Svarog 2/2011

52

Izvorni nauni lanak UDK 32.019.5:659.3/.4

MEUNARODNA POLITIKA KOMUNIKACIJA

Prof. dr Milan Rado42

Univerzitet Porto, Portugalija

Saetak: Politika komunikacija, kao jedna od mekih moi, obilato koritena u meunarodnim odnosima, svakim danom postaje sve vaniji instrument koje drave upotrebljavaju da bi realizovale svoje nacionalne interese. Politika komunikacija, zahvaljujui, s jedne strane, brzom razvoju sredstava masovnog komuniciranja i, s druge strane, jo brem pronalasku psiholokih metoda i tehnika upravljanja linosti, postie spektakularne rezultate u osvajanju srca graana, to znai, u manipulisanju javnog miljenja, ali i s one druge strane granica neposrednog uticaja. U tom smislu se pokazala nedavno nenadmanom satelitska televizija, ali internet je otvorio nove i jo nesluene mogunosti na tom planu.

Ne postoji svjetsko javno miljenje, ve nacionalni politiki govor, ija je jasna namjera da ubijedi u svoje pozicije vlade i graane ostalih drava. Uspjesi koje su postigle SAD na tom planu ponukali su i ostale svjetske sile da ulau ba u tu meku mo. Meunarodna politika komunikacija je tako prerasla u pravi pravcati rat voen u svijesti graana cijelog svijeta.

Kljune rijei: politika komunikacija, javno miljenje, sredstva masovnog informisanja, meunarodni odnosi, meunarodna politika.

INTERNATIONAL POLITICAL COMMUNICATION

Abstract: Political communication, as one of the soft powers, extensively used in international relations, becomes every day an increasingly important tool used by countries in order to realize its national interests. Political communication, due to, the rapid development of mass media, on one hand, and the rapid discovery of psychological methods and personality management techniques on the other hand, achieved spectacular results in winning the hearts of citizens, which means, in manipulating public opinion, but also on the other side of the limits of direct influence. In this sense, satellite television seemed unsurpassed until recently, but the Internet has opened new and yet unimagined possibilities in this regard.

There is no global public opinion, but national political speech with an explicit intent to persuade governments and citizens of other countries into their opinion. The successes achieved by the United States in this regard have urged other world powers to invest just in that soft power. International political communication is so transformed into a real war fought in the minds of citizens around the world.

Keywords: political communication, public opinion, the means of mass media, international relations, international politics

Uvod

Politika komunikacija je relativno nova nauna disciplina koja istrauje proizvodnju, kretanje i uticaj informacija unutar nekog organizovanog socijalnog sistema. Radi se o specijalizovanom istraivanju

42 Doktor politikih nauka, redovni profesor Univerziteta Porto, Portugalija

Nauno- struni asopis za drutvene i prirodne nauke

53

koje je tako nazvano u SAD osamdesetih godina prolog vijeka, ali koje dobija sve vie pristalica irom svijeta. Predmet istraivanja tog naunog podruja jo uvijek je polemian, jer mnogi smatraju da nije lako razluiti ono to se podrazumijeva pod propagandom, politikom komunikacijom, politikim marketingom, politikim javnim odnosima ili politikim novinarstvom. Zavisno od teoretiara, koji inae zagovaraju ubrzani razvoj i specifikaciju te discipline, ona se treba posvetiti objanjavanju izbornih kampanja, analizi protoka informacija izmeu vlasti i graana, formiranju i manipulisanju javnog miljenja, itd. Tako, na primjer, Marija Hoze Kanel (Maria Jose Canel: 2005) definie politiku komunikaciju kao aktivnost osoba, kao to su politiari ili novinari, i institucija, kao to je vlada, na osnovu razmjene poruka, sa svrhom da bi primijenili politike odluke.

U svakom sluaju, politika komunikacija ve je postigla

ohrabrujue rezultate analizirajui sredstva masovnog komuniciranja,

politiki govor koji ona prenose i njegove efekte na javnost. Da je

komunikacija kljuni elemenat funkcionisanja nekog politikog sistema

odavno je otkrio i prikazao Karl Doj (Deutsch) (1966), nazivajui

komunikaciju nervima upravljanja jednog drutva. Vlast i vladanje ne bi ni

bili mogui, naglasio je Doj, da nije tog stalnog procesa informisanja koji

zapravo odraava politiki sistem.

Tu teoremu mi emo primijeniti na meunarodni politiki sistem i prikazati gdje i kako se formira, odnosno manipulie javno miljenje, na internacionalnoj sceni. Da bismo dokazali tu hipotezu, manipulisanje

javnog miljenja na meunarodnom planu, usredotoiemo se na tri pretpostavke. Prava je postojanje i funkcionisanje meunarodnog politikog sistema, druga je egzistencija i uticaj globalnih sredstava masovnog informisanja, a trea pretpostavka je mogunost da politiki govor koji oni prenose osvaja srca graana izvan granica vlastite drave.

1. Meunarodni politiki sistem

Pojam meunarodnog politikog sistema istrauje se odavno unutar discipline Meunarodna politika koja je, s druge strane, svrstana u naunu oblast nazvanu Meunarodni odnosi. Na tragu sistemske socioloke teorije nastoje se opisati kljuni elementi meunarodnog politikog sistema i otkriti po kojim pravilima se razvijaju odnosi izmeu njih. Po realistikoj teoriji, dominantnoj na naunoj i stvarnoj internacionalnoj sceni u vremenu poslije Drugog svjetskog rata, glavni akteri meunarodnih odnosa su drave, a osnovni princip njihovih odnosa bazira se na ravnotei snaga.

Moderna drava je rezultat velikog evropskog graanskog rata izmeu katolika i pristalica protestantske reforme koja je zavrena Vesfalijskim mirom 1648. godine, a kojim je proglaen dravni suverenitet, uspostavljeno pravilo jednakosti meu dravama, zasnovan princip nemijeanja u unutranje stvari, itd. Politiko organizovanje stanovnitva na odreenom teritoriju poelo se od tada razvijati iskljuivo u obliku nacionalne drave, najprije u Evropi, a potom je taj nain

Svarog 2/2011

54

organizacije zavladalo u cijelom svijetu. Ta drutva, sada organizovana u nacionalnu dravu, u isto vrijeme, potpuno su zagospodarila u meunarodnim ivotom. Vrijedi naglasiti da su akteri i pravila Vestfalijiskog meunarodnog sistema jo uvijek je na snazi.

Objanjenje motiva sudjelovanja suverenih drava u meunarodnoj

zajednici dao je Hans Morgentau (Morgenthau) (1948), tvorac novog

politikog realizma. Po njemu razlog je vrlo jednostavan i pragmatian:

nacionalni interes odreenih snaga. Nacionalni interesi ili nacionalni ciljevi

teoretisani su na vie nivoa: od teritorijalnog integriteta, politike

nezavisnosti, pa do socijalnog i ekonomskog progresa neke iroke socijalne

grupe. Nacionalni interes je takoe promjenljiva kategorija, zavisna,

izmeu ostalog, od istorijskih i socijalnih okolnosti, ali nikad ne prestaje

biti osnovni razlog za aktivnost jedne drave na meunarodnoj sceni.

Za ostvarenje nacionalnih interesa, drava ima na raspolaganju

mnogobrojna sredstva, poevi od diplomatskih pregovora, ukljuujui

ekonomsku saradnju i psiholoki pritisak, pa do korienja oruane sile.

ozef Naj (Joseph Nye) (2002) na odreen nain je sistematizovao tu

veliku koliinu razliitih instrumenata u dvije osnovne kategorije: meku i

tvrdu mo, smatrajui vojnu silu tvrdom moi, a sve ostale mekom moi.

U toku istorije vojna sila apsolutno je dominirala u meunarodnim odnosima, pa su tako velike ideoloke rasprave i naeg doba, one izmeu liberala, faista i komunista, rjeavane, pored ostalog, u Prvom i Drugom svjetskom ratu. Tvrda mo ni danas nije izgubila rok upotrebe, ali joj se sve vie suava prostor za akciju. Mnogobrojni su razlozi za to. Prvo, rije je o izuzetno skupoj aktivnosti koje drave ne mogu lako podnijeti ni finansijski, a jo manje objasniti svojoj demokratski organizovanoj zajednici razloge njene upotrebe. Prema saoptenju sjevernoamerike vojne komande, sadanji rat u Libiji kota, samo njih, najmanje etiri miliona dolara dnevno (Lusa, 5. april 2011). Na primjer, raketa tipa

tamahojk (tomahawk) stoji vie od milion dolara, a u prvih nekoliko dana lansirane su njih stotine. Drugo, rat nosi veliki rizik i nikad nije jasno ko e pobijediti u borbi, ak ni u situaciji jasne tehnoloke i brojane superiornosti jedne od sukobljenih strana. U vrijeme Napoleona omjer

vojnih snaga tri prema jedan garantovao je pobjedu, a u bombardovanju

Srbije 1999. godine ni omjer 800 protiv jedan nije bio dovoljan za brzu i

laku pobjedu. NATO pakt gubi rat u Afganistanu od protivnika Talibana,

koji je, po svemu sudei, tehnoloki u kamenom dobu. Psiholoki faktor elje i odlunosti za borbom i pobjedom, takozvane moralne snage jednog naroda, uvijek je bio i ostaje presudan u ratu. Tree, svaki oruani sukob, pa i onaj najmanji na lokalnom nivou, odmah postaje meunarodni problem za koji su zainteresovane ne samo sve drave, ve i mnogobrojne vladine i nevladine organizacije, multinacionalne kompanije, banke...

Zbog injenice da je tvrda mo redovno upotrebljavala meunarodni politiki sistem, ona je uvijek bila hijerarhijski organizovana. Stalno se znalo ko zapovijeda u svijetu. Radilo se takoe o malom broju velikih sila

Nauno- struni asopis za drutvene i prirodne nauke

55

koje su upravljale svijetom. Tako je, na primjer, u toku XIX vijeka

svijetom gospodarilo pet evropskih imperija, a u drugoj polovini XX vijeka

vedrile su i oblaile samo dvije supersile. O strukturi i karakteristikama meunarodnih sistema postoji mnogobrojna literatura, a jedna od najpoznatijih sistematizacija meunarodnih politikih sistema pripada Mortonu Kaplanu (1957) koji je evidentirao est osnovnih sistema bazirajui se na dva kriterija. Prvi je bio istorijsko postojanje, a drugi se odnosio na broj drava koje su njime upravljale. Tako da su sistemi takoe svrstani u dvije osnovne grupe: bipolarni i multipolarni.

Poslije Pada berlinskog zida SAD su posjedovale toliku mo da se inilo neizbjenim formiranje meunarodnog sistema zasnovanog samo na jednom centru, neto to nikad ranije nije bilo zabiljeeno u istoriji. O uspostavi amerike svjetske imperije napisano je toliko svakojake literature, da su neki poeli svoje spekulativne projekte smatrati gotovom stvarnou. Tako je Francis Fukujama (Fukuyama) (1994) prokazao kraj istorije i konanu pobjedu liberalizma koji sada treba iriti cijelim svijetom svim sredstvima kojima se raspolae. Istorija je prema Fukujami bila dugaki niz ideolokih sukoba koji su, porazom komunizma, zauvijek zavrili dajui mjesto uspostavi trajnog mira, dobro poznate ideje njemakog filozofa Imanuela Kanta. To objanjenje bila je pozadina spoljne politike administracije Bila Klintona, od 1992. do 2000. godine,

koja je obilato upotrebljavala tvrdu mo da bi uspostavila taj liberalni trajni mir. Jednostavnije objanjeno, iza amerikog liberalnog trajnog mira krilo se neto puno loginije i realnije: sveopta amerika kontrola svijeta. Zvali su to onih godina takoe: Novi svjetski poredak.

Meutim, ratovi u Iraku i Afganistanu, kao i posljedina ekonomska

kriza, smanjili su drastino snagu SAD koje sada moraju dijeliti

gospodarenje svijeta s ostalim dravama. Kineska ekonomska mo, na

primjer, raste vrtoglavom brzinom i sva predvianja govore da e ta drava

uskoro imati najvei nacionalni bruto proizvod na svijetu. Ruska prirodna

bogatstva kao i vojna snaga te drave, ne mogu se zaobii u novim

meunarodnim raunicama, a svoje mjesto na internacionalnoj sceni trae

Indija, Brazil, Junoafrika Republika, Turska, Iran

Zbog toga, moemo s lakoom tvrditi da aktuelni meunarodni

odnosi imaju sve karakteristike jednog multipolarnog sistema. Dodue,

nikad ne treba smetnuti s uma da su SAD jo uvijek najvea ekonomija na

svijetu, a u vojnoj sili jo im nema premca. Samo da potvrdimo, ta zemlja

troi na naoruanje koliko i sav ostali svijet zajedno (Le Monde, 2010).

2. Meka mo

Zbog ograniene mogunosti upotrebe vojne sile, meka mo svakim danom postaje sve uticajnija na meunarodnoj sceni. S jedne strane, internacionalna opta povezanost i ekonomska meuzavisnost, nazvana najee kao globalizacija, obavezuje drave na otvorenu ekonomiju i na potovanje slobodnog trita. Upravo takva ekonomska globalizacija

Svarog 2/2011

56

pretvara strane kredite, komercijalne ugovore, transfere tehnologije u vrlo uticajne faktore spoljnih politika velikih sila. S druge strane, injenica da ekonomska sredstva direktno pogaaju iroke narodne mase ini ih izuzetno efikasnim u meudravnim odnosima. Na primjer, Meunarodni monetarni fond odluuje, da bi odobrio svoja finansijska sredstva nekoj zemlji, o visini penzija i plata, o cijenama zdravstvenih i kolskih usluga njenih graana, itd.

Ni diplomatija ne zaostaje po u svojoj efikasnosti u savremenim

meunarodnim odnosima. Velika koliina raznoraznih sastanaka na vrhu, od G-8 preko G-20, pa do evropskih, afrikih ili azijskih samita, govori o velikoj povezanosti vlada i vladara sadanjeg svijeta. Na tim sastancima rjeavaju se pregovorima, znai diplomatskim putem, ali esto i u neformalnom obliku, mnogi problemi i dogovaraju nove kolektivne i

bilateralne akcije.

Upotreba komunikacije na meunarodnom planu takoe nije nikakva novost. Komunikacija je postala socijalni fenomen, izuzetno

vaan, jo na kraju XIX vijeka. Osnovni preduslov za to bio je tehniki razvoj sredstava masovnog informisanja koji se ba u to vrijeme dogodio u razvijenim dravama, a prednjaio je u SAD (Jeanneney, 2003). Tako je telegraf omoguio brz prenos informacija, a tehnoloke inovacije u tampariji jo bri otisak tih vijesti, pretvorivi, sve to zajedno novine u jedan jeftin proizvod, dostupan gotovo svim graanima koji vrlo brzo prenosi vijesti iz cijelog svijeta. Novine su tako postale prvo efikasno

sredstvo za masovno irenje informacija i, naravno, za politiku komunikaciju koja se tada najee pojavljivala u formi propagande.

Tridesetih godina XX vijeka afirmie se jo jedno komunikacijsko sredstvo, jo bre od novina, i uz to u direktnoj audio vezi sa publikom. Rije je o radiju, iji se program prenosio beino i irio vijesti na sve strane brzinom svjetlosti. Uporeujui ga sa novinama, radio je bio besplatan, od trenutka kad se kupi aparat za prijem zvunih signala, pa tako jo dostupniji irokim masama graana. Takoe, ne pitajui nikoga, radio program je preskakao granice nacionalnih drava osvajajui srca stanovnika susjednih drava.

Pedesetih godina prolog vijeka televizija je zavladala

informativnim prostorom, osvajajui ga svojom video dimenzijom.

Ljudske oi su organ koji odmah, u toku psiholokog procesa miljenja,

prenosi informaciju mozgu gdje se donose odluke. Momentalna vizuelna

percepcija i gotovo automatska logina asocijacija uinili su da je televizija

postala sredstvo masovne komunikacije koje ima najvei uticaj na

formiranje individualnog politikog stava, kao i na konkretno ponaanje

ljudi. Takva televizijska karakteristika iskoriena je u politikoj

komunikaciji, ali svoju meku mo televizija je rairila na gotovo sve

ljudske aktivnosti.

Najnovija informativna revolucija dogodila se otkriem i masovnom upotrebom interneta koji upravo ovih mjeseci, u arapskoj zoni, potresa

Nauno- struni asopis za drutvene i prirodne nauke

57

svjetske odnose. To sredstvo omoguava da svi ljudi, od momenta kad posjeduju kompjuter i ukljue ga u mreu, budu odmah povezani sa svim ostalim ljudima ili ustanovama na svijetu koji su ukljueni u sistem. Nije zbog toga udo da u razvijenim i bogatim zemljama, ve gotovo svi graani imaju vezu s internetom, upotrebljavajui ga za sve vrste komuniciranja. To sredstvo masovnih komunikacija rui sve poznate politike prepreke, stvarajui nove odnose izmeu ljudi, naravno i na meunarodnom nivou.

3. Neka iskustva

Ve u ono prvo vrijeme jeftinih novina, koje su kruile meu narodom u ogromnim tiraima, pokazala se njihova efikasnost u politikoj komunikaciji. Jedan od najranijih primjera velikog uticaja meke moi preko sredstava masovnog informisanja zabiljeen je u SAD u vezi s odlukama o Prvom svjetskom ratu. Naime, kad je prvi veliki rat poeo, SAD su proglasile neutralnost, ostajui vjerne svojoj formalno proklamovanoj izolacionistikoj spoljnoj politici. Predsjednik je u to vrijeme bio jedan doktor nauka i kasniji nobelovac za mir, Vudro Vilson

(Woodrow Wilson), koji je zagovarao svim sredstvima, u toku izborne

kampanje za svoj drugi mandat, koja je odrana 1916. godine, nastavak neutralnosti (Maldwyn: 2001). Meutim, nekoliko mjeseci kasnije predsjednik je odluio promijeniti odluku i ui u rat, ali za to je tada trebao zadobiti podrku naroda. Da bi to postigao sklopio je ugovor s propagandistima, novinarima i raznovrsnim savjetnicima za komunikacije.

Upotrebljavajui masovna sredstva za informisanje postigao je totalnu promjenu javnog miljenja irokog kruga recipijenata i to u rekordnom roku. U toku 1917. godine Vudro Vilson je prevezao u Evropu vie od dva miliona vojnika visoko motivisanih da se bore protiv Huna, kako je

amerika propagandna maina zvala protivnike, njemake vojnike.

Propaganda preko sredstava masovnog informisanja upotrebljavana

je od tada redovno i sa sve veom efikasnou, kako na domaoj, tako i na inostranoj sceni. O upotrebi politike komunikacije u formi propagande u Njemakoj, u vrijeme nacista, istraeno je i zna se mnogo. Ni sovjetski sistem nije zaostajao puno, koristei novine, radio, film, plakate Meutim, relativno malo se govori o slinoj politikoj komunikaciji voenoj od demokratski izabranih vlada. Nije nikakva tajna da su Vinston eril (Churchill) i Franklin Ruzvelt (Roosevelt) bili veliki majstori komuniciranja. Ruzveltove veeri uz ognjite, prenoene direktno preko radija, bile su emotivni izvor podrke stanovnitva naporima rata (Curran i Seaton: 2001). eril je, zahvaljujui uspjenom manipulisanju informacijama, pretvorio teak poraz u bici kod Dankerka (Dunkerque), na poetku Drugog svjetskog rata na francusko-belgijskoj granici, u herojsko povlaenje u kom je uestvovao cijeli britanski narod (Idem).

Sva ta iskustva bila su vezana prije svega za formiranje i

manipulisanje javnog miljenja na domaoj sceni. Akcije Vilsona, erila ili Ruzvelta, bile su, da podvuemo, okrenute u prvom redu na zadobijanje

Svarog 2/2011

58

podrke svojih graana za politike odluke koje su donijele nacionalni lideri, nasuprot tome to su posljedice bile oigledne i za meunarodnu zajednicu. Direktno i masovno obraanje stanovnicima drugih drava omogueno je tehnolokim razvojem radija i izgradnjom jakih predajnika, da bi potom bilo zaokrueno emitovanje programa na jeziku susjednih naroda. O efikasnosti komuniciranja sa stanovnitvom izvan svojih granica u toku Drugog svjetskog rata govore stroge zabrane sluanja programa BBC-a na teritoriji koju je kontrolisao Hitlerov reim. U toku hladnog rata graeni su ogromni odailjai, a Glas Amerike, Glas Slobodne Evrope ili inostrani programi radija iz Sovjetskog Saveza, bili su nezaobilazna

sredstva politike komunikacije.

4. Globalna sredstva javnog informisanja

Revoluciju u politikoj komunikaciji na meunarodnom planu donijeli su sateliti. Taj tehniki izum omoguio je globalni prenos signala, pa je tako televizijski program prenoen preko satelita mogao nesmetano stii u svaki kutak svijeta. Redovno emitovanje informativnog programa preko satelita otpoela je 1985. godine amerika televizijska kuca CNN. Bila je to prva televizijska stanica koja je emitovala samo informativne programe i to od 1980. godine. Koje su se mogunosti otvorile za politiku komunikaciju, vidjeli smo u toku Rata u Zalievu, ije su zavrne operacije voene na poetku 1991. godine. Svijet je saznao o tom ratu samo ono to je i kako objavila CNN, uvijek u funkciji meke moi SAD (Rados, 2008). To izuzetno iskustvo navelo je ostale drave da hitno kupuju prostor na satelitima i preko njega prenose svoju verziju dogaaja. I najmanje zemlje na svijetu imaju svoju frekvenciju na satelitu, a one malo bogatije omoguuju strancima da besplatno vide njihove pomno odabrane programe i na kablovskoj televiziji.

Od tih globalnih televizija valja istaknuti, osim CNN-a, i Evronjuz (Euronews) koja emituje svoj program od 1993, trenutno na devet jezika, meu kojima su, pored jezika naroda Evropske unije, takoe arapski, ruski i turski. Taj besplatni televizijski program ve je najgledaniji informativni program, ne samo u Evropi, nego i na cijelom podruju Mediterana. Druga uspjena globalna televizija nastala je 1996. u Kataru, jednoj maloj, ali bogatoj dravi u Persijskom zalivu, nazvana Al azira. Poetna ideja bila je informisati na arapskom jezikom i o arapskom pogledu na svijet. Odmah nakon teroristikih atentata u SAD 2001. godine, Al azira je redovno objavljivala informacije dobivene od Al Kaide, a u informisanju o invaziji na Irak, 2003. godine, parirala je amerikoj televizijskoj kui Foks (Fox), inae privilegovanoj od Buove administracije. Al azira je u poetku bila javna televizija, ali je ubrzo prela u privatne ruke. irenju uticaja te televizije je doprinijelo i to to su poeli redovno emitovanje na engleskom jeziku, a uz to i stalno irenje mree dopisnitva. Al azira je povremeno, i u odreenim formama, zabranjena u nekoliko drava arapskih zbog, navodno, irenja demokratskih ideja. O tome ko stvarno stoji iza te kue i koja je njena politika orijentacija, jo se uveliko raspravlja. Sumnjivi su zasad arapski nacionalizam, muslimanski fundamentalizam, pa ak i zapadni kapitalizam.

Nauno- struni asopis za drutvene i prirodne nauke

59

5. Javno miljenje

Politika komunikacija je jedan svjesni akt kojim se pokuavaju proizvesti posljedice u psiholokoj sferi. Ta mogunost da se formira stav jedne socijalne grupe ili pojedinca o nekom drutvenom pitanju nazvana je javno miljenje. Pojam javnog miljenja istraen je, obraen i razvijen u drugoj polovini XX vijeka, mada se pojavio u politikom i novinarskom rjeniku jo u tridesetim godinama. Klasina objanjenja o tome dali su Paul Lazarsfeld, Bernard Berelson i Hazel Gaudet (1944) dokazujui da se fenomen javnog miljenja pojavio u drutvu u onom trenutku kad se jasno poela razlikovati pozicija vlade od miljenja takozvanog graanskog drutva. Bilo je to u vrijeme pojave savremenog liberalizma, praenog uvoenjem opteg prava glasa. Da ukratko sumiramo definiciju javnog miljenja: to je ono to kolektivno misle ljudi koji nisu u vladinim institucijama, ali o nekoj optoj i javnoj temi.

Da bi uopte moglo postojati javno miljenje neophodno je da u drutvu postoji efektivna sloboda okupljanja, miljenja i govora, kao i da postoje centri gdje se moe efektivno realizovati ta sloboda. Ta mjesta slobodnog miljenja bila su u poetku u salonima istaknutih predstavnika drutva, bibliotekama, pozoritima, kafanama Danas su sredstva masovnog komuniciranja gotovo jedino mjesto gdje se formira javno

miljenje, iako je maksimalni predstavnik javnog miljenja, po idealnom liberalnom sistemu, trebao biti parlament, gdje predstavnici razliitih drutvenih grupa slobodno iznose i brane svoje pozicije. Parlament bi tako trebao zauzeti funkciju nepotkupljivog i nepokolebljivog vox populia. Tako

se rodio mit o nevinom javnom miljenju u slobodnom drutvu, koje je trebalo kontrolisati vlast i koje su novi heroji, novinari, promovisali i

branili na najasniji nain. Meutim, vrlo brzo se otkrilo da javno miljenje nije pod staklenim zvonom, ve da se moe brzo i lako manipulisati.

Kljuni trenutak se dogodio kad su otkrivene tehnike i naune

mogunosti da se sazna to ljudi misle. Naime pojavile su se ankete o

javnom miljenju koje su bile u stanju dosta tano otkriti to to narod misli.

Galupov institut poeo je mjeriti javno miljenje jo 1935. godine mada je

to u poetku bilo samo ekonomski marketing. Vremenom su razvijene

anketne tehnike koje danas omoguavaju da se sazna to misle glasai o

politici i to, vrijedi jo jednom naglasiti, s velikom preciznou. Greke

anketnih ispitivanja kreu se posljednjih godina od tri do pet posto.

Dovoljno je spremiti dobar uzorak ispitanih, grupisan prema socijalnom,

polnom, starosnom, geografskom kriteriju, pa saznati, statistikim

putem, to misli jedan cijeli narod. Od te spoznaje poinje ubrzano traenje

psiholokih i komunikativnih mogunosti da se javno miljenje oblikuje

prema vlastitim eljama, odnosno da birai misle ono to kandidat i

politika partije ele.

U tom poslu sredstva masovnog komuniciranja postala su centralni

elemenat pomou kojeg se formira i manipulie javnim miljenjem. Izuzetno brz tehniki razvoj sredstava masovnog komuniciranja, s jedne

Svarog 2/2011

60

strane, i odreena izdavaka politika, nain na koji su odabrane i obraene vijesti, s druge strane, utie odmah i u velikoj mjeri na stvaranje javnog miljenja. Tako smo doli do pojma etvrta mo, koja sredstvima masovnog komuniciranja ima kljunu ulogu na formiranju i manipulisanju javnog miljenja. Meutim, mnogi istraivai utvrdie kako uticaj novina i novinara nije svemogu i da pojedinci imaju mnoge mehanizme odabrane pred najezdom informacija. Jedna od njih, i najjaa brana, je obrazovanje.

Druga komponenta koja je znaajno doprinijela mogunosti da se manipulie javnim miljenjem je razvoj psiholokih nauka, bolje rei, psiholokih tehnika o kontroli linosti. Naime, nauka o psihologiji razvila se u XX vijeku do nesluenih nivoa, otkrivajui mogunosti stvaranja i kontrole ne samo individualne linosti, nego i grupnog miljenja. Jo na kraju XIX vijeka francuski lijenik i psiholog Gustav (Gustave) Le Bom (2005) otkrio je da se psiholoko miljenje i ponaanje pojedinaca potpuno razlikuje od miljenja i ponaanja istih tih pojedinaca kad se nau u grupi. Ono to je on istraivao nazvao je psihologija masa, dokazujui da se individualna linost izgubi, kad se nae u grupi, i biva zamijenjena kolektivnom duom. Ta kolektivna dua nije skup pojedinanih dua, ve neki novi element koji ponitava individualne razlike, inae normalne u politici, moralu, religiji Kad je ovjek sam, on je potpuno racionalan, razmilja i rauna to i kako da napravi, meutim im se nae u grupi promijeni miljenje, slijedi vou i u stanju je uiniti i najvea herojstva i nagore zloine. Od tog pronalaska, pa do uspostavljanja lidera javnog miljenja koji e uiniti da ih mase slijede, nije prolo puno vremena. Razvijene su tehnike psiholoke, lingvistike, oratorske, vizuelne koje manipuliu javnim miljenjem.

Od mnogih kasnijih istraivanja o psihologiji masa, vrijedi za ovu priliku istai pojam socijalne percepcije, to znai nauno objanjenje kako jedna osoba vidi realnost. Na primjer: kako neki vladar tumai dogaaje na meunarodnoj sceni? Psiholoka konstrukcija onog to se dogodilo u realnosti uvijek je subjektivna, to znai da imamo puno razliitih interpretacija jednog te istog dogaaja. Te razliite interpretacije mogu ak biti potpuno suprotne, sukobljavajui se potom izmeu sebe. Zapravo politiki govori, izreeni u razliitim socijalnim grupama, uzrokuju te razliite stavove o istom dogaaju. Ponekad politiki lideri nastoje upozoriti svoj narod na neku realnu opasnost koja prijeti iz inostranstva,

meutim taj isti politiki govor moe donijeti potpuno iskrivljenu konstrukciju stvarnosti koja slui iskljuivo manipulaciji javnog miljenja. Arolodo Rodrigues (2002) navodi primjer invazije na ehoslovaku 1968. godine, to je za SAD bilo akt neobjanjive agresije, dok je za SSSR to bila meunarodna solidarnost protiv anti-komunistikih snaga. Svaka od dviju strana pripremila je i objavila svoj vlastiti politiki govor, naravno potpuno razliit, te proizvela javna miljenja potpuno razliita. Ta situacija ponavlja se iz dana u dan. Svaka vlada pripremi svoju vlastitu konstrukciju

realnosti, i potom ubijedi svoj narod u nju. Tako se formira (i manipulie) nacionalno javno miljenje o meunarodnim dogaajima.

Nauno- struni asopis za drutvene i prirodne nauke

61

6. Preduslovi

Da bi svjetsko javno miljenje moglo uopte postojati, potrebno je da se stvori nekoliko preduslova, od kojih se istiu tri najbitnija: tehniki, obrazovni i politiki. Pod tehnikim preduslovima smatramo mogunost prenosa i prijema poruka, pa e se u nastavku prikazati najvaniji podaci o stanju u svijetu uopte, te za tri drave koje smo naznaili kao lidere svjetskog politikog sistema u ovom trenutku: SAD, Kina i Rusija.

Imajui na umu aktuelnu situaciju kreiranja svjetskog javnog miljenja vrijedi ponoviti da je postojanje i funkcionisanje sredstava masovnog komuniciranja najvaniji od tehnikih preduslova. Od njih televizija je, jo uvijek, najuticajnije sredstvo i zbog toga vrijedi imati u vidu broj televizijskih prijemnika postojeih na svijetu. Prema statistikama Svjetske banke, da samo navedemo dva indikatora, u SAD je bilo 2000.

godine 835 televizora na hiljadu stanovnika, dok je u isto vrijeme u Kini

bilo 304. Taj broj je oito rastao u posljednjoj deceniji. to se tie radio prijemnika, u SAD je 1995. godine bilo 2099 prijemnika na hiljadu

stanovnika, u Kini je u isto vrijeme bilo 339. Godine 2000. u SAD

prodavalo se 197 novina na hiljadu stanovnika, dok je u Kini taj broj

iznosio 59. Jedno od bitnih tehnikih sredstava komuniciranja je takoe telefon. Na svijetu, prema CIA The World Factbook, u 2009. godini

postojalo je vie od hiljadu milijardi fiksnih telefonskih prikljuaka, od ega samo na SAD otpada 141 milijarde, na Kinu 313, a na Rusiju 44. Njegov mlai brat, celularni ili satelitski telefon, nazvan popularno mobilni telefon, zauzima sve vie mjesta u komunikaciji izmeu ljudi na unutranjem i spoljnom planu. Tako u svijetu, prema istom izvoru, ima 5,3 milijarde beinih telefona, od ega na SAD otpada 286 miliona, na Kinu 747, a na Rusiju 230. Lako je zakljuiti da gotovo svaki ovjek na Zemlji ima mobilni telefon. Sredstvo javnog komuniciranja koje grabi velikim

koracima i pretvara se u najvanijeg posrednika je internet. Na svijetu, opet prema podacima CIA, ve postoji 2,1 milijardi prikljuaka na internet od ega na SAD otpada 439 miliona prikljuaka i 245 miliona korisnika. U Kini postoji 15 miliona prikljuaka i 389 miliona korisnika, dok u Rusiji ima 10 miliona prikljuaka i 59 miliona korisnika. Moemo zakljuiti s pouzdanjem, na osnovu iznetih podataka, da gotovo svi ljudi danas mogu

dobiti informaciju to se tehnikih uslova tie. I najzabaenija sela u Africi ili Aziji, ve imaju mogunost da gledaju televizijski program. Nije zbog toga udo to dananje drutvo zovemo drutvo komunikacija.

Drugi preduslov da bi postojalo svjetsko javno miljenje je obrazovni, odnosno mogunost da svaki ovjek razumije poruku koja je odaslana. Da bi se poruka mogla pretvoriti u informaciju koji ubjeuje na nivou linog miljenja, potrebno je u najmanju ruku znati itati i pisati. Generalni sekretar OUN, Ban Ki Mun je rekao da u 2010. godini nije znalo

itati i pisati 776 miliona odraslih osoba, od ega su veinu inile ene. Ako znamo da se rauna da na Zemlji ivi oko sedam milijardi ljudi, onda 10 posto nepismenih i nije tako strano, meutim postoji drugi problem - ilitracija. Radi se o ljudima koji formalno znaju itati i pisati, ali e imati

Svarog 2/2011

62

velikog problema da stvarno razumiju ono to su proitali. Takvih je u razvijenim drutvima barem 50 posto i broj je u stalnom porastu. Koliko e takvi ljudi moi razumjeti politiku poruku i o njoj moi meritorno raspravljati? A minimalna mogunost da se razumije poruka povezana je takoe s takozvanom optom kulturom, minimalnim znanjem o dogaajima koji nas okruuju. Ljudi s niskom optom kulturom, jedna od posljedica ilitracije, oigledno je da e biti subjekt manipulacije.

Jedan od obrazovnih preduslova je naravno jezik kojim ljudi govore.

Nepoznavanje stranog jezika moe biti velika prepreka za stvaranje svjetskog javnog miljenja. Prema podacima CIA The World Factbook, kineski jezik je jezik na kojem komunicira najvie ljudi na svijetu, oko 12, 6 posto ovjeanstva, a odmah ga slijede panski i engleski sa po pet posto. Meutim, smatra se da na engleskom moe komunicirati skoro dvije milijarde ljudi, dok drugi iznose podatak da 20 posto svjetske populacije

moe komunicirati na engleskom jeziku. Moemo zakljuiti da ne postoji svjetski jezik koji dozvoljava stalnu komunikaciju izmeu stanovnika planete - engleski jezik je bio naroito sredstvo komuniciranja nacionalnih elita na meunarodnom planu. Osim toga, na obrazovnom nivou postoje civilizacijske, kulturne, religiozne prepreke za efikasno komuniciranje. Broj osoba koje mogu primiti i razumjeti poruku nije naroito velik. Zato moemo govori samo o liderima javnog miljenja koji, nakon to prime i deifruju poruku, ubjeuju svoje pleme u ono to oni lino misle.

Da bi moglo postojati svjetsko miljenje, neophodno je da se stvore i politiki preduslovi, od kojih je najvanija sloboda izraavanja. Ta sloboda, u dosadanjem iskustvu, postojala je samo u demokratski organizovanim drutvima, uporeujui to sa situacijom u autoritativnim sistemima gdje funkcionie propaganda, odnosno informacija cirkulie samo u jednom smjeru od vlade prema podanicima. to je demokratija, koji su kriteriji da bi se neki sistem oznaio slobodnim ili ne, jo uvijek je predmet rasprave, meutim OUN smatra da ve 60 posto njenih drava lanica mogu biti smatrane demokratskim. Uprkos tome veina ljudi planete ivi u dravama koje nisu smatrane demokratskim, podvrgnuti su propagandi, a ne slobodnom izboru i miljenju. Ne postoji mjerenje svjetskog miljenja, jer za to jo uvijek nema politikih, ni obrazovnih, a niti tehnikih mogunosti.

Zakljuak: nacionalno javno miljenje velikih sila dominira svijetom

Javno miljenje ine tri glavna elementa, istie Rodrigez Kazal (Rodrguez Casal) (u Sabucedo Cameselle, 1996). Prvi element je subjekt javnog miljenja koji moe biti pojedinac ili neka socijalna grupa. Drugi element je objekt, odnosno predmet, ono o emu se razmilja i uspostavlja svjetsko javno miljenje. Trei element je socijalna sredina gdje se stvara to javno miljenje.

U sluaju naeg istraivanja subjekt javnog miljenja mogao bi biti svaki pojedinac, graani udrueni u jednu nacionalnu dravu ili cijelo

Nauno- struni asopis za drutvene i prirodne nauke

63

ovjeanstvo, koji bi trebali raspravljati i presuditi o nekoj stvari na svjetskoj sceni. Predmet te rasprave su meunarodni dogaaji, sukobi ili saradnja, odluke meunarodne vlasti kao to su rezolucije OUN, odnosno Savjet bezbjednosti. Jednom rijeju, objekt svjetskog javnog miljenja trebala bi biti meunarodna politika. Socijalna sredina su meunarodni odnosi shvaeni, prije svega, prema realistikom objanjenju, kao odnosi izmeu drava. Shodno tom objanjenju, subjekt svjetskog javnog miljenja moe biti gotovo iskljuivo zbir javnih miljenja proizvedenih unutar drava. Tako moemo govoriti samo o amerikom, ruskom, kineskom... javnom miljenju. Objekt svjetskog javnog miljenja su, prije svega, meunarodni problemi, od ekolokih preko ekonomskih i socijalnih, pa do svih vrsta sukoba. Socijalna sredina gdje bi se trebalo formulisati

javno miljenje je meunarodni politiki sistem, koji posljednjih godina pokazuje jasne znakove multipolarnog sistema.

Lako moemo zakljuiti da svjetsko javno miljenje ne postoji, naroito u smislu da svi ljudi, komunicirajui i raspravljajui slobodno, zauzimaju stav o nekom svjetskom dogaaju. Iako je to ve mogue tehniki, druge prepreke, kao to su jezike, kulturne i politike, ne dozvoljavaju to slobodno komuniciranje. Dakle, postoje nacionalna javna

miljenja, koja pokuavaju ubijediti i graane drugih zemalja u ispravnost svoje pozicije. Na tom planu prednjae SAD, koje proizvode i kontroliu ogromne koliine informacija. Ta drava posjeduje najvie sredstava masovnog komuniciranja, i, zahvaljujui tome, uspijeva rairiti svoj politiki govor na sve etiri strane svijeta. Osim toga, dominiraju totalno u proizvodnji i distribuciji filmova, muzike, video igara Svako od tih sredstava je popuno svjesno usmjereno na promociju amerikih vrijednosti u psihi svakog pojedinca na svijetu, ali prije svega za pridobijanje lokalnih

lidera javnog miljenja. U tu svrhu slue i bezbrojne stipendije za posjete i kolovanja u toj zemlji. Malo ko i malo gdje u svijetu nije pod direktnim ili indirektnim medijski pritiskom SAD. Takoe, nema dileme da je ta drava najuspjeniji korisnik meke moi u svijetu u cijeloj istoriji ovjeanstva.

Konkurentski potencijali shvatili su vanost komunikacijske meke moi i nastoje parirati. Tako Kina, Rusija i ostale drave u usponu, ulau sve vie novaca i energije na promociju svojih pozicija pred graanima drugih drava. Krenuli su, zapravo, poslije pada Berlinskog zida, u svojevrsnu ofanzivu. Nekada zatvorene informativne agencije TASS

(ITAR-TASS) i XINHUA, sada imaju stranice na internetu gdje objavljuju

informacije na svih sedam slubenih jezika OUN-a. Vie nije potrebno govoriti kineski da bi se moglo saznati to misli vlada te velike zemlje. U tom smislu je shvaena vanost organizacije veliki sportskih i kulturnih dogaaja, pa je Kina organizovala olimpijadu 2008. godine, svjetsku izlobu dvije godine kasnije, Rusija e organizovati svjetsko fudbalsko prvenstvo i zimske olimpijske igre

Meunarodna politika komunikacija je trenutno najvanija arena svjetskih sila u okviru takozvane meke moi.

U vremenima koja dolaze ta bitka e se samo pojaati.

Svarog 2/2011

64

Literatura

1. Canel, Jos Mara, Comunicacin Politica, una gua para su estudio y prctica, Tecnos, Madrid, 2005.

2. Curran, James e Seaton, Jean, Imprensa, Rdio e Televiso (Poder sem Responsabilidade), Instituto Piaget, Lisboa, 2001.

3. Deutsch, Karl, The Nerves of Government: Models of Political Communication and Control, Free Press, New York, 1966.

4. Fukuyama, Francis, O Fim da Histria e o ltimo Homem, Lisboa, 1994.

5. Jeanneney, Jean-Noel, Uma Histria da Comunicao Social, Terramar, Lisboa, 2003.

6. Kaplan, Morton, System and Process in International Politics, John Wiley & Sons, New York, 1957.

7. Lazarsfeld, Paul, Berelson, Bernard, Gaudet, Hazel, The Peoples Choice. How the Voter Makes Up his Mind in the Presidential Campaign, Sloan &

Pierce, New York, 1944.

8. Le Bom, Gustave, Psicologia das Massas, Esquilo, Lisboa, 2005

9. Maldwyn, Jones, Historia de Estados Unidos 1607-1992, Ctedra, Madrid, 2001.

10. Morgenthau, Hans, Politics among Nations: The Struggle for Power and Peace, New York NY, Alfred A. Knopf, 1948.

11. Nye, Joseph, Compreender os Conflitos Internacionais: Uma Introduo Teoria e Histria, Gradiva, Lisboa, 2002.

12. Rados, Milan, Mundo e Comunicao, uma Histria Poltica Contemporanea, Afrontamento, Porto, 2008.

13. Rodrigues, Arolodo, Psicologa social, Editorial Trillas, Mxico, 2002.

14. Sabucedo Cameselle, Jos Mmanuel, Psicologa Poltica, Editorial Sntesis, Madrid, 1996.

INTERNET

CIA The World Factbook

Le Monde, Bilan Gostratgie, 2010.

Lusa (agencia noticiosa), 04 de Abril de 2011.