milic - povijesni pregled liturgije.indd

194

Upload: dinhthien

Post on 30-Dec-2016

291 views

Category:

Documents


7 download

TRANSCRIPT

Page 1: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić rođen je 28. prosinca 1969. godine u Bijelji-ni, Bosna i Hercegovina. Studirao je teologiju u Osijeku na Evanđeoskom teološkom fakultetu, u Beču na Evanđeoskom biblijskom institutu te u Novom Sadu na Teološkom fakultetu – Novi Sad. Na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osije-ku diplomirao je 1994. godine te 1997. godine obranio magi-starski rad (Cum Laude) pod vodstvom mentora prof. dr. sc.

Davorina Peterlina, na temu: Povijesno-teološka analiza liturgije s kritičkim osvrtom na bogoštovnu praksu slobodnih evanđeoskih crkava u Republici Hr-vatskoj. Na Teološkom fakultetu-Novi Sad, 2005. godine obranio je doktorsku disertaciju (Summa Cum Laude) pod vodstvom mentora prof. dr. sc. Mihaela Kuzmiča, na temu: Kalvinizam u Hrvata s posebnim osvrtom na reformiranu župu Tordinci 1863. - 1918.

Od 1993. do 1998. godine utemeljio je i uređivao Kršćanski radio program “Izvori vjere” te predavao i vodio izvanredni studij na Evanđeoskom teološ-kom fakultetu u Osijeku.

Rukopoložen (zaređen) je za pastorsku službu 30. ožujka 1995. godine te za seniora 31. siječnja 1999. godine.

Sada je senior Protestantske reformirane kršćanske crkve u Republici Hr-vatskoj i župnik crkvenih općina u Tordincima i Osijeku.

Od akademske 2004./2005. godine predaje na Teološkom fakultetu-Novi Sad.

Do sada je objavio šest knjiga: Reformirana župa u Tordincima (prošlost i sadašnjost), Tko je bio Jean Calvin, Povijesno-pravni razvoj reformiranih crkve-nih općina u Hrvatskoj, Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republi-ci Hrvatskoj (prikaz ustrojstva, vjerovanja i djelovanja), Kalvinizam u Hrvata s posebnim osvrtom na reformiranu župu Tordinci 1863- - 1918. te Kalvinski kanoni iz Kneževih Vino-grada. Također je objavio na desetke znanstvenih i stručnih članaka objavljenih u domaćim i stranim časopisima.

Oženjen je suprugom Tamarom, rođenom Ar-vaj, s kojom ima dvoje djece, sina Mihaela i kćer Ivanu.

Jasmin Milić rođen je 28. prosinca 1969. godine u Bijelji-ni, Bosna i Hercegovina. Studirao je teologiju u Osijeku na Evanđeoskom teološkom fakultetu, u Beču na Evanđeoskom biblijskom institutu te u Novom Sadu na Teološkom fakultetu – Novi Sad. Na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osije-ku diplomirao je 1994. godine te 1997. godine obranio magi-starski rad (Cum Laude) pod vodstvom mentora prof. dr. sc.

Davorina Peterlina, na temu: Povijesno-teološka analiza liturgije s kritičkim osvrtom na bogoštovnu praksu slobodnih evanđeoskih crkava u Republici Hr-vatskoj. Na Teološkom fakultetu-Novi Sad, 2005. godine obranio je doktorsku disertaciju (Summa Cum Laude) pod vodstvom mentora prof. dr. sc. Mihaela Kuzmiča, na temu: Kalvinizam u Hrvata s posebnim osvrtom na reformiranu župu Tordinci 1863. - 1918.

Od 1993. do 1998. godine utemeljio je i uređivao Kršćanski radio program “Izvori vjere” te predavao i vodio izvanredni studij na Evanđeoskom teološ-kom fakultetu u Osijeku.

Rukopoložen (zaređen) je za pastorsku službu 30. ožujka 1995. godine te za seniora 31. siječnja 1999. godine.

Sada je senior Protestantske reformirane kršćanske crkve u Republici Hr-vatskoj i župnik crkvenih općina u Tordincima i Osijeku.

Od akademske 2004./2005. godine predaje na Teološkom fakultetu-Novi Sad.

Do sada je objavio šest knjiga: Reformirana župa u Tordincima (prošlost i sadašnjost), Tko je bio Jean Calvin, Povijesno-pravni razvoj reformiranih crkve-nih općina u Hrvatskoj, Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republi-ci Hrvatskoj (prikaz ustrojstva, vjerovanja i djelovanja), Kalvinizam u Hrvata s posebnim osvrtom na reformiranu župu Tordinci 1863- - 1918. te Kalvinski kanoni iz Kneževih Vino-grada. Također je objavio na desetke znanstvenih i stručnih članaka objavljenih u domaćim i stranim časopisima.

Oženjen je suprugom Tamarom, rođenom Ar-vaj, s kojom ima dvoje djece, sina Mihaela i kćer Ivanu.

Page 2: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić

POVIJESNI PREGLEDLITURGIJE s posebnim osvrtom na razvoj bogoslužja u protestantskim crkvamai crkvama reformacijske baštine

Page 3: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Dr. sc. Jasmin MilićPovijesni pregled liturgije

s posebnim osvrtom na razvoj bogoslužja u protestantskim crkvama i crkvama reformacijske baštine

Copyright 2007. by Jasmin MilićLektura:

Nenad AdžićIzdavač:

Kršćanski centar «Dobroga Pastira», OsijekRecenzenti:

Prof. dr. sc. Davorin Peterlin pročelnik odsjeka za poslijediplomski studij i

znanstveno-istraživački rad, School of Postgraduate Studies and Research,

Milltown Institute,Dublin, Irska.

Prof. dr. sc. Dimitrije Popadić, dekan Teološkog fakulteta – Novi Sad

ISBN: 953-6865-17-3

Grafi čko oblikovanje i tisak:Grafi ka, Osijek

CIP - Katalogizacija u publikacijiGRADSKA I SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA OSIJEK

UDK

Page 4: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić

POVIJESNIPREGLEDLITURGIJE

S POSEBNIM OSVRTOM NA RAZVOJ BOGOSLUŽJA U PROTESTANTSKIM CRKVAMA I CRKVAMA REFORMACIJSKE BAŠTINE

Kršćanski centar “Dobroga Pastira” Osijek 2007.

Page 5: milic - povijesni pregled liturgije.indd
Page 6: milic - povijesni pregled liturgije.indd

SADRŽAJ

PREDGOVOR ............................................................................................ 9UVOD......................................................................................................... 13

1. OSNOVNO ODREĐENJE POJMA LITURGIJA .......................... 151.1. Liturgija .......................................................................................... 161.2. Bogoštovlje .................................................................................... 171.3. Bogoslužje ..................................................................................... 181.4. Služba ............................................................................................. 19

2. BOGOSLUŽJE U STAROM ZAVJETU .......................................... 192.1. Bogoslužje prije pada u grijeh ................................................... 192.2. Bogoslužje nakon pada u grijeh ................................................ 192.3. Sveti šator ...................................................................................... 202.4. Kovčeg saveza ............................................................................... 212.5. Jeruzalemski hram ....................................................................... 22

2.5.1. Bogoštovne djelatnosti ......................................................... 242.5.2.Starozavjetni liturgijski kalendar ........................................ 262.5.3. Svećenstvo .............................................................................. 28

2.6. Sinagoga ......................................................................................... 30

3. ISUS I BOGOSLUŽJE ......................................................................... 33

Page 7: milic - povijesni pregled liturgije.indd

4.POČECI KRŠĆANSKE LITURGIJE ................................................. 37 4.1. Liturgija u Djelima apostolskim i poslanicama...................... 37

4.1.1. Lomljenje kruha – euharistija ............................................ 384.1.2. Molitva – liturgijski obrasci ................................................ 394.1.3. Propovijedanje i naučavanje ............................................... 424.1.4. Predvodnici bogoslužja – sudjelovanje vjernika ............ 43

4.2. Bogoštovna mjesta ....................................................................... 444.3. Nedjelja – Dan Gospodnji ......................................................... 45

5. LITURGIJA U POAPOSTOLSKO DOBA ...................................... 475.1. Didache .......................................................................................... 475.2. Klementova poslanica Korinćanima ........................................ 495.3. Ignacijevi spisi .............................................................................. 495.4. Apologija sv. Justina .................................................................... 505.5. Apostolike paradosis – Traditio Apostolica

(Apostolska predaja) Hipolita Rimskog .................................. 51

6. RAZVOJ LITURGIJE U KONSTANTINOVO I POKONSTANTINOVO VRIJEME.................................................. 556.1. Sloboda kršćanstva ...................................................................... 556.1. Teološki utjecaj na liturgiju ........................................................ 56

6.1.1. Liturgijska vjeroispovijedanja ............................................. 566.1.1.1. Apostolsko vjerovanje ................................................... 576.1.1.2. Nicejsko – carigradsko vjeroispovijedanje ............... 586.1.1.3. Atanazijevo vjeroispovjedanje..................................... 59

6.1.2. Rani liturgijski teološki obrasci .......................................... 616.2. Liturgijske stranputice ................................................................ 626.3. Liturgija katekumena i liturgija vjernih ................................... 646.4. Oblikovanje liturgijskog kalendara ........................................... 656.5. Oblikovanje različitih liturgija na Istoku i na Zapadu .......... 68

Page 8: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 7

7. RAZVOJ LITURGIJE OD KAROLINŠKE OBNOVE DO REFORMACIJE ............................................................................ 737.1. Karolinška obnova ....................................................................... 737.2. Razvoj euharistijske teologije i prakse ..................................... 747.3. Struktura liturgije – himne i molitve ....................................... 767.4. Razvoj liturgijskog ruha i liturgijskih boja .............................. 807.5. Predreformacijsko stanje ............................................................ 82

8. PROTESTANTSKA REFORMACIJA I LITURGIJA.................... 858.1. Martin Luther ............................................................................... 858.2. Urlich Zwingli ............................................................................... 908.3. William Farel................................................................................. 928.4. Martin Bucer ................................................................................. 938.5. Jean Calvin .................................................................................... 958.6. Anglikanska crkva ...................................................................... 1018.7. John Knox .................................................................................... 1048.8. Puritanci ...................................................................................... 1068.9. Westminstersko vjeroispovijedanje i

Westminsterski direktorij ........................................................ 1078.10. Anabaptisti i baptisti ............................................................... 1108.11. Zajedničke liturgijske promjene u

protestantskim crkvama ........................................................ 1158.11.1. Odbacivanje žrtvenog karaktera euharistije ............... 1158.11.2. Odbacivanje posredničke svećeničke službe ............... 1158.11.3. Uvođenje narodnog jezika u bogoslužje ...................... 1168.11.4. Propovijed .......................................................................... 1178.11.5. Sudjelovanje vjernika u bogoslužju ............................... 117

9. RAZVOJ RIMOKATOLIČKE LITURGIJE OD TRIDENTSKOGA DO II. VATIKANSKOG SABORA ............. 1199.1. Liturgijske reforme Tridentskoga sabora .............................. 1199.2. Liturgijski pokret 19. i 20. stoljeća.......................................... 123

Page 9: milic - povijesni pregled liturgije.indd

9.2.1. Liturgijski pokret među rimokatolicima ........................ 1239.2.2. Liturgijski pokret među protestantima .......................... 125

9.3. II. vatikanski sabor ..................................................................... 1279.3.1. Latinski jezik ............................................................................ 1279.3.2. Sudjelovanje vjernika u bogoslužju ..................................... 1319.3.3. Sveto pismo i propovijed u liturgiji ..................................... 1339.3.4. Molitva vjernika ...................................................................... 136

9.4. Utjecaj rimokatoličke liturgijske reforme na protestantske liturgije .................................................................... 137

9.4.1. Lekcionar .................................................................................. 139

10 . BOGOSLUŽJE U PROTESTANTSKIM CRKVAMA ICRKVAMA REFORMACIJSKE BAŠTINE U HRVATSKOJ ............................................................................... 145

10.1. Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj ............................ 14510.2. Reformirane crkve u Hrvatskoj............................................. 154

10.2.1. Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj ........................................................................ 154

10.2.2. Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj ........................................................................ 156

10.2.3. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj .......................................................... 158

10.3. Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj ............... 16410.4. Evanđeoska pentekostna crkva u

Republici Hrvatskoj ................................................................ 16710.5. Kršćanska adventistička crkva u Hrvatskoj ........................ 17110.6. Evangelička metodistička crkva ............................................ 174

ZAKLJUČAK .......................................................................................... 177

BIBLIOGRAFIJA .................................................................................... 181

Page 10: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Godine 1997. na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku obranio sam magistarski rad pod nazivom Po-vijesno-teološka analiza liturgije s kritičkim osvrtom

na bogoštovnu praksu slobodnih evanđeoskih crkava u Republi-ci Hrvatskoj, pod vodstvom mentora dr. sc. Davorina Peterlina. Od tada sam se s liturgijom upoznavao kroz svoju pastoralnu praksu, ali i kroz izučavanje povijesnog razvoja liturgije, pose-bice u protestantskim crkvama.

Na žalost, na hrvatskom jeziku još uvijek nemamo litera-turu koja bi se sustavno bavila bogoslužjem u protestantskim crkvama. Protestantske crkve u Hrvatskoj još uvijek nemaju niti dovoljno uređenih obrednika na hrvatskom jeziku. Stoga sam smatrao da bi ovakva jedna knjiga bila koristan doprinos u daljnjem izučavanju ove neiscrpne teme.

Svjestan sam nesavršenosti ovoga djela. Tematika koja se ovdje ukratko obrađuje, zahtijeva mnogo više pojašnjenja. Upravo sam zato i nazvao ovu knjigu Povijesni pregled liturgije. Bavim se, dakle, pregledom povijesnog razvoja liturgije na Za-padu (stoga je izostavljen sustavniji osvrt na liturgije istočnih, odnosno pravoslavnih crkava) budući se u zapadnoj liturgij-skoj tradiciji nalaze izvori za razvoj bogoslužja u protestant-skim crkvama. Namjera mi je bila dati osnovne informacije o kršćanskoj liturgijskoj praksi u određenim povijesnim razdo-

PREDGOVOR

Page 11: milic - povijesni pregled liturgije.indd

10 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

bljima. Dakako da u ovome kratkom prikazu nisu mogla biti obuhvaćena sva razdoblja povijesnog razvoja kršćanske litur-gije. Odabrao sam, po mome sudu, ona najznačajnija.

Pod liturgijom prvenstveno mislim na uobičajeno glavno bogoslužje Riječi (propovijedanja) i Večere Gospodnje (euha-ristijska služba) koje se u većini crkava održava nedjeljom prije podne, odnosno na blagdane. Postoje i drugi oblici bogoslužja (jutarnja bogoslužja, večernja bogoslužja, obredi, biblijski sati, bogoslužja za djecu mladež i sl.) koja se u ovoj knjizi ne obra-đuju.

Želim zahvaliti svima koji su mi svojim savjetima i vrijed-nim primjedbama pomogli da ova knjiga ugleda svjetlo dana: prof. dr. sc. Davorinu Peterlinu, prof. dr. sc. Dimitriju Popadi-ću, dr. sc. Stanku Jambreku, biskupu Janosu Kopacsi Kettosu, vlč. Dušanu Sajaku, Rubenu Kneževiću i drugima.

Posebice zahvaljujem mojoj obitelji – Tamari, Mihaelu i Ivani, na njihovom strpljenju sa mnom tijekom pisanja ove knjige.

Radovat će me ukoliko ovo skromno djelo posluži nekome kao poticaj u istraživanju liturgijske znanosti u njenim različi-tim aspektima.

Dr. sc. Jasmin MilićO Uskrsu, 2007. godine

Page 12: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 11

«Čovjekov glavni i najviši cilj jest proslavljati Bogate u Njemu potpuno uživati za uvijek»

Westminsterski katekizam, 1 pitanje.

Page 13: milic - povijesni pregled liturgije.indd
Page 14: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Čovjeku je urođena svijest za potrebom štovanja Boga. Od samoga početka čovječanstva nailazimo na zna-kove štovanja različitih oblika božanstva, koje je neuk

čovjek nerijetko prepoznavao u životinjama, prirodnim poja-vama (koje su čovjeku djelovale kao natprirodne pojave), dru-gome čovjeku (faraonima, kraljevima…) i sl. Čovjek je prona-lazio objekt štovanja jer je osjećao iskonsku potrebu da nekoga štuje, obožava, proslavlja, odnosno da se stavi pod zaštitu ne-koga moćnijega od sebe.1

Bog se u povijesti objavio svome narodu, otkrivši mu svoju volju i po pitanju štovanja. Bog od svoga naroda traži isključivo štovanje. Nitko drugi i ništa drugo ne smije biti objekt oboža-vanja koje pripada jedino Bogu.2 Jedan od najtežih grijeha u

1 I danas su primjetni alternativni oblici štovanja različitih idola koji naizgled nemaju religijska obilježja. Komunizam, koji je želio suzbiti svaku religio-znost, stvorio je svoje vlastite kultove ličnosti kojima se iskazivala (odnosno iskazuje) štovanje. Takve oblike štovanja osoba kao i ideologije, poput religij-ske dogme nalazimo u pojedinim komunističkim sustavima. Međutim, i Za-pad ima svoje oblike štovanja osoba koje se uzdiže do božanskoga štovanja, poput štovanja različitih medijskih zvijezda kao idola.2 U prvoj zapovijedi Dekaloga Bog se objavljuje kao jedini Bog: «Ja sam Ja-hve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. Nemoj imati drugih bogova osim mene.» (Izl 20, 2-3).

UVOD

Page 15: milic - povijesni pregled liturgije.indd

14 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

Starome zavjetu jest idolopoklonstvo, štovanje drugih «bogo-va», odnosno osoba i predmeta kao božanstvo.3

Novi zavjet objavljuje Krista koji dolazi kao ispunjenje sta-rozavjetnog bogoštovnog sustava te uspostavlja novi način pristupa Bogu. On ga omogućuje time što po Njegovoj žrtvi na križu svatko može doći izravno pred nebeskog Oca. O ovoj temi na poseban način govori poslanica Hebrejima.4 Krist us-postavlja novi bogoštovni sustav koji više neće ovisiti o odre-đenom mjestu, već nastupa vrijeme «kad će se pravi klanjaoci klanjati Ocu u Duhu i istini, jer Otac takve klanjaoce želi». (Iv 4, 23).

Pored privatnoga štovanja (osobne molitve) pojedinaca, u Židova, a kasnije i u kršćana (kao i u drugim religijama) or-ganiziraju se zajednička bogoslužja Božjega naroda. U tekstu koji je pred nama razmotrit ćemo povijesni razvoj kršćanska bogoslužja, više u obrednom a donekle i u teološkom smislu te vidjeti kako se kršćansko bogoslužje razvijalo unutar različitih kršćanskih crkava odnosno denominacija.

3 U drugoj zapovijedi Dekaloga Bog traži isključivo štovanje, otkrivajući sebe kao ljubomornog Boga koji ne trpi štovanje bilo čega drugog, odnosno koji kažnjava idolopoklonstvo. «Ne pravi sebi urezana lika niti kakve slike onoga što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran, koji kažnjavam grijeh otaca – onih koji me mrze – na djeci do trećeg i četvrtog koljena, a iskazujem ljubav tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi.» (Izl 20, 4-6). U knjizi proroka Izaije, 44, 9-11, Bog osuđuje izradu kipova u svrhu štovanja: «Tko god pravi kipove, ništavan je, i dragocjenosti njegove ne koriste ničemu. Svjedoci njihovi ništa ne vide i ništa ne znaju, da im budu na sramotu. Tko pravi boga i lijeva kip da od toga korist ne očekuje? Gle, svi će štovatelji likova biti osramoćeni, izrađivači njihovi više od bilo koga....»4 «Prema tome, braćo, budući da mi snagom krvi Isusove otvoreno možemo ući u svetinju nad svetinjama – taj novi i životonosni put on nam je otvorio kroz zastor, to jest kroz svoje tijelo...» (Heb 10, 19-20).

Page 16: milic - povijesni pregled liturgije.indd

1.1. Liturgija

Znanost koja se bavi proučavanjem kršćanskog bogoslužja naziva se liturgika. Znanstvenik koji se bavi proučavanjem li-turgije naziva se liturgičar, a osoba koja predvodi bogoslužje odnosno vrši liturgijski čin jest liturg.5

Kako bi smo mogli proučavati liturgijsku znanost potrebno je razumjeti značenje riječi liturgija. Liturgija dolazi od grčke riječi leiturgia (od glagola leiturgein) koja je u Grka označavala svako dobro djelo učinjeno u korist naroda, države, odnosno za javno dobro. Od 2. stoljeća prije Krista termin leiturgia se koristi i da označi bogoštovnu, kultnu službu.

Budući da su javna zvanja u Grka bila usporediva sa služ-bama svećenika i levita u Starome zavjetu, prijevod Sedam-desetorice (Septuaginta)6 za njihovu službu upotrebljava izraz leiturgia. Isto možemo vidjeti i u Novome zavjetu, poput Lk 1, 23, Heb 9, 21; 10, 11, no isti se termin upotrebljava i za sveće-ničku Kristovu službu (Heb 8, 6), humanitarno djelovanje oko pomoći vjernicima u Palestini (2 Kor 9, 12), kao i za pomoć

5 Usp. A. ADAM, Uvod u katoličku liturgiju, Zadar: Hrvatski institut za li-turgijski pastoral, 1993. str. 36 Grčki prijevod Staroga zavjeta, oko 250-150 godine prije Krista.

OSNOVNO ODREĐENJE POJMA LITURGIJA1.

Page 17: milic - povijesni pregled liturgije.indd

16 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

apostolu Pavlu dok je bio u tamnici (Fil 2, 30). Termin leiturgia označava i bogoslužje rane Crkve (Dj 13, 2).

Danas, izraz liturgija označava bogoslužje kršćanskih crka-va. No budući da se određene kršćanske crkve razilaze i po pitanju kršćanskoga bogoslužja u praktičnom i dogmatskom smislu, izraz liturgija se primjenjuje u onim crkvama i za one crkve koje imaju tzv. liturgijska bogoslužja.7 Pod time se misli na propisano i defi nirano bogoslužje, koje se odlikuje određe-nim liturgijskim radnjama, odjećom svećenika, propisanim molitvama, redoslijedom bogoslužja, liturgijskim prostorom i sl. Za razliku od liturgijskih bogoslužja imamo tzv. slobodna bogoslužja koja ne podliježu određenim pisanim formama, već se odlikuju slobodom i kreativnošću voditelja bogoslužja.8 No, kako ćemo vidjeti kasnije, sadržaj i jednih i drugih tipova bo-goslužja je u biti veoma blizak.

1.2. Bogoštovlje

Jedan od termina koji koristimo za liturgiju jest bogoštovlje. Sam izraz bogoštovlje ukazuje na njegovo značenje. On ozna-čava one aktivnosti pojedinca ili zajednice po kojima se štuje Bog.

«Bogoštovlje je u svakoj religiji susretanje zajednice s bo-žanstvom i ispovijedanje vjere, najčešće u određenim oblicima, te uspostavljanje veze između čovjeka i Boga… Čovjekovo klanjanje Bogu poprima zajedničarski oblik. Bo-

7 Crkve koje primjenjuju liturgijska, dakle propisana bogoslužja, su: Rimo-katolička (i Grkokatolička), Pravoslavna, stare Istočne crkve, Anglikanska, Starokatolička Evangelička, Reformirana, Metodistička i sl.8 Tzv. Slobodna bogoslužja nalazimo u tzv. Crkvama reformacijske baštine poput Baptističke crkve, Pentekostne crkve i sl.

Page 18: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 17

goštovlje nije samo izraz čovjekove potrebe za svojim stvo-riteljem nego i izraz čovjekove dužnosti klanjati se Bogu. Neki oblik bogoštovlja prisutan je u svakoj religiji, odnosno neke zajedničke crte bogoštovlja susrećemo gotovo u svim religijama.»9

Jedan kršćanski teolog određuje bogoštovlje kao «odaziv stvorenja Vječnomu».10 Ova defi nicija obuhvaća subjekt (ljud-ska bića) i objekt doživljenog iskustva (Boga).11 Sama riječ bo-goštovlje kao i defi nicije koje iz nje proizlaze podrazumijevaju Božje postojanje, odnosno vjerovanje u Boga od strane bogo-štovatelja. Bogoštovatelj shvaća da je Bog beskrajno velik te ga svjestan Njegova veličanstva želi štovati. Bogoštovatelj ne štuje Boga samo radi onoga tko Bog jest, već i zbog onoga što Bog čini, kako u povijesti, tako i u osobnom životu štovatelja.

Iako svaka religija poznaje privatnu molitvu, koja je u odre-đenim tradicijama, kao npr. u Islamu, strogo propisana obveza, bit bogoštovlja jest zajednički čin u kojem zajednica vjernika štuje Boga.

1. 3. Bogoslužje

Pored termina bogoštovlje, koji govori o Bogu kao objektu služenja, odnosno štovanja, nalazimo i termin bogoslužje. Bo-goslužje je najprikladniji hrvatski izraz kojim možemo defi ni-rati kršćansku liturgiju. Naime, kršćanska liturgija je dvostruki čin. Mi služimo Bogu, proslavljamo ga i štujemo, no u isto vri-

9 A. REBIĆ, Središnje teme Staroga zavjeta, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1996., str. 143.10 E. UNDRHILL, Worship, New York: Harper and Brothers, 1963., str. 3.11 R. RICE, Uvod u kršćansku teologiju, Maruševec: ATF, 1987., str. 287.

Page 19: milic - povijesni pregled liturgije.indd

18 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

jeme i Bog služi nama jer nam «daruje uslugu svoga spasenja u Kristu, koji je sam rekao da nije došao ‘da bude služen, nego da služi…’ (Mt 20, 28; Mk 10, 45).»12 Mogli bi smo reći da je bogoslužje u prvome redu Božje služenje nama a tek onda naše služenje Bogu, koje dolazi kao odgovor vjernika na konkretno Božje djelovanje.

1.4. Služba

Osim gore navedenih izraza, nailazimo i na jednostavan termin služba za liturgiju odnosno bogoštovlje ili bogoslužje. Termin služba je jednostavan prijevod hebrejske riječi abadah koja se upotrebljava u Starome zavjetu da označi službu Bogu. I termin služba može imati dvostruko značenje, poput riječi bogoslužje - Bog kao onaj koga se služi i Bog kao služitelj oni-ma koji mu služe.

No koji god termin upotrebljavali, valja nam shvatiti samu bit kršćanskog služenja Bogu. Za sada neka nam u tom cilju posluži citat velikoga reformiranog teologa Karla Bartha koji s pravom ustvrđuje: «Kršćansko je bogoslužje ono najvažnije, najhitnije i najdivnije, što se na zemlji može dogoditi».13

12 A. ADAM, Uvod u katoličku liturgiju, str. 15.13 Gotteserkenntnis und Gottesdienst nach reformatorischer Lehre, Zollikon-Zürich, 1938, str. 10.

Page 20: milic - povijesni pregled liturgije.indd

2.1. Bogoslužje prije pada u grijeh

Prije pada u grijeh čovjek je imao savršeno, prijateljsko za-jedništvo s Bogom. Odnos Boga i čovjeka nije bio složen. Čo-vjek je kao neku vrstu bogoslužnog čina trebao biti poslušan Božjoj zapovijedi o neuzimanju ploda sa «stabla dobra i zla» (Post 2, 16-17). Na ovaj način je čovjek trebao potvrditi svo-ju poslušnost Bogu. Bogoslužje se sastojalo u poslušnosti i u izravnom, neposrednom zajedništvu i druženju s Bogom. Nije bilo grijeha koji bi narušavao ovaj sklad.

2.2. Bogoslužje nakon pada

Padom u grijeh, čovjek je uvrijedio Boga te time pokazao svoju neposlušnost odnosno nepoštivanje Božje zapovijedi i samoga Boga. Time je zajedništvo, odnosno prijateljstvo Boga i čovjeka bilo narušeno te čovjek od tada mora na drugačiji način pristupati Bogu. Potrebno je za učinjeni grijeh dati odre-đenu zadovoljštinu Bogu. U tome smislu ustanovljava se in-stitucija žrtvovanja životinja. Žrtvovanje postaje konkretno bogoslužje koje govori o čovjekovom grijehu. Krv je otkupna cijena za narušeni sklad između Boga i čovjeka. Sistem žrtvo-vanja ujedno ukazuje i na Krista koji će dati potpunu žrtvu kao

BOGOSLUŽJE U STAROME ZAVJETU2.

Page 21: milic - povijesni pregled liturgije.indd

20 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

pravu zadovoljštinu za grijehe paloga čovjeka. Stoga su staro-zavjetni vjernici po žrtvovanju izražavali nadu i vjeru u obeća-noga Otkupitelja.

U vrijeme Izraelskih patrijaraha i na početku Mojsijeve služ-be Izraelci su podizali žrtvenike (hebr: mizbeah) na mjestima koja su bila vezana uz starokanaanska kultna mjesta. Tako či-tamo u Biblijskim zapisima da su žrtvenici podizani u Šekemu, Betelu, Mamri i Beer Šebi. Svako od ovih svetišta vezano je uz ime nekog od patrijaraha (npr. Šekem, Betel i Mamre su vezani uz ime Abrahama i Jakova dok je Beer Šeba vezana uz Izakovo ime). No, sustavni ustroj bogoslužja događa se u Mojsijevo vri-jeme, kada se javljaju dvije vrlo važne institucije Izraelaca: Sveti šator i Kovčeg saveza.

2.3. Sveti šator

Knjiga Izlaska 25. poglavlje, govori o uputama koje je Moj-sije dobio od Jahve o gradnji Svetišta. Uzorak je pokazan Moj-siju «na gori», najvjerojatnije u formi vizije, a po tom uzorku trebalo je izgraditi zemaljsko svetište, to jest Sveti šator (hebr. ohel Jahve ili mikdaš Jahve ili ha-bajith. Opise Šatora nalazimo u Jahvinim uputama (Izl 25, 26 te kasnije kad ga je Mojsije dao izraditi (Izl 36, 8-38).14

Sveti šator je služio kao mjesto bogoslužja u vrijeme borav-ka u pustinji. Budući da je narod Izraela bio u pokretu, bilo je potrebno i da mjesto u kojem će se obavljati glavni bogoštovni čini bude pokretljivo. Nemamo detaljan opis redoslijeda bogo-služja koje se obavljalo u Šatoru u vrijeme hoda kroz pustinju, no znamo da su se u njegovom dvorištu prinosile žrtve, da je

14 Usp. Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta, Zagreb: Kršćanska sa-dašnjost, 1993., str. 78-79.

Page 22: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 21

u njemu prebivala slava Jahvina odnosno znak Jahvine prisut-nosti među svojim narodom (Izl 25, 8), da se u njemu Mojsije susretao s Jahvom (Izl 33, 11) a bio je također i mjesto gdje su se svi Izraelci mogli obratiti Jahvi (Izl 33, 7).

2.4. Kovčeg saveza

Podaci o Kovčegu saveza zapisani su u Izl 25, 10-22; 37, 1-9. Naziva se Kovčeg saveza (Izl 25, 22 i drugdje) budući su u nje-mu pohranjene ploče saveza, odnosno svjedočanstva (Izl 31, 18 i drugdje) na kojima su bile ispisane Božjim prstom Deset zapovijedi koje je Mojsije primio od Gospodina na planini Si-naj (Izl 20, 1-17).

«Kovčeg je bio središte izraelskog bogoštovlja u vrijeme lutanja kroz pustinju i dalje do razorenja hrama 587. Na-kon ulaza u obećanu zemlju bio je držan u Gilgalu (Jš 7, 6), zatim u Betelu (Suci 20, 27) te u Šilu (1 Sam 3, 3). Bio je donesen u bitku kod Afeka (1 Sam 4, 3 sl.) te zarobljen od strane Filistejaca (4, 11). Nakon što je među Filistejcima prouzrokovao zastor te bio slan od grada do grada, konačno je vraćen Izraelcima i bio čuvan u Kirjat-jearimu (5, 5-7,1). Napokon ga je David dao prenijeti u Jeruzalem gdje je bio čuvan u šatoru dok nije Salomon sagradio hram te ga po-stavio u Svetinju nad svetinjama (2 Sam 6; 1 Kralj 6, 19; 8, 1-9). To je posljednje što o njemu znamo, osim iz apokrifne tradicije koja se spominje u 2 Mak 2, 4 i sl.»15

Izraelci su u svome lutanju kroz pustinju nosili i Kovčeg jer je simbolizirao mjesto Božje prisutnosti. Bio je simbol saveza između Boga i Izraela. Kovčeg je djelovao i na neizraelce što je vidljivo iz reakcije Filistejaca prilikom donošenja Kovčega na

15 Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta, str. 81.

Page 23: milic - povijesni pregled liturgije.indd

22 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

bojno polje: «Bog je došao u tabor!» (1 Sam 4, 7). Kovčeg je bio poput nacionalnog barjaka Izraela.16

Sveti šator i Kovčeg saveza činili su cjelinu. Šator je bio po-kretno svetište, koje služi Izraelskom narodu, također u pokre-tu i u kojemu se obavljalo bogoslužje, a kovčeg, koji je znak Božje prisutnosti, središte je obrednih radnji bogoslužja.

2.5. Jeruzalemski hram

Iako su bila poznata i ranija svetišta koja su Izraelci imali od osvajanja obećane zemlje do podizanja hrama (Gilgal, Šilo, Mispa, Ofra, Dan), Salomon počinje graditi hram u kojem će se obavljati središnje bogoštovlje Božjega naroda. Nove po-litičke okolnosti omogućuju Božjem narodu da se smjesti na određenom teritoriju. Izrael više nije putujući narod. Hram će doći na mjesto Svetog šatora kojega je Mojsije izgradio po za-povijedi Jahvinoj.

Već je David namjeravao podići hram u čast Jahvi, no ovu će zamisao ostvariti tek njegov sin Samuel koji gradi hram po uzoru na Sveti šator i u kojem će središnje mjesto zauzimati Kovčeg saveza.

«… I tako jeruzalemsko svetište preuzima ulogu nekadaš-njega bogoštovnog mjesta za plemena. S druge strane Bog u njemu pokazuje svoju slavu usred oblaka. Time on vidlji-vo naznačuje da mu se taj Hram svidio kao ‘prebivalište u kojem prebiva njegovo Ime’. On sam, dakako, nije vezan uz ovaj opipljivi znak svoje prisutnosti: ni nebesa ga ne mogu obuhvatiti, a kamoli će neka zemaljska kuća (1 Kralj 8, 27)! Ali da svom narodu omogući da ga sigurno susreće, oda-

16 A. REBIĆ, Biblijske starine, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1992., str. 175.

Page 24: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 23

brao je to prebivalište za koje je rekao: ‘ Tu će biti moje Ime’ (1 Kralj 8, 29).»17

Hram u najužem smislu riječi nije bio jako velik jer je pr-venstveno izgrađen za službu Bogu a ne da primi veliki broj ljudi. Bio je oko 27 metara dug, 9 metara širok i 13 metara vi-sok (1 Kr 6, 2). Podijeljen je bio u dva djela: unutarnji dio i na Svetinju nad svetinjama (u kojoj se nalazio Kovčeg saveza) koja je od unutarnjeg dijela bila odvojena zidom a kasnije zavjesom. Sprijeda se nalazio ulaz širok 4,5 metara, a uz njega su se nala-zile skladišne prostorije.18

Tako su Izraelci dobili svoj hram koji je postao središnje mjesto obavljanja bogoslužja. K njemu se hodočastilo, u njemu su se prinosile žrtve, slavili blagdani i sl. Iako se o hramu može govoriti i iz arhitektonske pa i političke perspektive, ograničit ćemo se ovdje na bogoštovno značenje koje je imao u Izrael-skom narodu.

Salomonov hram bio je do temelja srušen 587. godine prije Krista od strane babilonskog kralja Nabukodonozora. Nakon toga, hram je želio ponovno izgraditi Ezekiel (Ez 40-42), no nije ga uspio nikada izgraditi. Drugi je hram bio posvećen 515. godine prije Krista, a izgradio ga je Zerubabel. U usporedbi sa Salomonovim hramom bio je neugledan i siromašan. Židovi i danas slave uspomenu na posvećenje ovoga hrama na blagdan hanukah. Ovaj je hram bio uništen u vrijeme hasmonejske vla-davine (164.-37. godine prije Krista). Treći, i najveličanstveniji hram je izgradio Herod. Dovršen je 64. godine poslije Krista. Bio je dvostruko viši od Salomonovog i obložen s mnogo zlata. Postojao je Kristovo vrijeme i za njega je Isus izrekao proroštvo

17 X. LEON-DUFOUR, Rječnik biblijske teologije, Zagreb: Kršćanska sada-šnjost, 1980., str. 307.18 Biblijski priručnik, Zagreb: Duhovna stvarnost, 1989., str. 256.

Page 25: milic - povijesni pregled liturgije.indd

24 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

o razorenju (Mt 24, 1-2). Već 70. godine po Kristu, rimska voj-ska, pod vojskovođom Tirom srušila ga je do temelja.19 2.5.1. Bogoštovne djelatnosti

Spomenuli smo žrtvovanje kao prvi oblik bogoštovlja što ga nalazimo u Bibliji. Po žrtvi se čovjek mogao približiti Bogu. Hebrejska riječ korba, koju prevodimo kao žrtva, dolazi od ri-ječi karab što znači biti blizu. U Bibliji se spominju različite vrste žrtava: žrtve paljenice,20 žrtve prinosnice,21 žrtve pričesni-ce,22 i žrtve pokajnice.23 Kako smo već ranije istaknuli, čovjek je

19 A. REBIĆ, Biblijske starine, str. 179-185.20 «Bogu se prinosila cijela životinja, osim kože koja je pripala svećenicima. Prinositelj je stavio svoju ruku na glavu životinje da pokaže kako je to žrtva za njegove prijestupe. Životinja je morala biti savršena i bez mane (samo najbolje, dostatno je dobro za Boga). Životinjskom krvi poškropile su se sve strane žrtvenika kao daljnji znak da je žrtvovana životinja posvećena Bogu. Levitski zakonik 1.» Enciklopedija Biblije, Zagreb: Duhovna stvarnost, Kr-šćanska sadašnjost, Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo, 2000., str. 127.21 «To je bio prinos najboljeg brašna, pečena tijesta ili klasa zajedno s uljem i tamjanom. To je bio dragovoljan prinos Bogu. Dio tog prinosa – ‘spomen žrtva’ – palio se na žrtveniku. Tražilo se, na neki način, da se Bog spomene prinositelja po dobru. Bio je to također prinos za uzdržavanje svećenika. To je bilo i najbolje što je prinositelj mogao dati. Levitski zakonik 2.» Enciklope-dija Biblije, str. 128.22 «Obred je bio sličan obredu prinosa žrtve paljenice, osim što se u ovom primjeru loj – koji su Izraelci smatrali najboljim dijelom – palio na žrtveniku, a meso je prinositelj podijelio sa svojom obitelji. No kako je i Bog imao udjela u toj žrtvi, ona se smatrala prijateljskim jelom s Bogom. Levitski zakon 3.» Enciklopedija Biblije, str. 128. 23 «Te su se žrtve prinosile kad je neka osoba zgriješila protiv Boga ili neke druge osobe. Taj je grijeh oskvrnuo ili uprljao svetost Pokretnog svetišta ili Hrama, pa ga je trebalo očistiti. Krvlju žrtve poškropile su se sve strane žr-tvenika u znak da je oskvrnuće uklonjeno smrću koja je nastupila. Dio žrtve uzet je za hranu svećenika. Kad je prinositelj vidio da je svećenik jede meso bez opasnosti, znao je da je Bog prihvatio njegov čin pokajanja. Levitski za-

Page 26: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 25

žrtvom želio umilostiviti Boga (kajanje za grijeh), klanjati mu se i zahvaljivati za dobra djela.24

Molitva također ima značajnu ulogu u osobnoj i zajedničkoj pobožnosti Izraelaca i drugih naroda.25 Ona je temeljni izraz religijskog osjećanja. Pored osobne molitve, Izraelci su obav-ljali i zajedničku molitvu koja je bila dio bogoslužja. Molitva se uvijek vezivala uz žrtvu. Bez molitve nije bilo žrtve, a sama je molitva žrtva na djelu. U hramu je svaki dan počinjao glasnim čitanjem biblijskih ulomaka i molitvama.

Biblija donosi određene formule koje su se koristile kao mo-litveni, liturgijski obrasci, kao na primjer:Br 6, 22-27 – formula blagoslova.Pnz 27, 14-26 – formula proklinjanja.Br 5, 21-22 – formula koja se upotrebljava uz obred ‘vode gor-čine’.Pnz 26, 1-10 – formula za molitvu pri prinošenju prvih plo-dova.Pnz 6, 4-9 – Šem’a – uvodna molitva u kasnijem sinagogalnom bogoslužju.

Uz molitvu, važno mjesto u bogoslužju zauzimalo je i pje-vanje koje je također imalo molitveni karakter. Hramski zbor levita pjevao je hvalospjeve. Pridruživao im se narod, osobito

konik 4; 5; 7. Obred žrtvovanja na Dan pomirenja (Levitski zakonik 16) bio je nešto posebno. Pritom su se, kao i pri drugim žrtvama, prinosila dva jarca. Jedan je ubijen kao pri uobičajenoj žrtvi okajnice, no drugi je pušten u pusti-nju kao znak da su grijesi uklonjeni.» Enciklopedija Biblije, str. 128.24 Usp. A. REBIĆ, Središnje teme staroga zavjeta, str. 154.; A. REBIĆ, Biblij-ske starine, str. 211-222.25 Usp. Biblijski leksikon, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1984., str. 148.

Page 27: milic - povijesni pregled liturgije.indd

26 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

za Blagdan sjenica.26 Pjesme koje su se pjevale u hramu, na-lazimo u knjizi psalama, psaltiru. Struktura psalama je takva da izražava molitveno raspoloženje. Psalmi su prilagođeni za određene prilike pa tako imamo psalme za jutarnju molitvu, večernju molitvu i sl.

Oni koji nisu mogli prisustvovati molitvi u samome hramu, okretali su se pri osobnoj molitvi, ma gdje se nalazili, prema Je-ruzalemu. U hramu se molila svakodnevna jutarnja i večernja molitva a najvjerojatnije i druge molitve, kao npr. u podne koju Danijel moli (Dn 6, 11). Psalmist također spominje tri dnevne molitve (Ps 55, 18) .2.5.2.Starozavjetni liturgijski kalendar

Središnji dan starozavjetnog bogoštovlja jest Šabat.27 Taj dan podsjeća Izraelce na Boga Stvoritelja. Osim ovoga tjednoga blagdana, Izraelci imaju i godišnje blagdane koji ih podsjećaju na određena razdoblja njihove povijesti. Bog djeluje u povijesti te u vremenu djelotvorno ostvaruje svoj naum spasenja.

«Bog je dakle u Bibliji početnik vremena, a po tome i tvo-rac povijesti, u kojoj se ostvaruje unaprijed određeni naum čovjekova spasenja. Bog zato i stvara vrijeme da bi u njemu objavio i ostvario taj svoj vječni naum. Zato Biblija u ritmu vremena gleda ritam objave Boga: ne dokidajući kozmičke stvarnosti vremena niti stvarnosti vremena kao elementa

26 Usp. Enciklopedija Biblije, str. 134.27 Prvi spomen Šabata (heb. počinak)nalazimo u Post 2, 1-3. Bog je počinuo nakon šest dana stvaranja, te blagoslovio sedmi dan – Šabat. U Izl 16, 23, pri-je objave Deset zapovjedi vidimo da su Izraelci na Šabat potpuno odmarali. U Izl 20, 8-10 zapovijeda se narodu Božjem da održava šabat.

Page 28: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 27

ljudske povijesti, Biblija gleda vrijeme pod vidom objave i ostvarenja Božjeg nauma spasenja u njemu.»28

Blagdani se počinu slaviti u Mojsijevom razdoblju i to već spomenuti Šabat, kao tjedni blagdan, zatim mjesečni blagdan Svetkovina mladog mjeseca, dan mjesečeva mlađaka koji je označavao početak svakoga novoga mjeseca i bio praćen zvu-cima trube, te tri godišnja velika blagdana: Blagdan pashe i beskvasnih kruhova,29 Blagdan sedmica,30 i Blagdan sjenica.31

28 V. ZAGORAC, Krist, posvetitelj vremena, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1996., str. 10.29 Pasha je bio najvažniji godišnji blagdan. Prva se pasha zbila u večer uoči 14. nisana. Te je noći svaka obitelj prinijela na žrtvu jedno janje. Tako je Pas-ha postala podsjetnikom na prvu žrtvu takve vrste, prinošenu uoči Božjeg izbavljenja Izraelaca iz Egipta. Tada je Bog ‘prolazio mimo’ kuća Izraelaca jer je krv janjeta bila poškropljena na nadvratak i oba dovratka; anđeo smrti ubijao je Egipćane, a poštedio prvorođence Egipta. Pri pashalnom objedu i tijekom cijelog tjedna, jeo se kruh koji se brzo mijesio, i to bez kvasca (‘be-skvasni kruh’). To je također bio podsjetnik za brze pripreme za odlazak kada je faraon konačno dopustio da Izraelci napuste Egipat. Podsjećao ih je na prvi kruh napravljen od žita koji su jeli četiri dana nakon što su ušli u Kana-an. U početku se Pasha svetkovala po kućama, ali u novozavjetno je vrijeme bila glavna ‘hodočasnička’ svetkovina u Jeruzalemu. I do danas se taj blagdan održao kao najvažnija židovska svetkovina. Izlazak 12, Jošua 5, 10-12; Marko 14: 1-2. Enciklopedija Biblije, str. 120.30 «Na kraju žetve žita svećenik je prinio dva hljeba kruha umiješena od novoga brašna uz žrtvovanje životinja. To se zbivalo pedeset dana (ili sedam sedmica i jedan dan) nakon Pashe i početka žetve. Blagdan je poslije postao poznat kao Pedesetnica prema grčkoj riječi ‘pentekostes’ koja znači ‘pedeset’. Bilo je to vrijeme velike radosti i zahvaljivanja za Božje darove kroz žetvu. Izlazak 23:16; Levitski zakonik 23: 15-21; Ponovljeni zakon 16:19-12. Enci-klopedija Biblije, str. 120.31 «To je bio najdraži i najradosniji blagdan. Svetkovao se u jesen kad su sku-pljeni svi plodovi, kad se završila žetva, berba grožđa i maslina. Dio svetko-vine bio je i boravak na otvorenom u vrtu, na krovovima kuća, u šatorima ili kolibama načinjenima od zelenih grančica. Ti su šatori (ili ‘prebivališta’) bili

Page 29: milic - povijesni pregled liturgije.indd

28 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

Svi ovi blagdani imali su povijesno-spasenjsko značenje. Osim ovih velikih blagdana, Stari nam zavjet govori i o drugim svet-kovinama kao npr. Nova godina (Roš Hašana),32 Dan pomirenja (Jom kippur),33 Posvećenja hrama (hannukah)34, Purim35 i sl.36 2.5.3. Svećenstvo

Dok su poganske kultove vodili svećenici, Izraelska bogo-služja u doba patrijarha vode očevi kao posrednici između

podsjetnici Izraelcima na vrijeme kada su boravili u šatorima u pustinji...» Enciklopedija Biblije, str. 121.32 Prvi dan sedmog mjeseca trube su pozivale na posebnu svečanost. Toga se dana odmaralo, štovalo i prinosilo žrtve. Prije se nazivao Srebrne trube, a nakon sužanjstva uzimao se kao blagdan nove godine iako su se i dalje dani brojili od nisana (ožujak/travanj).Usp. Enciklopedija Biblije, str. 120.33 «Na taj je dan (Jom Kippur) sav izraelski narod priznavao svoj grijeh i tražio Božje oproštenje i očišćenje. Veliki bi svećenik, obučen u odjeću od bijelog platna, najprije prinio žrtvu za svoj grijeh i grijeh svećenstva, a zatim drugu žrtvu za grijeh naroda. Bio je to jedini dan u godini na koji je ulazio u Svetinju nad svetinjama. To je nutarnji, najsvetiji dio Prebivališta (Svetog šatora ili Hrama. Ondje je škropio krvlju žrtve. Zatim bi uzeo jarca, pozna-toga kao žrtveni jarac, i nakon što je stavio ruku na njegovu glavu, pustio ga je u pustinju kao znak da je grijeh cijele zajednice uklonjen.» Enciklopedija Biblije, str. 121.34 «Taj je blagdan bio spomen na dan kada je Juda Makabejac 165. god. Pr. Kr. očistio i ponovno posvetio drugi Hram koji je obeščastio sirijski tiranin Antioh IV. Epifan. On se još naziva Svjetla jer su ljudi palili svjetiljke po ku-ćama i sinagogama.» Enciklopedija Biblije, str. 121.35 «Uzbudljiva i bučna svetkovina koja vuče podrijetlo iz vremena kada su Estera i njezin rođak Mordokaj spasili židovski narod od masakra za vladavi-ne perzijskog kralja Kserksa ‘Ahasvera’). Purim znači ‘ždrijeb’ a odnosi se na ždrijeb koji je bacio Haman, kraljev prvi dostojanstvenik da odluči kojeg će dana poubijati Židove.» Enciklopedija Biblije, str. 121.36 Usp. A. REBIĆ, Središnje teme Staroga zavjeta, str. 152; A REBIĆ, Biblijske starine, str. 199-210; Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta, 120-139.

Page 30: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 29

Boga i ljudi svoga roda i plemena.37 Organiziraniji oblici bogo-služja, bogoštovnog mjesta pa tako i ustanova svećenstva spa-daju u Mojsijevo doba. Levijevi38 sinovi (leviti) određeni su za levitsku a Mojsijev brat Aron i njegovi potomci za svećeničku službu od kojih se izabirao Veliki svećenik.

«U svećeničkom kodeksu (Levitiski zakonik) bilo je glede svećenika sve točno određeno: tko može biti svećenik, kakav treba on biti, što treba činiti i tako dalje. U svećenički stalež ulazilo se posebnim obredom posvećenja: bio je pomazan uljem na čelu u obliku slova kaf, dobio svećeničko odijelo i svečano blagoslovio narod. Svećenici su imali dužnost: sva-ke subote postaviti na zlatni stol u Hramu posvećeni kruh, paliti dva puta na dan tamjan na kadionom žrtveniku, čistiti svjetiljke na svijećnjaku, prinositi žrtve…»39

Svećenik je službeni čuvar, naučavatelj i tumač Zakona. Poradi svoje svete zadaće bili su podređeni strogim pravilima obredne čistoće. Pravila za velikog svećenika bila su još stro-ža.40 Svećenik, u 30. godini života nasljeđuje obiteljski svoju službu (za razliku od novozavjetnog shvaćanja poziva u služ-bu), te ima važnu, neizostavnu ulogu u starozavjetnom bogo-štovlju. Njihove su dužnosti vezane za svetište i hramske žrtve no imali su i druge dužnosti. Tako su muškarci iz triju Levi-jevih rodova činili hramski pjevački zbor te su najvjerojatnije sastavili određene psalme poput Ps 85 i 87. Također su u Božje ime odgovarali na pitanja kao na primjer, može li se ići u bitku i sl. U tu su se svrhu služili kamenjem Urim i Tumim, koje je Veliki svećenik čuvao u vrećici na prsima. Ukoliko je izvukao

37 Usp. A. REBIĆ, Središnje teme Staroga zavjeta, str. 156.38 Levije, jedan od Jakovljevih sinova.39 A. REBIĆ, Središnje teme Staroga zavjeta, str. 158.40 Usp. Biblijski priručnik, str. 179.

Page 31: milic - povijesni pregled liturgije.indd

30 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

Urim, to bi značilo «ne» a ukoliko bi izvukao Tumim to bi zna-čilo «da». Također su poučavali Božji narod Zakonu.41

2.6. Sinagoga

Sinagoga (od grče riječi synagoge =skupljanje, zborište) jest zgrada i prostorija42 u kojoj su se Židovi sabirali na bogoslužja izvan Jeruzalema. Nemamo pouzdane podatke o početku na-stanka sinagoge. Pretpostavlja se da su Židovi koji su nakon ra-zorenja Jeruzalema 587. godine prije Krista bili preseljeni u Ba-bilon tamo organizirali i svoj vjerski život i ustrojili sinagogu.43

Kasnije kršćansko novozavjetno bogoslužje najbliže je sina-gogalnom bogoslužju. Na Šabat su se vjernici okupljali u sina-gogi na slušanje, čitanje i tumačenje Božje riječi, na molitvu, pjevanje te završni blagoslov. U sinagogi nije bilo svećenika već je sinagogom predsjedavao nadglednik odnosno predstoj-nik sinagoge, koji je raspoređivao čitače i molitelje te birao govornike. U sinagogalnom bogoslužju mogli su biti uključeni i punopravni vjernici koji su čitali pa i tumačili pročitani bi-blijski odjeljak. Bogoslužja su se održavala na Šabat (subotu)

41 Enciklopedija Biblije, str. 126-127.42 Sinagoga «Ima svoj poseban arhitektonski oblik, a glavni su mu elementi stupovi na bočnim stranama i u dnu koji nose trostranu galeriju (emporu) namijenjenu ženama. Pravokutnog je tlocrta, a uzdužna joj je os okrenuta prema Jeruzalemu... Na jednoj strani te osi, do ulaza, nalazi se povišeno mje-sto na kojem stoji ‘sveti kovčeg’ (hebr. Aron haqqodeš) to jest škrinja u kojoj su pohranjeni svitci tore, a sa svake strane tog kovčega po jedan sedmerokra-ki svijećnjak. Ispred njega gori vječno svjetlo. U sredini prostorije nalazi se almenor, stol s kojeg se čita Tora (Zakon, hebr. torah).» Leksikon ikonografi -je, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1990., str. 532.43 Usp. E. LOZE, Svet Novoga zaveta, Beograd: Pravoslavlje, 1986., str. 104.

Page 32: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 31

ali i radnim danima, posebice ponedjeljkom i četvrtkom te na velike blagdane. Da bi se bogoslužje u sinagogi moglo održati, potrebna je bila nazočnost najmanje sedam muškaraca.

Navest ćemo ovdje redoslijed sinagogalnog bogoslužja u apostolsko vrijeme koje je zasigurno postalo uzor ranog kr-šćanskog bogoslužja: 44

1. Šem’a: uvodna molitva iz Pnz 6, 4-945

2. Čitanjaa) Tora – Petoknjižje (bilo je podijeljeno u 164 čitanja)b) Proroci – osim proročkih knjiga ovdje su ubrajane i

knjige Jošuina, Knjiga Sudaca, 1 i 2 Samuelova te 1 i 2 Kraljeva.

3. Midraš, tumačenje/propovijed (tada je bila izrečena ži-vom riječju a danas se samo čitaju stari midraši).4. Psalmi5. Završni blagoslov iz Br 6, 22-26.46

Budući je sinagogalno bogoslužje nastalo u izgnanstvu, svr-ha sinagoge bila je da održi bogoštovni život židovske zajedni-ce u dijaspori. Liturgija sinagoge upotpunjuje liturgiju hrama,

44 Usp. Z PAŽIN, Povijest liturgije, (skripta za internu upotrebu slušača), Đakovo: Visoka bogoslovna škola, 1989. str. 3.45 «Čuj Izraele! Jahve je Bog naš, Jahve je jedan. Zato ljubi Jahvu, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom! Riječi ove što ti ih danas naređujem, neka ti se urežu u srce. Napominji ih svojim sino-vima. Govori im o njima kad sjediš u svojoj kući i kad ideš putem; kad lijegaš i kad ustaješ. Priveži ih na svoju ruku za znak, i neka ti budu kao zapis među očima. Ispiši ih na dovratnicima kuće svoje i na vratima svojim» Pnz 6, 4-9.46 «Neka te blagoslovi Jahve i neka te čuva! Neka te Jahve licem svojim oba-sja, milostiv ti bude! Neka pogled svoj Jahve svrati na te i mir ti donese!» Br 6, 24-26

Page 33: milic - povijesni pregled liturgije.indd

32 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

no ne preuzima povlastice hrama.47 Sinagoga je nazvana «Sve-tinja u malom» i u njoj se preklinjalo Boga da obnovi hram.48 Sinagoga je također služila i kao mjesna škola te kao sjedište mjesne uprave.49

Svakako da bi smo mogli još govoriti o različitim aspektima starozavjetnog bogoslužja, no spomenute činjenice su značaj-ne kao uvod u bolje shvaćanje i razumijevanje novozavjetnog bogoslužja. Budući se kršćanstvo prirodno nadovezuje na sta-rozavjetnu objavu, tako i novozavjetno bogoslužje ima svoje korijene upravo u starozavjetnom štovanju Boga. Kršćani štuju istoga Boga koji se objavio narodu Izraelu u Starome zavjetu.

47 Usp. X. LEON DUFOUR, Rječnik biblijske teologije, str. 95.48 Usp. E. LOZE, Svet Novoga zaveta, str. 105.49 Usp. Enciklopedija Biblije, str. 135.

Page 34: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Kršćansko bogoslužje započinje s Isusom. Krist je svoju službu započeo i obavljao u ozračju židovskog bogo-štovnog sustava. Nakon njegovog rođenja roditelji su

ga prikazali u hramu (Lk 2, 22 i dalje), tijekom blagdana Isus odlazi u hram (Lk 2, 41; Iv 2, 13; 10, 22), propovijedao je u sina-gogama (Mk 14, 49; Iv 18, 20). U svome djelovanju

«Isus Krist nije zauzeo stav protiv tadašnjega kulta svoga naroda u hramu i sinagogi. Ipak ima ozbiljnih primjedbi na konkretno vršenje toga kulta, koje se svode na potrebu obraćenja – očišćenja židovskog kulta.»50

Svojim čišćenjem hrama (Iv 2, 14 i dalje) Isus iskazuje pošto-vanje hramu (hram je «dom njegova Oca»), no u isto vrijeme najavljuje novo središte bogoslužja. Za Židove je materijalni hram bio mjesto Božje prisutnosti i blizine. Tu su Židovi naj-prisnije doživljavali Boga u susretu s njim. Od sada pa nadalje Krist će biti središte bogoštovlja.51

U svome razgovoru sa ženom Samarjankom Isus najavljuje novi oblik bogoslužja koji će biti u «duhu i istini» (Iv 4, 20-24).

50 V. ZAGORAC, Kristova svećenička služba, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1997., str. 205.51 B. DUDA, Sjeme je riječ Božja, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1993., str. 73.

ISUS I BOGOSLUŽJE3.

Page 35: milic - povijesni pregled liturgije.indd

34 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

Dolazi dakle vrijeme kada će ljudi znati zašto se klanjaju (isti-niti Bog se objavljuje u Kristu), te će njihovo klanjanje biti izraz ne samo njihova položaja tijela, već izraz njihova duha.52

Isus je navjestitelj, propovjednik riječi Božje u sinagogi (Mk 14, 49; Iv 18, 20), ali i na otvorenome (Mt 5 do 7 poglavlja i sl.)

Isus uči svoje učenike moliti dajući im kao primjer molitvu Očenaš (Mt 6, 9-13). Ova molitva će zauzeti značajno mjesto u privatnoj kršćanskoj molitvi kao i u bogoslužju kršćanske cr-kve. Ona podučava Kristove učenike što uistinu znači istinsko bogoslužje. Ono se sastoji u proslavljanju Boga i povjerenju u Njega, ali i u ispravnom odnosu prema bližnjima. Njima valja opraštati jer će jedino na taj način i nama biti oprošteno. Opra-štanje, odnosno izmirenje s bližnjima, pretpostavka je prinoše-nju žrtvenog dara (Mt 5, 24). Zasigurno da je ova molitva dana kao uzor kršćanima kako moliti vlastitu molitvu, ali nedvoj-beno je da je ona postala i u formalnom smislu dio kršćanske liturgijske prakse do danas.53

Isus podučava molitvi i svojim vlastitim primjerom. Molio je javno (Mt 11, 25-27; Lk 10, 21-22; Iv 11, 41-42), pred svojim učenicima (Mat 6, 9-13; Lk 11, 2-4; Iv 17, 1-26) i privatno (Mt 14, 23; Mt 26, 39-42; Mt 27, 46; Mt 1, 35; Mk 14, 36; Mk 15, 34; Lk 5, 16; Lk 6, 12; Lk 9, 28; Lk 22, 39-45). Isus je molitvu obav-ljao u uobičajeno vrijeme židovske molitve.54

52 Usp. L. MORIS, Ivan, tumačenje evanđelja po Ivanu, Daruvar: Logos, 1997., str. 212.; D. A. CARSON, Worship: Adoration and Action, Grand Ra-pids, Michigan: Baker Book House, 1993., str. 63. 53 Usp. R. T. FRANCE, Evanđelje po Mateju, Daruvar: Logos, 1997., str. 138.54 Usp. V. ZAGORAC, Kristova svećenička služba, str. 206.

Page 36: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 35

U Kristovoj proslavi pashalne večere sa svojim učenicima (Lk 22, 14-20), koja je u samom središtu židovske bogoštovne tradicije, dolazi do uspostave bitnog elementa za kršćansko bo-goslužje, a to je euharistija ili Večera Gospodnja. O euharistiji odnosno Večeri Gospodnjoj bit će više govora u ovoj knjizi. U Isusovim riječima: «Ovo je tijelo moje… ovo je krv moja», pre-poznaje se, uz ranije izrečenu molitvu Očenaš liturgijski obra-zac koji će kršćanska crkva koristiti pri svakom euharistijskom bogoslužju do danas.55 Uspostavljajući dakle euharistiju, rekli bi smo danas sakrament euharistije, Krist se kod blagoslova kruha i vina koristi uobičajenom židovskom pashalnom mo-litvom.56 Pasha je simbolizirala oslobođenje, no u Kristu ona poprima istinsko ispunjenje.

Isus je začetnik i kršćanskog krštenja. Primajući Ivanovo krštenje (Mt 3, 13-17), on ispunjava zahtjeve obrednih pranja i čišćenja koja su simbolizirala prijelaz preko Crvenoga mora i rijeke Jordana.

«U tom smislu je Krist pranje vodom (krštenje) uzeo kao znak prijelaza svojih vjernika s njime iz Egipta ovoga svijeta u kraljevstvo Božje, kojim se ispunja proroštvo staroga pri-jelaza. Tako Isusovo novo krštenje ispunja naviještaj i smi-sao svih obrednih pranja iz Staroga zavjeta.»57

Možemo ustvrditi da Isus postavlja temelje kršćanskom bo-goslužju, odnosno kršćanskoj liturgiji. On je dakle naviještao riječ Božju, dao novi značaj i ukazao na novi pristup molitvi, ustanovio je sakrament euharistije odnosno Večere Gospod-

55 U liturgijskoj tradiciji ove se riječi nazivaju Riječi ustanovljenja.56 R.E. WEBBER, Worship is a Verb, Nasville: A Division of Star Song Publis-hing Group, 1992., str. 51.57 V. ZAGORAC, Kristova svećenička služba, str. 208.

Page 37: milic - povijesni pregled liturgije.indd

36 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

nje. Dakle, osobno nam je ostavio i u svome učenju i svojim vlastitim primjerom glavne naglaske kršćanskoga bogoslužja.

«Isus je sve stvarnosti Starog zavjeta gledao kao nešto pro-vizorno, privremeno, kao navještaj i pripravu koja nalazi svoje ispunjenje, ostvarenje u njegovoj osobi. Zato on sebe poistovjećuje s hramom (Iv 2, 14-29) i sa šabatom, blagda-nom i osobito poistovjećuje svoju smrt i uskrsnuće s Pas-hom. Jer ‘ne mislite da sam došao ukinuti Zakon i Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti’ (Mt 5, 17). Sve je dakle u Starom zavjetu, pa i stvarnost kulta, slika koja svoje ispu-njenje nalazi u Kristu.»58

58 V. ZAGORAC, Kristova svećenička služba, str. 206-207.

Page 38: milic - povijesni pregled liturgije.indd

U prethodnom smo poglavlju ustvrdili kako je upravo Krist začetnik novozavjetnog bogoslužja. Nadalje, ra-zvoj liturgije možemo pratiti kroz novozavjetne spise.

4.1. Liturgija u Djelima apostolskim i poslanicama

Knjiga Djela apostolskih i poslanice značajni su izvori za prikupljanje podataka o životu, djelovanju, vjerovanju i praksi prve crkve. Evo nekih opisa bogoslužja koje nalazimo u Novo-me zavjetu:

«Oni su bili postojani u apostolskoj nauci, zajedničkom ži-votu, lomljenju kruha i u molitvama.» (Dj 2, 42)

«U prvi dan sedmice, kad se sastadosmo da lomimo kruh, Pavao je govorio prisutnima. Kako je kanio sutradan otići, produži govor do ponoći. U gornjoj sobi gdje smo se skupili bile su mnoge svjetiljke. A nekog mladića imenom Eutiha, koji je sjedio na prozoru uhvati dubok san te on, dok je Pa-vao i dalje govorio, svladan snom, pade s trećeg kata dolje. Digoše ga već mrtva. Pavao siđe, nadnese se nada nj, obuj-mi ga i reče: ‘Nemojte se uznemiravati: Njegova je duša u njemu’. Opet se pope, razlomi i blagova kruh te proslijedi s

4.

POČECI KRŠĆANSKE LITURGIJE

Page 39: milic - povijesni pregled liturgije.indd

38 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

propovijedanjem dugo – sve do zore. I onda otputova.» (Dj 20, 7-12).«Zar nije posvećeni kalež koji posvećujemo zajedništvo s krvlju Kristovom? Zar nije kruh koji lomimo zajedništvo s tijelom Kristovim?» (1 Kor 10, 16).Iako imamo i druge tekstove u Novome zavjetu koji osli-

kavaju ranu kršćansku liturgiju, ovi nam dostatno pokazuju glavne elemente bogoštovlja. U spomenutim tekstovima to su: lomljenje kruha, molitva i propovijedanje. Dakle, prva je crkva nastavila činiti Kristovo djelo i u bogoštovnom smislu.4.1.1. Lomljenje kruha – euharistija59

U tekstovima koje smo naveli a iz kojih se vidi praksa ra-nog kršćanskog bogoslužja, evidentno je da se redovito spomi-nje lomljenje kruha. Nema sumnje da su prvi kršćani redovito na svojim sastancima lomili i kruh odnosno blagovali Večeru Gospodnju. Upravo u ovoj praksi rane Crkve određene su kr-šćanske denominacije ustvrdile da je euharistija u ranoj Crkvi bila središte kršćanskoga bogoslužja. Kako bilo, ona je eviden-tno bila neizostavan dio kršćanskoga zajedništva rane Crkve. U Djelima apostolskim nalazimo dva čina rane crkve u vezi s blagovanjem a to su lomljenje kruha i zajedničko blagovanje. Zajednička su blagovanja bila zapravo večere odnosno zajed-

59 Novi zavjet koristi nekoliko izraza za Večeru Gospodnju: Večera Gospod-nja, lomljenje kruha, euharistija i zajedništvo. Večera Gospodnja pojavljuje se samo u 1 Kor 11, 20. Izraz lomljenje kruha nalazimo u 1 Kor 10, 16 i Dj 2, 42. Izraz Euharistija dolazi od grčke riječi eukharistia što znači zahvala, za-hvalno mišljenje. Luka u svome evanđelju navodi da je Krist zahvalio (eukha-ristesas) za kruh i čašu. Lk 22, 19. Novi zavjet također koristi i izraz zajedniš-tvo da opiše Večeru Gospodnju. Grčka riječ za zajedništvo u smislu Večere Gospodnje je koinonia. Ovaj izraz nalazimo i 1 Kor 10, 16. Usp. F. STAGG, Teologija Novoga zavjeta, Novi Sad: Dobra Vest, 1987., str. 180-183.

Page 40: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 39

nički objedi ljubavi, nazvani Agape.60 Agape se kasnije nisu održale unutar kršćanskoga bogoslužja, za razliku od samoga čina lomljenja kruha i blagovanja kruha i vina kao uspomene na Kristovu smrt. Razlog zašto se Agape nisu održale moguće je naći i u zloupotrebama koje su se događale u ranoj Crkvi (1 Kor 1, 17 i dalje).

Kada govorimo o Večeri Gospodnjoj, evidentno je da apo-stol Pavao, vezano uz njeno blagovanje preuzima i vjeroispo-vjedne formule, koje je Krist ustanovio a koje je rana Crkva prihvatila kao liturgijski obrazac kod blagovanja. Pavao ovaj liturgijski obrazac predaje dalje crkvama:61

«Gospodin Isus one noći u koju bijaše izdan uze kruh te zahvali, razlomi ga i reče: ‘Ovo je tijelo moje koje je za vas. Ovo činite na moju uspomenu! Isto tako uze kalež, poslije večere, te reče: Ovo činite (svaki put kad ga pijete) na moju uspomenu!» (1 Kor 11, 23b-25).Ove su riječi najbliže riječima ustanovljenja iz Lk 22, 19.

Iz Pavlovih se riječi, dakle, dade naslutiti kako je upravo ovaj obrazac služio u ranom bogoslužju kod molitve nad euharistij-skim kruhom i vinom.4.1.2. Molitva – liturgijski obrasci

U Novome zavjetu ne nalazimo točan redoslijed odnosno formu kršćanskoga bogoslužja. No iz određenih se novozavjet-nih tekstova mogu naslutiti određeni liturgijski obrasci. Već smo spomenuli Kristovu molitvu Očenaš kao i riječi ustanov-

60 U grčkom jeziku Agape označava ljubav, ponajprije ljubav Božju prema ljudima te ljubavi ljudi međusobno i prema Bogu. Usp. K. RAHNER i H. VORGRIMLER, Teološki rječnik, Đakovo: Karitativni fond: Ne živi čovjek samo o kruhu, 2004., str. 11-12.61 Usp. J. GNILKA, Teologija Novoga zavjeta, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1999., str. 96-97.

Page 41: milic - povijesni pregled liturgije.indd

40 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

ljenja Večere Gospodnje. Da su se Kristove riječi ustanovljenja koristile u bogoslužju rane Crkve potvrđuje nam apostol Pavao u 1 Kor 11, 23-26.

Možemo pretpostaviti kako je prva Crkva koristila sinago-galne odnosno starozavjetne obrasce. Zasigurno su židovski bogoštovni elementi imali utjecaja na rano kršćansko bogo-služje, što je bilo i prirodno, budući su prvi kršćani dolazili iz židovstva. Primjerice, u Djelima apostolskim 2, 14. 24. 42. 47; 4, 24-31; 12, 5b spominje se molitva hvale (hvalebnica) i prošnje (molbenica). Moguće je da se hvalebnica izricala po židovskom načinu berakah.62 Neki elementi starozavjetnog bogoslužja, a koje je prva Crkva rabila kao aklamacije sačuvani su do da-nas u kršćanskim bogoslužjima kao npr. izrazi: aleluja, amen i hosana. Tim je aklamacijama zajednica potvrđivala pročitani ili izgovoreni tekst, odnosno molitvu. Ivan Apostol opisuje ne-besko bogoslužje u Otk 7, 10; 12; 19, 1. 3. 6 i dalje, te nam je tako sačuvao oblike pojedinih aklamacija koje je najvjerojatnije prva Crkva koristila na bogoslužjima.63

O javnoj molitvi apostol Pavao govori u 1 Tim 2, 1-2:«Tako, prije svega, molim da se upravljaju prošnje, molitve, sazivi, zahvaljivanja za sve ljude, za kraljeve i za sve koji su na višem položaju, da mognemo provoditi tih i miran život u punoj pobožnosti i dostojanstvu.»Ovdje nalazimo princip molitve za vlasti. Kršćani su pozva-

ni moliti i za one od kojih im je nerijetko prijetila i opasnost. No molitvom za vlasti može se osigurati «tih i miran život».

«Molitve od sveopćeg značenja ograničene su na molitve za ljude koji vladaju, i to možda zato što su kršćani sklo-ni tome da vladare izostavljaju iz svojih molitava, osobito

62 Berakah od hebrejske riječi barak=blagoslivljati.63 Usp. V. ZAGORAC, Kristova otajstva, str. 95.

Page 42: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 41

kada su oni otvoreno neprijateljski nastrojeni… Bez obzira na to jesu li državne vlasti zloupotrebljavale svoj položaj ili ne, one trebaju biti predmet molitve, jer građani – kršćani na taj način mogu utjecati na razvoj državne politike, što je činjenica koja se često zaboravlja, osim u teškim, sudbono-snim razdobljima.»64

No osim konkretne molitve za vlasti, Crkva treba moliti za «sve ljude». Crkva obavlja posredničku službu, nastavljajući zapravo vršiti Kristovo djelo. Crkva, dakle, ne moli samo za svoje članove, već za sve ljude, bez obzira na njihovu narod-nost, religijsku ili inu pripadnost.

Osim o sadržaju molitve, Pavao govori i o načinu molitve. Obzirom na praksu crkve u Korintu da se za vrijeme bogo-služja moli «u jezicima», što je bila molitva «duhom», Pavao daje prednost molitvi «umom» (1 Kor 14 poglavlje). Molitva «u jezicima» može biti korisna, no mora ju pratiti i dar «tu-mačenja jezika». «Ako se govori tuđim jezikom, neka govore dvojica – ili najviše trojica – i to po redu, a jedan neka tumači!» (27 stih). Javna molitva odnosno javna bogoslužja, dakle, mo-raju imati svoj red. Upravo na ovome primjeru vidimo naznake Pavlove težnje da se bogoslužje organizira te da ima svoj odre-đeni red i sklad.

Prva je Crkva u molitvi koristila i himne ili hvalospjeve. Određene su egzegete također mišljenja kako su pojedini di-jelovi poslanica (himne) uzeti iz ranokršćanske liturgije. Njih nalazimo u Rim 8, 28-29; Kol 1, 15-20; Ef 1, 3 – 14; Fil 2, 6-11; 1 Tim 3, 16; 1. Tim 6, 15-16; 2 Tim 2, 11-13; 1 Sol 5, 16-22; 1 Pt 1, 3-5; 1, 20; 2, 22-25; 3, 18-22; 5, 5-9 i sl..65

64 D. GUTHRIE, Pastoralne, Daruvar: Logos, 1997., str. 63-6465 Usp. Z. PAŽIN, Povijest liturgije, str. 4; J. R. W. STOTT, Efežanima, Da-ruvar: Logos, 1997., str. 30 i 32; D. GUTHRIE, Pastoralne poslanice, str. 105-

Page 43: milic - povijesni pregled liturgije.indd

42 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

Spomenuti hvalospjev iz 1 Tim 6, 15b-16:«Blaženi i jedini Vrhovnik, Kralj kraljeva i Gospodar gospo-dara, koji je jedini besmrtan i koji boravi u nepristupačnoj svjetlosti, kojega nitko od ljudi nije vidio i ne može vidjeti. Njemu čast i vječna vlast! Amen.»

po mišljenjima određenih egzegeta također spada u dio staro-zavjetne liturgije budući odiše židovskim duhom.66 4.1.3. Propovijedanje i naučavanje

Euharistiju i molitvu upotpunjavale su službe propovijeda-nja (kerigma) i naučavanja (didache). Propovijedanje i nauča-vanje su u ranoj Crkvi bile dvije različite djelatnosti.

«Iako se ne pravi oštra razlika između kerigme i didache, propovijedanja i naučavanja, neke razlike ipak postoje. Njih je vrijedno zapaziti. Rani su kršćani svakodnevno propovi-jedali i naučavali (Dj 5, 42). Pavao i Barnaba su, poput mno-gih drugih, naučavali i navješćivali riječ u Antiohiji (Dj 15, 35). U poslanici Efežanima se služba učenja blisko združuje sa službom pastira (Ef 4, 11). Već sam izraz ‘učenik’ nosi u sebi novozavjetni naglasak na podučavanju onih koji su bili evangelizirani. U ovakvom propovijedanju mora postojati prostor za učenje, a mora biti prisutno i pažljivo i nepresta-no propovijedanje onima koji su uzvjerovali evanđelje.» 67

106.; R. P. MARTIN, Worship in the Early Church, Grand Rapids, Michigan: Eerdmans, 1988., str. 39-52.66 Usp. D. GUTHRIE, Pastoralne, str. 106.67 F. STAGG, Teologija Novoga zavjeta, str. 206. Usp. F. STAGG, Teologija Novoga zavjeta, str. 192-195.; R NEIBUHR i D. WILLIAMS, Th e Ministry in Historical Perspectives, str. 1: D. MOODY, «Th e Ministry of the New Testa-ment», u: Rewiew and Expositor, 1/1959, str. 36 i dalje.

Page 44: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 43

4.1.4. Predvodnici bogoslužja – sudjelovanje vjernikaGlede samoga vođenja bogoslužja može se pretpostaviti da

je Crkva isticala i ohrabrivala aktivno sudjelovanje svih nada-renih vjernika. U tome je smislu uistinu bila živa, karizmatska zajednica. U tekstovima poput 1 Kor 12, 8-10. 28-30, Rim 12, 6-8 spominje se popis darova (charismata)68 koje određeni vjer-nici posjeduju i kojima mogu aktivno sudjelovati u bogoslužju. Apostol Pavao govori u Ef 5, 19: «Govorite jedni drugima u psalmima, hvalospjevima i nadahnutim pjesmama! Pjevajte Gospodinu u svom srcu i slavite ga!» Ovdje, uz sliku spontanog bogoslužja, uočavamo i druge elemente ranokršćanske liturgi-je: pjesmu i psalme. I ovi su elementi, posebice psalmi, preuzeti iz židovske liturgije.

Novi zavjet također spominje i druge prepoznate službe-nike koji su vjerojatno imali odgovornost u organizaciji ne samo crkve kao organizirane zajednice već i bogoslužja. To su starješine (grčki: presbuteroi) i nadglednici (episkopoi). Crkva je u kasnijem periodu ustrojila tri stupnja svećenstva: đakon-sku, prezbitersku i biskupsku, uvodeći učenje o tzv. apostolskoj sukcesiji (naslijeđu). Naime, sukladno ovome učenju, Krist je zaredio apostole, apostoli biskupe, biskupi svećenike (prez-bitere) i đakone. Taj slijed se, po ovome shvaćanju održao do danas i jedino valjano zaređeni biskupi mogu zaređivati sve-ćenike koji opet mogu valjano obavljati sakramente, posebice euharistiju.69 Svoje službenike također nazivaju svećenicima70

68 To su mudrost, znanje, vjera, dar ozdravljanja, moć čudesa, proroštvo, razlikovanje duhova, jezici, dar tumačenja jezika, starješinska služba i sl.69 Ovakvo je shvaćanje danas prisutno u episkopalno ustrojenim crkvama poput Rimokatoličke, Pravoslavne, Anglikanske i sl.70 Hrvatska riječ svećenik prijevod je latinske riječi sacerdos a koja označava osobu koja je općenito, u svim religijama zadužena da u ime zajednice pri-nosi žrtve božanstvu te da posreduje između božanstva i ljudi. U katoličkoj i

Page 45: milic - povijesni pregled liturgije.indd

44 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

zbog žrtvenog karaktera bogoslužja u ovim crkvama (a što je dakako povezano sa shvaćanjem euharistije, o čemu ćemo ka-snije govoriti). No protestanti uglavnom odbacuju ovakvo me-haničko shvaćanje apostolskog naslijeđa i svoje službenike u pravilu ne nazivaju svećenicima, budući da odbacuju žrtveni karakter bogoslužja, odnosno euharistije.

4. 2. Bogoštovna mjesta

U samim počecima kršćanstva ne postoje izgrađena bogo-štovna mjesta, crkve, u kojima se obavlja bogoslužje , već se vjernici u Jeruzalemu okupljaju zajedno u hramu i u sinago-gama na slušanje Božje riječi i molitvu, a po kućama se sasta-ju radi blagovanja Gospodnje večere (Dj 2, 46). Posjećivanje hrama najvjerojatnije nije dugo trajalo, obzirom na progonstvo koje je uslijedilo protiv kršćana.

4. 3. Nedjelja – Dan Gospodnji

Poput Židova koji su imali svoj tjedni blagdan, središnji dan tjednog okupljanja Šabat, tako se u kršćanstvu od samih poče-taka ističe prvi dan u tjednu – nedjelja, kao središnji tjedni dan okupljanja kršćana (Dj 20, 7; 1 Kor 16, 2; Otk 1, 10). Iako povi-jest svjedoči da je prijelaz sa subote na nedjelju bio postupan, u

pravoslavnoj crkvi (kao i u drugim crkvama koje naglašavaju žrtveni karakter euharistije i posredništvo svećenika), svećenik je osoba koja je zaređena u red prezbitera i koja posreduje između Boga i ljudi, prinosi «žrtvu Novo-ga zavjeta» te dijeli ostale sakramente crkve, ali ovisno o papi i biskupima. Obzirom na drugačije shvaćanje euharistije i posredništva u protestantskim crkvama, službenici se u pravilu ne nazivaju svećenicima već pastorima (lat. pastor=pastir). Usp. Leksikon ikonografi je, liturgike i simbolike zapadnog kr-šćanstva, Zagreb: kršćanska sadašnjost, 1990., str. 553.

Page 46: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 45

navedenim stihovima već nalazimo prve naznake kršćanskoga okupljanja nedjeljom.

Kao što je Šabat u starozavjetnom bogoštovnom sustavu podsjećao Izrael na stvaranje, tako nedjelja podsjeća na novo stvaranje koje Krist ostvaruje po svojoj žrtvi i uskrsnuću. On svojim uskrsnućem prvoga dana u tjednu pobjeđuje smrt i tako čini sve novo.

O slavljenju nedjelje kao središnjega okupljanja kršćana imamo i povijesna svjedočanstva:

«Prvi dan u tjednu izabran je za euharistijski sastanak zbog toga što se na taj dan zbilo Kristovo uskrsnuće: kršćani su se u zoru (ante lucem) sastajali i na sastanku naizmjenič-no pjevali pjesmu Kristu kao Bogu, kako je pod torturom uspio utvrditi rimski prokonzul u Bitiniji Plinije Mlađi oko 111/112. Sc. Ciprijan će sredinom 3. stoljeća reći da ‘slavimo uskrsnuće Gospodinovo’ (Epist. Ad Caecillium 16, 2), a sv. Justin je stoljeće prije saopćio rimskom caru da se kršćani u nedjelju sastaju zbog toga što je toga dana Bog stvorio svijet i što je Isus Krist istog dana uskrsnuo od mrtvih i ‘ukazao se svojim apostolima i učenicima te ih naučio ono što i vama predajemo da ogledate’ (Apol. I., 67)».71

Kršćani su radije svetkovali nedjelju, nego li subotu, jer je upravo prvoga dana stvorena svjetlost, toga je dana Krist uskr-snuo od mrtvih, toga je dana Duh Sveti sišao na apostole a što se smatra rođendanom Crkve. Zato je veoma rano nedjelja na-zvana i Danom Gospodnjim.72

71 T. J. ŠAGI – BUNIĆ, Euharistija u životu crkve kroz povijest, Zagreb: Kr-šćanska sadašnjost, 1984., str. 22.72 Usp. W. H. WILLIMON, Word, Water, Wine and Bread, Valley Forge: Judson Press, 1989., str. 21.

Page 47: milic - povijesni pregled liturgije.indd

46 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

Tjedno slavljenje nedjelje kao dana Uskrsnuća jest temelj kasnijem uspostavljanju slavljenja Uskrsa te formiranju kr-šćanskog liturgijskog kalendara.

Page 48: milic - povijesni pregled liturgije.indd

U poapostolskom razdoblju Crkve započinje i kreiranje prvih liturgijskih obrazaca. O tome svjedoče pojedini spisi iz toga razdoblja.

5.1. Didache

Didache je jedan od najranijih spisa postapostolskog razdo-blja. Kao vrijeme nastanka navodi se prva polovica 2. stoljeća. No spis je otkriven mnogo kasnije, tek 1873. godine. Ovaj nam spis daje značajne podatke o bogoslužju između 80. i 130. go-dine nakon Krista.

Didache nam u 7 poglavlju daje određene upute glede kr-štenja, zatim u 8. poglavlju o postu i molitvi gdje se donosi mo-litva Očenaš s uputom da se ista moli tri puta dnevno. Kraj Očenaša donosi na kraju liturgijsku doksologiju koja se inače ne nalazi ni u Matejevu ni u Lukinu evanđelju uz Očenaš, no vjerojatno je da je ovakav način moljenja Očenaša već bio uvri-ježen u to vrijeme. U 9. i 10. poglavlju opisuje nam se postupak i molitva prilikom euharistijske službe:

«IX. A što se tiče euharistije, ovako iskazujte hvalu (eucha-ristesate): 2. Najprije o čaši: Hvalu ti dajemo, Oče naš, za sve-ti trs Davida sluge tvojega; koji si nam dao spoznati po Isusu,

5.

LITURGIJA UPOAPOSTOLSKO DOBA

Page 49: milic - povijesni pregled liturgije.indd

48 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

svome sluzi (tou paidos sou). Tebi slava u vijeke. ‘Amen’. 3. A o razlomljenom kruhu (tou klasmatos): Hvalu ti dajemo, Oče naš, za život i spoznaju (gnoseos), koju si nam dao spoznati po Isusu, svome sluzi (tou paidos sou): tebi slava u vijeke. ‘Amen’. 4. Kao što bijaše ovaj razlomljeni kruh (klasma) raspršen po bregovima, i sabran postade jedan, tako neka se sabere tvoja Crkva s krajeva zemlje u tvoje kraljevstvo. Jer: tvoja je slava i moć u vijeke. ‘Amen’. 5. A nitko neka ne jede ni ne pije od vaše euharistije, nego samo oni koji su kršteni u ime Gospodnje. Jer u vezi s time rekao je Gospodin: Ne dajte sveto psima.

X. A pošto se nasitite, ovako iskazujte hvalu: 2. Hvalu ti daje-mo, Oče sveti, poradi svetoga Imena tvoga, koje si stavio da stanuje u našim srcima, i poradi spoznaje u vjere i besmrt-nosti (gnoseos kai pisteos kai athanasias) koje si nam dao spoznati po Isusu svome sluzi: tebi slava u vijeke. ‘Amen’. 3. Ti si, gospodaru svemogući (despota pantokrator), sve stvorio poradi imena svoga, dao si sinovima ljudskim hranu i piće da uživaju i da ti iskazuju hvalu (eucharistesosin), a nama si po svome sluzi Isusu milosno podario (echariso) duhovnu hranu i piće (pneumatiken trophen kai poton) za vječni život. 4. Prije svega te hvalimo (eucharistomen), jer si moćan: tebi slava u vijeke. ‘Amen’. 5. Spomeni se Gospode, Crkve svoje (tes ekklesias sou), da je izbaviš od svega zla i da je usavršiš u svojoj ljubavi. Saberi je od četiri vjetra, po-svećenu, u svoje kraljevstvo koje si joj pripravio. Jer: tvoja je moć i slava u vijeke. ‘Amen’. 6. Neka dođe milost (charis), i neka prođe ovaj svijet! ‘Amen’. Hosana domu Davidovu! Tko je svet neka dođe! Ako tko nije, neka se obrati! Maranatha! Amen. 7. A prorocima (prophetais) dopustite, da iskazuju hvalu kako hoće.»73

73 T. ŠAGI – BUNIĆ, Povijest kršćanske literature I, Zagreb: Kršćanska sa-dašnjost, 1998., str. 49.

Page 50: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 49

U 14. poglavlju vidljivo je da je dan za bogoslužje i euhari-stiju Dan Gospodnji (kath’ hemeran de Kyriou). Večeri Gos-podnjoj treba prethoditi ispovijed grijeha i međusobno pomi-renje.

U 15. poglavlju govori se o crkvenim službama: biskupima i đakonima koji vrše službu proroka i učitelja.

5.2. Klementova poslanica Korinćanima

Ovaj spis potječe iz 96. godine poslije Krista a autor mu je biskup Klement za kojeg se drži da je bio blizak s apostolima Petrom i Pavlom. Poglavlja 59 i 60 donose molitve koje svjedo-če o proširenom običaju da kršćanska crkva preuzima židovske molitvene tekstove. Klement također upotrebljava riječ leitur-gia, koja je ključni izraz za služenje stadu Kristovom ( Leitour-gesantas amemptos toi poimnioi tou Christou meta tapeinop-hrosynes, hesychos kai anabausos; 44, 3).74

5.3. Ignacijevi spisi

Antiohijski biskup Ignaice oko 110. godine u svojih sedam poslanica ukazuje na potrebu da se kršćansko bogoslužje zašti-ti od krivovjerja lažnih učitelja. Stoga se krštenje, euharistija, ženidba i sl. mogu obaviti uz suglasnost biskupa. Ignacije opo-minje zajednicu u Efezu da se što češće sastaju na euharistiji i molitvi. Ova je opomena slična onoj u Didache 15. 2 i Heb 10, 25 pa se može pretpostaviti da je ravnodušnost prema bogo-služju već bila uobičajena u određenim sredinama.75

74 T. ŠAGI – BUNIĆ, Povijest kršćanske literature I, str. 82.75 Usp. A. ADAM, Uvod u katoličku liturgiju, str. 23.

Page 51: milic - povijesni pregled liturgije.indd

50 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

5.4. Prva apologija sv. Justina

Ovaj dokument iz 150. godine nakon Krista donosi struktu-ru euharistijskog bogoslužja onog vremena.

«A u dan zvan sunca (nedjelja) drži se zajednički sastanak svih, bilo da borave u gradu ili na selu. Koliko već ima vre-mena, čitaju se spomen – zapisi apostola i knjige proročke. Nato, kad čitač prestane, predstojnik nas opomene i pota-kne živom riječju da se ugledamo u one primjere. Zatim se dižemo svi zajedno i molimo molitve. A poslije molitava, kako već rekosmo, donese se kruh, vino i voda, a predstoj-nik upravi Bogu molitve iz dna duše. A narod odobravajući klikne: Amen. A od euharistijske se hrane svakome dijeli i svatko prima, a nenazočnima se šalje po đakonima.»76

Ovdje se jasno uočava struktura bogoslužja koja se tada pri-mjenjivala:

- Svetopisamska čitanja- Propovijed- Molitva vjernika- Prinošenje darova- Euharistijska služba77

5.5. Apostolike paradosis – Traditio Apostolica (Apostolska predaja) Hipolita Rimskog

Za proučavanje liturgije u poapostolskom dobu, Hipolitova apostolska predaja je od izuzetne važnosti. Ovaj je spis nastao

76 Z. PAŽIN, Povijest liturgije, str. 5-6.77 Usp. Z. PAŽIN, Povijest liturgije, str. 6.

Page 52: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 51

oko 215. godine po Kristu. Pisac ovoga djela je Hipolit za koga je poznato da je bio rimski svećenik.

Kako smo do sada vidjeli, određeni su liturgijski obrasci i do sada postojali, no većina bogoslužja je ipak bila u domeni improvizacije sposobnih vođa. No izgleda kao da s Hipolitom vrijeme improvizacije polako prestaje. On donosi doslovan tekst određenih obreda i samoga liturgijskog euharistijskog bogoslužja. Njegovi se tekstovi u 43 odjeljka odnose na zare-đenje biskupa, svećenika i đakona, kao i na postavljanje osta-lih službenika u Crkvi. Spis nadalje donosi tekst euharistijske liturgije, govori o liturgijskim pravilima glede krštenja i sl.78 Hipolit također opisuje i određene liturgijske kretnje (radnje) koje služitelji (biskupi, prezbiteri, đakoni i vjernici) obavljaju tijekom bogoslužja. Tako Hipolit opisuje početak liturgije na način da se prinose darovi (kruh i vino), što čine đakoni. Bi-skup s prezbiterima ispruža ruke nad darovima dok izgovara veliku molitvu hvale, a koju naizmjenično s biskupom izgova-ra i okupljena općina.79

Najznačajniji je Hipolitov obrazac euharistijske liturgije bu-dući je isti postao značajan za razvoj svih daljnjih euharistij-skih liturgija:

«Predvodnik: Gospodin s Vama!Narod: I s duhom tvojim!Predvodnik: Gore srca!Narod: Imamo kod Gospodina!Predvodnik: Hvalu dajmo Gospodinu!Narod: Dostojno je i pravedno!

78 Dela apostolska, Vrnjačka Banja, Trebinje, 1999. str. 108-109.79 Usp. H. JEDIN, Velika povijest crkve I, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1972., str. 311.

Page 53: milic - povijesni pregled liturgije.indd

52 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

Predvodnik: Hvalu tebi uzdajemo, Bože po tvome ljublje-nom Sinu, Isusu Kristu, koga si nam u posljednjim vreme-nima za Spasitelja i Otkupitelja i Navjestitelja poslao. On je Riječ tvoja nerazdvojiva po kojoj si sve načinio i, budući da ti se tako svidjelo, poslao si ga s neba u krilo Djevice koja ga je u utrobi nosila. On se utjelovio i očitovao kao tvoj sin rođen od Djevice po Duhu Svetome. On je vršeći tvoju volju i stječući tebi Sveti narod, raširio ruke trpeći, da od trpljenja oslobodi nas koji smo u te povjerovali.I dok se dragovoljno predavao muci, da smrt riješi i okove vražje prekine i podzemlje zgazi i prosvijetli pravedne i k cilju upravi i uskrsnuće objavi, uze kruh, tebi zahvali i reče: Uzmite, jedite, ovo je tijelo moje koje će se za vas lomiti. Slično i kalež govoreći: Ovo je krv moja koja se za vas proli-jeva. Kad ovo činite, meni na spomen činite.Sjećamo se stoga smrti i uskrsnuća njegova, prikazujemo ti kruh i kalež i zahvaljujemo ti, jer si nas držao vrijednima da pred tobom stojimo i tebi služimo. I molimo te da nam po-šalješ svoga Svetoga Duha na prinos svoje Crkve. Sve saberi u jedno i podaj svima koji uzimaju udjela u ovim otajstvima da se ispune tvojim Svetim Duhom, da ih učvrsti u vjeri i istini, da te hvalimo i slavimo po Sinu tvome Isusu Kristu, po kojemu slava i čast tebi, Ocu i Sinu sa Svetim Duhom u svetoj Crkvi tvojoj sada i u vijeke vjekova. Amen.»80

Ovo još uvijek nije bila službena liturgija toga vremena, i prostora za slobodnu molitvu i improvizaciju još je uvijek bilo. No, nedvojbeno je da Hipolitov kanon postaje osnovni obra-zac za daljnje liturgijske forme. On ostaje kao osnovni kanon (predslovlje, velika zahvala i sl.) bogoslužja i prisutan je u euha-ristijskim liturgijama različitih tradicija do danas

80 Z. PAŽIN, Povijest liturgije, str. 10-11.

Page 54: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 53

I u ovome obrascu se mogu prepoznati elementi židovske liturgije. Trostruki hvalospjev Sanctus81 koji je postao sastavni dio euharistijskog kanona a o kojem će kasnije biti riječi, naj-vjerojatnije je također preuzet iz starozavjetnog bogoslužja. U kršćanskim liturgijama toga vremena kao i u kasnijem periodu koristi se Aronov blagoslov.82 Liturgijski pozdravi poput Mir s vama ili Gospodin s vama (narod odgovara: i s duhom tvojim) također su preuzeti iz starozavjetnog bogoslužja.83

81 Svet, svet, svet Gospodin Bog Sabaot. Puna su nebesa i zemlja tvoje slave. Hosana u visini. Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje, Hosana u visini.82 «Neka te blagoslovi Jahve i neka te čuva! Neka te Jahve licem svojim oba-sja, milostiv ti bude! Neka pogled svoj Jahve svrati na te i mir ti donese!» Br 6, 24-26.83 Usp. A. ADAM, Uvod u katoličku liturgiju, str. 21.

Page 55: milic - povijesni pregled liturgije.indd
Page 56: milic - povijesni pregled liturgije.indd

6.1. Sloboda kršćanstva

Kršćanstvo će do 4. stoljeća biti progonjeno. U vrijeme pro-gonstva Crkva će dati svoje mučenike koji će bitno utjecati i na razvoj liturgije, o čemu će kasnije biti riječi. «Milanskim reskriptom tolerancije», kojeg je car Konstantin 313. godine objavio i stavio na snagu, kršćanstvo je steklo slobodu i jedna-kost s drugim religijama. Kasnije će, 380. godine, za vrijeme cara Gracijana na Zapadu i Teodozija na Istoku, kršćanstvo biti proglašeno jedinom zakonitom i državnom religijom tako da od progonjene Crkve nastaje povlaštena Crkva carstva.84

Ova, novonastala situacija za Crkvu utjecat će u velikoj mjeri i na daljnji razvoj bogoslužja. Budući da se više ne obav-lja na skrivenim mjestima i u katakombama, valja ju prilagoditi novim okolnostima. Liturgija postaje svečanija, raskošnija, ali i kompliciranija. Mnogi dvorski ceremonijali nalaze mjesta u liturgijskom slavlju. Biskupi se izjednačuju s najvišim držav-nim dužnosnicima. Poput carskoga ceremonijala na dvoru, bi-skupe pri svečanim ulascima u baziliku prate lučonoše, kadi ih se tamjanom i dovodi do trona. Biskupima se iskazuje čast klanjanjem kao i caru. Službena odjeća biskupa ima određene

84 Usp. A. ADAM, Uvod u katoličku liturgiju, str. 25.

RAZVOJ LITURGIJE U KONSTANTINOVO I POKONSTANTINOVO VRIJEME6.

Page 57: milic - povijesni pregled liturgije.indd

56 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

insignije kao što su štola, palij, manipul iz čega se kasnije ra-zvija liturgijsko odijelo. Treba istaknuti da nisu svi biskupi bili spremni prihvatiti ove promjene, no ipak ih je većina smatrala da će na ovaj način Crkva ipak dobiti određeni položaj u druš-tvu.85

6.2. Teološki utjecaj na liturgiju

Četvrto je stoljeće obilježeno teološkim sporovima, osobito glede Kristova božanstva, Kristove ljudske i božanske naravi te učenja o Svetome Trojstvu. Ovi su sporovi dakako utjecali i na razvoj liturgije, odnosno liturgijskih tekstova i obrazaca.

6.2.1. Liturgijska vjeroispovijedanjaPrva vjeroispovijedanja kršćanske crkve bila su jednostav-

na i kratka i izražavala su vjeru u Krista kao Gospodina i Sina Božjega. Osnovno je bili potvrditi da je «Isus Gospodin». Te je riječi najvjerojatnije izgovarao svaki novi obraćenik. Neka su vjerovanja dva ili tri izričaja vjere poput «Jedan je Bog jedan je i posrednik između Boga i ljudi, čovjek Krist Isus» (1 Tim 2, 5) ili «Jedan Gospodin, jedna vjera, i jedno krštenje» (Ef 4, 5). U 1 Tim 3, 16 nalazimo kršćansko vjeroispovijedanje u obliku hvalospjeva «Onaj koji je tijelom očitovan, Duhom opravdan, anđelima pokazan, poganima propovijedan, u svijetu vjerovan, u slavu uznesen». U Fil 2, 6-11 imamo još opširnije vjeroispo-vijedanje o Kristovoj osobi: «Da svaki jezik prizna: Gospodar je Isus Krist». Ovaj se hvalospjev najvjerojatnije pjevao u obredu krštenja. Jedan od prvih simbola vjere bio je i Iesous Hristos Th eou Yios Soter (Isus Krist, Sin Božji, Spasitelj). Budući da su prva slova činila grčku riječ Ihtus što znači riba, ona je postala

85 Usp. A. ADAM, Uvod u katoličku liturgiju, str. 25-26.

Page 58: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 57

jedan od najranijih znakova kršćanstva. No razvijaju se i šira vjeroispovijedanja koja izražavaju vjeru Crkve o Bogu.6.2.1.1. Apostolsko vjeroispovijedanje

Apostolski simbol vjere spominje se još u 2. stoljeću, no tada još nemamo točan tekst tog simbola. Prvi zabilježeni tekst Apostolskog vjeroispovijedanja na grčkom jeziku nalazimo u pismu Marcela Ancirskog kojega je uputio papi Juliju I oko 340. godine. No, doslovan današnji tekst Apostolskog simbola odnosno Apostolskog vjerovanja nalazimo prvi put na početku 6. stoljeća kod biskupa Cezarija Arloskog u Galiji te u litur-gijskim knjigama Rima i Galije. Koristio se kao obrazac vjere novokrštenika i ustalilo se uglavnom u liturgijskoj praksi Za-pada.86 Apostolsko vjerovanje glasi:

«Vjerujem u Boga,Oca svemogućega, stvoritelja neba i zemlje.I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga,Gospodina našega, koji je začet po Duhu Svetom,Rođen od Marije Djevice,Mučen pod Poncijem Pilatom,Raspet, umro i pokopan;sašao nad pakao;treći dan uskrsnuo od mrtvih;uzašao na nebo, sjedi o desnu Boga, Oca svemogućega;odonud će doći suditi žive i mrtve.Vjerujem u Duha Svetoga,Svetu sveopću Crkvu, općinstvo svetih,Otpuštenje grijeha,Uskrsnuće tijela i život vječni. Amen.»

86 Usp. T. ŠAGI-BUNIĆ, Povijest kršćanske literature I., str. 38-39.

Page 59: milic - povijesni pregled liturgije.indd

58 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

6.2.1.2. Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanjeRadi arijanskog krivovjerja koje je nijekalo Božanstvo Isusa

Krista, sazvan je prvi opći Koncil u Niceji 325. godine po Kri-stu. Na ovome se saboru usvaja Nicejsko vjerovanje protiv Ari-ja, odnosno o istobitnosti Sina s Ocem.87 Na drugom općem saboru, odnosno Prvom carigradskom saboru održanom u Carigradu 381. godine usvaja se vjerovanje o božanstvu Duha Svetoga a protiv Macedonijeve hereze.88 Tako nastaje Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje koje postaje sastavni dio litur-gijske prakse. Nicejsko – carigradsko vjeroispovijedanje glasi:

«Vjerujem u jednoga Boga, Oca svemogućega,Stvoritelja neba i zemlje,svega vidljivoga i nevidljivoga.I u jednoga Gospodina Isusa Krista,jedinorođenoga Sina Božjega.Rođenog od Oca prije svih vjekova.Boga od Boga, svjetlo od svjetla,pravoga Boga od pravoga Boga.Rođena, ne stvorena,istobitna s Ocem,po kome je sve stvoreno.Koji je radi nas ljudi i radi našegaspasenja sišao s nebesa.I utjelovio se po Duhu Svetomod Marije Djevice: i postao čovjekom.Raspet također za nas:pod Poncijem Pilatom mučen i pokopan.I uskrsnuo treći dan, po Svetom pismu.

87 Usp. H. JEDIN, Crkveni sabori, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1980., str. 15-2088 Usp. H. JEDIN, Crkveni sabori, str. 20-24

Page 60: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 59

I uzašao na nebo:sjedi s desne Ocu.I opet će doći u slavi suditi žive i mrtve,i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.I u Duha Svetoga,Gospodina i životvorca;koji izlazi od Oca i Sina.Koji se s Ocem i Sinom skupa častii zajedno slavi;koji je govorio po prorocima.I u jednu svetu sveopću iapostolsku Crkvu.Ispovijedam jedno krštenje za oproštenje grijeha.I iščekujem uskrsnuće mrtvih.I život budućega vijeka.Amen.»

6.2.1.3. Atanazijevo vjeroispovijedanje

Atanazijevo vjerovanje poznato i kao Quicunque, smatra se defi nitivnim izrazom pravovjernog vjerovanja u Trojstvo. Pi-sano je protiv arijevskog učenja. Autor mu je nepoznat, iako se pripisuje Atanaziju. Ono izričito izražava istodobni pluralitet i jedincatost Boga: “ Tako je Otac Bog i Sin je Bog i Duh Sveti je Bog, a ipak nisu tri Boga, nego je samo jedan Bog.” Ono progla-šava božansku narav osoba ne samo izričito nazivajući svaku od njih Bogom i Gospodinom, već svakoj dosuđuje i božanske osobine nestvorenosti, beskrajnosti, vječnosti i svemoćnosti. Ovo je vjeroispovijedanje usvojeno u 5. stoljeću, no nije za-živjelo u liturgijskoj praksi. “Katolička vjera” ovdje označava opću vjeru.

«Tko želi biti spašen, taj mora prije svega čvrsto ispovijeda-ti katoličku vjeru, a tko je ne sačuva u cijelom njenom sa-

Page 61: milic - povijesni pregled liturgije.indd

60 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

držaju, taj će biti zauvijek izgubljen. Ovo je katolička vjera: Slavimo jednoga Boga u Trojstvu i Trojstvo u jedinstvu bez umnožavanja osoba i bez razdiobe biti (bića). Jedna je osoba Oca, druga osoba je sinovljeva, a treća je osoba Duha Sveto-ga. Ali i Otac i Sin i Duh Sveti imaju samo jedno božanstvo. Istu slavu i jednako vječno veličanstvo. Kako Otac, tako Sin, tako Duh Sveti. Nestvoren (increatus) je Otac, nestvoren je Sin, nestvoren je Duh Sveti. Neizmjeran (immensus) je Otac, neizmjeran je Sin, neizmjeran je Duh Sveti. Vječan (aeter-nus) je Otac, vječan je Sin, vječan je Duh Sveti. A ipak nisu tri vječna nego je jedan vječni. Tako nisu ni tri nestvorena, ni tri neizmjerna, nego je jedan nestvoreni, jedan neizmjer-ni. Tako je svemoguć Otac, svemoguć Sin, svemoguć Duh Sveti, a ipak nisu tri svemoguća nego je jedan svemogući. Tako je Otac Bog i Sin je Bog i Duh Sveti je Bog, a ipak nisu tri Boga, nego je samo jedan Bog. Tako je Otac gospodin, Sin gospodin, Duh Sveti gospodin, a ipak nisu tri gospodi-na, nego jedan Gospodin. Jer kako po kršćanskoj vjeri ispo-vijedamo svaku osobu kao Boga, tako nam katolička vjera zabranjuje priznati tri boga i tri gospodina nego jednog gos-podina. Oca nitko nije učinio, niti stvorio, niti rodio. Ni Sina Otac nije učinio, niti stvorio nego rodio. Duha Svetog nisu učinili (factus) ni Otac, ni Sin, niti stvorili, niti rodili, nego iz njih proizlazi (procedens). Tako je jedan Otac, a ne tri Oca, jedan Sin, ne tri Sina, jedan Duh Sveti a ne tri Duha Sveta.U tom Trojstvu ništa nije prije ili poslije, ništa više ili manje nego su sve tri osobe u sebi jednako vječne, jednako veli-ke, tako da u svemu, kako je prije rečeno, poštujemo kako jedinstvo u Trojstvu, tako Trojstvo u jedinstvu. Tko, dakle, želi biti spašen, mora vjerovati to o Svetom trojstvu. Ali za vječno spasenje potrebno je vjerovati u utjelovljenje naše-ga Gospodina Isusa Krista. A ovo je prava vjera: moramo vjerovati i ispovijedati da je Gospodin naš Isus Krist Sin

Page 62: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 61

Božji, Bog i čovjek. On je Bog jer je iz Očeve biti (stvar-nosti) od vječnosti rođen, čovjek jer je od biti (stvarnosti) majke rođen u vremenu. Potpuni Bog, potpuni čovjek, koji se sastoji od razumske duše i čovječjeg tijela, Ocu jednak u božanstvu, manji od Oca po ljudskoj naravi. A jer je isto-vremeno Bog i čovjek, tako ipak nisu dva Krista nego je-dan Krist. Jedan pak, ne kao da bi se božanstvo pretvorilo u tjelesnost, nego jer je Bog uzeo ljudskost. Jedan potpu-no i čitav, ne po povećanju bića nego po jedinstvu osobe. Jer kako razumska duša i tijelo tvore jednog čovjeka, tako je Bog i čovjek samo jedan Krist. On je zbog našeg spase-nja trpio, sišao u podzemlje (nad pakao) i treći je dan opet uskrsnuo, uzašao na nebo, sjedi s desne strane Boga, sve-mogućeg Oca, odatle će doći suditi žive i mrtve. Kod nje-govog ponovnog dolaska svi će ljudi uskrsnuti u svojim tijelima i dati račun o svojim djelima. Oni koji su činili do-bro, ući će u vječni život, koji su činili zlo, u vječni oganj.To je katolička vjera. Tko je vjerno i čvrsto ne čuva i vjeruje, ne može se spasiti.»89

6.2.2. Rani liturgijski teološki obrasciOsim navedenih vjeroispovijedanja koja su ušla i u liturgij-

ske tekstove, imamo i druge obrasce koji se pojavljuju u raz-doblju od 4. do 6. stoljeća. Tako nastaju trojstvene molitvene formule kao što je «Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu» i sl. koje imaju za cilj istaknuti pravovjerno učenje o Bogu, odnosno o Svetom Trojstvu. Određene se molitve počinju upućivati i Isu-su i Duhu Svetomu, kako bi se potvrdila jednakost svih oso-ba Trojstva, a ne samo Bogu Ocu (po Sinu, u Duhu Svetomu), kako je to bilo u ranijoj liturgijskoj praksi.

89 http://www.katolici.org/nauk.php?action=c_vidi&id=2996, pristupljeno 8. veljače 2007.

Page 63: milic - povijesni pregled liturgije.indd

62 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

Tako liturgija sve više postaje i izraz pravovjernog štovanja Boga. Mnoge himne i liturgijske molitve sve su više prožete teološkim defi nicijama Trojstva, Krista i Duha Svetoga.

6.3. Liturgijske stranputice

Pokonstantinovo vrijeme donosi Crkvi mnoge pogodnosti, ali i opasnosti. Liturgija se, kako smo već ustvrdili, iz katakombi i skrivenih mjesta seli u velike bazilike gdje se gubi zajedništvo predvodnika bogoslužja i naroda, te se stvara sve veća podjela klera i laika. Sve je manje sudjelovanja naroda u samome bo-goslužju. Crkva se djeli na oltarski dio i lađu, pri čemu se oltar i fi zički odvaja od mjesta gdje se nalazi narod. Podižu se naime oltarske pregrade na kojima se postavljaju zavjese kako narod ne bi imao pogled na oltar tijekom euharistijske liturgije. Po-sebno je ovakva praksa bila razvijena na Istoku gdje je kasnije nastao ikonostas koji i danas razdvaja oltar od okupljenog na-roda. Dolazi i do sve rjeđeg sudjelovanja naroda u euharistiji. Euharistija se sve više počinje shvaćati kao žrtva (otuda i naziv oltar, svećenik i sl.). Vrijeme progonstva i mučeništva iznjedri-lo je mnoge kršćanske mučenike, koji se počinju štovati i na-zivati svetima. Njihova tijela, kosti, dijelovi odjeće i sl. počinju se štovati kao relikvije odnosno kao «sv. moći». Postaje pravilo graditi crkve na grobovima svetaca mučenika, ili da se barem u oltar ugradi dio njegovih «svetih moći». Svakako da je ovakva praksa vodila mnogim zlouporabama, trgovinama i sl.

U crkvene svetkovine pa i određena učenja, ulaze poganski elementi koji su bili neprihvatljivi ranom kršćanstvu.

«Crkva se, nadalje, kao uvijek u razdobljima povećane mi-sijske djelatnosti, susretala s pitanjem prilagodbe, dakle s pitanjem koliko može neke oblike poganskih kultnih sve-čanosti i pobožnosti kristijanizirati i ugraditi u svoje litur-

Page 64: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 63

gijsko područje. S te strane se javlja niz novih elemenata u njenoj sakramentalnoj liturgiji, u izgradnji kultnih građevi-na i u liturgijskoj godini. Novi odnos Crkve prema državi i javnosti omogućio je i proizveo također nove oblike, osobi-to na području liturgijske reprezentacije i proširenja kalen-dara kršćanskih svetkovina.»90

Prilagodba Crkve na različitim područjima njezinog djelo-vanja može se promatrati u svjetlu kulturološke prilagodbe. Trebalo je za kršćanske vrijednosti zadobiti pogane koji su se veoma teško odvajali od svojih poganskih običaja. Crkva je iskoristila određene već postojeće blagdane, dajući im kršćan-sko značenje. Na primjer, pogani su štovali 25. prosinca dan Nepobjedivog sunca. Crkva je preuzela ovaj datum da bi na-glasila Krista kao Nepobjedivo sunce pravde. No, iako je dano novo značenje određenim datumima i običajima, poganski elementi vezani uz te datume i proslave su ostali prisutni do danas. Kršćanski sveci su zamijenili poganske bogove.91 Poči-nje im se iskazivati molitveno poštovanje. Kult mrtvih zauzima sve više mjesta u kršćanskom nauku, a posebice u kršćanskom bogoslužju.

6.4. Liturgija katekumena i liturgija vjernih

U 4./5. stoljeću sve se više naglašava euharistijski dio bo-goslužja, kojem katekumeni ne samo da ne mogu pristupiti u smislu blagovanja, već ne mogu ni fi zički sudjelovati u ovome djelu bogoslužja. Pripravnici za krštenje, katekumeni, sudjelo-

90 H. JEDIN, Velika povijest Crkve II, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1995. str. 227.91 Zamjena poganskih bogova za kršćanske svece na poseban je način vidlji-va u proslavljanju tzv. krsne slave kod pravoslavnih Srba.

Page 65: milic - povijesni pregled liturgije.indd

64 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

vali su u prvome djelu bogoslužja u kojem su se čitali te tuma-čili tekstovi iz Biblije. Nakon toga ih se pozivalo da izađu iz crkve. Ova je praksa ostala i danas u istočnoj (pravoslavnoj) liturgiji i naziva se liturgija oglašenih.

Zajedno s katekumenima, u euharistiji nisu mogli sudjelo-vati niti javni pokornici. Augustin nam daje listu grijeha zbog kojih se morala činiti javna pokora. To su: idolatrija, krivo-vjerje, kleveta, pijanstvo, posjećivanje nemoralnih kazališnih predstava, shizma, ubojstvo, pobačaj, preljub, teška krađa, ne-pomirljiva mržnja.92

«Grešnik koji se vlastitom odlukom otvorio svojemu bisku-pu ili je njegov prijestup bio javan uvrstio bi se, dakle, kao i do sada u javnom bogoslužju formalnom presudom bisku-pa u stalež pokornika. Budući da nije više bio potpuni član crkvene zajednice, smio je, kao i neki katekumen, prisustvo-vati samo službi riječi, te nije smio prinijeti svoj žrtveni dar niti imati udjela u pričesti.»93

Pojedini crkveni povjesničari smatraju da je ovakva crkvena praksa bila rigorozna te da je donosila mnoge negativne po-sljedice pokornicima. Liturgija se svela na bogoslužje «sveta-ca» gdje je «zajedništvo svetih» shvaćano u doslovnom smislu. Pozitivna je razmišljanja o ovome donio Augustin koji je zbog svojeg pretkršćanskog puta pokazao pomirljiviji stav po ovome pitanju. On je disciplinu Crkve stavljao na važno mjesto, no bio je svjestan da će u Crkvi uvijek biti «pšenice i kukolja».94

92 Usp. H. JEDIN, Velika povijest crkve II, str. 285.93 H. JEDIN, Velika povijest crkve II, str. 285.94 Usp. H. JEDIN, Velika povijest crkve II ,str. 286.

Page 66: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 65

6.5. Oblikovanje liturgijskog kalendara

U 4./5. stoljeću dolazi do formiranja liturgijskog kalendara. Uspostavljaju se određeni blagdani, od kojih su neki već bili prisutni u Crkvi. Sada se različiti blagdani i običaji formiraju u liturgijski kalendar, kako bi se objedinila praksa Crkve.

Uskrs kao sjećanje na Kristovu slavnu pobjedu nad smrću slavio se od samih početaka kršćanstva, prvo kao tjedni blag-dan koji se proslavljao svake nedjelje, a zatim kao zasebni go-dišnji blagdan. Već krajem 2. stoljeća nailazimo na sporove oko termina slavljenja Uskrsa, što nam govori da je u to vrijeme godišnje slavljenje ovoga blagdana zaživjelo u Crkvi.95

U 4. stoljeću se uz Uskrs vezuje i dulje razdoblje priprave, korizma. Već se ranije javlja ideja o 40 dana priprave, vježba-nja pred Uskrs (Euzebije), ili 40 dana posta pred Uskrs. Naime, Atanazije prilikom svog boravka u Rimu, 240. godine po Kristu nalazi kršćanski običaj da se pred Uskrs posti 40 dana. Sada se ovaj broj dana određuje kao korizmeno vrijeme, vrijeme pri-prave koje se ne odlikuje samo postom (jedan obrok dnevno, suzdržavanje od mesa i vina) već se veća važnost daje samodis-ciplini, razmišljanju o samome sebi i nutarnjoj sabranosti, lju-bavi prema bližnjima i sl.96 Vrijeme korizme postaje i vrijeme priprave katekumena za krštenje. U ranom razdoblju Crkve, pripravnike za krštenje se običavalo krštavati u uskrsnoj noći.

Epifanija ili Bogojavljenje97 blagdan koji se proslavlja 6. si-ječnja, također je u ovome razdoblju uvršten u liturgijski kalen-

95 Usp. H. JEDIN, Velika povijest crkve I, str. 300.96 Usp. H. JEDIN, Velika povijest crkve II,str. 288.97 Bogojavljenje ili Epifanija (od grčke riječi epiphania koja znači očitovanje ili objavljenje) važan je blagdan božićnog vremena. Prve tragove slavljenja ovoga blagdana nalazimo početkom 3. stoljeća u Aleksandriji. Na Istoku je

Page 67: milic - povijesni pregled liturgije.indd

66 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

dar. Izvorno je ovaj blagdan označavao različite objave Boga, kao što je Isusovo krštenje, čudo u Kani Galilejskoj, Kristovo rođenje odnosno poklon mudraca rođenome Kristu. Ovaj se blagdan prvotno razvio na Istoku, a zatim je preuzet i od Za-pada.

Blagdan Kristovog rođenja, Božić, također dobiva svoj da-tum i svoje mjesto u liturgijskom kalendaru. Već smo naglasili kako je ovaj blagdan zamijenio poganski blagdan «Nepobje-divog sunca». U rimskom spisu Depositio Martyrium iz 354. godine nalazimo da se u to vrijeme Božić u Rimu slavio 25. prosinca. Od tada, dakle od 6. stoljeća pouzdano se zna da je Božić i na Istoku i na Zapadu slavljen 25. prosinca. Postoje dvi-je pretpostavke zašto se baš 25. prosinac izabrao za slavljenje Kristovog rođendana:

“Prva se zasniva na pastoralnom načinu djelovanja Rimske Crkve, koja je na dane poganskih svečanosti uvodila svoje blagdane, kako bi narod odvratila od poganstva. U ovom slučaju radilo se o rimskom poganskom blagdanu Natalis Solis Invicti, Mitre, čiji je simbol bio Sunce a slavio se 25. prosinca. Od 21. prosinca počinje rast Sunca, pa je to bio

to bio prvobitni blagdan Isusova rođenja i krštenja. Od 4. stoljeća Božić se i na Istoku i na Zapadu slavi 25. prosinca. Reformacija nije odbacila ovaj blagdan. Većina protestantskih i reformiranih crkava zadržala ga je u svome liturgijskom kalendaru i ima posebnu službu za ovaj blagdan u liturgijskim knjigama. Na Bogojavljenje, Crkva se spominje poklonjenja mudraca s Istoka novorođenom Kristu. (U ranoj se tradiciji ovim blagdanom obilježavalo tri događaja iz Kristovog života: 1. Poklonjenje mudraca Kristu, 2. Krštenje Gos-podnje te, 3. Svadba u Kani Galilejskoj). Stoga se u tradiciji Rimokatoličke crkve ovaj blagdan naziva i Sveta tri Kralja. Protestantska tradicija je zadr-žala prvotni naziv Bogojavljenje ili Epifanija. Mudraci s Istoka prvi su pogani koji su se poklonili Kristu, pa je stoga ovaj blagdan značajan u razumijevanju Kristove Spasiteljske uloge. Krist je došao spasiti sve ljude, ne samo Židove već i pogane. Kristova stvara novi narod od različitih plemena i jezika, Crkvu svoju.

Page 68: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 67

svečani blagdan početka novog života u prirodi. Mjesto Mi-tre-pobjednika tame, Crkva je nakon izlaska iz progonstva počela slaviti rođenje Krista, kome je kršćanska tradicija primijenila Malahijinu proročku sliku ‘Sunca pravednosti’ (Mal 4, 2) i ‘svjetla svijeta’ (Iv 8, 12).”98 Ova pretpostavka svjedoči o mudrosti rane crkve prilikom

evangeliziranja pogana. Crkva je bila svjesna da će ljudi teško odbaciti stečene poganske tradicije, te je poganskim običajima dala kršćansku simboliku, ne dovodeći time u pitanje vjernost kršćanskom učenju. Druga pretpostavka temelji se na vjero-vanju koje je bilo rašireno u 3. stoljeću, kako je svijet stvoren 25. ožujka, tj. na proljetni ekvinocij te da je upravo toga dana umro Krist.

“To shvaćanje nije podnosilo da bude u računanju Kristova života nekih ostataka, jer bi to značilo nesavršenost. Pola-zeći, dakle, od tada priznate tradicije da je Krist umro 25. ožujka, morao je toga dana započeti i njegov zemaljski ži-vot, tj. toga je dana uslijedilo Utjelovljenje. Računajući od toga dana 9 mjeseci dolazimo na 25. prosinca.”99 Općenito se smatra da je prva pretpostavka pravi razlog

proslavljanja Božića 25. prosinca. Obje ove pretpostavke svje-doče nam više o simbolici nego o stvarnom datumu Kristova rođenja. Treba znati da je simbolika u rano kršćansko doba imala zapaženu ulogu.

Kao i uz vrijeme Uskrsa, tako se i uz vrijeme Božića vezuje razdoblje priprave kojeg danas poznajemo kao advent, odno-sno došašće. Već kod ranijih kršćanskih pisaca nailazimo na spominjanje predbožićnog razdoblja u kojem se treba postiti i

98 Vladimir Zagorac, Krist posvetitelj vremena, str. 174.99 Vladimir Zagorac, Krist posvetitelj vremena, str. 174-175.

Page 69: milic - povijesni pregled liturgije.indd

68 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

pripravljati za Božić, no advent kakvog danas poznajemo razvio se u 6. stoljeću poslije Krista uvođenjem pet tjedana priprave, što je kasnije smanjeno na četiri tjedna, a simboliziraju četiri tisućljeća starozavjetnog razdoblja i iščekivanja Mesije.100

Blagdani, koji su se oblikovali u navedenom razdoblju, ve-zani su uz događanja Kristova spasonosnog života i djelovanja za naše spasenje, pa spadaju u blagdane povijesti spasenja, po uzoru na liturgijski kalendar Staroga zavjeta.

6.6. Oblikovanje različitih liturgija na Istoku i na Zapadu

I prije velikoga raskola Crkve na Istočnu i Zapadnu (1054. godine), već su bile vidljive stanovite razlike u organizacijskom kao i u liturgijskom smislu. Od 4. stoljeća vidljiva je sve veća razlika u liturgiji Istoka i Zapada.

Na Istoku su u ovome razdoblju poznati sljedeći obredi: Liturgija apostola Istočnih Siraca, koja je u svom razrađenom obliku nastala u 5. stoljeću. Ona se i danas slavi kod Nestorija-naca, Kaldejaca, i Malabarskih kršćana.101 Na istoku se također razvija i Zapadnosirska ili Jakovljeva liturgija. O ovoj liturgiji svjedoče spisi iz 4. i 5 stoljeća kao npr. Didaskalija, Apostolske konstitucije s kraja 4. stoljeća, propovijedi Ivana Zlatoustog i biskupa Teodora Mopsuestijskog i sl.102 U tekstovima iz 4. i 5.

100 Usp. Usp. H. JEDIN, Velika povijest crkve II,str. 289-291.101 Navedene crkve spadaju u grupu Istočnih crkava koje su se odvojile od tada jedinstvene crkve još u 5. stoljeću jer nisu prihvatili odluke crkvenih sabora u Efezu (431. godine) i Kalcedonu (451. godine). O Istočnim nepra-voslavnim crkvama vidi više u: J. KOLARIĆ, Istočni kršćani, Zagreb: Veritas, 1982.102 Usp. A. ADAM, Uvod u katoličku liturgiju, str. 29.

Page 70: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 69

stoljeća spominje se i Markova liturgija. Nastala je u Antiohiji a i danas se služi u Aleksandriji 26. travnja na blagdan Svetog Marka.103 Iz ove se liturgije kasnije razvio koptski (egipatski) i etiopski (abesinski) obred. Markova se liturgija danas kao Ći-rilova liturgija služi u Koptskoj crkvi.104

No najraširenije istočne liturgije jesu liturgije bizantskog obreda koje se i danas slave u istočnim pravoslavnim crkva-ma.105 To su tri liturgije: 106

- Liturgija Svetog Bazilija Kapadocijskog iz 4 stoljeća,107

103 Vidi prijevod ove liturgije na srpski jezik: Božanska liturgija Svetog apo-stola Marka, Vršac: Eparhijski upravni odbor eparhije Banatske, 1998.104 Usp. H. JEDIN, Velika povijest crkve II, str. 278.105 O istočnim liturgijama vidi više: Pravoslavna liturgika, Beograd: Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve, 1965.; O liturgiji, Beograd: Misi-onarski i duhovni centar Manastira Hilandara, 1997.; A. ŠMEMAN, Liturgi-ja i život, Cetinje: Mitropolija Crnogorsko - primorska i Skendeijska, 1992.; J. PAVIĆ, Liturgika (skripta), Križevci: Biskupski Ordinarijat, 1961.;I. K. PAVKOVIĆ, Liturgika, Zagreb: Grkokatoličko sjemenište, 1963; N. GRGU-REVIĆ, Uvod u pravoslavnu liturgiku, Libertvil: Bogoslovski fakultet Svetog Save; Srbinje Duhovna akademija Svetog Vasilija Ostroškog, 2003.; D. STA-NILOJE, Duhovnost i zajednica u pravoslavnoj liturgiji, Sremski Karlovci: Eparhija Sremska, 1992.; J. FUNDULIS, Liturgika 1, Uvod u sveto bogosluže-nje, Kraljevo: Eparhijski upravni odbor Eparhije žičke, Kraljevo, 2004.106 Na hrvatskom jeziku, za potrebe grkokatoličke crkve, objavljene su sve tri liturgije u: Bizantsko-hrvatski Liturgikon, Zagreb: Glas Koncila, 1999; Na srpskoj jeziku imamo sve liturgije u liturgijskoj knjizi: Služebnik, Beograd: Sveti arhijerejski sinod, 1986. T. WARE, Pravoslavna crkva, Zagreb: Prosvje-ta, 2005., str. 205-239.107 Liturgija Svetog Bazilija Velikog slavi se svega 10 puta u godini i to prvih pet tjedana korizme, u danima pred Božić i Bogojavljenje, na Veliki četvrtak i Veliku subotu., te na blagdan obrezanja Gospodnjeg (Svetoga Bazilija).

Page 71: milic - povijesni pregled liturgije.indd

70 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

- Liturgija Svetog Ivana Zlatoustog koja je svoj sadašnji oblik dobila u 8. stoljeću,108

- Liturgija pretposvećenih darova.109

«Od karakterističnih crta istočnjačkih liturgija, kako ih ima-mo u 4./5. stoljeću, treba najprije istaknuti njihovo shvaća-nje liturgije kao sudjelovanje pri nebeskom bogoslužju an-đela, koje se dalje razvija do dramatičnih oblikovanja slavlja otajstva. Pri tom se kristološke rasprave toga doba zrcale u naglašavanju spasiteljskih djela Otkupitelja i svemoći bo-žanskog Logosa, liturgija postaje svečanim prikazivanjem Kristova svećeničkog djelovanja, liturgijski čini postaju ‘sli-ke i simboli koji posreduju zbilju povijesnog dijela spasenja, pogotovo uskrsnuća’... To je razumijevanje liturgije kako ga zastupaju pogotovo Ivan Krizostom (Zlatousti) i Teodor iz Mopsuestije.»110

Na Zapadu se mogu pratiti dva osnovna liturgijska tipa: Sjeverno – afričko – rimski u galski. Augustin spominje u svojim spisima sjevernoafričku liturgiju. Ona nije sadržavala jedinstvene tekstove već je svaki biskup mogao upotrebljavati vlastite ili tuđe tekstove koji su prije toga prolazili stručnu kon-trolu subraće. Rimska liturgija se spominje već od 4. stoljeća, no oblikovanje liturgijskih tekstova potječe iz kasnijeg razdo-

108 Liturgija Svetog Ivana Zlatoustog služi se tijekom godine kada se ne služe druge dvije liturgije. 109 Liturgija pretposvećenih darova služi se u tijeku uskršnjeg posta i to sva-ku srijedu i petak uskršnjeg posta (korizme), u četvrtak petoga tjedna, na Veliki ponedjeljak, utorak i srijedu. Nikada se ne služi subotom i nedjeljom, u ponedjeljak, utorak i četvrtak prvoga tjedna posta, na Blagovijesti, Veliki četvrtak i Veliki petak. Ova je liturgija specifi čna jer zapravo nema euhari-stijski kanon već se vjernici pričešćuju darovima koji su ranije posvećeni (od tuda naziv pretposvećenih darova).110 H. JEDIN, Velika povijest crkve II, str. 279.

Page 72: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 71

blja. Obred koji se smatra pretečom Rimskog obreda do 4. se stoljeća služio u Rimu na grčkom jeziku, a latinski će tek 370. godine potisnuti grčki jezik. Kada se govori o rimskom obre-du, valja naglasiti da je on prvenstveno bio u uporabi Crkve u Rimu, sve do 8. stoljeća. Nije bio obvezan za druge mjesne crkve. U drugim su dijecezama Zapadnog kršćanstva služeni drugi obredi od kojih su najpoznatiji bili milanski (abrozijan-ski), galski, sjevernoafrički i mozarabijski.

Od spomenutih liturgija nastat će različiti obredi Istoka i Zapada:ISTOČNE LITURGIJEI. Antiohijska skupina

1. Zapadno – sirski tip:a) Sirsko – antiohijski obredb) Maronitski obredc) Bizantski obredd) Armenski obred

2. Istočno – sirski obreda) Nestorijanski obredb) Kaldejski obredc) Malabarski obred

II. Aleksandrijska skupina1. Koptski obred2. Etiopski obred

ZAPADNE LITURGIJE1. Rimski obred2. Abrozijanski obred3. Mozarapski ili zapadnogotski obred

Page 73: milic - povijesni pregled liturgije.indd

72 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

4. Galski obred5. Keltski obred

***Konstantinovo i pokonstantinovo vrijeme donosi velike i

bitne promjene za Crkvu u različitim njenim segmentima pa tako i na području razvoja liturgije. Liturgija se obogaćuje te-ološkim i obrednim sadržajima. No s druge strane se događa negativno stremljenje - sve snažnije udaljavanje puka od bogo-služja. Pravoslavni teolog Meyendorf će ustvrditi:

«Zaista je bilo teško sačuvati zajedničarski karakter kršćan-skog bogoslužja ili učenja... kada su počeli da liturgiju služe u ogromnim bazilikama, koje su primale po nekoliko tisuća učesnika. Sada je rana kršćanska zajednica transformirana u gomilu nominalnih kršćana.»111

Ovakav razvoj liturgije u većoj ili manjoj mjeri nastavit će se i u slijedećem razvoju, te kulminirati u srednjem vijeku. Stoga će upravo 16. stoljeće biti zrelo za reformu Crkve na različitim područjima a napose u liturgijskom smislu.

111 Dž. MAJEDNORF, Vizantijsko bogoslovlje, Kragujevac: Kalenić, 1985., str. 144.

Page 74: milic - povijesni pregled liturgije.indd

7.1. Karolinška reforma

Spomenuli smo kako je liturgija rimskog obreda izvorno bila liturgija Rimske dijeceze sve do 8. stoljeća. Franački kralj Pipin Mali zatražio je oko 760. godine od pape Pavla I. da mu dostavi kopiju Rimskog sakramentarija, kako bi se temeljem njega izvršila liturgijska reforma na teritoriju njegovog kraljev-stva. Ova će Pipinova nastojanja dovesti do težnje da se rimski obred proširi po cijeloj tadašnjoj zapadnoj Europi, odnosno do liturgijskog pokreta poznatog kao karolinška reforma. Ova je reforma završena u vrijeme Karla Velikog (768. – 814.), Pi-pinovog sina i nasljednika, koji je pokazivao veliki interes za liturgijska pitanja. Karlo Veliki je u Rimu, prigodom posjete papi Adrijanu I., 781. godine zatražio i dobio kopiju gregori-janskog Pontifi kalnog sakramentarija. No budući da isti nije zadovoljavao Karla i njegove liturgijske potrebe, pristupilo se njegovoj temeljitoj reformi. Tako će rimska liturgija, uz odre-đene izmjene, naći svoje mjesto u tadašnjim zapadnoeurop-skim državama. Iako prihvaćena od većine tadašnjih zapadnih biskupa, ona još uvijek neće biti propisana, obvezna liturgija cjelokupne Zapadne crkve. U razdoblju koje slijedi nastavit će se razvoj liturgije u teološkom i praktičnom smislu.

7.

RAZVOJ LITURGIJE OD KAROLINŠKE OBNOVE DO REFORMACIJE

Page 75: milic - povijesni pregled liturgije.indd

74 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

7.2. Razvoj euharistijske teologije i prakse

Centrala teološka misao euharistije jest naglasak na stvarnoj Kristovoj nazočnosti u euharistijskom kruhu i vinu te žrtveni karakter mise. Misa se shvaća kao «beskrvna žrtva» po kojoj se iznova Krist na oltaru žrtvuje. Stoga je svaka misa istinsko žrtvovanje samoga Krista koju svećenik prinosi na oltaru. Pri-marni čin mise postaje uzdizanje hostije.

Od 12. stoljeća, pred mjestom gdje su se držali posvećeni euharistijski darovi pali se takozvano vječno svjetlo. Od 13. stoljeća svećenik počinje dizati posvećenu hostiju, što je bilo uzrokovano i vjerovanjem da gledanje hostije ima poseban, spasonosni efekt. Gledanje u hostiju se izjednačavalo i sa sa-mim pričešćivanjem. To dovodi do novoga blagdana, Corpus Christi (Tijelovo), koji se u Rimokatoličkoj crkvi slavi od 1264. godine. Hostija se polagala u pokaznicu te se nosila u procesiji i pokazivala narodu. To dovodi do prakticiranja «klanjanja pre-svetom sakramentu». Tijekom kasnog srednjeg vijeka nastaje i posebno mjesto za čuvanje sakramenta: tabernakul (šator), tako nazvan jer ga se pokrivalo svilom te je ličio na šator. U cr-kvi se određuje posebno mjesto na kojem se izlaže sakrament. Pričest se u 12. stoljeću u mnogim župama dijeli samo pod jed-nom prilikom – hostijom, dok se kalež vjernicima uskraćuje. Prvenstveno se to činilo iz praktičnih razloga. To se teološki opravdava time da se naglašava kako je Krist u potpunosti na-zočan i u jednoj i u drugoj prilici.112 Pričest vjernika je bila sve rjeđa. Jedan od razloga tomu je što se sve više naglašavala ne-dostojnost i grješnost vjernika. Oltar se sve više udaljava od vjernika i smješta u dno apside. Svećenici su za vrijeme slavlje-nja mise okrenuti leđima narodu. Oltar se i fi zički pregrađuje

112 Usp. T. J. ŠAGI – BUNIĆ, Euharistija u životu crkve kroz povijest, str. 81-83.

Page 76: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 75

od lađe crkve, a misa se služi nerazumljivim latinskim jezikom Sve je to dakako utjecalo na udaljavanje vjernika od slavljenja zajedničke liturgije.113

Tiha odnosno privatna misa nastaje u 8. stoljeću. Ova se praksa opravdavala time što svećenik ulazi u unutrašnjost same svetinje te da svete riječi treba zaštititi od nepoštivanja.114 No u ovom je razdoblju dobila na svojoj popularnosti. Njih je služio samo svećenik kome je pomagao poslužitelj. Obzirom da je ra-zumijevanje mise kao prenošenja posebnih blagoslova za žive i mrtve bilo u ovome vremenu razvijeno, to se javila potreba za njenim češćim slavljenjem. Potreba za služenjem misa bila je sve veća a time i za svećenicima. Pojedini su gradovi imali i do 20% svećenika od ukupnog broja stanovnika. Mnogi od tih svećenika su bili tzv. «altaristi» koji nisu imali visoku teološku naobrazbu, već su bili samo osposobljeni za služenje mise. Nji-hova je jedina zadaća bila služenje jedne mise na dan. Budući je u nekim mjestima bio veliki broj altarista, podižu se unutar crkava pomoćni oltari, koji su i danas vidljivi u mnogim stari-jim crkvama.115 Također se, od strane imućnijih ljudi grade i privatne kapele s oltarima. Klerici su živjeli lagodnim životom zahvaljujući shvaćanju da odabrani trebaju svoje vrijeme pro-voditi u svetoj dužnosti i moliti, a da ih narod treba podupirati svojim prilozima.

Tihe mise su sve više udaljavale laike iz liturgijskog života. Smatralo se također da su tihe mise duhovnije bogoslužje u odnosu na pjevanu misu.

113 Usp. T. J. ŠAGI – BUNIĆ, Euharistija u životu crkve kroz povijest, str. 76-77.114 Usp. A. ADAM, Uvod u katoličku liturgiju, str. 36.115 Usp. H. JEDIN, Velika povijest crkve III/II, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1993., str. 640. Neke su crkve pri kraju Srednjeg vijeka imale i 60 oltara.

Page 77: milic - povijesni pregled liturgije.indd

76 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

Tihe ili privatne mise uzrokovale su pojavu nove liturgijske knjige, Misala. Misal je objedinio dotadašnje liturgijske knjige: Sakramentarij, Antifonal, Lekcionar i Evangelistar. Pojava Mi-sala svakako je imala i svoje praktične razlike. Naime, u tihoj je misi bilo otežavajuće za svećenika da koristi sve navedene liturgijske knjige pa je bilo praktično da se svi najvažniji dije-lovi mise nađu u jednoj knjizi. Od 13. stoljeća Misal se raspro-stranio gotovo u svim rimokatoličkim župama i postaje litur-gijska knjiga i za javnu misu. Kako bi se olakšalo snalaženje u načinu obavljanja bogoslužja, u misal su uvedene rubrike116 pisane crvenom bojom a koje su bile uputa o načinu obavljanja liturgije.

7. 3. Struktura liturgije – himne i molitve

Liturgija donekle dobiva svoje uobičajene oblike, iako će sve do Tridentskog sabora vladati sloboda u liturgijskom razvoju.

Ovdje ćemo spomenuti neke od molitvi i himni koje su se ustalile u srednjovjekovnoj rimskoj liturgiji a koje će u većoj ili manjoj mjeri naći svoje mjesto i u kasnijem razvoju liturgije u protestantskim crkvama, te koji se i danas nalaze u različitim, kako rimokatoličkim tako i u protestantskim liturgijama.

Od ranoga njezinoga nastanka, liturgija se razvijala u dva glavna djela: Uvodni dio odnosno služba riječi te euharistijska služba.

116 «Dok su stare rimske liturgijske knjige sadržavale samo tekstove, bez ika-kva opisa bogoslužnog toka, nastaju sada malo – pomalo i upute, koje bismo danas mogli označiti kao knjižice rubrika ili ceremonija, a u ono su se doba zvale ‘Ordines’ (pravila, propisi).» A. ADAM, Uvod u katoličku liturgiju, str. 37.

Page 78: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 77

Od 5. stoljeća ulazak klerika u crkvu pratio je Introit (lat. ulaz), odnosno pjevanje psalma. U prvome, uvodnome djelu ustalio se običaj pristupanja oltaru i pokajničkog čina (Con-fi etor - ispovijedanja grijeha) koje ima svoje korijene u ranoj Crkvi, kada su se grijesi ispovijedali javno, pred svima, pogla-vito od onih koji su učinili teže grijehe. Uz ispovjednu molitvu izgovarao se i saziv Kyrie (Grčki, Gospodine):

«Gospodine smiluj se!Kriste, smiluj se!Gospodine smiluj se!»Ovi su zazivi bili poznati još u poganskoj starini i izgovarali

su se u počast božanstvu ili vladaru koga se štovalo kao bo-žanstvo. Prva Crkva ove sazive usmjerava na Krista kao svoga božanskoga vladara.117 Na Istoku se sazivi Kyrie javljaju u tzv. jektenijama (molitvenim sazivima tijekom liturgije) kao odgo-vor naroda na svaki molitveni saziv (Gospodi pomiluj = Gos-pode smiluj se). Na Zapadu se ovaj saziv najvjerojatnije javlja u doba pape Gelazija (492. – 496.) i to na kraju službe riječi da bi se vremenom pomicao na početak.118 Nakon Kyrie slijedi hva-lospjev: Gloria in excelsis Deo (Lat. Slava Bogu na visini)

«Slava Bogu na visini! I na zemlji mir ljudima dobre volje. Hvalimo Te. Blagoslivljamo Te, klanjamo Ti se, slavimo Te. Zahvaljujemo Ti radi velike slave Tvoje. Gospodine Bože, Kralju nebeski, Bože Oče Svemogući. Gospodine Sine je-dinorođeni, Isuse Kriste, Gospodine Bože, Jaganjče Božji, Sine Očev. Koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se. Koji oduzimaš grijehe svijeta, primi našu molitvu. Koji sje-

117 Usp. A. ADAM, Uvod u katoličku liturgiju, str. 154.118 Usp. V. ZAGORAC, Kristova otajstva, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1998., str. 84.

Page 79: milic - povijesni pregled liturgije.indd

78 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

diš s desne Ocu, smiluj nam se. Jer Ti si jedini svet. Ti si je-dini Gospodin. Ti si jedini Svevišnji, Isuse Kriste. Sa Svetim Duhom, u slavi Boga Oca. Amen.»Ova je ranokršćanska himna nadahnuta Lk 2, 10-12. U po-

četku se pjevala u jutarnjoj molitvi119 U 6. stoljeću je papa Si-mah prvi puta upotrebljava u božićnoj liturgiji. Od 500. godine se koristi samo u biskupskim misama na nedjelje i blagdane, dok su je svećenici mogli pjevati na Uskrs. No od 1048., koristi se redovito na svakoj misi i mogu je pjevati svećenici.120 Himna odražava vjeru prve Crkve u Krista kao Kralja, jedinoga kralja, izričući na taj način frontalni stav glede tadašnjeg kulta caru.121 Nadalje slijede molitve dana, biblijska čitanja, čitanje evanđelja što se u ovome razdoblju sve činilo na latinskom jeziku. Na kraju prvog djela bogoslužja pjevao se Credo (lat. vjerujem) odnosno Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje.

Euharistijski dio bogoslužja započinjao je s euharistijskim kanonom kojemu je temelj Hipolitov obrazac o kojem je tako-đer ranije bilo govora:

«Svećenik: Gospodin s vama!Zbor: I s duhom tvojim!Svećenik: Gore srca!Zbor: Imamo kod Gospodina!Svećenik: Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu!Zbor: Dostojno je i pravedno.»

119 Ova se himna i danas pjeva u jutarnjem bogoslužju Istočne crkve. Usp. Časosolov, Beograd: Srpska patrijaršija, 2001., str. 61-62.120 Usp. Leksikon ikonografi je, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, str. 241.121 Usp. A. ADAM, Uvod u katoličku liturgiju, str. 154.

Page 80: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 79

Slijedi predslovlje odnosno zahvalna molitva koja prethodi himni Sanctus (lat. Svet).

«Svet, svet, svet Gospodin Bog sabaot. Puna su nebesa i ze-mlja tvoje slave, hosana u visini. Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje. Hosana u visini.»Ova se himna temelji na Izaijinom viđenju serafi na kako

pjevaju u čast Bogu (Iz 6, 2-6), te na hvalbenom uskliku pri Isusovu ulasku u Jeruzalem (Mt 21, 9). Vjerojatno potječe iz židovskog bogoslužja.

Nakon pjevanja sanctusa, svećenik je tiho molio euharistij-sku molitvu koja sadrži epiklezu odnosno molitvu sazivanja Duha Svetoga radi pretvorbe kruha i vina u pravo tijelu i pravu krv Kristovu,122 riječi ustanovljenja, odnosno izgovaranja Kri-stovih riječi: «Ovo je tijelo moje… ovo je krv moja…», te ana-mnezu, odnosno spomen na spasenjsko djelo Kristovo.

Prije pričesti dolazi molitva Očenaš koja je prisutna u najra-nijim liturgijama. Nakon pričesti pjevala se i litanijska aklama-cija Agnus Dei (Lat. Jaganjče Božji)

«Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se. Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se. Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, daruj nam mir»Ova je litanijska aklamacija nastala na temelju Ivanova po-

zdrava Kristu, prilikom Kristovog krštenja na rijeci Jordanu. Pjevala se vrijeme lomljenja hostije od strane svećenika. U li-

122 U Pravoslavnoj se crkvi vjeruje kako se upravo prilikom ove molitve do-gađa pretvorba. Stoga je ona najznačajnija u euharistijskoj službi. Usp. Bo-žanstvena liturgija Svetog Jovana Zlatoustog, Beograd: Manastir Ćelije kod Valjeva, 1978., str. 59.

Page 81: milic - povijesni pregled liturgije.indd

80 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

turgiju ju je uveo papa Sergije I., 687. godine, a oko 1000. godi-ne počinje se pjevati tri puta.123

U kontekstu srednjovjekovne rimske liturgije treba spome-nuti i Apologije. Bile su to molitve pokorničkog značaja koje je svećenik molio u svim u momentima kada je bio slobodan od drugih tekstova: na početku mise (Confi etor), za vrijeme pjeva-nja Gloria, Creda, Sanctusa i sl.124

7.4. Razvij liturgijskog ruha i liturgijskih boja

Liturgijsko ruho poprima svoje standardne oblike. Ranije smo spomenuli kako su se u Konstantinovom vremenu viši klerici izjednačili s visokim carskim činovnicima i dobivali po-sebne insignije: štolu, manipul, palij i prsten. U kasnijem ra-zvoju će se i liturgijsko ruho razvijati, te će u srednjem vijeku ono već imati prepoznatljive oblike. Osnovna odjeća jest alba (albus=bijel), odnosno bijela duga haljina koju nose svi redovi svećenstva. Uz albu se se koristi i cingulum odnosno pojas u obliku špage koji se vezuje oko struka. Uz vrat se stavlja na-glavnik (amikt) kako bi se pokrio vrat. Štola (naramenica. Kod istočnih kršćana epitrahilj = oko vrata), bila je prvotno svjetovni znak službe. Kasnije je nose đakoni, prezbiteri i biskupi. Biskup i svećenik je nose na način da visi s obje strane ramena, dok su je đakoni nosili prekriženu preko prsa (danas je nose ukoso od lijevog ramena prema desnom boku). Kazula (casula=kućica) ili misnica (latinski paenula ili planeta) gornji je dio liturgij-ske odjeće koji se izvodi od starorimske toge. Imala je najprije oblik zvona, preko glave je bila preklopljena i zaogrtala je cijelo tijelo. Od 13. stoljeća nastaje «gotska misnica» koja je bočno

123 Leksikon ikonografi je, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, str. 105.124 Usp. V. ZAGORAC, Kristova otajstva, 84-85.

Page 82: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 81

skraćena. U vremenu baroka se sve više skraćuje i ukrašava zlatnom i srebrnom svilom te postaje i umjetnički premdet u obliku kontrabasa. Dalmatika, koja dobiva ime najvjerojatnije po gornjoj odjeći muškaraca i žena u Dalmaciji krajem 2. sto-ljeća, postaje gornjom liturgijskom odjećom đakona. Tunika je bila gornja odjeća subđakona (red koji se primao prije đakona-ta a koji je u rimokatoličkoj crkvi dokinut nakon II. vatikansko sabora), a formom je bila slična dalmatici. Pluvijal (kišna kaba-nica, ogrtač) jest svečani plašt koji doseže do zemlje, a kojega nose biskup i svećenik kod određenih obreda izvan liturgijskog slavlja, kao na primjer u procesijama i sl.125

Liturgijske boje liturgijskog ruha počinju se upotrebljavati u 9. stoljeću. No nije bilo jedinstvene prakse niti na Istoku niti na Zapadu po ovom pitanju. U karolinško se doba koristilo najvje-rojatnije osam boja: zlatna (žuta), modra, bijela, zelena, smeđa, crna, crvena i grimizna jer su se ove boje smatrale ‘otajstvima i pralikovima’.126 No kanon boja ustalio je Papa Inocent III., po-četkom 13. stoljeća, i to: bijelu, crnu, crvenu, zelenu, ljubičastu, purpurnu i zlatnu. Bijela i zlatna označavaju radost i koriste se na Gospodnje i Bogorodičine blagdane te na blagdane svetaca koji nisu mučenici; crna označava žalost i koristi se na misama za mrtve i na Veliki Petak; crvena označava vatru i krv te se koristi na Duhove i na blagdane mučenika; ljubičasta označava pokoru i koristi se u adventu, korizmi i na vigilije (noćne služ-be bdijenja); purpurna (između ljubičaste i crvene) koristi se u trećoj nedjelji adventa i četvrte nedjelje korizme; zelena ozna-

125 Usp. A. ADAM, Uvod u katoličku liturgiju, str. 83-84.; I. ŠAŠKO, Liturgij-ski simbolički govor, Zagreb: Glas Koncila 2005., str. 449-498. O liturgijskoj odjeći u Istočnim crkvama vidi više u: J. POPOVIĆ, Opšta crkvena istorija, knjiga I., Sremski Karlovci: Srpska manastirska štamparija, 1912. str. 676-685.126 Usp. I. ŠAŠKO, Liturgijski simbolički govor, str. 501-502.

Page 83: milic - povijesni pregled liturgije.indd

82 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

čava nadu i koristi se u obične nedjelje i dane i tijekom tjedna kad se ne slavi ni jedan svetački blagdan.127

7.5. Predreformacijsko stanje

Liturgija u predreformacijsko vrijeme postaje sve više in-dividualni ritual svećenika umjesto njene osnovne svrhe, za-jedničkog slavljenja Gospodnjeg naroda. Nerazumljivi latinski jezik sprječavao je puk da sudjeluje u bogoslužju i da ga razu-mije. Liturgija je postala stvar klera. Svećenik je mogao obaviti misu i bez sudjelovanja naroda. Pričest je toliko opala da je IV. lateranski sabor (1215. godine) propisao da se pričestiti mora najmanje jednom godišnje.128

U srednjem vijeku dolazi i do sve češćeg čašćenja svetaca koji obogaćuju liturgijski kalendar. Mučenici i sveci u praktič-noj su pobožnosti uzdizani više i od samoga Boga. U liturgiju je ulazilo praznovjerje koje su svećenici tolerirali. Na primjer, u tadašnjim procesijama vjernici su dolazili do oltara i ostavljali novac, vjerujući da je to najvažniji dio liturgije. Vjerovali su da će time kupiti ispunjenje molitava upućenih Bogu ili svecima. Dolazi do sve većeg štovanja relikvija i svetačkih moći.

«Štovanje svetaca i njihovih moći (relikvija), pravih i nepra-vih, često poprima pretjerane forme. Traži se njihova zašti-ta i blagoslov u uvijek novim oblicima; u Obrednik prodire poplava novih blagoslovina. Osnivaju se bratovštine i niču nove forme pobožnosti. Religiozni život postaje sve kom-

127 Usp. Leksikon ikonografi je, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, str. 379.128 A. ADAM, Uvod u katoličku liturgiju, str. 40.

Page 84: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 83

pliciraniji. U svemu se tome očituje rastuća nesigurnost i mnogostruko nezadovoljstvo.»129

Pojedinci su lizali prah sa svetačkih grobova i nosili hostije oko vrata kao amajlije. Mnogi su svoje poglede usmjeravali na hostiju tijekom njenog podizanja u misi nakon «pretvorbe». Vjerovali su da onaj koji ugleda hostiju, toga dana ne može umrijeti, ne stari, da ne može oslijepiti, niti mu se može dogo-diti bilo kakvo zlo.130 To su bile posljedice sada već razvijene teologije o pretvorbi hostije i vina u tijelo i krv Kristovu.

Kult svetaca, a posebice Marije toliko je bio razvijen da po-jedinci nisu znali razlikovati Krista od pojedinoga sveca ili pak Marije.131 Praznovjerju su doprinosili i oni svećenici koji su bili neuki te ni sami nisu shvaćali neke pojmove liturgijskog života.

Pored svih ovih negativnih primjera, valja spomenuti i neka pozitivna kretanja:

«Pored takvih žaljenja vrijednih razvoja ukrivo, ne smi-je se s druge strane previdjeti duboka vjera, duhovnost i požrtvovnost širih krugova. Tomu je potvrdom također onaj smjer pobožnosti koji se naziva mistika, kao vještina uranjanja u najdublji «temelj duše», u «vrh duše», da bi se božansko najdublje iskusilo. Kao predstavnici spominju se iz 12. st. Bernard iz Clairvauxa (1090. – 1153.), Hildegar-da iz Bingena (1098. – 1179.) i Elizabeta iz Schoena (1129. – 1164.). Od 13 st. Osobito su redovi franjevaca i domini-

129 A. ADAM, Uvod u katoličku liturgiju, str. 41130 Ivan Gerson (umro 1429.) kritizira propovjednike koji narodu govore da se na dan posjeta misi ne stari, kako se toga dana ne može oslijepiti i umrijeti. Iz toga dakle razaznajemo da su i sami klerici podupirali ovakva praznovjer-ja. Usp. H. JEDIN, Velika povijest crkve III/II, str. 640.131 Usp. V. ZAGORAC, Liturgika, Zagreb: Nadbiskupsko duhovno sjemeni-šte, 1969., str. 76-79.

Page 85: milic - povijesni pregled liturgije.indd

84 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

kanaca unapređivali mistični pogled toga vremena... Slič-nom je težnjom za duhovnošću bio ispunjen pokret obnove zvan devotio moderna, koji je s krajem 14. stoljeća došao iz Nizozemske (G. Grote, mistik i propovjednik pokore + 1384.) te se proširio po cijeloj zapadnoj Europi. Težili su za produbljenjem pobožnosti i nasljedovanjem Krista, kako su taj klasični izraz našli u poznatom djelu Tome Kempenca (1379. – 1471.) Imitatio Christi (Nasljeduj Krista)».132

Latinska misa, nerazumljiva običnom puku, nije mogla dati vjernicima potrebnu duhovnu pouku. Propovijed je bila je-dini dio liturgije kojega je puk mogao razumjeti. No ona je u mnogim sredinama, posebice seoskim potpuno zanemarivana. Mnogi svećenici nisu niti imali temeljnoga znanja da bi mogli održati propovijed koja bi pomogla u duhovnoj izgradnji puka. Stoga su prosjački redovi, dominikanci i franjevci, u 13. i 14. stoljeću radili na teološkoj izobrazbi svojih članova kako bi isti preuzeli zadaću propovijedanja. Obrazuju se i propovjednici svjetovnog svećenstva.133 No bitan naglasak na propovijedanju, posebice u bogoslužju, zasigurno će dati protestantska refor-macija, a što će svakako utjecati na razvoj propovijedanja i u samoj Rimokatoličkoj crkvi.

132 A. ADAM, Uvod u katoličku liturgiju, str. 41.133 Usp. H. JEDIN, Velika povijest crkve III/II, str. 642-643.

Page 86: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Protestantska reformacija je utjecala, kako na cjelokupni život Crkve, tako i na liturgiju. No budući da reforma-cija nije bila jedan uniformirani i jedinstveni pokret,

liturgijske promjene u reformatora su negdje bile minimalne, negdje radikalnije. Na razvoj liturgije utjecalo je teološko defi -niranje Večere Gospodnje i sl.

8.1. Martin Luther134

Luther je bio konzervativan glede izmjena u načinu bogo-služja. Držao je da se može zadržati svaki običaj, pa tako i li-turgijski, kojega Biblija izričito ne zabranjuje. Za njega su način bogoslužja, molitve, crkveno ruho, predmeti «isprazna vanjska stvar», samo po sebi ni dobro ni zlo, ni zabranjeno ni naređe-

134 Luther, Martin – (1483. – 1546.), njemački augustinski redovnik, dok-tor kanonskoga prava. Godine 1517. suprotstavio se prodaji oproštajnica (tzv. Indulgencija), zakucavši 95 teza na vrata Wittenberške crkve. Taj se do-gađaj smatra početkom protestantske reformacije.

PROTESTANTSKA REFORMACIJA I LITURGIJA8.

Page 87: milic - povijesni pregled liturgije.indd

86 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

no.135 Luther u početku nije mijenjao niti latinski jezik,136 osim u čitanju biblijskih tekstova i pjevanja.137 Luther ne mijenja niti naziv misa138 za bogoslužje. No od 1523. godine u Wittenber-gu se, pod vodstvom Luthera služi misa na njemačkom jezi-ku. Luther se, dakako, zalaže za udaljavanje svih onih dijelova bogoslužja koji nisu u skladu s protestantskim reformiranim učenjem, poput molitava za mrtve, odnosno služenja misa za mrtve, shvaćanje mise kao sredstva zadobivanja milosti i sl. Na teološkom planu Luther odbacuje učenje o misi kao žrtvi. U spisu Vom Missbrauch der Messe iz 1521. godine Luther piše:

«Recite nam vi, Baalove popine, gdje stoji napisano da je misa žrtva, ili gdje je to Krist naučavao da treba žrtvovati kruh i vino? Zar ne čujete? Krist je jednom sama sebe žr-tvovao, on ne želi da ga itko ubuduće žrtvuje. On kaže da se spominjemo njegove žrtve. Kako ste vi onda tako smioni da od spomena pravite žrtvu... vaše žrtvovati znači oskvrnjuju-će ponovno razapinjanje».139

135 Usp. H. JEDIN, Velika povijest crkve IV, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 2004., str. 73.136 «... Luther je kao humanist i pedagog htio zadržati latinski jezik kao ele-ment naobrazbe. Osobito bi se mladež trebala kroz bogoslužje vježbati u tom jeziku. Za mladež je i poslije uvođenja «Deudsch Messe» (1526.) «Formula missae», to znači latinsko bogoslužje, zadržalo svoju valjanost. Dapače, kad, bi o njemu ovisilo, on bi nedjeljom naizmjence služio latinsku, grčku i he-brejsku misu.» Usp. H. JEDIN, Velika povijest crkve IV, str. 74.137 Usp. T. J. ŠAGI-BUNIĆ, Euharistija u životu crkve kroz povijest, str. 274.138 Prema latinskom mittere = slati, otpuštati. U staro su vrijeme obredi za-vršavali ite missa est = idite, otpust je, završeno je, po čemu je kasnije i sam obred mise dobio naziv.139 Usp. H. JEDIN, Velika povijest crkve IV, str. 69-70.

Page 88: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 87

Luther također odbacuje učenje o euharistiji kao pretvorbi (transupstancijaciji). Za razliku od ovoga učenja, Luther defi -nira euharistijsko učenje kao konsupstancijaciji:

«Gospodin je u euharistijskom kruhu stvarno prisutan ali bez promjene u substanciji simbola. Ovo stajalište poznato kao konsupstancijacija (za razliku od transupstancijacije), može se najbolje opisati kao prisutnost stvarnog Krista s nepromijenjenom substancijom kruha.»140

Kako bi pojasnio svoja stajališta o liturgiji, Luther je 1523. godine objavio kratki spis O uređenju bogoslužja, a u jesen iste godine objavio je djelo pod nazivom Formula missae et Com-munionis (oblik mise) za Wittenberšku crkvu.141 U njoj defi nira liturgijski red iz kojega izbacuje iz misnoga kanona sve molitve koje su sadržavale elemente žrtvovanja. Također se obnavlja naglasak rane Crkve na Večeru Gospodnju kao na čin zahval-nosti Bogu i zajedništva s Bogom po Kristu, kao i zajedništva samih vjernika međusobno.142 Te godine Luther služi i prvu njemačku misu u Wittenbergu. Drugo djelo, odnosno defi nira-nje liturgije, 1526. godine pod nazivom Deutcshe messe (Nje-mačka misa) bilo je dopunjeno i radikalnije od prethodnoga. Iz mise se uklanjanja predslovlje, ne stavljajući nikakav drugi molitveni tekst na to mjesto, već se izgovaraju odmah riječi ustanovljenja, nakon čega slijedi pričest vjernika odnosno da-vanje hostije odmah nakon izgovaranja riječi nad kruhom, a kalež nakon izgovaranja riječi nad vinom.143 Određeno je tako-

140 T. C. HAMMOND, Uvod u Teologiju, Osijek: Izvori, 1993., str. 210.141 Usp. B. LOHSE, Martin Luther, Zagreb: Teološki fakultet «Matija Vlačić Ilirik», 2006., str.102.142 Usp. R. H. BAINTON, Na tome stojim, život Martina Luthera, Zagreb: MISL, 2002., str. 330-331.143 T. J. ŠAGI-BUNIĆ, Euharistija u životu crkve kroz povijest, str. 274.

Page 89: milic - povijesni pregled liturgije.indd

88 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

đer da se misa slavi samo nedjeljom (preko tjedna se održavaju druga bogoslužja, poput sastanaka podučavanja i sl.). Luther je zadržao oltar, svijeće, ukrase, i svećeničku odjeću. Time je želio sačuvati tradicionalni karakter liturgije.144

Najznačajniji doprinos liturgiji Luther je dao u glazbenom smislu. Godine 1524. objavljena je zborska pjesmarica s Luthe-rovim predgovorom. Luther je i autor većine pjesama u istoj. Za svoga je života Luther napisao trideset i sedam crkvenih pjesama te brojne i komponirao. Jedna od njegovih poznatih pjesama je «Eine feste Burg» (Naš Bog je jaka utvrda). Nadah-nuta je psalmom 46, kao i Pavlovskim poslanicama i Otkrive-njem, a pjeva se i danas u mnogim protestantskim crkvama, posebice prigodom Dana reformacije. Tijekom tjedna su bile određene vježbe pjevanja za cijelu zajednicu a preporučivalo se pjevanje u obiteljima po njihovim domovima.145

U Augsburškom vjeroispovijedanju,146 iz 1530. godine, čl. 5. govori se o uspostavljanju službe poučavanja i dijeljenja sakra-menata. U članku 10. defi nira se učenje o Večeri Gospodnjoj kao stvarnoj Kristovoj prisutnosti. Članak 14. defi nira da pro-povijedati i dijeliti sakramente mogu samo oni koji su isprav-no na tu službu pozvani. Čl. 15. govori o potrebi održavanja crkvenih obreda prilikom blagdana i određenih svetkovina, no ustvrđuje se da takvi obredi nisu neophodni za spasenje. Čl. 22 govori o sakramentu Večere Gospodnje pod obje prilike. Naj-

144 Usp. E. Ž. LEONAR, Opšta istorija protestantizma, prvi tom, Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića, 2002., str. 104.145 Usp. R. H. BAINTON, Na tome stojim, život Martina Luthera, str. 337.146 Augsburška konfesija – Vjeroispovijedanje koje je pod nazivom Con-fesio augustana sastavio Philip Melanchthon. Evangelički su knezovi predali ovu konfesiju caru Karlu V. na augsburškom saboru, 25. lipnja 1530. godine. Danas je ona službena konfesija Evangeličko-Luteranske crkve po kojoj su evangelici poznati i kao Evangelici Augsburške vjeroispovijesti.

Page 90: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 89

duži članak Augsburškog vjeroispovijedanja, čl. 24. posvećen je misi.

«Naše su crkve lažno optužene za ukidanje mise. Zapravo, misa je među nama zadržana i slavi se s najvećim pošto-vanjem. Gotovo sve običajne ceremonije isto su tako zadr-žane, osim one da se njemačke pjesme slavljenja tu i tamo ubacuju među latinske dijelove pjesama. One su dodane radi upućivanja ljudi jer ceremonije su potrebne pogotovo stoga da bi se naučili neuki. Pavao je propisao da bi se u cr-kvi trebao upotrebljavati jezik koji će ljudi razumjeti...»147 Nadalje se govori o zlouporabama mise u smislu da su sred-

stvo svećeničkog dohotka, ukazujući na činjenicu da biskupi, iako su znali za ovakve radnje nisu na vrijeme zaustavili iste. Također se govori protiv žrtvenog karaktera i posredničkog karaktera mise (služenja mise za žive i mrtve).

«...Pismo nas isto tako uči da smo mi pred Bogom opravda-ni vjerom u Isusa Krista. Stoga, ako misa oduzima grijehe živih i mrtvih samim vanjskim činom, opravdanje dolazi kroz djelovanje mise, a ne kroz vjeru. Ali Pismo nam to ne dopušta.»148

Nadalje se govori o slavljenju Večere Gospodnje svakoga «Svetoga dana» odnosno nedjelje i blagdana, a protiv svakod-nevnog služenja euharistije, koje se često puta slavilo bez su-djelovanja naroda pa i drugih klerika.

147 Augsburška konfesija, suvremeno čitanje, Evangelička crkva u RH., str. 90.148 Augsburška konfesija, suvremeno čitanje, str. 93.

Page 91: milic - povijesni pregled liturgije.indd

90 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

8.2. Urlich Zwingli149

Švicarski reformator Urlich Zwingli imao je mnogo radikal-nija stajališta od Luthera po pitanju liturgije kao i po pitanju shvaćanja Večere Gospodnje. Smatrao je da Sveto pismo mora određivati sve postupke glede bogoslužja. Zalagao se za jedno-stavnost. Uklonio je oltar, svijećnjake, slike, svećeničku odjeću pa čak i orgulje iz crkava. Pjevati su se mogli samo psalmi. Nije bilo sudjelovanja naroda u zajedničkim liturgijskim tekstovima (poput litanijskih molitava i sl.).

Prvo Zwinglijevo djelo o liturgiji bilo je «Napad na kanon mise» iz 1523. godine. Odbacio je žrtveni karakter euharistije te se zalagao za ukidanjem mise i uvođenjem službe Večere Gospodnje. No promjene u Zürichu su se događale postupno. Gradsko je vijeće donijelo odluku 15. lipnja 1524. godine da se iz crkava uklone slike i kipovi «kako bi se udovoljilo Božjoj riječi»150 Latinska misa, uz izostavljanje dijelova koji govore o žrtvi, služila se sve do 1525. godine. Te je godine Zwingli pri-redio liturgiju Riječi i obred Večere Gospodnje. U Liturgiji rije-či nalazi se nekoliko uvodnih molitava, koje je najvjerojatnije sam Zwingli sačinio, a koje završavaju s Očenašem i Zdravo-marijom ali samo do dijela «I blagoslovljen plod utrobe tvoje Isus». Drugi, molitveni dio je izostavljen. Slijedi zahvalna mo-litva, zajednička ispovijed grijeha te otpust.151 U obredu Večere Gospodnje se «Slava Bogu na visini», «Apostolsko vjerovanje» i 112. psalam izgovarao naizmjenično od strane muškaraca i žena. Prije «Slava Bogu na visini» čitao se tekst iz poslanice a

149 Zwingli Urlich (1484. – 1531.)– Švicarski reformator. Djelovao u Züri-chu. Umro je u bitci kod Kappela 1531. godine kao vojni kapelan.150 Usp. H. JEDIN, Velika povijest crkve IV, str. 135.151 Usp. B. THOMSON, Liturgies of the Western Church, Philadelphia: For-tress Press, 1985., str. 147-148.

Page 92: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 91

nakon «Slave» tekst iz evanđelja. Poslije čitanja evanđelja lek-tor je ljubio knjigu i izgovarao riječi: «Slava i hvala Bogu. Po evanđeoskim riječima bili oprošteni svi naši grijesi». Slijedilo je «Apostolsko vjerovanje» te molitva Očenaš i molitva pasto-ra. Nakon toga slijede riječi ustanovljenja Večere Gospodnje te blagovanje kruha i vina. Nakon toga slijedi psalam 112, zahval-na molitva pastora te otpust.152 Večera Gospodnja se obavlja-la svega četiri puta godišnje: Na Uskrs, Duhove, u rujnu te na Božić.153

Glede značenja euharistije, Zwingli je odbacio i rimokato-ličko učenje o transupstancijaciji i Lutherovo učenje o kon-supstancijaciji, smatrajući da je Večera puko sjećanje na žrtvu Isusa Krista, dakle samo komemoracija.154 Bogoslužni prostor bio je jednostavan. Umjesto oltara, obično se u sredini crkve nalazio običan stol odnosno stol Gospodnji na kome nije bilo niti svijeća, niti raspela. Zwingli je uklonio i svećeničko misno ruho iz bogoslužja, zadržavajući samo crni akademski talar.

8.3. William Farel155

Prije nego je Jean Calvin došao u Ženeveu, tamo je djelovao reformator William (negdje se navodi i kao Gulliamo) Farel. Pored ostaloga, Farel je oko 1524. godine uspostavio i red bo-goslužja. U Farelovoj liturgiji vidljiv je utjecaj Zwinglijeve re-

152 Usp. B. THOMPSON, Liturgies of the Western Church, str. 149-156.153 E. Ž. LEONAR, Opšta istorija protestantizma, prvi tom, str. 133.154 Usp. U. GABLER, Huldrych Zwingli, His Life and Work, Philadelphia: Forter Press, 1986., str. 125-139.155 Farel, William (1489.- 1565.) – Francuski reformator koji je djelovao u Ženevi. On je angažirao Jeana Calvina da u Ženevi organizira Reformiranu crkvu.

Page 93: milic - povijesni pregled liturgije.indd

92 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

formacije. Litrugija je zapravo bila služba riječi, dok se Večera Gospodnja održavala samo određenim prigodama. Farelova li-turgija nije imala nikakvu drugu glazbu osim pjevanja psalama na narodnom jeziku. Umjesto glazbe, Farel je uveo antifonsko izgovaranje biblijskih tekstova i Vjerovanja od strane zajedni-ce. Bogoslužje je jednostavno bilo «slušanje riječi Božje» što je i bio naslov Farelove liturgije. Farelova liturgija imala je slije-deće dijelove:

Način održavanja propovjedi, kada se narod Božji sabere da sluša Riječ Božju.Pozivna molitvaOčenašObjavljivanje RiječiZakon Božji (Deset zapovijedi)Ispovijed grijehaApostolsko vjerovanjeMolitva posredovanja

VEČERA GOSPODNJAExhortacija (bodrenje-nagovor)PozivSamoispitivanjeExkomunikacija (isključenje)Ispovijed i OčenašCredo - VjerovanjeNavještaj oproštenja grijehaRiječi ustanovljenjaSursum Corda (lat. «Gore srca»)Pričest

Page 94: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 93

Popričesna molitva (molitva zahvalnosti).Farelov oblik bogoslužja imao je u kasnijem razvoju refor-

miranog kršćanstva više utjecaja na kreiranje liturgije od Cal-vinovog. No i Farelovo i Calvinovo bogoslužje pozivaju na slu-šanje, vjerovanje o poslušnost Riječi Božjoj.156

8.4. Martin Bucer157

Martin Bucer uređuje liturgiju u Strassbourgu 1539. godine. Bucerovo bogoslužje Večere Gospodnje ili Mise i propovjedi bilo je pojednostavljena liturgija koja je odbacila mnoge elemente uobičajene tadašnje rimske mise. Red bogoslužja je propisivao da se imaju održati tri propovjedi svakoga dana. Prvo, jutarnje bogoslužje održavalo se u svim župnim crkvama ujutro u 5 sati zimi odnosno u 4 sata ujutro ljeti. Jutarnje bogoslužje je za-počinjalo zajedničkim ispovijedanjem grijeha te ohrabrenjem iz Božje riječi. Nakon toga je slijedila tiha molitva koju je pa-stor završavao kolektom (molitvom) i blagoslovom. Drugo se bogoslužje (odnosno propovijed), održavalo u 8 sati ujutro u katedrali. Večernja propovijed se održavala u katedrali u 4 sata poslije podne ljeti odnosno 3 sata poslije podne zimi. Bucero-va liturgija u svojim uvodnim napomenama ukazuje da se ima svetkovati samo nedjelja kao sveti dan, a da se drugim danima treba raditi jer je tako zapovjeđeno. Na blagdane kao što je Bo-žić, Veliki Petak, Uzašašće i sl. treba se održavati bogoslužje

156 Usp. J. H. LEITH, Introduction to the Reformed Tradition, Atlanta: John Press, 1977., str. 178-180.157 Bucer, Martin (1491. – 1552.) – Njemački teolog reformacije. Prihvatio Lutherovu nauku 1518. i radio na reformaciji u Strasbourgu, Ulmu i Kölnu. Radi na pomirenju Luthera i Zwinglija kao i protestanata i katolika. Godine 1548. prebjegao u Englesku gdje je pomagao Th omasu Cranmeru u reformi-ranju Anglikanske crkve.

Page 95: milic - povijesni pregled liturgije.indd

94 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

ali se ne treba suzdržavati od fi zičkih poslova. Nedjeljno bo-goslužje je započinjalo s uobičajenom spomenutom jutarnjom molitvom. Nakon toga, oko 6 sati ujutro narod se okupljano u župnim crkvama. Pastor je prilazio stolu Gospodnjem koji se nalazio bliže narodu, kako bi narod mogao čuti i razumjeti njegove riječi. Bogoslužje je započinjalo zajedničkim ispovije-danjem grijeha te navještaja oproštenja grijeha. Nakon toga se pjevao psalam ili Kyrie eleison odnosno Gloria in excelsis Deo. Slijedila je kratka molitva pastora za blagoslov propovijedi. Nakon molitve zajednica je pjevala psalam. Pastor je odlazio na propovjedaonicu te čitao tekst evanđelja (nedjeljom se pre-poručivalo da se propovijeda iz evanđelja a radnim se danima propovijedalo i iz drugih biblijskih knjiga) i propovijedao. Na kraju propovijedi pastor je objasnio zajednici značenje Večere Gospodnje i ohrabrio ih da je održavaju. U župnim se crkvama Večera Gospodnja slavila jedanput mjesečno dok se u katedrali slavila svake nedjelje. Nakon propovjedi pjevalo se Apostolsko vjerovanje te, obzirom na prigodu određena pjesma ili psalam. Pastor bi stao za stol Gospodnji te rekao: «Gospodin s vama. Pomolimo se». Slijedila je poduža molitva koja se završava-la zajedničkim moljenjem Očenaša. Nakon molitve pastor je izgovarao riječi ustanovljenja nakon čega je izgovarao riječi: «Vjeruj u Gospodina, i daj mu vječitu slavu i hvalu!». Prije nego je davao kruh i kalež vjernicima, pastor je izgovarao: «Sjećaj se, vjeruj i objavi da je Krist Gospodin umro za tebe». Nakon toga je zajednica pjevala određenu pjesmu ili psalam te je slijedila zahvalna molitva pastora. Na kraju je pastor uputio vjernicima Aronov blagoslov.158

158 Usp. B. THOMPSON, Liturgies of the Western Churc, str. 167-181.

Page 96: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 95

8.5. Jean Calvin159

Uređujući bogoslužje, Calvin odbacuje liturgijski rimski obred, udaljujući se na taj način od luteranskog bogoslužja koje je, kako smo naglasili, zadržalo određene tradicionalne liturgij-ske elemente.160 Calvin se s Lutherom slaže da je propovijed središnjica bogoslužja. Za Calvina, kao i za Luthera, euharistija je bila uzvišeni dio bogoslužja, ali se može obavljati samo u kontekstu propovijedane Riječi.161 Calvin je 1545. sastavio je liturgiju162 u kojoj je posebno bila naglašena propovijed kao središnjica protestantskog bogoslužja i pjevanje psalama.

Calvinovo bogoslužje imalo je slijedeće dijelove: Stihovi Pisma: «Pomoć je naša u imenu Gospodina, koji je stvorio nebo i zemlju»Ispovijed grijehaStihovi iz PismaObjava odrješenja grijehaDekalog (prvih četiri zapovijedi)Molitva

159 Calvin, Jean (1509.-1564.) – Švicarski reformator francuskog podrije-tla. Godine 1533. prešao na protestantizam. Djelovao u Ženevi gdje je orga-nizirao Reformiranu crkvu po prezbiterijanskom modelu. Značajke njegova naučavanja su apsolutna suverenost Božja, predodređenje, prezbiterijalno ustrojstvo crkve i sl. Po njemu se pripadnici reformiranih crkava nazivaju i kalvinisti a pojam kalvinizam uvriježio se za teološki smjer koji je temeljen na Calvinovom učenju i koji je prisutan u različitim protestantskim crkva-ma.160 Usp. E. Ž. LEONAR, Opšta istorija protestantizma, prvi tom, str. 104.; O. ČEDVIK, Istorija reformacije, Novi Sad, Dobra Vest, 1986., str. 304.161 Usp. D. G. BLOESCH, Osnove evanđeoske teologije 2, Novi Sad: Dobra Vest, 1989., str. 93.162 Usp. B. THOMSON, Liturgies of the Western Church, str. 185-224.

Page 97: milic - povijesni pregled liturgije.indd

96 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

Dekalog (ostalih šest zapovijedi)Psalam po Ženevskoj formiMolitva prosvjetljenja (prije čitanja Svetog Pisma)

Biblijsko čitanje i propovijedVelika zastupnička molitva i parafraza molitve OčenašApostolsko vjerovanjePriprema za kruh i vinoMolitva za dostojno primanje Večere Gospodnje, sa zavr-šetkom OčenašaRiječi ustanovljenjaExhortacija i pristupanje StoluRiječi odrješenja i pričest s kruhom i vinomPsalamMolitva zahvalnostiNunc Dimittis (Šimunova molitva u Lk 2, 29-32)Aronov blagoslovCalvin će u govoru na samrtnoj postelji sam posvjedočiti da

se vodio Strassbourškom liturgijom u sastavljanju svoje. «Što se tiče nedjeljnih molitava, usvojio sam strassbourški oblik i posudio najveći dio od njega. Nisam mogao uzeti ni-kakve druge molitve iz njega, jer ih nije bilo, već sam sve uzeo iz Pisma.»163

163 Usp. T. H. L. PARKER, John Calvin: A Biography, str. 155. Prijevod teksta u: J. MILIĆ, Tko je bio Jean Calvin (Kratak prikaz života i vjerovanja Jeana Calvina), Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH, 2003., str. 41.

Page 98: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 97

Središnjica Calvinove liturgije jest propovijed. Calvin se isticao ekspozitosrkim propovijedanjem.164 Sustavno je pro-povijedao na temelju biblijskih knjiga o čemu svjedoče mnoge njegove propovijedi i komentari Svetoga pisma, stih po stih.

T. H. L. Parker opisuje bogoslužje kako ga je Calvin propi-sao i obavljao:

“Duhovnik bi počeo propisanom ispovijedi grijeha u ime zajednice, dodajući neke stihove Pisma kako mu se činilo odgovarajućim, zatim proglašavajući otpuštenje grijeha u obliku: ‘Svima onima koji se na ovaj način kaju i traže Isu-sa Krista za svoje spasenje, proglašavam otpuštenje grijeha u ime Oca, Sina i Svetog Duha. Amen.’ Nakon toga zajed-nica je pjevala prve četiri zapovijedi i duhovnik se molio da ti zakoni budu ‘upisani u našim srcima tako da možemo tražiti samo da ti služimo i da ti budemo poslušni’. Ostatak zapovijedi je bio pjevan dok bi duhovnik ulazio u propo-vjedaonicu. Propovijed je započeo propisanom molitvom koja bi vodila u Očenaš. No prije nego bi počela propovi-jed, zajednica je pjevala psalam i propovjednik bi molio nepripravljenu molitvu. Nakon propovijedi nepripravljena zazivajuća molitva (koja je za Calvina počinjala: ‘Padnimo sada pred veličanstvom našeg Boga, moleći ga da milost ne samo nama već također i svim ljudima i narodima zemlje . . . ‘) je vodila u dugačku molitvu koja je započinjala ‘Svemo-gući Bože, nebeski Oče, ti si obećao da ćeš čuti naše molbe

164 Usp. Th e Complete Library of Christian Worship, volume 2, Twenty Cen-turies of Christian Worship, (ed. Robert E. Webber), Nashville, Tennessee: Star Song Publishing group, 1994., str. 300. «Ekspozitorsko propovijedanje je prenošenje biblijskog koncepta izvedenog iz povijesnog, gramatičkog i li-terarnog proučavanja jednog odlomka Pisma u njegovom kontekstu i prove-denog kroz ta proučavanja, kojeg Duh Sveti najprije primjenjuje na osobu i iskustvo propovjednika a zatim kroz njega na slušatelje.» H. W. ROBINSON, Biblijsko propovijedanje, Zagreb: Susret, 1997., str. 16.

Page 99: milic - povijesni pregled liturgije.indd

98 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

koje ti donosimo u ime tvog sina Isusa Krista, ljubljenog, našeg Gospodina’ i molimo za vladare, pastore i crkvu, za spasenje svih ljudi, za one koji su u bolesti i posebno za pro-gonjene pod papinstvom, i za spasenje i posvećenje naših duša. Duhovnik je zatim dao kratko objašnjenje Očenaša, i, nakon pjevanja još jednog psalma, otpustio zajednicu Aro-novim blagoslovom. Osim pjevanja i propovijedi, služba je bila kratka, zauzimajući manje od četvrt sata.”165 Glede reformiranog bogoslužjа značajno je spomenuti uvo-

đenje zajedničkog pjevanja psalama, a Calvin ga uvodi po ugledu na bogoslužje u Strassbourgu. Pjevanje psalama postaje značajka reformiranog bogoslužja. Calvin je preveo, priredio i izdao psalme za pjevanje godine 1539. Ovaj je psaltir sadržavao svega 19. psalama. Clement Marot166 i Th eodor Beza167 proši-rili su ovaj psaltir na 101 psalam te ga objavili 1562. godine. Psaltir je prevođen na mnoge jezike tadašnje Europe, a osim reformiranih koristili su ga i luterani pa i rimokatolici.168

Po pitanju euharistije Calvin odbacuje rimokatoličku dok-trinu transupstancijacije te Zwinglijevsku doktrinu komemo-racije zauzimajući srednji stav između Luthera i Zwinglija. Naučavao je “duhovnu nazočnost” Krista, koji se, prilikom bla-

165 T. H. L. PARKER, John Calvin: A Biography, str. 86-87. 166 Clement Marot (1497.-1544.), Francuski, protestant, humanista i pje-snik. Usp. Th e New International Dictionary of the Christian Church, str. 633.167 Beza, Th eodor (1519.-1605.) bio je pravnik kao i Calvin. Nakon Calvi-nove smrti, Beza je preuzeo vodstvo Reformirane crkve u Ženevi. Usp. Th e New International Dictionary of the Christian Church, Grand Rapids, Michi-gan: Zondervan Publishing House, 1974.str. 126.168 Usp. J. H. LEITH, Introduction to the Reformed Tradition, str. 172-178

Page 100: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 99

govanja euharistije, vjerom prima od strane vjerujućih.169 Iako se niti u jednom trenutku kruh i vino ne pretvaraju u pravo tijelo i krv Kristovu, ona su oruđa i znaci, odnosno način na koji vjernik dolazi u dodir s Kristovom supstancijom. Supstan-cija ne treba razumjeti doslovno Kristovo tijelo već bit Kristove ljudske prirode. Euharistija, odnosno pričest nije samo puka komemorativna ceremonija, niti materijalno primanje Kristo-va tijela, već sudjelovanje u Kristovu životu.170 Sjedinjenje (pri-čest) Krista i vjernika u euharistiji događa se samo po Duhu Svetome.171

Tadašnji običaj Rimske crkve da se pričešćuje jednom go-dišnje, Calvin napada kao «đavolju izmišljotinu»172 Calvin se, za razliku od Zwinglija, zalagao za često slavljenje Večere Gos-podnje, barem jednom tjedno (nedjeljom),173 no ta nastojanja Calvin nije uspio realizirati. Ženeva je prihatila Zwinglijevu praksu, te se Večera Gospodnja slavila šest puta godišnje.

Drugo helvetsko vjeroispovijedanje iz 1566. godine174 u 22. poglavlju govori o crkvenim sastancima. U navedenom vjerois-povijedanju se potiču vjernici, da pored svojeg osobnog čita-

169 Usp. F. WENDEL, Calvin Origins and Development of His Religious Th o-ught, 329-355.; Ž.KALVIN, Nauk hrišćanske vere, str. 464-498.170 Usp. Ž. DELIMO, Nastanak i učvršćenje reformacije, str. 161.171 Usp. Ž.KALVIN, Nauk hrišćanske vere, Novi Sad: Knjižarnica Zorana Stojanovića, 1996.str. 474.172 Usp. Ž. KALVIN, Nauk hrišćanske vere, str. 483.173 Usp. Ž. KALVIN, Nauk hrišćanske vere, str. 484.174 Helvetska konfesija – Ili Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. Kalvi-nističko vjeroispovijedanje iz 1566. godine. Ova je konfesija prihvaćena kao standard vjerovanja u Reformiranim crkvama u Švicarskoj, Mađarskoj, Hr-vatskoj, i sl. Osim Druge Helvetske konfesije poznata je i Prva Helvetska konfesija iz 1536. godine no nju je Druga helvetska konfesija potisnula.

Page 101: milic - povijesni pregled liturgije.indd

100 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

nja Biblije sudjeluju i na zajedničkim bogoslužjima koja mora-ju biti javna, osim u vrijeme progonstva. Okupljališta vjernika moraju biti pristojne i prostrane zgrade ili hramovi iz kojih treba ukloniti sve neprimjereno. Takva su mjesta sveta i prema njima se treba ponašati s poštovanjem jer u njima boravi Bog i Njegovi sveti anđeli. Skupocjenu odjeću (najvjerojatnije sveće-ničku liturgijsku odjeću) treba ukloniti iz crkava a jezik bogo-služja treba biti razumljiv svim okupljenima.175 U 23. poglavlju se govori i o potrebi organiziranja bogoslužja:

«Kao sa svime, tako i kod javnih molitava, mora se usposta-viti standard da ne bi postale preduge i zamarajuće. Veći dio bogoslužja treba biti evanđeosko poučavanje i treba paziti da se crkvu ne optereti predugim molitvama kako članovi crkve ne bi za vrijeme propovijedanja evanđelja razmišljali: bar da je već gotovo, ili bar da možemo otići. Takvima se propovijed čini predugom, dok je inače, dovoljno kratka. Zato je potreb-no da se propovjednici pridržavaju neke mjere.»176

Drugo helvetsko vjeroispovijedanje u 23. poglavlju govori i o crkvenom pjevanju, ukazujući na potrebu jednostavnog pje-vanja a protiv gregorijanskih napjeva.

175 Heidelberški katekizam, Drugo helvetsko vjeroispovijedanje, Osijek: Re-formirana kršćanska crkva u Hrvatskoj i Reformirani teološki institut, 2000., str. 167. 176 Heidelberški katekizam, Drugo helvetsko vjeroispovijedanje, str. 186.

Page 102: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 101

8. 6. Anglikanska crkva177

Kralj Henrik VIII., osnivač anglikanske crkve, nije bio sklon liturgijskim promjenama. Stoga je za vrijeme Henrika VIII. «u pitanjima obreda engleska crkva neprekidno primjenjivala srednjovjekovno bogoslužje, s nekoliko sitnijih promjena».178 Protestantski utjecaj na Englesku crkvu pa tako i na liturgiju zbit će se tek nakon smrti Henrika VIII.

Nadbiskup Canterburya, Th omas Cranmer,179 priredio je 1548. godine prvi liturgijski tekst na engleskom jeziku pod na-zivom Th e Order of the Communion (red pričesti).180 Cranmer je priredio i prijevod liturgije i obreda na engleski jezik te ih objavio u jednoj knjizi Book of Common Prayer. Obrednik je sadržavao sažetak više liturgijskih knjiga koje su u to vrijeme bile opširne i komplicirane, poput brevijara, misala, propisnika o obredima i sl. Ovaj je obrednik tiskan prvi puta u listopadu 1549. godine. Glavne su mu značajke bile:

177 Anglikanci – pripadnici Engleske nacionalne crkve koju je Henrik VIII. 1534. godine proglasio samostalnom, te sebe proglasio vrhovnim poglava-rom Engleske crkve. Nakon njegove smrti, za vrijeme vladanja Edwarda VI., Anglikanska crkva prihvaća protestantizam. Zaslužan za reformiranje Angli-kanske crkve bio je Canterburyjski nadbiskup Th omas Cranmer. Anglikan-ske crkve izvan Engleske nazivaju se i Episkopalne crkve (po episkopalnom ustrojstvu crkvenog upravljanja). Vjeroispovijest Anglikanske crkve defi nira-na je u Trideset i devet članaka vjere iz 1563. godine.178 A. THOMSON, Crkvena povijest 3, Novi Sad: Baptistička teološka škola, 1986. str. 59.179 Cranmer, Th omas (1489. – 1665.) – Prvi nadbiskup neovisne Angli-kanske crkve od Rima. Djelovao na uvođenju protestantskog nauka u Angli-kanskoj crkvi.180 Usp. http://justus.anglican.org/resources/bcp/Communion_1548.htm, pristupljeno 18. veljače 2007.

Page 103: milic - povijesni pregled liturgije.indd

102 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

- po prvi put su, nakon nekoliko stoljeća sve službe bile na narodnom jeziku;

- složeni sustav liturgijskih knjiga, u kojem se u prošlosti mogao snalaziti samo stručnjak, bio je pojednostavljen u knjizi kojom se svaki obrazovni član crkve mogao poslu-žiti;

- služba se donekle uređivala pod utjecajem reformacijske misli;

- Engleska je crkva prvi put dobila bogoslužje koje je bilo isto za cijelu zemlju.181

Obrednik je iz euharistijske molitve uklonio obilježja žrtve i u mnogo čemu je sličio na Lutherovu latinsku misu iz 1523. go-dine odnosno njemačku misu iz 1526. godine. Stoga je obred-nik odražavao Lutherovu teologiju i praksu. Također je vidljiv Lutherov stav da običaje treba promijeniti tamo gdje Sveto pismo to zahtjeva, nasuprot Zwinglijevom uvjerenju da Sve-to pismo mora propisivati svaku gestu. Stoga je u obredniku ostala i vjernost starim obredima i ceremonijama.182 Th omas Cranmer je koristio srednjovjekovne istočne i zapadne liturgije u pripremi obrednika, posebice liturgiju Sarum.183 Sastavio je jutarnje i večernje bogoslužje koristeći srednjovjekovne brevi-jare. Koristio je također srednjovjekovne molitve, posebice kod posvećenja pričesti. No, u obredniku je vidljivo i Cranmerovo visoko obrazovanje koje je određene dijelove liturgije «pretvo-

181 Usp. A. THOMSON, Crkvena povijest 3, str. 61.182 Usp. E. Ž. LEONAR, Opšta istorija protestantizma, prvi tom, str. 450.

183 Sarum liturgija, “Sarum Rite,” ili “Use of Sarum,” jest liturgijski obred koji se koristio u katedrali u Salisbury, u južnoj Engleskoj u kasnom srednjem vijeku. U 13. stoljeću postala je standard za mnoge engleske katedrale.

Page 104: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 103

rilo u dragulje, istovremeno istančane i jednostavne liturgijske proze i poezije».184

Drugo izdanje Book of Common Prayer, koje je Parlament izglasao 14. travnja 1552. godine, više je bio pod utjecajem re-formatora nego li prvo izdanje. Naime, Cranmer je već prije izdanja prvoga obrednika prihvatio teologiju švicarskih refor-matora (kalvinista) o euharistiji. Neki vanjski oblici bogosluž-ja, poput svećeničkog ruha i sl., ostali su vjerni staroj tradiciji, no obred je u velikoj mjeri pojednostavljen. Bitne se promjene događaju u euharistijskoj službi. Uklonjen je svaki ostatak veze sa misnom žrtvom. Euharistija poprima kalvinističko razumi-jevanje.185 To se može vidjeti iz rečenice svećenika prilikom davanja pričesti: U obredniku iz 1549. godine svećenik je iz-govarao riječi: «Tijelo našega Gospodina Isusa Krista koje se predalo za tebe, čuvalo tvoje tijelo i dušu za život vječni».186 U obredniku iz 1552. godine ove riječi glase: «Uzmi i jedi ovo na sjećanje da je Krist umro za tebe, i hrani se njime s vjerom u srcu i sa zahvalnošću».187 Oltar je nazvan stolom Gospodnjim, no zadržao se termin svećenik kao i klečanje kod primanja pri-česti.

Trideset i devet članaka vjere Anglikanske crkve (Articles of Religion) iz 1563. godine u članku 23. govori o duhovnim službenicima koji jedini mogu obavljati službu riječi i sakra-menata (anglikanska je tradicija zadržala episkopalno ustroj-stvo pa samim time i tri stupnja svećeničkog reda, đakonsko,

184 O. ČEDVIG, Istorija reformacije, Novi Sad: Dobra vest, 1986., str. 87.185 Usp. E. Ž. LEONAR, Opšta istorija protestantizma, prvi tom, str. 452.186 Usp. http://justus.anglican.org/resources/bcp/1549/Communion_1549.htm, pristupljeno 18.veljače 2007.187 Usp. http://justus.anglican.org/resources/bcp/1552/BCP_1552.htm, pri-stupljeno 18. veljače 2007.

Page 105: milic - povijesni pregled liturgije.indd

104 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

prezbitersko i biskupsko). U članku 24. govori se o jeziku bo-goslužja, odnosno da je «Protivno Riječi Božjoj i običajima naj-starije Crkve, da se javna služba Božja u crkvi služi na jeziku nerazumljivom narodu ili da se na nerazumljivom jeziku dijele sakramenti. U čl. 28. govori se o značenju Večere Gospodnje, odbacujući transubstancijaciju i defi nirajući euharistiju na na-čin da se

«Tijelo Kristovo u euharistiji daje, prima i jede samo u ne-beskom i duhovnom smislu.» iz čega je vidljivo da je prihvaće-no kalvinističko shvaćanje sakramenta euharistije.188

8.7. John Knox

Najistaknutiji reformator Škotske jest John Knox (oko 1514. – 1572.), vatreni zagovornik kalvinističkih reformacijskih ideja. Pored ostaloga, Knox se zalaže i za liturgijsko uređenje Škotske crkve. Odbacio je anglikansku liturgiju i prihvatio kalvinistički način bogoslužja.189 Knox se zalaže za ukidanje svih crkvenih blagdana, pa čak i Božića, Uskrsa, Bogojavljenja i ostalih u čast Gospe. Službenici su pastori, ali ih se ne rukopolaže za službu. Župama, koje nemaju pastore, dodjeljuju se lektori i exhorteri (čitači i bodritelji). Crkve moraju biti dolično uređene.190 Ve-čera Gospodnja se treba obavljati četiri puta godišnje i to prve nedjelje ožujka, lipnja, rujna i prosinca. Preduvjet za sudjelo-

188 Usp. 39 članaka vjere, vjeroispovijedanje anglikanske crkve, Osijek: Prote-stantska reformirana kršćanska crkva u RH, 2003., str. 19-23.189 E. Ž. LEONAR, Opšta istorija protestantizma, prvi tom, str. 456.190 Usp. H. JEDIN, Velika povijest crkve IV, str. 339.

Page 106: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 105

vanje u Večeri Gospodnjoj je poznavanje Očenaša, Vjerovanja i Deset zapovijedi.191

Godine 1556. Knox objavljuje red bogoslužja i sakramena-ta pod nazivom Forme of Prayers (Forma molitve). Forme of Prayers nastala je za englesku protestantsku zajednicu izbje-glica u Ženevi. Bogoslužje na Dan Gospodnji izgleda ovako: (1.) zajednička molitva ispovijedanja grijeha; (2.) zajedničko pjevanje psalma; (3.) molitva prije propovijedi; (4.) čitanje Pi-sma i propovijed; (5.) molitva za cjelokupnu Crkvu Kristovu; (6.) drugo zajedničko pjevanje psalma; (7.) službenik192 upu-ćuje blagoslov zajednici temeljem biblijskih stihova. Večera Gospodnja, koja je bila predviđena za jedanput mjesečno (no ipak se održao običaj slavljenja četiri puta godišnje, kako smo to gore naglasili), započinjala je nakon uobičajene nedjeljne službe nagovorom o značenju Večere Gospodnje. Nakon nago-vora službenik je sišao s propovjedaonice do stola Gospodnje-ga. Vjernici, koji su sudjelovali u Večeri Gospodnjoj, također su dolazili naprijed i sjeli za stol koji je bio poprilično velik u obliku slova U ili T a nalazio se na podiju ili na sredini crkve. Službenik je uzimao kruh i zahvaljivao za njega, koristeći pri-kladnu euharistijsku molitvu koja je uključivala obožavanje, zahvaljivanje za stvaranje, za iskupljenje a završavala sa ana-mnezom i doksologijom. Pojedini su službenici podržavali i epiklezu, misleći da uobičajena molitva nije dovoljna za konse-kraciju. Nakon toga je službenik lomio kruh te davao vjernici-ma, koji su ga dijelili međusobno. Nakon pričesti, pjevao bi se 103 psalam, molila se zahvalna molitva te upućivao blagoslov. Večeri Gospodnjoj mogli su pristupiti samo oni koji su se do-kazali iskrenošću vjere i svetim životom. Samo su takvi mogli

191 Usp. H. JEDIN, Velika povijest crkve IV, str. 340.192 Ovdje se u originalu koristi engleska riječ Minister koju ovdje prevodimo kao službenik, misleći na vjerskog službenika koji predvodi bogoslužje.

Page 107: milic - povijesni pregled liturgije.indd

106 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

sudjelovati u zajedništvu s Kristom i jedni s drugima. Onima, čija su djela pokazivala da ne pripadaju Kristu, bilo je zabranje-no pristupanje Večeri Gospodnjoj, jer bi im blagovanje bilo na osudu.193

Godine 1564. škotska Generalna skupština usvojila je Že-nevsku liturgiju koja je postala poznata pod nazivom Book of Common Order. Knjiga sadrži liturgijske tekstove te tekstove za sakramente i obrede, kao i metrički priređene psalme za pje-vanje. Ova je liturgijska knjiga bila temelj puritanskom razvoju bogoslužja, a u Škotskoj crkvi se i danas, uz znatne izmijene tijekom povijesti, koristi u liturgiji.

Prezbiterijalni sustav crkvenog upravljanja kojega je na po-seban način ustrojio John Knox, proširit će se kasnije američ-kim kontinentom, gdje nastaju prezbiterijanske crkve.

8.8. Puritanci

Nezadovoljni reformama Anglikanske crkve, u Engleskoj se pojavljuju puritanci (lat. čist, pravilan) koji su željeli radikalnije reforme, uvođenje prezbiterijalnog umjesto episkopalnog cr-kvenog ustrojstva te odbacivanje anglikanske liturgijske knjige Book of Common Prayer. Puritanci su se 1584. godine zalaga-li da se uvedu dva standarda unutar Engleske crkve: Knoxova liturgija te formalna disciplina crkve. Liturgijsku reformu su predstavili Parlamentu u dokumentu Petera Turnera, «Bill and Book». Prijedlog je bio da se prihvati ženevska liturgija kao au-toritet za javno bogoslužje. Prilagođena ženevska liturgija Joh-na Knoxa nazvana je po Robertu Waldegraveu koji ju je tiskao. Od 1586. godine Waldegravea se, prilagođena liturgija služi u Middelburgu koja je poznata kao Middeburgška liturgija en-

193 Usp. B. THOMPSON, Liturgies of the Western Church, str. 287-305.

Page 108: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 107

gleskih Puritanaca (Th e Middelburg Liturgy of the English Puritans). Puritansko bogoslužje, poput drugih bogoslužja pod utjecajem kalvinstičkog razumijevanja slavljenja Boga, ka-rakteristično je po čitanju biblijskih tekstova, propovijedanju, uklanjanjem tradicionalnih liturgijskih molitava i himni, osim Očenaša, pjevanja psalama i sl. Večera Gospodnja je predviđe-na da se slavi jednom mjesečno.194

8.9. Westminstersko vjeroispovijedanje i Westminsterski direktorij

Westminstersko vjeroispovijedanje (Westminster Confessi-on of Faith), iz 1647. godine, ratifi cirano od Parlamenta kra-ljevstva Škotske, Engleske i Irske, 1649. godine u 21. poglavlju govori o bogoslužju i šabatu. Zbog značaja dokumenta za re-formirane odnosno prezbiterijanske crkve, donosimo 21. po-glavlje u cijelosti:

«I. Priroda nam pokazuje kako postoji Bog, koji suvereno vlada nas svime, dobar je i čini dobro svima, stoga Ga se mora bojati, ljubiti, proslavljati, zazivati, povjeravati mu se i služiti mu sa svim srcem, dušom i svom snagom svojom. Sam Bog je ustanovio pravilan način štovanja, obzirom da nam je otkrivena njegova volja ne smijemo štovati Boga prema vlastitim idejama i ljudskim načinima, ili prema so-tonskim izmišljotinama, niti na bilo koji drugi način koji nije propisan Svetim Pismom.

II. Vjersko štovanje pripada Bogu Ocu, Sinu i Duhu Sveto-me, njemu jedinome, ne anđelima, svecima ili ikojem dru-gom stvorenju; i s obzirom na pad, štovati ne možemo bez

194 Usp. B. THOMPSON, Liturgies of the Western Church, str. 311.-341.

Page 109: milic - povijesni pregled liturgije.indd

108 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

Posrednika; niti posredovanjem ikoga drugoga doli samoga Isusa Krista. III. Bog od svakog čovjeka zahtjeva, kao posebni dio vjer-skog bogoštovlja, molitvu sa zahvaljivanjem, a kako bi mo-litva bila prihvaćena mora biti moljena u ime Sinovljevo, s pomoću Njegova Duha, sukladno Njegovoj volji, s razu-mijevanjem, divljenjem, poniznošću, gorljivošću, vjerom, ljubavlju i ustrajnošću: i, ako molimo na glas, na poznatom jezikuIV. Moliti trebamo za zakonite stvari, za žive ljude u sadaš-njosti ili za one koji će tek doći, ali ne i za mrtve, niti za one za koje se zna da su počinili smrtni grijeh.V. Uobičajeno vjersko bogoštovlje sastoji se od; Čitanje Pi-sma s pobožnim strahom, zdravo propovijedanje i svjesno slušanje Riječi koje prati poslušnost Bogu i razumijevanje, vjera, divljenje, pjevanje Psalama sa srcima punim milosti, kao i pravilno udjeljivanje i primanje sakramenata koje je ustanovio Krist; zajedno s vjerskim prisegama, zavjetima, postom, zahvaljivanjima u posebnim prilikama, koje dolaze nekoliko puta kroz godinu, sve to trebamo vršiti s pobožno-šću i svetošću. VI. Molitva, niti ikoji drugi aspekt vjerskoga života, kojeg nalazimo u evanđelju, ne postaje bolja ili prihvatljivija ako se vrši na, ili ako je usmjeren ka nekom određenom mjestu, te stvari nisu uopće vezani za mjesto, Boga trebamo štovati posvuda, u duhu i istini; s obitelji, svaki za sebe na samo, ili na svečanijem bogoštovlju na javnom skupu, koje ne smi-jemo bezobzirno i svojeglavo zanemarivati niti zaboravljati jer nas sam Bog svojom Riječju poziva da pohađamo ta bo-goštovlja.

Page 110: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 109

VII. Prirodni je zakon, da se dio vremena odvoji za bogo-štovlje, u Njegovoj Riječi nalazimo pozitivnu, moralnu, traj-nu zapovijed koja se odnosi na sve ljude kroz sva vremena. Bog je odredio jedan dan u tjednu za dan odmora, šabat, dan koji je posvećen Njemu. Dan koji je od početka svijeta pa do Kristovog uskrsnuća bio posljednji dan u tjednu, a nakon Kristova uskrsnuća šabat je promijenjen u prvi dan u tjednu, koji Pismo naziva Danom Gospodnjim, i taj dan, sve do kraja svijeta, kršćani trebaju slaviti kao šabat.VIII. Šabat je dan posvećen Gospodinu kada čovjek nakon što pripremi svoje srce i sve svoje poslove obavi unaprijed, ne samo da se odmara od rada, riječi i misli o svjetovnim poslovima i zabavama, već je zaokupljen kako javnim i tako i privatnim bogoštovljem, i djelima milosrđa.»195

Westminsterski direktorij iz 1645. godine propisuje bogo-služje za prezbiterijance engleskog govornog područja. Direk-torij je pokušao pomiriti liturgijske razlike između škotskih prezbiterijanaca, engleskih prezbiterijanaca te indenpentista (neovisnih). Direktorij se služio onim dijelovima Book of Com-mon Prayer koji su prvenstveno bili vezani uz službu propovi-jedanja. Glede bogoslužja direktorij je predložio formu koja je bila slična ženevskoj liturgiji odnosno škotskoj u Book of Com-mon Order. Direktorij je uredio bogoslužje slijedećim redom:

MolitvaČitanje iz Biblije (u pravilu čitanje iz oba Zavjeta. Moglo se

dati kratko obrazlaganje oba čitanja, no trebalo se paziti da isto ne zamjeni propovijed).

195 Usp. Westminster Confession of Faith, Glasgow: Free Presbyterian Publi-cations, 2001. str. 89-95. Prevela s engelskog jezika Danijela Vidaković.

Page 111: milic - povijesni pregled liturgije.indd

110 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

Pjevanje psalmaOpća molitva (neki dijelovi ove molitve su se mogli moliti i poslije propovijedi).Propovijed Molitva (preporuča se korištenje Očenaša)PsalamBlagoslov

Ukoliko se služila Večera Gospodnja služba se nastavljala sli-jedećim:

Exhortacija, opomena, pozivPosveta i blagoslov elemenata (kruha i vina)Riječi ustanovljenjaMolitva zahvalnosti i blagoslov kruha i vinaPristupanje stolu Gospodnjem.196 Podsjetnik na milost Božju u Isusu Kristu za uzimanje pred-stojećeg sakramentaZahvalnostSabiranje priloga za siromašneGlavni dio liturgije bio je čitanje, objašnjenje i propovijeda-

nje Riječi Božje. Određeni tradicionalni elementi poput Creda, Gloria Patri, pa čak i obvezno moljenje Očenaša (ostaje samo

196 Službenik daje kruh vjernicima slijedećim riječima: «Po ustanovljenju, zapovijedi i primjeru našega Gospodina Isusa Krista, uzimam ovaj kruh, da-jem hvalu, lomim ga i dajem ga tebi.» Nakon što je vjernik uzeo kruh, služ-benik je nastavio: «Uzmi i jedi, ovo je tijelo Kristovo koje je za tebe lomljeno. Čini to u znak sjećanja na njega.» Nakon toga je davao kalež slijedećim riječi-ma: «Po ustanovljenju, zapovijedi i primjeru našega Gospodina Isusa Krista, uzimam ovaj kalež i dajem ti ga.» Nakon što je vjernik uzeo kalež u ruke, službenik je izgovarao riječi: «Ovaj je kalež novi savez u Krvi Kristovoj, koja se prolila za oproštenje grijeha mnogih.» Usp. B. THOMPSON, Liturgies of the Western Church, str. 370.

Page 112: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 111

kao preporuka) izostavljeni su iz bogoslužja. Slobodna je moli-tva predvoditelja imala prednost.197

8.10. Anabaptisti i baptisti

Anabaptisti su bili posebno radikalni u promjenama glede bogoslužja. Za razliku od evangelika (luterana) i reformiranih (kalvinista) koji su u stanovitoj mjeri zadržali određene litur-gijske elemente u svome bogoslužju, anabaptisti su smatrali da svaka zajednica mora odrediti svoj oblik bogoslužja. Glede shvaćanja euharistije, anabaptisti su načelno prihvatili Zwin-glijevo shvaćanje komemoracije.

Iz vjeroispovijedanja Balthazara Hümbeiera (oko 1480. – 1528.) iz 1524. godine doznajemo o shvaćanju euharistije i mise u anabaptista.

«V. točka. Misa nije žrtva, već sjećanje na Kristovu smrt. Stoga ona ne može da se služi ni za žive ni za mrtve...X. točka. Mnogo je bolje pročitati makar i jedan stih iz Psa-lama na govornom jeziku zemlje u kojoj se živi, i razumjeti ga, nego otpjevati i pet cijelih pjesama na stranom jeziku koji sabrani ne razumiju.XII. točka. Doći će vrijeme – a već je i došlo – kada se, osim onoga tko propovijeda Božju Riječ, nitko neće smatrati sve-ćenikom. Ovo isključuje sve mise, žrtve, relikvije i mise za druge»198

197 Usp. J. H. LEITH, Introduction to the Reformed tradition, str. 180-182.198 W. R. ESTEP, Istina je neuništiva, Novi Sad: Dobra Vest, 1986., str. 226-227.

Page 113: milic - povijesni pregled liturgije.indd

112 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

Hümbeier je 1527. godine priredio red bogoslužja Večere Gospodnje pod nazivom Forma Kristove Večere. Ovaj je spis u biti objašnjenje odnosno tumačenje službe Božje. Bogoslužje je započinjalo zajedničkim ispitivanjem, odnosno pokajanjem za grijehe, slijedilo je čitanje Božje riječi te propovijed. Nakon propovjedi, svatko od vjernika je mogao govoriti kako ga je Duh Sveti nadahnjivao. Pred Večeru Gospodnju predvodnik (koji se u spisu naziva svećenik) objašnjava zajednici značenje Kristove smrti. Moli se također i Očenaš te se daje poseban naglasak na činjenici da je kruh pravi kruh i vino pravo vino te da je značenje Večere Gospodnje simbolično.199 Večeri Gos-podnjoj su mogli pristupiti samo oni koji su kršteni, sukladno anabaptističkom shvaćanju kao odrasli.

U spisu Crkvena disciplina članova: kako kršćanin treba ži-vjeti iz 1527. godine, također doznajemo određene informacije o sastancima anabaptista:

« I. točka. Prvo, kad se sva braća okupe treba iskreno da izmole milost od Boga da otkrije svoju božansku volju i da im pomogne da je zapaze. (Ps 86, 118). A kada braća počnu da se razilaze treba da zahvale Bogu i mole za svoju braću i sestre čitavog bratstva (1 Sol 1 i 5; 2 Sol 1 i 2; 2 Kor 1; Kol 1, 3. 4).VII. točka. Na sastancima treba da govori jedan, a ne dvoje, troje istovremeno, dok ostali treba da ga slušaju i prosude ono što se govori. VIII. točka. Kada se braća saberu, neka se ne pune ni jelom ni pićem, već neka izbjegavaju izdatke (da ih smanje) što je više moguće, tako što će jesti juhu ili povrće, ili što god Bog daje. A kada su jeli neka se sva hrana i piće sklone sa stola,

199 Usp. Th e Complete Library of Christian Worship, volume 2, Twenty Cen-turies of Christian Worship, str. 216-225.

Page 114: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 113

jer čovjek treba zahvalno i u skromnosti koristiti ona čista i dobra stvorenja koje je Bog stvorio za naš opstanak.XI. točka. Kad su braća i sestre na okupu, pošto su jedno tijelo i jedan kruh u Gospodinu, kao i istomišljenici, neka drže Gospodnju večeru kao znak sjećanja na smrt Gospod-nju (Mt 26; Mk 14; Lk 22; 1 Kor 11), pri čemu svatko treba da se opomene da bude pokoran Gospodinu u poslušnosti prema Ocu (Fil 2, 3; 1 Pt 2,4; Rim 8; 1 Iv 2; - poslušnost Rim 2; Fil 2; 2 Kor 2, 10; 2 Sol 1; 1 Pt 1).»200

Iz navedenih citata vidljivo je da su anabaptisti odbacili žr-tveni karakter euharistije i zalagali se za narodni jezik u bo-goslužju. Također je vidljivo da anabaptisti nisu imali posebne službenike za obavljanje bogoslužja već su službe obavljala bra-ća sukladno njihovim darovima. Ovakvo shvaćanje bogoslužja može se zamijetiti i danas u nekim tzv. slobodnim crkvama re-formacijske baštine, poput menonitske crkava, bratskih crka-va, pojedinih baptističkih crkava i sl. Također se može zamije-titi da su anabaptisti obnovili zajedničke večeri ljubavi, agape.

Centar anabaptističkog bogoslužja bila je Biblija. Vjerova-li su da se Bog može spoznati čitanjem, proučavanjem i dis-kusijom o Njegovoj Riječi. Anabaptisti su također naglašavali djelovanje Duha Svetoga u bogoslužju. Snažno su naglašavali djelovanje Duha i Njegovu nazočnost u svakome vjerniku, kao i nazočnost Duha Svetoga na njihovim sastancima. Božju su nazočnost doživljavali u molitvi, čitanju Pisma i zajedničkim sastancima.

Baptističke crkve se u organiziranom obliku pojavljuju u 17. stoljeću. Povijesna veza između anabaptista i baptista je nesi-gurna, no ipak ih ovdje zajedno obrađujemo zbog zajedničkih naglasaka glede bogoslužja. Baptisti, poput anabaptista nisu

200 W. R. ESTEP, Istina je neuništiva, str. 236-238.

Page 115: milic - povijesni pregled liturgije.indd

114 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

rabili nikakve liturgijske knjige. Red bogoslužja u baptista ra-zvijat će se slično anabaptističkoj bogoštovnoj praksi. Godine 1695. redoslijed baptističkog bogoslužja u Engleskoj bio je sli-jedeći:

PsalamMolitvaČitanje PismaPropovijed (ili propovijedi)Molitva

VEČERA GOSPODNJAHomilijaExhortacijaBlagoslov kruhaRiječi ustanovljenjaPrimanje kruhaBlagoslov vinaRiječi ustanovljenjaPrimanje vinaPsalam (ili himna)Blagoslov201

Molitve i čitanje psalama su vodili laici dok je propovijedao rukopoloženi službenik, izabran i postavljen od strane lokalne zajednice. Baptisti su imali slijedeća tri principa glede bogo-služja: bogoslužje treba biti biblijsko, duhovno i jednostavno.

201 Usp. Th e Complete Library of Christian Worship, volume 2, Twenty Cen-turies of Christian Worship, str. 232.

Page 116: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 115

8.11. Zajedničke liturgijske promjene u protestantskim crkvama

Liturgija je, kako smo vidjeli, imala različiti razvoj u odre-đenim reformacijskim pravcima. No postoje određene zajed-ničke točke glede promjena u liturgiji a koje su zajedničke svim reformatorima, odnosno svim protestantskim crkvama

8.11.1. Odbacivanje žrtvenog karaktera euharistijeBez obzira na različita stajališta glede Večere Gospodnje,

svi su reformatori odbacili žrtveni karakter euharistije kao i učenje o transupstancijaciji odnosno pretvorbi.

«Reformatori su u potpunosti odbacili nauku da svećenstvo treba posvuda i neprestano u crkvi prinositi ‘krvnu žrtvu, što je bila jednom prinesena na križu čineći je prisutnom’ (Tridentski koncil). Tu su doktrinu smatrali za prezir djelo-tvornosti jedne, potpune i savršene zadovoljštine za grijehe koju je Krist učinio na Golgoti. Kristova žrtva koja je jednom prinijeta savršeno je otkupljenje, pomirenje i zadovoljština za sve grijehe cijeloga svijeta kako istinske tako i aktualne. Nema ni jedne druge zadovoljštine osim ove.»202

Reformatori su također vratili vjernicima kalež, tijekom blagovanja Večere Gospodnje, odnosno zalagali su se za pri-čest pod obje prilike.

8.11.2. Odbacivanje posredničke svećeničke službe U pravilu se u protestantskim crkvama za rukopoloženog

službenika koristi termin pastor, a ne svećenik. Svećenik dolazi od latinske riječi sacerdot a označava onoga koji prinosi žrtvu.

202 T. C. HAMMOND, Uvod u teologiju, str. 209.

Page 117: milic - povijesni pregled liturgije.indd

116 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

Budući da je reformacija odbacila žrtveni karakter euharistije to je odbacila i svećeničku službu kao sakramentalnu. Umjesto termina svećenik za rukopoloženog službenika koji služi za-jednici propovijedanjem riječi i sakramenata, koristi se termin pastor od latinskog pastor a što znači pastir. Time se naglašava pastirska služba duhovnog službenika koji bdije nad stadom Božjim. Calvin će u svojim Institucijama kršćanske religije na-glasiti:

«U ovom smislu poričemo svećenike – to jest kad takvim prinosom posreduju pred Bogom za narod, mire Boga s ljudima, dovršavaju iskupljenje i očišćenje grijeha. Samo je Isus Krist Svećenik i Prvosvećenik novoga zavjeta, na njega je prenijeta sva svećenička dužnost, u njemu je potpuna i završava se u njemu.»203

Calvin uspostavlja četiri crkvene službe: Briga za propovi-jedanje evanđelja i dijeljenje sakramenata povjerena je pasto-rima, poučavanje vjernika ispravnom vjerovanju, te briga oko župničkoga podmlatka povjerena je doktorima ili učiteljima, a đakoni su brinuli za crkvene zadužbine te za siromašne i bole-sne. Starješine, odnosno prezbiteri bili su odgovorni za disci-plinu i moral u Crkvi.204

8.11.3. Uvođenje narodnoga jezika u bogoslužjeIako su neki reformatori brže a neki sporije provodili pro-

mjene glede latinskoga jezika u liturgiji, odnosno uvođenja na-rodnoga jezika, zajednička je karakteristika svih reformatora zalaganje za uvođenje narodnoga jezika u bogoslužje. Treba

203 Ž. KALVIN, Nauk hrišćanske vere., str. 490.204 Usp. H. JEDIN, Velika povijest crkve, IV, str. 306-307.; W. J. BOUWSMA, John Calvin A Sixteenth Century Portrait, str. 214-229.

Page 118: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 117

istaknuti da i mnogi svećenici, koji su bili samo priučeni izgo-varati latinsku misu, nisu razumjeli latinski jezik.

8.11.4. PropovijedU predreformacijsko vrijeme propovijed je bila zanemare-

na, nerijetko svedena na tumačenje određenog sveca koji se u konkretnom bogoslužju proslavljao. Reformatori stavljaju veliki naglasak na propovijedi, koje nisu samo kratke homili-je, već tumačenje biblijskih tekstova. Tako propovijed postaje edukativnog, odnosno poučnog karaktera. Što više, propovijed postaje centralni događaj kršćanskog bogoslužja, potiskujući euharistiju kao središte liturgije. Luther je ustvrdio:

«Riječ naime može postojati i bez sakramenata, ali sakra-ment ne može postojati bez Riječi. U slučaju nužde, čovjek može biti spašen i bez sakramenata, ali ne i bez Riječi; to je istina i za one koji bi se željeli krstiti, a koji umiru prije no što krštenje mogu primiti.»205

Luther će u svojoj gorljivosti za propovijedanu Božju riječ također ustvrditi:

«Na mjestima gdje se Božja Riječ ne propovijeda bolje je da ljudi i ne pjevaju, da ne čitaju, pa čak i da se ne skuplja-ju.»206

8.11.5. Sudjelovanje vjernika u bogoslužjuU predreformacijsko vrijeme, liturgija je, kako smo već

ustvrdili, bila uglavnom čin svećenika. Reformacija je uključila puk u liturgiju i to prvo kroz zajedničke pjesme ili psalme koji

205 D. G. BLOESCH, Osnove evanđeoske teologije 2, str. 94.206 D. G. BLOESCH, Osnove evanđeoske teologije 2, str. 95. (Prijevod iz: M. LUTHER, Von Ordung Gottesdiensts, W. A. 12, 35.)

Page 119: milic - povijesni pregled liturgije.indd

118 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

su pjevani na narodnom jeziku, odnosno kroz zajedničko iz-govaranje liturgijskih obrazaca. U pojedinim krugovima, kao npr. u anabaptista, vjernici su sudjelovali i u propovijedanju Božje riječi.

Page 120: milic - povijesni pregled liturgije.indd

9.1. Liturgijske reforme Tridentskoga sabora

Tridentski je sabor (1545. – 1563.) sazvan kako bi se u Rimo-katoličkoj crkvi odgovorilo na pojavu i širenje protestantizma. Dogmatski dekreti sabora bili su odgovor crkvenog učiteljstva na Lutherov i Zwinglijev nauk, odnosno crkvama koje su se temeljile na njihovom učenju.207 Sabor se, pored različitih pi-tanja bavio i liturgijskim životom crkve. Sabor je smatrao da se pred protestante treba izaći s jasnom naukom o bogoslužju ali također i da se treba stati svim zlouporabama glede liturgije.208

207 Usp. H. JEDIN, Velika povijest crkve IV, str. 404-405.208 «Učesnici Tridenstskog koncila, razmatrajući disciplinarnu problemati-ku, polaze od pretpostavke da je tijekom vremena mnogo toga stranog izvor-nom duhu i formi služenja mise u nju prodrlo i da je dužnost Sabora da takve neželjene dodatke odbaci, a izvorno stanje ponovo uspostavi. Taj je zadatak povjeren mjesnim biskupima. Cilj je bio stvaranje jedinstva u vršenju obreda To je zahtijevalo kodifi kaciju pravila službe, načina vršenja bogoslužja. Na prvom mjestu je obrađen problem iznuđivanja novčanih nagrada – misnih stipendija – za vršenje misa. Zabranjeno je, također, da lutajući svećenici služe misu u dijecezi gdje ih nitko ne poznaje... zabranjeno je širiti neistinitu teoriju o postojanju određenog broja spasonosnih misa i svijeća, što je iz-mišljotina praznovjernog bogoslužja, a ne prave vjere.» V. VUKAŠINOVIĆ, Liturgijska obnova u XX veku, Beograd: Bogoslovski fakultet SPC; Beseda: Novi Sad; Vršac: Fideb, 2001., str. 27-28.

RAZVOJ RIMOKATO-LIČKE LITURGIJE OD TRIDENTSKOGA DO II. VATIKANSKOG SABORA9.

Page 121: milic - povijesni pregled liturgije.indd

120 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

Sabor je problemu liturgije pristupio iz dva smjera. Trebalo se teološki defi nirati značenje mise i time odgovoriti na teološke primjedbe protestanata (žrtveni karakter euharistije, valjanost sakramenata i sl.), a s druge strane su se trebale dati smjernice o načinu služenja liturgije. Sabor je dao jasne smjernice u cilju ostvarenja cilja po pitanju reforme liturgije:

- Reforma se treba nadovezati na liturgijsku tradiciju,- Reforma treba učiniti kraj šarenilu koje je preraslo u kaos

(To će kasnije rezultirati unifi kacijom),- Reforma treba savjesno i strogo izbaciti sve sumnjive ele-

mente koje mogu biti povodom praznovjerju.209

Postavljeni ciljevi nisu do kraja ostvareni. Najveći uspjeh sabora jest izdavanje novih liturgijskih knjiga koje su trebali dovesti do jedinstvene liturgijske prakse. Novi je rimski obred bio mješavina rimo-galsko-germanska liturgija.210 Nove su li-turgijske knjige uređivale i najmanje sitnice u bogoslužju pa je time barem donekle bogoslužje očišćeno od mnogih zloupora-ba. No to je u isto vrijeme dovodilo do formalnosti, statičnosti i beživotnosti bogoslužja.

Sabor je 17. rujna 1562. godine proglasio dekret o misi. Iz teksta dekreta se jasno vidi da je isti odgovor na protestantske prigovore. Dekret je prožet obranom žrtvenog karaktera eu-haristije.

«Za saborske oce jedinstvo u prosudbi naslijeđene vjere u euharistiju postoji u tome da je misa žrtva, i žrtva ne odvo-jena od Isusove smrti na križu, nego njeno posredovanje. Nasuprot jednokratnom i jedinstvenom događaju na Gol-

209 Usp. Z. PAŽIN, Povijest liturgije, str. 33.210 Usp. A. ADAM, Uvod u katoličku liturgiju, str. 43.

Page 122: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 121

goti euharistija je žrtva u izvedenom smislu; ona se smatra kao relativna žrtva, njezin je sadržaj: uprisutnjenje (repre-sentatio), sjećanje (memoria) i primjena (applicatio) smrti na križu.»211

To se jasno uočava iz Kanona o presvetoj žrtvi mise:«1. Ako netko rekne, da se u misi ne prikazuje Bogu odistin-ska i prava žrtva, ili da prikazivati ne znači drugo nego da se Krist nama daje za blagovanje, neka je izopćen.2. Ako netko rekne, da onim riječima: To činite meni na moju uspomenu (1 Kor 11, 25) Krist nije apostole postavio za svećenike, ili da nije naredio da oni i drugi svećenici pri-kazuju njegovo tijelo i krv, neka je izopćen.3. Ako netko rekne, da je žrtva mise samo hvalebna i zahval-na, ili da je golo spominjanje žrtve izvršene na križu, a da nije propicijatorna; ili da koristi samo primatelju, pa da se ne smije prikazivati za žive i preminule, za grijehe, kazne, zadovoljštine i druge potrebe, neka je izopćen.4. Ako netko rekne, da se žrtvom mise nanosi hula presvetoj Kristovoj žrtvi izvršenoj na križu, ili da se ona po ovoj uki-da, neka je izopćen.5. Ako netko rekne, da je krivotvorina kad se mise služe u čast svetaca i za postizavanje njihova zagovora kod Boga u onom smislu kako to podrazumijeva Crkva, neka je izop-ćen.6. Ako netko rekne, da misni kanon sadrži zablude, pa da se s toga mora ukinuti, neka je izopćen.7. Ako netko rekne, da ceremonije, ruho i vanjski znakovi kojima se Katolička crkva služi u misnom slavlju većma ra-

211 F. COURT, Sakramenti, Đakovo: Forum bogoslova, 1997., str. 306.

Page 123: milic - povijesni pregled liturgije.indd

122 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

zdražuju na bezbožnost nego što služe pobožnosti, neka je izopćen. 8. Ako netko rekne, da su nedopuštene mise u kojima se samo svećenik sakramentalno pričešćuje, pa da ih stoga tre-ba ukinuti, neka je izopćen. 9. Ako netko rekne, da treba osuditi obred Rimske Crkve po kojemu se dio kanona i riječi posvećenja izgovaraju tiho; ili da se misa mora slaviti samo na pučkom jeziku, ili da se voda nema miješati s vinom koje se ima u kaležu prikazati, jer da bi to bilo protiv onoga što je Krist ustanovio, neka je izopćen.»212

Tridentski sabor je svakako bio prilika da se i u Rimoka-toličkoj crkvi dogodi reforma. No to se nije dogodilo. Nika-kve značajne promijene Tridentski sabor nije donio. Što više, izgleda da je zauzeo još čvršće pozicije protiv protestantizma, umjesto da je ozbiljno uzeo u obzir prigovore reformatora, pa i pojedinih kardinala koji su sudjelovali na saboru a koji su se zalagali za ozbiljnije reforme. Liturgija je u mnogo čemu ostala ista kao i u srednjem vijeku. Klerici su i dalje bili odvojeni od naroda pregradnim zidovima. Narod i dalje ništa nije razumio, osim ako se izuzme povremena propovijed. Običnom je puku liturgija i dalje ostala neshvaćeni misterij, iako je Tridentski sabor dao upute kako se treba češće u misi tumačiti biblijska čitanja, posebice u nedjelje i na blagdane.213

«Nasuprot protestanata, zadržan je latinski jezik. Stvorio se određeni mentalitet (u praksi) da je sve što miriše po prote-stantizmu krivo. Tako se sve manje govori o misi kao gozbi, pričešćuje se rijetko i to samo pod jednom prilikom. Božja

212 T. ŠAGI-BUNIĆ, Euharistija u životu crkve kroz povijest, str. 318-319.213 Usp. A. ADAM, Uvod u katoličku liturgiju, str. 43.

Page 124: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 123

se riječ ne uočava toliko u bogoslužju (propovijedi ne tuma-če Riječ nego su tematske i prigodne), sudjelovanje naroda u misi je i dalje ostalo slabo. Privatne (tihe) mise i dalje osta-ju na snazi. I dalje se osjeti jaz između javnog bogoštovlja i privatne pobožnosti vjernika.»214

Sabor je naredio reformu svih liturgijskih knjiga. Papa Pio V. je izdao obnovljeni Rimski misal (Missale Romanum) 1570. godine. Tako liturgija grada Rima odnosno Rimske biskupije postaje liturgija cijele Rimske crkve.

Ovaj je Misal bio u uporabi sve do nove liturgijske reforme nakon II. vatikanskog koncila.215

Pod utjecajem protestanata nastaju i pučke katoličke pje-smarice (Michaela Vehea – 1573. godine i Johannesa Leinsen-tritta – 1567. godine) iz kojih se prvo pjevalo izvan bogoslužja, kod procesija i različitih pobožnosti, no vremenom su našle svoje mjesto i u liturgijskom slavlju.216

9.2. Liturgijski pokret 19. i 20. stoljeća

9.2.1. Liturgijski pokret među rimokatolicimaPromjenama koje su se dogodile na II. vatikanskom sabo-

ru, prethodio je liturgijski pokret koji se u Rimokatoličkoj cr-kvi razvio u 20. stoljeću. Papa Pio X. (1903.-1914.) u svome dokumentu o crkvenoj glazbi Tra le sollecitudini od 22. stu-denog 1903. godine zatražio je «djelatno sudjelovanje u sve-

214 Z. PAŽIN, Povijest liturgije, str. 33.215 Usp. V. ZAGORAC, Kristova svećenička služba, str. 260.216 Usp. A. ADAM, Uvod u katoličku liturgiju, str. 65.

Page 125: milic - povijesni pregled liturgije.indd

124 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

tim otajstvima i u javnoj i svečanoj molitvi crkve». Belgijski benediktinac Lambert Beauduin217 prihvaća kao geslo svoga pastoralnoga rada upravo ovaj dio o «djelatnom sudjelovanju» (lat. participatio actousa) vjernika u bogoslužju. Na Katolič-kom danu nadbiskupije Mecheln, 26. rujna 1909. godine, izlaže svoja razmišljanja u izlaganju Puna molitva crkve te liturgiju naziva istinskom molitvom crkve. Predlaže da se šire prijevodi nedjeljnih misa i večernjih službi na narodni jezik, da se pre-usmjere sve pobožnosti na liturgiju te da se drže godišnje du-hovne vježbe za crkvene zborove. Ovaj se događaj uzima kao početak klasičnoga liturgijskoga pokreta u Rimokatoličkoj cr-kvi. Beauduin nastoji oduševiti župno svećenstvo za liturgijsku reformu, budući je bio svjestan da se njegove ideje ne mogu širiti bez njihovih utjecaja.

Liturgijski pokret u Njemačkoj vezan je uz djelovanje pozna-tog Benediktinskog samostana u zapadnoj Njemačkoj opatia Maria Laach, odnosno njezinog opata Idefonsa Herwegena218 (1913. – 1946.). Specifi čnost liturgijske reforme koja se širila iz ovoga samostana jest što je okupljala intelektualce kako bi ih potaknula da promišljaju određene probleme ekleziologije i liturgijske teologije poput: što je Crkva, što je liturgija, što su sakramentalni obredi i sl. Nakon I. svjetskog rata, već od 1921. godine u kripti bazilike Maria Laach slavila se recitirana misa na kojoj je svećenik bio okrenut narodu a narod je stajao veo-ma blizu oltara te sudjelovao u odgovaranju na misu, tada još uvijek latinskim jezikom.

217 Lambert Beauduin, rođen je 5. kolovoza 1873. godine a zaređen za sve-ćenika 1897. godine. Bio je jedno vrijeme župnik da bi se 1906. godine pri-družio Benediktincima. Usp. V. VUKAŠINOVIĆ, Liturgijska obnova u XX veku, str. 55-56218 Idefons Herwegen, rođen je 27. studenog 1874. godine. U samostan Ma-ria Laach, stupio je u 21 godini. Usp. V. VUKAŠINOVIĆ, Liturgijska obnova u XX veku, str. 44.

Page 126: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 125

9.2.2. Liturgijski pokret među protestantimaDok se liturgijski pokret među rimokatolicima, uvjetno

rečeno htio reformama približiti idejama koje su reformatori isticali u 16. stoljeću (narodni jezik, sudjelovanje vjernika u bo-goslužju i sl.), kod pojedinih se protestanata liturgijski pokret javlja kao težnja za obnovom rituala, obreda pa čak i povrat-kom latinskoga jezika bogoslužje.

U Njemačkoj se već u drugoj polovici 19. stoljeća među luteranima javlja pokret novoluteranaca koji ističe važnost valjanog zaređenja svećenstva (ističući pri tome važnost apo-stolske sukcesije) koji je «obvezan posrednik između vjernika i Boga».219 Vođa novoluteranskog pokreta bio je Friedrich Julius Stahl (1802. – 1861.). Zalagao se za episkopalno ustrojstvo cr-kve kao i da crkva postane državna religija. Najvjerniji branitelj liturgijske odnosno sakramentalne reforme među novolutera-nima bio je Vilhelm Lehle (1808. – 1872.). Od dana svoje prve pričesti ističe se posebnim sakramentalnim životom. On navo-di kako uzima sakrament Večere Gospodnje «sa dušom punom obožavanja i svetih predosjećaja». Radi na reformi liturgijskih knjiga te izdaje Ritual za kršćanske zajednice luteranske vjero-ispovijesti kao i druge liturgijske radove. U liturgijskoj reformi knjiga služi s starim liturgijskim tekstovima.

U Engleskoj, među anglikancima se pojavljuje tzv. Oxfordski pokret. Nastao je među profesorima i studentima u Oxfordu koji su težili približiti Anglikansku crkvu katoličkoj (u smislu opće crkve) Crkvi Osnivač mu je Edward Bouverie Pusey (Rođen 22. kolovoza, 1800. godine, umro 16. rujna 1882. godine) po kome su ovaj pokret nazivali i pusijanizam. Pusey je napisao traktate po kojima je pokret bio poznat i kao Oxfordski Traktarijani-

219 Usp. E. Ž. LEONAR, Opšta istorija protestantizma, treći tom, Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića, 2002., str. 322.

Page 127: milic - povijesni pregled liturgije.indd

126 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

zam. Puseyu se pridružuju John Keble (1792. - 1866.), Richard Hurrell Froude (1803. - 1836.), Isaac Williams (1802. - 1865.) i drugi. Nastoje Anglikansku crkvu vratiti tradiciji te se bore protiv “kalvinističke hereze”. Njima se pridružuje John Henry Newman. Rođen u anglikanskoj obitelji u Londonu 21.veljače 1801.godine. Prvi se put obratio – kako sam tvrdi – oko 15 go-dine. Tada je počeo koncentrirati svoje misli na dušu i Stvori-telja. Godine 1824. kada je završio studije u Oxfordu, postao je anglikanski đakon, a 4 godine kasnije župnikom svete Marije, crkve koja pripada sveučilištu u Oxfordu. Njegov je studij bio obogaćen prijateljstvima učenih ljudi, koji su predavali i po-hađali oxfordsko sveučilište. Ušao je u Oxfordski pokret, koji je nastojao vratiti Anglikanskoj crkvi obilježje sveopće crkve, kao što su to, po njegovu shvaćanju, imale Katolička i Pravo-slavna crkva. Newman je primijetio kako Anglikanska crkva lebdi između Rima i protestantizma, između katoličanstva i li-beralizma. I sam uređuje traktate u kojima obrazlaže program Oxfordskog pokreta: apostolska sukcesija, episkopat, liturgija, vjerske proslave, postovi i sl. U 90 traktatu pokušao na kato-lički način interpretirati 39 članaka anglikanske Crkve, na ko-jima je Oxfordski pokret temeljio svoje traktate. Newmanova tumačenja i uvjerenja nije prihvatilo ni Oxfordsko sveučilište ni Anglikanska crkva. Zbog toga se on 1842. povukao u Lit-tlemore i tri godine kasnije prešao na katoličku vjeru. Godine 1847. bio je zaređen za svećenika u Rimu. Time je počela druga faza njegovog životnog puta. Njegova su djela i predavanja na-padali anglikanci i katolici, jer ni jedni ni drugi nisu vjerovali u njegovo iskreno obraćenje. Zbog njegovih izvanrednih spo-sobnosti Papa ga je Lav XIII. imenovao kardinalom. Umro je u Birminghamu 1890 godine.220

220 Usp. E. Ž. LEONAR, Opšta istorija protestantizma, treći tom, str. 326-329.

Page 128: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 127

Oxfordski pokret je utjecao na mnoge anglikance i u 20. stoljeću. Zbog želje da se približe Rimokatoličkoj crkvi, unu-tar Anglikanske crkve nastaje pokret zvan anglokatolicizam. Anglokatolici tiskaju 1933. godine Engleski misal, koji je u biti stari tridentski rimski obred preveden na engleski jezik. Ovaj misal postaje svojevrsni pandam anglikanskoj liturgijskoj knji-zi Book of Common prayer.

9.3. II. vatikanski sabor

Radikalne reforme glede liturgijske prakse uslijedit će tek na II. vatikanskom saboru koji je zasjedao od 1962. do 1965. godine. Prvo o čemu je sabor raspravljao jest pitanje liturgijske obnove. Zaključci rasprave donijeti su u Konstituciji o liturgiji (Sacrosantctum conlilium) koja je proglašena 4. prosinca 1963. godine kao prvi službeni dokument sabora.

«Tako je Koncil započeo svoj prvi pristup i svoje prvo otva-ranje Božjega bogatstva koje Crkva posjeduje u svetoj litur-giji svemu narodu Božjemu, pristupanje Crkve suvreme-nom čovjeku na tom području. Do sad je sveta liturgija bila sakriveno bogatstvo, više-manje rezervirano samo za sveće-nike, a Božji je narod gledao iz daleka. Bio je to biser koji su svećenici čuvali a da se mnogi nisu ni sami znali okoristiti njegovom vrijednošću, a koji je ostalim vjernicima bio pri-stupačan tek minimalno, tek toliko – rekli bi smo – da se mogla sačuvati sama bit stvari.»221

221 Usp. T. ŠAGI- BUNIĆ, Ali drugog puta nema, Zagreb: Kršćanska sadaš-njost, 1972., str. 37.

Page 129: milic - povijesni pregled liturgije.indd

128 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

9.3.1. Latinski jezikOsnovni problem nerazumijevanja liturgije, odnosno ne-

mogućnosti aktivnog sudjelovanja vjernika u bogoslužju sva-kako je bio latinski jezik. Već smo spomenuli da su reformatori uveli narodni jezik u bogoslužje te ja je Tridentski sabor zadr-žao latinski jezik unutar Rimokatoličke crkve. Težnje za narod-nim jezikom u bogoslužju bile su prisutne i prije reformacije. Posebno su se u ovome smjeru zalagali «Slavenski apostoli», braća Ćiril i Metod.

«U vezi s misionarskim radom među Slavenima, što su ga, poslana iz Carigrada u Moravsku vodila braća Ćiril i Meto-dije (druga polovina 9. stoljeća), dolazi do žestokih oporbi oko pitanja liturgijskog jezika. Oba su misionara na slaven-ski prevela takozvanu Petrovu liturgiju, što se njima kao Bi-zantincima, nije činilo neobično. Ali im se prigovorilo da su samo tri jezika prikladna za liturgiju, naime hebrejski, grčki i latinski, jer su posvećena natpisom na Isusovu križu. Bili su optuženi i saslušani u Rimu. Na kraju je ipak papa Ivan VIII. izjavio da Bog želi da bude čašćen u svim jezicima; nije grijeh protiv prave vjere ako se na slavenskom jeziku pjeva misa ili evanđelje i božanska čitanja u dobrom prije-vodu navješćuju, jer je Stvoritelj triju glavnih jezika proi-zveo također sve ostale jezike sebi na slavu. Točno 200 go-dina kasnije opozvao je papa Grgur VII. to dopuštenje; on je češkom kralju Vratislavu odbio molbu da se slavenski jezik smije i dalje upotrebljavati u liturgiji. Obrazloženje, koje se posebno osvrće na Sveto pismo iznenađuje; Svemogućem Bogu nije se bez razloga svidjelo da Sveto pismo ostane u određenim krajevima zastrto, da ne bi pri svestranoj upora-bi postalo obično i bilo prezreno, ili od osrednjih ljudi bilo krivo shvaćeno i tako vodilo u zabludu.»222

222 A. ADAM, Uvod u katoličku liturgiju, str.73.

Page 130: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 129

Bogoslužje na narodnom jeziku bilo je povlastica i Crkve u Hrvata. Naime, još od 10. stoljeća imamo zabilježene podatke da su se Hrvatski služili glagoljskim pismom i slavenskim jezi-kom u liturgiji. Na to su reagirali sabori održani u Splitu 925. i 1060. godine, te sinoda iz 1063. godine zabranivši uporabu gla-goljice i slavenskog jezika, pod prijetnjom izopćenja. No gla-goljska misa je ipak opstala u određenim biskupijama, o čemu svjedoči činjenica da je Papa Inocent IV., na molbu senjskog biskupa Filipa 1248. godine dozvolio uporabu glagoljice i sla-venskog jezika u službi Božjoj, no samo tamo gdje su već bili u uporabi. U navedenoj molbi senjskog biskupa Filipa stoji «da u Slavoniji (Hrvatskoj) postoji osobito pismo za koje svećenstvo dotične zemlje tvrdi da ga ima još od bl. Jeronima». Papa je udo-voljio traženoj molbi smatrajući da je» jezik podređen stvari a ne stvar jeziku». Sorbonski student i pariški profesor, Juraj iz Slavonije (umro 1415), bilježi da su povlasticu služenja mise na hrvatskom i latinskom služili biskupi Krbave, Knina, Krka, Splita, Trogira, Šibenika, Zadra, Nina, Raba, Osora, Senja kao i svi istarski biskupi. U Rimu je 1905. objavljen posljednji misal na glagoljskom pismu, a 1927. izlazi Vajsov crkvenoslavenski misal transkribiran latinicom koji će biti u liturgijskoj uporabi sve do 7. ožujka 1965. godine, nakon čega će se, temeljem odlu-ka II. vatikanskoj sabora služiti misa na hrvatskom.223

Za hrvatski jezik u bogoslužju zalagao se i znameniti biskup Grgur Ninski (oko 900-929), koji je prisvojio za sebe naslov biskup Hrvata.224 Njega hrvatski Starokatolici posebno časte,

223 Usp. F. ŠANJEK, Kršćanstvo na hrvatskom prostoru, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1996., str. 81-82.224 Usp. F. ŠANJEK, Kršćanstvo na hrvatskom prostoru, str. 95.

Page 131: milic - povijesni pregled liturgije.indd

130 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

posebice zbog zalaganja da se u Crkvi u Hrvata govori narod-nim jezikom.225

Odluke II. vatikanskoga sabora glede uvođenja živoga jezika u bogoslužje bio je rezultat mnogih glasova unutar Rimokato-ličke crkve da se u tome smislu izvrši reforma. Mnogi od onih koji su se zalagali za ostanak latinskoga jezika u bogoslužju, ni sami nisu bili dobri poznavatelji jezika čiji su ostanak u liturgiji zagovarali.

«Malo je poznato da je u SAD pred Koncil nastalo potaj-no udruženje čiji su se članovi zakletvom obvezivali da će svakoga dana moliti za to da bi njihovi biskupi dopustili li-turgiju na narodnom jeziku. Koliko je ta molitva bila teška njihovim biskupima pokazuju riječi biskupa A. Pichlera: ‘Oni su često lošim i jedva razumljivim jezikom latinskim jezikom uporno branili ‘jedinstvo latinskog jezika’, dok su njihovi protivnici, Nijemci i Francuzi, često vrlo elegantnim

225 Starokatolička se crkva odvojila od Rima, 1871. godine, nakon I. vati-kanskog sabora zbog neslaganja oko nepogrješivosti pape. Među Hrvatima se pojavljuju početkom 20. stoljeća, a službeno se organiziraju u Hrvatsku starokatoličku crkvu 1924. godine, zagovarajući između ostaloga i bogo-služje na narodnom jeziku. Usp. J. KOLARIĆ, Ekumenska trilogija, Zagreb: Prometej, 2005. str. 647-659.; M. KALOĐERA, «Grgurofobija», u: Hrvatski starokatolički kalendar Grgur Ninski, za 1935. godinu, Zagreb: Biskupska kancelarija Hrvatske starokatoličke crkve u Zagrebu, 1935.,str. 40-42. «Sta-rokatoličke crkve poznaju samo narodni jezik u liturgiji. Tako je na Hrvat-skom starokatoličkom crkvenom saboru 23. svibnja 1937. Marko Kalogjera rekao: ‘Danas ovdje pred oltarom Boga velikoga pomavljamo naš sveti zavjet: U Hrvatskoj Crkvi samo Hrvatski jezik, samo hrvatska vlast!’ Sveta misa, kao služba Božja zajednice, smije se slaviti ako su nazočne najmanje tri oso-be. Hrvatska starokatolička crkva služi se starim katoličkim obrednikom i misalom za puk Dragutina Kniewalda, katoličkog liturgičara.» J. KOLARIĆ, Ekumenska trilogija, str. 653-654.

Page 132: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 131

latinskim jezikom i stilom tražili ukidanje latinskog liturgij-skog jezika».226

Na saboru je bilo zalaganja i za ostanak latinskoga jezika i za uvođenje narodnoga jezika u bogoslužje. Sabor je izabrao srednji put koji je sažeo u slijedećim paragrafi ma Konstitucije o liturgiji:

«36. 1. U latinskim obredima treba sačuvati latinski jezik, osim gdje postoji posebna povlastica.2. Ipak, kako u misi tako i u dijeljenju sakramenata i u dru-gim dijelovima liturgije, bit će nerijetko vrlo korisno za puk upotrijebiti narodni jezik; stoga neka mu se u liturgiji dade više mjesta, ponajprije u čitanjima, upozorenjima, u nekim molitvama i pjesmama, prema propisima koji će se o toj stvari pojedinačno odrediti u slijedećim glavama.»227

Sabor je, dakle, otvorio vrata za postupno uvođenje živih jezika u liturgiju. Time se otklonila glavna smetnja da vjernici razumiju bogoslužje i sudjeluju aktivno u njemu. Do sada, vjer-nici uglavnom nisu shvaćali sadržaj bogoslužja. No i s uvođe-njem narodnoga jezika bit će potrebno da vjernici ulože puno truda kako bi shvatili i razumjeli bit bogoslužja.228 Svojim su-djelovanjem vjernici nisu više puki promatrači već sudionici liturgijskog slavlja.

226 M KIRIGIN, Konstitucija o liturgiji, Zagreb: Filozofsko-teološki institut družbe Isusove u zagrebu, 1985., str. 170.227 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’, u: Drugi Vatikanski koncil, do-kumenti, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1993., str. 27.228 Usp. T. ŠAGI-BUNIĆ, Ali drugog puta nema, Zagreb: Kršćanska sadaš-njost, 1972., str. 37.

Page 133: milic - povijesni pregled liturgije.indd

132 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

9.3.2. Sudjelovanje vjernika u bogoslužjuBudući da je uklonjena jezična prepreka, otvara se moguć-

nost aktivnijeg sudjelovanja vjernika u bogoslužju. Konstitucija o liturgiji donosi slijedeće zaključke o ovome

pitanju:«28. U liturgijskim obredima neka svatko, bio služitelj ili vjernik, vrši svoju službu i čini samo ono i sve ono što na nj spada prema naravi obreda i prema liturgijskim propisima.29. Pravu liturgijsku službu vrše također i ministranti, čita-či, tumači i oni koji pripadaju zboru pjevača. 30. Da bi se postiglo što djelatnije sudjelovanje, neka se vodi briga o usklicima puka, odgovorima, psalmima, pripjevima, pjesmama kao i o činima, kretnjama i držanju tijela. U pra-vo vrijeme neka se obdržava i sveta šutnja.31. Kod preispitivanja liturgijskih knjiga neka se pomno pazi da rubrike predvide i ulogu vjernika.»229

U konstituciji se, dakle, ističe da svi služitelji vrše svoju službu, odnosno da vrše «ono što na njih spada». Time se želi naglasiti red i skladnost u bogoslužju. Liturgija je zajednički čin svih koji u njoj sudjeluju. Apostol Pavao naglašava da «Bog nije Bog nesklada nego mira» (1 Kor 14, 33). Bogoslužje mora izražavati i dostojanstvenost i veliko poštovanje prema Bogu. Da bi se ovakav sklad bogoslužja na najbolji način izveo, po-trebno je da svatko čini ono «što na nj spada» odnosno da ak-tivno sudjeluje u bogoslužju.230

229 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’, u: Drugi vatikanski koncil, str. 23-25.230 Usp. M KIRIGIN, Konstitucija o liturgiji, str. 147.

Page 134: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 133

«Vjernici po krštenju uključeni u Crkvu, određeni su za bo-goslužje kršćanske vjere po neizbrisivom biljegu krštenja… Imaju udio u euharistijskoj Žrtvi, izvoru i vrhuncu cijeloga kršćanskog života, prinose Bogu božansku Žrtvu i sebe s njom; tako svi, bilo prinosom bilo svetom pričešću, izvršuju svoj dio u liturgijskom činu; ne svi jednako, nego jedni na jedan a drugi na drugi način.»231

Dogmatska konstitucija o Crkvi (Lumen Gentium) također naglašava sudjelovanje svih krštenih vjernika u bogoslužju, upotrebljavajući termin Opće svećenstvo svih vjernika, koji je na osobit način bio naglašen u reformatora. Time je zapravo proglašena dogma o općem svećenstvu svih vjernika koje se u biti razlikuje od ređeničkog svećenstva, no nisu u «suodnosu manje – veće, a još manje kao nepravo – pravo, - nego s drugog stajališta na drugoj razini».232 Liturgija time nije više samo slu-ženje svećenika za narod, već predvođenje svećenika u zajed-ničkom proslavljanju Boga, u kojem svatko, bio klerik bio laik, daje svoj vlastiti doprinos u tome štovanju.233

9.3.3. Sveto pismo i propovijed u liturgijiJedan od bitnih doprinosa reformacije jest vraćanje Riječi

Božje, Biblije, puku. Reformacija je naglašavala čitanje Sveto-ga pisma kako na javnim bogoslužjima (reformacija je uvela i tzv. Biblijske sate preko tjedna kako bi se vjernici mogli na što kvalitetniji način upoznati s tekstom Svetoga pisma), tako i u privatnoj pobožnosti svakoga vjernika, naglašavajući načelo Sola Scriptura (samo Pismo) kao jedino mjerilo vjere i prakse

231 «Dogmatska konstitucija ‘Lumen Gentium’, o Crkvi», u: Drugi vatikanski koncil, dokumenti, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1993., str. 109.232 B. DUDA, Koncilske teme, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1992., str. 63.233 Usp. Katekizam katoličke crkve, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, str. 307.

Page 135: milic - povijesni pregled liturgije.indd

134 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

kršćanske Crkve. Rimokatolička crkva je na II. vatikanskom saboru također naglasila važnost Svetoga pisma i propovije-danja. Ne može se oteti dojmu da se i po ovome pitanju, kao i po pitanjima gore navedenih promjena, Rimokatolička crkva znatno približila stajalištima protestantskih reformatora, izre-čenim još u 16. stoljeću.

Konstitucija o liturgiji u nekoliko svojih paragrafa naglašava važnost Svetoga pisma te propovijedanja na bogoslužju:

«24. Od najveće je važnosti u liturgijskoj službi Sveto pi-smo. Iz njega se uzimaju čitanja i tumače u homiliji; iz nje-ga se pjevaju psalmi; njime su nadahnute i prožete molitve, zazivi i liturgijske pjesme; od njega čini i znakovi primaju svoje značenje…34. Kako bi bilo jasno da su u liturgiji obred i riječ najtješnje povezani:1. Neka se u svetim slavljima obnovi obilnije, raznovrsnije i prikladnije čitanje Svetoga pisma.2. Neka se u rubrikama naznači najzgodnije mjesto za pro-povijed kao dio liturgijskog čina kad god to obred dopušta; i neka se služba propovijedanja vrši vrlo vjerno i pravilno. Propovijedanje neka crpi poglavito iz vrela Svetog pisma i liturgije, jer navješćuje čudesna djela Božja u povijesti spa-senja…51. Da bi se vjernicima pripravio što bogatiji stol riječi Bož-je, neka se svestranije otvore biblijske riznice, tako da kroz utvrđen broj godina narod pročita istaknutiji dio Svetog pi-sma.»234

234 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’, u: Drugi vatikanski koncil, str. 25, 33.

Page 136: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 135

Odluke II. vatikanskog sabora naglašavaju važnost Svetoga pisma, ne samo kao pukog liturgijskog obreda, već radi slav-ljenja i «prihvaćanja sa zahvalnošću, vjernošću i molitvom. Za vjernika je važno da on danas sluša Gospodinov glas».235 Sluša-nje riječi Božje od strane vjernika treba rezultirati djelovanjem Riječi Božje u vjerniku. To se događa kada vjernik sluša Riječ Božju «u stavu molitve i iščekivanja».236

Novi naglasak na odnosu prema svetopisamskim čitanjima, kao i naglasak na aktivnijem sudjelovanju vjernika na bogo-služju, rezultiralo je angažiranjem laika, bez da su postavljeni službeno u liturgijsku službu lektora, kod čitanja biblijskih tek-stova na liturgiji. Svečano čitanja evanđelja pridržano je đa-konima odnosno svećenicima. Župe stoga trebaju brinuti da se formiraju grupe čitača koji će doprinijeti lijepoj i skladnoj liturgiji.237

Do II. vatikanskog sabora, propovijedanje je bilo rijetko i sastojalo se uglavnom u prigodnom objašnjenjenju određenog sveca koji se toga dana slavio ili sl. Pojedinci su smatrali da je propovijedanje dodatak misi pa su izbjegavali slušanje propo-vijedi. Dešavalo se da su u određenim seoskim župama muš-karci napuštali misu kada bi svećenik započeo propovijed.238

Sabor veliku važnost stavlja i na propovijedanje riječi Božje, koje treba slijediti čitanu riječ:

235 J. GELINEANU i drugi,, Pastoralna teologija liturgijskih slavlja, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1973., str. 165.236 J. GELINEANU i drugi,, Pastoralna teologija liturgijskih slavlja, str. 165.237 Usp. Đ. HRANIĆ, «Služba liturgijskog čitanja», u: Vjesnik đakovačke i srijemske biskupije, br. 2/95, str. 53.238 Usp. M. KIRIGIN, Konstitucija o liturgiji, str. 219.

Page 137: milic - povijesni pregled liturgije.indd

136 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

«52. Homilija se veoma preporučuje; ona je dio same litur-gije. Njome se tijekom liturgijske godine na temelju svetog teksta tumače otajstva vjere i pravila kršćanskog života. Neka se to nikako ne propušta, osim zbog teških razloga, nedjeljama i zapovjednim blagdanima na misama koje se služe uz učešće naroda.»239

Propovijedanje, dakle, treba pratiti sve liturgijske obrede i sakramente poput krštenja, krizme, vjenčanja, sprovoda i sl. te tumačiti smisao i značenje svetopisamskog teksta. Propovijed treba dotaknuti dogmatske, moralne i ine teme, podučavajući vjernika i čuvajući ga od zabluda i pogibelji. Propovijed treba veličati slavu Božju i spasenje koje je po Kristu ostvareno.240

«U liturgiji, naime, propovijed je dio svetog obreda. Stoga ona mora oraspoložiti za potpuno sudjelovanje u obredu, te zato sadržajno i osobito životno zahvatiti sveti predmet što ga obred sadrži, i to pod vidikom koji je ondje uključen, a sve prema smislu liturgije koja se bitno ne razlikuje od smisla Sv. Pisma.»241

9.3.4. Molitva vjernikaU liturgijskoj su tradiciji bile poznate misne molitve od-

nosno niz kraćih ili dužih molitvenih zaziva koje je upućivao svećenik u ime naroda. No te molitve ipak nisu odražavale za-jedničarski duh molitve, budući ih je predvodio samo sveće-nik, uz to još na nerazumljivom jeziku, pa narod molitveno, i s razumijevanjem istih nije mogao aktivno sudjelovati. Stoga

239 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’, u: Drugi vatikanski koncil, str. 33.240 Usp. M. KIRIGIN, Konstitucija o liturgiji, str. 220.241 M. KIRIGIN, Konstitucija o liturgiji, str. 220.

Page 138: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 137

je narod više bio pasivni slušatelj, a manje molitelj. Stoga će se jedan od bitnih zaključaka sabora odnositi na zajedničku moli-tvu, odnosno molitvu vjernika.

«53. Neka se u nedjelju i zapovjedne blagdane poslije evan-đelja i homilije opet uvede ‘zajednička molitva’ ili ‘molitva vjernika’ da se uz sudjelovanje naroda obave molitve za sve-tu Crkvu, za one koji s vlašću nama upravljaju, za one koje tište razne nevolje, kao i za sve ljude i za spasenje svega svi-jeta.»242

Molitva vjernika se sastoji od kratkih zaziva na koje narod odgovara s Gospodine smiluj se, ili Gospodine usliši nas i sl. Zanimljivo je da je ovakav oblik molitve ostao prisutan u Istoč-nim crkvama do danas nepromijenjen kao velika jektenija. No može ju predvoditi samo svećenik odnosno đakon, dok će na Zapadu, nakon ponovnoga uvođenja ove molitve u bogoslužje, istu moći predvoditi i vjernici laici. U tom cilju se pripremaju razni zbornici molitava vjernika,243 a mogu i sami vjernici u određenim prigodama pripremiti ovakve zazive.

9.4. Utjecaj rimokatoličke liturgijske reforme na protestantske liturgije

Nema sumnje da je protestantska reformacija utjecala na liturgijske promjene koje su se unutar Rimokatoličke crkve dogodile na II. vatikanskom saboru. No, također treba reći da je rimokatolička liturgijska reforma II. vatikanskog sabo-ra utjecala na pojedine protestantske liturgije. Ovaj je utjecaj posebice vidljiv u liturgijama, odnosno liturgijskim knjigama

242 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’, u: Drugi vatikanski koncil, str. 35.243 Usp. Sveopće molitve vjernika I, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1995.

Page 139: milic - povijesni pregled liturgije.indd

138 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

anglikanskih odnosno episkopalnih,244 evangeličkih, reformi-ranih i prezbiterijanskih crkava. Anglikanske odnosno epi-skopalne crkve među prvima su pristupile liturgijskoj reformi koja je vidljiva u američkom izdanju Book of Common Prayer iz 1979. godine te u engleskom izdanju liturgijske knjige Th e alternative Service Book 1980.245 Euharistijsko se bogoslužje po svojoj strukturi približilo rimskom obredu nakon II. vatikan-skog koncila. U anglikanskim i luteranskim crkvama oltar će biti zamijenjen stolom Gospodnjim pa se svećenici ovih crka-va za vrijeme bogoslužja okreću prema narodu, po uzoru na promjene u Rimokatoličkoj crkvi.246 Liturgijska odjeća ovih crkava sve više nalikuje liturgijskoj odjeći koja se rabi u Rimo-katoličkoj crkvi. Vraćaju se neki tradicionalni oblici pobožno-sti poput križnog puta i sl.247 U Reformiranim i Prezbiterijan-skim crkvama puritanske jednostavne liturgije zamjenjuju se izmijenjenim obredom. Pastori ovih crkava se već od vremena reformacije okreću prema narodu za vrijeme bogoslužja, no na jednostavan i uglavnom neukrašen stol Gospodnji postav-ljaju se svijeće, križ (bez raspela) i sl. Sve se više koriste litur-gijske boje i pojedini dijelovi rimske liturgijske odjeće (albe, štole i sl.). Škotska reformirana liturgijska knjiga Th e Book of

244 Anglikanske crkve izvan Velike Britanije uglavnom se nazivaju Episko-palne crkve, sukladno episkopalnom ustrojstvu ovih crkava.245 Th e alternative Service Book 1980., London: SPCK; Th e Society for Pro-moting Christian Knowledge Holy Trinity Church, 1980.246 Nisu sve Anglikanske i Luteranske crkve prihvatile promjene glede po-ložaja svećenika tijekom bogoslužja. Tako u Hrvatskoj kao i u nekim drugim zemljama imamo situaciju da se u Evangeličkim crkvama svećenik za vrijeme liturgije okreće prema oltaru za vrijeme liturgijskih molitava.247 Usp. Th e Book of Occasional Services, New York: Th e Church Hymnal Corporation, 1988.

Page 140: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 139

Common Order248 iz 1979. godine te ista knjiga iz 1994. godine sve se više približava tradicionalnim oblicima bogoslužja. Li-turgijska se reforma javlja i u takozvanim slobodnim crkvama poput Baptističke, posebice među američkim baptistima. Gart House je 1989. godine objavio knjigu Litanies for All Occasi-ons (Litanije za sve prigode), a Roy Pearson je 1990. godine objavio Prayers for All Occasions: For Pastors and Lay Leaders (Molitve za sve prigode, za pastore i laičke vođe). Godine 1989. organizirana je, pod vodstvom Ronala i Inge Freyer Nicholas American Baptist Fellowship for Liturgical Renewal (Američ-ka baptistička federacija za liturgijsku reformu). Pod utjecajem ovoga pokreta određeni je broj američkih baptističkih pastora prihvatio određene liturgijske oblike bogoslužja, poput litanija, responzijalnih molitava, liturgijsko vrijeme kroz godinu i sl.249

Utjecaj II. vatikanskoga sabora vidljiv je i u liturgijama pro-testantskih crkava u Hrvatskoj, o kojima će biti više govora u sljedećem poglavlju.

9.4. 1. LekcionarPrva je crkva temeljila svoja bogoslužja upravo na čitanju

i tumačenju Riječi Božje. Glede izbora tekstova može se pret-postaviti da su koristili red čitanja Svetoga pisma koji se kori-stio u sinagogi. Određeni teolozi smatraju da se u određenim istočnim crkvama primjećuje sinagogalni princip biblijskih či-tanja. Vremenom su se formirala ustaljena biblijska čitanja za bogoslužja koja su se nalazila u liturgijskim knjigama Lekcio-

248 Usp. Th e Book of Common Order, Edinburgh: Th e Saint Andrew Press, 1979.249 The Complete Library of Christian Worship, volume 3, Th e Renewal of Sunday Worship, str. 10-11.

Page 141: milic - povijesni pregled liturgije.indd

140 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

nar250 odnosno Evanđelistar.251 Galikanska liturgija imala je tri čitanja: prvo je uzimano iz Staroga zavjeta odnosno Djela apo-stolskih za vrijeme pedeset dana uskrsnog razdoblja. Drugo či-tanje je dolazilo iz Poslanica, odnosno Otkrivenja u uskrsnom razdoblju. Treće čitanje je bilo iz evanđelja. Rimska liturgija imala je dva čitanja: prvo iz poslanica a drugo iz evanđelja.

U vrijeme reformacije značajno je spomenuti redoslijed li-turgijskih čitanja Lektio Continna kojega je koristio Zwingli a preuzeo Calvin u svojem propovijedanju. Radi se naime u su-stavnom propovijedanju na temelju svetopisamskih tekstova i to redom, od prve biblijske knjige. Calvin je na primjer održao 25 propovijedi na temelju Prve Petrove poslanice.252

U liturgijskim promjenama II. vatikanskoga sabora, nagla-sak je stavljen na sustavnom čitanju biblijskih tekstova tijekom godine.253 Tako su nedjeljna i blagdanska biblijska čitanja podi-jeljena na tri razdoblja: Godinu A, godinu B i godinu C, dok su svakodnevna čitanja podijeljena na razdoblje od dvije godine (godina I. i godina II.). Liturgijska godina, A, B ili C, započinje prvom nedjeljom adventa (sada 2006./2007 liturgijska je godi-na C, a dnevna čitanja su u liturgijskoj godini I.) Ciklus biblij-skih čitanja naziva se lekcionar. Tako se nazivaju i liturgijske

250 Lekcionar, lat. lectionarium «knjiga čitanja», lectio «čitanje». Odatle i liturgijski službenik, lektor odnosno čitač. Lektorska služba je prisutna i u određenim protestantskim crkvama. 251 Liturgijska knjiga koja sadrži propisane tekstove iz evanđelja koji se čitaju tijekom liturgijske godine. U liturgijskim crkvama evanđelistar zauzima zna-čajno i svečano mjesto u liturgiji.252 Usp. Th e Complete Library of Christian Worship, volume 3, Th e Renewal of Sunday Worship, (ed. Robert E. Webber), Nashville, Tennessee: Star Song Publishing group, 1993., str. 330-331.253 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’, u: Drugi vatikanski koncil, str. 25, 33.

Page 142: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 141

knjige koje sadrže liturgijska biblijska čitanja. Ovakvu podjelu biblijskih čitanja prihvaćaju anglikanci (episkopalci),254 lute-rani,255 reformirani,256 prezbiterijanci,257 kao i pojedine druge liturgijske crkve. Godine 1983. Rimski lekcionar se tiska kao ekumenski lekcionar pod nazivom Zajednički lekcionar.258

Nedjeljama i blagdanima previđena su tri čitanja: Staroza-vjetno čitanje (u uskrsno vrijeme, umjesto starozavjetnog čita-nja čita se iz Djela aspotolskih i Otkrivenja), čitanje iz apostol-skih poslanica, te iz evanđelja. U godini A čita se evanđelje po Mateju, u godini B evanđelje po Marku a u godini C evanđelje po Luki. Ivanovo evanđelje čita se svake godine, posebice oko Božića, korizme i Uskrsa kao i u godini B, budući su čitanja kra-ća kod Marka nego u drugih evanđelista. U dnevnim čitanjima predviđeno je samo jedno čitanje prije evanđelja. U adventu, božićnom vremenu, korizmi i uskrsnom vremenu predviđena su čitanja sukladno staroj tradiciji: u adventu se čitaju tekstovi proroka Izaije, za Uskrs Ivanovo evanđelje, u uskrsnom vreme-nu Djela apostolska i Otkrivenje. Starozavjetna čitanja u koriz-menom vremenu daju pregled povijesti spasenja. U vremenu kroz godinu čitaju se sustavno svetopisamski tekstovi. U radne

254 Usp. Th e Book of Common Prayer, New York: Oxford University Press, 1990., str. 888-1001; D. G. MICHNO, A Priest’s Handbook, Th e Ceremoniest of the Church, Morehouse MP Publishing, 1998., str. 110-121; M. J. HAT-CHETT, Commentary on the American Prayer Book, New York: Th e Seabury Press, 1981., str. 324-327, 590-591.255 Usp. Pjesmarica Božjega naroda, 295-326.256 Usp. Book of Common Order, Edinburgh: Saint Andrew Press, 1994., str. 609-643.257 Usp. Book of Common Worship, Lousville, Kentucky: Westminster/John Know Press, 1993., str. 1033-1095.258 Usp. M. PERHAM, Celebrate the Christian Story, London: Holy Trinity Church, 1997., str. 17.

Page 143: milic - povijesni pregled liturgije.indd

142 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

dane tijekom jedne godine čitaju se sinoptička evanđelja po-čevši od Marka pa slijedi Matej te Luka. Starozavjetna čitanja se u radne dane čitaju sustavno.259 U većini rimokatoličkih župa održavaju se redovite dnevne mise pa se u istima primjenjuje i dnevni lekcionar. Budući se u većini protestantskih crkava ne održavaju redovita dnevna bogoslužja, dnevni lekcionar može poslužiti za osobnu i obiteljsku pobožnost.

Lekcionar ima mane i prednosti. Bloesch smatra da propo-vijedanje na temelju određenih tekstova od strane crkve može značiti prigušivanje Duha Svetoga.260 Svakako da je davanje slobodnog prostora Duhu Svetomu u propovijedi važan aspekt kršćanskoga bogoslužja. Svaki formalizam može biti negati-van. Međutim, lekcionar ima i prednosti:

- Sustavno čitanje Biblije i sustavno propovijedanje. Tekstovi su prilagođeni liturgijskoj godini. Tijekom adventa liturgij-ska čitanja upućuju na pripravu Kristova dolaska. Tijekom korizme liturgijska čitanja upućuju na događaje Kristove muke, smrti i uskrsnuća. - Pomoć je propovjednicima koji svake nedjelje pa i češće propovijedaju u istoj crkvi. Ukoliko se ne koriste liturgijska čitanja, nerijetko se događa da se određene biblijske teme zapostave, a druge prenaglase. Lekcionar omogućuje pro-povjednicima da se suoče sa svim važnim temama Svetoga pisma.Pored tri liturgijska čitanja, u pravilu se čita i određeni psa-

lam. Već smo ranije naglasili važnost psalama u starozavjet-nom pa i novozavjetnom bogoslužju. U biti možemo reći da se psalmi nikada nisu ni prestali upotrebljavati u bogoslužju

259 Usp. R. BERGER, Mali liturgijski leksikon, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1993. str. 138.260 Usp. D. G. BLOESCH, Osnove evanđeoske teologije 2, str. 101.

Page 144: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 143

budući ih je koristila i starozavjetna i novozavjetna vjernička zajednica.261 Reformatori su također naglašavali važnost pje-vanja psalama. Zwingli je izbacio pjevanje bilo kakvih pjesama iz liturgije te uveo samo psalme. Calvin je uredio pjesmaricu psalama. Novi Rimski lekcionar predvidio je pjevanje odnosno recitiranje psalama na način da je cijela zajednica uključena njegovo izgovaranje. Ova je praksa i ranije bila poznata, pose-bice u moljenju Brevijara (Časoslova), no uglavnom je bila pri-držana zboru. Sada je narod, između stihova psalma izgovarao pripjev odnosno antifone (antifonalni psalmi) ili se pripjev iz-govara samo na početku i na kraju (alterirani psalmi). Ovakav način pjevanja odnosno izgovaranja psalama prihvaćaju i poje-dine protestantske liturgijske knjige. Prezbiterijanci su uredili psalme na način da se izgovara stih po stih naizmjenično (pa-stor može izgovoriti jedan stih, vjernici drugi, odnosno sami vjernici po grupama mogu izgovarati stihove naizmjenično).262 Ovakva je praksa također poznata u povijesti liturgije, kako na Zapadu tako i na Istoku.

261 Usp. K. KERN, Liturgika, himnografi ja i heortologija, Sremski Karlovci: «Srpski Sion» - Časopis Pravoslavne eparhije sremske, 1997., str. 13.262 Usp. Book of Common Worship,str. 611-783.

Page 145: milic - povijesni pregled liturgije.indd
Page 146: milic - povijesni pregled liturgije.indd

U Hrvatskoj djeluje nekoliko protestantskih crkava i crka-va reformacijske baštine. Ovdje ćemo navesti one zna-čajnije te se upoznati s bogoštovnom praksom istih:

10.1. Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj

Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj (naziva se i Lute-ranska crkva, po reformatoru Martinu Lutheru), poput evan-geličkih crkava u svijetu, jest liturgijska crkva.

Hrvatski evangelici u liturgiji koriste knjigu Pjesmarica Božjega naroda.263 Pjesmarica ima 367 pjesama koje su podije-ljene na cjeline: božićni ciklus crkvene godine (došašće, Božić, Stara i Nova godina, Bogojavljenje), uskrsni ciklus crkvene go-dine (korizma, sveta sedmica, uskrsno vrijeme – Uskrs, Uzaša-šće, Duhovi, Presveto Trojstvo), pjesme za euharistijsko slavlje (liturgijske pjesme, nedjelje i Gospodnji blagdani), krštenje, sprovod, crkva, vjera, nedjelje kroz godinu, prigodne. Uz svako liturgijsko razdoblje, nalazi se i kratki uvod u značenje liturgij-skog vremena. U pjesmarici se također nalazi redoslijed euha-ristijske liturgije, te liturgijske molitve (molitve dana ili kolek-

263 Pjesmarica Božjeg naroda, Zagreb: Seniorat Evangeličke crkve Zagreb, 1981.

BOGOSLUŽJE U PROTESTANTSKIM CRKVAMA I CRKVAMAREFORMACIJSKE BAŠTINE U HRVATSKOJ10.

Page 147: milic - povijesni pregled liturgije.indd

146 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

te). Uz svaku molitvu nalaze se i liturgijska čitanja, odnosno lekcionar za A, B i C liturgijsku godinu.264

Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj u pravilu prak-ticira euharistijsko bogoslužje prve nedjelje u mjesecu, te na blagdane. Službenici Evangeličke crkve u Hrvatskoj su đakoni i svećenici (ili pastori). Za vrijeme liturgije nose crni talar (tzv. Lutherov talar)265 te u svečanijim prilikama sukladno liturgij-skom razdoblju i štole u liturgijskim bojama.266 Pod utjecajem

264 O lekcionaru vidi str. 139.-143.265 «Tzv. dogležnjica, duga haljina evangeličkog svećenika, koju je nosio i Martin Luther na Bogoslužjima. Talar je crne boje i znak je svećeničke službe župnika/pastora. Talari mogu biti i druge boje, npr. bijele u skandinavskim zemljama. Na našim prostorima uvijek se koristio talar crne boje. Evange-lički svećenik na talaru nosi i pločice (njem. Beff chen) koje označavaju 10. Božjih zapovijedi. Prva i desna pločica obuhvaća prve tri zapovijedi u kojima se čovjek poučava što je spram Boga obvezan učiniti i ostaviti, tj. kako se prema Bogu treba odnositi. Druga i lijeva pločica obuhvaća sedam daljnjih zapovijedi, u kojima se čovjek poučava što je dužan učiniti ili ostaviti svome bližnjemu.». http://www.evangelickacrkva-zagreb.com/articles/crkveni_i_teoloski_pojmovi/talar.htm, pristupljeno 9. veljače 2007.266 O liturgijskim bojama vidi više na str. 80.-82. «Stav i praksa protestan-tizma ovisi o krajevima i prema vjeroispovijesti je vrlo različita. ‘Kasna sred-njovjekovna tradicija liturgijskih boja očito je bila najjače nastavljena, odno-sno primljena u luteranstvu. Reformatorstvo je, već zbog uklanjanja oltara i kultnoga ruha, zanemarilo to pitanje skoro potpuno u 16. st... i primilo ga prigodice ponovno u najnovije vrijeme s pokretom liturgijske obnove...» An-glikanizam je stupao svojim vlastitim putem u svome načinu vezanom uz tradiciju, a onda se u anglikatolicizmu ponovno vrlo snažno oslanjao na sred-njovjekovne, odnosno rimske običaje. Reformacija u skandinavskim zemlja-ma ‘očuvala je ceremonijalne elemente još konzervativnije nego luteranska Njemačka. Tome pripadaju misno ruho i u osnovi također postojeći kanon liturgijskih boja’. Želja za većom svečanošću i radošću boja u protestantskom bogoslužju se neprestano osjeća. ‘Priruručnik za evangeličko – luteranske crkve i zajednice’ navodi za pojedine blagdane i vremena crkvene godine ka-non boja za oblaganje oltara i propovjedaonice, koji je vrlo sličan tradicional-nom rimskom kanonu.» A. ADAM, Uvod u katoličku liturgiju, str. 85.

Page 148: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 147

skandinavskih misija pojedini službenici nose i bijelu albu. U crkvama se nalazi oltar na kojem se u pravilu nalaze svijećnja-ci, raspelo i otvorena Biblija. Iznad oltara se uglavnom nalazi slika Krista, koja se naziva oltarska slika. Svećenici se tijekom liturgijskih molitava okreću oltaru. Iznad oltara je propovjeda-onica (negdje se nalazi i odvojeno od oltara) koja je u pravilu uzvišena.267

Nedjeljama, kada se ne slavi euharistijska služba služi se samo liturgijska služba riječi. Ona izgleda ovako: bogoslužje započinje s uvodnom pjesmom nakon koje svećenik dolazi pred oltar te započinje bogoslužje riječima: «U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen». Svećenik nastavlja čitanjem uvodnoga stiha iz Biblije. Narod iza toga pjeva: «Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. Kako bijaše na početku, tako i sada i u vijeke, i od vijeka, do vijeka Amen». Slijedi svećenikovo okretanje oltaru nakon čega predvodi zajednicu u pokajničkom činu, mole-ći molitvu pokajanja. Molitvu završava riječima: «Gospodine Smiluj se!», nakon čega narod pjeva: «Gospode Bože smiluj se! Kriste smiluj se! Gospode Bože smiluj nam se!». Svećenik na-viješta oproštenje grijeha, obično nekim prikladnim biblijskim stihom, te uvodi zajednicu u slavljenje Boga slijedećim riječi-ma: «Slava Bogu na visini!». Narod odgovara pjevajući: «»I na zemlji mir, svim ljudima dobre volje. Amen! Slijedi svećenikov pozdrav «Mir vama» na što zajednica pjeva «I s duhom tvo-jim!». Svećenik se okreće oltaru te predvodi molitvu zahvalni-

267 Uzvišena propovjedaonica u protestantskim crkvama, osim njezine praktične funkcije u vrijeme kada nije bilo mogućnosti ozvučenja u crkva-ma, ima i svoje liturgijsko značenje. Naime, propovjedaonica iznad oltara (u evangeličkim crkvama) odnosno iznad stola Gospodnjega (u reformiranim crkvama) označava kako je Riječ iznad sakramenta. Za razliku od Rimoka-toličke crkve gdje je sakrament euharistije središnji dio bogoslužja, u pro-testantskim je crkvama propovijedana Riječ središnjica svakoga okupljanja Božjeg naroda.

Page 149: milic - povijesni pregled liturgije.indd

148 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

cu. Narod odgovara: «Amen». Svećenik, okrenut narodu, čita za tu nedjelju određeno evanđelje ili poslanicu, završavajući s: «Riječ Božja je istina. Sačuvaj nas Bože u svojoj istini! Alelu-ja». Narod nastavlja tri puta pjevati «Aleluja». U ime općine svećenik okrenut oltaru predvodi ispovijedanje Apostolskog vjerovanja. Nakon toga se pjeva pjesma dok svećenik odlazi za propovjedaonicu. S propovjedaonice čita propovjedni tekst te propovijeda. Nakon propovjedi moli kratku molitvu i daje mali blagoslov. Dok svećenik silazi s propovjedaonice i odlazi pred oltar, narod pjeva treću pjesmu. Okrenut oltaru, svećenik moli veliku molitvu. U nju uključuje cijelu općinu, svakog po-jedinca, djecu i mlade, druge crkvene općine, udovce i udovice, starce i osamljene zdrave i bolesne, žive i one na samrti. Moli za cijeli narod i sve narode svijeta, kao i za mir u svijetu. Moli-tvu završava s pozivom da cijela crkva moli Očenaš. Svećenik podjeljuje općini Božji blagoslov, izgovarajući Aronov blago-slov, te blagoslivljajući zajednicu znakom križa. Na to mu za-jednica tri puta odgovara s Amen. Iza toga svećenik najavljuje obavijesti, te se izlaznom pjesmom i tihom molitvom završava bogoslužje.268

Euharistijsko bogoslužje se sastoji od dva dijela: službe ri-ječi i euharistijske službe. Sukladno redoslijedu glavnog bogo-služja269 liturgija izgleda ovako:

Služba Riječi započinje uvodnom pjesmom te predvodnik bogoslužja izgovara: «U ime Oca i Sina i Duha Svetoga». Na-rod odgovara: «Amen». Predvodnik nastavlja: «Pomoć je naša u imenu Gospodina». Narod odgovara: «Koji je stvorio nebo i zemlju».

268 Usp. Evangelički katekizam, Slavonski Brod: Evangelička crkvena općina, 1993. (pretisak iz 1902.)., str. 66-67.269 Usp. Pjesmarica Božjega naroda, str. 225 do 237.

Page 150: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 149

Predvodnik poziva zajednicu da ispovijedi grijehe. Svi za-jedno izgovaraju: «Smilovao nam se svemogući Bog, otpustio nam naše grijehe i priveo nas u život vječni! Amen!» Predvod-nik upućuje riječi oproštenja: «Bio nam milostiv svemogući i milosrdni Bog koji je svoga jedinoga Sina predao u smrt radi naših grijeha, te radi njega oprostio nama i svima onima koji vjeruju u njegovo ime, dao im mogućnost da postanu djeca Božja i prime njegova Svetoga Duha. Tko to vjeruje u obrati se, taj će se spasiti. Neka to Bog udjeli nama svima». Narod od-govara: «Amen». Slijedi ulazni psalam te zajedničko izgovara-nje: «Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. Kako bijaše na početku tako sada i u vijeke vjekova. Amen». Nakon toga slijedi Kyrie te Gloria in excelsis Deo. Slijedi predvodnikov pozdrav zajed-nici: «Gospodin s Vama», na što narod odgovara: «I s duhom tvojim». Predvodnik nastavlja s kolektom odnosno molitvom dana.270 Slijedi prvo čitanje iz poslanice. Čitač završava riječi-ma: «Riječ je Gospodnja», a narod odgovara «Bogu hvala» ili «aleluja». Pjeva se pjesma ili psalam nakon čega slijedi čita-nje evanđelja. Predvodnik završava čitanje riječima: «Riječ je Gospodnja» na što narod odgovara «Slava tebi Kriste». Nakon biblijskih čitanja slijedi Nicejsko-carigradsko ili Apostolsko vje-rovanje. Time završava služba riječi i slijedi euharistijsko bo-goslužje.

Euharistijsko bogoslužje započinje pjesmom za vrijeme koje se skuplja dobrovoljni prilog. Nakon što se prilog sakupi, moli se zahvalna molitva za priložene darove. Slijedi sveopća ili vjernička molitva. Nakon toga predvodnik izgovara predslovlje te svi zajedno izgovaraju Sanctus. Slijedi euharistijska molitva, Očenaš i pozdrav mira. Zajednica zajedno izgovara Agnus Dei (Jaganjče Božji...). Vjernici prilaze oltaru i kleknu. Predvodnik daje hostiju pričesnicima i izgovara riječi: «Tijelo Kristovo», a

270 Molitve dana vidi u: Pjesmarica Božjega naroda, str. 295-326.

Page 151: milic - povijesni pregled liturgije.indd

150 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

dok daje kalež izgovara riječi: «Krv Kristova». Slijedi zaključna kolekta (molitva) te otpust i Aronov blagoslov.

Evangelička Crkva u Hrvatskoj priredila je Liturgijski pri-ručnik kao eksperimentalnu i radnu verziju. Unutar priručnika nalaze se slijedeći liturgijski obrasci: priprema za bogoslužje, nedjeljno bogoslužje s popratnim tekstovima, euharistijska služba, molitve dana u liturgijskoj godini, sakrament krštenja, konfi rmacija, primanje u Evangeličku crkvu, obred vjenčanja, obred sprovoda, obred rukopolaganja u služenje, pastoralne liturgije, prigodni zazivi blagoslova, dnevno-kontemplativne molitve, prigodne molitve, Lutherove molitve, nedjeljni lekcio-nar, dnevni lekcionar.271

Unutar Evangeličke crkve u Hrvatskoj djeluje i Evangelič-ka a.v.272 slovačka crkvena općina u Iloku. Slovačka liturgija je specifi čna. Ona je, za razliku od liturgije na hrvatskom jeziku, koja je kombinacija recitiranih i pjevanih dijelova, u pravilu potpuno pjevana (mada se ponekad služi i recitirana liturgija). Pjevaju se i biblijski tekstovi: poslanice i evanđelje. U liturgiji se koristi Agenda Evanjelickej cirkvi augsburského vyznania na Slovensku273 liturgijska knjiga iz Slovačke (koju koriste i druge slovačke crkve poput crkve u Slovačkoj, Vojvodini, Rumunjskoj, Mađarskoj, Sloveniji i sl.). Obrednik sadrži liturgiju (redoslijed redovitog bogoslužja), sakrament krštenja i euharistije, obred instalacije svećenika, primanja u crkvu, instalaciju biskupa, vjenčanje, ordinaciju svećenika, postavljenje đakona, blago-

271 Usp. Liturgijski priručnik (eksperimentalna i radna verzija, za inter-nu uporabu Evangeličke crkve), Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj, 2004.272 A.V. skraćenica za augsburšku konfesiju.273 Agenda Evanjelickej cirkvi augsburského vyznania na Slovensku, (uredili Karol Gábriš, Ján Lacko, Július Filo) Bratislava, 1996.

Page 152: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 151

slov kamena temeljca, posvećenje hrama, liturgijskih predme-ta, posvećenje zgrade, molitve poslije bogoslužja, molitve za nedjelje, blagdane, agendu za dječja bogoslužja i za mlade, mo-litve za bolesne, molitve za supružnike, utjeha obitelji nakon sprovoda, razne homilije, zahvalne molitve, perikope, note za liturgijske napjeve i sl. Pjeva se iz pjesmarice Evanjelicky spev-nik.274 Pjesmarica sadrži 700 pjesama, liturgijske pjesme, litur-gijske i privatne molitve. Treba spomenuti i glasovitu slovač-ku pjesmaricu Cithara Sanctorum,275 koju je još u 17. stoljeću

274 Evanjelicky spevnik, Evangelická cirkev a. v. na Slovensku, 1995.275 „Cithara sanctorum neb Žalmy a písne duchovní staré i nové, kterých cir-kev evanjelická užíva» , - vydným v Levoči 1636, Budimpešta, 1882. «Cithara sanctorum ili «Tranoscius» također poznata i kao kancionál sadržavala je 400 pjesama koje je Tranovský preveo s latinskog i njemačkog. Pjesmaricu je također dopunio sa 150 svojih pjesama. U daljnjim izdanjima se povećavao broj pjesama. Tranoscius je bila pjesmarica ne samo za slovačke evangeli-ke već se udomaćila u mnogim župama Silezije, Moravske i Češke. Najveći dokaz za slovačko - narodni značaj Tranoscija mogu biti slovačke ev. crkve na Donjoj zemlji usred mađarskog mora. Dok su kolonizirani katolički Slo-vaci takoreći nestali među Mađarima, Slovaci evangelici sve do danas drže se svog jezika. Slično je bilo i na slovačko - mađarskoj granici u Honti, No-vogradu, Malohonti i u Gemeri. Ovdje je dobro poznata zasluga Tranoscija u održavanju vjere i slovačkog jezika. Kada je bilo zabranjeno tiskanje na slo-vačkom jeziku u Gornjoj zemlji, na Donjoj zemlji su se ove knjige tiskale npr. u Budimpešti. Bekeščabi, Temišvaru i sl.

Daljnji predstavnici pobožne slovačke pjesme u 17. stoljeću bili su: Eliaš Lani, Joachim Kelinka, Juraj Zabojnik, Daniel Horčička, (Sinapius) i njegov sin Jan, Daniel Krman st., Tobiaš Masnik (Msnicius), Pilarikovci, Jan Bur (Burius) i drugi. Mnoge njihove pjesme unesene su u Tranoscij.

Od velikog značaja je - a koristi se do danas za vrijeme domaćih pobožnosti - zbirka molitava, koju je izdao Eliaš Mlinarovih - Molitoris u Levoči (1702) pod nazivom “Duhovni život zdenca”. Pored pobožne pjesme i molitve evangelički pisci tog doba njegovali su povijest u obliku vlastitih životopisa ili izdvajanjem nekog događaja iz crkvene povijesti. Cithara Tranovskog u 18. stoljeću postaje “bestseller” pobožnih pjesama i to zahvaljujući Samu-elu Hruškovicu, bansko-bistričkom svećeniku i banskom superintendentu,

Page 153: milic - povijesni pregled liturgije.indd

152 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

uredio slovački evangelički svećenik Juraj Tranovskí. Pjesmari-ca se i danas koristi u slovačkim evangeličkim crkvama širom svijeta. Pjesmarica sadrži 1040 pjesama koje su tematski pore-dane: advent, božićni ciklus, uskrsni ciklus, duhovski ciklus, praznični i sl. Osim pjesama, ova pjesmarica sadrži i molitve, homilije i sl.

Redoslijed slovačke evangeličke liturgije je slijedeći:1. Introit;276 2. Pjesma za milost; 3. Gloria in Excelsis Deo

(Slava Bogu na visini). Narod odgovara: i na zemlji mir, svim ljudima dobre volje. Amen; 4. Pozdrav svećenika: Gospodin s vama. Narod odgovara: i s duhom tvojim; 5. Molitva dana (kolekta); 6. Prva čitanja (starozavjetno čitanje i poslanice); 7. Himnus (pjesma prije propovijedi); 8. Pjevanje evanđelja; 9. Apostolsko vjerovanje; 10. Propovijed; Velika Molitva koja se završava s Očenašem; 11. Pjesma (prvi stih); 12. Antifona; 13. Završna molitva; 14. Aronov blagoslov; 15. Izlazna pjesma i poziv svećenika da jedni drugima upute pozdrav rukovanjem.

koji po D. Horčiku ponovno umnožava broj njenih pjesama (1745). Hruš-kovic je Tranoscius obogatio sa svojim izvornim pjesmama ili sa uspjelim prijevodima. Bio je najbolji vjerski pjevač njegovog vremena (umro je 1748).Od zbirki molitava najznačajnija jest “Molitveno blago” od modranskog sve-ćenika Pavla Jakobeija (1695-1752). Ova knjiga se do dan danas koristi za vrijeme crkvenih bogoslužja.

Daljnji autori pobožnih pjesama i molitava su bili: Jan Glosius Pondelosky, Jan Blaisus st. i ml., Jeremiaš Lednicky, Štefan Leška, Samuel Palumbiny, Adam Plintovic, Gašpar Motešicky i dr. Mnogi od njih su izdali svoje pjesme u posebnim pjesmaricama, potrebne pjesme u funebralima (Blasius - Jako-bei), molitve u molitvenim knjižicama. Mnoge su bile unesene u Tranoscij. Tranoscius je tako bio domaća kronika sve do današnjeg dana. A to je bi-la velika sreća za evangelički a. v. slovački narod». D. SAJAK, E-mail upućen Jasminu Miliću od 25. 02. 2007.276 Lat. introitous = ulazak. Svečani ulazak svećenika do oltara odnosno mje-sta odakle vodi bogoslužje. Za vrijeme ulaza pjeva se prikladna pjesma, ili sviraju orgulje.

Page 154: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 153

Večera Gospodnja se u Evangeličkoj a.v. slovačkoj crkvenoj općini u Iloku slavi na prvu i posljednju nedjelju adventa, na svetog Stjepana (drugi dan Božića), na Novu Godinu, prvu ko-rizmenu i cvjetnu nedjelju, na Veliki Petak, drugi dan Uskrsa, drugi dan Duhova, na Sveto Trojstvo, na Dan reformacije te na dan posvećenja crkve, kao i prigodom konfi rmacije. Eu-haristijska se služba nastavlja na službu riječi. Nakon Velike molitve i Očenaša slijedi euharistijska služba koja ima slijede-ći redoslijed: 1. Pokajnička pjesma; 2. Ispovjedni nagovor; 3. Ispovjedna pitanja i ispovjedne pjesme; 4. Ispovjedna molitva; 5. Opće odrješenje grijeha; 6. Euharistijska molitva (predslov-lje); 7. Sanctus, 8. Očenaš; 9. Riječi ustanovljenja i Agnus Dei (Jaganjče Božji…); 10. Postavljanje pitanja od strane svećenika vjeruju li da je pred njima pravo tijelo i prava krv Kristova; 11. Vjernici kleče pred oltarom. Svećenik prilazi i navješćuje im osobno odrješenje grijeha te im daje hostiju i kalež; 12. Za-hvalna molitva; 13. Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu…; 14. Apostolski blagoslov; 15. Završna pjesma.277

Ukoliko je svećenik spriječen održati bogoslužje, umjesto njega može službu održati i laik (čitatelj ili lektor) koji čita pro-povijedi zapisane u knjizi Postila ili Služba Slova.

Evangelici pristupaju pričesti nakon obreda konfi rmacije (između 12 i 14 godine). Evangelička crkva, temeljem Leue-nberške konkordije, potpisane 16. ožujka 1973. godine u Leu-enbergu kod Bazela između evangeličkih i reformiranih crka-va, ima interuniju i interkomuniju s reformiranim crkvama.278

277 Podaci o slovačkom evangeličkom bogoslužju zabilježeni kazivanjem vlč. Dušana Sajaka, evangeličkog župnika u Iloku.278 U čl. 28 i 29 navedene konkordije stoji: «Između naših Crkava postoje znatne razlike u oblikovanju liturgije, u izražavanjima pobožnosti i crkvenim redovima. Te se razlike među vjernicima često jače osjećaju nego tradicio-nalne suprotnosti u nauku. No mi ipak ne možemo, prema Novom zavjetu i

Page 155: milic - povijesni pregled liturgije.indd

154 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

Sukladno tome pričest je u Evangeličkoj crkvi omogućena i vjernicima reformirane konfesije. No u pravilu je evangelička euharistija otvorena svim vjerujućima bez obzira na njihovu konfesionalnu pripadnost.

10.2. Reformirane crkve u Hrvatskoj

Reformirane crkve u Hrvatskoj podijeljene su u tri samo-stalne denominacije; Reformiranu kršćansku kalvinsku crkvu u Hrvatskoj, Reformatsku crkvu Mađara u Hrvatskoj i Prote-stantsku reformiranu kršćansku crkvu u Republici Hrvatskoj. Ove crkve imaju različitu liturgijsku praksu.

10.2.1. Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj

U župama Reformirane kršćanske kalvinske crkve u Hrvat-skoj služi se mađarskim, hrvatskim i češkim jezikom. Službe-nici nose plašt (u mađarskim župama), odnosno talar, a neri-jetko se služi i bez ikakve liturgijske odjeće već jednostavno u civilnom prikladnom odjelu. Reformirana kršćanska kalvinska crkva nema obrednika na hrvatskom jeziku. Za bogoslužja na mađarskom jeziku koristi se obrednici iz Mađarske Istenti-szteleti rendtartás koje koristi i Reformatska kršćanska crkva Mađara. Sadržaj ovoga obrednika je: liturgija (redoslijed redo-vitog bogoslužja), euharistija, krštenje, konfi rmacija, sprovod, posvećenje pastora, prezbitera, praznična bogoslužja (Božić,

reformatorskim kriterijima crkvene zajednice, gledati u tim razlikama čim-benike koji razdvajaju Crkve (br.28). Crkvena zajednica u smislu te konkordi-je znači da zbog postignutoga sporazuma u razumijevanju Evanđelja, Crkve različitih vjerovanja međusobno jamče zajednicu riječi i sakramenta te teže za što većom zajednicom u svjedočenju i službi svijetu (br.28)» Usp. Kronika kršćanstva, str. 430.;

Page 156: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 155

Uskrs, Duhovi, Veliki petak, ....), a i redoslijed bogoslužja u mađarskim župama je identičan kao i u župama Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj. Koristi se pjesmarica Evanđeoske crkve Pjesme spasenja o kojoj će biti više riječi dok budemo govorili o bogoslužju Evanđeoske pentekostne crkve. Na mađarskom jeziku se koriste obrednici Reformirane crkve iz Mađarske a kod pjevanja se koristi pjesmarica Énekeskönyv279 koju koriste i ostale mađarske reformirane crkve ovoga prosto-ra (u Mađarskoj, Vojvodini, i sl.). Pjesmarica sadrži 490 pje-sama od kojih su prvih 150 prepjevani biblijski psalmi. Inače je karakteristika reformiranih bogoslužja da se pjevaju psalmi. U češkim župama se služi na hrvatskom jeziku ali se, pored hrvatskih pjesama pjevaju i češke pjesme iz pjesmarice Evange-licky zpevnik,280 Češkobratske evangeličke crkve iz češke. Ova pjesmarica sadrži 582 pjesme no također i liturgijske obrasce službe riječi i euharistijskog bogoslužja, uz kratka tumačenja liturgijskih dijelova, te određenih molitava za osobnu pobož-nost. Kad govorimo o češkim župama, valja napomenuti da su ove župe, iako sastavni dio Reformirane kršćanske kalvinske crkve u Hrvatskoj, u duhovnom zajedništvu sa Češkobratskom evangeličkom crkvom u svojoj staroj domovini Češkoj.281 Češ-kobratska evangelička crkva u Češkoj jest liturgijska crkva. U bogoslužju se koriste Agendom češkobratske evangeličke cr-kve,282 koja u svojem prvom dijelu donosi liturgijske obrasce za

279 Énekesköny, Jugoszláviai Református Keresztyén Egyház, 2000.280 Evangelicky zpevnik, Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke.281 Češkobratsku evangeličku crkvu čine ujedinjene evangeličke i reformi-rane crkvene općine. Nastala je ujedinjenjem evangelika i reformiranih, 17-18. prosinca 1918. godine u Pragu. Usp. Evangelische kirche der Böhmischen Brüder in der ČSSR, Prag, 1985., str. 5.282 Agenda češkobratrske cirkve evangelicke (Dil prvni), Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke, 1983; Agenda češkobratrske cirkve evan-

Page 157: milic - povijesni pregled liturgije.indd

156 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

nedjeljna i blagdanska bogoslužja, a u drugome dijelu liturgij-ske obrasce za sakramente i obrede.

10.2.2. Reformatska kršćanska crkva Mađara u HrvatskojReformatska crkva Mađara u Hrvatskoj nema obrednika niti

pjesmarice na hrvatskom jeziku već se u bogoslužjima koristi obrednik na mađarskom jeziku, Istentiszteleti rendtartás, 283 Reformirane crkve iz Mađarske, a pjeva se iz već spomenute pjesmarice Énekeskönyv. Služba Večere Gospodnje održava se šest puta godišnje: na prvu nedjelju korizme, na Uskrs, Duhove, na drugu nedjelju u kolovozu (Nedjelja novoga kruha), najbližu nedjelju 31. listopadu (Nedjelja novoga vina) te na Božić.

U crkvama se, obično u sredini nalazi stol Gospodnji (na kojem nema svijećnjaka, križa i sl.) a iznad stola Gospodnjeg je uzdignuta propovjedaonica. Zidovi crkava su čisti, bez slika, križa i sl. Rukopoloženi (zaređeni službenici) nazivaju se sve-ćenici. Od liturgijske odjeće nose samo crni plašt a ispod plašta crno odijelo, bijelu košulju i crnu kravatu.

Uobičajeno nedjeljno bogoslužje bez Večere Gospodnje izgleda ovako: župnik284 ulazi, te uz pratnju određene pjesme ili u tišini dolazi do stola Gospodnjega. Slijedi pozdrav župni-ka: «Milost Gospodina našega Isusa Krista, ljubav Boga Oca i zajednica Svetoga Duha neka je sa svima vama. Amen», te slijedi čitanje psalma po izboru župnika. Nakon toga župnik

gelicke (Dil druhy), Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke, 1988.283 Istentiszteleti rendtartás, Budapest: Kiadja: A Magyarországi Refor-mátus Egyház Zsinati Irodájának Sajtóosztálya, 1985. 284 Ovdje se za službenika navodi termin «župnik», sukladno razgovoru ko-jega je autor vodio sa preuzvišenim Janošem Kopacsi Kettosem, biskupom Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj.

Page 158: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 157

predvodi kratku molitvu koju izgovaraju svi sabrani (ova mo-litva u nekim župama dolazi ispred pozdrava župnika). Slijedi ulazna pjesma (jedna kitica), te druga glavna pjesma. Nakon toga se moli kratka molitva te čita biblijski tekst po izboru žu-pnika. Slijedi molitva župnika te pjesma prije propovjedi. Žu-pnik odlazi do propovjedaonice odakle čita propovjedni tekst te propovijeda. Propovjedni tekst je također po vlastitom iz-boru župnika. Nakon propovjedi slijedi duža molitva župni-ka koja završava s Očenašem (Očenaš moli cijela zajednica). Župnik poziva zajednicu da daruju svoje dobrovoljne priloge. Nakon toga slijedi Aronov blagoslov. Iza toga se daju obavije-sti, pjeva se izlazna pjesma te izgovara izlazna molitva. Izlazna pjesma je u redovitim bogoslužjima psalam 90, dok je na velike blagdane i prigodom Večere Gospodnje izlazna pjesma mađar-ska nacionalna himna. Kod služenja Večere Gospodnje, nakon propovjedi slijedi pjesma a nakon pjesme župnik prilazi stolu Gospodnjem te čita riječi ustanovljenja Večere Gospodnje. Sli-jedi kratki nagovor o značenju Večere Gospodnje, te molitva pokajanja. Nakon toga zajednica ispovijeda Apostolsko vjero-vanje nakon čega župnik postavlja četiri pitanja vjernicima koji će pristupiti stolu Gospodnjem: «1. Vjerujete li i ispovijedate li da je Gospodin Bog u istinitosti i svetosti stvorio prvog čovjeka te da ste nakon njegovog grijeha i vi prolazni i grešnici koji svojom sposobnosti i snagom ne možete opstati pred sudom Božjim, te da ste zbog toga zadobili smrt? 2.Vjerujete li i ispovi-jedate li da je Gospodin Bog grješnom čovjeku pružio milosrđe i svoga Svetog Sina Isusa Krista u tijelu poslao na ovaj svijet čijom je jedinom i savršenom žrtvom oduzeo snagu grijeha i darovao milosrđe kroz krv Kristovu i zbog toga vas kroz vjeru očistio? 3. Vjerujete li i ispovijedate li da je Gospodin Bog, koji je uskrsnuo Isusa Krista i kroz uskrsnuće njegovo i naše prola-zno tijelo pretvorio u besmrtnost, nas prenio u vječno slavlje? 4. Obećavate li, temeljem milosrđa odano cijeli vaš život pre-

Page 159: milic - povijesni pregled liturgije.indd

158 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

dati Bogu te da ćete u ovom sadašnjem svijetu kao izbavljeni na njegovu slavu živjeti?». Nakon toga slijedi objava oproštenja grijeha od strane župnika riječima: «I ja to sa svima vama vje-rujem i obećavam. Kao nevrijedni sluga Gospodnji objavlju-jem vam oproštenje grijeha u ime Trojedinoga vječnog Boga, Oca i Sina i Duha Svetoga». Slijedi poziv da se pristupi stolu Gospodnjem. Kod podjele kruha župnik izgovara riječi: «Tijelo Kristovo koje se lomilo za sve nas», a kod pružanja kaleža «Krv Kristova koja se prolila za sve nas». Nakon podjele slijedi krat-ki nagovor, molitva Očenaš, Aronov blagoslov, izlazna pjesma (nacionalna mađarska himna) i izlazna molitva.285

10.2.3. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj

U protestantskoj reformiranoj kršćanskoj crkvi u Republici Hrvatskoj bogoslužja su u pravilu liturgijska i u njima se ko-risti obrednik nazivom Knjiga zajedničkih molitava.286 Ovaj obrednik je prijevod dijelova engleske liturgijske knjige: Th e Book of Common Prayer koja je u uporabi u anglikanskim i epi-skopalnim crkvama. Obrednik sadrži jutarnju, večernju i eu-haristijsku službu. U istom se nalaze i određene privatne mo-litve koje su preuzete iz Pjesmarice na porabu reformiranim kršćanima287 iz 1921. godine. Obred službe riječi i euharistije po obliku je blizak liturgijskoj praksi drugih liturgijskih crkava

285 Zabilježeno prema kazivanju preuzvišenog Janoša Kopacsi Kettosa, bi-skupa Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj. O reformatskom bogoslužju vidi u: N. KIŠ, O reformatskoj crkvi, Novi Sad: J. P. Forum, 2005., str. 125-135.286 Knjiga zajedničkih molitava, Osijek: Protestantska reformirana kršćan-ska crkva u Republici Hrvatskoj, 2003.287 Pjesmarica na porabu reformiranim kršćanima, Tordinci: Reformirana crkvena općina Tordinci, 1921., str. 125-135.

Page 160: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 159

a služi se u pravilu prve nedjelje u mjesecu te na blagdane. U bogoslužju se koristi već spomenuta pjesmarica Evanđeoske crkve Pjesme spasenja. Za vrijeme bogoslužja duhovni službe-nici nose liturgijsku odjeću – najčešće tzv. Lutherov talar ili reverendu (u svečanijim prigodama i bijelu albu) preko koje rukopoloženi pastori nose štolu koja je, obzirom na liturgij-sko razdoblje u različitim bojama.288 Bogoslužja se održavaju nedjeljom te blagdanima (Božić, Uskrs, Duhovi, Preobraženje, Spasovo, Dan reformacije i sl.). Osim liturgijskih bogoslužja PRKC poznaje i tzv. slobodna, neformalna bogoslužja u kojima se slavi Božja riječ, a vjernici mole vlastitim riječima. Ruko-položeni službenici crkve su lektori (ili propovjednici), đakoni i pastori. Službu riječi mogu obavljati lektori, đakoni i pasto-ri, dok euharistijsku službu kao i druge sakramente i obrede mogu u pravilu služiti samo pastori.

Euharistija se služi u pravilu prve nedjelje u mjesecu te na blagdane. Drugih nedjelja služi se samo služba riječi. Ti-jek ovoga bogoslužja je slijedeći: Bogoslužje započinje s pje-smom Tebe Boga hvalimo (Te Deum). Za to vrijeme pastor (lektor odnosno đakon) ide prema propovjedaonici. Slijedi ulazna molitva koju mole svi vjernici, a zatim pozdrav pastora riječima: «Milost Gospodina našega Isusa Krista, ljubav Boga Oca i zajednica Duha Svetoga neka je sa svima Vama». Narod odgovara: «Amen». Slijedi čitanje psalma po izboru pastora. Nakon toga se pjeva pjesma (jedan stih) dok zajednica stoji a bogoslužje se nastavlja izgovaranjem Deset zapovijedi od stra-ne pastora a nakon svake zapovijedi narod odgovara: «Gospo-dine smiluj nam se, i prikloni srca naša zakonu svome». Nakon zadnje zapovijedi narod odgovara: «Gospodine, usrdno te mo-

288 Liturgijske boje u Protestantskoj reformiranoj kršćanskoj crkvi su sljede-će: bijela (Kristovi blagdani, službe krštenja, konfi rmacije, vjenčanja), ljubi-časta (advent, korizma, sprovod), crvena (Duhovi, Dan reformacije) i zelena (obične nedjelje).

Page 161: milic - povijesni pregled liturgije.indd

160 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

limo, smiluj nam se, i upiši sve svoje zakone u srca naša».289 Slijedi molitva pastora, nakon čega vjernici sjede, te se pjeva zajednička pjesma. Nakon toga pastor čita propovjedni tekst te propovijed. Propovjedni tekst i propovijed mogu biti po iz-boru pastora ili pak sukladno propisanom lekcionaru. Nakon propovijedi slijedi molitva koja se zaključuje zajedničkom mo-litvom Očenaš. Slijedi zajednička pjesma za vrijeme koje se skuplja dobrovoljni prilog. Nakon toga slijede kratke obavije-sti. U zaključku pastor upućuje Aronov blagoslov, nakon čega slijedi zajednička kratka izlazna molitva i izlazna pjesma.

U bogoslužju sudjeluju i mladi s pjesmama slavljenja, uz pratnju gitare i drugih suvremenih glazbala. Ove se pjesme pjevaju prije propovijedi.

Protestantska reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj u li-turgiji koristi i interne prijevode liturgijskih knjiga: Th e Book of Common Prayer290 (Episkopalna crkva SAD), Book of Common Worship291 (Prezbiterijanska crkva SAD), Book of Common Or-der292 (Crkva Škotske).

Uobičajeno nedjeljno euharistijsko bogoslužje, sukladno obredniku Knjiga zajedničkih molitava izgleda ovako:293

SLUŽBA RIJEČIUlazna pjesma

289 Knjiga zajedničkih molitava, str. 47. Vidjeli smo ranije da je ovakva prak-sa bila prisutna kod Calvina u Ženevi.290 Th e Book of Common Prayer,New York: Oxford University Press, 1990.291 Book of Common Worship, Lousville, Kentucky: Westminster/John Know Press, 1993.292 Book of Common Order, Edinburgh: Saint Andrew Press, 1994.293 Usp. Knjiga zajedničkih molitava, str. 73-84.

Page 162: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 161

Pastor započinje bogoslužje riječima: Blagoslovljen Bog Otac i Sin i Duh SvetiNarod odgovara: Blagoslovljeno kraljevstvo njegovo, sada i do-vijeka. Amen.Pastor moli: Svemogući Bože, pred tobom su sva srca otvore-na, sve želje znane i sve tajne otkrivene. Nadahnućem svoga Svetoga Duha, očisti nam misli srca, kako bi smo te savršeno ljubili i dostojno hvalili tvoje Sveto ime. Po Kristu, Gospodinu našem. Amen.Slijedi jedan stih određene pjesme te pastor nastavlja predvo-diti pokajnički čin. Čita određeni dio Svetoga pisma poput Mk 12, 29-31; 1 Iv 1, 8.9; Heb. 4, 14. 16. Zatim poziva zajednicu da u kratkoj tišini svatko ispovjedi svoj vlastiti grijeh pred Bogom. Nakon kratke stanke predvodi molitvu pokajanja:Milosrdni Bože,ispovijedamo da smo sagriješili protiv tebe;mišlju, riječju, djelom i propustom.Nismo ljubili tebe svim srcem svojim;niti svoje bližnje kao same sebe.Žao nam je zbog toga i ponizno se kajemo.Poradi sina svojega Isusa Krista,smiluj nam se i oprosti nam;kako bi smo živjeli u skladu s tvojom voljomi hodili tvojim putevima,na slavu tvog svetog Imena. Amen.Pastor upućuje riječi navještaja oproštenja grijeha:Smilovao vam se svemogući Bog, oprostio vam grijehe vaše,po Isusu Kristu, Gospodinu našemu, osnažio vas u svemu dobru i silom Duha Svetoga sačuvao vas za život vječni. Amen.

Slijedi Gloria in excelsis Deo i Kyrie ili neki drugi prikladan himan (ne izgovara se u adventu i korizmi).

Page 163: milic - povijesni pregled liturgije.indd

162 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

Pastor pozdravlja zajednicu s riječima: Gospodin s vama. Narod odgovara: I s duhom tvojim. Pastor nastavlja s moli-tvom dana (kolektom).294

Slijede čitanja biblijskog teksta. Uzima se u pravilo jedno či-tanje iz Staroga zavjeta, jedno iz poslanica apostolskih te tekst evanđelja. Nakon prva dva čitanja, čitač (može biti i laik) izgo-vara: Riječ je Gospodnja, nakon čega narod potvrđuje riječima: Bogu hvala. Za vrijeme prva dva čitanja narod sjedi. Nakon toga zajednica ustaje i pjeva: Aleluja (osim u adventu i koriz-mi). Pastor ili đakon čita tekst evanđelja nakon čega izgovara riječi: Riječ je Gospodnja, a narod potvrđuje riječima: Slava Tebi Kriste. Pastor propovjeda, a nakon propovijedi zajednički se izgovara Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje. Slijedi mo-litva vjernika u kojoj se moli za sveopću Crkvu, njezine članove i njezino poslanje, za narod i za sve koji su na vlasti, za dobrobit u svijetu, za potrebe mjesne zajednice te za one koji trpe i na-laze se u bilo kakvoj nevolji. Time se završava prvi dio odnosno služba riječi.

EUHARISTIJSKA SLUŽBAEuharistijska služba započinje pjesmom za vrijeme koje se

skuplja dobrovoljni prilog. Slijedi euharistijski kanon odnosno predslovlje:Pastor: Gospodin s vama.Narod: I s duhom tvojim.Pastor: Uzdignimo svoja srca.Narod: Uzdižemo ih Gospodinu.Pastor: Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu.Narod: Dostojno je i pravedno.

294 Molitve dana vidi u: Knjiga zajedničkih molitava, str. 49-72.

Page 164: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 163

Pastor nastavlja predslovljem koje je određeno za taj dan ili jednim od uobičajenih predslovlja.295 Narod se pridružuje rije-čima Sanctusa. Pastor moli euharistijsku molitvu,296 te izgovara riječi ustanovljenja. Nakon toga svi zajedno izgovaraju tajnu vjere: Krist je umro, Krist je uskrsnuo, Krist će doći ponovno. Pastor nastavlja molitvu hvale, i moli za blagoslov kruha i vina. Na kraju poziva zajednicu da svi zajedno mole Očenaš. Slijedi pružanje znaka mira (međusobno rukovanje), te lomljenje kru-ha. Za vrijeme lomljenja kruha izgovara se Agnus Dei.

Pastor poziva vjernike da pristupe stolu Gospodnjem rije-čima: Darovi Božji za narod Božji. Uzmite ih sa zahvalnošću u spomen Kristove smrti za vas i hranite se s njima s vjerom u svojim srcima. Vjernici pristupaju stolu Gospodnjem. Pastor daje kruh i izgovara riječi: Tijelo Gospodina našega Isusa Kri-sta očuvalo te za život vječni. Dok daje kalež, izgovara: Krv Gospodina našega Isusa Krista očuvala te za život vječni. Na-kon što su se vjernici pričestili, pastor moli zahvalnu molitvu297, daje otpust i Aronov blagoslov.

Reformirani kršćani sve tri navedene denominacije pristu-paju euharistiji nakon obreda konfi rmacije (između 12 i 14 go-dine), te imaju već spomenutu interkomuniju s evangelicima. No u pravilu dozvoljavaju i kršćanima drugih vjeroispovijedi pristup euharistiji.

295 Vidi predslovlja u: Knjiga zajedničkih molitava, str. 95-98.296 Euharistijske molitve vidi u: Knjiga zajedničkih molitava, str. 79-92.297 Usp. Knjiga zajedničkih molitava, str. 82-83

Page 165: milic - povijesni pregled liturgije.indd

164 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

10.3. Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj298

Bogoslužja baptističkih crkava spadaju u tzv. slobodna bo-goslužja. Glavno tjedno bogoslužje se u pravilu obavlja nedje-ljom prije podne. Središte bogoslužja je propovijed. Večera Gospodnja obavlja se u pravilu jedanput mjesečno, obično prve nedjelje u mjesecu. Za Večeru Gospodnju se u pojedinim bap-tističkim priručnicima koristio i termin sakrament, ne pridaju-ći joj značenje rimokatoličkih sakramenata. Koristi se i termin obred, no za Baptiste, Večera je Gospodnja i više od obreda. Ona predstavlja tajnovitu zajednicu s Isusom Kristom.299 Naj-češće je, u svakodnevnom crkvenom govoru u uporabi samo termin Večera Gospodnja. Večeri Gospodnjoj u pravilu pristu-paju kršteni vjernici, no pristup je dozvoljeno je i vjernicima drugih kršćanskih denominacija.

U bogoslužje su uključeni i vjernici – laici svojim molitva-ma, ali i kratkim uvodnim pozdravima pa i propovijedanjem Riječi Božje.

«Današnje glavno nedjeljno bogoslužje u većim baptistič-kim crkvama u Hrvatskoj obično se sastoji iz tri bitna di-jela: slavljenje – molitva – biblijska propovijed. Slavljenje je obično koloplet od 5-6 povezanih pjesama, upotpunjen biblijskim čitanjima i meditacijama. Samo slavljenje uvod je u zajedničku molitvu pri kojoj se nekolicina vjernika javno spontano moli. Zajedničku molitvu zaključuje pastor. Po-

298 Baptisti – sljedbenici Baptističke vjerske zajednice. Prva baptistička zajednica nastala je 1609. godine u Amsterdamu. Ime im dolazi od grčkoga glagola Baptizo što znači kršten. Naglašavaju samo krštenje vjerujućih, na-suprot krštenju djece. 299 Usp. J. HORAK, Baptisti, povijest i načela vjerovanja, Zagreb: Duhovna stvarnost, 1989., str. 65-66.

Page 166: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 165

tom slijedi biblijsko čitanje kao uvod u propovijed (središnji dio bogoslužja) koja se daje na određenu temu, najčešće po unaprijed određenom redoslijedu. Bogoslužje završava s još nekoliko pjesama slavljenja, prikupljanjem milodara, te pa-storovom blagoslovnom molitvom. Potom slijede završne obavijesti i ostale informacije. Ovo je grubi koncept današ-njeg prevladavajućeg načina bogoslužja u većim hrvatskim crkvama, no svaka je od njih samostalna i slobodna u krei-ranju svoga vlastitog modela bogoslužja. Osim središnjega nedjeljnog bogoslužja, postoje i tjedni sastanci (tzv. biblijski sat) koji su više orijentirani na biblijsko proučavanje odre-đenih tema i molitvu. Održavaju se također redoviti tjedni sastanci za mladež, dok je za djecu organiziran zakonski priznat vjeronauk u crkvenim prostorima.»300

Rukopolažu se pastori, starješine i đakoni. Ranije je u upo-rabi bio termin propovjednik, no posljednjih petnaestak godi-na sve se vise koristi prikladniji termin pastor. Prilikom bogo-služja ne rabe liturgijsku odjeću već prikladno civilno odijelo (u većim gradskim sredinama, pastor pri značajnim javnim bogosluženjima i nastupima, te pri crkvenim vjenčanjima i sahranama, kao i kod obreda krštenja nosi “kolar košulju”). Pojedini pastori prilikom krštenja, vjenčanja i sprovoda kori-ste i crni talar Ranije je to bila praksa samo kod krštenja. U posljednje se vrijeme javlja težnja unutar pojedinih baptistič-kih crkava za uvođenjem određenih liturgijskih obrazaca u bo-goslužje i obrede. U tom cilju je izrađen Obrednik Baptističke crkve301 koji je još uvijek eksperimentalno izdanje. Obrednik sadrži opis redoslijeda i elemenata bogoštovlja naroda Božjega

300 R. KNEŽEVIĆ, E-mail upućen Jasminu Miliću, 8. veljače 2007.; Usp. J KOLARIĆ, Ekumenska trilogija, str. 495-496.301 Obrednik Baptističke crkve, (priredili Giorgio Grlj i Jasmin Milić), Za-greb: Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj, 1999.

Page 167: milic - povijesni pregled liturgije.indd

166 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

na Dan Gospodnji, službu dana Gospodnjega, službu prinoše-nja djeteta, službu krštenja, službu vjenčanja, službu sahrane, službu ordinacije pastora, službu rukopolaganja starješine ili đakona i lekcionar. Valja istaknuti da ovaj obrednik još uvijek nije službeno usvojen od Saveza baptističkih crkava kao služ-beni obrednik.

U zajedničkom pjevanju baptisti koriste pjesmaricu Živa voda, Pjesme duhovne.302 Pjesmarica sadrži 266 pjesama od kojih su neke stare tradicionalne himne dok su druge novijega datuma, uglavnom prevedene s engleskog, a koje su u bogo-služje uveli uglavnom mladi. U nekim sredinama koriste se i prilagođene pjesme iz nekih starijih pjesmarica poput Duhov-ne pjesme,303 i druge. Koriste se i novije pjesme koje još nisu objedinjene u pjesmaricama, već cirkuliraju na listovima i fo-lijama

U crkvama se nalazi propovjedaonica s koje se predvodi bo-goslužje. Neke crkve imaju i krstionicu koja je prilagođena za krštenje odraslih, budući da baptisti krste samo odrasle kandi-date (tj. samo osobe koje su u stanju svjesno ispovjediti svoju vjeru. To mogu biti i starija djeca, ali nikako novorođenčad).

Kada govorimo o baptističkom bogoslužju, treba naglasi-ti kako danas u baptističkim crkvama vlada veća raznolikost nego smo to uspjeli ovdje obraditi. Ovdje smo dali osnovne naglaske, no zbog fl eksibilnog shvaćanja bogoslužja, može se u pojedinim baptističkim crkvama vidjeti raznolika bogoštovna praksa. Tako su u pojedinim crkvama sve manje razlike između baptističkog i pentekostnog bogoslužja, a koje su se u prošlosti više isticale. U posljednje se vrijeme javlja težnja unutar poje-dinih baptističkih crkava za uvođenjem određenih liturgijskih

302 Živa voda, pjesme duhovne, Zagreb; Savez baptističkih crkava u RH, 1998.303 Duhovne pjesme, Novi Sad: Savez baptističkih crkava SFR Jugoslavije, 1966.

Page 168: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 167

obrazaca u bogoslužje i obrede. U tom cilju je izrađen Obrednik Baptističke crkve304 koji je još uvijek eksperimentalno izdanje te još uvijek nije službeno usvojen od Saveza baptističkih crkava kao službeni obrednik. Obrednik sadrži opis redoslijeda i ele-menata bogoštovlja naroda Božjega na Dan Gospodnji, službu dana Gospodnjega, službu prinošenja djeteta, službu krštenja, službu vjenčanja, službu sahrane, službu ordinacije pastora, službu rukopolaganja starješine ili đakona i lekcionar.

10.4. Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj305

Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj dio je pentekostnoga pokreta. Pentekostalci su neskloni liturgijskim obrascima, te se više zalažu za slobodno i spontano vodstvo Duha Svetoga, ne zanemarujući dakako sklad i red pri organi-ziranju bogoslužja.

«Pentekostalci su pomakli granice bogoštovlja od zajednič-kog pjevanja, kolektivne molitve i sudjelovanja u sakramen-tima ka radosnom i nepredvidljivom zajedništvu s Bogom po Duhu Svetome kroz pjesmu, propovijedanu Božju riječ i

304 Obrednik Baptističke crkve, (priredili Giorgio Grlj i Jasmin Milić), Za-greb: Savez Baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj, 1999.305 Pentekostalci – sljedbenici pentekostnih crkava koje su nastale kao pokret duhovne obnove krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Značajno ime koje se vezuje za početak pentekostalizma je ime Charles Fox Parhama, me-todističkog propovjednika koji je utemeljio Biblijsku školu u Topeki (Kanzas, SAD). U toj su školi studenti, počevši s Agnezom Ozman, iskusili krštenje Duhom Svetim Pentekostalci naglašavaju duhovne darove, posebice govo-renje u nepoznatim jezicima (glosolalija). Danas djeluju mnoge pentekostne denominacije i slobodne pentekostne crkve u svijetu različitih naziva. Pente-kostne su crkve danas najbrže rastuže crkve u svijetu.

Page 169: milic - povijesni pregled liturgije.indd

168 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

spontanu molitvu. Za pentekostalce je bogoštovlje postalo zauzeće srdaca sa samim Bogom. Štovanje započinje u du-bini srca kao spontana reakcija na veličinu i dobrotu Božju. Po uzoru na primjere slavljenja u Bibliji pentekostalci će ti-jekom bogoslužja podići svoje ruke k Bogu (Ps 134, 2, 1 Tim 2, 8), pljeskat će rukama (Ps 47 1), ničice će se baciti pred Boga (Pnz 9, 18), plesat će pred Bogom (2 Sam 6, 16) ili se udružiti u zajedničkoj glasnoj molitvi. U središtu bogoštov-lja pentekostnih crkava je proslavljanje Boga…. U slavljenju se koristi više glazbenih stilova, primjerice: tradicionalne himne, korusi, starije i suvremene gospel pjesme, psalmi, pjevanje biblijskih stihova.»306

Budući da su lokalne evanđeoske pentekostne crkve samo-stalne, pa i u organiziranju bogoslužja, ne može se govoriti o jednom, uniformiranom bogoslužju. Slično pravilo fl esibilno-sti vrijedi kao i za baptističke crkve. No određene značajke su manje-više prisutne u bogoslužjima svih mjesnih crkava.

Uobičajeno bogoslužje vode rukopoloženi pastori (mada ga mogu voditi i angažirani vjernici) dok bogoslužja Večere Gospodnje, krštenja i ostalih obreda u pravilu obavljaju samo rukopoloženi pastori. Pastori ne koriste liturgijsku odjeću već prikladno civilno odijelo. Praktično se uobičajena bogoslužja (kada se ne slavi Večera Gospodnja) Evanđeoskih pentekostnih crkava mogu podijeliti na dva dijela: slavljenje i služba Riječi. Prvi, uvodni dio koga pentekostalci nazivaju slavljenje, ispu-njen je pjesmama zbora ili cijele crkve kojima se na dinamičan način proslavlja Bog. Pjesme su često isprepletene slobodnim molitvama vjernika. Ovisno o mogućnostima zajednice (ovisno imaju li zbor, glazbeno nadarene vjernike koji mogu svirati i sl.) to slavljenje može trajati kraće ili duže. U nekim je crkvama

306 S. JAMBREK, Crkve reformacijske baštine u Hrvatskoj, Zagreb: Bogo-slovni institut, 2003., str. 271.-272.

Page 170: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 169

samo slavljenje duže od propovjedi, dok se u nekim crkvama opet ograničava na nekoliko zajedničkih pjesama iz pjesma-rice. Kod slavljenja se koristi nekoliko pjesmarica. Pjesmari-ca Pjesme spasenja307 je podijeljena na slijedeće cjeline: slava, hvala i veličanje Boga, molitva; evangelizacija, radost spasenja; utjeha, uzdanje, predanost, ljubav; poslanje djece Božje; trplje-nje, smrt i dolazak Gospoda Isusa Krista; pentekostne pjesme; težnja za nebom, Chorusi. Također se koristi i Pjesmarica i iz-danju Evanđeoske pentekostne crkve «Radosne vijesti» iz Za-greba.308 Iz tiska je 2006. godine izašla nova notna pjesmarica u izdanju Evanđeoske pentekostne crkve u Hrvatskoj, Pjevajmo Gospodinu309 koja se također koristi u pojedinim zajednicama Evanđeoske pentekostne crkve. Ova pjesmarica sadrži 540 pjesama. Postoji još nekoliko tiskanih pjesmarica u izdanju mjesnih crkava. Većina crkava ima pjesmaricu objavljenu na folijama za prikazivanje na grafoskopu, a u posljednje vrijeme sve više crkava koristi multimedijalne prezentacije za prikaz pjesama, pregled i ilustraciju propovijedane Riječi Božje.310

Nakon uvodnoga dijela slavljenja slijedi propovijed (propo-vijedaju rukopoloženi pastori ali i starješine odnosno i nadare-ni vjernici). Propovijed može završiti «oltarskim pozivom». To znači da prisutni mogu izaći ispred propovjedaonice da se za njih moli, bilo da se radi o obraćenju, potrebom izlječenja i sl.

U posljednjih nekoliko godina zamjetan je u većini pente-kostnih crkava sljedeći liturgijski obrazac: nedjeljno bogosluž-je započinje uvodnim pozdravom i molitvom predvoditelja

307 Pjesme spasenja, Osijek: Evanđeoska crkva u Republici Hrvatskoj, 1991.308 Pjesmarica, Zagreb: EPC “Radosna vijest”, 2002.309 Pjevajmo Gospodinu, Zagreb: Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj, Daruvar: Logos, 206.310 Usp. S. JAMBREK, Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću, 16. veljače 2007.

Page 171: milic - povijesni pregled liturgije.indd

170 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

bogoslužja. Zatim slijede svjedočanstva vjernika o ispunjenim molitvama i svemu onome što im je Bog učinio tijekom prote-klog tjedna. Svjedočanstva obično traju 15-30 minuta, ovisno o broju vjernika koji žele posvjedočiti o svakodnevnom dina-mičnom odnosu s Bogom. Nakon svjedočanstava slijedi čitanje Riječi iz Staroga i Novoga zavjeta, a zatim molitva i slavljenje. Nakon slavljenja slijedi propovijed, koja uobičajeno traje oko 45 minuta. Prije ili nakon propovijedi je sakupljanje desetine i dobrovoljnih priloga (ovisno o praksi pojedine crkve). Bogo-služje završava molitvom (može biti pojedinačna molitva ili molitva zajednice) i blagoslovom zajednice. Bogoslužje pred-vode najmanje dvije osobe, u načelu tri i više osoba: voditelj bogoslužja, čitač(i) Svetog pisma, voditelj slavljenja i propo-vjednik Riječi.311

Evanđeoske pentekostne crkve u Republici Hrvatskoj obav-ljaju službu Večere Gospodnje uglavnom prve nedjelje u mjese-cu (jednom mjesečno). Pristupaju joj u pravilu kršteni članovi zajednice, no pristup se dozvoljava se i vjernicima drugih kr-šćanskih konfesija. Od blagdana slave Božić, Uskrs i Duhove.

U Hrvatskoj djeluju i druge pentekostne odnosno karizmat-ske crkve (Poput Crkve Božje u Hrvatskoj,312 Savez Kristovih Pentekostnih crkava, Savez crkava Riječ Života, Crkva cjelovi-tog evanđelja i sl.) čija su bogoslužja manje-više identična gore navedenom tipu bogoslužja. Karizmatske crkve, poput Save-

311 Usp. S. JAMBREK, Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću, 16. veljače 2007.312 Za Crkvu Božju u Hrvatskoj specifi čan je obred nogopranja pri Večeri Gospodnjoj, zbog kojega su ranije bili poznati i kao «nogoprani». Običaj je bio da se redovito kod Večere Gospodnje obavlja obred međusobnog pranja nogu (žene ženama, muškarci muškarcima), no u novije vrijeme je ostavljeno svakoj lokalnoj zajednici da odluči koliko će puta godišnje obavljati obred no-gopranja koji ne mora nužno biti vezan uz svaku službu Večere Gospodnje.

Page 172: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 171

za crkava Riječ života, imaju vrlo dinamična i živa bogoslužja gdje nema mjesta nikakvoj formalnosti. Slavljenje i propovijedi znaju dugo trajati pa nerijetko bogoslužja u ovim crkvama zna-ju trajati i po 3-4 sata.

10.5. Kršćanska Adventistička crkva u Hrvatskoj313

Bogoslužje Adventističke crkve je u mnogo čemu blisko liturgijskom, iako se ovaj termin ne koristi u adventističkoj terminologiji. Adventisti se okupljaju subotom prije podne na glavno bogoslužje.314 Bogoslužje se sastoji od dva glavna dije-la: subotnje škole i propovjedi. U prvome se djelu proučava u razredima «pouka» odnosno tematski pripremljene teme koje se nalaze u tromjesečnoj knjižici Pouke iz Biblije. Adventistički crkveni priručnik predlaže dva oblika drugog dijela subotnjeg bogoslužja:315

313 Adventisti – (od lat. Adventus = dolazak). Sljedbenici vjerske zajednice Adventista sedmog dana koja naglašava Kristov drugi dolazak, te svetkova-nje subote kao sedmoga dana. Nastala je u Americi, u prvoj polovici 19. sto-ljeća kao pokret koji je iščekivao Kristov drugi dolazak 1844. godine. Godine 1861. u SAD su registrirani kao samostalna vjerska zajednica. U Hrvatskoj su prisutni od početka 20. stoljeća. 314 Adventisti svetkuju sedmi dan tjedna, subotu, vjerujući da na taj način is-punjavaju četvrtu Božju zapovijed (Izl 20, 8-10). Više o adventističkom razu-mijevanju subote vidi u: Što adventisti vjeruju...Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina, Zagreb: Znaci vremena, 2001., 249-266.315 Usp. Adventistički crkveni priručnik, Zagreb: Adventistička crkva u Re-publici Hrvatskoj, 1992., str. 75-76.

Page 173: milic - povijesni pregled liturgije.indd

172 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

Duži oblik bogoslužjaPreludij na orguljamaObavijestiUlazak zbora i propovjednikaDoksologijaUvodna molitvaČitanje iz BiblijePjesma slavljenjaMolitvaZborna pjesma ili prikladna glazbaSkupljanje daraPjesma posvećenjaPropovijedPjesmaBlagoslovTiha molitva – crkva stoji ili sjediOrguljeKraći oblik bogoslužjaObavijestiPjesmaMolitvaSkupljanje daraZborna pjesma ili prikladna glazbaPropovijedPjesmaBlagoslovTiha molitva – crkva stoji ili sjedi

Adventisti u svome redovitom bogoslužju koriste pjesma-ricu Kršćanske himne316 Pjesmarica sadrži 490 pjesama koje su podijeljene na cjeline: himne Bogu Ocu, himne Isusu Kristu,

316 Kršćanske himne, Zagreb: Znaci vremena, 1995.

Page 174: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 173

himne Duhu, poslušnost i služba Bogu, Biblija, radosna vijest, život kršćanina, kršćanski dom, prigodne pjesme. U Priručni-ku za propovjednike317 nalazimo konkretne liturgijske obras-ce, molitve i litanije za određene prigode; krštenje, posvećenje djeteta, posvetu molitvenog doma, Gospodnju večeru, pogreb, početak gradnje, blagoslivljanje doma, preuzimanje novog okruga, molitvu za bolesne i vjenčanje.

Službenici se nazivaju propovjednicima odnosno pastori-ma. Ne rabi se liturgijska odjeća, već prikladno civilno odijelo. Adventisti, osim subote ne slave druge blagdane (mada se u posljednje vrijeme može primijetiti kako organiziraju bogo-služja prigodom Božića, Uskrsa i sl.).

Večera Gospodnja se obavlja četiri puta godišnje, odnosno svaka tri mjeseca. Prije nego li pristupe večeri Gospodnjoj, pri-sutni obavljaju «Obred poniznosti» odnosno obred nogopra-nja (praktično, jedni drugima peru noge, po uzoru na Isusovo pranje nogu svojim učenicima).318 Shvaćanje Večere Gospod-nje u adventista je više kalvinističko nego li zwinglijansko. Ona je više od puke uspomene. U Večeri Gospodnjoj se uspostav-lja jedan poseban odnos s Bogom u kojem se iznova obnavlja i potvrđuje savez s Njim. Večeri Gospodnjoj mogu pristupiti i vjernici «koji vjeruju» iz drugih kršćanski crkava.319 Večera Gospodnja se ne naziva sakrament već samo obred.

317 Priručnik za propovjednike, Zagreb: Adventistička crkva u Republici Hr-vatskoj, 1995. str. 187-259.318 Usp. Što adventisti vjeruju...Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina, str. 196-197.319 Što adventisti vjeruju...Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina, str. 203.

Page 175: milic - povijesni pregled liturgije.indd

174 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

10.6. Evangelička metodistička crkva320

Progovorimo ovdje i o Metodističkoj crkvi. U Hrvatskoj na-ime imamo samo jednu metodističku zajednicu u Splitu, koja se ne koristi liturgijskim formama u bogoslužju. Svoj način slavljenja oni predstavljaju na slijedeći način:

«U zajednicama Emc-e je obično obiteljska atmosfera. Čla-novi se međusobno osobno poznaju a i pastor je također jedan od njih. U Bogoslužjima obično učestvuje više osoba, koje to opet čine iz osobnog uvjerenja i zahvalnosti prema Bogu. Najvažniji dio u Bogoslužju zauzima propovijed. No, ni ovdje nije pastor jedini koji u zajednici propovije-da. Zajednica otkriva talente takozvanih laika koji, pored svog zanimanja u svijetu, imaju i sposobnost propovijeda-nja. Postoje također razne grupe kao što su: grupe mladih, grupe za slavljenje, grupe seniora, grupe za posjet bolesnih i nemoćnih...»321

No u svijetu, pa i u nama okolnim zemljama gdje su meto-disti u većem broju nego li u Hrvatskoj (Srbija odnosno Vojvo-dina i Makedonija), postoji težnja za povratkom na liturgijske elemente, koji su u većoj ili manjoj mjeri bili prisutni u metodi-stičkim crkvama tijekom povijesti.

John Wesley, osnivač Metodističkog pokreta (koji je tek po-slije njegove smrti zaživio kao neovisna denominacija od An-glikanske crkve), priredio je 1874. godine, za metodiste u Ame-rici liturgiju za nedjeljno bogoslužje riječi i euharistiju. Wesley je smatrao da je anglikanska liturgijska knjiga Book of Common

320 Metodisti – sljedbenici Metodističke crkve koja je u 18. stoljeću nastala u Engleskoj. U početku je Metodizam bio pokret obnove unutar Anglikan-ske crkve. Započeo ga je anglikanski svećenik John Wesley. No, nakon smrti Johna Wesleya, Metodizam se osamostaljuje te nastavlja djelovanje kao sa-mostalna321 http://www.met0odisti.hr/

Page 176: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 175

Prayer najbolja knjiga koja se treba rabiti u liturgiji, stoga je i njegova liturgija temeljena upravo na ovome obredniku.322 Posebnost službe Johna Wesleya ogleda se u njegovim evan-gelizacijskim bogoslužjima izvan crkve. Naime, kada su mu vrata mnogih anglikanskih crkava bila zatvorena, John Wesley je, ugledavši na Georga Whitefi elda323 počeo propovijedati na otvorenom. Iza sebe je Wesley ostavio oko 40.000 propovjedi. Brat Johna Wesleya, Charles Wesley istakao se u pisanju i kom-poniranju pjesama:

«Charles Wesley nije bio jednak svome bratu u sposobno-sti propovijedanja, ali je imao puni udio u njegovom radu. Njegova najveća i trajna služba crkvi zapravo je u pjesma-ma što ih je napisao; ima ih preko 6.000, a mnoge od njih su takve pjesničke krasote i takve duhovne vrijednosti, da ulaze među najbolje što su ikada napisane. Te pjesme sadrže u prekrasnom i privlačnom obliku jasna izlaganja mnogih glavnih doktrina Svetog Pisma i izražavaju štovanje Gospo-da i unutarnja iskustva duha u tolikoj mjeri, da su trajno prikladne da izraze žudnje i zahvaljivanja onih srca, koja su taknuta Duhom Božjim. Oba brata Wesley su ustanovili da su većinom ljudi skloni uzimati teološke poglede iz pjesama nego iz Svetog Pisma, pa su pisali pjesme s izričitom svr-hom da kroz njih iznose doktrinu Svetog Pisma.»324

322 Usp. B. THOMPSON, Liturgies of the Western Church, str. 415-434.323 George Whitefi eld (1714. – 1770.), suradnik Johna Wesleya u osnivanju i razvoju metodističkog pokreta. Propovijedao je po crkvama, ali i po kuća-ma i na otvorenom. Posebno se istakao u služenju Riječju Božjom rudarima ugljenokopa u Kingswoodu, u blizini Bristola. O tome je sam pisao: «Ustano-vivši da su mi zbilja uskratili korištenje propovjedaonica, a da istovremeno ti jadni rudari odlaze u propast ne znajući niti za spasenje, otišao sam k njima i propovijedao na jednom brijegu pred više od 200 ljudi.» E. H. BROADBENT, Jedna povijest crkve, str. 295.324 E. H. BROADBENT, Jedna povijest crkve, Zagreb: Kristova crkva Betani-ja, 1989., str. 297.

Page 177: milic - povijesni pregled liturgije.indd

176 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

U metodističkim crkvama Makedonije i Vojvodine325 se, kako smo rekli, u posljednje vrijeme javlja težnja za uvođenjem liturgijskih formi u bogoslužje. Pastori, koji su do sada služili u civilnim odijelima sve više prihvaćaju talar, štole i sl. U Make-doniji je, na makedonskom jeziku, za internu uporabu pastora uređen obrednik pod nazivom Liturgija na Evangelsko-meto-dističkata crkva (Liturgija Evangeličko metodističke crkve).326 Obrednik sadrži liturgijske tekstove za nedjeljno bogoslužje tekstove za blagdanska bogoslužja, sakramente: krštenje i Ve-čeru Gospodnju, i obrede za: primanje u članstvo crkve, ru-kopolaganje za đakona i starješinu, konfi rmaciju, vjenčanje, sprovod, te za posvećenje kamena temeljca i posvećenje crkve. Obrednik sadrži i službu ljubavi Agape koju je u službu uveo John Wesley po uzoru na prezbiterijanski običaj obdržavanja ovoga običaja.327

325 U Vojvodini su uglavnom slovačke metodističke crkve. Prije II. svjetskog rata su djelovale i njemačke crkve. No u određenim mjestima se održavaju bogoslužja i na srpskom jeziku. metodisti su 1938. godine u Novom Sadu iz-dali pjesmaricu u drugom izdanju na srpskom jeziku pod nazivom Slavopoj, zbirka duhovnih pjesama. Pjesmarica sadrži i raspored pjesama za bogosluž-je, nedjeljnu školu, molitveni sat, omladinski sat, dječji sat, trezvenjački sat, advent, Božić, Novu Godinu, uskrsni post (korizmu), Uskrs, svetu pričest, krštenje, vjenčanje i za sprovod. Usp. Slavopoj, zbirka duhovnih pesama, Novi Sad: Metodistička crkva, 1938.326 Liturgija na Evangelsko-metodističkata crkva, Izdadeno po nalog na Cen-tralnata Konferencija na Evangelsko-metodističkata crkva od Sredna i Južna Evropa.327 U prezbiterijanskom obredniku iz 1972. godine nalazimo bogoslužje «objeda ljubavi» idnosno Agape. Radi se o zajedničkom objedu koji nije eu-haristija već sjećanje na objede koje je Krist imao sa svojim učenicima ti-jekom svoje službe. Usp. Th e Worshipbook, Philadelphia: Th e Westminster Press, 1972., str. 62.-64.

Page 178: milic - povijesni pregled liturgije.indd

U ovoj smo knjizi sagledali razvoj liturgijske prakse od Staroga zavjeta, prve kršćanske Crkve, pa sve do naših dana. Pokušali smo dati osnovne informacije o litur-

gijskoj praksi u pojedinim protestantskim crkvama odnosno crkvama reformacijske baštine u Hrvatskoj. Dakako da je ova tema neiscrpna i da se još mnogo toga o liturgiji moglo reći. Detaljniju razradu ovoga područja ostavljamo za neka buduća istraživanja.

U povijesnom sagledavanju liturgijske prakse posebice nas je zanimao razvoj liturgije u protestantskim crkvama odnosno crkvama reformacijske baštine. Kako smo vidjeli, on je bio ra-zličit, s različitim teološkim i praktičnim naglascima a što je vidljivo i danas u protestantskim crkvama odnosno crkvama reformacijske baštine. Razilaženja po ovome pitanju nerijet-ko dovode do podjele unutar kršćanskih denominacija. Dok su protestantske crkve u najužem smislu riječi (evangelici i reformirani) skloniji liturgijskim formama u bogoslužju, to su sljedbenici tzv. slobodnih protestantskih crkava, odnosno cr-kava reformacijske baštine skloniji slobodnom bogoslužju, bez propisanih molitava, liturgijske odjeće i sl.

Nakon sagledavanja različitih oblika bogoslužja, postavlja se pitanje koje bogoslužje ima prednost? Na ovo je pitanje teško dati odgovor koji će zadovoljiti različita mišljenja. Poje-

ZAKLJUČAK

Page 179: milic - povijesni pregled liturgije.indd

178 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

dincima odgovara mistično bogoslužje, smirenost i tišina, dok drugi uživaju u glasnoj glazbi, glasnoj molitvi i sl. Međutim, je-dan način bogoslužja ne mora nužno isključivati drugi. Mnogi anglikanci, pa čak i anglikanski teolozi jesu karizmatici. Oni slave Boga i na liturgijski način no isto tako i na svojim dina-mičnim bogoslužjima gdje malo toga ima što se može uspore-diti s liturgijskim bogoslužjem. Mudrost pojedinih crkava se ogleda u činjenici da su se otvorili za različite vidove slavljenja Boga. Autor ovih redaka je osobno bio u anglikanskim crkva-ma u Engleskoj i prezbiterijanskim crkvama u SAD gdje se u istoj crkvi održavaju dva bogoslužja, jedno za drugim, liturgij-sko i slobodno (možemo slobodno reći izrazito karizmatsko). Bilo bi doista krivo tvrditi da se Bog može proslaviti samo kroz liturgijsko bogoslužje ili samo kroz tzv. slobodno bogoslužje.

Liturgijske crkve bi trebale učiti od crkava koje prakticiraju tzv. slobodna bogoslužja kako doživljavati Boga više kao prija-telja i kao onoga koji želi konkretno djelovati u njihovoj sredini. Slobodna bogoslužja nam omogućuju doživjeti Boga na prisan način, kome se može pristupiti u radosti i u potpunom iskazi-vanju emocija. Propovijedi u slobodnim bogoslužjima mogu nas potaknuti da više damo mjesta «slušnom» a ne «vidljivom» kako će to reći Karl Barth.328

No, s druge strane, crkve koje prakticiraju tzv. slobodno bogoslužje, posebice pentekostne i karizmatske crkve, od li-turgijskih bi crkava mogle više naučiti o svetosti i suverenosti Božjoj, o poštivanju Boga kao Kralja (Bog jest naš prijatelj, no on je i naš Kralj), o poštivanju mjesta gdje se Božji narod sabi-re i sl. Uzajamno upoznavanje, dopunjavanje, razumijevanje i pronalaženje ravnoteže uvelike će doprinijeti da bogoslužja u različitim protestantskim tradicijama budu svečanija, radosni-

328 Usp. K. BARTH, God Here and Now, London: Routledge and Kegan Paul, 1964., str. 78.

Page 180: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 179

ja, bogatija, obavljana u redu i disciplini, odnosno da u bogo-služjima uistinu osjetimo Božju prisutnost i njegovu veličinu. Naša bogoslužja uistinu moraju biti susreti s Bogom.

Page 181: milic - povijesni pregled liturgije.indd
Page 182: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Liturgijske knjige:Agenda Evanjelickej cirkvi augsburského vyznania na Slo-

vensku, Bratislava, 1996.Agenda češkobratrske cirkve evangelicke (Dil prvni), Praha:

Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke, 1983. Agenda češkobratrske cirkve evangelicke (Dil druhy), Praha:

Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke, 1988.Bizantsko-hrvatski Liturgikon, Zagreb: Glas Koncila, 1999.Book of Common Order, Edinburgh: Saint Andrew Press,

1994.Book of Common Worship, Lousville, Kentucky: Westmin-

ster/John Know Press, 1993.Božanska liturgija Svetog apostola Marka, Vršac: Eparhijski

upravni odbor eparhije Banatske, 1998.Božanstvena liturgija Svetog Jovana Zlatoustog, Beograd:

Manastir Ćelije kod Valjeva, 1978Cithara Sanctorum, Budimpešta, 1882.Časosolov, Beograd: Srpska patrijaršija, 2001.

BIBLIOGRAFIJA

Page 183: milic - povijesni pregled liturgije.indd

182 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

Duhovne pjesme, Novi Sad: Savez baptističkih crkava SFR Jugoslavije, 1966.

Énekesköny, Jugoszláviai Református Keresztyén Egyház, 2000.

Evanjelicky spevnik, Evangelická cirkev a. v. na Slovensku, 1995.

Evangelicky zpevnik, Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke.

Pjesmarica Božjeg naroda, Zagreb: Seniorat Evangeličke cr-kve Zagreb, 1981.

Istentiszteleti rendtartás, Budapest: Kiadja: A Magyaror-szági Református Egyház Zsinati Irodájának Sajtóosztálya, 1985.

Knjiga zajedničkih molitava, Osijek: Protestantska reformi-rana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj, 2003.

Kršćanske himne, Zagreb: Znaci vremena, 1995.Liturgija na Evangelsko-metodističkata crkva, Izdadeno po

nalog na Centralnata Konferencija na Evangelsko-metodistič-kata crkva od Sredna i Južna Evropa.

Obrednik Baptističke crkve, (priredili Giorgio Grlj i Jasmin Milić), Zagreb: Savez baptističkih crkava u Republici Hrvat-skoj, 1999.

Pjevajmo Gospodinu, Zagreb: Evanđeoska pentekostna cr-kva u Republici Hrvatskoj, Daruvar: Logos, 206.

Pjesmarica, Zagreb: EPC “Radosna vijest”, 2002.

Pjesmarica na porabu reformiranim kršćanima, Tordinci: Reformirana crkvena općina Tordinci, 1921.

Pjesme spasenja, Osijek: Evanđeoska crkva u Republici Hr-vatskoj, 1991.

Page 184: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 183

Slavopoj, zbirka duhovnih pesama, Novi Sad: Metodistička crkva, 1938.

Služebnik, Beograd: Sveti arhijerejski sinod, 1986.Sveopće molitve vjernika I, Zagreb: Kršćanska sadašnjost,

1995.Th e alternative Service Book 1980., London: SPCK; Th e So-

ciety for Promoting Christian Knowledge Holy Trinity Chur-ch, 1980.

Th e Book of Common Order, Edinburgh: Th e Saint Andrew Press, 1979.

Th e Book of Common Prayer,New York: Oxford University Press, 1990.

Th e Book of Occasional Services, New York: Th e Church Hymnal Corporation, 1988.

Th e Worshipbook, Philadelphia: Th e Westminster Press, 1972.

Živa voda, pjesme duhovne, Zagreb; Savez baptističkih cr-kava u RH, 1998.

Ostala literaturaAdam, Adolf, Uvod u katoličku liturgiju, Zadar: Hrvatski

institut za liturgijski pastoral, 1933.Augsburška konfesija, suvremeno čitanje, Evangelička crkva

u RH.Bainton, Ronald, H., Na tome stojim, život Martina Luthe-

ra, Zagreb: MISL, 2002.Barth, Karl, God Here and Now, London: Routledge and Ke-

gan Paul, 1964.

Page 185: milic - povijesni pregled liturgije.indd

184 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

Berger, Rupert, Mali liturgijski leksikon, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1993.

Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta, Zagreb: Kr-šćanska sadašnjost, 1993.

Biblijski leksikon, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1984.Biblijski priručnik, Zagreb: Duhovna stvarnost, 1989.Bloesch, Donald, Osnove evanđeoske teologije 2, Novi Sad:

Dobra Vest, 1989.Bouwsma William j., John Calvin, A Sixteenth Century Por-

trait, New York, Oxford: Oxford University Press, 1988.Broadbent, E. H., Jedna povijest crkve, Zagreb: Kristova cr-

kva Betanija, 1989.Carson, D.A., Worship: Adoration and Action, Grand Ra-

pids, Michigan: Baker Book House, 1993.Court, Franz, Sakramenti, Đakovo: Forum bogoslova,

1997.Čedvig, Oven, Istorija reformacije, Novi sad: Dobra Vest,

1986.Dela apostolska, Vrnjačka Banja, Trebinje, 1999.Delimo, Žan, Nastanak i učvršćenje reformacije, Sremski

Karlovci, Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića, 1998.

«Dogmatska konstitucija ‘Lumen Gentium’, o Crkvi», u: Drugi vatikanski koncil, dokumenti, Zagreb: Kršćanska sadaš-njost, 1993.

Duda, Bonaventura, Sjeme je riječ Božja, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1993.

Page 186: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 185

Enciklopedija Biblije, Zagreb: Duhovna stvarnost, Kršćan-ska sadašnjost, Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo, 2000.

Estep, W. R., Istina je neuništiva, Novi Sad: Dobra Vest, 1986.

Evangelische kirche der Böhmischen Brüder in der ČSSR, Prag, 1985.

Evangelički katekizam, Slavonski Brod: Evangelička crkve-na općina, 1993. (pretisak iz 1902.).

Fant, Clyde, E., Bonhoeff er: Worldly Preaching, Nashville: Th omas Nelson, 1975.

France, R. T., Evanđelje po Mateju, Daruvar: Logos, 1997.Fundulis, Joanis, Liturgika 1, Uvod u sveto bogosluženje,

Kraljevo: Eparhijski upravni odbor Eparhije žičke, Kraljevo, 2004.

Gabler, Ulrich, Huldrych Zwingli, His Life and Work, Phila-delphia: Forter Press, 1986.

Gelineanu, J. i drugi,, Pastoralna teologija liturgijskih slav-lja, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1973., str. 165.

Gnilka, Joachim, Teologija Novoga zavjeta, Zagreb: Kršćan-ska sadašnjost, 1999.

Grgurević, Nedeljko, Uvod u pravoslavnu liturgiku, Liber-tvil: Bogoslovski fakultet Svetog Save; Srbinje Duhovna akade-mija Svetog Vasilija Ostroškog, 2003.

Guthrie, Donald, Pastoralne poslanice, Daruvar: Logos, 1997.

Hammond, T.C., Uvod u Teologiju, Osijek: Izvori, 1993.

Page 187: milic - povijesni pregled liturgije.indd

186 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

Heidelberški katekizam, Drugo helvetsko vjeroispovijedanje, Osijek: Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj i Reformira-ni teološki institut, 2000.

Heatchett, Marion J., Commentary on the American Prayer Book, New York: Th e Seabury Press, 1981.

Horak, Josip, Baptisti, povijest i načela vjerovanja, Zagreb: Duhovna stvarnost, 1989.

Hranić, Đuro, «Služba liturgijskog čitanja», u: Vjesnik đako-vačke i srijemske biskupije, br. 2/95.

Jambrek, Stanko, Crkve reformacijske baštine u Hrvatskoj, Zagreb: Bogoslovni institut, 2003.

Jedin, Hubert, Crkveni sabori, Zagreb: Kršćanska sadaš-njost, 1980.

Jedin, Hubert, Velika povijest crkve I, Zagreb: Kršćanska sa-dašnjost, 1972.

Jedin, Hubert, Velika povijest crkve II, Zagreb, Kršćanska sadašnjost, 1995.

Jedin, Hubert, Velika povijest crkve III/II, Zagreb: Kršćan-ska sadašnjost, 1993.

Jedin, Hubert, Velika povijest crkve IV, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 2004.

Kalođera, Marko, «Grgurofobija», u: Hrvatski starokatolič-ki kalendar Grgur Ninski, za 1935. godinu, Zagreb: Biskupska kancelarija Hrvatske starokatoličke crkve u Zagrebu, 1935.,str. 40-42.

Kalvin, Žan, Nauk hrišćanske vere, Novi Sad: Knjižarnica Zorana Stojanovića, 1996.

Page 188: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 187

Kern, Kiprijan, Liturgika, himnografi ja i heortologija, Srem-ski Karlovci: «Srpski Sion» -

Časopis Pravoslavne eparhije sremske, 1997.Kirigin, Martin, Konstitucija o liturgiji, Zagreb: Filozofsko-

teološki institut družbe Isusove u zagrebu, 1985.Kiš, Nandor, O reformatskoj crkvi, Novi Sad: J. P. Forum,

2005.Kolarić, Juraj, Ekumenska trilogija, Zagreb: Prometej,

2005.Kolarić, Juraj, Istočni kršćani, Zagreb: Veritas, 1982.«Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’, u: Drugi Vatikan-

ski koncil, dokumenti, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1993.Kraus, Hans – Joachim, Th e Th reat and the Power, Ri-

chmond, VA: John Know Press, 1971.Kronika kršćanstva, Zagreb: Mozaik knjiga, 1998.Leith, John, H., Introduction to the Reformed Tradition,

Atlanta: John Press, 1977.Leksikon ikonografi je, liturgike i simbolike zapadnog kršćan-

stva, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1990.,Leon-Dufour, Xavier, Riječnik biblijske teologije, Zagreb:

Kršćanska sadašnjost, 1980.Leonar, Ž. Emil, Opšta istorija protestantizma, prvi tom i

drugi tom, Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovi-ća, 2002.

Lohse, Bernhard, Martin Luther, Zagreb: Teološki fakultet «Matija Vlačić Ilirik», 2006.

Page 189: milic - povijesni pregled liturgije.indd

188 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

Loze, Eduard, Svet Novoga zaveta, Beograd: Pravoslavlje, 1986.

Majendorf, Džon, Vizantijsko bogoslovlje, Kragujevac: Ka-lenić, 1985.

Martin, P. Ralph, Worship in the Early Church, Grand Ra-pids, Michigan: eerdmans, 1988

Michno, Dennis G. A Priest’s Handbook, Th e Ceremoniest of the Church, Morehouse MP Publishing, 1998.

Milić, Jasmin, Tko je bio Jean Calvin (Kratak prikaz života i vjerovanja Jeana Calvina), Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH, 2003.

Moris, Leon, Ivan, tumačenje evanđelja po Ivanu, Daruvar: Logos, 1997.

O liturgiji, Beograd: Trojeručica, Misionarski i duhovni centar, 1997.

Opšta istorija protestantizma, treći tom, Novi Sad: Izdavač-ka knjižarnica Zorana Stojanovića, 2002.

Parker, T. H. L, John Calvin: A Biography, Philadelphia: Th e Westminster Press, 1975.

Pažin, Zvonko, Povijest liturgije, (skripta za internu upotre-bu slušača), Đakovo: Visoka bogoslovna škola, 1989.

Pavić, Juraj, Liturgika (skripta), Križevci: Biskupski Ordina-rijat, 1961.

Pavković, Ivan Krstitelj, Liturgika, Zagreb: Grkokatoličko sjemenište, 1963.

Perham, Michael, Celebrate the Christian Story, London: Holy Trinity Church, 1997.

Page 190: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 189

Popović, Jevsevije, Opšta crkvena istorija, knjiga I., Sremski Karlovci: Srpska manastirska štamparija, 1912.

Pravoslavna liturgika ili nauka o bogosluženju pravoslavne istočne crkve, Prvi opšti deo (po liturgici dr Vasilija Mitrofano-vića i dr Teodora Tarnavskog izradio protoprezviter dr Lazar Mirković, Beograd: Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve, 1965.

Priručnik za propovjednike, Zagreb: Adventistička crkva u Republici Hrvatskoj, 1995.

Rahner, Karl i Vorgrimler, Teološki rječnik, Đakovo: Karita-tivni fond: Ne živi čovjek samo o kruhu, 2004.

Rebić, Adalbert, Biblijske starine, Zagreb: Kršćanska sadaš-njost, 1992.

Rice, Richard, Uvod u kršćansku teologiju, Maruševec: ATF, 1987.

Robinson, Haddon W., Biblijsko propovijedanje, Zagreb: Susret, 1997.

Stagg, Frank, Teologija Novoga zavjeta, Novi Sad: Dobra Vest, 1987.

Staniloje, Dimitrije, Duhovnost i zajednica u pravoslavnoj liturgiji, Sremski Karlovci: Eparhija Sremska, 1992.

Stott, R. W. John, Efežanima, Daruvar: Logos, 1997.Šagi – Bunić, Tomislav, Ali drugog puta nema, Zagreb: Kr-

šćanska sadašnjost, 1972.Šagi – Bunić, Tomislav, Euharistija u životu crkve kroz povi-

jest, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1984.Šagi – Bunić, Tomislav, Povijest kršćanske literature I, Za-

greb: Kršćanska sadašnjost, 1998.

Page 191: milic - povijesni pregled liturgije.indd

190 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

Šanjek, Franjo, Kršćanstvo na hrvatskom prostoru, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1996.

Šaško, Ivan, Liturgijski simbolički govor, Zagreb: Glas Kon-cila, 2005.

Šmeman, Aleksandar, Liturgija i život, Cetinje: Mitropolija Crnogorsko - primorska i Skenderijska, 1992.

Što adventisti vjeruju...Biblijski prikaz 27 osnovnih doktri-na, Zagreb: Znaci vremena, 2001.

Th e Complete Library of Christian Worship, volume 2, Twenty Centuries of Christian Worship, (ed. Robert E. Webber), Nashville, Tennessee: Star Song Publishing group, 1994.

Th e Complete Library of Christian Worship, volume 3, Th e Renewal of Sunday Worship, (ed. Robert E. Webber), Nashville, Tennessee: Star Song Publishing group, 1993.

Th e New International Dictionary of the Christian Church, Grand Rapids, Michigan: Zondervan Publishing House, 1974.

Th omson, Alan, Crkvena povijest III, Novi Sad: Baptistička teološka škola, 1986.

Th ompson, Bard, Liturgies of the Western Church, Phila-delphia: Fortress Press, 1985

Trideset i devet članaka vjere, vjeroispovijedanje anglikan-ske crkve, Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH, 2003.,

Underhill, Evelyn, Worship, New York: Harper and Brot-hers, 1963.

Vukašinović, Vladimir, Liturgijska obnova u XX veku, Be-ograd: Bogoslovski fakultet SPC; Beseda: Novi Sad; Vršac: Fi-deb, 2001.

Page 192: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 191

Ware, Timothy, Pravoslavna crkva, Zagreb: Prosvjeta, 2005.

Webber, E. Robert, Worship is a Verb, Nasville: A Division of Star Song Publishing Group, 1992

Wendel, Francois, Calvin Origins and Development of His Religious Th ought, New York and Evanston: Harper & Row, Pu-blishers (bez godine izdanja).

Westminster Confession of Faith, Glasgow: Free Presbyteri-an Publications, 2001.

Willimon, H. William, Word, Water, Wine and Bread, Valley Forge: Judson Press, 1989.

Zagorac, Vladimir, Krist, posvetitelj vremena, Zagreb: Kr-šćanska sadašnjost, 1996.

Zagorac, Vladimir, Kristova svećenička služba, Zagreb: Kr-šćanska sadašnjost, 1997.

Zagorac, Vladimir, Kristova otajstva, Zagreb: Kršćanska sa-dašnjost, 1998.

Zagorac, Vladimir, Liturgika, Zagreb: Nadbiskupsko du-hovno sjemenište, 1969.

INTERNEThttp://www.katolici.org/nauk.php?action=c_vidi&id=2996,

pristupljeno 8. veljače 2007.http://www.evangelickacrkva-zagreb.com/articles/crkve-

ni_i_teoloski_pojmovi/talar.htm, pristupljeno 9. veljače 2007.http://www.metodisti.hr/, pristupljeno 18. veljače 2007.http://justus.anglican.org/resources/bcp/1549/Communi-

on_1549.htm, pristupljeno 18.veljače 2007.

Page 193: milic - povijesni pregled liturgije.indd

192 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

http://justus.anglican.org/resources/bcp/1552/BCP_1552.htm, pristupljeno 18. veljače 2007.

http://justus.anglican.org/resources/bcp/Communion_1548.htm, pristupljeno 18. veljače 2007.

PRIVATNA E-MAIL POŠTAJabrek, Stanko, Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću, 16.

veljače 2007.Knežević, Ruben, Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću,

8. veljače 2007Sajak, Dušan, privatni e-mail upućen Jasminu Miliću, 25.

veljače. 2007

Page 194: milic - povijesni pregled liturgije.indd

Jasmin Milić rođen je 28. prosinca 1969. godine u Bijelji-ni, Bosna i Hercegovina. Studirao je teologiju u Osijeku na Evanđeoskom teološkom fakultetu, u Beču na Evanđeoskom biblijskom institutu te u Novom Sadu na Teološkom fakultetu – Novi Sad. Na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osije-ku diplomirao je 1994. godine te 1997. godine obranio magi-starski rad (Cum Laude) pod vodstvom mentora prof. dr. sc.

Davorina Peterlina, na temu: Povijesno-teološka analiza liturgije s kritičkim osvrtom na bogoštovnu praksu slobodnih evanđeoskih crkava u Republici Hr-vatskoj. Na Teološkom fakultetu-Novi Sad, 2005. godine obranio je doktorsku disertaciju (Summa Cum Laude) pod vodstvom mentora prof. dr. sc. Mihaela Kuzmiča, na temu: Kalvinizam u Hrvata s posebnim osvrtom na reformiranu župu Tordinci 1863. - 1918.

Od 1993. do 1998. godine utemeljio je i uređivao Kršćanski radio program “Izvori vjere” te predavao i vodio izvanredni studij na Evanđeoskom teološ-kom fakultetu u Osijeku.

Rukopoložen (zaređen) je za pastorsku službu 30. ožujka 1995. godine te za seniora 31. siječnja 1999. godine.

Sada je senior Protestantske reformirane kršćanske crkve u Republici Hr-vatskoj i župnik crkvenih općina u Tordincima i Osijeku.

Od akademske 2004./2005. godine predaje na Teološkom fakultetu-Novi Sad.

Do sada je objavio šest knjiga: Reformirana župa u Tordincima (prošlost i sadašnjost), Tko je bio Jean Calvin, Povijesno-pravni razvoj reformiranih crkve-nih općina u Hrvatskoj, Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republi-ci Hrvatskoj (prikaz ustrojstva, vjerovanja i djelovanja), Kalvinizam u Hrvata s posebnim osvrtom na reformiranu župu Tordinci 1863- - 1918. te Kalvinski kanoni iz Kneževih Vino-grada. Također je objavio na desetke znanstvenih i stručnih članaka objavljenih u domaćim i stranim časopisima.

Oženjen je suprugom Tamarom, rođenom Ar-vaj, s kojom ima dvoje djece, sina Mihaela i kćer Ivanu.

Jasmin Milić rođen je 28. prosinca 1969. godine u Bijelji-ni, Bosna i Hercegovina. Studirao je teologiju u Osijeku na Evanđeoskom teološkom fakultetu, u Beču na Evanđeoskom biblijskom institutu te u Novom Sadu na Teološkom fakultetu – Novi Sad. Na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osije-ku diplomirao je 1994. godine te 1997. godine obranio magi-starski rad (Cum Laude) pod vodstvom mentora prof. dr. sc.

Davorina Peterlina, na temu: Povijesno-teološka analiza liturgije s kritičkim osvrtom na bogoštovnu praksu slobodnih evanđeoskih crkava u Republici Hr-vatskoj. Na Teološkom fakultetu-Novi Sad, 2005. godine obranio je doktorsku disertaciju (Summa Cum Laude) pod vodstvom mentora prof. dr. sc. Mihaela Kuzmiča, na temu: Kalvinizam u Hrvata s posebnim osvrtom na reformiranu župu Tordinci 1863. - 1918.

Od 1993. do 1998. godine utemeljio je i uređivao Kršćanski radio program “Izvori vjere” te predavao i vodio izvanredni studij na Evanđeoskom teološ-kom fakultetu u Osijeku.

Rukopoložen (zaređen) je za pastorsku službu 30. ožujka 1995. godine te za seniora 31. siječnja 1999. godine.

Sada je senior Protestantske reformirane kršćanske crkve u Republici Hr-vatskoj i župnik crkvenih općina u Tordincima i Osijeku.

Od akademske 2004./2005. godine predaje na Teološkom fakultetu-Novi Sad.

Do sada je objavio šest knjiga: Reformirana župa u Tordincima (prošlost i sadašnjost), Tko je bio Jean Calvin, Povijesno-pravni razvoj reformiranih crkve-nih općina u Hrvatskoj, Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republi-ci Hrvatskoj (prikaz ustrojstva, vjerovanja i djelovanja), Kalvinizam u Hrvata s posebnim osvrtom na reformiranu župu Tordinci 1863- - 1918. te Kalvinski kanoni iz Kneževih Vino-grada. Također je objavio na desetke znanstvenih i stručnih članaka objavljenih u domaćim i stranim časopisima.

Oženjen je suprugom Tamarom, rođenom Ar-vaj, s kojom ima dvoje djece, sina Mihaela i kćer Ivanu.