su prestale èistiti.

Tišina je kratko trajala, kao u drami prije nego što odjekne timpan, i ušao je Stepinac. Izgledao je puno starije, lice mu se izdužilo kao na freski, glas mu je bio mutan, kao da je snimljen na magnetofonskoj vrpci. U praznoj katedrali, pred dvije èasne sestre i nervoznim popom, podsjeæao je na pariškoga pantomimièara, koji je jednoga ljeta na Porporeli, pred zaèuðenom djecom, izvodio smjenu

249

je dlanove prema nebu, širio je ruke, prelazio je pogledom s jednoga na drugi kraj prazne crkve, kao da se obraæa duhovima onih koji su u meðuvremenu nestali. Prošlo je šest ili sedam godina od vremena kada sam se ispinjao na prste da preko sijedih glava i crnih marama vidim njegovo mlado lice. Mislio sam tada da smo bliže Bogu mi koji stojimo daleko od oltara, izvan kapije hrama, i da nas za Stepinca veže to što smo se, kao i on, rodili dovoljno kasno da ostanemo nevini u velikim prevarama. Mislio sam da su izmeðu nas i njega, posrnuli nad klecalima, nekadašnji maðaroni, austrofili i Jugoslaveni. Ljudi koji su se mijenjali kako su se, pred svaku tuèu i lom, mijenjale prilike u prvoj krèmi. Narod s nepogrešivim instinktom da vazda bude na strani onih koji tuku, a ne onih koji primaju batine. A sada, eto, izmeðu Stepinca i mene je prazna katedrala, nema sijedih glava i crnih marama koje bi se sjeæale i 1908. i 1918, ali ja, ipak, neæu izaæi iz sjene i pokazati mu se. Stepinca bi zbunila moja uniforma i tko zna koga bi vidio

u njoj. Sigurno ne brata svojega koji se došao pomoliti. Ako bi se uplašio, i to bi bilo s razlogom, jer se i ja, nakon što su prošle godine, plašim onoga što o Stepincu ne znam, i gorko žalim za vremenima kada se još ništa nije dogodilo pa sam mogao vjerovati kako o njemu i o sebi znam sve. Razidoše se u miru!

Ostao sam neprimijeæen i èekao uhodu. Njegova prednost bila je u tome što je znao da jednom moram izaæi, i to kroz vrata na koja sam i ušao. Moja prednost bila je što sam imao više vremena od njega. On je morao gledati na sat, padalo mu je na pamet da sam prošao na stražnji izlaz, hvatao ga je bijes pri pomisli da su se popovi usudili pustiti me, bio je spreman optužiti ih za stranu špijunažu, ali je znao da njegove optužbe ništa ne znaèe, on je samo uhoda, pa ga je i to frustriralo, jer je veæ više znao od svojih nadreðenih, pa prati me cijela dva dana, uèinilo mu se da je sve to uzalud, da postoji neka greška u sistemu, raspada se struktura koja je tek stvorena, pomišljao je da bi bilo najbolje nabiti mi lisièine na ruke, odvesti me na ispitivanje, u logor, i tako završiti stvar...

Znao sam što taj èovjek misli, a on o meni nije mogao ništa znati.

Morao je popustiti, a kada je škripnula kvaka, vjerovao sam da to ne može biti nitko drugi. Ušao je, skinuo šešir i prekrstio se. Zbunilo me je tih nekoliko pokreta. Prethodno ih je bezbroj puta ponovio, to se dobro vidi i lako prepoznaje, kao što se po naèinu na koji pilot stavlja kacigu i provjerava džepove na bluzi vidi koliko ie

250

gloria in excelsis

Stajao je i nije se micao. Bio sam mu dva koraka iza leða. Èinilo mi se, ako pružim ruku, da æu ga dodirnuti po ramenu. Saptao je molitve na latinskom, Ave Mariju, zatim Pater noster, uz pet zaziva, pa Credo, svaku po jedan put, bez nekog meni poznatog reda, a onda je odjednom zapjevao Gloriju. Tiho, ali ipak dovoljno jasno da se èuje kakvom ga je muzikalnošæu Bog obdario. Takav glas èovjeku odredi sudbinu. Da je imao samo malo više sreæe, pomislio sam, sad bi u Londonu snimao gramofonske ploèe i s tugom bi se sjeæao stare domovine.

Umjesto da se pokušam iskrasti van, uhvatio sam ga za ruku. Nije se iznenadio. Prije nego što smo izašli, pitao sam ga zašto to radi. Neka mi tu, u crkvi, kaže zašto to radi.

Nemojte, rekao je, nije tome mjesto u Božjem domu.

Bio sam na rubu suza, kao da su mi u trenutku popustili živci, vrtjelo mi se u glavi, a zrak je bio gust i vlažan. Dok smo pješaèili prema Zvijezdi, svakim mi je trenutkom bilo sve gore, kao da udi-šem eter ili hloroform, i samo što nisam utonuo u mrak i ništa. Èuo sam što mi je govorio, ali nisam bio u stanju o tome razmišljati. Posljednje što sam osjetio bila je panika, kao da se obrušavam prema zemlji, a nijedan instrument ne radi. Desetak koraka dalje bila je klupa, a znao sam da ne mogu do nje stiæi.

Probudio sam se u vrtu, ispod krošnje pune prezrelih, raspuklih trešanja. Zujale su pèele, ženski glas je rekao - gospodin dolaze sebi!, okrenuo sam glavu i ugledao ženu s golemom crvenom pregaèom, ili pregaèa nije bila toliko velika koliko je žena bila malena. Kada se uspravim na drvenoj klupi, shvatit æu

da uz mene stoji patuljèica, jedva viša od stola prekrivenog stolnjakom od navoštenog platna, oslikanog crvenim i plavim ružama.

Gospodin su dobro?

Gdje je...

Gospon Feliks su išli v apoteku, brzo buju natrag. Rekli su neka vas na oku držim. Bute si himber spili? Fest je moæan, a vama, nek se ne uvredite, šeæera fali! Velim vam to, a bogmeè nisam medicinarka, ak ste si sluèajno mislili. Od sveg zvanja ja sam samo Zdenka. Pak ni to, jer me svi Zdenèicom zovu...

Govorila je bez prestanka, a himber joj je bio sladi nego u muslimanskih žena kad im prvi put doðeš u goste, pa ne vièeš s vrata - ja pijem s više vode, ali mi se polako bistrilo u glavi, dolazio sam k sebi, svijet se širio, svemu se vraæala širina i visina. I sve je bilo

251

nagazila, pa posrnula, dok bi obigravala oko mene, mokrom mi maramicom brisala èelo i klela pèele koje se prejedu trešanja, pa jedna za drugom padaju po stolu, zvrndaju dok ne popadaju u nesvijest. Onda se izležavaju sve do mraka, pa Feliks ne može ruèati u vrtu, nego mora u kuæu, gdje je vruæe i zagušljivo. A i tko je vidio da se usred ljeta jede u kuæi. Otkad je Zdenèica na raspolaganju u domu Schleicherovih, a tome je veæ dvadeset let, nije se dogaðalo da ruèak ne bude u vrtu. Takvo je pravilo od aprila do oktobra, naravno kad ne pada kiša, a kiše, kao što vidimo, nema, i tko zna koliko je dugo neæe biti. Ali nikad ranije se nije dogodilo da pèele padaju u nesvijest, pa da od njih onda nema mjesta za stolom.

Znate kaj vam ja, gospon, budem rekla, a vi me ne bute odali mome Feliksu. On se, znate, srdi kad me èuje. Veli, Zdenèica, ti buš pred preki sud! E, pa neka budem, ali se istina mora znati. Nisu vam ovo naše stare pèele, kaj su nam zunzale i med pravile, ovo su ruske pèele, kaj su se celi život u Sibiru mrznule, pa sad buju nadoknadile po našem cveæu i drveæu!

Nisam bio siguran trebam li potvrðivati ono što govori. Misli li stvarno na pèele, ili na nešto drugo, što bih ja onda trebao shvatiti. Ali svidjela mi se prièa o sibirskim pèelama. Vidio sam Crvenu armiju kako pobjedonosno ulazi u Beograd, a za njom nadire oblak ljutih sibirskih pèela. Od straha strepi naš pèelinji svijet, jer dobro zna kakva ga kazna èeka zbog suradnje s okupatorom i domaæim izdajnicima.

Smješkao sam se Zdenèici, a onda je skrušeno priznala kako nije problem samo u sibirskim pèelama, nego je i ona pomalo kriva. Da se mogla popeti na stablo, da joj je dragi Bog dao samo malo duže ruke pa da može obrati trešnju, ne bi bilo toliko pèela. Ali Gospodin nije želio pauka, pa da joj naèini tako duga ticala na tako malome tijelu. Veæe joj tijelo nije mogao dati jer bi je onda ostavio bez sklada, a tada, kada je Zdenèica dolazila na svijet, sklad se èinio najvažnijim. Kada se rodila, biskup je poslao pismo, i u pismu dva dukata s likom cara našeg i kralja Franje Josipa, pak je kazao da ništa nije važnije od obiteljskoga sklada i da je dragi Bog Stefana i Nataliju Hubek za taj sklad nagradio još jednim, dvanaestim djetetom, pa neka je curica živa i zdrava, anðeo èuvar neka je èuva. A kakav bi to sklad bio da je Zdenèica prerasla mamu i tatu, omamu Irmu, otatu Vašeka, stariju braæu i sestre? Ostavi Zdenèicu kao zrno prosa, molila se Bogorodici majka Natalija, a ona joj je molitvu uslišila. ali se muti zaboravljala

252

Gloria in excelsis

bankrotirao, a gospodin Moses Stark si je žile preprezao, i Zdenèica je postala služavka. Najmanja služavka u Zagrebu i u cijeloj banovini, o njoj su u žurnalu svijet donijeli èlanak sa slikom, i nikad se nije žalila na svoj stas. Ne daj Bože žaliti se na ono što je dragi Bog odredio! Ali sad, eto, prvi put joj je krivo jer je tako mala, pa nije mogla obrati trešnju.

Drukèije je to bilo ranijih godina, o itekako!, pa bi gospon Berti rekli poèetkom juna: krucifiks i krucijalis, baš tako bi, veli Zdenèica, rekli, trešnja je zrela, ne bumo angelima ostavili da je zoblju! Hinko i Silvek bi se penjali na stablo, Feliks je stajao ispod krošnje, jer se plašio visine, pa bi u staru plahtu sakupljao ono što njih dvojica na-beru, i tako bi se u jednome danu, još za vidjela, obrale sve trešnje. Poslije bi gospoða Natalija zvala susjede, pa se sjedilo u vrtu i jelo, muški bi pili rakiju, i do sljedeæeg jutra trešnje su bile pojedene. Jest da se stalno trèalo na zahod, i još bi tri livade okolo bile nagnojene trèkalicom sraækalicom, ali zar je to nešto loše?

I ovoga ljeta bi Hinko i Silvek obrali trešnju, dobra su oni djeca, znaju da ih mamica s nebesa gledaju, pak im veliju: Hinko! Silvek! Bute pazili kaj delate, nek se vazda vidi da ste Schleicheri! Bi, bi, obrali bi oni trešnju, ali ih nema, otišli su, i nikako da se vrate. Zdenèica je mislila da ih pet-šest dana neæe biti, Silveka, možda, i koji dan duže, a onda æe doæi, svakako prije nego što trešnja zarumeni, pa æe joj reæi gdje su bili, što su radili i s kime su se viðali, kao što su to uvijek èinili, i kad bi Hinko išao na školsku ekskurziju u Dubrovnik, i kad bi Silvek ostajao tri mjeseca u Beèu, gdje se zanatu uèio od najboljih peèatorezaca, uvijek su njoj sve govorili, a ne gospoði Nataliji, jer se majci ne može baš sve reæi, ni s kojom si se pucom gledao, ni koja ti je dala košaru. Ali, eto, dva je mjeseca prošlo, a njih nema pa nema. Ne zna Zdenèica gdje su se toliko mogli zadržati, i sve je zabrinutija, jer Hinko slabo jede ako mu ona ne stoji nad glavom, preskaèe povræe, a u povræu je zdravlje, pa bi mogao oboliti ako se skoro ne vrati kuæi.

Ovako je to bilo: bio je petak, zadnji sat gimnastika, a Hinko je gimnastièar, veli Zdenèica, kakvoga nema od Zagreba sve do Berlina, trebao je iæi na prvenstvo Europe u Breslau, ali su rekli da je premlad. A vraga je bio premlad, nego su se Nijemci plašili da æe pobijediti njihovoga prvaka Floriana. No, to je bilo u mirna vremena, godine èetrdeset druge, ali onda su se prilike zakomplicirale, nije više bilo europskih natjecanja, pa je Hinko vježbao nadajuæi se da æe

253

dolazi profesor Maricki, u vojnoj odori, samokres mu za pojasom, pa kaže da gimnastike danas neæe biti. I veli da je došlo do pregrupiranja snaga na fronti, Poglavnik je pripremio Rusima i partizanima stupicu, sve snage æe povuæi iz Zagreba prema zapadu, a zatim æe udariti skupa s Englezima i zauvijek osloboditi Hrvatsku od komunistièkih bandi. To vam je kao praæka, objašnjavao je Maricki, što se više zategne, to kamen jaèe izleti! Ali dok se to ne dogodi, dok negdje oko Maribora i Ptuja ne bude iz praæke ispucana moæna hrvatska vojska, koja se ovog puta neæe zaustaviti samo na Drini, nego æe nastaviti i dalje, da bi naša zemlja bila sasma zaštiæena, do tada se iz Zagreba mora skloniti sve što je

vrijedno. A kao što nas je pjesnik uèio, vrijednost nije u zlatu i srebru, niti u svom blagu ovoga svijeta, nego je prava vrijednost u narodnoj slobodi i u ljudima. Ljudi su hrvatska riznica, njih treba spašavati!

Dok je Maricki govorio, neki su poèeli plakati, drugi su napuštali dvoranu, nastao je nekakav nered, nije se više znalo tko je uèenik a tko profesor, tako da je Hinka bilo malo sram. Rekao je to Zdenèici kada je došao kuæi. Ona mu je odgovorila da nema razloga da ga zbog drugih bude sram, svak ima svoju mamicu i svoga tateka, pa neka njih sram bude. Ali mu je isto tako rekla da praæka pukne ako se prejako nategne, a da je Poglavnik samo èovjek a ne bog, pa da s Englezima vojske u praæku stavlja. 1 otkud sad uopæe ti Englezi? Kaj Nemci više nisu naši savezniki?

Smijao se Hinko, baš se onako jako smijao, i držao se za trbuh kao da je odrasli muškarac, smijao se kao majstor Mrkonja, dubokim glasom kojim puce mami, pa je Zdenèici rekao da je njemu svejedno i za Nijemce i za Engleze, nego bi htio da rat što prije stane, pa da nadmaši Slovenca Leona Stukelja, koji je na olimpijadama pobjeðivao. Dobro, rekla mu je, ako je tako, a sigurno jest, jer nema tog Slovenca koji æe od moga Hinka biti bolji, onda sjedi doma i èekaj kraj rata. Odgovorio je da ne može ostati, jer bi pred profesorom Marickim u zemlju propao od srama:

Znaš, Zdenèica, kaj je rekel na kraju? Rekel je ovak: znam dobro da meðu vama ima plašljivaca, smutljivaca i loših ljudi. Takvi sutra neæe doæi na zborno mjesto. I bolje je da ne doðu, jer njima ne treba slobodna Hrvatska, niti oni trebaju njoj. Ali isto tako znam tko neæe iznevjeriti ni svoju domovinu, ni mene. I znaš li kaj je onda naredil? Zagrlil je mene i Edina Colakoviæa. I kaj bi ja da sutra ne doidem? Kak bi ea Doeledal u oèi? I nieea i druge.

254

gloria in exceisis

vidio Hinka kako pakira stvari. Skoro su se potukli, pa je Zdenèica utrèala medu njih, udarajuæi remenom lijevo i desno, kako je to radio gospon Štefan, Bog da mu dušu prosti, kad bi se braæa posvadila. Feliks je samo stajao po strani, niti je Hinku govorio neka ide, niti Silveku neka ostane. Veæ godinama im nije govorio što da rade. Ušutio je nakon što je uvedena odredba da se Židovi imaju preseliti južno od Ilice. To ga je pogodilo, a da nikome nije bilo jasno zašto. Bili su tada još živi gospodin i gospoda, ni njima nije bilo drago što im susjede izmještaju, ali što su oni, za Boga miloga, trebali uèiniti? Ako je nešto za opæe dobro i ako je takav zakon, onda ga treba prihvatiti. Sve drugo je anarhija...

Pdjeè anarhija Zdenèica je izgovarala pažljivo i polako, kao naju-èeniju rijeè koju je znala. Pogledala me je, da provjeri znam li i ja, pa sam klimnuo glavom, i složio se da anarhija nikako ne može biti dobra. Pogotovo kad je rijeè o neèemu tako sitnom i nevažnom. Hoæe li netko živjeti sjeverno ili južno od Ilice, e pa to zbilja nije razlog da se èovjek zatvori u sebe i ušuti.

Bute to rekli Feliksu?, upitala je sumnjièavo.

Da, naravno da æu mu reæi.

Ali znate kaj, uzbudila se Zdenèica, ondak se sve zakomplicira-lo. Cinovniki su krivo delali, pa se Židovi nisu smestili južno od Ilice, neg su ih bacili nekam u provinciju. E, to veæ nije kak spada!

Povlaðivao sam joj, taman toliko da nastavi.

Zdenèica je ovako presudila bratski nesporazum. Hinko neka ide ako je namjerio iæi, a Silvek neka ostane kad misli da je tako bolje. Na kraju æe onaj brat koji nije pogriješio, pomoæi onom drugom koji, možda, jest.

Ranom je zorom, s ruksakom na leðima i kuferom u ruci, Hinko pošao na zborno mjesto. Ispratila ga je do Jelaèiæ placa, izgrlila ga je i izljubila, zaprijetila mu neka redovno jede povræe i vrijedno vježba. Skoro æe kraj rata, pa æe Englezi sigurno uprilièiti natjecanje, kao što su Nijemci u Breslau, na kojem Hinko mora zablistati.

Tako mu je govorila ne zato što jetako mislila, jer nije Zdenèica glupa, zna ona da Hinko ide na vojnièki kazan, gdje se ne bira što æe tko jesti, kao što zna i to da profesor Maricki sa sobom ne nosi strunjaèe, pa da djeca imaju na èemu vježbati, ali bolje je katkad govoriti ono što ne misliš, rastjerati tugu rastanka i sve crne misli. A najcrnja se Zdenèici obistinila: Poglavniku je pukla praæka.

Nekoliko dana kasnije partizani su ušli u grad, i odmah su zapovjedili Silveku da im nareže peèate. Trebalo im ie duno Deèata. htieli

255

èetiri godine po šumama bili bez protokola, pa je Silvek morao raditi dan i noæ. Jednog jutra baš se vratio s posla, i da æe leæi u postelju, kad netko lupa na vratima. Zdenèica otvori, a ono trojica agenata u uniformama, pitaju je li tu drug Silvester Schleicher. Rekla im je da jest, ali da je do maloprije za njih rezao peèate. Sad je legao, i ona ga neæe buditi.

Dobro, rekli su agenti, doæi æemo mi kad se drug Silvester na-spava.

Ali nakon što ih je Zdenèica lijepo pozdravila, pa je htjela zatvoriti vrata, jedan se odjednom razgnjevio, udario je nogom u vrata i sasulo se staklo. Silvek je skoèio iz postelje. Pojavio se pred njima u pidžami, svilenoj, gospoða su je kupili kad su prije rata bili u Sal-zburgu. Rekao je Zdenèici da se smiri, jer je ona vikala na agente da æe ih prijaviti njihovim nadreðenima. Gazili su po staklu i dalje ga mrvili, kao da ih nije briga kako æe se sve to oèistiti, jer kad se komadiæi stakla zavuku izmeðu ploèica, mora ih se vaditi pincetom. Divljaci! Sigurno nikad nisu ni vidjeli keramièke ploèice, Turopoljci jedni!

Sve æe biti u redu, govorio joj je dok se oblaèio, on æe poæi s njima da se na redarstvu razjasni zašto je agent razbio staklo na vratima. Zdenèica ga je nagovarala da ne ide, važnije je da se naspava, ali Silvek je nije poslušao. On je vazda bio od reda i zakona, takav i treba biti pouzdan peèatorezac, pa je pošao s njima. Ušli su u auto ispred kuæe, Zdenèica je doviknula da ga èeka na ruèku, a Silvek joj je odvratio neka ruèak bude što kasnije, jer bi se najprije htio naspavati.

I eto, proðoše dva mjeseca, a nema ni Hinka ni Silveka. Pitala je Feliksa prièa li se što po gradu, kad æe se vratiti ðaci i profesori, a Feliks je samo slegnuo ramenima. Ništa se ne prièa, jer se ljudi plaše govoriti. Došao je komunizam, stigle su ruske pèele, i nisu više ona vremena kada je smio govoriti tko je šta htio. Sad valja biti kuš i èekati. Ali lako je njoj za Hinka. On je sa svojim drugovima, na sigurnome, ali što æe sa Silvekom biti? Zdenèica vjeruje da su ga odveli u Beograd da im i tamo napravi peèate, a tko zna koliko æe to trajati! Prijavio ih je za ono staklo na vratima, pa mu se sad sigurno svete. Ne zna Silvek komuniste! Komunisti su svi kao jedan. Èim prvoga prijaviš, odmah je svaki protiv tebe. Tako je uvijek bilo, pa su zato i pobijedili. Zato je rekla Feliksu da im se ne zamjera, da uvijek bude u dobru

256

gloeia in exceisis

ne traži, ne govori joj što da kuha za ruèak, ne izvoljeva, sve mu je svejedno. A Zdenèica tako ne može. Nije navikla, pa iako Feliks nikada nije izvoljevao, kao što su izvoljevali gospoða i Hinko, voljela bi da barem sad to èini. Lakše bi joj bilo, manje bi o svemu mislila. Braæa i seke su joj ostali u Njemaèkoj, kod gospodina Josepha Men-delbauma, u njegovome varijeteu, a i Mendelbaum je Židov, pa sad ne zna ni što je s njima. Noæu Zdenèica ne može spavati jer su joj oni stalno na pameti. Sto ako je neki èinovnik pomislio da su i oni Židovi? Jesu li mu stigli objasniti da su svi Hubeki katolici, i da je najmlaðu seku krstio biskup? Svakojako zlo su èinovnici u stanju napraviti. Zdenèica se stalno moli za braæu i sestre, kod Svetoga Antuna plaæa mise za njihovo zdravlje, a išla je i vraèari Esmi da provjeri jesu li živi i zdravi. Esma je samo rekla da im je dobro tamo gdje su sad. Išla je Zdenèica i gradonaèelniku VVemeru, starome mesaru Sleicherovih, koji je uvijek znao najbolji komad ostaviti za njih, pa ju je lijepo primio i rekao joj da se ništa ne brine, jer da je u Treæem Reichu naroèit zakon po kojemu se brinu za ljude niska rasta, patuljke i patuljèice, jer da je njemaèkoj medicini to jako zanimljiva stvar. Patuljci ništa ne moraju raditi, nego su kao na ladanju u dvorcima širom Njemaèke, gdje ih promatraju i lijeèe najbolji europski lijeènici. I tebi bi, moja Zdenèice, bolje bilo da si tamo, nego što dvoriš moje Schleicherove! Tako je rekao gradonaèelnik Ivan Werner, pa se Zdenèica i utješila, ali nakratko. Opet su joj noæu u misli i snove dolazili braæa i sestre, i najstrašnija misao od svih, daje neki njemaèki èinovnik krivo zapisao da su Zidovi jer rade u židovskome varijeteu. A onda joj je na um palo kako joj mesar Werner nije rekao od èega ih zapravo lijeèe po tim dvorcima. Pa nijedna seka nikada nije bila bolesna, osim što je Keti imala mumps. A braco Adamek je prebolio hripavac, i to samo zato što nije pio muterbleter, nego ga je prolijevao u vrt. Hripavac je braæi bio dobra škola, pa su tatek poslije govorili: No, no, deèki, koji muterbleter ne bu pio, tom budem kapsu skoval od tri daske! Zdenèici nije bilo jasno na kakvu boljku misli gradonaèelnik Werner, zbog koje su toliki njemaèki doktori ostavili svoje bolesnike, pa lijeèe patuljke i patuljèice. I kako neka boljka može biti takva da se Werner smije dok o njoj govori?

O Kristuš, zagledaj se u muke Zdenèicine, pa joj pomozi: danju za Feliksa brine, koji ramenima stalno sliježe i ne govori ništa, za Hinka i Silveka, kojih još nema, a davno su se morali vratiti kuæi, dok ie noæu teške misli more i prozni snnvi stižu « l-niimo <-<-> Aimn^oi^am

257

Mendelbaum, vile na vrhu brda, baš kao naša Salata, u podrume blizu kazališta, baš kao u našoj Frankopanskoj, a podrumi su puni vode i štakora. Sekica Fanika, ljubimica njena, jedina od Zdenèice mlaða, oko ruke ima židovsku zvijezdu, pa Zdenèica u svome snu vièe: o Kristuš mili, zagledaj se, vidi, pak reci obersturmfuhreru da je Faniku krstio biskup Jurek, i da je ranije procvala trešnja kad je moj angel na prvu prièest išla!

Ne znam koliko je prošlo vremena otkako sam poèeo dolaziti k sebi, ali nikako više od petnaest minuta. Zdenèica je gorke suze ronila, lice je prekrila crvenom pregaèom, po kojoj su se širile dvije velike tamne mrlje. Dvije ruèice, manje nego u trogodišnjeg djeteta, stiskale su tkaninu, grdnim oèajem obuzete. Na trenutke bi mi se uèinilo kako nisu stvarne te šake patuljaste sluškinje, i ništa više nije stvarno još nakon što sam ušao u katedralu. Stepinèeva misa, kolar koji bježi s vrata, pokret kojim uhoda skida šešir, latinske molitve bez reda izgovorene, vrtoglavica i osjeæaj daje zemlja slabo napuhana gumena lopta, koja se ugiba pod mojim nogama, daleka klupa kod Gupèeve zvijezde, gimnastièar i peèatorezac, zborno mjesto na Cr-nomercu, vicmaher Ivan Werner koji Poglavniku prièa dogodovštine Bobija i Rudija, na što veliki bosanski harambaša pomišlja kako je malo pameti u Hrvata, dvanaest patuljaka u židovskome varijeteu, muterbleter - trava koja lijeèi sve, nateèene vratne žlijezde, pijane pèele koje padaju iz krošnje pune prezrelih trešanja, duboka trava iz koje jedva izviruju dva ženska koljenca, pogled na Zagreb na koji se spušta ljetna jara, kolmovane sijede lasi patuljaste sluškinje, sve je to nestvarno, i umjesto da uživam u tome što je nestvarno, ponovo me hvata panika, htio bih se vratiti:

Nekoliko trenutaka pred opoziv akcije ispuštam bombu iznad bivše Zemljoradnièke štedionice u Sarajevu. Još uvijek nije eksplodirala. Tri mjeseca pada, i još nije pala.

Feliks Schleicher nosio je paketiæ umotan u modri pakpapir i èašu s vodom. Sirup za jaèanje imao je okus košæela, gorkih badema i likera od mandarine. Tablete za regulaciju tlaka bile su zelene kao otrov. Mirišljavu sol nismo otvorili. Zatrebat æe i ona: vratit æe se Greta Garbo, nije valjda zauvijek otišla, zagrebaèke frajlice padat æe u nesvijest kada je na platnu vide, a Feliks æe iz džepa izvaditi mirišljavu sol. Sreæom, gospodièna Foèiæ, ostalo je od jednoga finog britanskog oficira! A gospodièna Foèiæ æe se na te rijeèi nanovo onesvijestiti, jer što je Greta Garbo orema lijepome nilotu kralievskoea zrakonlovstva.

258 Glokia in excelsis

Sad se i Zdenèica smijala, Kristuš ju je pomilovao po sijedim kosama, pa je dlanovima ravnala svoju pregaèu, sretna što je Feliks najednom dobro, prièljiv je i šali se, uopæe ne sliježe ramenima.

A onda je navalila da nas podvori:

Bude spekla jabuke v šlafroku, u jabukama je snaga...

...vrag te zemi, kaj to veliš! Da je Zdenèica kaèa, bi vas dvorila samo s jabukami, a ne v šlafroku...

...fuj, prasci muški!

...krucifiks i krucijalis, Ježuš Kristuš i svi sveci...

Potom se, kao i svaka dobra sluškinja, povukla, ostavljajuæi za sobom miris cimeta, boju starih zagrebaèkih krovova, posutu po kolaèu. Feliks je èavrljao o staroj curi, kao da sam došao kupiti kuæu, pa s kuæom kupujem i malu sluškinju, o tome kako im je strièek Zivko iz Pariza na dar donio tri vrtna patuljka, da bi se tek kada je stigao na kolodvor sjetio kakvu je glupost napravio, jer bi se Zdenèica mogla uvrijediti, pa je patuljke ostavio na peronu. Ali onda se morao pravdati zašto nije donio darove, pa je Zdenèica èula što je bilo s patuljcima i nitko je nije mogao zaustaviti da ne odjuri na kolodvor i traži ih, ali netko ih je veæ bio odnio i Zdenèica se vratila tužna i ljuta na Zivka, jer je tako blentav, matematièar jedan!, da je mogao pomisliti kako æe nju uvrijediti vrtni patuljci.

Morate pogledati kuhinju, rekao je, naš otac je sve naruèio po Zdenèicinoj mjeri. Samo doðite, tako nešto sigurno nikad niste vidjeli.

Uveo me je u kuæu, zamirisalo je na štirku i kiseli kupus, po zidovima su visile slike s prizorima iz lova, koje su potamnile od duhanskoga dima, kao da se u domu Schleicherovih lovi samo u sumrak, na radnome stolu su, na heklanom podmetaèu, stajale tri fotografije u pozlaæenim ramovima, do kože ošišanih djeèaka u mornarskim odjelcima.

Ovo sam ja, rekao je, a ovo su Hinko i Silvester, moja braæa.

Ništa više o njima nije rekao, ali je vjerojatno znao što mi je Zdenèica mogla isprièati. Sjeli smo za stol u kuhinji, koja je izgledala kao tek malo uveæana lutkina kuæa, tako da bi netko tko je normalne visine morao kleèati dok kuha, pegla ili pere suðe, natoèio nam je višnjevaèu, a ja sam èekao da napokon kaže.

Uvijek ste u kišnom ogrtaèu?

Evo, vidite da sad nisam, nasmijao se i dodirnuo puce na preširokoj bijeloj košulji, kakve su prije rata nosili sindikalni aktivisti iz boljih kuæa, razdrljene da što više nalikuju radnièkoj klasi. Niesova ie

259

Juèer ste nosili mantil, i šešir na glavi. Iako je bila strašna žega. Rano izlazim, i uvijek se bojim da æe me uhvatiti kiša. Jutros ste bili na nogama prije sedam?

U pola šest. Oèekivao sam da æete naiæi. Znao sam da se rano dižete.

I doruèkujem u Esplanadi.

Na žalost, još kratko. Ovih dana æe zatvoriti hotel. Obnovit æe ga u socijalistièkome stilu.

Barem vi ne biste oko toga trebali biti cinièni. Mislite? Još vam nije jasno da ste se prevarili. Oko èega?

Slegnuo je ramenima i oborio pogled, baš kako je Zdenèica govorila. Ne znam koliko je dugo šutio, ali sam uskoro poželio da se dignem i odem. Dok smo razgovarali, pogotovo dok je Feliks brbljao o Zdenèici i njezinim mušicama, pokazivao mi kuhinju i ponašao se kao dobar domaæin u vrijeme davno ugovorene posjete, osjeæao sam se kao moj æaæa Andrija u vili Kaboga, okružen predmetima koji mi ne pripadaju, ali o njima, kao i o naèinu na koji su se našli tu, znam toliko da bi mogli biti dio moga života. Ali èim je

Feliks ušutio, sve je opet postalo zastrašujuæe strano i teško, morao sam poæi, i hodati sve dok se ne poène smrkavati, kad se mogu vratiti u bazu i bez rijeèi otiæi u postelju.

Znao sam da me više neæe pratiti. Vjerojatno æe se sutra pojaviti novi uhoda. A Feliks Schleicher æe dobiti novi zadatak, i malo je vjerojatno da æemo se više ikada sresti. U džepu sam napipao sirup za jaèanje i tablete za reguliranje tlaka, zelene kao otrov i kao ambulanta za hitne sluèajeve. Sjetio sam se pukovnika Vincenta Liegha, koji se u meðuvremenu rastrijeznio, i netko mu je veæ sigurno rekao da me nema jer sam uvrijeðen onim što je pijan govorio o Slavenima. Gleda na sat i strahuje hoæu li se uopæe vratiti, ili sam odjurio komunistima i sve im isprièao. Veseli me pukovnik Liegh.

Sarajevo, 2. aprila 1945, 7 sati i 28 minuta

E, vala, i vama je svašta smiješno! A najviše tuða muka, dobacio sam, ne skidajuæi pogleda sa Dina Vukova. Ako on mene gleda kao da sam boginjav, onda æu i ja njega isto tako gledati.

Tebe ie. biva. fursat uhvatio. Je li. Simune. misliš da si sila ako

260

gloria in excelsis

261

Bogme, kako za toga. Za tebe sam sila, a ti misli zašto. Prijetiš, Šimune, prijetiš...

Jok, vala, èime bih ja tebi prijetio. Bivši knjigovoða bez èinovnièkoga razreda, vojnog èina i zlata u sehari. Za tvoju sam mjeru fukara.

Dobro si reko. Baš fukara.

Ali pazi, Dino, zlato vrijedi samo živoj glavi...

Dajte, boni, svaðate se ko djeca, šapatom se umiješala Anða Borojeviæ, sestra popa Riste, kad sam se veæ, onako za svaki sluèaj, prihvatio svoje lopate.

Samo se ti, Dino, kartaj, i ne gledaj me ako ti nije velika potreba!

Eh, bijedo ljudska, da bi li bijedo... jadan li si, Bože dragi... peder stari... fukara...

Mrmljao je miješajuæi karte, Adil i Hamdo su ga smirivali, iako se Dino veæ smirio sam od sebe, smirila ga je pomisao na blago Platona Jeftanoviæa koje je negdje sakrio, ali je morao još malo istjerivati svoj pasjaluk.

Nego, reci ti nama, kako se stari Platon popeo na prozor i skoèio?

Zastao je usred dijeljenja, kao da ne vjeruje šta èuje. Podrum se utišao, samo se èulo kako logornik Skorvatzv diše u Anðinom krilu i još mu nije vrijeme da se mamuran probudi, a stari Franjo Holman, prijeratni konobar iz Odeona, sklopio je ruke, vidim sad æe me moliti da prestanem, raširio je usta,

nabralo mu se èelo, i ako progovori, dugo neæe ušutjeti. Krenut æe reèenica za reèenicom, svaka izgovorena iz straha, dok se ne umili i meni i Dinu Vukovu. A onda æe ga štrecnuti da bi se Hamdo Magbulin mogao uvrijediti, pa æe vesti i važiti i o njemu, pa o Adilu Ferizoviæu, i tako, od èovjeka do èovjeka, za svakog prisutnog naæi æe lijepu konobarsku rijeè, onu od koje sutradan boli glava.

Ne daj Bože da Holman progovori i da Dino baci kartu iz ruke, pred Hamdu koji je na redu i treba mu šestica za ajnc, ne daj Bože da sve ovo krene ispoèetka, nakon što se veæ jednom približilo svome kraju. Kakav god bio, valjat æe nam, jer æe duše doæi na svoje i svatko æe, po zaslugama svojim i volji Božjoj, dobiti što mu pripada. Ja sam se za svoje izborio, i to više neæu ispuštati iz ruku, kao ni ovu lopatu, tešku kreševsku, koja je pedeset i koju godinu, možda kraæe ili duže, nikome više nije važno, grabila æumur. ier ie talcn nar>rav1ipna

kad jednom postanu oštri poput sablje, umjesto da æumur skuplja, lopata æe raskoliti jednu do dvije glave. Kako se sada èini, Ðinova je prva na redu.

On ne baca kartu, niti Franjo Holman progovara, a za treptaj oka dogodit æe se i jedno i drugo. Vrijeme je do jutros brzo teklo, pa ga nisi mogao uhvatiti, i onda je s prvom smrtnom prijetnjom zasta-lo, pa mi se èini da ga je moguæe potpuno zaustaviti. Upitam li ga u èijem je grobu kod Svetoga Josipa zakopao Platonovo zlato, u grobu Silvija Strahimira Kranjèeviæa i supruge mu Elle, jer zna da nitko neæe kopati po pjesnikovoj grobnici, ili u grobu grofa Dragutinoviæa, kojega se svi plaše i nadaleko ga zaobilaze jer je grof umro od lepre, pa se ljudi plaše zaraze iako je èetrdeset godina od te smrti prošlo, ili je zlato zakopao u grobu Irme Santarius, jer je taj grob prvi i nitko ga neæe pretraživati, upitam li ga baš tako, pa Dino vidi da znam i da je ubio Platona Jeftanoviæa i da je njegovo zlato zakopavao na groblju Svetoga Josipa, vrijeme æe se zaustaviti, i još jedan æe život proæi prije nego što se poubijamo.

Njemu se obrva izvinula kao mlad mjesec, izgubio mu se onaj ružni pogled, pa gleda kao dijete, negdje u æošak iza mojih leða, kao da æe otamo izaæi vukodlak Ost oj a i popadat æemo na guzice od straha. U ruci mu karta koju je jednom davno, prije nego što sam ga upitao kako se stari Platon popeo na prozor, trebao baciti pred Hamdu, kojemu treba šestica za ajnc. A Hamdo je napeto išèekuje, èini se da mu još nije do pameti stiglo da je od jedne partije važnije ono što sam rekao Dinu, i da æe i on birati naèin da se iz ovoga izvuèe, kao što je Franjo Holman veæ odabrao, pa je razvukao usta, da o svakome neku lijepu kaže.

Uto mi kroz glavu proðe da bi mi iza leda zbilja mogao biti vukodlak Ostoja, i da bih se trebao osvrnuti pa da Ostoja nestane. Za odrasle je oduvijek bilo dovoljno da se osvrnu, i Ostoje više ne bi bilo. Djeca, i pokoje neudato žensko, uzalud su se osvrtali. Ostoja ih je gonio niz èaršiju, noæu im iz ruku otimao ramazanske somune, zavlaèio se pod krevete i noktom maloga prsta grebao malter sa zida.

Prošle su godine, a da se nije èulo za vukodlaka Ostoju. Znala bi èaršija da ga je netko sreo, prièalo bi se o tome, dolazile bi žene da djetetu salijevaju stravu, išlo bi se fratrima u pomoæ, uèile bi se dove na mezaru sedmorice braæe, ali eto, otkako je poèeo rat, nikome se nije ukazivao. Stariji su Ostoju veæ zaboravili, a djeca ga nisu ni upoznala a np hih oa cp ni ia ciptir* Aa era np \nrlif>h 11 f"}in™nm nrima

262

gloria in excelsis

263

progovori, može biti da æu ponovo zaboraviti vukodlaka Ostoju i da ga se ni ja više nikada neæu sjetiti.

Njegovo doba zapoèelo je u zimu 1908, malo nakon što je proglašena aneksija, a Srbadija digla glavu po Krajini i Hercegovini, pa je mirisalo na pobunu. Bila je nedjelja, taman je svijet izlazio iz crkve, kada su niz Bistrik, u lancima i bukagijama, proveli Ostoju Ostojiæa, sedamdesetogodišnjega seljaka s Glasinca. Lanci mu bijahu prekra-tki, pa je posrtao i padao, a vojnici koji su ga sprovodili ne bi mu pomagali da se digne, nego su ga puštali da se lomi i prevræe niz kaldrmu. Onako suh i krakat, mnogo viši od visokoga èovjeka, Ostoja je izgledao poput stare orlušine, kojoj su poèupali svo perje pa ne može poletjeti. Dok su ga vodili ispred Svetog Ante, onako krvavog i izgrebanog, zaèula se ženska vriska, u kojoj je istovremeno bilo straha i divljenja, a neki grbavac, navodno Poljak, dovikivao je:

Vješaj Vlaha, odmah ga vješaj, ne treba njemu sud!

Ostoja se okrenuo i pogledao ga, a onda ga je vojnik gurnuo kundakom u leða, pa se opet ispružio po kaldrmi, što je izazvalo opæi smijeh i veselje, ali taj pogled upuæen grbavcu, u kojem nije bilo mržnje, niti je iza njega stajala neka misao, nego je bio pogled èovjeka koji se posljednji put osvrne za vlastitim govnom, ostao je zauvijek upamæen i preprièavao se godinama, kada se više nitko nije sjeæao grbavèevog imena niti toga je li se zbilja radilo o nekom Poljaku.

Suðenje Ostoji Ostojiæu je po svim pravilima i obièajima trebalo kratko trajati, ali ga je vlast razvukla što je više mogla, odjednom su o tome poèele pisati sve novine, prvi put su se nakon turskog ze-mana pojavili telali, pa bi uz talambase oglašavali kako stoje stvari s Ost oj inim zlodjelima. I sve to da se malo zaboravi prièa o aneksiji, da protekne što više vremena u ljudskim glavama, pa da im se, nakon što Ostoja na kraju bude osuðen, uèini kako je aneksija bila toliko davno da se oko toga više i ne isplati buniti.

Sudac je stigao iz Beèa, zvao se Albert Zweig, i nije imao jedno oko, pa ga je èaršija prozvala Æoravi Ahmet. Iako je izgledao strašno s onim crnim gusarskim povezom, i s polovicom lica unakaženog od vatre, bio je pristupaèan èovjek. Moglo ga se vidjeti po gradskim birtijama kako banèi s lokalnim Švabama i plaæa ciganskim kapelama da ga s muzikom prate na spavanje. Danju bi se cjenkao po kujundžiluku, kupovao zahrðale sablje dimiskije i pokvarene kubure, pa ih je slao bratu u Beè, gdje je ta starudija, koja u Sarajevu nije vrijedila ništa, dostizala nevjeroiatne ciiene. Ali Dravu ie sablazan izazvao karla

balavurdijom, uèio svirati saz i pjevati stare narodne pjesme na jeziku od kojega nije znao ni rijeèi.

Æoravi Ahmet bavio se svim i svaèim, a najmanje onim zbog èega je došao. Bio je tu da ga narod vidi, da se s njime zbliži, i shvati kako mu Austrija nije strana zemlja. Suðenje Ostoji Ostojiæu zakazivao je dvaput mjeseèno, a onda bi sve èinio da odgodi presudu. Nalazio je greške u proceduri, odbacivao je svjedoke tvrdeæi da su mrtvi pijani, tražio je od pisara da zbog pogrešno napisanih imena iznova prepiše dokument, a advokata koji je u poèetku branio Ostoju optužio je za nepoštivanje suda i osudio ga na dva

mjeseca zatvora. Nakon odležane robije advokat je glavom bez obzira pobjegao iz Sarajeva, pa se èekalo da iz Zagreba doðe novi, a taj nikako nije dolazio. Jednom bi javio da je bolestan, drugi put bi imao smrtni sluèaj u obitelji, a treæi put ne bi mogao doæi jer pred carskim izaslanstvom prima odlikovanje.

Ivanu Slavoljubu Gortanu, kako se taj advokat zvao, trebalo je pola godine da iz Zagreba stigne u Sarajevo. A kad je napokon došao, vidjelo se da izmeðu njega i Æoravog Ahmeta nema neke velike razlike. Gortan je takoðer bio sklon dobrom životu pa ga se, kao velikog poguziju, viðalo po restauracijama i ašèinicama, kako triput doruèkuje, sedam puta ruèa, a veèere mu se nisu ni brojale. Ako nije jeo, onda bi u svoj crveni, u kožu uvezani tefter, upisivao što je pojeo, trudeæi se da priproste sarajevske kuharice navede da mu isprièaju kako se spravlja bamija, sogandolma, hadžijski æevap ili paèe. A one bi se malo pravile da ne razumiju što od njih traži, pa su se èudile kad ih je pitao za grame i dekagrame, a malo su se i plašile da mu išta govore, jer zašto bi se stranac toliko raspitivao oko sogan-dolme? I još stranac koji radi na sudu i, kako stvari stoje, prvi je do carskog kadije. Tu nikako ne mogu biti èista posla: ili æe ih optužiti da su nekoga htjele otrovati, ili se sprema nešto još gore. Uglavnom, prozvaše ga Debeli Ahmet.

Sedamnaest je mjeseci Albert Zweig sudio Ostoji Ostojiæu, da bi presuda bila onakva kakva se znala i prvoga dana. Ostoja æe biti obješen. Odvjetnik Gortan ga je molio da razmisli još jednom, da se saèekaju novi dokazi koji samo što nisu stigli, da ne griješi dušu i pred Bogom i pred narodom, jer može biti da je okrivljenik ipak nevin. Ljudi koji su ga gledali kako èupa kose, kumi i moli pred sucem, govorili su da je advokat u tim trenucima skoro izgubio razum, smirivali Sli pa donosili mu vodu i c-^a^f o ;^ Oi-«-^,*,-. ^:~A:~

264

Gloria in excelsis

265

Iste je veèeri u krèmi Pod Pazarom bio veliki dernek, na kojem su Æoravi Ahmet i Debeli Ahmet zagrljeni pjevali narodne pjesme. Oko sofre se okupilo pola kujundžiluka i svi èaršijski puškari, došlo je sudsko vijeèe, pisari i gradski èinovnici, Švabe, Èesi i Poljaci, a najviše je bilo onih koji su sluèajno naišli, jer ih je privukla muzika ili su išli za mirisima peèenoga mesa, raznih èorbi, dolmi i svakojakih ðakonija, koji su se širili èaršijom kao usred ramazana. Pilo se i jelo sve do zore, kada je krenula povorka, koja je uz svirku tri ciganske kapele dopratila Zweiga i Gortana do željeznièke stanice.

Èim je vlak krenuo prema Zagrebu, jedna je prièa mogla biti zaboravljena, dok je druga tek zapoèinjala. Još se nije ni razišao dernek u krèmi Pod Pazarom, a na drugome kraju grada, u tvrðavi na Zlatištu, obješen je Ostoja Ostojiæ. Kažu da se dugo muèio, pola sata nije ispuštao dušu, i uzalud su krvnik Weber i njegov pomoænik potezali za noge i visili na Ostoji, pokušavajuæi mu slomiti vrat, uzalud je Weber govorio:

Opusti se, starino, bit æe ti lakše!

Tek kada su mu oèi iskoèile iz duplji i zakotrljale se niz kaldrmu, Ostoja Ostojiæ je bio mrtav. Naèelnik gradskoga redarstva Suna-riæ zaprijetio je da æe najstrože kazniti svakoga tko bude širio prièu o egzekuciji, ali uzalud, jer je veæ sutra cijela èaršija brujala o modrim Ostojinim oèima. Nakon što se prièa raširila i rašèula sve do Tuzle i Zenice, Sunariæ ju je preko novina pokušao opovrgnuti, ali mu više nitko nije vjerovao.

Ostoju, meðutim, nitko nije žalio. Nakon njegove strašne smrti, kao ni onoga dana kad su ga okovanog vodili niz Bistrik, kada je posrtao i padao, i kada je pogledao grbavog Poljaka. Tada se još nije ni znalo kakva je zlodjela poèinio, pa je neke mogla zapeæi savjest, ali ako je takvih i bilo, laknulo im je èim su novine objavile da je Ostoja na Glasincu ubio dvojicu svojih sinova i još trojicu mladiæa iz sela. Kada su ga upitali zašto je to uèi-mo, odgovorio je da su se tako u selu dogovorili. Izabran je kao najjaèi i najvještiji, da se nejaè ne bi dugo patila. Grehota je, rekao je Ostoja, da se ovan na klanju muèi, a kamoli èovjek.

Èim su to èuli, Austrijanci su pošli izvidjeti stvar u Ostojinom selu. Stigli su na Glasinac, ali tamo nije bilo nikakvog sela, niti je okolo bilo onih koji su èuli za Ostoju Ostojiæa. Vratili su se upitati ga kako se zove to njegovo selo. Odgovorio je da ne zna, nekada se

lazio, nikome nisu govorili za ime sela, pa se eto tako i zaboravilo. Rekoše mu tad da ih odvede do svoga sela, na šta je Ostoja lako pristao.

Negdje iza Romanije, iza Pala i Sokoca, tamo gdje više nije bilo ni turskih drumova, ni planinskih staza, nakon što bi se odavno prošla zadnja crkva i džamija, pa se veæ zaboravljalo na Krista i Muhameda, stajalo je selo od deset kamenih kuæeraka. Austrijanci su tamo zatekli tridesetak muškaraca, nijedan nije bio mlaði od sedamdeset, ali sve visokih i uspravnih ljudi. Doèekali su ih hladno i nezainteresirano, kao beskorisne zvjerèice kojima ne vrijedi ni koža ni meso, ali su na pitanja spremno odgovarali i èini se da nisu ništa lagali. Jedino što nisu htjeli reæi bilo je gdje su im žene. Red je da se žene sklone kad nepoznati dolaze. Kakav je to red, èudili su se Austrijanci, ali njihovo èuðenje seljaci nikako nisu mogli protumaèiti kao pitanje. Jednako tako su ostali nijemi na latinske molitve i arapske dove. Ništa im nije znaèio ni poèetak pravoslavne liturgije. Slušali su i gledali, kao da pred sobom vide kameni zid, a ne zanima ih što je iza.

Tko je ovaj èovjek?, upitao je naèelnik Sunariæ i pokazao na okovanog Ostoju.

Sužanj, rekoše starci.

Je li šta drugo osim sužnja?

Nije brate, zar bi sužanj mogao biti još nešto.

A tko je bio prije nego što je postao sužanj?, pitao je Sunariæ uzrujano. Mislio je da ga seljaci izazivaju, gorde se, i trebat æe po njima udariti, srušiti im selo i potjerati ih u grad.

Ako dobro gledamo, èini se da je nekad bio Ostoja, od Toma-ševih Ostojiæa, naš knez.

Brzo ste ga zaboravili. Bit æe zato što on govori da je zlodjela èinio u dogovoru s vama.

Ako je tako rekao, onda je to zato što je u lancima. Sužanj govori ono što gospodar od njega traži, starci su pouèavali Sunariæa, Ostoja je bio èestit knez, i nikakvih zlodjela nije uèinio.

Ubio je petoricu mladiæa, dvojicu roðenih sinova!

Urlao je naèelnik redarstva, a Austrijanci su ga smirivali, dodirivali su pozlate na njegovoj uniformi, èistili nevidljiva zrna prašine i izgovarali duge i nerazumljive njemaèke rijeèi, koje su starce više impresionirale nego Sunariæeva vika. Dizale su im se obrve sve do vrha èela, pa se na trenutke èinilo da æe uzletjeti kao lastavice, prhnuti IZnad ravne Romaniie Treskavirp i VAprrpamrino ta oo f^.ir--;-^;

266

gloria in excelsis

Da se Sunariæ nije smirio, ili da su Austrijanci bili rjeèitiji, dogodilo bi se upravo to. Ali nakon što ušutiše, spustile su se i staraèke obrve, te više nitko od njih nije vidio lastavice.

Ono što je naèelnik redarstva Sunariæ saznao o bezimenom selu i o razlozima zbog kojih je Ostoja Ostojiæ izveo mladiæe na Gla-sinac i pogubio ih jednog po jednog, tako što bi svaki na glavu stavio pogaèu, a stari bi stijenom od dvadesetak kilograma udario po toj pogaèi, ušlo je u sudske spise, ali je bilo bez utjecaja na suðenje i na izreèenu presudu. Æoravi Alija zanemario je rezultate ove istrage, jer je u njima bilo tako malo smisla i razbora da je najbolje bilo zakljuèiti kako je Sunariæu i njegovoj pratnji udario u glavu jak planinski zrak, koji im je nakratko sasvim pomutio pamet.

Petorica mladiæa, jedini koji su bili mlaði od sedamdeset godina i koji su trebali nastaviti obiteljske loze u selu, ubijeni su da se ne bi dalje muèili, jer njihov život, po mišljenju seljaka, nije bio više ništa drugo osim muèenja. Postali su umorni i bezvoljni, nisu mogli pretrèati ni stotinu metara a da se ne uspušu, zimi ih je trebalo èuvati od vukova, ljeti od prejakog sunca, bili su zaboravni, ne bi se sjeæali juèerašnjega dana, nisu mogli gutati èvrstu hranu, nego im je stalno trebalo kuhati èorbe, i neprestano su molili Boga da ih uzme k sebi. Svašta se pokušavalo ne bi li mladiæi živnuli: pojilo ih se kozjim mlijekom i èajevima od trava za podmlaðivanje, dovoðene su im djevojke, prièane su im prièe o junaèkim vremenima, na koje bi, umjesto da se ohrabre i prenu, pustili suzu-dvije, te pozaspali tankim staraèkim snom.

Tko zna koliko bi potrajale njihove muke, i kakvu bi tugu i žalost selo od njih vidjelo, da Ostoja Ostojiæ nije prihvatio da iz milosrða pogubi mladiæe. To što je bio knez i najjaèi muškarac u selu, nije ga samo po sebi obavezivalo. Da je Ostoja odbio, a imao je razloga odbiti, jer se radilo i o dvojici njegovih sinova, zadaæu bi na kraju morao prihvatiti drugi starac. To bi, meðutim, potrajalo, oèevi, majke i sestre bi se još nagledali'patnji svojih bližnjih, onoga što se u dušu ureze za cijeli život i strasnije je od samog rastanka.

Bila je nedjelja kad ih je poveo na Glasinac. Majke su ispekle pogaèe, Ostojina žena pekla je dvije, mladiæima je prikupljena najsveèanija odjeæa u selu, opšiveni su im novi opanci, sestre su ih obrijale i

poèešljale, niz vjetar je baèeno perje iz njihovih jastuka, da bi im se duše što lakše vinule u nebo. Ali sam rastanak nije dugo potrajao, da netko ne pusti suzu, i njome im bespotrebno oteža ra-

267

Sve bi dobro prošlo, selo bi i dalje ostalo bezimeno i ne bi do njega kroèila austrijska noga, da dvojica èobana nisu vidjela mladiæe kako kleèe s pogaèama na glavama, a Ostoja ide od jednog do drugog, zamahuje stijenom i jednim udarcem mrvi im glave. Potrèali su prema njemu vièuæi, ali starac ih nije èuo, valjda zato što je bio zabavljen strašnim poslom, i uspjeli su ga gurnuti i srušiti prije nego što je ubio petog mladiæa.

Dobri ljudi, vi ovo ne razumijete, rekao je, nakon što je savladao èobane.

Mladiæ je stavio pogaèu na glavu, a Ostoja je po peti put udario. Mozak je prsnuo na sljepooènice, tijelo se svalilo u travu, èobani su vrištali od užasa. Mislili su, jadni, da æe i njih ubiti. Ostoja ih je samo pogledao, rekao - šta æeš, Bog im ne dade mladosti, pa je uzeo prvo tijelo i prenio ga na kola, da bi se vratio po dijelove lubanje i èeljusti.

Dok je bio zaokupljen tovarenjem, èobani su se pribrali, ali umjesto da pobjegnu za svojim ovcama i kasnije misle da su sve ovo sanjali, jedan je zgrabio nekakav kolac i iz sve snage raspalio Ostoju po zatiljku. Onako onesviještenog privukli su ga jednom stablu i lancem mu pritegnuli vrat. Mlaði je otrèao po pomoæ, a stariji èoban je ostao stezati krajeve lanca, strahujuæi da æe se starac osloboditi. Strah mu je bio toliki da bi tako svakog drugog, osim Ostoje, na kraju i udavio.

Dok su ga, prije nego što je stiglo redarstvo s Pala, držali zatoèenog u svome selu, romanijski seljaci su po prièi shvatili da Ostoja nije ni pravoslavac, ni katolik, pa su mu skidali gaæe da provjere je li Židov ili musliman. Nakon što su se uvjerili da nije ni to, zakljuèili su da je Ostoja vražji sin. Jer šta bi drugo i mogao biti ako ne pripada nijednoj poznatoj vjeri i nevjeri? On im nije proturjeèio, niti bi se bunio kad su ga štapom bockali meðu rebra i nožem mu puštali krv, da provjere je li crna ili je, ipak, crvena. Zapravo, Ostoja Ostojiæ do smrti nije nikoga pokušavao opovrgnuti, ni suca Zweiga, ni naèelnika Sunariæa, ni zatvorske èuvare i krvnika Webera. Ako bi mu rekli da je vražji sin, on je to mirno prihvaæao, kao što je prihvaæao i da je monstrum, krvolok i ubojica kakvog nije bilo ni u turska vremena, bezbožnik i neznabožac, vještac kojega valja spaliti na lomaèi. Reagirao je na tuðu ljutnju, ili na povišen glas, ali nikad na rijeèi koje su mu bile upuæene.

268

gloria in excelsis

Otišao bih kuæi i napio se kiselog mlijeka, mirno je odgovorio, ali nije se èinilo da žali što neæe tako biti.

A kad ga je advokat Gortan pitao zašto ne moli suca Zweiga za milost, Ostoja je odgovorio da mu milost ne treba jer je, hvala Bogu, još uvijek u snazi. Ali da mu je onako slabo kao što je bilo njegovoj dvojici sinova, milost bi sigurno tražio i od Zweiga i od svakog drugog, iako mu se èini kako je sve manje milosti u ljudima.

Prvo o èemu se poèelo govoriti nakon Ostojinog vješanja bile su njegove modre oèi. Oèi kao u curice, kao jezera na Zelengori, utopio bi se èovjek u njima dok su bile žive. Rasprièao se narod, a èim se narod rasprièa, odmah se poèinje i s pitanjima na koja nema odgovora. Je li krvnik Weber pokupio Ostojine oèi s kaldrme, je li ih vratio u duplje ili ih je samo ubacio u sanduk s tijelom? Pitali su ga, ali kako ništa nije htio reæi, tako su ljudi zakljuèili da je Weber od silna zora zaboravio Ostojine oèi, pa mu je sad neugodno priznati. A kao za nevolju, u Nišiæima je, kod nekog Fehima Buljubašiæa, baš u to vrijeme krava otelila potpuno bijelo, plavooko tele. Kad je to vidio Emil Harni, sarajevski geometar, Pemac vazda spreman na razne pasjaluke, ponudi Fehimu da æe mu oèi platiti koliko košta cijelo tele. Pa iako je grijeh zaklati tako mladu životinju, a kažu i da se time prizivaju velike nesreæe, seljak se polakomio i pristao.

Tako je Harni došao s prièom da je u kuli na Zlatištu pronašao oèi Ostoje Ostojiæa. Veli, bio je mrak, ja zalutao, a iz mraka nešto sjaji i gleda me. Ljudi su se prvo smijali, znaju Emila, svaka mu je od šale i vica, ali kad je predložio da doðu kod njega i pogledaju Ostojine oèi, smijeh je zamuknuo.

E, vala, Pemac, nije ti to neka šala...

...kažeš, držiš ih kuæi, a nije te strah da ih maèak ne pojede?...

...šta ti žena kaže, jesu li oèi ljepše u tebe ili u Ostoje?...

...pazi da se ne usmrde, oko se gore usmrdi nego guzica!

Govorili su ljudi i obilazili oko Emila kao da se svaki boji da ga Èeh ne ujede, ali nijedan se nije usuðivao da poðe i vidi Ostojine oèi. Moj pokojni otac bio je meðu onima koji su ga izazivali, ali je u širokome luku zaobilazio kuæu Harnijevih, da ga, ne daj Bože, Emil ne pozove unutra. Sto bi drugo jadan, nego bi ušao, jer se gošæenje ne odbija, i mogla bi se Reza uvrijediti ako ne uðe na kavu. Oca je, kao i sve druge, privlaèila ta nevjerojatna pomisao da Emil ima Ostojine oèi, zapravo ih je želio prvi vidjeti, ali je mislio da bi mu srce

nrpniilrlrt ori strana nnišan V»i cp i ncnn 7ivno Ki oq ni=>ctalr» A ict/-*_

269

pred kojim æe stradati prvi koji mu povjeruje i doðe vidjeti oèi. Taj æe grdno nastradati, jer æe se po èaršiji godinama ismijavati njegova lakovjernost.

Možda bi narod na kraju izgubio zanimanje za ovu prièu, možda bi se razvodnila u ljudskome oprezu i nestala kao tolike èaršijske prièe koje nikada nisu došle nekom kraju, da Emil Harni nije svakog popodneva, po povratku s posla, išao kod Išmaela Foksa i kupovao led. Ako bi po geometarskom poslu bio negdje na putu, u Nišiæima, Tarèinu, Trnovu, tamo gdje je tih godina Austrija nešto mjerila, po led su odlazile Emilove kæeri, blizanke koje su tek pošle u školu.

A šta æe vašem babi toliki led?, pitali bi ljudi.

Za Ostojine oèi, da nam duže traju, odgovarale su curice vedro, kao da prièaju o šeæernoj vuni i balerini na navijanje.

Nije se saznalo tko se prvi osmjelio i pogledao te oèi, ali nakon što ih je jedan vidio, i ništa mu nije bilo, ljudi su poèeli opsjedati kuæu Harnijevih. Iako se teleæe oèi razlikuju od ljudskih, i ne mogu se tek tako pomiješati, nikome nije palo na pamet da išta posumnja ili da se, barem, bolje zagleda. Dogodi se tako da ljudi ne vide ono što pri zdravoj pameti moraju vidjeti. Emil se u poèetku dobro zabavljao, smišljao kako æe im se svima sutra krvi napiti, ali nakon što mu je pola èaršije prošlo kroz kuæu, i nakon što nitko nije prepoznao teleæe oèi, pokajao se zbog svog pasjaluka. Shvatio je da ne smije priznati što je uèinio, jer je lasno izigrati jednoga èovjeka, kao i deset ljudi, pošto se takve stvari u Sarajevu ne zamjere, ali ništa nije tako opasno kao narugati se svima. Onaj tko to uèini, slobodno se može seliti iz grada.

Emil Harni nije se stigao odseliti, ali su jedno jutro došli po njega. Dva mjeseca je odležao u zatvoru, gdje su ga, po nalogu naèelnika Sunariæa, pošteno istamburali, a samo ga je dobrota krvnika Webera spasila da ne bude suðen za prevaru i povredu dostojanstva carskih službenika. Oèi bijelog nišiækog teleta zaplijenjene su kao dokazni materijal, ali kada je u novinama objavljeno kako je viši carski i kraljevski geometar Emil (Emila) Harni širio nemir meðu graðanstvom tvrdnjama da na ledu drži oèi na smrt osuðenog razbojnika Ostoje Ostojiæa, a zapravo je podvalio prijesne teleæe oèi, narod je bio uvjeren da Švabo laže ko pas i da sud i redarstvo nastoje sakriti istinu o du gom i muènom vješanju glasinaèkog ubojice. Nesretnome Emilu ništa drugo nije preostalo nego da šuti i skriva istinu, jer je znao da

270

GtORIA IN excelsis

koševskoj bolnici, isprièao prièu o bijelom teletu èije je oèi kupio u Nišiæima od seljaka Fehima Buljubašiæa, ne znajuæi kakvu æe nesreæu navuæi na vrat i sebi i svim svojima. Naime, nakon što je otpušten iz carske službe, više se nikada nije mogao zaposliti kao geometar i proveo je ostatak života radeæi kao nosaè na željeznièkoj stanici. Nosio je, nesretnik, svoju tajnu.

Pemac još nije ni izišao iz zatvora kada se jedne ramazanske noæi iza vijeænice pojavio vukodlak Ostoja. Ugledao ga je Fredi Šer-cer, beskuænik i pijanica, dok je tražio logu u kojoj æe prenoæiti. Skamenio se na mjestu, nije mogao pustiti glasa od sebe, a vukodlak ga je onjušio sa svake strane, savjetovao mu da se okupa, jer ga takvog smrdljivog zemlja neæe primiti u sebe, i da manje pije rakiju, jer je u rakiji sam neèastivi. Vukodlak je nakon toga otišao, a Fredi se do jutra nije mogao pomaknuti s mjesta. Našli su ga trgovci koji su nosili povræe na tržnicu, kako stoji otvorenih usta, a iz oèiju mu teku krvave suze. Nije mogao ni trepnuti, tako je skamenjen bio.

Ali èim ga je prvi dodirnuo, Fredi se naglo povratio. Poèeo je urlati i trèati unaokolo. Nakon što je prvi put zatvorio oèi, nije više mogao progledati. Sudarao se sa zidovima i padao, a kad bi mu pokušali pomoæi, grebao je i grizao, uvjeren da ga napadaju vukodlaci.

Odveden je u gradsku ludnicu, gdje je nekoliko dana ležao kao slijepi maèiæ, ali kako je bio umiljat i dobar, samo je tražio da jede i pije, doktori su donijeli nalaz da je Fredi Sercer duševno zdrav. Vukodlak je u lošoj rakiji, daskovaèi, govnovaèi, brezovaèi, bukovaèi, krumpirovaèi, grahovaèi, lozovaèi, trnovaèi, u neurednom vrenju i u kazanima koji su obloženi otrovnim metalima, u arsenu, cijanidu i kukuti, u endemskoj bosanskoj jetri, koja je poput herbarija sa svim poznatim i nepoznatim otrovima

èovjeèanstva, poput enciklopedije u kojoj je svaka živa i neživa tvar kojom su se ljudi, još od Isusa Krista i rupca natopljenog u ocat, ikada trovali. Bosanska jetra je, zakljuèili su austrijski doktori na primjeru Fredija Sercera, univerzalna po svome sastavu. Ona je istovremeno crna i bijela, romanska i germanska, u njoj je saèuvan sav slavenski poganluk, nakupljen na prostorima od sibirskih stepa i tajgi, preko poljskih i ukrajinskih ravnica siromašnih kamenom i mineralima, sve do bugarskih i srpskih otrovnih planina, gdje je dovoljno liznuti zemlju i otrovati se uranijumom. Ta jetra je memorabilijum rimskih trovaèa i svirepih mongolskih kanova, u njoj je otrov iz leðnih bodlji prelijepih karipskih riba, eliksir kobri

i DOskoka. U toi ietri ie DOviiest èoviekove fiziolocnie zastoi «rra i

271

skoga pijeska, koje paralizira rad pluæa, tako da otrovani umire u uvjerenju da je Bog u trenutku iz svijeta isisao sav zrak. Jetra Fredija Sercera, zakljuèili su doktori, velièanstvena je u svojoj odvratnosti. Šteta što je taj èovjek još živ, jer bi slavni europski instituti njegovu jetru platili suhim zlatom. Stajala bi na poèasnome mjestu, u tegli s formalinom, okružena brigom i pažnjom, ðaèkim ekskurzijama i mladim damama, kao posljednji, premda ne i najmanje važan, dokaz o širini i raznolikosti Austrougarske monarije, èiji su podanici od svake ljudske vrste, zemlje u kojoj se vukodlaci raðaju iz univerzalne bosanske jetre. Umjesto da Fredija Sercera usmrti njegov organ ubojica, on s njime živi u savršenoj simbiozi, iz koje se zatim raðaju nova, nestvarna biæa.

Doktori iz koševske bolnice bili su oduševljeni, njihove prièe o bosanskoj jetri preprièavaju se, uz piæe i mezu, sve do današnjih dana, ali Fredija Sercera nisu uvjerili da vukodlaci dolaze iz rakije. Poèeo je noæiti u bašèama Hrida i Sedrenika, meðu šljivicima u koje vukodlaci ne zalaze, i ništa mu se ne može dogoditi osim da ga ugrize domaæinov pas.

Dvije noæi nakon što je stradao Fredi, na Mejtašu se, na mjestu spaljene džamije, vukodlak Ostoja ukazao braæi Ivanu i Sergiju Gerasi-moviæu, sodadžijama koji su se vraæali iz grada s kolima punim praznih boca. Svaðali su se oko toga da li bi trebali kupiti konja ili magarca, pa da više sami ne vuku kola. Ivan je govorio kako je magarac bolji i jeftiniji, a Sergije neæe ni da èuje, jer je konj razumniji i reprezentativniji, smijat æe im se èaršija ako se usred Sarajeva pojave sa sivonjom. Usred svaðe nisu ni osjetili da su im kola postala lakša, kao da sama od sebe idu uzbrdo i ne treba im više ni konj ni magarac. Sve dok se Ivan nije osvrnuo i iza sebe ugledao Ostoju, kojem je, od silna napinjanja ispalo lijevo oko, pa je jednom rukom vukao kola, a drugom pokušavao oko vratiti u duplju. Nikako nije ulazilo, jer ga je gurao s krive strane.

Ivan je dreknuo i zbacio sa sebe jaram, a ni Sergiju nije puno trebalo. Trèali su niz Mejtaš, a za njima su se lomila njihova kola, boce su letjele na sve strane, ljudi prièaju da takve vike i lomljave nije bilo od dana kada je vojska baruna Filipoviæa navaljivala na Sarajevo. Narod je poiskakao iz kreveta, izašlo se na ulicu u gaæama i noænim košuljama, muslimani su prekinuli cjelonoæne iftare, okupila se ulema u skupim beèkim odijelima, s fesovima i turbanima na

glavama, a braæa Gerasimoviæi su oèajni sjedili na ploèniku, žalili za ^o^k;;Q^;m ; L^U_. 1—„---„1„4..„1------------u_x

272

Globi a in excelsis

Vukodlak Ostoja Ostojiæ se prije Bajrama ukazao još nekoliko puta, svaki put katolicima ili pravoslavcima, tako da se poèelo govorkati kako je Allah ovog puta zaštitio muslimane, kad im veæ nije bio pri ruci dok je Austrija osvajala Bosnu i dok su se, po nepravednim zakonima kaurskoga cara, rasturali turski begovati. Na to je netko odvratio kako tu nisu èista posla i kako su se udružili imami i èarobnice, pa su dozvali Ostoju da plaši kršten svijet, ne bi li ga se potjeralo iz Sarajeva i iz Bosne. Da fratri nisu smirivali situaciju, i da imam Osman Hadžimurteziæ nije govorio kako æe se kad-tad vukodlak ukazati i nekoj nevjernoj muslimanskoj budali, kao što se ukazuje nevjernim kršæanskim budalama, možda bi prije Bajrama došlo i do kakve pobune.

Ali onda se na sam Bajram Ostoja istovremeno pojavio na sedam razlièitih mjesta, svaki put meðu muslimanima. Ili bi kakvog pijanicu upitao zašto pije ako se Bogu trezven obeæao, ili bi drugome koji se prejeo bajramskih ðakonija, pa samo što ne pukne, kazao da ne valja tako i da se, nastavi li jesti, neæe moæi sagnuti i navuæi èarapu, ili bi vukodlak samo pokucao na prozorsko staklo, što ljude i ne bi toliko uznemirilo, niti bi shvatili o kome se radi, da prozor nije bio na treæem ili èetvrtom katu.

Uglavnom, proðe Bajram u strahu i nevjerici, a Sarajevo se poèe navikavati na život s vukodlakom. To navikavanje æe potrajati dugo, pa ni nakon dvadeset i nešto godina ljudima neæe biti svejedno kada sretnu Ostoju Ostojiæa, ali kako nikome nije uèinio zlo, nego su ljudi sami sebi zlo èinili kad bi ga vidjeli, nekako su ga prihvatili kao jesenju maglu i zimski mraz, nešto što je neprijatno, ali sa èime se moglo živjeti. Ostoja se nikada nije ukazao strancu, niti bi zalazio u društva u kojima je bilo stranaca, svejedno jesu li to bili Austrijanci ili kasnijih godina Srbijanci, engleski konzul, ili ljudi koji su samo prolazili kroz Sarajevo. Tako se shvatilo da pred njima nije ni dobro spominjati vukodlaka, jer bi ljudi mogli svašta o nama pomisliti. Da smo Bušmani i prašumski uroðenici, ili nas je, onako u prolazu, zaèarao kakav židovski rabin, a u njihove se èarke, bogme, jednako vjeruje u Beèu kao i u Berlinu.

S vremenom kao da je opadala Ostojina moæ, ili se bližio svome žalosnom grobu, pa ljudima više ništa ne bi govorio i nestajao bi èim ga pogledaš. Osvrneš se i vukodlaka više nema. Samo su ga se još djeca plašila, jer im se zavlaèio pod krevete i èuèao u najmraènijem æoškn sobe. vazda n belain s oèima. Ili mu se izokrenn ili hi mu

273

žda se s vremenom sasvim razglavilo to njegovo lijevo oko, kao što se razglavi noga na šamlici, pa ju je uzalud iznova zakivati.

Ostoja Ostojiæ je pred rat sasvim ishlapio i nestao, a u zadnje èetiri godine teško da ga je itko i spomenuo. Evo, veæ smo barem deset bombardmana proveli u ovome podrumu, a bilo je još toliko lažnih uzbuna, prièalo se o svemu i svaèemu, pogotovo kad bi se našao finiji komšiluk, a izostali Skorvatzv i njemu slièni, spominjala su se i turska vremena, i oprièao, èini mi se, svaki dan od provale

baruna Filipoviæa do pada Austrije, u eglenu se isprevrtao svaki grob i mezar, ali vukodlaka Ostoju spominjali nismo. Ljudi se još i pamte nakon što umru, ali s vukodlacima je, izgleda, drukèija stvar.

Gledam ja tako Dina Vukova, obrva mu se izvinula kao mlad mjesec, i èini mi se da mu u oku vidim Ostoju Ostojiæa. Stoji mi za leðima, èeka da se okrenem i da ga nestane. U sljedeæem trenutku, bližem od otkucaja srca, Dino æe baciti kartu pred Hamdu Magbuli-na, koji se još uvijek nada šestici za ajnc, Franjo Holman æe još malo rastegnuti usta, ne bi li progovorio što slaðe o svima i tako sprijeèio ono što slijedi. A zapravo ja i ne znam što æe to doæi, i tko æemo biti kad nam srca dvanaesti put udare, nekom prije a nekom kasnije, zavisno od straha koji je razlièito rasporeðen, jer se razlikuje i ono što svaki od nas može izgubiti. Hamdo, kako ga vidim, može izgubiti samo partiju ajnca, ali ni moj gubitak jutros neæe biti puno veæi. Dino to dobro zna. Nije Šimun Paškvan onaj koji je još juèer bio. Ili do jutros, do maloprije, do prije petnaest minuta kada je logornik Skorvatzv zaspao u Anðinom krilu.

Kreševo, maj 1767.

Mutno i vlažno stizalo je proljeæe, što nije slutilo na dobro, ali naše slutnje malo vrijede, èak i kada su grdne. Molitva vrijedi više od slutnje, što ne treba reæi, još manje zapisivati, ali treba vazda imati na umu. Meni se svjedno ljekovitim danas èini prozboriti o slutnjama koje se nisu obistinile, i o onome što nas je zavelo mišlju da bi mogli znati što je Božja volja za sutrašnji dan.

Zapravo, ne bi tu nikakve misli. Bio je prizor, a u mome sluèaju i krhkost tijela. Krajem februara naglo je zatoplilo, pa se poèeo topiti snijeg, ali kako ga je bilo više nego ikad, topio se sve do treæe nedjelje marta. Nastadoše iezera edie ih nikada niie bilo. izliše se Dotoci i

274

Gloria in excelsis

se magla, danima nismo vidjeli sunca. Otežao je zrak od tolike vlage i sparine, pa jedva dišem, i svako malo mi se uèini da je došlo vrijeme dušu da predajem Bogu. Nekoliko puta požalih se bratu Agatonu, a on mi samo veli da nije èas od umiranja i da se ne umire tako kao što ja mislim. Koji put bi me ohrabrio, koji put bi me naljutio, jer ko je on i kako mu je dato da o umiranju zna više od mene.

Prije nego što æe se snijeg sasvim otopiti, po Kreševu se poèela slutiti kuga. Stiže nam morija, vele ljudi, svaki put je stigla kad je bilo ovakvo proljeæe. Isto kazuju i Turci, biva valja nam se pripremiti i jednima i drugima, a nikoga da kaže kakva bi priprema trebala biti. Otkako je svijeta, još nije bilo onoga koji bi kugu pripravan doèekao, osim u molitvi i nadi da æe morija jednom proæi. Nekima je, hvala Bogu, i prošla, a neki su prošli skupa s njom. To se zna po praznim biskupskim imenima, biskupija koje je pomorila kuga.

Zaèudo bi svakojakih bolesti, umiralo se ovoga proljeæa od mutne vode i natruhlog žita, i od one boljke od koje i sam bolujem, ali u Bosnu i u Kreševo kuga ovog proljeæa nije stigla. Zle slutnje nisu se obistinile.

Dobre su slutnje stigle uz vijest da æe u Sarajevo zasjesti novi paša, i to Mehmed Siliftar paša, sultanov bliski roðak i èovjek o èijem se duševnom miru i svakodnevnom razboru prièalo na raznim stranama, jer ga neki upoznaše u Stambolu, pa se pomalo i zazivalo da baš on doðe za bosanskoga vezira. Ali kako se još nijednom ne dogodi da vezirom postane onaj kojega Bošnjaci zazivaju, tako u prvi mah i ne povjerovasmo kad nam je Napuljac dojavio ime novoga paše. Nakon što De Palmi propade iskanje fermana u Stambolu, i nakon što skupa s fratarskom deputacijom jedva izvuèe živu glavu, veæ mišljah kako je u tom èovjeku više ludoga ženskog nadanja, nego što je u njemu vjere i razuma, te mu ja prvi ne povjeravah za Siliftar pašu.

Ali tad stigoše i neki Turci iz Sarajeva, pa i oni kazaše isto, što veæ bi razlog za slavu i radovanje. Gospodin se naš, po zaslugama Kristove muke, i po zagovoru bezgrešne Majke Božje, smilovao nama. Blagi je Otac, u svojoj neiskazivo Providnosti, odredio da u mjesecu maju u Bosnu doðe Mehmed Siliftar paša, istinski veliki èovjek.

Dok izgovarah te rijeèi, u molitvi i u razgovoru, paša još nije ni Bosfor prešao, niti se pravo moglo znati u kakvom nam raspoloženju dolazi. Ljudi se s godinama mijenjaju i kvare, muke ih razne sastave, pa se neki u mukama i prozliju, ali meni, kao ni drueoi braæi, ništa od

275

moglo se dogoditi gore nego kad smo varalicama plaæali za stambol-ski ferman, ali ko bi o tome mislio nakon što se razvedrilo nebo nad Bosnom, razišle se magle, osušila zemlja i sve olistalo, ko bi mislio na zlo kad nas je kuga zaobišla.

Drugi dan po dolasku Siliftar paša primio je trojicu gvardijana te ih je, ljubazno se prema njima odnoseæi, upitao o prilikama u Bosni. Vele da su slobodno govorili, što inaèe nije obièaj, i da ih je paša pažljivo slušao, ne ustruèavajuæi se da im, kao sebi ravnima, kazuje vlastito mišljenje o istim stvarima. Gvardijan veli da su prisutni Turci, naroèito oni koji su bili u službi i kod ranijih vezira, zijevali od èuda kako to paša s fratrima razgovara. Na kraju ih je lijepo pogostio, a džulus su platili po pravilu, i bez ikakvih iznuðivanja i poniženja. Pa kad se veæ mislilo da je sijelo gotovo, Siliftar paša zatraži da mu se donese prijepis ahdname, izdane na Milodražu 1463, od sultana Mehmeda El Fatiha, bratu našemu fra Anðelu Zvizdoviæu, po kojoj polažemo pravo na naše crkve i samostane i na ispovijedanje vjere Isukrstove. To bješe dobar znak, pa brat gvardijan odluèi ostati u Sarajevu, da vidi šta æe dalje biti, a ja doputovah da mu se naðem pri ruci.

Tri dana smo hodali naokolo po èaršiji, usrdno se moleæi i drugo ne misleæi osim kako je Bog velik i milosrdan i kako je u ovo doba godine Sarajevo lijep grad. Veliko, a opet ti svo u oko stane, s koje god strane ga pogledaš. Mnim da takvoga šehera nema sve do Damaska, Bagdada i Samarkanda, istoka za koji znamo, iako ga nikada nismo vidjeli, a nema ga takvog niti na drugu stranu, do Beèa, Praga i Požu-na, gdje smo znali biti, ali nije nas ništa držalo da ostanemo. Išao sam tako po Sarajevu, zalazio u èaršijske bazare, prohabetio koju s dubrovaèkim duæandžijama, stajao ispred Husrefbegove džamije mjereæi kolika je, pa mi se èinilo da je u visinu ima pet puta kolika je bila naša pogorena crkva, penjao sam se bogatome Vratniku u visove, primao u se miris bašèi i vratnièkoga begovata, obilazio sam sirotinju na Bistriku, tamo gdje sunce nikad ne ogrije i vazda je pomalo vlažno i tamno, slušao sam

Židove kako izgovaraju zvonke rijeèi svoga dalekog jezika, a sa svih su me strana okruživali grobovi, bezbrojna mezarja onih kojima je Bog dao da se rode ko zna gdje, a pokopani su tamo gdje æe vazda biti na oku svakom Sarajliji. U Sarajevu kada se rodiš, pa pogledaš u visine, tamo gdje Otac naš stoluje, tek koji pedalj ispod neba, na visovima i zelenim padinama, vidjet æeš kame-

r>» Kilicirr^ m«-fi riU T tt n i i V\ «-v» tA -i L3 metu A i <o/~ i r\r\A fTrr\Kmn'mo rNr\ctaiii

276

gloria in exceisis

lijepa u visinama, gloria in excelsis Deo, pa da je stoput od druge vjere i nevjere, i da stoput znamo kako je vjera u Oca i Sina i Duha Svetoga jedina prava, u velikom jadu je onaj koji meðu mezarjem turskim u Sarajevu ne prepozna Boga.

Ne znam je li mi se u ta tri dana Sarajevo takvim prikazalo zbog proljeæa i zelenila, ili zato što sam bio ispunjen dobrim slutnjama, pa mi se cijeli svijet èinio ljepšim, ili me je izmorila bolest potkraj zime, pa mi se proèistilo oko. Ništa ja o tome ne znam, i ne moram znati, moje je da gledam i polako odem kad za to doðe vrijeme.

Èetvrtoga dana dolazi nam Beæiraga Meteroviæ, veli da nas je na sve strane tražio i veæ je mislio kako nas neæe naæi, a velika je potreba i hitnja. Tog Beæiragu smo, kao i mnoge druge, molbama i vrijednim darovima pokušavali pridobiti za svoju stvar, još od vremena prije požara, pa iako se nismo nadali da bi od njega moglo biti kakva haira, pokaza se iznimno èestit jer je, prateæi Siliftar pašu na putu u Bosnu, još na sijelu u Novome Pazaru rekao ovome za naše jade i potrebe. Tako i sad, tražio nas na sve èetiri strane po èaršiji, da nam kaže kako je paša iznenada otputovao u Travnik, i ne zna se kad æe natrag.

Po Beæiraginoj, morali bismo poæi za njim Travnik, kovati željezo dok je vruæe, ne dopustiti Siliftar paši da nas zaboravi i da razne vezirske brige i poslovi ometu ovu našu fratarsku stvar. Ali kako mu ne možemo doæi praznih ruku: svijetli pašo, eto nas, pa ti vidi šta æeš sad, valjalo bi na svaki naèin od mule izmoliti ilam, u kojem æe biti objašnjeno ono što piše u ahdnami i kako se stari hatišerif odnosi na nova vremena i na kreševske prilike, pa onda taj ilam odnijeti u Travnik i predati ga Siliftar paši.

Iako je Beæiragina rijeè bila razborita, a savjet razložan, gvardijana je, kao i mene, na mah zla volja obuzela, jer kod mula nismo imali pristupa, niti smo s kojim mulom prethodno bili u vezi, a iskustvo nas je uèilo da se nikakvom dobru od nepoznatih ne nadamo, barem kada je govor o crkvi našoj i samostanu te potrebi da se sagrade kakvi su i bili. Beæiraga shvati da vjere nemamo u to da bi nam mula mogao izaæi u susret, pa reèe da æe i u tome pripomoæi, ali neka najprije poðemo eminu kreševskome Hajrulahu, jer ni njega ne bi trebalo zaobiæi, zna kako valja s mulama, a vazda je našoj stvari bio sklon

Dok smo u Kreševo putovali, gvardijan samo što ne pjeva od sreæe, a ja se stisnuo, sve se u meni smrklo, ali se trudim da ne pokazujem. Ovarrliinn 7iiKr>ri Irolcvo c«/n x<-^ .. J„r---„ —•------

277

Siliftar pašu kada smo èuli da nam za vezira dolazi. Ja klimam glavom, biva potvrðujem, a sve mi se koèi vrat od takvog potvrðivanja, jer više ne znam kakav je Hajrulah. Ono što je nekad bilo, ne mora i sad biti.

Kad ono naðoše Gorkog Mumina izbodenog u jarku, pa doðoše Turci pred našu kuæu ne bi li nesretnika osvetili, emin povjerova njihovome bijesu, pa izvede svu braæu da priznaju koji je od fratara ubio èovjeka. Zna Hajrulah što znaju i ljudi, da nikoga Gorki Mumin nije tako zvjerski vrijeðao i muèio nego nas, zna da su njegovi ljudi okretali glavu na drugu stranu dok je Gorki Mumin usred èaršije tukao brata Augustina, a onda i Agatona, zna Hajrulah i to da bi svaki ljudski stvor, kršten i nekršten, na kraju uzvratio. Svaki, osim fratra. Mislio sam da Hajrulah i to zna, i da mu je u glavi bistro da fratri ne uzvraæaju jer moraju bolje od ostalih èuvati ono što imaju. Ali prevarih se, pa umalo glavom ne platismo to što je emina ponio gnjev svjetine, a tada bi, vjerujem, za sva vremena bilo gotovo s manastirom kreševskim i crkvom Svete Katarine. Zaustavio se tek kad mu imam Alija Ahmiæ, neka je mir i rahmet njegovoj dobroj duši, šlaga da je vidio sarajevske janjièare koji su ubili Gorkog Mumina. Tad je emin pravedno nastupio, ali je znao da imam laže da bi nas spasio. A morao je znati, jer je pametan èovjek, da je i nama jasno kako on to zna. Ponizio se time Hajrulah, a ne zna se koliko dugo neèije poniženje traje. I jesu li mu fratri danas nešto krivi.

Dok smo putovali u Kreševo, sjetio sam se svakog susreta s Hajrulahom u zadnjih godinu i nešto mjeseci, otkad ubiše Gorkog Mumina. A nismo se sreli nego šest ili sedam puta, u prolazu sluèajno, ili po nekom zajednièkom poslu, kad bi trebalo izaæi pred dubrovaèki karavan ili prevesti molbu nekog francuskog putnika. Svaki put upitali bismo se kao ljudi, ali ne kao oni koji se dugo i dobro znaju. A dvije morije smo zajedno preturili preko glave. U malenoj èaršiji u kojoj se stalno nešto mijenja, umiru dobri a dolaze zli, navire pogan sa svih strana, i jednako muèi krštene i nekrštene, prolaze gladne godine, nailaze svakojaki strahovi, pa je malo ljudi, i meðu najbližima, u èiji se mir i razbor pouzdaješ. Takvi ti ponekad budu bliži od braæe i prijatelja. Takvi smo jedan drugome bili nas dvojica.

Plašilo me je što više nismo. I ljutilo me je što bratu gvardijanu u njegovoj prostodušnosti ništa od toga nije na um palo.

Primio nas je èim smo došli, ali ne u gostinskoj sobi, nego na halvatu, tako da nisam mogao gledati brda u daljini, kao onoga uskr-

278 Gloria in excelsis

i gradimo samostan i crkvu kakva je bila. Saslušao je gvardijana, pa ga je ponešto i upitao o mulinom ilamu koji tražimo, a onda i o tome po kojem bi carskom pravilu i zapisanom nam pravu gradili ono što je vatra progutala. Gvardijan mu je i to kazao, nadugo i naširoko, kao da sa strancem razgovara, pa mu i nisu neobièna takva pitanja.

Ja sam samo šutio, a takav je i red, gledao pred sebe i nastojao da mi se na licu ne vidi šta mislim i osjeæam. Nakon dugog sijela, koje je moglo trajati i manje od sata, meni je svejedno bilo predugo, emin Hajrulah je ustao, pljesnuo rukama da je došlo vrijeme razlaza, i rekao da æe nam pomoæi, jer se uvjerio da imamo na to pravo.

Znao sam da neæe slagati i da æe uèiniti kako bi se stvar riješila u našu korist, ali bi mi žao što se potvrdilo da više nikada neæemo biti ono što smo jedan drugome bili. Nije moj žal važan za franjevaèku obitelj, ali važan je meni. Zapisati ga neæu, jer nisam ohol i ne sastavljam ljetopis o sebi, niti bi onima koji æe èitati kako nam je bilo, i iz toga pouke izvlaèiti, koristilo takvo znanje. Kada žališ za èovjekom, èiniš to samo sebi, a za druge nikakve pouke nema.

Veæ sutra smo dobili ilam, koji smo mulinome dvoru platili 193 groša, a koji glasi ovako:

Ništo im izgorilo a ništo i ostalo, gdi sada stoje fratri od manastira kreševskoga, koji je od feta: i carevu raju drže i dosad se sa carevim hatišerifim uzdržalo. Potribito je da se ono tamir uèini, da se careva raja i maliæana ne raspe.

Podosmo s takvim ilamom u Travnik, gdje nas Mehmed Siliftar paša iznova primi, u èudu što mu opet dolazimo, pa kaza da mu nije pravo što ga tako po Bosni naganjamo, ali kad vidje da nam ne bi ugodno to èuti, reèe kako se šalio i kako nije znao, ni slutio, da bi Bošnjaci šali tako neskloni bili. Ja ne izdržah, nego mu rekoh:

Svijetli pašo, ako bi meni, tvojemu poniznom robu, dozvoljeno bilo, rekao bih da tvoj dojam sasvim ispravan nije. U Bošnjaka veæma je sklonosti šali svake vrste, što im se katkad o glavu razbija, ali navikli nisu da se vezir šali. A navika nam je od svih sklonosti najjaèa.

Kako sam govorio, tako mi se èinilo da æe gvardijan mrtav kraj mene pasti, a fra Petar me je s druge strane gledao kao da sam lud. A ni samom mi, veæ nakon prvih rijeèi, nije bilo jasno šta me to goni da govorim kad me se ništa ne pita. Ali paša je moje rijeèi dobro primio, a ilam jedva da je i pogledao, jer u njemu ne piše ništa èega nema u hatišerifu, i što on sam, kao paša sarajevski, unaprijed nije znao.

Na rastanku nas je uputio da stvar dalje rješavamo na sudu. tu

279

po sebi razumije, i kao da smo i bez njega isto znali, ali nas za svaku sigurnost upuæuje.

Bilo je kasno, malo pred akšam, a Travnik je tako posaðen grad da u njemu smrkava prije nego u drugoj Bosni, pa najprije nismo znali šta nam je èiniti. Raèunali smo da æemo paši predati ilam, i onda polako, u Kraljevu Sutjesku na konak, a ne ovako, noæivati u Travniku i domaæiti se u slavnu gradu. Gvardijan je predlagao da poðemo u Dolac, gdje bi imali kod koga biti, ali bi po mome, pa ostadosmo u èaršiji, u hanu preko puta Sopa Salanove džamije. Presudilo je to što sudovi u Travniku imaju èudan obièaj da rade duboko u noæ, pa æe nam sve biti na ruku. A meni se, ruku na srce, u Dolac nikako nije išlo, jer bi tamo bili kod nekakvog Gojka Mrsimiša, bogata èovjeka i samostanskog dobrotvora, ali naopaka po svemu drugom.

O Mrsimišu valja reæi koju rijeè, iako æe teško vjerovati onaj koji sluša, ako baš nije lakovjeran. Roðenjem je Grk, raskolnik koji preðe na pravu vjeru, èime zadevera fratre, a oslobodi brige protu s Mikonosa. Gojko Mrsimiš se nikada nije ženio, niti se ozbiljnijih poslova prihvaæao. Malo je trgovao, pa ga je trgovina dovela u Travnik i Dolac, gdje se naseli i uz tursko dopuštenje sagradi kuæu najveæu u

kraju. Vele, da ju je gradio od suhoga zlata, ne bi ništa manja bila, toliko je Mrsimiš bogat. Po mojoj, imuænijega kršæanina u Bosni i nema, a svaki mu je groš, kako bi to Turci rekli, haram i grijehom steèen.

Najprije je uzimao na kocki, za šta je bio i na smrt suðen, pa je vlastiti život otkupljivao, potplativši kadiju pribojskoga. Ovako je to bilo: na drumu uz Lim, na raskršæu puteva koji od mora i od istoka vode, sreli su se Mrsimiš, na povratku iz Ulcinja, i trojica janjièara, svaki po tri konja vodi, na povratku iz vojne i pljaèke. Prorijediše ratovi u kojima Turèin pobjeðuje, a namnožilo se sirotinje gdje god je megdana, pa je veæ rijetkost bila da neko uzme po tri tovara plijena, kao što su ta trojica.

Upitaše se za zdravlje, a janjièari i ima li u blizini sigurnoga hana, na šta im Gojko reèe da nema, ni sigurnoga ni nesigurnoga, nego je najbolje na meraji, uz Lim konaèiti. Ljeto je, toplo i vedro, pa boljeg krova od neba neæe naæi. Janjièarima to bi sumnjivo, misle da æe ih Mrsimiš na konaku napasti, pa ga zovnuše da noæi s njima. Tako je sigurno, jer æe ga imati na oku. Njega nije trebalo nagovarati, još je rekao da ima rakije, sira i suhog mesa, da prije sna proteferièe.

NT-ii<=» licnA trMi-mm-i r-. o raViiii ti a orwa r a t i vhruT tna1.) ep ola^/o mi hi

280

Gloria in excelsis

ski oprost, jer nikoga on ne bi podgovarao na ono što mu njegova vjera brani. Neæe ni on piti, da drugima ne kvari duševni mir. Nego rasprostre sofru, izlomi sir i nareza meso, te nagrabi vode iz Lima. Kreposnoj èeljadi i toliko je dosta.

Dok su Turci mezili, Mrsimiš se malo odvojio od njih, stavio pred sebe drvenu ploèu i bacao kocke. Kad su ga upitali šta to èini, reèe da zbira koliko mu je ostalo od života, pa im isprièa prièu o èarobnici Gr-kinji, koja ga je u Stambolu uèila da kockom zbira vrijeme od života. Je li tu praznovjericu sam izmislio, govori da nije, iako se meni èini da jest, ali èovjekov život je sastavljen od dvanaest dijelova, pa se iz dvanaest bacanja dvije kocke lako odredi u kojoj je neko dvanaestini.

Dobro, veli njemu najmlaði janjièar, koliko je tebi od života ostalo?, a sve namiguje drugovima, biva ne vjerujte budali.

Malo, efendija, toliko da mi se ni lulu duhana ne isplati zapaliti, jer ne znam hoæu li je dopušiti. Veæ drugu mi godinu piše da sam u zadnjoj dvanaestini.

Hajde, bolan, ne pada glava kako pada kocka, tješio ga je voða, dok je treæi janjièar, onaj koji još nije progovorio, naglo ublijedio u licu i krupan znoj mu je izbio, baš kao da svojim rukama izvlaèi balvan iz Lima.

Daj Bože da bude po tvome, ali èarobnica koja me je uèila, trojici je sultana ugatala koliko im je od života ostalo i ne bi griješila za više od mjesec dana. Eno je i sad na padišahovu dvoru, po njezinim kockama carstvo se ravna.

A sultana nije strah da mu Grkinja život mjeri?, upita voða.

Ih, pa da ga je strah, ne bi ni bio sultan, nego bi svojemu bratu, ili sinu, prepustio vladavinu. Jadna bi carevina bila da se i sultan smrti plaši.

A ni tebe, vidim, nije strah?

Nije. A da mi je ko rekao da me smrti neæe biti strah, bogme mu vjerovao ne bi. Ali je straha nestalo kada sam prvi put bacio kocke. Cim saznah koliko mi je još ostalo," prošao me svaki strah.

Je li tako i u drugih?, javio se blijedi janjièar.

Kod nekih jest, zavisno od kakve ti je have duša naèinjena. Ako je od èiste, onda se ne bojiš, a ako je malo mutna, ako je bio maglen dan kad su te zaèinjali, ili je neko èibuèio u blizini, onda ti biva još gore kad saznaš vrijeme svoje smrti

Eh, ko bi znao kakav je bio taj dan!

Niko. Zato kocke nekoga oslohnrle a rlriionao -*arv-\J-i« ma rr««?c

281

Ja ih, Allaha mi, neæu bacati, reèe blijedi janjièar. Vala i nemoj. Bolji je mali od velikoga straha. Jest, to si dobro rekao.

Druga dvojica ne rekoše ništa, bit æe da se ne vidi kako se i oni boje, i njima su, što Mrsimiš reèe, mutne duše, a on nastavi bacati kocke, onako iz zabave, jer je, tobože, svoj život veæ izmjerio. Ali nakon što se jednom pokrene neka prièa, teško ju je zaustaviti, a još je teže izmisliti novu, koja æe nadglasati prièu o životu i smrti, pa se janjièari vratiše Mrsimišovim kockama. Jesu li èarobne, ili su obiène, i od kakvoga su drveta naèinjene. Gojko im reèe da nema èarobnih kocki, nego samo onih koje pošteno padaju, i onih u kojima ima olova, pa se takvima služe varalice. A kako sudbinu ne možeš prevariti, niti dragoga Boga nadmudriti, on je, da bi bio siguran, u Stambolu kupio kocke od slonove kosti, jer je u njih nemoguæe sa-lijevati olovo.

I tako, rijeè po rijeè, naveo je janjièare da mu predlože igru u novac. Odbio ih je govoreæi da se u novac igra samo medu jednakima, a on s njima nikako ne može biti jednak. Malo mu je ostalo od života, i svejedno je hoæe li u smrt s jednim dukatom više ili stotinu dukata manje. Zlato za njega više nema nikakvu vrijednost, ni drago kamenje, biser i merdžani. Jal je kamen, jal je zemlja, jal je muka ljudska, ali za èovjeka koji se primakne smrti, ne vrijedi ništa ono u èemu nema duše. I zato igra nikako ne bi mogla biti poštena i ravnopravna, jer njih trojica bi bacali kocku da dobiju, i strepili bi pred svakim gubitkom, a on bi je bacao bez želje i strasti, ruka mu ne bi zadrhtala, i zato bi vazda pobijedio.

Dragi Bog je tako uredio, janjièare je uèio Mrsimiš, da kocka pada na onoga koji ju lako i bez straha baci.

A nas je, biva, strah?, upitao je voda janjièara, tražeæi Gojkove oèi da se u njih zagleda i time pokaže svoju hrabrost. Ali one su letale od jednog do drugog prizora, èas su bile iznad Lima, èas su se spuštale niz vrbe i topole, pa bi pale na nos i bradu nekog od njih trojice, ali se ni na èemu ne bi zadržale, nego bi se, baš kao one jednodnevne leptiriæe, Gojkove oèi doticale svijeta. Što jest jest, bio je smrtan.

Ne daj Bože da bih ja to pomislio! Nije vas strah, ali se želje ne možete osloboditi. I zato vam je bolje da se ne kockate sa samr-tnikom.

Vrag æe ga znati koliko su se tako natezali, po Mrsimiševoj prièi era nroA 7nni \caAi su tnrlrp nrvi mit haèene Nakon svake iere

282

gloria in excelsis

sebi, te je igra neravnopravna, ali janjièari se nisu dali. Govorio im je kako se kockaju protiv smrti, a smrt još niko nije pobijedio. Govorio im je kako rasipaju blago koje su osvojili u junaèkom megdanu, pa zar im je kocka važnija od megdana? Govorio im je da misle na žene i djecu, i da se u kocki vazda mjere samo gubici. Govorio im je da se sunce veæ visoko diglo i trebalo bi nastaviti put. Sto im je god govorio, Gojko Mrsimiš nijednoga nije pogledao u oèi.

U Priboj je stigao s dvanaest konja, ali janjièarsko blago je sakrio u peæini izvan grada. Mislio je prodati konje, i malo teferièiti po èaršiji, pa nastaviti dalje, a po blago æe se vratiti kad bude sigurno. Oèekivao je da æe ga janjièari pratiti, da povrate ono što im je oteo, pa uza se nije ponio više nego što bi mu je trebalo za put. Sve je Mrsimiš predvidio, osim da bi ga janjièari mogli prijaviti. U to vrijeme kocka je u Bosni bila smræu zaprijeæena, ali smrt nije slijedila samo onome koji je dobio, nego i onome koji je na kocki izgubio, pa je raèunao da janjièari ne kane i glave gubiti nakon što su sve drugo izgubili.

Raèunica bi mu, možda, i bila dobra da im nije toliko govorio o strahu od smrti i da pritom nije smetnuo s uma da govori onima koji se upravo vratiše iz rata.

Nije ga prijavio janjièarski voda, u kojem je bilo najviše fursata i inata, nego onaj koji je ublijedio kada je èuo za grèku èarobnicu i gatanje iz kocke. Oprostio se s dvojicom prijatelja i pošao u susret svome strahu.

Bacili su ih u zajednièku tamnicu, gdje je Mrsimiš saznao da je janjièar iz Tarèina i da mu je ime Mustafa. Upitao je Mustafu zašto je to uèinio, a on mu odgovori kako u Kuranu piše da je kocka grijeh i da je zato prijavio i sebe i njega. I još je kazao da se dženetu nada, iako od Božje kazne strepi, ali da mu je lakše jer u smrt ide sa èovjekom koji se smrti ne plaši. Jedinim takvim kojega je sreo.

Tad ga je, veli Mrsimiš, Mustafa pogledao u oèi. Pa se nasmijao onome što vidi.

Pribojski kadija je, sreæom po Gojka, bio lakom na zlato, pa ga se moglo potkupiti. Nije ga mogao tek onako pustiti, jer kadija je osim na zlato bio lakom i na svoju èast. Morao je pogubiti dvojicu ljudi, jer je cijela èaršija znala da su uhvaæena dvojica kockara. Kazao je Mrsimišu da ima cijelu noæ da u tamnici, medu skitnicama i sitnim lopovima, odabere onoga koji æe biti pogubljen umjesto njega. Može biti da je medu tom fukarom i nesreæom Woia i<= no nri-

283

koji su usput izgubili dušu, pa je Mrsimiš noæ proveo tražeæi takve. Ali kako ih po licu i èehri prepoznati? Pogotovo dok spavaju, a svi su rano pozaspali, nadajuæi se da æe sutra na slobodu. Jedini Mustafa nije spavao, nego je gledao Gojka kako se muèi, ali nije znao u èemu je njegova muka.

I opet se smijao onome što vidi.

Kad ga je ujutro pozvao k sebi, Mrsimiš je kadiji rekao neka pogubi onoga koji prvi uzme posudu s hranom.

Jok vala, kaurine, nije zlo biti gladan! Nego se ti vrati, pa prstom pokaži onoga koji æe se umjesto tebe s glavom odijeliti, pa neka na tvojoj duši leži. Na mojoj, Allaha mi, neæe!

Tako je Gojko Mrsimiš morao u oèi pogledati èovjeka kojega je na smrt osudio. Sluèajno je odabrao nekog starca koji se s planine spustio prodavati sir, a tamnice je dopao jer je sir kupio nekakav hodža, i u njemu pronašao žensku dlaku. Zbog te bi dlake prenoæio u zindanu, da sljedeæi put bolje pazi.

Nakon ovog dogaðaja Mrsimiš više nije kockao, vratio se pravoj vjeri i postao crkveni dobrotvor. A zlato je nastavio uzbirati s više opreza, ali vazda pomoæu iste vještine da svakoga rijeèju pridobije da njemu èini u korist. Svakome je fratru uvijek od pomoæi bio, vezama kod Turaka, korisnim savjetom ili konakom, ali bi svakome isprièao to kako se uz Lim kockao s janjièarima i kako je na smrt suðen. Opisivao je starca u èijem je siru hodža našao dlaku, to kakve je imao ruke i kako se držao po strani od ostalih, pa je Mrsimiš mislio da je nešto strašno skrivio, a starac je samo bio uplašen od Priboja i pribojske èaršije, jer je njemu sve to bilo veliko, a svi oko njega važni i uèeni, i nije im htio stati na sjenu.

I vazda je u toj svojoj prièi Mrsimiš kudio sebe i svoj strašni grijeh, da svaki redovnik pomisli kako je iskreno njegovo pokajanje. Bilo je braæe koja bi mu lako uputila rijeè utjehe, a bilo je i onih kojima je duže trebalo, ali ne znam je li se koji našao da na kraju nije popustio. Tako Gojko Mrsimiš svoje zlodjelo dariva i dijeli s braæom franjevcima. Pred Gospodinom je bezvrijedan taj ðavolji dar, ali èovjeka lako prevari, pa povjeruje da je veliko Gojkovo kajanje. Kao što je janjièare naveo na kocku, tako braæu navodi na svoj grijeh.

Nije mi se kod njega konaèilo, jer me je strah šta æe tražiti nakon što i od mene dobije utjehu. A nešto tražiti mora. Takav je Mrsimiš, i neæe se mijenjati dok je živ.

A han preko puta Sopa Solanove džamije, posred travnièke

284

Gloria in excelsis

džijom po imenu Salih brzo hesab uèinismo te nam dade nenadan popust i poželi da poslove u Travniku što prije oposlimo, makar bi njemu isplatnije bilo da nam se razvuku. Gospodstven èovjek taj Salih, starinski Turèin, kakvih još samo u Travniku ima.

Na sud smo ranim jutrom pošli, ali nas otamo vratiše, da od muftije išæemo fetvu po kojoj bi se onda postupalo. Tu formalnost platili smo èetiri dukata, pa iako se od jedne reèenice sastoji, bili smo ganuti njome:

Fratri, koji se zovu rubani, mogu obnoviti samostan i izgorjelu crkvu.

Nakon još tri dana èekanja i obilazaka sudnice, doèekala nas je pašina bujruntija, kojoj više prigovora nema, i tako kraju doðoše sve muke i strepnje. Proðosmo bez sultanovog fermana, kojem se ne bi mogli nadati dok god je ovaj sultan živ, ali nam njegov roðak Mehmed Siliftar paša, milošæu svojom i mudrošæu, uèini kao da smo ferman i dobili. Prvo dvije godine uzaludna truda, a onda bez velikog posla, i bez znatnijih plaæanja, sve bi u deset dana gotovo. Nakon što proðu, teške se godine kratkima èine.

Zagreb, 15. jula 1945.

Kako je došao, tako je pukovnik Liegh i otišao. Pregledao je spavaonice, provjerio higijenu u kuhinji, naredio da se jedan za drugim pale svi ispravni avioni, da bi se popodne opet napio, ovaj put s dvojicom amerièkih oficira, u krèmi Kod Jose Lièanina. Vratio se kasno noæu, uz larmu i lomljavu stakla, a kako ga ujutro nikako nisu mogli probuditi, odnijeli su ga, onako u potkošulji i gaæama, sve do džipa i odvezli prema Beogradu. Bog zna zašto je zapravo dolazio, ali niti sam ga više vidio, niti je itko primijetio da me nije bilo za vrijeme smotre i provjere aviona.

Tri dana sam odlazio u grad, vozio se tramvajem, šetao Ilicom sve do Crnomerca, penjao se na Gornji grad, i svako malo se osvrtao, ali uhode nije bilo. Opet sam ostao sam, mogu iæi gdje mi je volja i ne razmišljati o svakom koraku.

Tako sam završio u nekom proleterskom bircuzu u Trnju. Bio je rani popodnevni sat, na zidu fotografije Lenjina, Tita i Staljina, i obavijest da od ponedjeljka poèinje s radom menza tvornice vagona te da se predbilježbe primaju kod druga Amiðiæ Lazara. A

285

drug Amiðiæ, kojemu se tvrdo bosansko dž premetnulo u mekše i graðanskije zagrebaèko ð, što je zapravo u skladu sa cjelokupnom njegovom pojavom. Malešan èovjek prorijeðene žuækaste kose i rumenih obraza, neodredivih godina i laka koraka, jako je podsjeæao na Šegrta Hlapiæa iz ilustrirane knjižice koju sam jednog ljeta èitao na Koloèepu. Bila je to jedina knjiga u kuæi oèevog pokojnog ujaka, a kako su svi uokolo nešto èitali, to je bio naèin da se zaspi na suncu, tako nisam mogao biti izuzetak. Iako sam sa Šegrtom Hlapiæem zakasnio barem dvadeset godina, a zapravo sam se prerano rodio da bih ga èitao na vrijeme, ništa u životu nisam tako temeljito proèitao. Svaki crtež u knjizi, a bilo ih je dvadesetak, upamtio sam za sva vremena i èesto mi se dogaðalo da me netko podsjeti na majstora Mrkonju. Veæina muškaraca koji preðu pedeset i neku, a nisu od mršave race, poèinju izgledati kao Mrkonja. Ali prvi put da sam sreo nekog Hlapiæa.

U kutu do prozora sjedili su mladiæ i djevojka, pili malinovac i držali se za ruke. Njoj su kose bile upletene u dvije duge plave pletenice, kao u djevojaka sa sovjetskih filmskih žurnala. Smijala se, a on ju je utišavao pogledujuæi prema meni. Imao je dubok ožiljak preko èela, koji je licu davao neobièan izraz.

Izgledao je kao dijete koje se stalno mršti. Ako jednom ostari, ožiljak æe se pretvoriti u dugu boru zamišljenosti, i više ga nitko neæe pitati što se to dogodilo.

Kako se ona nije prestajala smijati, ili nije shvaæala zašto je on utišava, ustao je, rekao - kasno je, Suzana, èekat æe nas na ruèku, a ona je uèinila pokret kao da æe pogledati na sat, ali sata nije bilo na ruci. Izašli su van, kroz prozor sam gledao kako idu niz ulicu, djevojka se u jednom trenutku osvrnula, kao da joj on govori o neèemu što se dogodilo dok se smijala.

Golupèeki, rekao je Lazar, svaki dan dolaze i drže se za ruke. Ostali smo sami, još je sat i pol do završetka prve smjene, kada æe nagrnuti radnici iz tvornice vagona. Konobar je brisao èaše i zvi-ždukao Marijanu, ja sam pio rakiju koja je imala okus po benzinu, vjerojatno je prevožena iz Hercegovine u kantama za gorivo, ma-slinastim metalnim kantama na kojima teškim crnim slovima pišu imena armija, pa sam mu poželio nešto reæi o tim kantama, njihovom šupljem zvuku po dalmatinskome kamenjaru, ali sam prešutio da ne pomisli kako nešto prigovaram, jer mi nije pravo što pijem poslijeratnu lozu benzinovaèu. Ništa mi nije na pamet padalo osim

r^rtr-a t-l-TTrt Utifomn i /-v rol~i«i L-nio cp 11 t-iiima rtrpnncila a èinilo mi

286

GlOKIA IN EXCELSIS

Baš tako: golupèeki, rekao sam nakon što je on drugi put brisao iste èaše.

Je, ali ne zove vam se ona Suzana, nego Jožica. Njemu to nije

fino, pa je zove Suzana. Fakin jedan! Kad bi znal da moju Kosaru

drukèe zovu neg Kosa, ne bi mi takvi prag prekoraèili. Ne bi, ovog mi

kosjeriæa!, pa pokaza na srp i èekiæ pod Lenjinovom slikom.

Ama pustite djecu, ako Bog tako odredi, bit æe njemu dobra i Jožica.

Da, ali zašto baš Suzana? Ne znate vi, gospon, tko je bila Suzana. Je li tako da ne znate? Niste rat proveli u Zagrebu. Suzana vam je bila trnjanska kurva. Finije reèeno prostitutka. Kad bi kome došlo teško, njoj bi kucnul na prozor. Suzana, mene buju sutra na ratište slali, Suzana, ja ti idem na Staljingrad, Suzana, žena mi je pobegla. A Suzana bi sve njih puštala sebi u kuæu, skuhala bi svakom pileæu juhicu, pa bi ga polegla u postelju kao dijete, i još mu termofor pri noge stavljala. Tek kad bi nesretnik zaspal, ona bi se iskrala u drvarnicu. Tamo si je bila namjestila leglo. Baš kao grmeèka medvjedica. Kad je u zimu 1943. umrla od upale pluæa, tek tada je Trnjancima poèeo pravi rat. Više nije bilo Suzane da ih tješi.

Bio je ljut, èaše su zveckale od njegove ljutnje, a kad bi nešto htio naglasiti, mijenjao je naglasak i intonaciju, pa bi nastavio govoriti kao da se nikada i nije spustio s Grmeèa i Kozare, onim teškim i tvrdim krajiškim vokalima. Tada se Hlapiæ Amidiæ pretvarao u bosanskoga divljaka, u onu posebnu vrstu èovjeka koja u Bosni jedva da postoji, ne sreæe se èesto, a normalan svijet takvima se sklanja s puta, jer

gdje je njih, tu je i belaja, ali je ista vrsta ljudi izvan Bosne neoèekivano èesta, tako da je u Zagrebu lako pomisliti kako su svi Bosanci takvi. Oni dolaze dobri i pitomi, silaze s vlaka na periferijskim kolodvorima i odmah se prihvate svakoga posla, rade kao najteži radnici u paromlinu, uèe za vozaèe tramvaja, prenose vreæe sa cementom i pijeskom, ali veæ nakon nekoliko mjeseci mijenjaju narav, poèinju psovati kao koèijaši, oštriti rijeèi i naglaske kao da ih pripremaju za rat i èiniti opaèine kakve im u njihovim bosanskim selima i varošima nikada ne bi na pamet pale. A zapravo se ponašaju onako kako se to od njih i oèekuje, jer su došli iz divlje pokrajine, u kojoj još uvijek caruje endemski sifilis, žene se rijetko peru, a muškarci su poput kauboja na Divljem zapadu, samo što se služe èakijama, a ne revolverima. Prilagodljivi kakvi po prirodi jesu, Bosanci se u Zagrebu prilagoðavaju predrasudi koja o njima postoji.

287

Kako se od konobara oèekuje da bude fin s gostima, kao pediker, damski frizer i modist, da viceve o Bobiju i Rudiju prièa barem tako vješto kao što je to radio Zdenèicin mesar, i da bude diskretan poput dubrovaèkog urotnika, Lazar umije govoriti kao da svaku svoju rijeè prevodi s njemaèkog, uz mekane zagrebaèke naglaske, èistih i otvorenih vokala, u kojima se, kao i u svakom drugom govoru, korijeni mentalitet. Reklo bi se da je roðen u ovome gradu, da su mu djedovi i pradjedovi bili Zagrepèani i da su za njega i sve njegove veæ i Sesvete bile daleki istok. Takav je Lazar dok god poslužuje goste, na tri prsta pronosi tacnu punu èaša i boca, uvija se i provlaèi izmeðu stolova, poput pederasta koji je krenuo na Figarov pir, ali èim se birtija isprazni, pa tako prestaje njegova konobarska funkcija, Lazar se u trenutku mijenja i pretvara u krajišku prznicu i mraènog zavièajnog fanatika koji je u ratu sa svijetom u kojem živi.

Nisam ga dalje ispitivao o Suzani, bilo mi je žao što sam i ovoliko èuo, šutio sam, pio rakiju benzinovaèu i tražio naèin da odem. Birtija je i dalje bila prazna, Lazar je ponovo brisao iste èaše, krpom sklanjao nevidljive mrvice sa stolova i slagao stolice, nije bio u stanju istovremeno mirovati i šutjeti. Èinilo se kao da smo u svaði. Preda mnom je bio bokaliæ s kvarat rakije, znao sam da se ne mogu diæi prije nego što popijem barem pola od toga, jer bih tada morao nešto objašnjavati, pa bih, umjesto da lažem, rekao da mi se gade i on i njegova birtija i da je velika šteta što ga ustaše nisu došli glave. Gori je od njih, Hlapiæ Amiðiæ, jer kurvom naziva Suzanu koja je oèajnicima kuhala pileæu juhicu i dvorila ih termoforom. Tako bi mu valjalo reæi, ili popiti benzinovaèu i mirno otiæi. Gledao je u moj bokaliæ i procjenjivao koliko æu izdržati. Znao je što mislim, i bio je uvrijeðen.

Onda su nagrnuli radnici. U nekoliko minuta birtija je bila ispunjena sivomodrim radnièkim kombinezonima, predratna proizvodnja, koji su skrojeni i sašiveni po nalogu ministra predsjednika Milana Stojadinoviæa. Po dva kombinezona za svakog radnika u kraljevini, da bi proletarijat bio uredno i jednoobrazno obuèen, jer je Stojadinoviæ vidio kako to lijepo izgleda u Treæemu Reichu. Zaustavljena je proizvodnja u tvornicama konfekcije, izdate su izvanredne zapovijedi kao da je ratno stanje, i svi su šivali radnièke kombinezone. Tako se ministar predsjednik borio protiv komunistièkoga utjecaja na radnièke mase, ali i protiv britanskih skretanja princa namjesnika Pavla. No, bio je razoèaran kada su se na njegovim mitinzima pojavile tisuæe ljudi u tim kombinezonima. Iako su u jedan

288

Gloria in excelsis

mašuæi desnicom rukom, nisu to bili njemaèki radnici, odreda visoki i plavi, izduženih lica i bistrih pogleda. Kada je vidio kako je kvrgav, grbav i šaren njegov narod, kako su ušljivi i oèerupani, jedni visoki, drugi maleni, jedni nosati, drugi bez noseva, Slaveni, Cigani, Cincari, Turci, Mongoli koji su Kublaj-kanu ispali iz teleæaka, Sasi, Goti i Vizigoti te pokoji Egipæanin i kepec žuækaste kože i kosih oèiju, kao da je juèer doplovio sa Formoze, kada je vidio da pred sobom ima bagru kojoj je nemoguæe odrediti rasno porijeklo, Stojadinoviæ se duboko razoèarao u politiku. U rezignaciji i progonstvu doèekao je rat, a iza njega i njegovoga mandata ostali su sivomodri kombinezoni, koji su nadživjeli Kraljevinu Jugoslaviju, a zatim i Nezavisnu Državu Hrvatsku, Titovu partizaniju i Nediæevu upravu. Vjerojatno æe nadživjeti i ove ljude u birtiji Hlapiæa Amiðiæa, koji pod Lenjinom, Titom i Staljinom mahnito loèu hercegovaèku benzinovaèu, a konobar im odreðuje mjeru pristojnosti, ustrajan u pokušaju da ih kultivira i iz glava im izbriše sjeæanja na kurvu Suzanu. Ako se ne budu ponašali kako pristoji radnièkoj klasi Zagreba i komunistièke Jugoslavije, u ponedjeljak neæe biti otvorena menza tvornice vagona.

Bio sam pijan kada sam izašao van. Oko mene su igrale radnièke prizemnice, sudarao sam se s drvoredom na Zrinjevcu, nad glavom su mi se sklapale tamne austrougarske zgrade, izgledale su poput ukrašenih svadbenih torti koje su prošle kroz dimnjak, a u Zvonimirovoj me je zaustavila noæna patrola. Nešto su me pitali, ali ih nisam razumio. Onda oni nisu razumjeli mene, pa smo tako neko vrijeme razgovarali. Vidio sam da se ljute, ali nisam razumio razloge njihove ljutnje. Pokušavao sam im objasniti da je sve u redu, idem u bazu na spavanje, jer sam malo popio, ali oni to, možda, ne primjeæuju, jer vonjam na benzin, a ne na alkohol. Pokušavao sam prijaviti špekulanta i švercera Amiðiæ Lazara, govorio sam im da æe ga lako prepoznati, jer je pljunuti Šegrt Hlapiæ, na šta su me oni poèeli odgurivati od sebe. Kada sam pao na leða, redarstvenici su otišli, a ja sam ih dozivao da mi pomognu da .ustanem.

Trebalo je vremena da se osovim na noge i nastavim prema Borongaju. To vrijeme duže je trajalo nego prethodnih deset godina. Legao sam u postelju s osjeæajem da sam duže od pola života pijan. Nisam se sjeæao drugih okusa osim okusa benzina.

Probudio sam se u prvi oblaèan dan ovoga ljeta. Oko postelje su se vrzmali oznojeni muškarci, goli do pasa. Kad bi se sudarili, èula se tiha, nikom upuæena psovka. Inaèe su šutjeli, kao što vazda šute, i

289

Bosi tabani lijepili su se za linoleum, svijet je bio blago zaljuljan, trebat æe vremena da se svaka stvar vrati na svoje mjesto. Slušao sam pljusak po limu umivaonika, gurao glavu pod mlaz i mislio kako bi bilo dobro sad se naæi ispod vodopada na Kravicama. Okolo hercegovaèki kamenjar, cvrèe cvrèci i miriše osušena trava, a odozgor, s vrhova svijeta, padaju teške krupne kapi, razbijaju se o lubanju i tjeraju me da vièem.

Dok sam stajao nad umivaonikom i meditirao o vodopadu, nisam znao da me vani èeka Feliks Schleicher. Opet je bio u svijetlom kišnom ogrtaèu i sa šeširom na glavi. Došao je vidjeti kako sam, jer sam noæas izgledao strašno. Ne bih se nikad digao s asfalta u Zvonimirovoj da mi on nije pomogao i da me zatim nije pod ruku vodio sve do Borongaja. Kaže da sam ga preklinjao da me pusti, da sam iz džepa vadio novèanik i nudio mu novac i da sam govorio ono što sad vjerojatno ne bih htio èuti, ali jednom mi mora isprièati

Izgovorio je to kao da smo u meðuvremenu postali prijatelji, normalno je da æemo se ubuduæe viðati, pa æe doæi i to - jednom, kada æe mi isprièati prièu koju sam zaboravio. Gledao sam ga kao što zarobljenik gleda u stražara koji mu je obeæao prenijeti pismo.

Joso Lièanin mi je skuhao veliku šalicu cikorije. Pio sam je ne-zaslaðenu, dok je on veselo trljao rukama, kao da je moj mamurluk posao koji valja obaviti:

Šteta što nije sezona kiselog kupusa, pa nema rasola, jer od rasola boljeg lijeka nema. Od rasola i od janjeæe èorbe na kiselo. Eh, kakva se prije rata janjeæa èorba pripremala u Gospiæu, kod moje tetke Mande! Mrtvi su iz groba ustajali da je probaju, i nije im poslije bilo teško nazad u zemlju. Šta bi im još od života i trebalo nakon što pokušaju Mandinu èorbu. Ništa, brate, ništa! A gore ti je u ono vrijeme bilo skupiti prnje, pa poæi u Ameriku, nego umrijeti u Gospiæu. Jer u Americi, sokole moj, nema janjeæe èorbe na kiselo, govorio je Joso i pogledavao Feliksa Schleichera. Oèekivao je da mu ovaj nešto odgovori na temu rasola i Mandine èorbe, pa da uðu u prièu i da Joso polako sazna tko je taj èovjek koji ne izgleda ni kao partizanski oficir ni kao drug iz sreskog odbora.

Moj prijatelj, rekao sam, znameniti naš violinist. Nastupao je po cijeloj Europi, položio lenjingradski konzervatorij.

Oooo, pa meni je velika èast, radovao se Joso, i dugo nije ispuštao Feliksovu desnicu. Kao da æe mu iz rukava istresti lažnu kartu.

Svirao ie i pred drueom Staliinom. èuveni koncert Tliièa Caiknv-

290

gloria in excelsis

od ganuæa. Plakao je, moj Joso, drug Staljin usred moskovske opere. A oko njega muk, nitko da poène pljeskati. Ne znaš što ih je više potreslo, nastup maestra Feliksa Schleichera ili suze velikog vode.

E, pa ako ste rasplakali voðu svjetskoga proletarijata, onda..., Joso se nije mogao sjetiti što onda. U glavi mu je i dalje bila samo Mandina janjeæa èorba.

Onda bi ti mogao skoknuti do onih tvojih Cigana po violinu, pa da nam maestro malo svira.

Feliks me je zaprepašteno gledao. Nije znao jesam li poludio, pa umislio kako je on slavni violinist, ili ga kažnjavam zbog neèega što je uèinio, zato što me je juèer opet pratio ili zato što mi, ovako mamurnom, naprosto nije drag. O da, mili moj, tako si lijepo pjevao Gloriju, a sad æemo vidjeti kako sviraš violinu. Ama, Sreækiæ, što to govoriš? Nikada nisi violinu držao u rukama? E, pa to zbilja nije moguæe. Mama te nisu dali u muzièku školu? Sramota, moj Felikse, baš sramota. Mogao si danas biti drugi Zlatko Balokoviæ, živjeti u New Yorku, nastupati u amerikanskim mjuziklima, i da te ne bude briga što se u domovini zbiva, a ne da radiš kao zadnji zbir i špiclov, komunistièki šeširdžija u pratnji britanskoga zrakoplovnog oficira, kroniènoga oèajnika, koji je jutros još i mamuran.

Ne, nisam mu ništa rekao. Èekao sam da prvi progovori, a imali smo vremena koliko smo htjeli. Josi æe trebati barem dva sata da na Pešèenici naðe violinu i vrati se natrag. Zakljuèao sam vrata da netko ne uðe dok gazde nema, pio sam cikoriju, mrgodio se zbog njezine gorèine, i uživao. Vani je poèinjala kiša, èule su se prve kapi po prozorskome limu. Feliks se osvrnuo prema prozoru, i tako ostao. Mislio sam da gleda van, sve dok mu se nisu poèela tresti ramena.

Jecao je kao djevojèica. Kata Šimiæ iz Gradine Gornje, od æaæe pokojnoga Šimuna i matere koja se zove mater i nikako drukèije, na željeznièkoj stanici u Èapljini. Izašli smo iz vlaka da otac protegne noge, bila je ljetna noæ, malo pred jutro, vlak prema Sarajevu kasnio je sedam sati, jer se u Popovu polju dogodila neka nesreæa. Nikoga nije bilo na peronu, osim što je na klupi, u uglu ispod sata, jecala djevojèica obuèena u bijeli krizmeni haljetak. Otac joj je prišao i pitao je kako se zove, odakle je, tko su joj æaæa i mater: Kata Šimiæ iz Gradine Gornje, od æaæe pokojnog Šimuna i matere koja se zove mater. Tražio je šefa stanice ili skretnièara, ali sva su vrata bila zakljuèana i nikoga nije bilo. Vlak je polazio i morali smo je ostaviti. Predložio sam ocu da je povedemo sa sobom u Sarajevo. Rekao je

291

Imao sam èetiri godine i bio sam siguran kako otac laže. Dok me je ubacivao u vagon, mislio sam da æe se to i meni jednom dogoditi. Ostavit æe me, kao što je ostavio Katu, jer je vlak polazio i jer su mu bile važnije naše torbe nego djevojèica. Iako je više nikad nismo spomenuli, zapamtio sam Katu Šimiæ iz Gradine Gornje, od æaæe pokojnog Šimuna i matere koja se zove mater. I umirao sam od straha kad me je, nekoliko godina kasnije, u sliènom bijelom haljetku vodio na krizmu.

Nije me tog trenutka dirnuo Feliksov jecaj. Prije bi se reklo da sam uživao u uspomeni, koja, istina, nije bila sva lijepa, ali nije bila ni toliko ružna. Kao i druge uspomene, bila je važna jer je bila moja. Ali nakon što se Feliks smirio i konaèno progovorio, ta èinjenica promijenit æe smisao. Ljudi nam katkad uðu u uspomene, postaju dio neèega što se dogodilo prije njih, pa je tako i Feliks Schleicher naselio prizor puste željeznièke stanice u Èapljini. Nije postao Kata Šimiæ iz Gradine Gornje, ali njegov se duh našao u blizini.

Prièao je o svojoj braæi, Hinku, školskome gimnastièkom prvaku, i Silveku, kojemu škola nije išla pa je otvorio peèatorezaèki obrt. Otpoèetka ništa nije dobro išlo. Tata je želio da Silvek uèi za odvjetnika, a mama je bila protiv toga, jer da se fiškali uvijek daju u politiku, politika je opasna, vidiš kaj se dogodilo Radiæu, vidiš kak je doktor Paveliæ, fini gospon, moral u emigraciju, a moglo im je obojici biti furt dobro da su pošli u arhitekte. Neka Silvek bude arhitekt! Tako su se svaðali, pa bi se skoro i potukli, a Zdenèica ih je razvaðala. Stala bi izmeðu njih i krièala kao paun, cvilila kao miš i dreèala kao Radio Šangaj na tatinom Grundig aparatu, a trojica braæe bi sjedili svaki u svome uglu, pravili se nevidljivi i èekali trenutak kada æe mama udariti tatu. Ona je bila jaèa, ali on je bio tvrdoglaviji. Saèekao bi da mama završi, da iznese sve argumente protiv fiškalskoga posla i politike, pomno opiše krvoproliæe u beogradskoj skupštini i to kako se doktor Paveliæ sa ženom i troje djece potuca po Italiji, gdje je više gladan nego sit, a kad bi joj ponestalo daha, on bi mirno ponovio da æe njegov Silvek uèiti za odvjetnika i da æe otvoriti kancelariju u Praškoj broj pet. Zašto baš tamo, nikad se nije saznalo, ali Praška broj pet je zbog neèega bila tatina mitska adresa. A kad bi spomenuo Prašku pet, mama bi skoèila s otomana i

grabila što god joj se naðe pri ruci i udarala po njemu. Zato je Zdenèica uvijek sklanjala sa stola i kredenca teške kristalne pepeljare, zdjelu za voæe i zdjelu za èoko-

292

Gloria in excelsis

bronèanu bistu Vatroslava Lisinskog, staklenke ražinog džema, sve što bi se nekome moglo baciti u glavu, ili èime bi se slabijega moglo izudarati. Mama se èudila zašto to Zdenèica radi, jer èim bi je prošao bijes i èim bi se prešlo na neku dragu temu, koja se ne tièe buduænosti trojice sinova, a pogotovu Silvekove, pretvarala se u dragu osobu, u finu gospoðu Schleicher, koja vodi raèuna o svakoj izgovorenoj rijeèi i cijeli svijet, ukljuèujuæi i muža, drži na odreðenoj distanci. Sjeæala se Bronsteina i Vukotinoviæa, pa doktora Alberta Alkalaja i njegove gospoðe Elfride, Rudija Filipiæa i njegove brojne obitelji, èak i pokojne gospode Roze, ama skoro cijele Salate, na kojoj su djeca persirala svoje roditelje. To je bilo tako normalno, uzdisala je mama, ali onda je došao rat, s ratom i glad, došla je ta prokleta španjolska gripa, nakon koje se sve promijenilo. Umrla su sva dobra djeca, Bronsteini su se odselili u Beè, stari Vukotinoviæ se propio, a roditelje je poèeo hvatati strah da æe nadživjeti svoje sinove i kæeri, pa je iz tog straha nastala pretjerana bliskost, išèezlo je poštovanje prema starijima, tako da u cijelom Zagrebu više nije bilo djeteta koji bi ocu i majci govorio vi. Mama bi se svaki put rastužila kad se toga sjeti, tata bi je tješio, a trojica sinova su sjedili svaki u svome uglu, pravili se nevidljivi i èekali trenutak kada æe mama odluèiti da obnavlja stare obièaje.

A zapravo je Hinko bio njezina prava uzdanica. Snažan i vi-žljast, djeèak od gume, okretan kao zvrk, tako da se do smrti dvoumila hoæe li ga dati u gimnastièare ili bi Hinko, ipak, trebao biti baletni majstor. Dok je vrijeme još sporo teklo, i èinilo se da je još juèer kajzerandkenig udarcem èekiæa dovršio žuto kazalište, i tako odredio mjesto po kojem æe se gospoda prepoznavati, mama je bila sigurna da æe Hinko proslaviti hrvatski balet. Ali kada se vrijeme naglo ubrzalo, pa su stizale vijesti o Slovencu Stukelju, koji je na olimpijadama pobjeðivao najveæe svjetske športaše, mama je uzdahnula i priznala da je Hinko po svemu Stukeljev sin. Listala je njemaèke žurnale i gledala fotografije mladiæa u trikoima, kojima se ocrtavao svaki mišiæ na tijelu, dok su visili na racama ili letjeli po drvenome konju, a na grudima im je blistao hakenkreuz, znak koji je u tom brzom vremenu obilježavao svaku doista veliku stvar. Obilježavao je mušku snagu i žensku ljepotu, beskrajne èiste gradove, graðevine pred kojima zastaje dah, buduænost koja je dolazila odabranima, buduænost u kojoj æe nestati svega što je malo i nevažno, ružnih

haliina krriPnih lutaka i rwT-oti-*iL-a Imia cn mn\i^i «^aL-4-n+- La

293

mjeseènica, nestat æe nepravde, Boga koji svakodnevno plaši svoje stado i siromaha, nestat æe, pod tim hakenkreuzom, onoga što mama ne zna opisati, ali joj stvara osjeæaj da je besciljno potrošila mladost. Ne, nije ona voljela Hitlera, ali vrijeme je prebrzo teklo, hvatao ju je klimakterij, pa je zaboravljala na balet. Hinko æe ipak biti gimnastièar! No, èim bi vrijeme ponovo usporilo, pa se mjesec ili dva izvan Zagreba ne bi dogodilo ništa važno i veliko, mama je opet fantazirala

0 baletnome majstora.

A Feliks, što æemo s Feliksom? On je bio neželjeno dijete, dijete straha. Trebao se roditi kao nakaza, jer je mama u treæem mjesecu trudnoæe preboljela vodene kozice pa su doktori tati rekli da æe mama roditi nešto što æe, sreæom, umrijeti brzo. Ili æe na svijet doæi mrtvo. Nedostajat æe mu pola glave, rodit æe se rascijepljene èeljusti

1 bez oèiju, u grudima æe mu umjesto srca i pluæa biti pileæe iznutrice. Neka umjesto djeteta oèekuju ružan san, koji æe trajati kratko i neæe ostaviti nikakvog traga. Takva se biæa ne krste po roðenju, niti se sahranjuju na groblju.

Meðutim, kada je mama iz sebe izbacila dijete koje je izgledalo kao sva draga djeca, tata je povjerovao da se dogodilo èudo, vodene kozice nisu ostavile traga i dao mu je ime Feliks. Ali ona ga nije htjela u svojoj blizini. Neka joj Feliksa ne prinose grudima, jer æe ga zadaviti. On samo izgleda normalno, njegova nakaznost je samo dobro skrivena, u njemu je prokletstvo varièela, odvratan bolni svrab, koji mora razjesti plod u utrobi. Doktori su tako rekli, a mama je doktorima vjerovala, kao što je vjerovala i arhitektima, i pomirila se s tim da u sebi nije nosila dijete. Uzalud su je uvjeravali da griješi i da je s Feliksom sve u najboljem redu. A to su joj govorili i doktori, i Zdenèica, i veleèasni František Ruda, bolnièki kapelan, ali ih je morala slušati i podnositi, trpjeti svoju muku i prepuštati se zlostavljanju onih koji ništa razumiju, jer se ne radi o njihovoj utrobi niti o nakaznome plodu njihovih utroba. Ali kad bi joj tata poèeo govoriti da je Feliks dobro, da skoro i ne plaèe, mirno spava i s dva mjeseca izgleda kao dvostruko starija djeca, mama bi se izbezumila. Vikala je da su se tresla bolnièka stakla i proklinjala dan kada je srela tatu. Nije mogla shvatiti kako je malo razumijevanja u èovjeku koji bi joj trebao biti najveæa podrška u životu, koji bi je trebao braniti od svijeta i kojem bi ona trebala biti vjerna i pokorna. Ako je prije Feliksova roðenja i vjerovala da æe joj on biti muž iz Svetoga pisma, i da æe ona njemu biti žena koiu ima Dravo kamenovati ukoliko hludnn sapriieši

294

Gloria in excelsis

oltar, nakon tih dana i mjeseci shvatila je da od toga neæe biti ništa. Bog ju je kaznio sitnom šumskom životinjicom u tijelu odrasloga muškarca. Umjesto da jednostavno cijuèe ili kevæe, ta životinjica neprestano moli da je se sasluša. A kad mami ponestane daha, i više ne može vikati, životinjica samo ponavlja ono što je veæ stotinu puta rekla, ono što mamu izluðuje, ono zbog èega je više nitko ne gleda kao hrabru i dostojanstvenu gospodu, kako su je gledali dok je ulazila u bolnicu da iz sebe izbaci nakazu. Za sve je postala luðakinja, èasne sestre se krste kada prolaze kraj njezine postelje, doktori joj se više i ne obraæaju, nego je pregledavaju, prevræu, pipkaju i bodu, kao da nije pri svijesti ili kao da je mrtvo tijelo u prosekturi.

Feliks je imao šest godina kada je nastupila kratka sezona kajanja. Gledala ga je kako u vrtu igra s kornjaèama. Èuèi okrenut leðima, glava mu jedva izviruje iz duboke trave i razgovara s gospodom Subiæ i gospodinom Karamfiloviæem. Nagovara ih da promole glave iz oklopa, jer treba poæi na sprovod gospodina Ferdinanda. Ako zakasne, izbit æe veliki skandal! Feliks kopa rupu u zemlji i pjeva:

Bože sveti, ti što spasi svega tvoga, molim ti se za ovoga našeg brata...

Izmislio je svoju pogrebnu molitvu i sahranjuje velikog zelenog skakavca, gospodina Ferdinanda, kojega je mama jutros našla mrtvog na prozoru meðu maæuhicama. Nakon što je dlanovima zgrnuo zemlju, i oblikovao humku iznad koje postavlja suhi lovorov list umjesto križa, Feliks diže pogled prema nebu i još jednom pjeva:

Bože sveti, ti što spasi svega tvoga, molim ti se za ovoga našeg brata...

Nije ga prvi put èula kako lijepo pjeva. Niti je to bila prva pjesmica koju je izmislio. Kad god je neka pjesma nedostajala, Feliks bi je izmišljao. Ali prvi put kada je sahranjivao gospodina Ferdinanda, mama je pomislila da je, možda, zgriješila prema sinu. Nikome se nije mogla povjeriti, jer je nitko ne bi razumio, kao što nitko nije razumio ni njezin užas pred nakazom: Bila je sama kao gospodin Ferdinand meðu maæuhicama.

Mama je spakirala dvije putne torbe, za sebe i za Feliksa, tati je rekla da se vraæaju za sedam dana, ali mu ne može reæi kamo idu. Tata je bio tužan, mislio je da ga ona zauvijek ostavlja. Sebi je, kao kaznu Božju, uzela malu nakazu, a njemu ostavlja Silveka. Da sve bude naopako, i da svatko svoj život nosi kao pretežak teret. Htio ju je nagovarati da ona povede starijega sina, a njemu ostavi mlaðeg, ali nije se

295

u vrtu ispod trešnjinog stabla, i gledao je Zagreb, tisuæe malih i velikih kuæa, nadajuæi se da u nekoj od njih ima nesretnijih ljudi od njega.

Najprije su se deset sati vozili u vlaku. Feliks je jeo kifle s maslacem i praškom šunkom. Prvi put je èokoladnih bombona smio pojesti koliko je htio. Ako nije jeo, onda je spavao. A ako nije ni jeo ni spavao, onda bi ga mama zamolila da pjeva.

Sto jest jest, ko slavuj!, govorio je veliki crni èovjek s ogromnim brkovima. Feliks bi nakon toga otpjevao još jednu pjesmu, a mama je bila ponosna. Toliko ponosna da je nepoznatog crnog èovjeka upitala odakle je.

Iz Jaske, odgovorio je, Milutin Stanojeviæ-Zivanèeviæ, konjo-gojac i geograf.

Mama je bila iznenaðena da se netko bavi s dvije tako razlièite profesije, ali on joj je onda rekao kako bez konja ne bi bilo ni geografije. Planine bi bile bez imena, jer im se ljudi bez konjske pomoæi nikada ne bi približili, rijeke bi bile neprelazne granice, i ne bi se znalo èega ima na drugoj obali, jer ih ljudi bez konja ne bi mogli pregaziti, a drumovi ne bi bili izgraðeni, jer šta æe ti drumovi ako nemaš konja da te niz drumove nosi. Zato se svaki konjogojac koji drži do sebe mora baviti i geografijom. To je pitanje poštovanja prema konjima i svemu onome što su konji stvorili, pouèavao je crni èovjek mamu.

Ona je bila oduševljena. Prvi put je putovala tako daleko.

Izašli su u Sarajevu, crni èovjek se duboko naklonio, mami poljubio ruku, a Feliksa potapšao po ramenu i rekao mu kako je siguran da je u vlaku èuo novog Carusa. Sarajevska željeznièka stanica bila je kao i sve

druge željeznièke stanice, osim što je sve bilo puno èudno obuèenih ljudi. Neki su okolo hodali umotanih glava, kao mama kad je jako boli glava. Ali uz stanicu je bio veliki ringišpil, cirkus sa slonovima i tigrovima, zid smrti, kuæa straha, stotine žutih i crvenih žarulja, brda šeæerne vune...

Mama je rekla: dobro, umorni smo, dugo smo se vozili, ujutro nastavljamo put, ali ipak idemo na ringišpil. Feliks je bio izvan sebe od sreæe. Ponirao je i penjao se, padao je kao u snu i rastao u nebo kao džin iz Aladinove svjetiljke, a zvijezde su sjale i gore i dolje, nestalo je zemlje, išèezao je svijet u kojem smo juèer bili, a Feliks je vrištao iz sveg glasa, i nitko mu to nije branio. Mama se samo smijala, kao da nije mama, nego je netko drugi, koga Feliks nije poznavao, iako je znao da sigurno postoji.

T>^U..A;~ .. <~\—t- :„ U:„ J— ----ili — — 1---->c------

296

gloria in excelsis

da takve postoje. Vozaè je na glavi imao crnu šapku, a na ramenima zlatne epolete. Zviždukao je talijanske arije, a mama je pogaðala iz kojih su opera. Potom su prelazili most preko velike rijeke, pa su se uspinjali uz klisure, spuštali prema suncu i vozili kroz najcrnje tunele na svijetu. Bili su tako crni da je Feliks pomislio da postoje ljudi koji te tunele pune mrakom.

Olovo, rekao je vozaè. Feliks se probudio i ugledao križeve. Nosili su ih ljudi koji su izgledali kao da se nikada ne odmaraju, ne spavaju i ne odlaze u nedjeljne šetnje. Nemaju trešnju pod kojom æe sjediti, ni zrcalo na nahtkasli. Da imaju zrcalo, pogledali bi se u njega i vidjeli bi kako su umorni i stari. Odmorili bi se umjesto da cijeli život nose velike drvene križeve. Okolo je sve bilo puno žena u crnini koje nisu zatvarale usta. Neke su se neprestano molile, a druge su samo brbljale o bolesti i svakakvim nesreæama, iako ih nitko nije slušao, niti su one koga slušale. A onda je naišla povorka s kipom Majke Božje, i svi su se poèeli krstiti. Feliks je gledao u lice Marijino, koje je bilo kao lice djeèje lutke, s malenim uskim usnama crvenim kao drvena bojica, a kada se okrenuo prema mami, vidio je da ona kleèi sklopljenih ruku i plaèe.

Tog trenutka je njegovoj sreæi došao kraj. Otkako su u Zagrebu ušli u vlak, pa sve do tada, Feliks Schleicher je živio najljepše doba svoga života. To doba je, možda, trajalo kratko, jedva dvadeset èetiri sata, ali dovoljno da bi mogao reæi da je u životu bio sretan.

Koljena su joj bila krvava od kamenja na kojem je kleèala predajuæi Majci Božjoj svoju muku. Oèi su joj bile isplakane, lice po-dbuhlo, a duša prazna. Možda i nije bila prazna, možda se nakon svih ovih godina Feliksu to samo èini, ali ono što æe se dalje dogaðati, potvrðivalo je da mama nije trebala iæi u Olovo. Nikome nije time uèinila dobro. U vlaku mu više nije davala èokoladne bombone, nije ga molila da pjeva, niti je razgovarala sa suputnicima. Gledala je kroz prozor kao da je odjednom ostala sama i zlovoljno se vraæala svome miru. Od Majke Božje dobila je oprost, ona ju je razumjela, pomogla joj da ustane i obriše koljena, pouèila je da nas na ovome svijetu nitko osim Nje i dragoga Boga neæe razumjeti. Mama je u Majci Božjoj našla snagu da nastavi svojim putem.

Oslobodila se krivnje što je roðenoga sina osjeæala nakazom. Ali nakaza nije zauzvrat priznala svoj dio krivnje.

Plašila se da Silvek ne zapadne u loše društvo. Bdjela je nad

nip^ovim nt7nim (inrnn'ma Vr\ii cn mn7/lo r\Arofit nol-o ci-i-ricr*a yin_

mama, gotovo tipièna u dugoj povijesti mamstva i materinstva. Ali za Feliksa se više nije brinula, nego je slavila njegove sitne djeèje katastrofe. Svaki nagovještaj propasti, svaku krivu rijeè, prazan pogled ili kamenom razbijen prozor, doživljavala je kao svoju pobjedu.

Eto vidiš!, govorila je tati kada bi se Feliks iz škole vratio razbijene glave.

Eto vidiš!, govorila je kad bi zapeo preko praga, pao i razbio važnu.

Eto vidiš!, govorila je kad bi se iz škole vratio sa slabom ocjenom.

Eto vidiš!, govorila je kad se po Salati poèelo prièati da je Feliks viðen na sindikalnim demonstracijama.

Eto vidiš!, govorila je malo pred smrt, kada je Feliks pomogao djevojci Nives Kamhi da nosi torbu sa stvarima koje je smjela iznijeti iz kuæe. Nives je imala žutu zvijezdu na grudima, a Feliks je do tada nije ni poznavao.

Eto vidiš kako je nešto bolesno u tom djetetu.

Ja više ništa ne vidim, rekao je tata i spustio njemaèku Bibliju na stol. Više mi nijedna dioptrija ne može pomoæi. Najbolje bi bilo da i ne otvaram oèi kada se probudim, smijao se.

Nakon što je umrla, stalno se smijao. Život je minuo kao kratak užas, trenutak dekoncentracije, bol u bubrezima. Više nije bio kriv što je Silvek samo peèatorezac, a ne advokat. Nije bio kriv što hrèe i nema novaca kao gospodin Flamberger, Lamberger, kako li se veæ stari zelenaš zvao. Nizašta tata nije bio kriv, pa se mogao stalno smijati, i nije mu teško padalo kad je na kraju oslijepio. Doživio je to kao sitnu, ali nipošto neumjesnu šalu Gospodinovu. Tih je mjeseci svake veèeri razgovarao s Njim. Više Mu je zahvaljivao na trenucima blagosti i spokoja, koji su se redali jedan za drugim, tako da se tati uskoro èinilo da njegova sreæa duže traje od svih drugih sreæa za koje je èuo, nego što Mu se molio, iskao, tražio i preklinjao, kako to vjernici èesto èine. Tata se, zapravo, više nije mogao sjetiti želja koje bi bilo umjesno uputiti Bogu. Nije se sjeæao ni onih drugih želja, koje bi upuæivao živima, svojim sinovima, ili Zdenèici, ili nepoznatima koji su tapkali u tatinom mraku, sudarali se sa starim ormarima, razbijali ogledala i kristalne zdjele, i dizali neopisivu dreku i viku.

Veæ se i u snu smiješio. A kada bi ga probudila lupa i dreka njegovih ukuæana, postavljao je èudna pitanja na koja nitko nije htio

—1______

298

Taje li mu, možda, da su i oni oslijepili, pa se zato sudaraju sa stvarima i vièu jedni na druge? Ne trebaju mu tajiti, jer sljepoæa nije nesreæa, nego je Božji blagoslov. Da je to ranije znao, svijetom bi išao

zatvorenih oèiju. Otvarao bi ih samo u specijalnim prilikama, pri odlasku u kazalište, na sprovod ili svadbu. Oèi su kao sveèano odjelo. Ne valja ih svakodnevno koristiti.

Zašto se ljute na njega?

Zašto ga nagovaraju da jede ako nije gladan?

Kako to da pèele toliku zuje i zvrndaju, a Hinko veli da su obrali trešnju?

Možda bi Feliks tati i odgovorio, ali njegovi odgovori su bili takvi da ih ni sam ne bi htio èuti. Zato je u nedjelju ujutro sjeo za radni stol da sastavi popis svega onog što tata nije vidio jer je izgubio vid. Do ponedjeljka je ispunio sedam araka trgovaèkog papira i još nije bio gotov. Zaspao je od umora, a Zdenèica ga je ogrnula maminim ruskim šalom po kojem su bile iscrtane velike crne i crvene ruže. Probudila ga je lupa po stepenicama, to je gospoða Horvatinèek trèala da naðe doktora, jer se nešto strašno zbiva s tatekom.

Gospon Štef je najprije hripljao, pa je šištao, pa je kolaèio oèi, tako da se Zdenèici èinilo da æe mu iskoèiti iz duplji, a gospoða Horvatinèek je govorila - mila, to ti je fras, moj Gabrek je od frasa hmrll Potom se utišao i umirio, pa je Zdenèica rekla - Bogu hvala, gospodinu je lakše, ali gospoda Horvatinèek je sumnjala da mu je baš lakše, i prislonila je uho uz njegove grudi. Bogmeè, kuca, rekla je, ali se prevarila, jer to što je èula nije bilo tatino srce. To je bubnjalo, poput stotinu prašumskih uroðenika, njezino roðeno srce. Tek kada se gospon Stef poèeo hladiti, Zdenèica je shvatila što se dogodilo, a gospoða Horvatinèek je potrèala po doktora.

Bila je tako glasna da se Feliks probudio. Preko obraza mu se otisnuo posljednji od nekoliko tisuæa paragrafa tatine sljepoæe. Da je u trenucima tatine smrti netko ostao miran, pa da se potrudio zdesna nalijevo proèitati što piše, vjerojatno bi pomislio da je Feliks izgubio razum.

Posljednji paragraf glasio je:

Tata ne vidi kako tonu Zdenèicine buhtle, pa se pretvaraju u palaèinke.

Kako je Štefan Schleicher tog ponedjeljka bio definitivno mrtav, što su ubrzo potvrdili doktori Mikuliæ i Kobler, Feliks nikada nije

299

svijeta, koje su nastupile otkako je tata izgubio vid. Gospoda koja su šetala Ilicom, a Štefan Schleicher ih je pozdravljao kao stare prijatelje, bankovni službenici, advokati i specijalisti za uhogrlonos, ljuljala su se na borovim gredama, slobodno viseæi o svojim gospodskim vratovima. Mara Paveliæka prolazila je Gornjim gradom, držeæi Poglavnika ispod ruke, a na glavi joj se koèila nova frizura, hladna trajna u pariškome kalupu, ista onakva kakvu se trideset i neke moglo vidjeti na glavi kraljice Marije. O toj su frizuri ozbiljno raspravljali zagrebaèki akademici, sve sama oporba ustaškome samovladu i divljoj mladosti Dide Kvaternika, i zakljuèivali, sasvim ozbiljno, kako se u rasporedu i konfiguraciji vlasi Mare Paveliæke sluti buduæi uklon Nezavisne nam Države Hrvatske prema Englezima i saveznièkoj koaliciji.

Tata to ne vidi. Kao što ne vidi ni vojskovoðu Slavka Kvaternika, generalski soj neprežaljenog nam cara i kralja Franje Josipa Prvog, kako nekoliko mjeseci ranije odstupa s dužnosti, a novine pišu da je rasporeðen na visoku diplomatsku dužnost, iako mu se, vojskovoði, dvojica lièkih logornika smiju u lice, pred okupljenim narodom na Markovu trgu. Tata ne vidi prazni pogled Kvaternikov, iz kojega je išèezla svaka oficirska strogost i austrougarsko visoko dostojanstvo, i sluti se tek tupost ostarjelog stenjevaèkog šustera, kojega su razmetni sinovi istjerali iz njegove radnje, pa sad ne zna da li da se baci u Savu ili da izaðe pred katedralu s ispruženim dlanom i uz šifru Isusova imena zaziva milostinju. Tata ne vidi profesora doktora Guidu Stallbacha, koji je pred rat bio izbaèen iz službe, jer je u trenucima delirium tremensa napao studenticu, vièuæi - Persida, podaj mi sel, iako se studentica uopæe nije zvala Persida. Ne vidi Stallbacha koji je prestao piti, deblja se iz dana u dan, pa mu vojne švelje svakoga tjedna šivaju novu uniformu, ali on svejedno poziva hrvatsku mladež u juriš na Staljingrad, da slome kièmu boljševièkoj nemani i time dokažu kako rod horvatski nema ništa s tom slavenskom fukarom, nego svoje podrijetlo vuèe iz jednake gotske i nordijske korijenike kao slavni njemaèki narod. Tata, istina, èuje Stallbacha kako grmi preko krugovala, ali ga ne vidi, pa se i dalje smiješi. U njegovom smiješku stanuju umorni anðeli koji su se jednoga travanjskog dana razbježali s proèelja i svodova naših crkava u Lici i Hercegovini. Njihov je bijeg tajanstveni dogaðaj, o kojemu nisu pisale novine, niti se o njemu raspravljalo u Rimu, jer gdje bi završila sveta Crkva katolièka kada bi umne kardinalske glave raspravile sva zbivanja u tim

misiiskim zen-iliama u kniima vlarlaiu nraznnvierire a vipra ip tanka

300

gloria in excelsis

po imenu Ðorðe Brankoviæ, koje je u nedjelju trebalo biti kršteno u prijedorskoj pravoslavnoj crkvi, ali ga u èetvrtak na pravdi Boga nabodoše na bajunet i iznesoše pred okupljeni narod. Pred tim se prizorom preživjela Srbadija dala u bijeg prema Drini. Duše im bjehu naseljene strahom i ništa osim straha u njih ne bi stalo, ali kako su se približavali graniènoj rijeci, pa se više nisu imali koga plašiti, duše im ostahu prazne, kao svinjski mjehuri u krvavom blatu. Ali kako ljudska duša ne biva prazna duže od jednoga dana i još jedne noæi, useli se zlo u duše onih koji su vidjeli dijete Ðorða na bajunetu, pa na drinskim mostovima poèeše klati ljude koji su do maloprije mirno živjeli, pozdravljali se s komšijama, petkom išli u džamiju. Možda je baš bio petak kada se na Drini, u ime nekrštenog anðela Brankoviæa Ðorða, klalo nekrštene ljude. Tata to ne vidi, ali ne vidi ni sve ono po èemu se tu u blizini, na Salati i Ilici, vidjelo kako Ðorða kod Prijedora nabadaju na bajunet. Tata ne vidi kako iz nedjelje u nedjelju tonu Zdenèicine buhtle, jer je u Zagrebu sve manje kvasca. Ako ne proradi Hitlerovo tajno oružje, uskoro uopæe neæe biti kvasca, pa æe se Zdenèicine buhtle pretvoriti u palaèinke. Tata ne vidi, tata je mrtav.

Pokopan je na Mirogoju, u obiteljskoj grobnici Gregora Schleic-hera, carskoga i kraljevskog èinovnika, koji preminu blago u Kristu na Duhove 1851, te mu spomen podigoše vjerna udovica Klara i sinovi Dmitar i Ferdinand. Time bijaše kostima ispunjeno svih šest grobnih polica, što je Feliks protumaèio kao loš znak, i kao poèetak nove obiteljske povijesti, u kojoj se svi Schleicheri više neæe sahranjivati u istoj grobnici, niti æe se prema listi njihovih imena provjeravati jesu li umirali po redu. Tante Ulrika, Bog da joj

dušu prosti, od sušice preminu u devetnaestoj godini, pa iako je od toga prošlo šezdeset godina, kad god bi se na Svisvete dolazilo na groblje, netko bi rekao:

E, tante Ulrika, žalosti naša.

Te rijeèi izgovarao je otata Emanuel, pa kad je on umro, preuzela ih je omama Filomena, a kad nje više nije bilo, izgovorio bi ih striko Vinko. Nakon što je on 1936. umro od upale pluæa, rijeèi su pale na sljedeæeg po starosti, striku Alberta. Kada se striko Albert naljutio i više nije dolazio na obiteljske skupove, pa ni na taj u slavu pokojnika, tata je prvi put izustio:

E, tante Ulrika, žalosti naša.

Feliks je znao, ako se njemu, Silveku ili Hinku dogodi nešto strašno, njihova imena neæe zazivati kao tante Ulriku, jer neæe ni biti ispi-

301

su se nasluæivali, pogotovo nakon tatine smrti. U velikom njemaèkom reichu nije bilo peèatoresca koji bi kao Silvek precizno izrezao dvoglavog orla. Njegov orao imao je držanje njemaèkoga naroda, ali je istovremeno saèuvao svoju orlovsku dušu. Sto je rat dalje odmicao, a Silvek se usavršavao bezbrojnim ponavljanjima, to je njegov orao postajao sve moæniji i stvarniji. Hitlerove su armije gubile na svim fron-tovima, jedna za drugom padale su crte obrane, saveznici su se iskrcali u Normandiji, general Romel poražen je u sjevernoj Africi, a Silvekov orao bio je snažniji nego ikad. Èinilo se da æe poletjeti s memoranduma njemaèke komande. Feliks je molio brata da to više ne èini. Ako mu i naruèe peèat, neka orao bude kao na stranicama novina, ili na oficirskim kapama i u filmskim žurnalima, nestvarna germanska ptica, obièan znak na papiru, ali Silvek ga nije poslušao. Sreæa je, ili prokletstvo, kada se naðeš na putu k savršenstvu. Po cijele noæi je izrezivao dvoglave orlove, izradio ih je na stotine, i veæ ih je u Silvekovoj sobi bilo više nego Fiihrerovih štuka na europskome nebu. Adolf Hitler je bio mrtav kada je Silvek rezao svog posljednjeg orla.

Ne, on doista nije imao ništa ni s nacistima ni s ustašama. Možda nije ni razmišljao o tome kako æe se ovaj rat završiti. Kada bi ga Feliks upitao za namjere u sluèaju pada Zagreba, Silvek bi samo slegnuo ramenima ili bi odgovarao kako Zagreb nije tegla s marmeladom pa da padne s ormara i razbije se. Kada su došli partizani, naèinio je prve peèate sa zvijezdom petokrakom. Bio je razoèaran, jer je svaka petokraka bila ista, svejedno reže li je peèatorezac u dr-vetu ili ju je u krumpiru izradio partizanski pisar. Predlagao bi im da u sredini zvijezde naèini srp i èekiæ. Je li postao sumnjiv jer je želio raditi ono što se od njega nije tražilo?

Feliks nije bio doma kad su ga odveli. Zdenèica je u krivu ako kaže da jesti Zdenèici ni inaèe ne treba previše vjerovati. Puno joj se toga u zadnje vrijeme prièinja. Ostarila je jadna, a vele da patuljci brže stare nego drugi ljudi. Kada su Silveka odveli, Feliks je bio u Rudolfovoj kasarni, kod druga Stojana Mrkonjiæa. Išli su zajedno u školu, a Feliks mu je bio veza za odlazak u partizane, nakon što je za Stojanom bila izdana tjeralica. Pokazao je hrabrost u borbi, maršal Tito ga je meðu prvima odlikovao, vjerojatno æe iæi u Moskvu na visoke vojne škole, ali prije nego što ode, htio bi starome drugu pomoæi da se aktivno

ukljuèi u borbu. Premda je rat završen, borba još uvijek traje, i trajat æe sve dok zemlja ne bude izgraðena i obno-

302

gloria in exceisis

Feliks je bio sretan što ga se Stojan sjetio. Dogovorili su se da sutra ponovo dode, pa da se dogovore oko radnog rasporeda. Ali sutra nije bilo druga Mrkonjiæa, kao da je u zemlju propao, ni sutra, ni petnaest narednih dana, koliko je Feliksu trebalo da shvati kako Stojana više neæe vidjeti. Je li ga zamrzio? Još uvijek nije siguran. Možda je bilo prijateljski što je tako uredio stvar da Feliksa ne bude doma kad budu po Silveka dolazili. Jer zašto bi ga inaèe k sebi zvao u pet ujutro? Možda mu je Stojan spasio život.

Poslije se raspitivao što je s Hinkom, i gdje je završila gimnastièka sekcija profesora Marickog. Išao je na Pantovèak, kod starog Ivana Jurišiæa, predratnog komunista i robijaša, oèevog prijatelja. On mu je rekao da se ništa ne brine, djeci se ništa nije moglo dogoditi, trebat æe novoj Jugoslaviji dobri gimnastièari, ali još uvijek je kaos u državi, okupator je uništio željeznièku prugu, drumovi su nesigurni, potjera za bandom nije završila, pa zbog toga Hinko još ne stiže doma. Ali svakako æe se raspitati kod drugova u vojnoj operativi, pa neka Feliks navrati za dva-tri dana. Ispratio ga je sve do Ilice, a kad bi sreli nekog poznatog, Jurišiæ bi ga predstavljao kao sina svog najboljeg prijatelja, što znaèi - vlastitog sina, jer nema roðene djece. A stari je tih dana imao toliko poznatih, jer su toliki svoj komunizam dokazivali preko njega, da je od Pantovèaka do Ilice barem deset puta ponovio kako je Feliks njegov sin.

Gospon Ivo, vi imate još dvojicu sinova, govorio mu je na rastanku, Hinka i Silveka.

E, pa mali, sad me baš ljutiš! Rat je završio, a ti se bojiš za braæu. Znao sam ti æaæu pedeset godina, i njega i cijelu familiju. E, pa ako je netko bio na strani potlaèenih i poniženih, onda je to bio on. Dok se Ivu Jurišiæa pita, a bogme se itekako pita nakon deset godina Gradiške i Mitrovice, nitko neæe reæi da je bilo drukèije!

Vikao je nasred Ilice, premda nije bio ljut. Ali Ivan Jurišiæ htio je da ga svi èuju, a ne samo Feliks. Da ga èuju poznati i nepoznati, predratna gospoda i drugovi, da ga èuje narod koji je doèekao dugo žudenu slobodu, da osjeti narod boju njegovog glasa, jer je cijeli život, još od socijaldemokratskih demonstracija u Beèu 1898, govorio samo šapatom. Zagrmio je, dakle, stari Jurišiæ, o ispravnosti svoga druga Stefana Schleichera i trojice njegovih sinova.

Dva dana kasnije Feliks je ponovo otišao k njemu. Sve je bilo isto, osim što se stari odmah požalio da ga bole rebra koja su mu

303

ljuljanje, meðu šarenim jastucima, s kuænim papuèama na nogama, i prièao kako i njegov život ide kraju, osjeæa to nakon što je otišao Feliksov æaæa, ali ga nije strah smrti.

Vidiš, sine moj, da vjerujem u Boga, pomislio bih da je to Božji dar. Sto sam bliži grobu, sve se manje bojim.

Koliko god se druge stvari èinile važnijima, teško je mijenjati temu kad starac prièa o smrti. Feliks je èekao, i nadao se da je zbilja problem u bolnim rebrima i promjeni vremena, ali kada mu je Jurišiæ rekao da se na sve strane raspitivao za Hinka i gimnastièku sekciju zagrebaèkih gimnazijalaca, veæ je po tonu njegova glasa shvatio kako je uzalud dolazio. Ništa se ne zna, rekao mu je Jurišiæ, a teško se i može znati. Stotine tisuæa ljudi luta okolo, kao da je vjetar raspuhao maslaèke po livadi, pa je teško ustanoviti tko su i što su, pred kime su pobjegli i gdje im je dom. Veæina je bez ikakvih dokumenata, a sigurno su i Hinku ustaše oduzeli školsku iskaznicu, da bi stvorili veæi kaos i da bi zadeverali partizane, pa da sami mogu lakše pobjeæi. A ljudi bez dokumenata su živo meso koje netko treba sortirati i rasporediti. Po mirisu treba ustanoviti koje se meso ukvarilo, a koje je svježe i ispravno. Težak je to posao, ljudski njuh je ogranièen, i lako æe se nekome prièiniti da smrdi cijeli vagon, a zapravo se usmrdio samo jedan komad. Malo tu pomaže što je Hinko gimnazijalac. Zar je lako uvijek razlikovati gimnazijalca od deset godina starijeg klipana? A takav je, sine moj, mogao velika zla poèiniti, pa sad smrdi do neba.

Jedva ga je do vrata ispratio, jer mu je svaki korak prièinjavao bol. Stenjao je i tiho psovao kralja, otadžbinu i otadžbinske kundake, ali je na rastanku Feliksa zagrlio i poljubio. Onako oèinski, u obraz i u èelo. Rekao mu je da se javi, da doðe i da opet poprièaju, ali nije spomenuo da bi mogao saznati nešto novo o Hinku. Ponio se kao starac èije je vrijeme prošlo i nije njegovo da se bavi sortiranjem mesa.

Da nije bilo primjedbe o usmrðenom komadu koji zagadi vagon pun mesa, možda bi Feliks još godinama èekao svoju braæu. Ne bi mu padalo na pamet da ih je, možda, izgubio, niti bi shvatio koliko mu malo treba da ostane sam na svijetu. Dovoljno je samo da upita nekog od svojih poznanika, školskih drugova i prijatelja iz Concor-dije, znaju li što je sa Silvekom i prièa li se što o gimnastièkoj sekciji profesora Marickog, pa da ih nakon toga više ne vidi. Ili da se prave da oni više ne vide njega.

Prvi me je put vidio jedne noæi, kako mrtav pijan sjedim ispod Jelaèirevncr snomenika a krai mene nrolazp natrole zacleHain što to

304

Glokia in excelsis

305

se dogaða drugim ljudima. Izuzet sam od svih pravila ponašanja, od komunizma i socijalistièke revolucije, pa iako je moje tijelo tu, ja sam zapravo drugdje. Tamo sam, pomislio je Feliks Schleicher, gdje su slobodni ljudi.

Èekao je da konaèno ustanem, a zatim me je pratio sve do Borongaja. Ubrzo je saznao kada se obièno budim, gdje se kreæem, kakvi su mi dnevni rituali, pa ako bi me na trenutak i izgubio, znao je gdje æe me naæi. U poèetku je vodio raèuna da ne primijetim kako me prati, ali poslije mu je bilo svejedno. Išao bi predesetak koraka iza mene, ulazio je za mnom u sve lokale, razgovarao s ljudima koji su me

poznavali, i polako poèinjao živjeti mojim životom. U kišnom ogrtaèu i sa šeširom na glavi, kao engleski gospodin.

Ljudi koje ne poznajemo, obièno nam se èine jako sretnima. Izuzetak su siromasi i oèajnici pred samoubojstvom. Osjeæao sam silno olakšanje kada sam shvatio da Feliks baš u meni vidi svog sretnika. Kao da sam bolovao od teške bolesti, a onda je jednoga dana došao lijeènik i rekao mi da sam svo vrijeme savršeno zdrav. Prvi put sam pomislio kako bih konaèno mogao nazvati dunda Franju i upitati ga što je bilo s bivšom Zemljoradnièkom štedionicom i kakve je štete prièinila moja bomba. Ako je bilo mrtvih, kriv je sluèaj što je naredba o prekidu akcije stigla u 7 sati i 38 minuta, a ne samo minutu ranije.

Netko je stisnuo kvaku zakljuèanih vrata. Ustao sam da otvorim. Pred vratima je oznojen i uspuhan stajao Joso Lièanin, s violinom pod rukom. Èekao je da mu se sklonim, pa da uðe.

Sarajevo, 2. aprila 1945, 7 sati i 29 minuta

Nego, reci ti nama kako se stari Platon popeo na prozor i skoèio?, èulo se pitanje.

Dinu se obrva izvinula poput mladog mjeseca, iznad oka koje iza mojih leða vidi vukodlaka Ostoju'Ostojiæa. U Ðinovoj ruci je karta koju æe baciti pred Hamdu Magbulina, do kojega jedinog još nije stiglo pitanje, jer on èeka šesticu koja mu treba za ajnc. A Franjo Holman, stari konobar, istjeran iz svih birtija jer je previše prièao, razvukao je usta prije nego što æe iz njih poteæi šerbe slatkih i neiskrenih rijeèi o svima. On bi lažima spašavao tuðe glave, da bi tako spasio i svoju. Ispred njega sjedi Anða Borojeviæ, sestra popa Riste,

™> icL-ri-.'lipna nrl straha i ori tpžinp niianp plave lopornika SkorvatZV-

Koliko god ovaj trenutak trajao dugo, pa sam, èini mi se, imao više vremena da razmišljam o izgovorenim rijeèima, nego što sam u životu mislio o svim svojim strahovima, nisam se pokajao što Dina Vukova upitah za Platona Jeftanoviæa. I nisam se osvrnuo za vukodlakom Ostojom Ostojiæem.

Mile mi majke, ja ne znam šta ova budala prièa! Koji, bolan, Platon, kakvo Jeftanoviæa blago? Pa, ja sam starome svako jutro nosio hljeb na vrata, a petkom ilijaški sir sa tržnice. I nikad mu ni kune nisam naplatio. A ne znam niti od èega bih mu naplatio, jer nije imao ništa osim prezimena. Za prezime je, koliko se ja u te stvari razumijem, mogao dobiti samo kamom preko vrata, mirno je Dino govorio, ne ispuštajuæi Hamdinu kartu iz ruke.

Neka, rekao sam mu, samo ti prièaj. Ima onih koji æe provjeriti svaku rijeè i prevrnuti svaki kamen, da se vidi šta je ispod njega. Dolazi i to vrijeme, ništa se ti ne brini!

A je li, Boga ti, na kakvo vrijeme misliš, i ko bi po tvom raèunu trebao prevrtati kamenje?

Onaj, rekoh, koji æe dohakati tebi i takvima. A sam æeš vidjeti koji je taj.

A ti æeš mu, biva, u tome pomoæi?

Ako zatreba, hoæu! Isukrsta mi Boga, hoæu.

Prekrstio sam se, na što se Dino Vukov nasmijao. Za njim se poèe smijati i Franjo Holman, i udarati se dlanovima po krilu, kao da gasi vatru ili rastjeruje komarce. Vidio sam kako mu poigrava žila na sljepooènici, rumen mu dolazi u lice, pod kojim se bijele otoci neuredno izbrijanih èekinja, a glas mu se rasipa po podrumu, kao meket ovna pred kurbanski Bajram.

E, ti se vala neæeš smijati mome krstu!

Zamahnuo sam lopatom, ali Holman je izbjegao udarac. Postao je hitar poput maèke, šmugnuo bi pod stol i u trku mijenjao pravac, a ja sam, ne gledajuæi, udarao na sve strane. Okolo je letjelo iverje, po podu se rasula vreæa s brašnom, neèije dijete se rasplakalo, ali više nisam mogao stati.

Ne znam koliko je sve to trajalo, samo mi je u jednom trenutku bljesnulo pred oèima, zaèuo se jak prasak i osjetio sam kako se razilaze i nestaju podrumski zidovi, tlo pod mojim nogama biva mekano tijesto, uzdižem se i lebdim, i više ne osjeæam ruke i noge. Ne osjeæam tijelo, ne znam gdje se nalazim, koliko sam star, ima li koga oko mene i postoje li uopæe drugi ljudi. Osim mene i moje glave, koja

306 Gloria im excelsis

što plamen zahvati fitilj. Pokušavam vidjeti što se dogodilo s tom svijeæom, i odakle takva vatra, pa pomislim da sve ovo sanjam.

Kako se gasio plamen, iza kojega je, umjesto pepela i rastopljenog voska, rastao bol u glavi, tako mi se u pamet vratio logornik Skorvatzv. Sjetio sam ga se prije moje Stefanije, prije oca, majke i strièeva, prije stotina milijuna ljudi koji naseljavaju svijet, prije Anðe Borojeviæ, u èijem je krilu spavao. Nje sam se sjetio zbog logornikova sna, koji sam tako nepromišljeno prekinuo.

Pomislio sam da je Skorvatzv izvadio samokres i pucao mi u glavu.

Ležao sam na podu, koji je ponovo bio èvrst, i nisam mogao otvoriti oèi. Èekao sam da me netko pomjeri i da u tom trenutku umrem. Mozak æe mi se rasuti po podu, i za djeliæ sekunde, za nekoliko tisuæa ili milijuna godina, naæi æu se pred licem Gospodnjim. Rab Božji Šimun Paškvan, koji za sobom ne ostavi poroda, niti tko za njim suzu pusti. Nije mi bilo žao što nisam stigao zatuæi Franju Holmana. Zapravo, nisam se sjeæao zašto sam ga htio ubiti.

Bio sam pomiren s tim da umirem, ili se smrt èinila tako laganom pa se i nisam imao sa èime miriti, pogotovo zato što sam se jedva mogao sjetiti svoga života. Kroz glavu su mi prolazila imena, vidio sam lica ljudi, predmete u svome stanu, vidio sam èak i onih nekoliko dukata koje sam sakrivao ispod kade, ali nije bilo nijednog dogaðaja koji bi mi bio važan, ili bi me vezivao za život. Nije bilo ni onoga zbog èega bih se plašio izaæi pred Gospodina.

Ali dok god je živ, èovjeku se nešto u glavi dogaða. Dok god je živ, kroz misli teèe nekakva prièa. Bez prièe nema ni misli, èak ni kada je èovjek mrtav pijan, ili je na samrti. Pa kada sve prièe jednom nestanu, kada se iz sjeæanja izbriše cijeli život, misao zapoèinje nove prièe, koje se nikada nisu dogodile ili su doletjele iz tuðih života. Bez prièe nema svijesti, ni njezinog toka, kao što ni rijeke nema bez vode. Žedan sam, pa zato mislim na vodu. Ali ta voda nije Milja-cka. Miljacka je zagaðena, i veæ se dttgo s nje nitko

nije napio vode. Voda na koju mislim je Kreševèica, potok koji ljeti èesto presuši. Ali sada je proljeæe, Kreševèica je nabujala i nadigla se, pred sobom nosi zemlju i granje, žutu ilovaèu pokupljenu s grobova, i neprolistale mlade topole. Ne mogu se napiti tako mutne vode, pa idem prema èaršiji, i dalje prema samostanu, da se napijem s fratarskih bunara. Usput sreæem trojicu ljudi, koji vuku zaprežna kola puna leševa. Kuea. brate slatki, oola èaršiie ie poumiralo od kuee! Rado bih im

307

ti, pa se kuge ne bojim, ni sahranjivanja okuženih. Ali ne mogu dok se vode ne napijem. Govorim im: strpite se, ljudi, sad æu ja, samo da se napijem. A oni vele: e, zakasnio si, u Kreševu ti više nema zdrave vode. Potrošilo se na gašenje samostana! Kakvo gašenje, ljudi Božji, zar je požara bilo? O jest, itekakvog, tolikog da su i temelji sagorjeli. Idi pa pogledaj. Kad tamo, sve što su rekli, istina je. Nema ni crkve, ni samostana, a fratri sjede posred zgarišta. Ali nekakvi èudni fratri. U jednih brkovi kao u romanijskih seljaka, a drugi zarasli u kose i brade, pa još kubure opasali. Nijednoga ne poznajem, a mislio sam da u Kreševu nema fratra kojega nisam stoput vidio. Pitam prvoga: ujaèe, ima li malo vode za mene? Ima, veli on, ako ti je stalo da od kuge umireš. Èiste vode je nestalo, jer smo njome vatru gasili. Pa zar niste požar jednako mogli i prljavom vodom gasiti?, upitah, ali se odmah pokajah. Koji si i èiji si ti, pobuniše se fratri, kada bi mutnom i okuženom vodurinom zalijevao Božji dom? A da nisi Turèin koji se u Vlaha preobukao, pa došao izazivati? I kakva je to zapravo na tebi nošnja? Takvoga još nismo vidjeli!

Ušutjeh, jer vidim da fratri ne znaju ono što ja znam. Nema me u njihovim životima, nisam smrtnik ni besmrtnik, samo mi je misao ostavljena bez svakog sjeæanja, pa mi oni doðoše u prièu. Živ sam, ali na nekom drugom mjestu i u drugom vremenu. A ne znam, niti me je briga, jesu li i oni živi.

Stajao sam uz njih i šutio. Fratri su prevrtali pepeo i tražili zlato. Ako ga je i bilo, u kaležima i dukatima, u zlatnome križu i krstionici, umjesto da se samo istopi, otišlo je u dim. Plamen je bio toliko jak. Èini mi se da sam od njega žedan.

Kad ništa nisu našli, poèeli su se razilaziti na spavanje. Neki su otišli na Grad, u fratarsku kuæu, a ostali su se zavukli u štalu. Pala je noæ, vlažna i sparna, a Kreševom se širio gadan vonj ljudskoga izmeta, koji se miješao s vonjem leševa. U jarku uz Kreševèicu raspadala su se ljudska tijela. Po nošnji sam raspoznavao muslimane od katolika, iako takve košulje i èakšire nisam ranije vidio. Valjda nam je Bog dao da i bez prethodnih znanja meðusobno prepoznajemo. Neko vrijeme sam išao niz rijeku i mrtve gurao u vodu. Èim bih ih dotaknuo, smrad je postajao još gori. Kao da bi naglo oživio iz mrtvih ljudi, pa se uvlaèio u mene, kao što se vrag uvlaèi u èiste duše. Ali nisam se uplašio. Znao sam da ovo nije moj život, nego je samo misao koja sama od sebe stvara prièu, pa mi ni vrag u njoj ne može ništa. Koliko eod sam se trudio, nisam uspio razlikovati muslimanski od

308

Gloria in excelsis

I dalje sam bio žedan, ali nije bilo vode koje bih se mogao napiti.

Sutra sam išao kod kreševskoga glavara. Pratio sam fra Marijana, visokog i mršavog èovjeka, jednoga od rijetkih koji nije imao bradu ili brkove. Rekoh, moram iæi, možda u njega ima vode. Idi, odgovorio je, samo ne govori da si sa mnom. Sjedili smo na katu, ujak je gledao planine u daljini, a glavar ga je oprezno ispitivao. Najprije o zdravlju, a zatim i o samostanskoj obitelji. Zanimalo ga je hoæe li fratri ostati u Kreševu, ili æe diæi ruke od spaljenog samostana. Htio sam mu reæi: ama, efendija, pitaj mene, a ne njega! Ja æu ti reæi da oni ostaju. Ne pitaj me kako znam. A zauzvrat mi daj vode da se napijem.

Ali usta su mi bila tako suha da nisam mogao progovoriti rijeè. A ni u glavara nije bilo vode.

Zeð me je tako muèila da su prošli mjeseci prije nego što sam opet malo došao sebi. Njima su mjeseci prošli, a meni ne znam koliko je prošlo. Vratio sam se taman kada se spremala karavana za Stambol. Ljudi, mogu li ja svama, u Stambolu æe biti vode da se napijem? Možeš, rekao je doktor Nikola, Talijan i prijatelj samostana, ali nemoj ništa govoriti. Od tvoje prièe nam nema nikakve koristi. Ama, èovjeke Božji, šutjet æu ko kamen, a šutio bih i da mi nisi rekao. Niti biste vi od mojih rijeèi imali kakve koristi, niti je ja imam od vaših. Onda dobro, rekao je doktor, ionako si nam utvara i pra-znovjerica, a fratri u praznovjerice ne vjeruju, ali ih jednako vole.

U Stambolu, na Galati, probao sam se napiti vode, ali je nisam mogao ulovitu u ruku, niti mi je uspijevalo da namjestim usta pod èesmu. A jezik mi je bio tako suh da sam osjeæao kako bi svaka kap isparila prije nego što bi na njega pala. Dok sam se ja tako muèio oko èesme, fratarska se delegacija motala oko dvora, pokušavajuæi ishoditi dozvolu za obnovu samostana. Pa ljudi, zašto se toliko muèite, zašto živote izlažete opasnosti, kada æete, ovako ili onako, sagraditi samostan. Znam, jer sam ga svojim oèima vidio! Bježi od nas nevoljo, napusti nas utvaro!, podviknuo je fratar iz Hercegovine, i izvukao drveni križ iz džepa. Odskoèio sam, jer sam pomislio da æe me udariti tim križem, a on je ostao u uvjerenju da od sebe tjera vraga i nevjeru.

Danima su se besciljno vrzmali po Stambolu, upoznavali su neobiène tipove, kojima se u oèima vidjelo da ne trepnu kada vide prerezano ljudsko grlo, pa su im davali novac, a ovi su im obeæavali

kako rp qp na rivom rasr-iitati olro AnTvrAf* 7a izararlniii ali iprlina

309

im je rekao neka se gube iz Carigrada, jer su veæ postali sumnjivi i uskoro bi mogli glave izgubiti.

Poslušali su dobar savjet, a na povratku u Bosnu prošli smo pokraj stotina èesama i prešli desetak rijeka, koje su se u meðuvremenu razbistrile, jer je kuga davno minula i stale su proljetne kiše, ali ja se nikako nisam mogao napiti vode. Mirisala je svježe pokošena trava, opijale su me visoravni u cvatu stotinama razlièitih vrsta cvijeæa, njušio sam pazuhe ljudi koji se dugo nisu prali, stajao sam na kiši, upijao njezin miris, i onda zabacivao glavu da ulovim koju kap, ali opet ništa. Svaki je vonj bio stvaran, ali voda nije bila stvarna.

Na obronku iznad Kreševa ujaci su sadili šljive. Za dvadeset godina, rekao je fra Marijan, bit æe to stari kvrgavi fratarski šljivik, a narod æe govoriti kako je posaðen još za Kulina bana i dobrijeh dana. Sve što nije bilo juèer i prekjuèer, sve od èega su prošle godine, i od èega su minule dvije do tri kuge, narod

premješta u jako daleku prošlost. I džaba im je onda govoriti da se nešto dogodilo prije dvadeset godina, kad æe ti reæi: jok, ujaèe, te je šljive brala kraljica naša Katarina.

Šutim, slušam ga, jer mi je teško reæi da se uzalud trude, pa sade šljivik, jer ja znam da je na tom mjestu gusta bukova šuma. Bog zna šta je bilo s njihovim šljivama, jesu li se uopæe primile, tko ih je posjekao i kako je propao njihov trud. Ako bi mu nešto i rekao, fra Marijan bi mislio da to govori njegova malodušnost, ili bolest koja ga muèi i nagriza, a kojoj nikada ne izgovara ime, premda se meni èini da se radi o tuberkulozi.

Ujaèe, je li te sramota što od takve boljke boluješ?, upitao sam ga dok je jednoga jutra pljuvao krv.

Jok, vraže, sramota me je što si mi i danas na pameti.

Fra Marijan sjedi na kamenu na vrh brda sa kojega se vidi cijelo Kreševo, pa nešto zapisuje u knjigu crnih korica. Mastionicu je postavio u travu, pa svakih nekoliko sekundi umaèe gušèje pero, pod kojim papir škripi kao da se buni. Prilazim mu za leða, da vidim što to piše. Muèi se da latinskim rijeèima opiše ono što se krajem ljeta dogodilo. Veli da mu je umro roðeni brat, i da mu nije lako to zapisati, jer ova knjiga ne govori o onome koji ju piše, nego govori o spaljenom samostanu i samostanskoj obitelji.

Kada je opet umoèio pero, ugledao je bubamaru, kao vrh šibice sitnu Božju ovèicu, kako se utapa u mastilu.

A arlip li si «p ti iarlna -/aniitila šannno ie onako za sebe. Kada

310

GlORIA IN excelsis

311

sto izlio mastionicu. Uzeo je životinjicu na dlan, pljuvaèkom ovlažio kažiprst i pažljivo joj oèistio oklop.

Eto, a sad pazi da ne odletiš u Fojnicu i Sutjesku, pa da i tamo nekoj fratrini pokvariš ljetopise i memorabilium.

Pa zar da zbog jednog kukca ostane nedovršeno kako ti je umro brat? A nisi ni rijeèi zapisao o tome kako napreduje stambolski ferman!

Pogledao me je s tugom u oèima. Èudo jedno kako se vrag pretvara da je uviðavan prema èovjeku i njegovoj patnji. Ti si moj vrag, i pratit æeš me do smrti, ali kad god mogu, muka mi Isusovih, postupit æu naopako. Jest, dobro si rekao da bi za one koji dolaze korisnije bilo da sam im kazao kako stoje stvari s obnovom samostana i crkve, i da mi roðeni brat više znaèi od jedne livadske baje. Ali ja nju ubiti neæu, pa da mi još stoput u mastionicu skoèi. Ti, vraže, misli zašto je tako, jer se neæu s tobom raspravljati.

Slušam ga kako govori, a samo jedna stvar mi je na pameti: da mi se vode napiti. Tko zna koliko je njemu vremena prošlo, veæ godina mjesece sustiže, mršaviji je nego kad sam ga prvi put sreo, teže diše i èešæe pljuje krv, a ja se još nisam napio. U taj me mah poèela hvatati strava, naježio sam se i zamucao, bio je to

prvi strah otkako sam pao u mrak i u ovu jednu prièu i misao, jer sam pomislio da više nisam živ. Umro sam, a pakao nije ništa drugo nego vjeèna žeð.

Ujaèe, ja ti se jako bojim. Znam da me tebi nema, da sam ti utvara i zla misao, ali pomozi mi, tako ti dragog Boga!

Evo buruntije iz Travnika, evo èageta, evo odobrenja! Za dva dana stiže graða, nanovo kopamo temelje, pa poèinjemo graditi. E vala, i vrijeme je bilo. Bogu hvala da ima dobrih ljudi, a najviše mu hvala što nam je providio Siliftar pašu, pa da i nama jednom sunce grane. Ne znam èega bi se danas krštene duše trebale plašiti. Ni danas, ni do èasa kad æemo položiti zadnje grede i otvoriti crkvenu kapiju. Ako je od dugog èekanja neka korist, onda je ta što je èovjek toliko ushiæen kad èekanju doðe kraj i ostvari se volja Božja, da je nakratko slobodan od svake strepnje i ružnog predosjeæaja.

Došla je uskršnja nedjelja, a narod se okupio ispred crkve. Crkva je malena, puno manja od one u kojoj æu biti kršten, i koja i dandanas u Kreševu stoji, a nema ni zvona i zvonika, tako da nalikuje planinarskoj kuæi. Uz crkvu je nanovo sagraðen i samostan, takoðer manji od današnjega, a na prozore izlaze èupave i bradate fratarske

_1---- /^l_J.:.. 1__1;I_________1 - _1____;1_____]. v._______•__

Nisu, bolan, suze, nego se on to znoji! Pa znaš li ti, majka mu stara, koliko se on naradio dok ovo nije sagradio. Toliko da mu još uvijek izbija i onaj lanjski znoj, dok æe juèerašnji i prekjuèerašnji doæi na red poprilici za šest mjeseci. Vala, baš si hrsuz! Gdje si vidio fratra da plaèe!

A ja bih se veæ i njegovih suza napio koliko sam žedan, ali ne èinim ništa, nego stojim u masi, slušam ljude i njušim mirise. Jedva i primijetim da fra Marijan više ne pjeva Gloriju, Uskrs je odavno prošao, upeklo je ljeto, pale su kiše, a on se smraèio, pa sjedi u kutu svoje æelije, uzdiše i slaže stvari za put. Nikad ga nisam takvoga vidio, pa bih da upitam šta mu je, ali ne mogu jer odnekud dolazi oštar miris rakije. Toliko oštar da poèinje nestajati samostanskih zidova, išèezava postelja u fratrovoj sobi, a onda i on blijedi, guta ga miris, i na kraju nestaje.

Otvorio sam oèi i iznad sebe ugledao Dinu Vukova. Glavu mi polijeva rakijom, a živa rana tako peèe da poèinjem glasno jaukati. Vratio mi se u pamet cijeli moj život, i ovaj podrum iz kojega nema izlaza, ljudi koji su mi èinili zlo, a ja im nisam mogao uzvratiti, sve ono što je bilo nestalo, od èega sam se tako lako rastao.

Ljudi, dajte mu vode, vidite da je žedan, èuo se Anðin glas.

Kreševo, juli 1767.

Duljina zida crkvenoga zdvora od Kreševa - aršina 31, greha 5

Visina zida kod vrata - aršina 3, cereka 6

Visina zida na æošku od zolaka - aršina 6, cereka 3

Visina na æošku ozgar - aršina 3

Širina s gornje strane od crkve do æoška - aršina 15

Širina s doljne strane od zida - aršina 7, greha 14

Šupljina od crkve svakolika - aršina 29 i po, greha pola

Duljina od zida manastirskoga s gornje strane aršina 43 i po

Visina zida manastirskoga kod novicijata - aršina 4, u rupah 5

Visina zida manastirskoga kod avlije ozgor - aršina 3, cereka 3,

greh 1

Duljina zida u avliji - aršina 21

Visina zida kod podruma na æošku od vrtla - aršina 11 i cerek Duljina zida od zolaka - aršina 44, greha 4 Tako, evo, zapisah, a zapisano valja èuvati bolje nego svo blago, ier takav ima Biti naš manastir no volii Rožioi i dozvoli našinoi. sve

312

Gloria in excelsis

premda ne bih tako smio ni misliti, ni mislima zle dogaðaje prizivati, ali dat æe Bog da nam se ista nevolja dvaput ne ponovi.

Nakon što dopremismo graðu, kadija nam ponovo zabrani rad na zgradi, jer da bi valjalo obaviti æešif, što znaèi - drugi pregled, da ne bismo gradili drukèije od propisanog. Ali umjesto da sam obavi æešif, Turèin nezasiti, on odredi da to mula èini, a mula posla naipa, svoga zamjenika. Sve ovo da bismo morali platiti i kadiji, i muli, i naipu, i ljudima od sve trojice. Baš kao da su nam iz Rima stigla tri tovara dukata, da zlatom pozlatimo svaku gredu. A ne zna Turèin, niti ga je to briga, da iz Rima ništa dobili nismo, ni ljetos, ni dvadeset prošlih ljeta, koliko me pamet oko tih stvari drži. Ako bismo šta i zaiskali, potvrdu redodržave ili kakav drugi dokument, rimskoga biskupa, a našega papu, valjalo je svaki put iznova podsjeæati ko smo i gdje smo, koliko nas ima i po kojoj osnovi mu se obraæamo.

Ali da nismo sasvim belajsuzi, posreæi se da naip bi carigradski Turèin, razborit i dobra srca, od onih ljudi na kojima se odmah vidi kako iz velikih gradova stižu, pa je u njih uraslo nešto od te velièine. Na dan kada je trebao doæi, pozvali smo na gozbu sve viðenije Turke iz Kreševa i okolice, a uz njih i sve naše komšije, pa uz samostansku ruševinu iznesosmo èetiri sinije pune svakakvih ðakonija. Bilo je, raèunam, do trideset ljudi, meðu kojima onih koji su došli od dobre volje i sklonosti za fratarsku stvar, ali i drugih koje pozvasmo samo zato što smo znali da neæe naipu protiv nas govoriti ako ih dobro najedemo. Ti ljudi su kao ribe, pa se na udicu hvataju.

Kako su zasjeli, tako su do akšama ostali, a potrajao bi teferiè i duže da s prvim mrakom nije pala kiša. Razlozi tako duga sijela neobièni su i za naše prilike u kojima se i dobro i zlo, i pravo i naopako, vazda dogodi bez ikakvog reda i predviðanja. Èim prvi Turci posjedaše uz sofru, prije nego što smo se svi i okupili, zapoèeše svaki svoju prièu o manastiru. U tim je prièama bilo malo istine, i onoga što je bilo zapisano u knjigama, prije nego što su knjige izgorjele, nego je svaki Turèin pripovijedao šta su mu dedo i nena, gdjekad stariji stric ili komšija, govorili o rubanima i njihovu domu. Bilo je tu legende i praznovjerica, nevjerojatnih dogaðaja i izmišljaja svake vrste, ali ih je bila milina slušati. Znaš da nije istina ono što govore, a svejedno te zanima što æe dalje biti. Èini ti se da prièa ne smije stati, nit se smije prekinuti, nego se jedna prièa mora nadovezati na drugu, i tako do kraja svijeta. Ili do prve kiše.

313

bih to èinio, ali sam se zadnjih dana i mjeseci izvještio u popisivanju, bilo grade za crkvenu i samostansku zgradu, bilo isprošenog novca i svakojakih vrijednosti, pa tako, po sjeæanju, naèinih popis neobiènih, nestvarnih i praznovjernih pojava u povijesti kreševskoga manastira kako je isprièaše naši Turci:

Duh sultana Mehmeda El Fatiha - u devet prièa se pojavio, dvaput spašavao manastir i fratre od zla sarajevskih janjièara, a jednom kreševsku èaršiju od nje same.

Vukodlak Ostoja - u dvije prièe prošetao Kreševom i veliki belaj svojom pojavom izazvao, iako nikome zla nije èinio. Fratri jednako kršæane i Turke uvjeravaše da je Ostoja samo privid i utvara, te zbog toga osta zahvalnost u nekim turskim familijama.

Vukodlak Simun Paškvan - u tri prièe se pojavio sa sikirom u glavi i tražio da mu se pomogne. Fratri pomogoše tako što išèupaše sikiru iz Simunove glave, što Turcima ne bi drago. Ne zna se zbog èega.

Karakondžula s licem žene - u jedanaest turskih prièa. Velika je zla fratrima èinila te im je kvarila zavjet zavlaèeæi se u samostanske postelje. Odakle Turcima ovo, ne zna se.

Anadolska ala - zvijer sa sedam glava, golemoga tijela, nalik na zmaja ili guštera, u dvije je prièe napadala samostan, a u jednoj ga je i zapalila rigajuæi vatru pa je cijela èaršija gasila. Koliko god i ovo bila laž, istina je da su, ne obaziruæi se na opasnost od kuge, pri zadnjem požaru, na Uskrs 1765, i Turci gasili vatru.

Anadolski šejtan - vrag s papcima i rogovima, pristigao za banjaluèkim kiridžijama, kojega je, po prièi jednog Turèina, fra Anðeo potjerao s manastirskog praga i gonio ga izvan Kreševa, što obitelj spomenutog Turèina sa zahvalnošæu pamti.

Duh sultana Osmana - došao pred manastir jedne olujne noæi, malo pred zoru, prije stotinu i nešto godina, gdje je nadigao dreku i nadglasao vjetar i gromove, jer mu nije bilo pravo što vidi kršæanski hram usred turske zemlje. Smiriše ga kreševski Turci, pa više nije dolazio. O ovome je prièu isprièao jedan Mustafa, mrzak èovjek i prznica, kojega smo pozvali da nam kod naipa ne èini belaja. Kada je èuo kako svi lijepo o fratrima zbore, i prenose legende o samostanu, što su ih èuli od svojih starih, a ovi od još starijih, Mustafa poželi da im bude ravan, pa isprièa ovo o duhu sultana Osmana. Ja mislim da je

prièu izmislio, ali ga zbog toga neæu krivo pogledati, nego - daj Bože da zavazda Mustafa ostane kakav je bio danas, pa da nas brani

314

GlORIA IN ekcelsis

Tri divlja kozoroga, kakvih u Bosni nikada nije bilo - èetvorica su ih u svojim prièama spominjali, a svaka je govorila o tome kako su, malo nakon što se princ Eugen povukao iz Bosne, ti kozorozi tri proljeæa i dvije jeseni zalazili u fratarsku bašèu, pa bi svu zelen i povræe obrstili, a onda bi zašli i u žito, ter su tri rodne godine fratrima bile gladne. Kako je to bilo u doba kada je Turèadija na fratre i sve krštene bijes iskazivala, jer je Eugenova vojska Turcima grdna zla i nepravde uèinila, èini se da je ova legenda nastala da bi se zaboravilo kako se komšija komšiji osveæivao. Tako je narod izmislio tri divlja kozoroga pa ih optužio da su fratarsku zelen brstili.

Džini - ove se utvare, iz praznovjerica naših Turaka od ranije znane, u dvadesetak prièa oko manastira javljaju. Jednom su dobre, pa se lijepim djelom obraæaju fratrima, a drugi put su utvare zle i grdne, da grdnije ne mogu biti, šervane po èaršiji, prepadaju i od pameti odvraæaju krštene i nekrštene, te ih onda imam dovama rastjeruje. Kad njemu ne uspije, onda pokušavaju fratri, ali boj sa džinima obièno traje po sto-dvjesto godina.

Duh fra Ante Saskog - u sedam ga prièa ima, vazda bi dolazio kao najava velike žalosti, smrti djeteta ili mlade žene, samostanske svaðe ili bijega iz redovništva. O fra Anti Saskom slušam otkako u Kreševo prvi put doðoh, o njemu govore Turci koliko i kršæani, a stari fratri se svaki put ljute i vele da brat Anton nije postojao, jer da jest, još bi ih bilo upamæeno iz njegova vremena, od prije èetiri ili pet stoljeæa. Po legendi fra Anto Saski bio je Nijemac, narodnoga jezika nije znao, nego je na latinskome i germanskom propovijedao, i na tim stranim, veæini nerazumljivim jezicima tješio ljude. Kad koga upitaš kakva je utjeha od koje iè ne razumiješ, on ti odgovara kako u tome i jest èudotvorstvo brata Antona. I u tome što je unaprijed znao kakva æe se neizbježna nevolja dogoditi, pa je narod vazda na nju pripremao. Zbog toga su, vele i Turci i kršæani, ljudi u ona vremena bili bolji. Budi Bog s nama, lude li praznovjerice!

To su neke utvare i praznovjerice koje se pojaviše u turskim legendama o fratarskom zemanu, a bilo ih je još, nego mi je mrsko dalje ih brojati, a nema ni vremena za takve dangube. Valja graditi samostan i crkvu kakva je bila, pa æe poslije biti vremena, kad zapada snijeg i okraæa dan, da se i drugih utvara sjetimo, ako nam to bude po volji.

Dok su se tako pripovijedale legende, pojavi se naip Kerim Su-lejmanoglu, lijepo se pozdravi s gvardijanom i braæom, malo osluhnu skup, pa poðe premieravati i odmjeravati buduæu graðevinu.

Fojnièanin i zloglasna pijanica, koji je ružno i mahmurno gledao na sav svijet meðu kojim živi, pa je na fratre gledao još gore. Ne bi nam drago vidjeti ga uz naipa, ali tu ništa nismo mogli uèiniti. Odredilo ga da bude bilježnik, a ti trpi i misli kakva je to carevina u kojoj je Kazanèiæ bilježnik. Naopaka, brate, i puna nepravde!

Ali ni oko toga ne bih griješio dušu, nego æu kazati da Omer nikakva utjecaja na naipa nije imao. Stambolija je na njega gledao s visine, preèuo bi svaku njegovu primjedbu, a kad su se mjerili buduæi zidovi, svakoj bi mjeri dodao barem tri pedlja. Osim što bi time pokazivao da nam je sklon, Omeru je pizmu èinio. Na kraju ispade dobro što nas je takav bilježnik dopao, jer na njegov loš karakter i pijanstvo dobismo barem po jedan pedalj u visinu i širinu.

Nakon što je sve bilo izmjereno i zapisano kao što iznijeh na poèetku, naip Kerim Sulejmanoglu ostade založiti uz sofru, a zatim i kafu popiti, pa posluša ono što su naši Turci govorili. Na spomen ala, duhova i karakondžula dizao je obrve, širio oèi, pa svako malo pogledavao prema braæi fratrima, provjeravajuæi vjeruju li i oni u ono što se govorilo. Poslije sam ga odveo u stranu, da mu rastumaèim kako je našoj vjeri protivno praznovjerice prihvaæati, kao što ni pravi mumin u njih ne vjeruje. Na to me je upitao zar ovo nisu pravi mumini. Odgovorio sam da veæinom jesu, pogotovo ako su dobri i pošteni ljudi. Pa zašto onda takve stvari govore?

Da bi se prièalo, efendija, i da bi na kraju ostalo nedoprièano, tako da se drugi put nastavi.

Zaèudio se naip obièajima bosanskim, ali vjerujem da ih nije uzeo za zlo. Pozivi li u ovoj zemlji koju godinu, moglo bi se i njemu dogoditi da se u praznovjericu upetlja, pa da poslije poziva Boga za svjedoka kako u nju nije povjerovao. Kako god bude, pamtit æu po dobru Kerima, i neæe mi biti mrsko još ga sresti tamo gdje nas Božji naum odvede.

Ali sjedoh, pa dalje zapisan:

Pribavivši sve što se po pravu ili po obièaju traži, i pripravivši prema moguænostima sve što je bilo potrebno, javno smo, sa znanjem vlasti i svjedoèenjem komšija, 27. juna 1767. uveli zidare i tesare. Iz Mostara je došlo osamnaest zidara i klesara, sve raskolnici, a nadstojnik im bješe Mihajlo Bovaniæ. Pogodismo svakome dnevne plaæe po osamdeset jaspri, a nadstojniku dvostruko. Najprije su obnavljali zidove crkve i samostana, ali u strahu i tajno, jer pred Turcima ne bi govora o kamenu i kamenome zidu, niti se išta

316

GlORIA in exceisis

takva gradnja protivna turskome zakonu, ali Božjom providnošæu oni bijahu slijepi, a komšije naše, domaæi Turci, u drugu stranu gledahu, te u trideset i tri dana završismo sav posao s kamenom. Kako æe dalje biti, to se ne zna, ali tesari obložiše i sakriše rad drvenim gredama, tako da se bez veæeg pregleda prevara ne otkrije. Koji se na našem mjestu naðu, neka zaubuduæe znaju da se tako gradi.

Tokom izgradnje dogaðahu se razne stvari, koje nisu za moga ljetopisa, te ih u njemu preskaèem, a od svih je, kako se èini, najvažnija ta što iz Travnika stiže Ismet efendija Kuèukaliæ, jer ga je postavilo za kreševskoga imama. Time se izjalovi namjera Hasana efendije Kriliæa, koji je zimus prtio svoju prtinu da bi se narodu umilio, a ko zna šta je drugo èinio da se umili onima koji se više od naroda pitaju. Ne bi mu suðeno da u svojoj èaršiji bude imam, pa se još jednom vidje koliko slavohlepni nisu ni Bogu ni ljudima

mili. Dobri ih neæe zbog svoga dobra, a zli ih odbijaju da im tako zlo uèine. Neka je vala i od takvih neke koristi.

O novom imamu još uvijek ništa ne znamo, ni kakav je èovjek, ni šta o èaršiji misli. Da znamo, upisao bih ga u ljetopis, ali ovako ne mogu. Jednom sam ga sreo blizu džamije, a on mi je klimnuo glavom, po èemu sudim da ne mora biti rðav èovjek. Još treba vidjeti hoæe li on nama na upoznavanje doæi, kakav bi bio red jer je u Kreševu novi, ili æemo mi nakon nekog vremena njemu poæi, što bi znaèilo da se dobrih obièaja ne drži i da bi mogao naopak biti.

Tajnovit je i svojima, još se nikome nije približio, pa se ni od Turaka o imamu Ismetu nije moglo više saznati, osim da je dugo u Damasku živio, tamo se, bit æe, i školovao, a u Bosnu se, po toj prièi, vratio prije pet godina, jer mu se u Damasku dogodila velika nesreæa. Imao je ženu Bošnjanku i dvoje djece, pa kad se jednom vratio kuæi, našao ih zaklane. Kuæa je bila ispreturana, nekakvo zlato ukradeno, tako da su ih, možda, opljaèkali hajduci kojih je po Damasku vazda bilo. Bosna je, hvala Bogu, sakrivena i mimo svake ruke, dok je Damask na putu, pa u njega dolazi svakakvih iz raznijeh zemalja, a u zadnja vremena sve gori od gorega. Nekad se, prièaju, tamo slijevala sva pamet s istoka, te je znalo doæi svakojakih mudraca od kojih se o Zemlji i zvijezdama dalo puno nauèiti, pa graditelja koji su poslije stizali sve do Rima, zlatara i filigrana, znalaca znanja od svih vjera, ali otkako carevini ne ide dobro, pamet se uvukla u kuæe, a zlo je izašlo na drumove, pa ni Damask niie Što ie nekad bio. Tako se Ismetu efenrliii Hoporli nesreæa kakvu

317

zbog njega, a i zbog nas koji æemo s njime živjeti, da je Ismetova duša vrhom ispunjena.

Kada se u Bosnu vratio, prièaju ljudi, dugo nije razgovarao, niti je kome kazao što mu se u Damasku dogodilo. Lutao je okolo, pa se mislilo da je, jadan, pobudalio, ili æe se dati u pustinjake, a ako bi nešto nekome i rekao, bilo je da se zemlje želi nagledati i svu je obiæi, posjetiti svaku èaršiju od Save do mora i oèi zemljom ispuniti. Tek kada se sazna što su Ismetove oèi u Damasku vidjele, shvatiše zašto mu trebaju tolika gledanja.

Èetiri godine je potrajalo dok Ismet efendija Kuèukaliæ nije obišao cijelu Bosnu. Živio je od nadnice, ljudima bi iscijepao drva ili pokrio krov na kuæi, a vele da je po Dalmaciji i Hercegovini bio voljan i kod kršæana raditi. Koliko god je šutio, nekako bi se prepoznalo ko je i šta je, od kakvih je znanja osim onih koja se rukama obave. Tako su ljudi poštovali i njega i njegovu šutnju.

Nakon što je sve obišao, Ismet efendija Kuèukaliæ pošao je u Sarajevo, tražio da ga vezir primi, ali ga nisu njemu pustili, nego je muftiji kazao da ima želju u Bosni biti imam. Muftija mu, bezbe-li, nije povjerovao, pogotovo nakon što Ismet nije mogao dokazati da ima škole kakve nemaju bosanski imami, ali ga nije od zle volje potjerao, nego ga je stao ispitivati. Razgovarali su, govore ljudi, sedam dana bez prestanka. Dokle su sezala muftijina znanja, dotle je s Ismetom prièao arapski, a kad ne bi mogao dalje, nastavljali su na turskom. Brzo je muftija shvatio kako pred sobom ima uèenijega od sebe, i uèenijega od mnogih koji se po Stambolu uèenošæu hvale, ali jedna ga je stvar muèila. Ako taj èovjek toliko zna, zašto

je onda njemu dolazio. Da nije kakva zlodjela èinio, ili se o vjeru ogriješio, pa se iz Damaska došao skrivati?

Jednom su tako sjedili u muftijinoj kuæi na Vratniku, gledali Sarajevo kako se kao maèka na suncu grije i proteže, pili su kafu i šutjeli.

Reci mi, jesi li koga ubio?, upitao je muftija, ako jesi, neka ostane izmeðu nas dvojice.

Nisam, odgovorio je Ismet, a ubio bih, i ne bi mi ruka zadrhtala.

Koga, jadan ne bio?, muftija se uplašio mira s kojim je prijetnju izgovorio.

Onoga koji je zbog pet deka zlata ubio ženu i dvoje djece. A koji je taj?

Da 7nam nhio hih pa A kako npru saznati neæn ni uhiti.

318

Gloria in excelsis

A zašto je to tebi, muftijo, važno? Svejedno je èiju. Nije ubio èovjeka, nego njegove ženu i djecu. Svejedno, reci mi. Ubio je moje.

Tako je završio razgovor, dalje su šutjeli, pili kafu i gledali grad, a muftija je bio još dalje od toga da pomogne Ismetu efendiji Kuèu-kaliæu. Šta ako se imamu jednoga dana u džamiji uèini da je medu stotinama muških oèiju ugledao oèi ubojice? Velika žalost može prevariti èovjeka, pa da pomisli kako vidi ono èega zapravo nema. Svakome ko nije prebolio, to se jednom dogodi. Ali nije svako spreman ubiti. Ismet efendija jest.

Lijepo ga je ispratio, a sljedeæih dana ga je poèeo izbjegavati. Muftije više nikada nije bilo kad ga je Ismet tražio. Iako je ružno što se tako ponio, i što je bio zeèjeg srca, razumijem ga dobro. Ljudima je u naravi da tješe one do kojih utjeha može stiæi, ali od duboke nesreæe koja ne traži utjehu, niti je èovjek može izgovoriti, ljudi æe pobjeæi, gurnuti je iza sebe, uzalud je htjeti zaboraviti. Bože, daj mi snage da uvijek ostanem.

Nakon toga je Ismet efendija otišao u Travnik, gdje je proveo nekoliko mjeseci, i uspio izmoliti da ga u Kreševo šalju, jer u Kreševu ionako nikoga nije bilo, osim Hasana efendije Kriliæa, o kojem su se proširili ružni glasovi, o njemu i njegovoj oholosti, pa ga za imama nisu postavili. Ili se raèuna da neæe biti velike štete ako nesretni Ismet od Hasanovih pasjaluka strada.

Kakav je Ismet, to æe se ubrzo vidjeti i znati, još prije nego što crkvu i manastir dovedemo pod krov. Moja je želja da bude dobar, jer æe tako svima biti bolje.

Zagreb, 1. augusta 1945.

Uzeo sam u ruke violinu, pa je zagledao kao da nešto o violinama znam, kuckao prstom po drvetu i kobajagi osluškivao zvuk. Feliks je dlanove spustio sa stola u krilo, kao da se plaši da æu mu gurnuti instrument u ruke i reæi - sviraj]

E, Joso brate, na ovom æemanetu ne zna svirati ko nije Ciganin, rekao sam i vratio mu violinu. Ali nemoj da ti bude krivo, donijet æe maestro pravu violinu, kad mu je pošalju iz Beograda, pa æemo kod

319

cigansko æemane uzimao u ruke. Joso je donio novu bocu rakije, pa je sjeo s nama za stol i zapoèeo neku desetu prièu, samo da se zaboravi i da više nitko ne spomene kako je uzalud išao na Pešèenicu. Znao sam da nikada neæe upitati za Feliksovu beogradsku violinu, ali æe se nadati i èekati da jednoga dana u njegovoj krèmi zasvira pravi umjetnik.

Sutra ujutro Feliks me je èekao ispred baze. Pitao me je što radim danas, ono što i svakoga dana, odgovorio sam, pa smo pošli prema gradu, jedan uz drugoga, britanski avijatièar i mladiæ u kišnom ogrtaèu. Opet je bilo užasno vruæe, polugola djeèurlija naganjala se po Zvonimirovoj, asfalt se veæ od devet topio pod nogama, ali on nije skidao ogrtaè. Šutio je, a mene su opet zabavljali pogledi ljudi. Uplašeni i znatiželjni izvirivali su iz haustora, pratili nas sve dok ne zamaknemo za ugao, ne bi li otkrili što nas dvojica tu radimo. A ako veæ ne mogu otkriti, onda èekaju da im se u glavi razveze prièa, koju æe onda nekome isprièati, a taj æe povjerovati da nije potpuno lažna, pa æe je, uz vlastite dodatke, isprièati treæemu, a ovaj èetvrtome, tako da æe prije veèernjega sata prièa o nama dvojici veæ djelovati uvjerljivo. U Zvonimirovoj više neæe biti onih koji o nama ništa ne znaju.

Pješaèili smo sve do Šestina, grad je polako nestajao za nama, i imao sam osjeæaj da smo veæ stigli jako daleko. Uskoro bi se preda mnom mogla otvoriti duboka tamna šuma. Feliks se nije znojio ispod svoga šešira, niti je pokazivao znakove umora. I dalje je šutio, nisam znao vodi li on mene, ili ja vodim njega, sve dok nismo došli pred kuæu obraslu u bršljan, koja je slièila ljetnikovcu iz ruskih romana.

Ovo je kuæa èovjeka koji se zove Lucifero. Zamislite kakvo ime! U školi su ga i profesori zvali Luc, a kateheta bi se uvijek prekrižio kad bi ga prozvao da odgovara. Za svaki sluèaj. Hoæete li da pogledamo je li stari Luc još živ?

Feliks je bacao kamenèiæe u prozor, sve dok se nije pojavila starija žena: Sreæko, vrag neka te nosi, mislila sam da je poštar! Otvorila nam je i odmah ga zagrlila, šaptala je Hinkovo i Silvekovo ime, a Feliks joj je nešto odgovarao i pokušavao se osloboditi njezinog zagrljaja. Ovo je moj prijatelj, rekao je, ali ženi nije bilo do prijatelja, nego do neèega drugog. Držala ga je kao zarobljenika i nije puštala, sve dok joj nije ponestalo snage, i sve dok se nisu istrošile rijeèi koje je imala za njega.

Ovo ie teta Fanika. Lnciferova strina, rekao ie. Te li živ T.nr?

320

GlORIA in excelsis

gdje jesam da je Luc umro. Otputovala bih u Udine i veæ bih sjedila na svojoj verandi, ispod odrine, i razmjenjivala kletve sa signorom Patat! Ona pod svojom jabukom, ja pod svojom lozom, pa se tako preko ograde razgovaramo i jedna drugu za pakao preporuèujemo. Da znaš, Sreæko moj, da sam se zaželjela signore Patat. Nisam je vidjela otkako se moj Lucifero razbolio. A ima tome veæ dvije pune godine. Vidiš kako vrijeme leti! Baš sam mu neki dan rekla, e Lucifero, Svjetlano moja Aleksejevna, ti æeš umrijeti onoga dana kada maršal Tito zatvori granicu iza Trsta, pa se tvoja strina više neæe vratiti svojoj kuæi. A znaš što mi on odgovara? Ništa! Smije se. Takva je današnja mladost.

A vi se, gospon oficir, ništa ne bojte. Lucova bolest nije prela-zna. Leukemija se zove. Krv mu blijedi i nikako da izblijedi.

Ušli smo u prostranu crvenu sobu, nasred koje je stajala golema postelja s baldehinom, na kojoj je, prekriven plahtom, spavao Lucifero. Strina ga je probudila, ušla mu je u san kao pijanac kada ulazi u krèmu, naglo i glasno, ali njega to nije uznemirilo. Otvorio je oèi i izvukao se ispod plahte. Torzo i lice bili su mu sivi kao zimsko nebo, a lubanja obrasla rijetkim i tankim crvenkastim vlasima. Bio je tako mršav da su mu se ocrtavale sve kosti, i više mu se nisu prepoznavale crte lica. Nos, koji možda i nije bio tako velik, izgledao je kao kljun ptice tukan.

Je li se ušpicio?, upitao me je kada je shvatio da mu zurim u nos i ne pružam ruku na upoznavanje. Molim?

Pita te je li mu se nos ušpicio, objašnjavao je Feliks, jer vele kako se, neposredno pred smrt, èovjeku ušpici nos.

Ne znam kakav je ranije bio, odgovorio sam.

Eh, gospodine Zeljko, znali biste da vas nije strah. Je li tako? Plašite se što æe od vas ostati nakon što izaðete iz moje sobe. Vidite, to je èest sluèaj. Ljudi prestaju dolaziti kad netko predugo umire.

A vi umirete?

Kada se nasmijao, shvatio sam koliko je mlad. Mlaði od mene barem petnaest godina. Iza leða mi se smijala i gospoða Fanika, koja je upravo donosila èaj, a Feliks je pripaljivao cigaretu s izrazom lica èovjeka koji je upravo pobjegao od kiše i više mu se ništa loše ne može dogoditi.

Pili smo èaj i grickali amerièki vojni dvopek, na starom njemaèkom pramofonil nurkptao ip (~!honin npka 7iiHnia 7a Policijom a

321

do Jelaèiæ placa, vratit æe se u Udine a da nije ni vidjela Zagreb, jer im više skoro nitko ne dolazi u posjete, a ona Luca ne može ostaviti samoga. Istina, svako jutro joj govori - idi strina, neæu ja dok se ti ne vratiš, ali ona neæe i neæe, jer ako se to sluèajno dogodi, ako Lucifero umre sam, kako æe jednoga dana svome pokojnom mužu, a pogotovu njegovome bratu Mihailu, stati pred oèi. Zna strina da æe i do toga jednom doæi, ne stane smrtnik samo pred lice Božje, nego i pred sve one kojima je za života ostao

nešto dužan. E, Mihailo nije netko kome bi se gospoða Fanika usudila biti dužna. S razlogom, kaže Lucifero, jer je njegov otac bio od onih ljudi koji nikada ne zaboravljaju ni svoje ni tuðe dugove, nego život shvaæaju kao vrijeme koje i ne služi nièemu drugom nego da se iz dana u dan poravnavaju dugovi. Posuðeni novac traži da bude vraæen, usluga u poslu takoðer, ali i osmijeh i lijep pozdrav, svaki ljudski postupak, èak i milostinja na dlanu prosjaka. Otac Mihailo umro je nesretan zbog ljudi koji mu nisu vratili sve dugove, a kako je vazda èinio dobro, i plašio se zla, jer zlo nikome nije dužno, tako je bilo previše onih koji su mu ostali dužni. Oèeva oporuka imala je pedeset stranica: sinu je ostavio kuæu u Šestinama i garsonijeru u Trstu, jer nije ni imao druge imovine, a ostalo su bile zahvale, pozdravi, korisni savjeti, kulinarski recepti, uputstva za košenje trave u kuænome vrtu i za popravak potkopanih temelja, odgovori na usputna pitanja, telefonski brojevi i preporuke, objašnjenja i isprike koje je dugovao ljudima. Nabrojao ih je više od tisuæu, potpisao se ispod oporuke, i tako umro bez ikakvih dugova.

Ali umro je duboko ozlojeðen i uvrijeðen, pa nema nikakve sumnje da ni mrtav neæe zaboraviti one koji su mu dužni. A nesretnica strina se ne bi baš rado našla meðu njima. Zato ga ne ostavlja samog kad ide u grad, i zato je bilo dana kada su oboje gladovali, jer bi u kuæi nestalo brašna i riže, a ona se nije usuðivala otiæi u kupovinu. Istina je da Lucova rijeè više puno ne vrijedi, doktor Majhrovski je još poèetkom marta rekao da je svaka noæ kritièna i da mu ne daje više od sedam dana života. Veæina teških bolesnika umire pred zoru, pa se zato strina budi oko tri, i sjedi pokraj njegove postelje. Kad joj dosadi èekati, onda ukljuèi malu noænu lampu i rješava križaljke. Otkako su došli partizani, više nema križaljki. To joj je najgore. Ako Tito veæ ne voli Nijemce, pa ne pušta da nam dolaze njemaèke novine, onda bi trebao narediti da se u Vjesniku i Narodnoj borbi štampaju križaljke, a ne ovako da nesretne ljude pred zoru ostavi

f>P7 irpcra Tako CJOvori strina Fanika smiip sp T.nrifpro i srrp rai i?

322

Gloria in excelsis

Nije to ništa, veli, trebate me vidjeti s ajnpren juhom. Svadbeni ruèak bi triput prošao prije nego što ja uspijem progutati tri žlice juhe. Steglo mi se grlo, pa je ostao prolaz tanak kao dlaka. Kad je to vidio, dobri stari doktor Majhrovski rekao je kako mi daje do sedam dana života. Znate li koliko je puno sedam dana? Ne znate, jer nije još došlo vrijeme da saznate. Sedam dana je kao sedam godina, a ja, evo, dvadeseterostruko nadživjeh tih sedam godina, kao da sam starozavjetni mudrac. I svašta se u tom vremenu dogodilo. Doktor Majhrovski je nastavio dolaziti sve do kraja, do šestoga maja, kada više nije došao. Strina je mislila da se razbolio, jer je ranijih dana nešto šmrcao, pa mu je krenula u posjetu. Kupila je kod seljanki dva jaja i teglicu meda, skuhala mu je lonac èorbe i spremila termofor, ali nije ga našla. Lupala je na vrata, ali nitko nije otvarao. Više nije bilo ni kuæne pomoænice Fatime, ni podvornika Stekla, a u susjedstvu nisu znali gdje je doktor Majhrovski nestao. Ili su znali, ali nije bilo vrijeme da se kaže. Pet dana kasnije, nakon što su partizani ušli u grad, strina Fanika je opet išla tražiti doktora, da bi joj tad isti oni susjedi rekli da su Majhrovskog odvele ustaše i objesili ga u Dubravi. Ni krivog ni dužnog ubili su našeg starog doktora, govorili su susjedi, a u oèima im se vidjelo koliko im ta žrtva znaèi. Malo su

poginuli zajedno s njim, pa su sad èisti pred partizanima. Gledali su kako su odvodili doktora, a jedan kaže i da je vikao za njima:

Gospon logornik, gospon logornik, zakaj nam pelate doktora, nevin je kak mali Isusek. Sve nas je leèil i dobar nam je bil.

Meðutim, niti je doktora Majhrovskog bilo na spiskovima stra-dalih, niti je itko, osim prvih susjeda, nešto znao o vješanjima u Dubravi. Negdje se sakrio, govorila je strina, vrag je on, pa æe nam opet doæi. Znalo se da nije imao razloga povlaèiti se s vojskom i ustašama, a isto tako se znalo da Majhrovski nije bio èovjek koji æe se ikome naæi na putu, ali strina se svejedno nadala. Nekako joj se nije svidjelo da izmeðu Luca i smrti ne stoji doktor Majhrovski, pa kad smrt napokon doðe, da joj otvori vrata i kaže: izvolite madame, ja sam kuæni prijatelj, èast mi je što vas mogu doèekati, svoj posao sam završio, a ostalo je na vama!

Dva tjedna kasnije iz zakljuèanog stana doktora Majhrovskog poèeo se širiti èudan vonj. Došli su vojnici s oružjem i provalili vrata, nakon èega se nepodnošljiv smrad raširio ulicom. Hvali Boga što si ti svoje završio, pa više neæeš prolaziti doktorovom ulicom, ali kunem ti se da ie smrad ostao i da ga nikada neæe nestati, samo što to ne

323

glave spašavali, Luciferu je strina govorila. Slagaše da su ga ustaše objesile u Dubravi, jer nisu znali da je doktor umro u snu. Vjerojatno od kapi. Našli su ga ucrvanog, s noænom kapicom na glavi, kako leži na desnom boku. A uvijek je govorio da srèani bolesnici trebaju spavati na desnome boku, da im srce ostane slobodno. Baš je o crvima govorila?, upitao sam.

Da, a o èemu bi joj drugom žene prièale nakon što se pronaðe leš star par tjedana? Znate, to su oni mali obièni crvi, kakvih se naðe u parketu, ili se zavuku u brašno. Kad nanjuše ljudsko meso, èak stotinjak kilograma, ti crvi mijenjaju narav i oblièje. Narastu i pretvore se u aristokrate crvljeg svijeta. Nije vam prijatno o tome slušati? A bilo bi vam svejedno da vam je netko drugi, u nekoj drugoj prilici, prièao o crvima.

Nisam mu odgovorio, valjda zato što nisam razumio Lucife-rov prijekor. Nekog drugog dana, pogotovo jednoga od onih koji su slijedili, ne bih se zaèudio tome što je gospoða Fanika umiruæem mladiæu govorila o crvima, ali ni to mu nisam mogao reæi. Iako je djelovao potpuno nemoæno i nije se mogao diæi iz postelje, iako su se na verandi sušile njegove pelene, a na podu uz postelju ležala je oprana guska, ako mu zatreba prije nego što se strina vrati, Lucifero je vladao situacijom. Pogledom je odreðivao naèin na koji sjedim, kako spuštam ruke u krilo i ispravljam ramena, usmjeravao je moje osjeæaje i dovodio me je na ivicu plaèa. Cim bi osjetio da æe mi poteæi suze, malo bi se povukao, zapoèeo bi neku drugu prièu, raspitivao se kod Feliksa o starome gimnazijskom društvu, o tome naðe li se lijepih partizanki i govori li se gdje je Poglavnik. Ali èim bih se ja malo opustio, èim bih progovorio rijeè o neèemu što je obièno i svakodnevno, opet bi me šèepao:

Eto, tako, danas mi se nigdje ne žuri, a ranije sam svugdje kasnio. Feliks to najbolje zna. Kada su drugi veæ virili u gimnastièku svlaèionicu djevojaèke gimnazije, i pod velikim odmorom crtali dojke i vulve, ja sam im se smijao. Tako su se, nesretni, preznojavali ne bi li osjetili tu mušku muku, a meni se, vidite, nije žurilo da je osjetim. Mislio sam za svoje školske kolege da su sve trotl do trotla. A Feliks je bio najgori, jer je meðu prvima poèeo viriti. A sad se, eto, raspitujem o lijepim partizankama, iako o tome ništa ne znam, niti æu ikada saznati. Zakasnio sam ne samo u virenju, nego i u drugim stvarima. Izgleda da ste se opametili, jer ne pitate u kojim to

stvarima Neki ori nas sn se noženili i rlohili Hiern ali i oni koii nisn

324

gloria in excelsis

mudro šuti, pravi kavalir šuti o svojim damama. Ne bi ih odao ni da mu u jugoslavenskom kraljevskom zatvoru rašpom za željezo rašpaju cjevanice! A molio sam ga do prije koji mjesec da mi o tome prièa. Nije htio, hulja jedna, ispuniti želju umiruæem drugu. No, dobro, tko mi je kriv kad sam svugdje i na sve vazda kasnio. Prvi put sam se, vama to mogu priznati, u ženu stvarno zagledao u proljeæe 1943. Išao sam preko Zrinjevca, bio je lijep i miran dan, jedan od onih kojih se na kraju sjeæamo, pa nam se zbog njih ne umire i rasplaèemo se kao curice pred ispit, a ljudi su sjedili na klupama, netko je èitao novine, netko je prebacivao nogu preko noge i sunèao gležnjeve, sve sama mlaðarija i muškarci u punoj snazi. Èim ih vidiš, pomisliš kakvu bi nam dobru reklamu pod Staljingradom uèinili. Nemojte me krivo shvatiti, ja sam i tada bio za partizane, možete mi vjerovati, jer od laži više nemam koristi, ali ti momci su baš bili za Staljingrad. Ali u jednom trenutku nastade trka i zbrka, poletješe novine na sve strane, a junaèine krenuše bježati prema Jelaèiæ placu. Gledam što im je, kad eto ti za njima s isukanim samokresom trèi i vièe curica u ustaškoj uniformi i s nekakvim èinovima. Umjesto da i sam krenem bježati, zagledah se u nju i ne mièem se. A ona trèi prema meni, neæe me mimoiæi, uhvatit æe me, jer sam i ja mlad, premda ne naoèit i jak za Staljingrada, ali sasvim dobar da me pošalju da gonim bandu po Kozari. Ali umjesto da me udari samokresom po glavi, ili da me pošteno ispljuska, ona zastade i reèe: Oprostite, molim vas!

A zatim je nastavila trèati i vikati. Gledao sam kako joj bokovi poskakuju, imala je nisku guzu i kratke mesnate noge, gegala se u trku, i uopæe nije bila lijepa. Upamtio sam njezino lice, donju èeljust kao u buldoga, preveliku mušku bradu i oèi koje nisu bile toliko hladne koliko se èinilo da u njih nisu ulazile lijepe slike, ali ja sam tada prvi puta osjetio ono što su moji drugovi iskusili desetak godina ranije. Zaljubio sam se, dragi gospodine, i to u Maju Buždon. Vi, naravno, ne možete znati tko je bila ona. Kažem bila, jer je malo vjerojatno da je živa. Ako su je partizani uhvatili, kožu su joj s leða derali. A ako nisu, onda su joj njezini došli glave, jer je Maja bila ljudska zvijer. A zvijeri vam postaju višak nakon što ste izgubili rat. Ne vodite ih sa sobom, jer oni kojima idete neæe baš biti sretni ako im s takvim doðete. Maja koljaèica. Curica koja je jedva navršila dvadesetu.

Nije od tog trkaæeg zaljubljivanja na Zrinjevcu nrošlo ni mieser

325

nikako je nisu mogli zaustaviti. U bolnici su rekli da je to leukemija i da mi nema lijeka. Još su rekli da æu još živjeti mjesec ili dva. To mi se vrijeme èinilo kratkim. Dao sam si petnaest dana da pokušam doæi do Maje, pa sam tako stigao u Staru Gradišku, pred ženski koncentracijski logor u kojemu je ona bila upraviteljica. Bilo mi je svejedno hoæe li me netko usput ubiti, ili æu završiti u susjednom, muškom logoru. Uostalom, to bi skratilo cijelu prièu, pa strina Fanika ne bi morala doæi iz Udina da èeka moju smrt i prepušta taracu gospoði Patat. Vidio sam te logorašice, skoro da su izgledale kao što ja danas izgledam, ali nisu bile bolesne, nego ih je Maja takvima uèinila. One su bile njezina kreacija, æelave, ušljive i izbezumljene. Mršave kao aveti sporo su koraèale po logorskome krugu, ali bi hitro šmugnule kada bi stražari, onako iz šale, podviknuli s mitraljeskog tornja. Bog ih je stvorio u ljudskome oblièju, a Maja je prepravljala njegov rad. Umjesto da me to odbije, ja sam se još više zaljubio. Molio sam da me puste unutra, provodio sam dane i noæi po krèmama u Gradiški i Jasenovcu, pio s ustašama koji su je poznavali, molio ih da me povedu k njoj, a oni su mi govorili - pusti Maju, Maji je prazna duša, a u glavi joj je cirkuski vrtuljak koji se stalno okreæe. Rekli su mi i da se udala za nekog studenta prava i da ga je spasila od vojaèenja, ali ni to me nije zaustavilo. Imao sam malo vremena, samo petnaest dana, i bilo mi je svejedno je li curica udata.

Jasno vam je da nisam uspio. Je li tako da vam je jasno? Sto ste se tako skupili, neæu vas ugristi? Kada sam se vratio u Zagreb, strina je veæ bila stigla. Sine, ne znaju doktori ništa, samo si se loše hranio otkako nemaš matere! Rasprodala je ono malo zlata što mi je ostalo za bakom i mamom i od seljaka kupovala ciklu i borovnice. Žene u Šestinama zapustile su svoja gospodarstva, kokoši su crkavale po ko-košinjcima, svinje su provaljivale iz obora u potrazi za hranom, nije se moglo spavati od tužnoga kravljeg mukanja i od zavijanja svezanih pasa, jer su se gospodarice dale u potragu za ciklom i borovnicama. Išle su sve do Gorskog kotara, spuštale se u talijansku zonu i noæu èupale ciklu po tuðim vrtovima. Dvije su u takvom poslu bile uhvaæene, pa im se u Rijeci sudilo, i nadaleko se proširila prièa o ludoj babi koja suhim zlatom plaæa ciklu da nahrani neæaka Lucifera. Italija je tada veæ bila pred padom, na sve strane vihorila se crvena komunistièka zastava i više nitko nije znao gdje je Mussolini, tako da ni ta prièa nije bila toliko neobièna. Tko zna, možda su se žene u crnini. Dobožne matere ooginulih voinika. tiešile Sudniim danom

326

gloria in excelsis

Otac se nadao kæerki, spuštao je ruku na majèin trbuh i govorio: Skoro æe pred gospodu i razbojnike izaæi moja Svjetlana Aleksejevna. To je prije roðenja bilo moje ime, da bi me i kasnije, kada bi zbog neèega osjetio ponos, ili bi se raznježio, zvao Svjetlana Aleksejevna. Dogaðalo mu se to i pred drugim ljudima, na obiteljskim skupovima, svadbama i sprovodima, ili kada sam polagao ispit zrelosti. Sirio je ruke, a ja sam mu uskakao u zagrljaj, samo da ga preduhitrim, da ne stigne izgovoriti to ime. Šuti, tata, vikao sam, ali njegov je glas bio jaèi: Digni visoko glavu, i pred gospodom i pred razbojnicima, moja Svjetlana Aleksejevna! Kada je veæ znao da umire, više me i nije drukèije zvao. Tada sam ga pitao što mu znaèi to ime, mislio sam da je Svjetlana Aleksejevna bila neka pariška balerina, ili jedna od princeza Romanovih, ali rekao je da ne zna ništa o tome i da ime ne znaèi ništa. Lijepo je, pa ne mora znaèiti.

Kako nisam mogao biti Svjetlana Aleksejevna, odluèio je da me nazovu Lucifero. Negdje je, u nekim talijanskim knjigama, našao da se tako zvao sin rimske božice Aurore i uzalud su bila sva odgovaranja, uzalud je majka plakala i èupala kose, prijetila da æe radije pobjeæi od kuæe zajedno s djetetom, nego da ga takvim imenom zovu. Nije se dao stari moj Mihailo, jer je smatrao da mu Bog duguje baš to ime za sina, kada mu veæ nije dao kæer da je zove Svjetlana Aleksejevna. Ne bi se u Italiji išèekivao Sudnji dan da je Svjetlana Aleksejevna jela ciklu.

Kada sam ušao u kuæu, žalostan jer sam ostao bez Maje, zatekao sam baève pune borovnica i brdo od cikle nasred dnevne sobe. Žene u šestinskim nošnjama su na tri štednjaka kuhale pekmez, a starci su cijedili sok. Bijele lanene bluze i košulje bile su im poprskane ra-sprslim bobicama, ali ni žene ni muškarci na to nisu obraæali pažnju. Bili su puni zanosa, kao da æe Sin Božji uskoro doæi meðu njih, pa ih pouèiti kako da bolesniku poprave blijedu krv. Za njih je stizalo doba èudesnih iscjeljenja, alkemije kojom se pomoæu cikle i borovnica voda pretvara u krv, ali to doba æe trajati -kratko, najkraæe u povijesti Šestina. Ubrzo æe skuhati stotine kilograma pekmeza i više od tisuæu litara soka, oèistit æe i ukiseliti cikle za jednu pristojnu bojnu, ali ja æu svejedno, sav napuhnut od tolikog voæa, pasti u postelju. Novac koji su dobili od strine uskoro æe biti potrošen i prekasno æe se te seljanke sjetiti svojih krava, svinja i kokoši. Marva je pocrkala od gladi, ili je poludjela od samoæe, krave su prestale davati mlijeko, a kokoši su legle jaja bez žumanjca.

Majhrovski za prve posjete rekao da je smrt došla po mene i da više neæe otiæi, sjedi u fotelji i smije nam se, a kada joj to dosadi, uzet æe me i povesti sa sobom, strina Fanika je Crvenome križu poklonila sav pekmez, sok i ciklu. Od svega je ostavila po jednu teglu, ako me uhvati želja. Eno ih, i danas neotvorene stoje tri tegle. Hoæete li malo pekmeza uz dvopek?

U prvo vrijeme me je tješila i žalila. Zatvorila bi se u kuhinju i plakala. Išla u crkvu i svetom se Antunu molila da mi pomogne. Govorila mu da nisam kriv što mi je otac dao ovakvo ime, jer je mislila da me je Bog zbog imena kaznio leukemijom. Èudna je strina Fanika, fanatièna u svemu, ali ni u èemu dovoljno ustrajna. Samo je jednoga dana odustala od utjeha i molitve i poèela govoriti o gospoði Patat, ženi s kojom se cijeli život svaðala, a sad joj toliko nedostaje. Da se nisam razbolio, ili da sam umro kad su zagrebaèki doktori to najavili, ona bi sad sjedila pod svojom odrinom i dovikivala se preko ograde s gospodom Patat. Jutrom bi mela svoju taracu, pa bi svo suho lišæe i mrtve kukce smela gospoði Patat na glavu. O dragi Bože, toliko te ima, i tako si velièanstven u njihovim kletvama i psovkama! Pred kapijama pakla, poput kiše olova, padaju njihove rijeèi, kojim te uzdižu i hvale, kojim potvrðuju Tvoju konaènu velièinu, na hrvatskom, slovenskom, talijanskom jeziku, i još na nekoliko tisuæa drugih jezika, nemuštih kao nijema duša, ali jezika koji nisu zarobljeni rijeèima, nego postoje izvan rijeèi, pa u njima najljepše odjekuje Tvoje slavno ime...

Sve mi je o tome isprièala, gospoðu Patat upoznao sam bolje nego ikoga u životu, iako je nikada neæu sresti, ali nije mi žao što neæu. Svjetlana Aleksejevna je, gospodo draga i razbojnici, na odlasku. Pripreme su, istina, potraj ale duže nego što se oèekivalo, pa smo veæ svi nestrpljivi. Veæ nam se i politika upetljala u prièu. Što kažu, hoæe li Tito zaratiti s Englezima? Na kojoj æete vi strani, gospodine, biti? I što uopæe radite u Zagrebu u toj uniformi? Ne morate mi odmah reæi, ne žalim biti znatiželjan, ali

brinem se za strinu. Što ako joj doista Tito zatvori granicu pred nosom i ne mogne se vratiti gospodi Patat? To je, vidite, puno ozbiljnija i važnija stvar od jedne leukemije.

Rekao je to i ušutio.

Èekao.

Gledao me kao znatiželjno dijete. Možda dama.

328

Gloria in excelsis

Prve rijeèi izgovorio sam kao da koraèam niz minsko polje. Churchill se, možda, osjeæa prevarenim. Da, da, klimnuo je, ima i razloga da se osjeæa tako. Ali osjeæaji više nisu toliko važni. Prošao je veliki rat. Mislite da je prošao? Sigurno ste u pravu. Ali Tito ga je zbilja prevario. I neka je. Zgodno je kada mali prevari velikoga, a miš pobjegne od maèke. Ne mislim da bi Tito mogao zatvoriti granicu. Barem ne uskoro. Hvala Bogu! Ne znam što da radim od brige zbog strine Fanike. Trebao bih umrijeti, a ne mogu na silu. Znate, to vam je kao kad vas nagovaraju da piškite pred polazak autobusa, a vi ne možete. Jasno vam je kakvih æete problema imati ako to sad ne uèinite, ali uzalud. Ne može na silu. A Rusi, oèekujete li da bi Rusi mogli praviti probleme, pa oni mimo Titove volje zatvore granicu prema Italiji?

Odgovarao sam, a Lucifero je stalno postavljao nova pitanja, povlaðivao mi je i hrabrio da nastavim, sretan što se stvari tako dobro razvijaju. Puštao je da se rasprièam, ali me nikada nije ostavljao samoga s izgovorenim rijeèima. Oko svake bi ispleo zlatnu mrežu, prihvaæao je kao nešto važno i mudro, nešto što se moralo reæi, i što on prvi puta èuje. Iako su tu negdje stalno bile strina Fanika i gospoða Patat, kao osobe oko kojih se kreæe cijela ljudska povijest, i zbog kojih postoje pitanja života i smrti, razgovarali smo o Napoleono-vim ratovima, Japanu i Kini, komunizmu, danskome kralju, Sijamu, generalu Èang Kai-šeku, Hitlerovoj peludnoj groznici, Vladimiru Nazoru, saveznièkoj pomoæi, maðarskim pustama na kojima su se obuèavale ustaše, jugoslavenskoj kraljevskoj eskadrili u Nišu...

Od jugoslavenske kraljevske eskadrile u Nišu polako se uvukao u moj život. Prièao sam mu i najsitnije detalje, o partizanskome generalu kojega sam sreo na otoku, a znali smo se iz Dubrovnika, o tome da sam mu se nadao u Hotelu Esplanadi, ali ga tamo nisam sreo. O amidži Pepiju i njegove tri smrti, Markanu Dobretiæu i Ema-usu, gdje se okupljao zagrebaèki oèaj, da bi jednoga dana nestalo i Emausa i oèajnika, a netko je ispleo zastore od prašine i u njih udje-nuo osušene muhe isisanih utroba. Prièao sam mu kako sam nebom bježao od pukovnika Džala, ali ni danas nisam siguran jesam li mu stvarno pobjegao, ili me je on pustio da pobjegnem.

Isprièao sam mu kako sam 2. aprila u 7 sati i 37 minuta ispustio bombu iznad bivše Zemljoradnièke štedionice u Sarajevu, da bih jedva minutu kasnije akcija bila opozvana. Sluèajnost, rekao sam mu, banalna ratna sluèajnost! Da je za teleprinterom u Bariju bio bolji

329

boljim osjeæajem za ritam, da su ga kao djeèaka tjerali na satove klavira, jer su, u pravilu, najbolji vojni printeristi u civilstvu pijanisti, zapovijed bi stigla barem stotinu sekundi ranije, ja ne bih bacio bombu nad Sarajevom i danas bih se te akcije sjeæao s nostalgijom. Sarajevo je moj drugi rodni grad, prvi je Dubrovnik. U Sarajevu sam provodio ljetne raspuste, tamo su moja prva sjeæanja, tamo sam uvijek bio zaštiæen, jer nisam bio doma, nego sam bio kod tetke i dunda. Èovjeka boli samo u prvome gradu, onome u kojem je roðen ili je u njemu ostao živjeti, a drugi grad nikada ne boli. Sretni su oni koji ga imaju. Taj grad bilo je Sarajevo, sve dok nisam ispustio bombu.

Da sam ih ispustio dvadeset, da je to bilo veliko bombardiranje, da smo istjerivali Nijemce i ustaše iz grada, da se pod nama tresla zemlja i krtice iskakale iz svojih rupa, poslije bih mislio da sam uèinio nešto dobro. Molio bih se za tetku i dunda, i za sve koje u Sarajevu znam, molio bih se za svaku kuæu i svaki upamæen prizor, molio bih se za razglednicu grada koji pamtim i volim ga onako kako se voli usnuli svijet, molio bih se da Bog ne izgubi iz vida Sarajevo i da pazi gdje padaju moje bombe, ali ne bi me grizla savjest. Ne bih mislio da sam uèinio neko zlo. Ne bi bilo mrtvih na mojoj duši.

Ovako, bacio sam samo tu jednu bombu, oèito greškom, igrom sluèaja, bacio sam je zbog lošeg teleprinterista, bacio sam je zato što neka majka u Londonu, Liverpoolu ili Glasgowu nije tjerala svoga sina na satove klavira. I sad me je strah telefonirati svojima u Dubrovnik, barem jednom tjedno okrenem broj dunda Franje u sarajevskoj Direkciji željeznica, ali spuštam slušalicu prije nego što se javi.

Ne znam što se dogodilo u bivšoj Zemljoradnièkoj štedionici. Eksplozija je, vjerojatno, zaustavila sat, pod kojim bi dundo Franjo uvijek izgovarao istu reèenicu:

Puno je sati, ubit æe nas tetka ako zakasnimo na ruèak!

Gospoða Fanika se odavno vratila iz grada. Vani se veæ smr-kavalo, u krilu smo držali tanjure i kusali ajnpren juhu s kockicama dvopeka. Po juhi su, kao indijanski èunovi, plovila zrna kima, na gramofonu je i dalje svirao isti Chopin. Lucifero, isposnica Svjetlana Aleksejevna, uzalud je pokušavao progutati prvu žlicu. Muèio se veæ pola sata, i smijao se svojoj muci, dok je strina iz druge sobe dovikivala kako je to znak, dobar znak, da æe ona uskoro poæi gospodi Patat. Ne znam jesam li se i ja tome nasmijao, ali ako nisam, to je samo zato što se rijetko trijezan smijem. Izmeðu Luciferovog života

i niponvp cmrri rtiip rinctr\i'ir*i i-trpla-z t-iit-aL-air L-anir»« f^n.ln.rarla nika-

330

GlORIA in excelsis

Rastali smo se lako i bez velikih rijeèi, iako smo se rastajali zauvijek.

Sutra me je Feliks ponovo èekao ispred baze. Otišli smo kod Jose Lièanina. I prekosutra takoðer. Lunjali smo gradom, jeli smo i pili, a meni se opet maglilo pred oèima, pa više nisam jasno vidio ono u što bih se zagledao. Oko nas su vikali neki ljudi, èulo se škripanje stolica, rušile su se èaše, a neki je Bosanac tužno zavijao Internacio-nalu. Sljedeæega dana Feliks me je èekao ispred baze.

Devet je dana prošlo u opijanju i bezglavom povlaèenju od Jose Lièanina do krèmi na Crnomercu, a onda se jednoga jutra Feliks nije pojavio. Èekao sam do podneva kod Jose, popio sam veæ pola litre rakije, pa sam ga otišao doma potražiti. Ali kuæa je bila zakljuèana, nije bilo ni Zdenèice, uzalud sam dozivao, okolo su se skupljali neki ljudi i mrko me gledali. Ljudi u prljavim seljaèkim košuljama, s gumenim opancima na nogama, ljudi dugih brkova i masne sijede kose...

Opsovao sam ih i otišao.

Oèekivao sam da uzvrate psovku, ali oni su šutjeli i samo gledali za mnom. Osvrtao sam se i opet ih psovao. Urlao sam na sav glas, izazivao partizanske patrole, i ljude koji su slièili na policijske agente, ali mi nitko nije odgovorio. Zaèuðeno su me gledali, ili bi mi se sklanjali s puta. Bježali su na drugu stranu ulice. Prošle su neke žene u suknjama koje su im sezale skoro iznad koljena. Jedna je imala oblajhanu frizuru. Viknuo sam za njima da su ustaške kurve, da su se dale cijelom Glavnom stanu, a sad bi takve u bolju buduænost. Opet se ništa nije dogodilo.

Na Jelaèiæ placu sam glasno opsovao Predsjednika Prezidijuma, druga Vladimira Nazora.

Psovao sam Staljina.

I druga Georgija Dimitrova sam opsovao. Nisam spomenuo Tita.

Nikako se nisam mogao sjetiti njegovog imena. Urlao sam, ali se nisam mogao sjetiti.

U bazi su me doèekali grubo. Jer nisam prestajao urlati. Pokušavali su me zaustaviti, ali ja sam udarao sve koji mi se približe. Nisam se mogao sjetiti Churchillovog imena. Jedva su me savladali i svezanog odnijeli u ambulantu. Niz zatiljak i leða slijevala mi se krv. Dobro je, krv, a ja mislio da sam se usrao. Doktorica Stevanoviæ mi ie zašivala ranu. Osam ounata. kao osam veslaèa univerziteta n

331

Sutrašnji dan sam preležao u postelji. Davali su mi sredstva za smirenje, ali sam rekao da to više nije potrebno. Rakija, rekao sam, loša lièka rakija od nepreraðenih hrastovih dasaka. Šališ se? Ne, rekao sam, uopæe se ne šalim. Nestalo je žira, pa sad peku rakiju od dasaka. Kad i toga nestane, pravit æe rakiju od životinjskih brabonjaka.

Blijeda engleska lica.

Svijetla put, pjege kao od pljesni, kosa boje trule naranèe.

I doktorica Stevanoviæ.

Kako je u Beogradu, jesu li vaši dobro i živo?

Nakon toga bih svakoga jutra izlazio pred bazu, ali Feliks Schle-icher se nije pojavljivao. Više ne znam koliko je dana prošlo otkako ga nema, ali sam siguran da mu se nije ništa dogodilo. Meni možda jest. Prvi je august, dva su tjedna do Vele Gospe, a moji æaæa i mater sada sigurno govore o tome hoæu li im

doæi prije Vele Gospe. Kad ne doðem, govorit æe hoæu li doæi prije Božiæa, pa prije Uskrsa, pa prije Ivandana, i tako sve do groba.

Sarajevo, 2. aprila 1945, 7 sati i 34 minute

Šta te je spopalo, ludove jedan?, pitao je logornik Skorvatzv.

Ležao sam na podu u ugljenoj prašini, pod glavu su mi stavili nekakvu deku, oko mene se okretao podrum, polako kao usporeni cirkuski vrtuljak, smjenjivale su se glave nada mnom, pojavljivale se i nestajale, i svako je lice imalo zabrinut izraz. Šteta, pomislio sam, što ranije nisu bili tako zabrinuti za mene. Dolazili su i prolazili Hamdo Magbulin i Anða, sestra popa Riste Borojeviæa, Dino Vukov, Adil Fe-rizoviæ i doktor Hošek, koji je, otkako smo došli, samo sjedio ispod prozora i ništa nije govorio, nije se smijao kad bi se drugi smijali, i èinilo se da ga više nizašto i ni za koga nije briga. Sad je došao, gleda me zabrinut, a ja mu govorim:

Dobro je, moj doktore, mislio sam da me je ubilo.

Pa se iznenadim, jer mi se uèini da rijeèi izgovara neki drugi Šimun, i mogu ih slušati kao da su tuðe.

Proæi æe to, samo ti fino miruj, odgovara Hošek, u valovima nailaze odjeci njegovog glasa, kao da smo na vrhu planine, a oko nas ništa osim dubine i zraka.

332

Gloria in excelsis

pitati tko su ti ljudi, zašto su bili u našem skloništu, da nisu komunistièki agitatori?, Valter i njegovi ljudi, prièa se da je u gradu ostalo još Zidova, vješto se skrivaju, a kad zasvira uzbuna, vazda se zavuku u drugo sklonište, tamo gdje ih ne znaju, pa naglas izgovaraju latinske molitve, ili uèe dove, izlažu životopise hrvatskih kraljeva i srednjevjekovne gospode, i nikome ne bi palo na pamet tko su i kakvo im je rasno podrijetlo. Prièa se o njima, neki su ih i vidjeli, ali nisu znali da su to oni, pa su prekasno dojavili redarstvu, a redarstvo ne zna što bi, nego šalje agente da ispituju èuvare skloništa i kljuèare tko im je sve bio u podrumu. Kad ništa ne saznaju, jer se tu i nema šta saznati, zaprijete kljuèarima prijekim sudom, i sve se nastavlja kada opet netko u birtiji isprièa da je vidio Valtera ili Lauru Papo Bohoretu. Dolaze agenti, ispituju kljuèare, prijete umjesto pozdrava i odlaze. A onda opet, netko je nekoga vidio, prièa poèinje, nastavlja se i nikad ne završava.

Zatvorio sam oèi da ih više ne gledam, jer su nailazila lica kojih se nisam mogao sjetiti. Sutra æe me netko pitati tko su bili svi ti ljudi, a ja neæu znati što da kažem. Slagat æu ako kažem da ih nisam poznavao, a neæe mi vjerovati kažem li da ih se ne sjeæam, iako sam sve te ljude dobro poznavao. Ne sjeæam ih se, a poznajem ih i danas. Eto, takva bi bila istina. Lagao je svaki koji bi govorio da je sreo Lauru Papo Bohoretu. Ona je 1942. umrla u koševskoj bolnici, vidio sam kad su je iznosili na dvije prikovane zidarske daske. Te daske su bile bijele od kreèa, pa je na Bohoretinim crnim rukavima ostajao trag. Kako su je nosili, tako se taj trag širio. Osjetio sam silnu potrebu da ih zamolim da stanu, pa da otresem prašinu s Bohoretinih rukava. Sama bi to uèinila da je živa, kao što je moja pokojna mater, kad

bi razvijala pitu, otresala brašno sa svojih crnih rukava. Nekoliko puta dnevno to rade sve žene. Otresaju rukave. A kad bi ih netko pitao o tome, nijedna se ne bi sjeæala. Zato djeca s mrtvih majki èiste nevidljivu prašinu, sklanjaju trun s lica i popravljaju im kosu pred pokop. Bohoretine djece više nije bilo, dobro sam to znao, jer sam gledao kako ih odvode, i nisu joj mogli otresti kreè s rukava.

Onima koji æe me sutra pitati tko su bili svi ti ljudi, i tko sam uostalom ja, odgovarat æu najbolje što umijem, ali pred njima neæu biti kriv. Mogu me objesiti, ali nisam ja kriv, nego je krivo vrijeme, a vrijeme se ne vješa ni kad je krivo. Zašto bi Šimun Paškvan, knjigovoða bez posla, èuvar i kliuèar skloništa n noHnimn 7pm\ir,raAr,ir\cp

333

rod? Ali ni njima, ni dragome Bogu, ne mogu objasniti zašto nisam otresao kreè s Bohoretinih rukava.

Zatvorio sam oèi da ih više ne gledam, jer su nailazila lica kojih se nisam mogao sjetiti, ali sam ih morao otvoriti kada je logornik Skorvatzv upitao:

Šta te je spopalo, ludove jedan?

Smijao se mome krstu, odgovorio sam.

Zar nije križu?, osmijehnuo se kao u stara vremena.

Krstu, rekao sam, prekrstio sam se, i on se tom krstu smijao.

Što jest jest, to nije lijepo, ali da navališ na njega lopatom, e vala nije ni to ljepše. Ubio bi ga da si ga stigao. Jadan ne bio, mogao si robijati zbog konobara. Još bi mi trebao reæi hvala što sam te samokresom raspalio po glavi.

Uplašio se moje smrti, iako bi me ubio a da mu ruka ne bi zadrhtala. Ali ovo je bilo sluèajno, prejak je bio udarac, srušio sam se i šiknula je krv. Uèinilo mu se da sam mrtav, pa ga je uhvatila panika, prava ljudska panika. Kao vozaèa tramvaja kad pregazi dijete. Nosio bi me na savjesti, logornik Skorvatzv, da me je ubio sluèajno. A bilo bi mu svejedno da me je ubio namjerno. Uèinio bi to po službenoj dužnosti i u skladu s ustaškom prisegom. Ne bi se zbog moje glave ni ispovjedio.

Opet sam mogao zatvoriti oèi, jer smo izmirili sluèajno prolivenu krv.

Podrumom je zavladao mir, jedva da se èuo i šapat, logornik Skorvatzv se rastrijeznio, vjerojatno je i dalje razmišljao o tome kako me je umalo ubio, pa mu više nije bilo do Anðe i njezinoga brata, niti do toga da s ljudima svodi raèune dok još ima vremena.

Karta je pala na drvenu površinu stola:

Sedmica, razoèarao se Hamdo Magbulin, e jesam jarèeve sreæe!

Završila je tako partija ajnca, koja je zapoèela dok sam još bio èitave glave, prije bljeska u oèima i velike žeði. Sad bih mogao i zaspati, jer me više nitko neæe ispitivati, neæe se nadgornjavati sa mnom i

natezati oko onoga što je prošlo i onoga što dolazi, niti æu ikome biti smetnja na prelazu iz jednoga u drugi život. Bolje je da što duže ostane tako.

Na ležaju od ugljene prašine uspavljuje me tišina. Tišina se zatim pretvara u bruj i mukli tutanj. Ne znam tutnji li u mojoj glavi, ili se vani sprema kiša. Nailazi grmljavina, oblaci stižu sa zapada, uskoro æe oorati saraievske ulice i sokake, soustit æe se buiice s Bielava

334

gloria in excelsis

sretni što im je Bog dao krov nad glavom i što im, dok traje pljusak, nevolje neæe prelaziti kuæni prag. Žene zabrinuto pogledavaju u strop, po kojemu se šire kontinenti vlage, razmièu se državne granice, a Hrvatska bubri i raste, veæa i od velike Njemaèke, s malenom srcolikom Bosnom usred svoje utrobe. Prve kapi padaju u limene lavore postavljene nasred dnevnih soba, nasuprot zidova na kojima vise prizori islamskoga hodoèašæa, s velikim crnim kamenom u sredini, fotografije Stjepana Radiæa, Mehmeda Spahe, Ante Paveliæa, narodnih izbavitelja i muèenika, drvena raspela i sveti Ante koji u naruèju drži dijete, Napretkovi kalendari, popisi svetaca, slike austrougarskih vojnika, daidže koji je junaèki pao na Soèi, pa je obitelji stigla zahvalnica iz Beèa. A ispod tih ukrašenih zidova, na šerenim seæijama i otomanima a la turka, sjede muškarci koji nisu na frontu, oko sebe okupili svu djecu, pa mole Boga da kiša što duže pada, svejedno što prokišnjava krov, šire se kontinenti i bubri naša Hrvatska, jer dok bude padala, ništa se loše neæe dogoditi. Miruju Luburiæeve straže, miruju križari koji su namjerili istjerivati vraga iz ovog grada, ali za tako nešto nemaju vjere ni pameti, pa vješaju i kolju ljude, kuhaju ih u kazanima koje je osobno Luburiæ naruèio od banjaluèkih kazandžija, živima im deru kožu s leda, ali vraga ne mogu istjerati iz grada, jer nakon èetiri godine rata više nitko ne zna gdje bi mogao biti vrag. Miruju partizani u šumama oko Sarajeva, sakrivaju se od kiše ispod gustih jela, èuèe pod njima kao da ih je stigla velika nužda, miruje Vrhovni štab i sovjetski agent Tito, miruje Valter i miruje Laura Papo Bohoreta u svome grobu, a bruj i tutanj postaju sve glasniji.

Evo ih!, vièe logornik Skorvatzv, evo ih, ljudi! Obratimo se, zadnji je èas, vièe i smije se, pa se cijeli podrum smije njegovoj šali. Dižem se s poda, boli me rana, kosa mi je ulijepljena od krvi i ugljena, vrtuljak oko mene se polako smiruje, i veæ se jasno èuju avionski motori. Pokušavam otresti rukave od ugljene prašine, ali odustajem. Bijela kancelarijska košulja više mi neæe trebati.

Kreševo, septembar 1767.

Usred gradnje, dok smo još morali sakrivati da smo s kamenom gradili, pojavio se jedno jutro imam Ismet efendija Kuèukaliæ. Kao harambaša stavio ruke na leda, stoji i gleda radnike. I tako se ne mièe

335

prave da rade, jer se pravoga posla primiti ne mogu, pošto bi svaki èas otkrivali kamenom sagraðeni dio te bi veliki belaj mogao izbiti. Najprije im nije išlo, jer nikome nije lako èiniti jedno da bi naèinio drugo, pa su se sudarali jedan s drugim, saplitali noge, jal iz pasjaluka jal zato što ne znaju drukèije, baš kao da su djeca, i zapravo ne grade crkvu i manastir, nego se igraju da crkvu i manastir grade. Ali kako se imam

nije micao, tako im je igra sve bolje išla, raskolnike uhvatilo veselje i hercegovaèki liskaluk, pa poèeše vještije hiniti da nešto grade, nego što su ranije zbilja gradili.

A imam stoji na dva koraka od fratarske zemlje, tako da ne pomislimo kako nam je na noge i u goste došao, pa da mu priðemo s ponudama i upoznavanjem, nego stoji tamo gdje bi svako mogao stajati, taman da je i najveæi tuðin, francuski putnik ili zadnja sarajevska baraba, koja okolo hoda i kidiše na miran svijet. Ja ga gledam, pa se sve pravim da ga ne vidim, ili da ne znam ko je, kao što se i on pravi da ne zna ko sam ja. Bogu hvala te je gvardijan poslom u Fojnici, jer se on ne bi pravio, nego bi mu prišao i zdravio se, pa nas tako ponizio. Ako je u Bosni i u Turskoj red da gost zove ili dolazi na upoznavanje, pa se i vezir toga reda drži, onda ni Ismet efendija ne bi trebao biti izuzetak. Osim ako u Damasku nisu drugi obièaji, za koje nismo èuli, niti trebamo za njih èuti sve dok se u Damask ne zaputimo.

Govori mi brat Agaton - idi, bolan, razgovori se sa èovjekom, propast æe nam dan, ništa neæemo oposliti!, a ja ga sve tjeram od sebe, znam da ni on na mome mjestu ne bi išao. Natežemo se tako, a imam nas gleda. Htio bih da ne vidi, iako znam da vidi, i da ne zna, iako znam da zna, oko èega se s Agatonom prepirem. Tako je vazda kad nešto pred živim oèima sakrivaš, ili kada si s nekim u zavadi. Svaki put misliš da taj manje zna nego što zbilja zna.

U tom natezanju ne vidjeh kako je imam naèinio ta dva koraka. I je li ih naèinio. Ali kad sam ga opet pogledao, vidim pete su mu na svaèijoj, a prsti i tabani na fratarskoj zemlji. Ili mi se i to prièinilo, pa mi se od veselja što gradimo poèela širiti fratarska zemlja, kao što se po stropu šire mrlje od vlage i nalikuju geografskim kartama novoga svijeta.

Stojim tako, gledam ga i mjerkam. Ako je na svaèijoj zemlji, ne dam ni svoga, ni obraza samostanske obitelji, ne prilazim mu da je carigradski sultan a ne kreševski imam, ali ako je na fratarskom posjedu, onda nije ljudski ne primiti ga kao gosta. Okom sam premje-

336

Gloria im excelsis

i najradije bih donio kanafu, izmjerio koliko je do Ismeta efendije Kuèukaliæa, pa da vidim da li mi ga je pozdravljati ili da se pravim kako ga nema.

A onda pomislih šta æe biti ako mu ne priðem i ako mi se poslije za pamet uvuèe misao, kao trn za nokat, da sam odbio èovjeka koji nam je u goste došao.

Dobri dan, efendija.

I boljih je bilo, ali ništa mu ne fali.

Ne daj Bože da fali.

Vidim, gradi se. I neka se gradi. Saèuvaj Bože ako se ruši, tad glave lete.

Hvala ti na tome, efendija.

Mene, vala, nemaš rasta hvaliti. A bogme ni te svoje radnike. Gledam ih, eto, otkad si me ti vidio ga gledam, a to je, raèunam, veæ jako dugo, i ništa nisu sagradili. Pa se èudim gdje takve nadoste.

Nismo mogli naæi boljih.

Našli bi da ste tražili. Ali ste htjeli ovakve.

Može biti i da je tako.

A može biti i da nije. Takvi su kad znaju da ih gledam. Drukèiji su èim mene nema. Jal mene, jal meni sliènih. Zašto bi, bolan, efendija tako radili? To ja ne znam, niti me se tièe.

A bi li ti da mi malo sjednemo, da nismo s nogu? Nije red.

Tako sjedosmo za radnièku sofru iza graðevine, odakle se ne vide skele, pa radnici nastaviše s radom, ali onim zbiljskim, a ne djeèjim. Kafa æe, ako nam razgovor ne poðe po zlu, potrajati do pred akšam, za koje se vrijeme dosta toga sazida i napravi. Agaton sa strane pazi na imama, ako se naglo digne, da radnicima može dati znak da sakrivaju kamen. Ne bi ga oni stigli sakriti, ali to opreznome nije važno, jer je njemu oprez molitva.

Veli da nam nije došao radi gošæenja ili upoznavanja. Ako je to u Bosni red, on do tog reda ne drži, niti od drugih oèekuje da ga prema takvome redu doèekuju i èaste. Šerbetom te èaste, a nož bi ti meðu rebra zavukli! Kako je to rekao, mene led spopade, mislim kako bi bolje bilo da mu nisam prilazio, jer nikoga ne èuh da tako govori. Ali kad mi reèe da je bolje najprije znati kakav je onaj prema kojemu se reda držiš, pa tek onda s njime šerbe piti, morao sam se složiti, pa ga i upitati zašto nam je dolazio i zašto pristade sa mnom piti kafu.

337

se pogani svakojake u Bosni nakotilo, što nije znao jer je godinama u Damasku živio, ali od svake je pogani najgora ona koja Allahovim, ili Božjim, imenom svoje sitne ljudske raèune poravnava. Za sebe nešto èini, po svojoj avliji kaldrmu udara, a narodu to predstavlja kao da poploèava džamijski harem. Tako se u Sarajevu, a gdje bi drugo, pojavio neki vaiz, imenom Emir ga zovu, koji od Kurana ništa ne zna, ali mu se glas na sve strane èuje, pa taj vaiz povazdan muftiju, vezira i sultana hvali, kako oni ne bi sami sebi hvalili, ali po agama i nekim imamima udara, a najviše po onima koji zbog slabosti svoje ili dobrote nikada takvome za vrat neæe stati. Igra se glavom vaiz, ali ako glavu ne izgubi, na visoku deredžu svojim æe poganlukom doæi. Uskoro mu age neæe ništa smjeti, jer ga narod voli, svojim ga vaizom smatra i junakom ga drži. Ne èuju oni da on više muftiju hvali nego što age kudi, ne zna narod da se s takvom hvalom Emir u vrhove penje, pa je na dobrome putu da postane najgori od najgorih.

Šta mu još fali, pa da mu niko ne može ništa?

Osim vremena kojega još uvijek ima, jer agama nikako da doðe iz guzice u glavu, pa da shvate kako on nije pašèe koje povazdan laje, ali ne èini štetu, Emiru još fali pobjeda u nekom ratu, fali mu prolivene krvi i belaja kojim bi pola Bosne protresao, a drugu polu na svoju stranu okrenuo. E, zbog toga je Ismet

efendija nama dolazio i zbog toga je, veli, stajao na æizi koja fratarsku od nièije zemlje dijeli i èekao kad æe mu neko priæi. Ima veæ i mjesec dana kako svaku svoju propovijed vaiz Emir istim zapoèinje rijeèima:

Ko je vjere Muhamedove, ajde ona govna u Kreševu razorit!

Èini to otkako se raširila prièa, koja i ne mora biti taèna, da Siliftar paša napušta Bosnu i vraæa se u Stambol. Ako je istina da paša odlazi, loše se ovoj našoj gradnji piše, jer æe Emir okupiti ljude, a budala je u Bosni vazda lako naæi, i veæa bi bila ordija bosanskih budala od silne sultanove vojske, pa æe na Kreševo udariti i prije nego što novi vezir doðe. Ako nije istina, ako se Siliftar paša duže zadrži, tada æe, sva je prilika, vaiz izgubiti glavu. On to dobro zna, zato i jest opasniji od druge pogani. U Boga Emir ne vjeruje, pa nema toga što nije u stanju napraviti da bi imao moæ i slavu.

Ismet efendija kaže da nas nije došao upozoriti jer nam je prijatelj, niti to želi biti. Upozorava nas zato što je zlo ono što vaiz Emir èini, a na zlo valja upozoravati sve one koji bi mogli stradati. Po ljudskoj pameti, veæega dobra od tog nema. Sve drugo je u Božjim rukama.

338

gloria in excelsis

nemam rasta hvaliti. Baš kao da sam ga iglom ubo u stražnjicu, ili primijetio kako je niska rasta. Rekoh mu da sam èuo da je godinama po Bosni hodio, pa me zanima je li još kakva dobra vidio, ili je sve sama pogan na koju valja upozoravati. Tu se prvi puta nasmijao, kao da mu je drago što sam tako lako prešao od hvale u nezahvalnost, pa mi isprièa ovu prièu, koju æu jednom zapisati, jer je u njoj nešto što ni ja, a ni druga braæa, nismo vidjeli, iako nam je stalno bilo pred oèima:

Vidje li ti kako je sve više onih koji na sebi ne nose lanene i vunene haljine? Jok, rekoh, nisam se zagledao. E, vala, trebao si, pa se zagledaj kad ti narod doðe u crkvu, vidjet æeš to i na svojima i na našima: sve više je naroda u pamuènim haljinama. Kako, bolan, kad se pamuk plaæa suhim zlatom? Upito bi se to da si znao gledati, ali eto nisi, a možda je i bolje što nisi, jer bi glavu razbijao, kao što sam je ja razbijao, pa bi pola Bosne morao proæi da sluèajno shvatiš odakle sirotinji pamuk. Ima tome dvije godine kako sam kod Bugojna sreo francusku karavanu. Idu Francuzi s tri stotine konja natovarenih balama pamuka, sa svake ih strane prati askerska èeta, baš kao da je sultan krenuo u obilazak Bosne. Nikada nisam vidio veæu povorku, niti bolje èuvane kiridžije. Nema tih hajduka koji bi je napali, jer bi svi izgubili glave. Nakon zlata, pamuk najviše vrijedi, a trgovina je dogovorena izmeðu sultana i franaèkoga kralja, tako da se i veziru gaæe tresu od pomisli da bi se dogodilo kakvo zlo.

Gledam ih tako, èekam da proðu, pa da i ja nastavim svojim putem. Vidim kako pamuk zapinje za grane drveæa, a hvala Bogu, granata je ovo zemlja, pa ostane na grani pokoja nit. Nije to velik gubitak, ni za Francuze ni za Turke, pa se niko na njega ne obazire. Ni ja ga ne bih primijetio da malo za karavanom ne naiðoše dvojica seljaka, pa nit po nit, beru francuski pamuk s grana drveæa i trpaju ga u torbake. Vele da æe do Travnika nabrati dobrih pet torbaka, a od Travnika æe nastaviti drugi. Ne proðe mjesec, a da kroz

Bosnu ne naiðe francuska karavana, nema ih samo kad jako zazimi, pa onaj koji hoæe, i koji zna kojim se putem karavane kreæu, od francuskoga pamuka haljine pravi.

Eto, to ti je, ako veæ pitaš, dobro što sam po Bosni vidio. Ima i drugog dobra, ali za njega znaš i sam. Za ovo, vidiš, nisi znao. Narod ubire porez od Francuza, a da oni ne znaju, niti æe kada znati. Lako je vidjeti što je veliko, pa od velikoga graditi još veæe, ali valja imati oko za dvije-tri niti pamuka na suhoj borovoj grani. Kazat æeš, sna-

339

i možda æeš biti u pravu. Ali možda to nije sirotinja, možda je Bog stvorio ljude kojima je dao da vide i najsitnija njegova djela, jer da mu je bilo samo do velièine, stvorio bi tigra i filfila, a zaboravio bi na mrava i miša. A to što kažeš da si nešto o meni èuo, ne pridaji tome toliku pažnju, jer je malo istine u onome što si mogao èuti. Od volje sam bio u Damasku, odakle sam se od volje vratio, pa sam od volje Bosnom i Dalmacijom lutao. S ljudima mi je vazda sve bilo od volje, a pred Bogom sam ponizan kao i ti. Tako da od mene neæeš èuti da ti govorim kako je moja vjera prava, i neæu na tebe handžara potezati ako kažeš da je tvoja vjera prava. Handžarom se brani život ili potvrðuje slaba vjera. Prava vjera ne treba handžara.

Tako se porazgovorismo, Ismet efendija se naglo diže, prije nego što je brat Agaton mogao išaretiti radnicima da sakrivaju kamen, pozdravi se i ode, a da više nije ni pogledao našu graðevinu. Znao je da tu ima nešto što on ne bi smio vidjeti, ali ga nije zanimalo šta bi to moglo biti.

I dalje ne znam kakav je èovjek, ali mi se èini da je u sebi sabrao dvoje: svima ulijeva strah, a pametnima ulijeva poštovanje. Ali ni jedno ni drugo nije od moæi i vlasti, niti od toga što svijetlome sultanu služi, a pred sobom gleda raju. Sve je u Ismetu efendiji od njega samog i njegove ljudske prirode, za koju ne znam kakva je, jer takvu nikada nisam sreo. Daj Bože da ne nastrada takav kakav jest, jer æe svaka vlast i svaki paša, ako im se približi, u Ismetu efendiji namiri-sati pobunu. Onaj koji na pobunu miruhi, prije æe izgubiti glavu nego oni koji se zbilja pobune.

Bi mi drago jer sretoh zanimljiva èovjeka, ali mi se smraèi od onoga što je govorio. Nisam ranije èuo za toga sarajevskog vaiza, a kao da sam ga oèekivao otkako smo prvi kamen udarili. Nije moglo biti da sve dobro bude, niti je moglo biti da samostan i crkvu gradimo, a da nam se graðevina ne razgraðuje. Sto na javi podignemo, to nam se u snu ruši. I kad nam se uèini pod krov da smo došli, vidimo da se nismo pomaknuli dalje od temelja. Upozorio nas je Ismet efendija na tog Emira, ali nam ne reèe, jer ni sam ne zna, šta bi protiv njega mogli uèiniti. Ništa, osim da se razbježimo ako pogan naiðe, pa da iz prikrajka gledamo kako nam kuæu pali i ruši.

Ismet efendija nam je donio samo novu brigu. Ali i takav dar sa zahvalnošæu prihvatismo.

Veæ sutradan gvardijan je poslao dvojicu da u Sarajevu, kod De Palme i ostalih, izvide kakve sn nrilike u šeriem i mrema li qp siliftar

340

Gloria in excelsis

makar ostali i deset dana, a neka osluškuju i ono što vaiz Emir vazi. Neka vide kakve su prilike u narodu, koliki svijet tog vaiza sluša, i je li zbilja onako kako Ismet efendija kaže.

Nastavismo graditi i raditi kao i prije, a za dva dana doðe i vrijeme kada se majstori smjenjuju, jer Hercegovci završiše rad s kamenom i sakrivanjem kamena, te dovedoše graðevinu u stanje kad Turèin bez rušenja više nije mogao otkriti da smo nešto radili mimo zakona i pravila. Pozdravili smo se s raskolnicima kao s roðenom braæom, jer su nam dobri bili i jer su se skupa s nama straha nastrahova-li, pa ih dodatno darivasmo, a nastupiše ovim redom novi radnici:

Petar Dembiæ, Fojnièanin, koji æe biti glavni predvodnik i neimar graðevine. Trezven i sabran èovjek, šutljiv taman koliko i treba biti, ali svi mu vjeruju i njega pitaju. Za njim idu Anto Èepiæ sa sinom Martinom, Mijo iz Tješila, pa Petar iz Žepèa, i jedan Stjepan iz Kreševa, koji je od raskolnika postao katolik pa se zato u Kreševu naselio, Mijo Ðondraž, Marko Riješnjak i Josip Baganševiæ, sva trojica iz Sutjeske, Franjo Akaloviæ sa sedam drugova iz Tuzle, Anto i Stjepan Kurtoviæ, Ivan Ivankoviæ i Andrija Matoševiæ, svi od Travnika, pa Stjepan Zrnovanliæ i pet drugova, iz Komušine. Doðoše i raskolnici: Marko Vukaljeviæ sa šesnaest drugova, od Tešnja, Risto Novakoviæ s jedanaestoricom, od Prijepolja, te još šest drugih, odavde i odande sakupljenih. Ukupni broj radnika po danu se penjao do 86.

U posao se, više nego ranije, ukljuèiše i fratri, jer samo s dr-vetom i nije preveliko umijeæe graditi, a braæu je ponijelo da dom i nije tvoj ako mu nisi svojim rukama doprinosio. Tako sam i ja zabio pokoji klin i ekser, te položio gredu, i dobro upamtio koji je ekser u manastiru i crkvi moj. Daj Bože i da ostane onako kako sam ga zakovao.

Sto je gradnja više napredovala, a i rašèulo se kolike su radnike fratri doveli, ima ih ko Turaka pod Beèom, svakakvi nas poðoše obilaziti. Bilo ih je koji su dolazili iz znatiželje, ili da nešto sitno ušiæare, pa bi obigravali oko radnièke sofre i kazana i èekali da im se štogod udijeli, bilo ih je za koje se nije znalo zašto su tu, te zakljuèismo da su neèije uhode, ali je najviše bilo takvih koji su tražili da im se plati. Za groš ili dva ostavit æe nas na miru, a ako im ne damo, uèinit æe belaja, srušit æe nam i zapaliti gradnju, pobuniti narod protiv nas, ili nam uèiniti kakvo drugo zlo. Prvo su dolazili oni kojih se nešto pita, janjièari i mulini ljudi, potrkala od raznih kadija, pa bi iskali najprije za svoje gazde, a onda i za sebe, ali u neka doba poèeše dolaziti oni

341

reæi. Njih smo ispraæali po oku brata Agatona. Ako se Agatonu koji uèini opasnim, onda takvoga i platimo. Druge potjeramo neka idu svojim putem, i onda slušamo psovke i prijetnje. Dobro je u Agatona oko, nikad ga nije izdalo, ne bi valjalo ni da ga sad izda, pa da nam se koji od potjeranih vrati s pedesetoricom hajduka i upita nas za zdravlje junaèko.

Kako svi doðoše, tako su morali doæi i Cigani. S Rogotine se spustilo èitavo pleme, skupa sa ženama i djecom, došli i gledaju šta to radimo. Prvo gledaju, a onda bi da im djecu s našeg kazana nahranimo. Èim nahranismo djecu, traže i odrasli da jedu. Pustismo i njih da se najedu, ali poslije neæe da odu, nego bi

da nam njihove žene gataju kakve æe sreæe i nafake biti naša graðevina. Lako je krštenu dušu odvraæati od praznovjerice, kao što se i razumnome Turèinu može reæi da nešto nije od tvoje vjere, ali od Cigana se obraniti ne možeš. Hvatali su nas za ruke, iskali dlan da iz njega sudbinu gledaju, tražili da izvræemo fildžane, razbacivali grah i piljke, palili vatru i iz ognja golim rukama vadili ugarke, da iz njih èitaju šta nam je zapisano. Uzalud smo se otimali i prijetili, uzalud ih je brat Augustin štapom rastjerivao, Cigani su obavili svoje i otišli tek nakon što su nam natenane isprièali kakva nas sudbina èeka.

Rekoše da æe dobro biti, a ja im se zahvalih jer nam dobro

žele.

Nakon pet dana izviðanja vratiše se iz Sarajeva oni što ih je gvardijan poslao da saznaju kakve su prilike s vaizom Emirom i priprema li se smjena Siliftar paše. To bijahu Jozo Ubojèeviæ i Marko Kordiæ, obojica svjetovnjaci, ali pouzdani i probitaèni ljudi. Ubojèeviæ je starinom s dalmatinskoga otoka, u Kreševo se doselio prije dvanaest godina, nakon što je za pašu u Jakinu obavio neki važan posao, pa ga je paša tako dobro platio da i danas od te plaæe živi, a Kordiæ je od mostarskih Kordiæa, samo što u Fojnici živi. I jednom i drugom zajednièko je da drugoga zanata nemaju osim ovoga za koji ih i gvardijan koristi. Ne znam kako taj zanat nazvati, pa ga zato izokola opisujem, ali da su u njemu vješti, i da rade za svakoga ko ih dobro plati, to je poznata stvar.

Evo kako su prilike u Sarajevu izvidili:

Siliftar pašina smjena tajna je i za njega samog, a još više za one koji ga okružuju, i svako o tome govori što mu je drago, prema vlastitim željama i potrebama. Oni koji su paši skloni, cijene red koji je u

342

GlORIA IN excelsis

porte o nama ne stižu loše vijesti. Oni koji paši nisu skloni, reæi æe da je upravo to razlog njegove skore smjene, jer ako o nekome paši do sultana ne doðu loše vijesti, to najprije znaèi da ih je paša na putu zaustavio, potplatio je ili smaknuo glasnike koji su takve vijesti u Stambol nosili. Lud bi i lakovjeran morao biti sultan da povjeruje kako u Bosni nema dogaðaja koji na zlo slute i koje bi mu Siliftar paša trebao dojaviti.

Doduše ne znam odakle u Sarajevu znaju šta paša poruèuje sultanu. Bit æe da Sarajlije, po obièaju, pretjeruju i nadgornjavaju se u tome jedni s drugima, ali nikad ne sluti na dobro kada se o vezirovoj smjeni puno prièa.

Od toga krenuh, jer od toga najviše i zavisi sudbina naše gradnje, jer vaiz Emir, kako javljaju Ubojèeviæ i Kordiæ, samo èeka da krene. A ima sa èime i krenuti. Iako ga pametni ne slušaju, nego odmahuju rukom i govore pusti budalu, iako ga ne slušaju bogati i najedeni, nego se bave svojim poslom i odlaze drugim vaizima, previše je naroda koji æe za Emirom poæi, jer je previše u Sarajevu gladnih. Kad se veæ ne mogu najesti, onda æe tražiti krivca što je tako, a krivac je u gladne Turèadije, kao i u svih drugih, vazda onaj koji im kvari èistoæu vjere.

Nakon što su iz prikrajka èuli kako Emir vazi, a to ne èini samo u džamiji, nego po mahalama i trgovima, baš kao da je u Heladi škole uèio, Ubojèeviæ i Kordiæ mu odluèiše priæi i porazgovoriti. Da bi se takav susret ugovorio, najprije se mora od njegovih stražara dozvola dobiti, a ti su stražari nekakvi nazor ljudi, obrijanih glava s perèinima do pola leða, baš kao kakvi Tatari, i svaki se hvali da je u deset ratova ratovao i da je po stotinu puta na megdan izlazio. Obièan svijet ih se plaši, zaziru od njih i oni za koje se zna da su za carevinu vojevali, jer su ti ljudi na rijeèima veæi mumini i od muftije carigradskog, lako potežu handžar, a kad ga potegnu, vazda to èine u Allahovo ime. Mudri se ljudi vazda, i u svakoj vjeri, klone onih koji preèesto i preglasno spominju Boga, pa to još èine s oružjem u ruci.

Ali ova naša dvojica znali su kaKo s takvima treba, što ja ne znam, pa o tome i ne govorim, te im bi ugovoren susret s vaizom Emirom, u dijelu Sarajeva koji se zove Crni vrh, nakon veèernje propovijedi. Kad su došli na taj Crni vrh, a to je nekakvo brdo visoko iznad èaršije, Ubojèeviæ i Kordiæ vidješe šta je sirotinja kakve nema nigdje u Bosni. Žive ljudi u kuæama od blata, svaka im kiša raznese dom, pa ga svaki put iznova grade, nemaju vrata ni prozora, nego se

Unutra zavlaèe kao lisice 11 svoi brlotr Ori rlmoe imovine ti linrli ima-

podijelio. U èaršiju se ne smiju spuštati, jer ih tamo ne vole i lako æe koji Crnovršanin zijaniti glavu ako se pravome Sarajliji primakne. Nemaju svoje džamije, nego im je Emir sagradio kuæu, poprilici od po deset koraka na svaku stranu, i u toj kuæi svoje obrede èine.

Iznenadiše se kad im doðohu njih dvojica, jer vele da živa Vlaha nikada vidjeli nisu.

Vaiz je dogovorene ostavio da èekaju duže nego što dobri obièaji nalažu, duže nego što bi se kod kadije èekalo, ali po mojoj to nije uèinio iz oholosti. Pustio ih je da proborave s ljudima kakve do tada nisu vidjeli, da ih se prepadnu i shvate kakva strašna sila iza njega stoji. Ovi ih nisu imali èime ponuditi, ali htjedoše biti dobri domaæini, prohabetiti o svemu i svaèemu, reæi koju lijepu o èakšira-ma i kundurama svojih gostiju, povlaðivati im u onome što govore, i onako usput spomenuti kako su èuli da u Kreševu Vlasi nešto grade, da je to nešto veæe od mesdžida koji im je Emir sagradio i da nema druge istine osim Allaha i druge rijeèi osim Muhamedove.

Tako rekoše, a da im se pogled ne zamuti. Nisu glasa podignuli, ni zla pomislili.

Nakon duga vremena doðe vaiz, posla narod kuæama, i sjede na zemlju s Ubojèeviæem i Kordiæem. Veli, ko nema seæije, taj na zemlji sjedi, ko nema maštrafe, taj iz ruke pije, a ko nema pendžera, taj sve oko sebe vidi.

Dobro zboriš, odgovori mu Kordiæ, blago onome koji te svaki dan sluša, ali mi smo od druge vjere, pa nam Bog nije dao tako mudra vaiza.

Vaši su mudriji, reèe Emir, jer dobiju šta god traže, iako su protiv poslanika Muhameda i podbunjuju vlašku raju protiv carske vlasti.

Nije, bolan, neko ti je krivo rekao, ne podbunjuju oni.

Niko meni ništa nije rekao, nego ja znam da oni hule poslanika Muhameda i okreæu Vlahe protiv sultana. A vas dvojica, ako me mislite lažima zavoditi, bolje vam je da to ne èinite.

Bože saèuvaj da bismo to i pomislili!

Boga ne spominji.

Na to Kordiæ više nije znao šta bi i kako govorio, èime bi Emira pridobio da preðu na ono zbog èega su i došli, nego je ušutio i nos spustio do zemlje. A Ubojèeviæ, koji ni inaèe puno ne govori, nego vazda èeka da iz onog drugog poteku rijeèi, nastavio je gledati vaiza,

nippove mWp i lir-p kao rla ao noolprlom Vivoli i r\r*t-\TrAnie* nJanAm,

344

Glosia in excelsis

Iako je bilo malo toga što se na Emiru moglo pohvaliti. Male-šan i krivonog, kakvi u nas dugo ne žive, jer veæ kao djeca ostare od èaršijskih ruganja, nezdravo rumena lica, tankih žutih kosa i æosave brade, izgledao je kao èovjek koji se nekom greškom tu rodio. Da je Švabo ili Pemac, ne bi se njegova ružnoæa tako primjeæivala. Oèi je imao sitne i blijede, glas mu je bio piskav, a jedino èime je narod mogao opèiniti, bili su prsti. Neobièno dugi i pravilni, èistih nokata, s lijepim, skoro djevojaèkim polumjesecom u dnu svakog. Prelazili su preko Emirova lica, prekrivali ga dok je razmišljao, pa se spuštali u krilo i mudro poèivali, ti prsti zla i ružna èovjeka, preslabog da bi ratovao ili koga svojom rukom ubio, ali pomirenog s time da æe, takav kakav jest, preživjeti samo ako sirotinju bude na zlo podgovarao.

Uplašio se Jozo Ubojèeviæ od onoga što je vidio, više nego od onoga što je vaiz Emir govorio. Vidio je èovjeka koji ne može drukèije, nego onako kako je zapoèeo, vidio je da æe tako nastaviti sve dok mu ne doðu glave. Da vjeruje u ono što vazi, da poznaje Kuran na koji se poziva i da je vjeran sultanu i njegovoj vlasti, s njime bi se moglo pregovarati. Nema takvoga zanesenjaka i vjernika s kojim se ne može pregovarati, pa i onda kada bi crkve rušio i narod protiv aga bunio, ali s ovakvim kakav je Emir razgovora nema.

A èasti ti, zašto si nas primio?, upita Ubojèeviæ.

Zato da poruèite onima u Kreševu da ruše i sklanjaju ona govna da ih ja ne bi morao rušiti. Jer budem li ja rušio, krv æe pasti.

Zašto misliš da bismo im mi to poruèivali?

Prijatelji su vam, pa vam je, raèunam, do njihovih života stalo.

Jest, ali oni æe nastaviti graditi šta god im kažemo. Imaju vezi-rovu dozvolu.

Serem se ja u tu dozvolu, serem se na njegov muhur, serem mu se na ime, sricao je rijeè po rijeè, ali dovoljno glasno da ga èuju i oni koji bi, ako je razbora i opreza u carevini, sa strane slušali ovaj razgovor.

Teške rijeèi, odgovorio mu je Ubojèeviæ. Ima i težih. Najteže su one kojima moliš za milost, a milosti nema.

Znam.

E, pa ako znaš, onda nastavi svojim putem, i ti i tvoj ahbab, i pazi da mene ne bude na tom putu, jer kada se sljedeæi put sretnemo, izmeðu nas neæe biti rijeèi, ni teških ni lahkih, nego æe samo biti oštrih sieèiva. a ia nekako mislim da sii mnia hnlip isknvana nA

« -,

se i drugi tome nadaju, ne samo tvoji Vlasi. Možda vam nada i nije uzaludna, ali upamti dobro da osim nje nemaš ništa. A sad idite.

Spustiše se Ubojèeviæ i Kordiæ sa Crnoga vrha, a kad zakoraèiše u èaršiju, doðe im da grle i ljube sve oko sebe, kršteno i nekršteno, domaæe Turke i one sa strane, doðe im da pred džamiju doðu i da se poturèe, jer najednom nesta razlike izmeðu njih i nas, izmeðu ove i one vjere, izmeðu krsta i lune. Uèini im se da ništa osim grdnih vremena, u kojima vaizi i propovijednici postanu ovakvi ljudi, ne stoji izmeðu njih i nas, ali vremena postaju toliko grdna da bi na kraju moglo nestati i njih i nas. To reèe Marko Kordiæ, a ja mu otpovrnuh da razlike ima i da ne huli Boga kako je nema, te da mi ne govori kako bi se turèio, ali da mu je sve drugo što kaže istina.

Prije nego što æe se vratiti u Kreševo, raspitali su se kod De Palme i nekih, nama sklonih Turaka, ko je i iz kakve je obitelji vaiz Emir. Iako od tog znanja za nas ne može biti velike koristi, saznali smo da je Emir, pravim imenom Avdo, od nekih Fetahoviæa iz Goražda. Otac mu je bio kazandžija i velika pijanica, ali dobar èovjek. Mater mu je umrla kad ga je raðala, pa je Emir ostao jedinac. Babo ga je dao u mekteb, ali mu ta škola nije išla, slabo je pamtio, i na kraju su ga iz mekteba potjerali. Otac to nije mogao prihvatiti, nego je išao hodžama, molio ih da se djeèaka primi natrag, ali oni to nikako nisu mogli. Znam, jer sam u Dubrovniku godinama poduèavao, kako je teško reæi ocu da mu je sin bez pameti. I kako to teško prima kad mu se kaže. Emirov otac takvu je presudu primio da nije mogao teže, ili I je bio pijan, pa je potegao nož i ubio èovjeka. Uhvatili su ga i na smrt sudili, a prije nego što æe ga pogubiti, muèili su ga na razne naèine, polijevali vrelim uljem, nokte mu èupali i derali mu kožu s glave. Tako je Emir ostao siroèe, i kako nije imao od èega živjeti, pošao je u Sarajevo.

Bio je toliko ružan i nesretan, a usto i toliko gorljiv, da je prost svijet povjerovao kako je na Božjem putu. Ni to se ne dogodi rijetko, ali kad god se dogodi, zajednicu zadesi nesreæa.

Saslušali smo i isplatili Josu Ubojèeviæa i Marka Kordiæa, svje-; sni da nema od ovoga pouke, niti možemo išta poduzeti. A kad je I veæ tako, nastavismo gradnju kao da ništa nije bilo. U gradnji su nas i dalje svakakvi obilazili, iskali i prijetili ako im se ništa ne da, ali njihove prijetnje primali smo lako, kao ljetnu kišu ili ugriz muhe, jer nam je u glavi bila misao na sarajevskog vaiza. Ne znam kako drugima, ali meni je ta misao mutna, i teško æu je ikada izbistriti. U njoj

346

GlORIA IN excelsis

razbojnicima koje sam u životu upamtio, kadijama koje nepravedno sude, podivljalim janjièarima, bezbožnièkoj i nepravednoj vlasti, svima koje sam zapisao u samostanski ljetopis i onima o kojima sam samo govorio, ne mogu ga pribrojiti ni onima o kojima se može samo šutjeti, jer je sramota i reæi kakvi su. Emira znam, iako ga nikada nisam sreo, a to me znanje nagoni da o njemu ne mislim, da se pravim kao da ga nema, okreæem glavu na drugu stranu, kao što je okreæu i Sarajlije, pa i sam vezir. Ljudi nemaju duše osuðivati nesreæu.

Bogu hvala, bliži se jesen, veæ vidim krov manastira i crkve, a kad se malo odmaknem, pa ih iz daljine pogledam, èini mi se da su veæ gotovi. Dovršavaju se i unutrašnji zidovi, sluti se crkvena laða, ali ne daj dragi Bože da ikada odavde otplovi. Još ništa ne zapisujem, nego pamtim i èekam da radovi doðu kraju, a onda æe biti vremena da zapišem kako su tekli, da buduæi naraštaji ne lutaju kad grade manastir i crkvu, nego da po nama znaju kako se to radi, odakle su najbolji majstori i koliko ih treba platiti. Još jednom sam u èaršiji sreo Ismeta efendiju Kuèukaliæa, i htio mu isprièati šta smo o vaizu Emiru od naših doznali. Odbio me je rijeèima da mu je dovoljno njegovo znanje o vaizu i da mu nova znanja ne trebaju.

Zagreb, 4. augusta 1945.

Juèer je bio sprovod, rekao je agent Èajkanoviæ i zaklopio knjigu crnih korica. Šteta što niste znali, pa da doðete. Okupio se neki fini svijet, poslije smo svratili na piæe. A onda znate kako to ide: piæe po piæe i ostalo se skoro do jutra. Ona njegova tetka, strina, što li mu je veæ, nije se pojavila na sprovodu. Kažu da je pobjegla iz Zagreba, ali naši æe je naæi, tu ne trebate imati brige. Da se i pod zemlju sakrije, bit æe uhvaæena i izvedena pred Narodni sud. Nismo je htjeli dirati dok god je mali živ, jer smo znali da ga neæe ostaviti i bježati, a služila je kao mamac. Ako >e netko od Paveliæevih ministara i doministara ostao u gradu, znalo se da æe kad-tad s njom stupiti u kontakt. Popovske veze su prekinute još u maju, pa preko njih se više nitko nije mogao prebaciti na zapad, Britanci su svoje ljude na vrijeme sklonili, Rusi ih kod Paveliæa nisu ni imali, tako da je ta žena ustaškim glavešinama ostala praktièno jedina nada.

Ali moram vam reæi da smo bili iznenaðeni kad ste se baš vi pojavili kod nje. Oèekivali bismo, druže Curlin, stotine i tisuæe dru-

347

ama, koji ste stali na stranu saveznika i pokazali hrabrost u zraènim itkama, nikako se nismo nadali. Znate, mi državu ne stvaramo na ustom polju i strništu, niti na razrušenoj i popaljenoj zemlji koju iza sebe ostavio okupator, kao što je to sluèaj u ostalim zemljama arodne demokracije. Mi našu državu stvaramo na jednoj velikoj asovnoj grobnici, u kojoj leže stotine tisuæa nevino pogubljenih udi, èije ubojice valja pronaæi i kazniti. Ali ne samo one koji su dr-li nož koji je klao, ne samo one koji su klanja nareðivali, nego i one oji su mirno stajali sa strane, za sve su znali, a što su èinili? Pisali novele iz narodnoga života i legende o slavnim hrvatskim kraljevima, omponirali simfonije Poglavniku i sastavljali enciklopedije. Ehej, zamislite, dok u Zagreb stižu kompozicije s kozaraèkom djecom, èiji su oèevi i majke živi spaljivani, oni sastavljaju enciklopedije, u kojima se bave naèinima oprašivanja papratnica i rudnim

bogatstvima Kine! Ti ljudi su, druže Curlin, takoðer ubojice i njima takoðer treba suditi, ali ne zbog odmazde, nego zato da bi se sutra mogao nastaviti normalan život.

Tko god je sahranjivao svoje mrtve, taj zna da treba vremena da se grob slegne, da istrune ljudsko meso, raspu se kosti i smiri zemlja. Prije nego što se to dogodi, ne smije se postavljati grobna ploèa, jer æe puknuti napola. Cijela Jugoslavija jedan je neslegnuti grob. Mi ne možemo graditi prije nego što zemlja obavi svoje, ali zemlji treba pomoæ. Krivci, druže Curlin, moraju biti kažnjeni, oni moraju biti zbrisani s lica zemlje, da bi nakon toga mogao nastati neki novi, bolji i pravedniji svijet. Ja znam da vi u takav svijet ne vjerujete, znam da niste i da nikada neæete biti komunist, ali ovo o èemu vam govorim nema nikakve veze s komunizmom. Vi biste kao katolik to morali shvatiti. Znate kako je Isus rekao: ne budite bljutavi, jer æu vas ispljunuti iz usta. Mi danas ne smijemo biti bljutavi, srca nam moraju biti vrela, a glave hladne, jer ako ne bude tako, pod nogama æe nam ostati živi grob, koji æe, možda, mirovati deset, dvadeset ili èak trideset godina, ali onda æe nam se otvoriti pod nogama, propast æe sva što budemo gradili, svaka vjera i nada, i opet æemo se vratiti u 1941. Ako danas ne dovršimo stvar, ako ne upitamo gospodina Gavellu što je radio u Sarajevu 1942, i kome je davao Hamleta dok su na Vracama strijeljani naši Jevreji, ako ne upitamo gospodina Pa-pandopula zašto je skladao u slavu Poglavnika i klanjao se osobno njemu, a ne publici u HNK, pitat æe oni nas što smo radili 1945. A što smo radili? Oslobaðali smo zemliu nad probom

348

Gloria in excelsis

bludi, jer budimo pošteni, da niste u zabludi, niti biste 1941. iz Ništa bježali u Paveliæev Zagreb, niti biste godinu i pol kasnije bježali Englezima. Cesto ste mijenjali uniforme, ali ne zato što su vam se mijenjala uvjerenja, nego zato što ste pokušavali pobjeæi od istine. O èemu ste vi uopæe razmišljali kada ste kretali u Beograd, na Va-zduhoplovnu akademiju? Željeli ste se školovati za pticu? Biti bliže Bogu? Gloria in excelsis, je li tako? Slava Bogu na visinama, pa ste se zato vinuli u visine? Niste razmišljali o tome da æete kao vojni pilot postati masovni ubojica? Koliko je bila teška jedna vaša bomba, kolika je njezina razorna moæ, koliko je to mrtvih? Za takav posao, druže Æurlin, valja imati uvjerenja, jer ako ih èovjek nema, onda završi kao vi, bježeæi iz vojske u vojsku. Znam kako ste potreseno iza kantine spaljivali svoju hrvatsku uniformu, da je Britanci ne bi skrnavili. Znam kako strepite jer ste bombardirali Sarajevo.

Sve mi, druže Æurlin, o vama znamo, možda i više nego što vi danas o sebi znate. Malo ste se pogubili u zadnje vrijeme, ne znate što biste uèinili sa sobom, gdje biste pošli. Nema se, izgleda, više kamo bježati. Žalim vas, iako ne bih trebao, jer vi ste, zapravo, sve ono protiv èega se danas borimo. Da nije bilo takvih kao što ste vi, mi ne bismo èetiri godine gaæe po šumama krvarili. Kraæe bi to trajalo i manje bi bilo mrtvih u ovom grobu pod nama. Vi ste, druže Æurlin, takoðer jedan od ubojica koji su èistih ruku prošli kroz ovaj rat. Ali ništa se ne brinite, za vas pravila ne važe, vi se ne trebate plašiti kazne, mi vam, zapravo, ne možemo ništa.

Cesto idete u crkvu? Uðete u katedralu, umoèite prste u svetu vodicu, prekrstite se i stojite. Ljubak vam je kniks, druže Æurlin, kao da ste pred britanskim kraljem, a ne pred Isusom Kristom. Ali oprostite, nije moje da vam se u vjeru miješam, ja sam karijerni bezbožnik, iako o svemu tome ponešto znam. Bili ste u

katedrali kad je Stepinac za onoga popa i dvije èasne sestre držao misu? Ne morate mi odgovoriti, znam da ste bili, ali to i nije važno, jer Uzoriti tada nije slavio Poglavnika i uskrsnuæe Nezavisne Države Hrvatske, niti je grmio protiv Tita i Komunistièke partije. Više nije imao kome.

Znate li zašto sam vas pozvao k sebi? Dva su razloga. Prvi i manje važan, zato što sam se nadao kako za vas ipak ima spasa i da æete mi reæi zašto ste, i po èijem naputku, išli kod Fanike Draganoviæ. Drugi je razlog taj što sam vam želio reæi u èemu ste pogriješili.

Dugo sam se bavio vašim sluèajem, intenzivnije i dublje nego što bi to od mene tražila Služba. Njih je samo zanimalo s kime kon-

349

novilo da nikakve prijetnje nema i da se tako zvjerski opijate da veæ zbog toga otpadaju sve sumnje u vaše špijunske aktivnosti, Služba je izgubila interes za vas. Pa zar bismo zbog takvoga èovjeka dalje komplicirali odnose s Englezima? Ali mene ste èisto privatno zainteresirali, jer nikako nisam razumio kako ste mogli javno osuðivati postupanje prema Jevrejima i Srbima, èinili ste to u zimu 1941, pred skupinom domobranskih oficira u krèmi Kod Jose Lièanina, a u isto se vrijeme diviti pukovniku Franji Džalu i velièati njegove ljudske i moralne kvalitete. Dobro ste i tada znali što Džal misli o židovskome pitanju. Pred svojim britanskim kolegama branili ste Tita i partizane, pa ste se demonstrativno digli od stola kad je jedan od njih, po imenu Steven Shapiro, kazao da je Tito buha u krznu moskovskoga medvjeda, a prije samo mjesec dana ste, opet kod Jose Lièanina, govorili kako su Hrvati iz jednoga mraka prešli u drugi mrak, ali da je Paveliæev trajao kratko, a Titov æe trajati desetljeæima.

U poèetku sam, dok je vaš sluèaj još bio u obradi, mislio da je vaše ponašanje paradoksalno. Zamišljao sam vas kao renegata Kaut-skog, želio sam proniknuti u vaš sistem i otkriti na koji naèin funkcionira vaš um. Tada još uvijek nisam znao da ste vi èovjek bez stvarnih zemaljskih uvjerenja. Ne možete ih ni imati, jer vi iskreno vjerujete u Boga i u Sveto Trojstvo, u spasitelja Isusa Krista, i u to da postoji samo jedna istina, cijela kao stijena, a ipak sastavljena od tri dijela. Nema na svijetu više od tri èovjeka, tri sudbine i tri prièe. Vi ste, druže Željko, jedan od te trojice. Nemojte misliti da vam se rugam, ali još manje da vas smatram izuzetnim ili odabranim. Ako nakon svega moram reæi što prema vama osjeæam, onda bih rekao da vas istovremeno žalim i prezirem. Bježali ste, jer ste vjerovali, a sad više nemate kamo.

U ovome ratu stvari su se izbistrile. Ljudi koji su imali vjeru, morali su je izgubiti i steæi neka obièna zemaljska uvjerenja. Recimo, uvjerenje da nije plemenito ubijati ljude zato što su Jevreji, pa makar veleèasni bio u pravu kad kaže da su Jevreji razapeli Krista. S takvim uvjerenjem, druže Æurlin, èovjek se udaljava od Boga. Za vjernika je postojao i drugi izbor, da se drži onoga što propovijeda veleèasni, i što manje-više piše i u Bibliji, ali i time se u ovome ratu udaljavao od Boga. Iako sam, kao što rekoh, karijerni bezbožnik, ja nisam od onih koji bi u samoj ideji Boga vidjeli zloèin. Bog nije izmišljen da bi ljudi više i èešæe ubijali druge ljude.

Vi, meðutim, niste odabrali stranu. Stojite u katedrali u vrije-

350

gloria in excelsis

kažem da smo ga ulovili i da mu u Beogradu uskoro poèinje suðenje. Zagledate li se kad u duše tih ljudi? Vjerojatno da, pa se zato u zadnje vrijeme baš i ne osjeæate najbolje. Kao èovjek bez zemaljskih uvjerenja ponijeli ste strašan teret na duši: ponijeli ste sve nas, i Džala, i Tita, i Stepinca, i mene, a možda i samog Poglavnika, jer i on je èovjek a ne vrag, i njega æete vi razumjeti.

S takvim teretom, druže Curlin, vi æete završiti u ludnici. To je izvjesno, spasa vam nema, niti se vi uopæe nadate spasu.

Ali ja i dalje ne razumijem u èemu je bila greška, zašto ste ispali takvi, zašto ste vi onaj treæi, najnesretniji èovjek, od trojice koja su na svijetu preostala. Da ste se rodili prije dvjesto godina, vjerojatno biste umrli sretni. Zamislite te ljepote, da ste fratar u tursko doba i da svoj maleni jadni narod pouèavate vjeri. Turèin vam u neka doba potpali samostan i crkvu, a vi ih onda iznova gradite, pa vam u tome proðe život. To je, druže Curlin, vaša sreæa. Kao što je ovo danas, nakon što smo oslobodili zemlju, moja sreæa. Obje sreæe saèinjene su od tisuæa ljudskih nesreæa, od zle sudbine naroda koji bi trebalo privesti pravoj vjeri. Da ste bili u stanju tako razmišljati, da ste na vrijeme shvatili kako nema bitne razlike izmeðu fratra koji se brinuo za svoj narod pod Turcima i nas koji se danas brinemo za isti taj narod pod puno strasnijim historijskim okolnostima, kada su Turci u nama samima a ne oko nas, da ste htjeli prihvatiti kako su danas uvjerenja ono što je juèer bila vjera, vi biste, druže Curlin, sjedili na mome mjestu.

Nikakav Feliks Schleicher nije vas odveo k Faniki Dragano-viæ i njezinom nesretnom neæaku. Èovjek s tim imenom ne postoji, niti je, provjerio sam, bilo takvoga prezimena u Zagrebu u posljednjih dvadeset pet godina. Ne postoji ni kuæna pomoænica Zdenèica, peèatoresci i gimnastièari, i sve te neobiène osobe o kojima ste mi pripovijedali. Konaèno, mogao vam se vaš Feliks lažno predstaviti, ali ni to nije sluèaj. Pratili smo vas i znamo da nije bilo nikakvoga mladiæa u kišnom ogrtaèu Fsa šeširom na glavi, niste pali u nesvijest pred kuæom na Gupèevoj zvijezdi, niti postoji kuæa koju ste mi opisivali. Sve je to, druže Curlin, jedna obièna laž, ali ja vas zbog laži neæu osuðivati. Aktivni ste oficir britanskoga vojnog zrakoplovstva, pa nam imate pravo lagati. Mi vam ne možemo ništa. Neæemo zbog vas komplicirati odnose s Churchillom i njegovom vladom. Ali upamtite jednu stvar: sakrivajuæi istinu o tome zbog

kopa ste išli Faniki Drapanovir vi sasvim sipiirnn sakrivatp npkoeð

351

ma, sakrivate nekoga tko je odgovoran što su živi žene i djeca spaljeni u glinskoj crkvi, nekoga tko je odgovoran za zloèine èiji vam razmjeri i ne mogu biti sasvim poznati, jer nisu poznati ni nama. Strini Faniki se, to znamo i vi i ja, ne upuæuju ljudi koji su samo pisali i skladali, sastavljali enciklopedije i divili se frizuri Paveliæke Mare. Nju i njezine sponzore na zapadu takvi ne zanimaju. Sto se njih tièe, mogli bismo mi na smrt osuditi i strijeljati svakoga tko je tokom rata išao u kazalište, mogli bismo odrati kožu s leða svakoj sarajevskoj dami koja je u Hotelu Evropa sjedila u krilu talijanskome oficiru dok je gospoða Firtl, vi je naravno znate, prijateljica je vaše tetke, pjevala Lili Marleen. Mogli bismo to uèiniti, strini i njezinima bilo bi svejedno! Njih zanimaju samo veliki ubojice. Takve spašavaju.

Ako mi ne želite reæi o kome je bilo rijeèi i koga se trebalo prebacivati preko granice, a otpoèetka sam siguran da ne želite, vaša vam vjera ne dopušta da u bezbožnièke ruke izruèite onoga koji æe biti osuðen na smrt, onda ovaj naš razgovor možemo privoditi kraju. Ja sam, druže Curlin, zaklopio vašu knjigu, i obeæavam da je više neæu otvarati. Sto se mene tièe, ovaj sluèaj je zakljuèen. Propustili ste priliku da se rodite dva-tri stoljeæa ranije, ili da shvatite kako se u meðuvremenu nešto promijenilo. Mislim da se više neæemo vidjeti. Ako niste znali, do petka æe poèeti evakuacija vaše baze. Pretpostavljam da se premještate u Austriju, ili odmah nastavljate prema Londonu. To je stvar vaše komande, nas to ne zanima. Ja u London, kako sada stvari stoje, neæu dolaziti. Ne znam što bih tamo radio. Niti æete vi uskoro posjeæivati Jugoslaviju. Pretpostavljam da neæete. Šteta, druže Curlin, baš šteta. Kad biste ostali, imali bismo o èemu razgovarati. Recimo, o tome zašto ste nasred Jelaèiæ placa psovali druga Staljina.

Moju knjigu Èajkanoviæ je spremio u veliki metalni sef, meðu uredno složene zelene, crvene, žute i plave knjige. Bilo ih je nekoliko stotina, a meðu njima tek èetiri ili pet crnih. Možda je boje birao sluèaj, a možda je i u tome bilo sistema, ali moja je knjiga bila crna. Na rastanku mi je pružio ruku i rekao da navratim ako se predomislim, do petka još ima vremena.

Oko èega bih se trebao predomisliti?

Ne znam, a možda je i bolje što ne znam, jer bih došao u iskušenje. Petrinjska ulica bila je okupana augustovskim svjetlom, niz

Otvorpnp nrn7nrp lplniali su nrprlsVi vactnri civi r\A r-*roè;«^ i A1iUin_

352

gloria in EXCELS1S

Ðilas ili drug Rankoviæ doðu u posjetu. Do tada æe se u njima miješati partizanski s ustaškim dimom, a onima koji budu gledali, uèinit æe se da nikakve razlike nema, barem kada je rijeè o prašini i dimu.

Otišao sam do Zvijezde, zvonio, bacao kamenèiæe u prozor, dozivao Zdenèicu, ali nikoga nije bilo.

Tražite Braceka i njegovu gospoðu? Ne bute ih našli, otišli su u Argentinu, u Buenos Aires. Sused je bil mudar, èim je Hitler udario na Poljsku, rekel je: Micica, pakiraj kufere, ovo ne bu dobro svršilo!, govorila je s prozora susjedne kuæe starija žena, nalakæena na veliki pernati jastuk. Pravio sam se da je ne èujem i ne vidim, ali ona se nije obazirala, nego je nastavila prièati o Braceku, bil je dobar sused, šteta kaj nisu mogli imati dece, i o Bracekovim nevoljama s predra-dnikom Zovkom, stari šajser, a nije znal reæi ni dobar dan i ljubim ruke, o tome kako su se Bracek i gospoða snašli u Argentini, ne buju se vrnuli, ja vam velim...

Pitao sam je postoji li iza kuæe vrt i u vrtu trešnja.

Gospon, pa vi ste mladi, kak vi to znate, iznenadila se. Bil je vrt, lepi vrt, Bracekova pokojna mama je uzgajala ruže, a na sredini je bila trešnja, lepa trešnja, a ondak je Spilmacher starom Korjeniæu prodal zemlju, Korjeniæ je sagradil kuæu, a Bracekova mama se tak uzrujala da je doživela hercšlag!

Nadugo je objašnjavala kako je Korjeniæ gradio kuæu, prvo jedan kat, pa onda drugi, a kada je sagradio treæi, zaklonio je Braceku pogled na Zagreb, vrt je ostao u sjeni, osušile su se mamine ruže, dok je trešnja izdržala još desetak godina. Posjekli su je onoga ljeta kada je ubijen Stjepan Radiæ, pa je Bracekova gospoda rekla: Eto, frau Monika, kako se dve žalosti sastanu, pak se razgovaraju!

Vikala je za mnom da stanem, nije mi sve isprièala, stigla je razglednica iz Argentine, mora mi je pokazati, ali ja sam veæ žurio prema Medvešèaku. Više nisam znao zašto tražim Feliksa i što bih mu mogao reæi. Osim da ga uhvatim za uho i odvedem kod Jose, gurnem mu violinu u ruke i kažem - sviraj!

Otišao sam u poštu i telefonistici izdiktirao broj Direkcije željeznica u Sarajevu. Nitko se nije javljao, pa sam joj rekao da još jednom pokuša. Opet nitko nije dizao slušalicu. Nakon toga više nije htjela zvati. Ponudio sam da platim neobavljeni razgovor ako još jednom pokuša. Rekla je neka je ne pokušavam podmititi, jer æe zvati redarstvo. Drugarice draga, redarstvo više ne postoji. Dobro, onda Æu zvati ono drugo, na ie nodiVla slušalicu i nkrpnnla Virniranik.

Još jednom je pokušala dobiti Direkciju željeznica, ali nije bilo odgovora. Možda su mijenjali brojeve, rekla je.

Išao sam prema Borongaju i razmišljao zašto se dundo ne javlja. Svakih nekoliko godina hvatao ga je išijas, znao bi po deset dana ostati nepomièan u postelji, suze su mu tekle od bolova kada bi morao otiæi na zahod. Možda ga je uhvatio prvi išijas u komunizmu, i nije došao na posao. A možda je Gajkanoviæ javio u Sarajevo da ga ispitaju, pa sad dundo sjedi u kancelariji sa sivim zavjesama, punim duhanskoga dima, i odgovara na pitanja o meni i o svome sinu koji je poginuo kao neprijateljski vojnik. Rekli su mu za Faniku Dragano-viæ, ustašku Mata Hari, kojoj sam dolazio da spašavam Paveliæevoga glavešinu. Ispitat æe ga koji bi to glavešina mogao biti, a dundo æe im reæi da griješe, jer da ne bih bježao iz ustaškoga zrakoplovstva da sam mislio èiniti takve stvari. Ali na kraju æe, ipak, i on posumnjati. Dugo se nismo vidjeli i tko zna što se u meðuvremenu dogodilo.

Na pisti ispred baze sve je bilo puno partizanskih oficira i mehanièara u modrim kombinezonima. Piloti su palili i gasili motore aviona, osjeæao se vonj kolomasti i zapaljene plastike. Vojnici dvije vojske razgovarali su, i smijali se, kao stari prijatelji. Malo dalje bila su parkirana dva kamiona u koje su tovarene zapeèaæene drvene kutije s dokumentacijom. Tu dokumentaciju za sobom vuèemo još od Napulja. Nekad je ispred sobe u kojoj su èuvane kutije stražario vojnik s otkoèenom puškom i nareðenjem da puca u svakoga tko pokuša uæi unutra, pa makar to bio i pijani pilot, ali taj obièaj je prekinut nakon što se, po povratku iz bombardiranja Hamburga, jedan Irac našalio da æe se, budu li ga i dalje slali u takve akcije, ubiti tako što æe stražara natjerati da izvrši nareðenje. Ukinuli su stražarsko mjesto, a Irca poslali kuæi. Nakon toga nikome nije na um palo da razbije peèate na kutijama i zaviri u tu dokumentaciju, koja je od prvoga dana zapeèaæena. Koliko je kutija bilo u Napulju, toliko ih i sad ima. Ništa od onoga što smo radili u posljednje dvije godine nije dokumentirano, tako da nema ni moga imena u tim kutijama. Možda su unutra samo prazni papiri, stare novine i neupotrebljive šifrantske knjige, besmisleni tajni teret koji je služio tome da stvori iluziju kako su naši životi i naše smrti dio nekoga velikog i važnog projekta.

Stajao sam ispred hangara i pušio. Okolo su se vrzmali ljudi, svi su nešto nosili u rukama, pojavio se i pukovnik Liegh, trijezan i dostojanstven kao preparirani medvjed ispred lovaèkoga doma, ali ni-

354

Gloria in excelsis

su motor i slagali dijelove po šatorskome krilu, a nadgledao ih je major Senèar. Upoznao sam ga prije nekoliko mjeseci u Bariju, letio je u afrièkoj ekspediciji, nekad davno je i on bio u niskoj eskadrili, ali je veæ 1940. prebjegao Britancima. Vjerojatno je došao s Lieghom, da preuzme moj avion, pa se pravi da me ne vidi. Rekli su mu da sam doživio slom živaca, na mene se više ne može raèunati, hvala Bogu što je misija došla kraju, jer Æurlin pravi sranja po Zagrebu...

Otišao sam u komandnu kancelariju, ali tamo nije bilo nikoga. Na zidovima nije bilo slika, ormari su bili prazni, vrata im se više nisu mogla zatvoriti. Sjeo sam za pisaæi stol i jednu za drugom otvarao ladice. Našao sam nekoliko spajalica i prazan list papira s memorandumom Hotela Pošta u Sarajevu, na kojemu su bili predratni brojevi telefona i adresa: Kuloviæeva 1, Sarajevo, Kraljevina Jugoslavija.

Vratio sam se po revolver, ali moj ormariæ bio je otkljuèan, a futrola prazna. Svi drugi ormariæi bili su zakljuèani. Išao sam od jednog do drugog i provjeravao, ali uzalud. Netko je na prozoru ostavio koru od naranèe, oguljenu u jednom komadu. Gurnuo sam je u džep. Prsti su mi zamirisali na Vrata od Grada, na onih nekoliko koraka preko drvenoga mosta, dok æaæa pokazuje prstom u stabla pod našim nogama, a ja govorim: Naranèini! Naranèe, ludonja jedan, koliko æu ti puta govoriti da su ono naranèe, a ne naranèini. Prolazile su godine, i kad god bismo se nas dvojica spuštali u Grad, on bi uperio prst, a ja bih rekao - naranèini, sve dok jednom nije zastao, pogledao me - mali, da ti to mene ne zafrkavaš?, i to je bio kraj. Imao sam pet godina, i znao sam da je kraj, nikad me više neæe upitati za stabla pod našim nogama, niti æe izmeðu nas postojati naranèa.

Da sam kao moj æaæa, otišao bih pukovniku Lieghu i zamolio ga da mi objasni tko je, i zašto, naredio da mi se oduzme revolver. Da sam kao mater, razbjesnio bih se i tukao sve oko sebe. Sjeo sam na betonski stup ispred spavaonice i zapalio cigaretu.

Prije nego što je ugasim, neèija ruka spustit æe se na moje rame.

Kako ste ono rekli, deèaèe, školjka iz koje šumi i peva more? Na proðe ni dana da ne pomislim na vas, ali nikako da se setim kako ste to preveli na francuski.

Zaboravio sam. Davno je bilo.

Ama nije moguæe da ste zaboravili! Takve stvari se ne zaboravljaju, kao da pesnik zaboravi svoj najlepši stih. Nemojte da mi se sada osveæujete što sam vas zaèikavao svakoga leta. Divio sam se

355

A sad vam je ipak žao?

Da, svakako bi se moglo reæi da mi je žao. Ali zar ne može to da se ispravi?

Bilo je to jedno od onih pitanja koja muškarci postavljaju jedni drugima prije nego što svrate u prvu krèmu. Nisam mu odgovorio, ali sam pošao za njim prema autu. Vozio je novi amerièki džip, koji još nije prešao ni tisuæu kilometara.

Dar generala Trumana, smijao se, sedamdeset novih džipova, kao da æemo u Afriku, u lov na slonove. A maršalu Titu poslao je kadilaka, mrcinu širu od svakog balkanskog druma. Tako vam je kad stiže Božiæ Bata, uvek deci donosi nešto što nièemu ne služi, pa je kuæa posle puna drangulija. Neæe proæi mnogo, a Jugoslavija æe biti puna drangulija. Šalje Truman, šalje Churchill, a Boga mi šalje i Staljin. Ne znaš èiji su pokloni besmisleniji. Bre, idioti da su sva trojica, poslali bi jednu pametnu stvar, traktor barem, ili lokomotivu. Ali jok, nego pošalju kadilak! A kad proðe Božiæ, a proæi æe pre nego to drugovi misle, kad se trojica velikih naljute, svaki iz svojih razloga, ostaæemo gladni i žedni, bez gaæa na guzici...

Vozio je brzo i bez nekog odreðenog cilja. Vidjelo se da u tome uživa, ali nešto mu nije dalo da se prepusti užitku, nego je bez prestanka romorio protiv Trumanovih džipova, kao da samoga sebe pokušava uvjeriti kako nije dobro to što èini. Iako je, za razliku od nižih oficira koji su došli s njim, na sebi imao staru uniformu i obiènu tro-rogu kapu s našivenom petokrakom, djelovao je savršeno skladno i elegantno, kao u vrijeme kada je u bijelom odijelu i s panama šeširom sjedio u kavani iza Svetog Vlaha i sa svojim francuskim prijateljima pio vino. I tada se, vjerujem, bunio protiv neèega u èemu je uživao, moralo je biti tako, jer je bio komunist, a ljeta je provodio kao bon-vivan, ali se u meðuvremenu ipak nešto promijenilo. Da nije, ne bi mene vodio sa sobom da ima kome govoriti protiv džipova.

Dok sam bio djeèak, on je u meni budio samo duboko poniženje. Zbog njega sam zamrzio ljeto, jer èim bi došli topliji dani, znao sam da je on tu negdje, da æe viknuti za mnom dok budem prelazio Stradun, narugati se jer sam mislio da je Francuz, pa sam mu pokušao prodati školjku iz koje šumi more, a nisam to znao reæi na francuskom. Znao sam da æe me prepoznati bez obzira na to što sam narastao preko zime i što se djeèje fizionomije mijenjaju. Svi drugi su me zaboravljali, ali on nije. Prepoznavao me je po naèinu na koji

356

gloria in excelsis

Trebao je izbiti rat, u kojem æe izginuti pola Europe, pa da nakon toga nestane školjke iz koje šumi more. Nisam se sjeæao kako sam je nazvao na francuskom.

Stvarno ste zaboravili?

Stvarno.

Šteta, neizreciva šteta. To je jedna mala smrti

Sjedili smo na terasi neka radnièke birtije na Trešnjevci i pili pivo. Pitao me je kakvi su mi daljnji planovi, hoæu li se nakon demobilizacije vratiti kuæi, ili æu ostati u Engleskoj. Lagao sam, ali on je svaku moju laž prihvaæao kao dovoljno dobru ideju za nastavak života.

U Londonu postoje najbolji šusteri na svetu, govorio je, ispod njihovih èekiæa izlaze razgažene cipele, a ako ste ih pritom spremni malo poslušati, shvatit æete da su njihova znanja o metafizici veæa nego u profesora na Sorboni. Mraèni duæani, oblaèno nebo i svakodnevna kiša, to su preduslovi odistinske i duboke metafizike. Pod sunèanim nebom metafizika ne rada, kao što ni narandži nema u Sibiru! Ali ako èoveku i nije do metafizike, onda se Jugoslavija èini idealnom zemljom za život. Zapamtite šta vam govorim, ovde u sledeæih sto godina neæe proklijati nijedna metafizièka èinjenica. A vi ste veæi deo vremena proveli na nebu, pa bi vam, možda, dobro došlo da se sada spustite na zemlju. Ili grešim? Ko to zna, možda ni vi sami ne znate gde da se skrasite i gde vam je u ovom džumbusu mesto. Sedite, razmislite, pa se odluèite...

Na rastanku mi je predložio da mu se javim ako odluèim ostati u Jugoslaviji. Vaš sam dužnik, rekao je, još nisam okajao svoje grehe, pa ukoliko bude prilike, rado æu da vam pomognem oko službe. Rukovali smo se, i pomislio sam da možda zna što se sa mnom zbiva, da su mu dojavili iz Ozne, pa me sad doziva k sebi. Ali više nije bilo vremena, žurio je na sastanak s Lieghom i njegovom ekipom, odavno je pala noæ, Zagreb se gasio u daljini, svakih nekoliko minuta je nestajalo struje.

Netko je na postelji do prozora stenjao u snu. Nakratko bi zašutio, a zatim bi nastavio, glasom djeteta koje se prejelo nezrelih jabuka, dozivati nekoga da mu pomogne. Ali veæ je odavno prošlo vrijeme kada je još netko mogao doæi. Bio je sam, iako je u istoj spavaonici ležalo jedanaest odraslih muškaraca, ali svi su bili zabavljeni vlastitim snom, i nije ih se ticalo boli li ga što. Oni koje je dozivao bili su daleko, ili su bili mrtvi. U bašèi na Ilidži. iza dèeliniaka raste

je jedne nedjelje, dok su se odrasli odmarali nakon ruèka, brao i jeo. Imale su odvratan okus, te jabuke, ali on je nauèio brojati do dvadeset, pa je morao pojesti isto toliko jabuka. Ako ih ne pojede, dogodit æe se nešto strašno, mislio je, utopit æe se u rijeci Soèi, past æe na Kobaridu, umrijet æe strašnom smræu usred žitnoga polja punog otrovnih plinova, dogodit æe se nešto od onoga o èemu su za ruèkom prièali otata Karlo i dundo Vilko, dok je dundo Franjo šutio i sisao srž iz velike govedske kosti, ali svi su znali da je on bio tamo, na Soèi i Kobaridu, i ostao je živ samo zato jer je i iza Bosanske regimente trebalo preteæi sjemena. Bit æe još ratova i bit æe još careva, pa æe im trebati bosanskih budala da ginu, objašnjavao je dundo Franjo èudo svoga preživljavanja. Mi nismo Bosanci, je li tako mama, mi smo Dubrovèani, djeèak je potezao majku za ruku, a njoj se prolijevala juha iz žlice, pa ju je praznu prinijela ustima. Pusti me, vraže, da jedem, rekla je. Nego što smo nego Dubrovèani. Hrvati, Švabe, Slovenci, što god ti je kad volja! Ali Bosanci nismo, je li tako?

Jedan, dva, jedan dva, Regimenta bosanska

Jedan nema ruku, drugom fali noga

Za cara i kralja, pade luda glava,

pjevao je dundo Vilko na uho djeèaku, koji nije dobio odgovor na svoje pitanje. Nismo Bosanci, je li tako, mama? Ali nije bilo druge regimente te nedjelje na Ilidži, niti je bilo onoga tko bi rekao da su Soèa i Kobarid prošlost, tamo više nikoga ne šalju, jer je rat prije deset godina završen, pa je nakon ruèka otišao u bašèu i pojeo dvadeset zelenih jabuka i položio zavjet svetome Anti da æe pojesti još dvadeset, samo ako nije Bosanac.

Tko zna je li zavjet stigao do franjevaèkog patrona, ali te je noæi djeèaka zabolio trbuh. Spavao je u sobi u potkrovlju, pa ga nitko nije mogao èuti. U snu je dozivao mater i oba dunda, otatu i omamu, ali nisu ga mogli èuti, a on se nije mogao probuditi. Nisam shvaæao kako je san potrajao tako dugo, ni kako je moguæe da djeèaka gledam s visine, puno više od stropa u spavaonici, a znam da sam taj djeèak ja.

Probudio sam se dok je vani još bio mrak. Obukao sam se, uzeo ranac iz ormariæa i u njega spremio teku u koju sam 1941. poèeo voditi dnevnik, Cvjetiæe svetog Franje, Mali katekizam i monografiju o Paulu Valervju, svežanj pisama, fotografije i Terrvjevu èuturu. Ostavio sam gaæe, èarape, košulje, rezervnu uniformu i pilotsku jaknu. Te

Stvari mople su nrinaHati hiln L-niprn vrw*vilrti mn niimo i-»pwi

356

GlORIA IN EXCELSIS

Natoèio sam gorivo u rezervoar, pomolio se i sjeo u avion. Sada negdje daleko, u drugoj vremenskoj zoni, gore visoko u krošnjama, sjede i stežu metalne kolutove, ustima proizvode zvukove avionskih motora, i spremaju se da polete piloti.

Zagreb se bijeli u mraènim dubinama, i traje kratko, kao uzdah i izdah. Plove beskrajna zelena polja, s dva prsta treba uzeti modru nit koja je upletena u polja, povuæi je, pa æe se oparati i taj džemper.

Ruke zarobljenika su umjesto lisièinama sapete vunom, damskim pokretom dlanovi propuštaju nit, klupko se namotava, i sve æe još jednom, Bože moj, krenuti ispoèetka.

Izranjaju i bubre, u nebo se kao koplja zabijaju mrke bosanske planine, i nestaju u magli.

Gasim motore i ponirem prema snježnim vrhovima. Gledam u bijelo i naglas brojim:

Jedan, dva, tri.

Sarajevo, 2. aprila 1945, 7 sati i 37 minuta

E, vala, baš si se sjetio kad æeš opsovati Boga!, vikala je Anda Borojeviæ na logornika Skorvatzvja.

Ama vidi ti babe što se ohrabrila. Šuti, bona, Vlahinjo, da te ja ne bi za sva vremena ušutio!, zaurlao je logornik, ali jedva ga je mogla èuti jer su se zidovi tresli od grmljavine i tutnja. Više to nije bio samo zvuk avionskih motora i eksplozija. Uz škripu i vrisak otvorilo se nebo i odozgor su padale stare stvari. Kruppove èelièane i neboderi, stari i zahrðali kreševski nakovnji, ratnièke sjekire, srednjevjekovne vojske u oklopima, stijene, meteori, kolone njemaèkih tenkova i èitavi staljingradi padali su iz rasporenog neba.

Vlahinjo, ovoga mi krsta, zaklat æu te ako ne ušutiš!, nastavljao je logornik Skorvatzy.

Anða ga više nije èula,

zabavljena svojom desnom rukom

koja je letjela na drugi kraj podruma

i svojom lijevom rukom

koja je odsjeèena ostala visiti

na crnom pletenom rukavu.

Nestajalo je logornika Skorvatzvja, Dina Vukova i Hamde Ma-

359

Presporo padaju, dragi Bože, sporije od straha, mraka

i misli o tome.

Kreševo, maj 1768.

Još jedna nepogoda i kijamet ostali su za nama. Nebo se otvorilo, pa udariše gromovi, sedam ih je po kreševskoj èaršiji i Gradu ošinulo, velika šteta je za njima ostala, a malo potom nas je potukla tuèa, padali su komadi leda veæi od kokošjeg jajeta, napadalo ih je da se samostanska vrata nisu mogla otvoriti, nego smo morali èekati da se led otopi, i strepiti šta nam je ostalo od krova crkve i manastira. Ali èudo se, hvala Bogu, dogodilo, i malo toga je bilo ošteæeno. Toliko malo da se ošteæenja i ne raèunaju, pa ih neæu ni upisivati. Zapisujem samo to da je naša gradnja izdržala prvu nepogodu, i molim se za one, kakvih je puno, kojima je led otukao krovove kuæa, i za dvojicu nesretnika, jednoga od Karivana, drugoga od Paškvana, koji pritom izgubiše glave.

Za Jozu Karivana, sina Andrijinog, koji je iz èista mira, a da niko ne zna zašto, izletio iz kuæe u vrijeme kada je padao najveæi led. Otac je pošao za njim, pa i sam umalo što nije stradao, ali bilo je kasno. Jozo je ostao na mjestu mrtav, a onda je oko njegove smrti krenula pripovijest, koja narodu ne služi na èast, niti o bratu gvardijanu dobro svjedoèi, ali æu je, ipak, zbog pouke zapisati. Èim je minula oluja, prve komšije Andrijine dotrèale su u samostan govoreæi kako je Jozo digao ruku na sebe. Šta to prièate ljudi, uznemirio se brat Augustin, nije digao ruku na sebe, nego ga je ubio led. Jest, ali je istrèao pod led da bi se ubio, govorili su ljudi.

Mislio sam da takvoj ljudskoj zloæi niko neæe pridavati važnosti, nego bi ih još trebalo i prekoriti, ali se gvardijan tad diže i reèe:

Dobro, kad je tako, Jozo je proklet, jer je na Boga digao ruku, na grobu mu neæe biti križa, neka se kopa sa psima!

Jesi li dobro o tome razmislio?, pitao sam ga.

Jesam, veli, proklet je onaj koji na sebe digne ruku.

Nikad se nijednome gvardijanu nisam opirao, puštao sam da njegova volja manastirom upravlja, koliko god pojedini gvardijan

360 Gloria in excelsis

bolja od nikakve uprave, ali ovoga puta ne poslušah starješinu, nego mu rekoh da æu sahraniti Jozu Karivana, po cijenu da me on tuži provincijalu i da me potjeraju iz samostana.

Na te rijeèi se gvardijan povukao, kao da i nije važno ono o èemu se sporimo pa mi sve na volju pušta, i kao da se prokletstva dijele kao volovima sijeno. Ovaj sluèaj svjedoèi o njegovoj površnosti, lahkoj ruci i prijesnoj pameti. Kakva mu je duša, o tome suditi ne mogu.

Sahranismo tako Jozu Karivana, kao što bi i svakoga, a na pokop doðoše i komšije koji su tužakali pokojnika da je na sebe digao ruku. Zbog njih sam na groblju održao propovijed o krivokletnicima, pa ko je razumio, taj zna i kome je upuæena, a ko nije, neka o sebi razmisli.

Ono što nisam mogao reæi, i što æu do groba èuvati od onih koji olako sude, jest od kakve je smrti umro Jozo Karivan. Jer može biti da je gvardijan u pravu, možda je istrèao van jer je znao da æe ga ubiti led, a možda je potrèao za svojim pticama. U ovakvim prilikama živ èovjek to ne može znati.

Bio je bistro dijete, lako je i brzo uèio, poslušniji i pobožniji od druge djece, tako da smo se nadali da bi iz Kreševa jedan na škole mogao poæi, pa da nam se vrati kao uèen redovnik. Ali ga je Andrija htio kod sebe u kovaènici, jer je bio spretan i jak, pa Jozo ne poðe u fratre. Da je bilo drugo vrijeme, s manje briga i više strpljenja, mogli smo ga i nagovoriti, ali nismo, pa sad ne vrijedi misliti o tome. Postao je dobar kovaè, u Sarajevo je na pazar nosio svoje zvekire, vele da bolje iskovanih u Bosni nema, pa se tako upoznao s jednim Grkom, imenom Hristo, koji je za vezira uzgajao golubove. Zaèudio se šta æe paši golubovi, èemu takva danguba, pa je još i Grka iz Trakije zvao da mu u Sarajevu ptice dvori i tetoši, ali onda mu je Hristo rekao da ti golubovi lete sve do Stambola i slete ravno pred sultanove dvore. Oko nogu im je koncem privezano pismo, pa sultan veæ danas èita ono što mu je vezir prije sedam dana napisao.

Tako je Jozo, za svoj raèun i nikome u korist, prošao kod Grka zanat, kupio golubove, sagradio im leglo iza kuæe, te ih uèio da lete i da mu se vraæaju. Kreševljaci nisu dobro gledali na Jozinu rabotu, govorili su da je s pameti sišao jer s golubovima razgovara, a kako je pritom još i drugovao s nekim Salkom, Hristovim pomoænikom, pa bi Salko, kad doðe iz Sarajeva, u Jozinoj kuæi prenoæio, tako ga pro-zvaše Hadži Ptica. Nije se ljutio zbog toga, niti mu je bilo važno šta

bi puštao golubove i èekao da mu se vrate. Na nebu bez ijednoga oblaka, drugi nisu vidjeli ništa, a Jozo bi vazda ugledao neku pticu.

Kad æeš se, bolan, ženiti?, pitao bi ga Andrija.

Ima vremena, odgovarao je svaki put.

Nema sine, rekao mu je otac prije nego što æe Jozo uæi u tridesetu.

Niko me ovakvoga neæe, kazao je Jozo nekoliko mjeseci potom.

Kakvog te neæe, jadan ne bio?, pitao je otac.

Neæe kreševske cure Hadži Pticu, odgovorio je, kao da mu je svejedno što ga cure neæe.

Tražio je Andrija po Fojnici, Žepèu i travnièkim selima, ženu za svoga sina, a usred tog traženja naišla je oluja, udario led veæi od kokošjeg jajeta, i ubio Jozu Karivana i sve njegove ptice. Je li digao ruku na sebe, ili je išao spašavati golubove, to zna samo dragi Bog.

Drugi koji je od leda stradao bi Ilija Paškvan. Malen i neugledan èovjek, sav u sitnoj raèunici i u strahu od onoga što takva raèunica donosi, udovac bez djece, i vjeèna prznica. Da se poturèio, a i to bi da mu se u raèun uklopilo, niti bi mi od toga vidjeli kakve štete, niti bi Turci imali kakve koristi. Ubio ga je led tako što je probio krov i pogodio ga posred glave. Našli su ga tek popodne, kako leži kraj vrata do kojih se ranjen uspio dovuæi, ali ih nije mogao otvoriti da u pomoæ zove. Sahranili smo ga drugog po redu, nakon Joze, a grobovi su im jedan kraj drugoga, iako su se za života jedva i pogledali.

Kratko je trajala radost što smo s Božjom pomoæi sagradili manastir i crkvu kakva je bila, po turskim zakonima i pravilima koja moæni odrediše. Ako smo zakone i pravila kršili, èinili smo to da naša gradnja bude trajnija, a na pouku svima koji poslije nas budu gradili. Ispod drveta je u vanjskim zidovima sakriven kamen, kojega nije smjelo biti, jer se Turèin plaši da bi svaka kamena gradnja, ako izbije rat, mogla poslužiti kao tvrðava. A mi se plašimo turske prevrtljivosti, zlih vremena i kolebljivih sultana, vezira koji ne znaju kome su došli. Gradili smo kamenom, jer drvo istrune, a onda ko zna hoæe li biti Siliftar paši sliènoga da nam dozvolu za popravak izda, ili æe biti neki kojega nije briga.

I tako jedni uz druge žive strahovi. Nikad se ne razgovore, meðusobno se taje, iako jedni za druge znaju. Kada bi moj strah postao turski, a turski postao moj, nestalo bi ih obadva. Ali to se ne dogaða,

362

gloria in excelsis

duši, kojem preðe moj strah, pa je i meni odmah blizak njegov, ali vazda je više zlih, koji samo za sebe znaju, i strahovi ostaju tamo gdje su i bili. Mute nam pogled, kamene dušu, pa èesto nikoga i ništa oko sebe ne vidimo. Uto mine i život. Kratko je, velim, trajala radost.

Bez ikakvog moga znanja, i posve protiv moje volje, presvijetli i preèasni fra Pavao Dragièeviæ iz Fojnice, biskup dijumenski i apostolski vikar u Bosni veæ 27 godina, predade mi bulu Klementa XIII, kojom me postavlja za ehinskog biskupa, i njegov breve za apostolski vikarijat u Bosni, skupa s pismom prefekta Svete kongregacije za raširenje vjere Castellija, i s pismima moga predšasnika, kojima se svima moj izbor potvrðuje. Oslobodio se tako brat Pavao dužnosti koje se više puta u posljednjih pet godina pokušao odreæi, žaleæi se na starost i herniju, a zapravo su mu tokom vremena bosanske nevolje dodijale, i

poželio se vratiti vlastitima. Njegova je dužnost bila najprije namijenjena našem provincijalu fra Bonaventuri Beniæu, ali ju je on odbio, rijeèima kako nije dobro da se za života biskupa Pavla u ovome barbarskom kraljevstvu biskupi umnažaju, nego neka bosanski provincijal pohodi dijacezu, dijeli svetu potvrdu i èini sve ono što biskup zbog svoje starosti ne može. Odbijanje brata Bone je prihvaæeno, ali nisu i njegovi savjeti.

Malo je reæi da mi ovakva èast nije po volji, nego su me suze oblile kada sam za nju saznao. Od vremena kada se zaredih, a pogotovo otkako sam se u Bosnu iz Dubrovnika vratio, veæi me jad ne zadesi. Nisam znao što da uèinim sa svojom tjeskobom, kako da je se riješim i kome da se požalim. Kome god bi je izgovorio, taj bi me savjetovao da se primim biskupske dužnosti, jer ako bi je odbio, ko zna kome æe biti ponuðena. Na sve strane se po provinciji isto èulo: ako se i ovaj odrekne biskupata, valjat æe izabrati stranca, odakle æe Bosancima mnoge neprilike doæi.

Na kraju sam, po savjetu starijih ljudi, prijatelja i poglavara, prihvatio biskupat. Uèinio sam tako rra èast Reda i domovine, te za mir u provinciji, ali na štetu svoga zdravlja i bolesti koja me muèi, a od koje mi umrje roðeni brat. Neæu biskupom dugo biti. Duže bih u Kreševu trajao, brat meðu jednakom braæom, gdje bih poèivao nakon gradnje samostana i crkve, oplakivao grijehe i uživao u plodu svoga truda. Zapisao bi sve kako je tekla gradnja, što joj je prethodilo, i kako bolje èuvati sagraðeno. Sjetio bi se svakoga kamena i svake grede, komšije koji nas je u dobru obišao, i onih koii su iskali novac

363

Propala je i nada da æu biti u Bosni posveæen, jer se moj pred-šasnik još gore razbolio. Prvo je imao nastupe vrtoglavice, a onda je iznenada poèeo zaboravljati. U mjesec dana zaboravio je skoro sve što je u sedamdeset godina pameæu nakupio. Kako se oslobodio dužnosti, brat Pavle potonuo je kao brod koji se još do juèer držao na vodi, a kad više nikome nije trebao, na sve je strane pustio vodu.

Kada se vidjelo da nema koristi od èekanja da biskupu Dragi-èeviæu bude bolje, odluèio sam da krenem u Dalmaciju. Za sudruga sam uzeo brata Matu, i još jednoga klerika koji je bio na putu za Jakin. Bez veæih nevolja prešli smo granicu ispod Imotskog, i preko Zavojana slobodno došli pred samostan u Zaostrogu. Tamošnji fratri opet su malo gunðali, zabrinuti zbog našeg zdravlja i èistoæe, jer su se plašili kuge i svega zlog što im iz Bosne može stiæi, ali valjda sam bio vièniji razgovoru nego što je u ranijoj prilici bio brat Agaton, ili je braæu tronulo to što sam se zaputio po biskupsku èast, tek primjerno nas ugostiše i primiše na konak.

Dva dana kasnije doplovismo u Ston, gdje stonskome biskupu, presvijetlome i preèasnome Petru Budmaniju naèinih poniznu molbu i predoèih papinske bule, te me on u nedjelju 8. maja posveti za biskupa što je mogao sveèanije. Uèinio je tako, po pravilima Crkve, u matiènoj crkvi Svetoga Vlaha.

Na povratku su nas s velikom èašæu primili u Zaostrogu, da bi zatim, na Duhove bio u Zivogošæu, u samostanu Svetoga Križa, gdje sam prvoga i drugog dana vrlo sveèano pjevao misu, a treæega sam bio primljen u makarskome samostanu, gdje sam misu otpjevao u najsveèanijem biskupskome ruhu. U Makarskoj sam posjetio biskupa presvijetlog i preèasnog Petra Blaškoviæa, osamdesetogodišnjaka i venecijanskog plemiæa, koji me je vrlo srdaèno primio, te uz najljepše rijeèi i s razumijevanjem o Bosni

govorio, pazeæi u svakome trenutku da ne barne u moje osjeæaje. On prvi nije spomenuo kugu i bolest, niti poganske obièaje naroda kojem se vraæam, na èemu sam mu zahvalan, i èime me je obradovao više nego što sam mogao pretpostaviti. Koliko god bili zli i naopaki, koliko god praznovjerice po Bosni izvirale, pa se èini da ih je više nego što je vodenih izvora i vrela, nije milo sve to od drugih èuti, i slušati povazdan, èim granicu kod Imotskog preðeš, pa iza nje zaðeš u bijeli svijet. Kad o bosanskoj kugi govore, svejedno slušam li ih u Zaostrogu, Padovi ili Jakinu, meni se, oprosti mi Bože, èesto zna uèiniti da to o meni govore.

7-.-- I____I- U:„1------/^>_ :_ U:----1—--------------1.— :..

364

Gloria in excelsis

ševa kukurièu pijevci bez reda i sklada, a ja ih budan i sasvim rasa-njen slušam. Kukuriknuli su veæ sto i pedeseti put. Da sam njihovo kukurikanje brojao, možda bi zaspao. A nisam, i neæu. Ova mi je noæ bez sna prošla, iako ne znam èemu je moja budnost bila posveæena. Nesanica mi od brige nije. Vaiz Emir nam još ne dolazi, ali o tome više i ne mislim nakon što podigosmo krov na samostanu i crkvi. Možda se smirio, možda su ga ubili, možda se dobru okrenuo, možda je i njega uhvatio strah. Ne znam, niti je moje da toliko znam.

Jutros æe opet ptice poletjeti prema nebu, a medu njima, ako je koji ostao živ, i golub Joze Karivana.

Jutros æe opet krtice rovati zemlju, da bi tek u akšam provirile van, kao što bi provirio i Ilija Paškvan.

Obojici neka je mir duši.

Izmeðu krtica i ptica moje je mjesto, i mjesto sve naše braæe. Bog zna zašto nas je tako svakakvim stvorio da nalikujemo èas ovoj èas onoj beštiji. Neka bude volja njegova.

Ja ustajem, prilazim prozoru i gledam. Èekam da stablo šljive baci svoju sjenu.

KNJIŽNICA , ZELINA

CIP - KflTHLOGIZaCIJP U PUBLIKACIJI NnC.IONm.Nfl I SVEUÈILIŠNA KNJIŽNICA - ZAGREB

UDK 821.163.42-31

JERGOVIÆ, Miuenko Gloria in excelsis / Miuenko Jergoviæ. - Zagreb : Europapress holding, 200s. -(Biblioteka Premijera ; i)

ISBN 953-4748-33-9

4B0705175