metodologija-osnovne karakteristike i razlike naucnog-istrazivackog i strucnog rada
TRANSCRIPT
0
UNIVERZITET U SARAJEVUPRIRODNO-MATEMATIČKI FAKULTET
ODSJEK ZA HEMIJU
Osnovne osobine naučnoistraživačkog i stručnog rada
Elmir Velispahić;Sanita Duraković
Sarajevo, oktobar 2011
SadržajOsnovne osobine naučnoistraživačkog i stručnog rada................1
Naučnoistraživačke metode .........................................................2
Normativna metoda .....................................................................2
Eksperimentalna metoda..............................................................2
Historijska metoda .......................................................................2
Karakteristike naučnog istraživanja ............................................4
Osobine dobrog naučnog rada .....................................................4
Kako da čitate naučnoistraživački rad .........................................6
Literatura ......................................................................................9
1
Uvod
Granicu između naučnog i stručnog rada i djela nije uvijek lahko
podvući, zato je često potrebno nužno pažljivo razmatranje i
ispitivanje. Da bi se pobliže odredilo šta su, u stvari, naučno
istraživački rad i djelo i koja su osnovna svojstva njihova, nužno je
prethodno reći bar nekoliko riječi o tome šta je nauka i istraživanje.
Naukom obično nazivamo sređeno, sistematisano i provjereno
saznanje o nečemu, postignuto metodičnim, pažljivim i savjesnim
istraživanjem i razmatranjem. Istraživanjem pak zovemo
sistematsko traganje za činjenicama iz kojih se mogu izvući izvjesni
naučni principi i zakonitosti. Prerma tome, nauku, u stvari čine
rezultati, zakoni do kojih se dolazi putem istraživanja.
2
Naučnoistraživački rad Iz uvoda proizlazi da rad koji hoće da dobije kvalifikativ
naučnoiztraživački mora da polazi od određenog problema.
Prema Borojeviću naučnoistraživačkim djelom može se smatrati
ono djelo koje je nastalo kao rezultat znanstvenog istraživanja,
primjenom znanstvenih metoda, a koje otkriva dotad nepoznate
činjenice i odnose i objašnjava zakonitosti među pojavama.
Važan je kvalitet činjenica na kojima se zasniva naučni rad, te
činjenice moraju da budu valjane, to jest tačne, provjerene i
najvećim djelom iz prve ruke. Jer samo živ dodir sa autentičnim
činjenicama može radu dati naučnu osnovu, naučni karakter. Djelo
se ne smije zasnivati samo na činjenicama iz druge ruke jer u tom
slučaju ono neće imati naučni karakter u pravnom smislu riječi, što
ne znači da takav rad ne može biti zanimljiv, koristan i vrijedan.
Iz dosadašnjeg izlaganja proizlazi da se osnovna svojstva nekog
naučno-istraživačkog rada mogu svesti na sljedeće tri tačke:
Rad mora da polazi od jednog određenog, novog, dotad
neistraženog i neriješenog, ili djelomično riješenog
problema, i da se pomoću njegove temeljne analize (i
hipoteza) dolazi do novih rezultata: do novog saznanja, nove
norme, novih zakona. Drugim riječima, naučnoistraživački
rad treba u prvom redu, orginalan. Ta orginalnost može da
se manifestuje bilo izborom potpuno novog problema, nove
teme.
3
Činjenice i ideje koje se iznose, i na kojima se zasniva
naučnoistraživački rad moraju biti pouzdane, pažljivo i
dovoljnom broju prikupljene, kritički razmotrene i
provjerene, pravilno analizirane i interpretirane, jednom
riječju takve da se na njih čitalac može osloniti.
U radu saglasno karakteru problema i istraživanja, kao i
izvora informacija treba da je primjenjena najpodesnija
naučna metoda. Naučnom metodom se naziva obično skup
raznih postupaka i procesa pomoću kojih se dolazi do
naučnih saznanja i istina.
Naučnoistraživačke metodeTeoretičari obično razlikuju tri osnovne, »standardne«
naučnoistraživačke metode,: normativnu, eksperimentalnu, i
historijsku. Svaka od njih je karakteristična za razne grupe nauka
koje se s obzirom na metodu istraživanja koja se u njima najčešće
primjenjuje mogu podijeliti na normativne, eksperimentalne i
istorijske nauke.
Normativna metoda- Ova metoda, kao što na to ukazuje i samo
ime, ima za cilj da nađe ono što predstavlja ne zakon nego normu,
standard, prosjek u svijetu u životu, koji podliježu neprestanim
promjenama i često ono što je u izvjesnoj oblasti i danom trenutku
najbolje.
Eksperimentalna metoda- Ona se zasniva, kao što joj i ime kaže,
na eksperimentu, to jest na »kontrolisanom posmatranju» i
»provjeravanju nekog zakona«.
4
Historijska metoda- Historija bi se mogla definisati kao tačno
saznanje o onome što se dogodilo i po mogućnosti, kako i zašto se to
i tako dogodilo.
Pored ove tri osnovne (»standardne«) naučnoistraživačke metode,
pominju. se i neke druge, »minorne«, kao: studij slučaja (case
study), genetička metoda, komparativna metoda , metoda pregleda,
metoda kompilacije, metoda anketiranja, metoda intervjuisanja, i
sl. , ali »kritičko ispitivanje pomenutih mi-nornih metoda pokazuje«,
kao što tačno ističe Almek (Almack), »ili da su one inadekvatne kao
metode induktivne nauke, ili da su identične sa nekom od
standardnih metoda: hstorijskom, eksperimentalnom i
normativnom.
Studij slučaja. — Kao sto i samo ime kaže, to je proučavanje nekog
pojedinačnog slučaja iz određenog naučnog područija: prava,
sociologije, psihologije, medicine i dr.
Genetička metoda. — Slična je metodi studije slučaja. Kao i ova
posljednja, ona predstavlja samo prvi korak u nauci.
Anketiranje. — Osnovni instrumenat za izvođenje metode
anketiranja jest kvestionar (anketni upitnik), koji služi za
prikupljanje informacija, mišljenja, materijala. Valjanost i
pouzdanost ove metode prikupljanja informacija zavisi od valjanosti
i pouzdanosti samih informacija dobivenih ovim putem.
Intervjuisanje. — Sličan kvestionaru je intervju: osnovna razlika
između njih je u tome što se u slučaju kvestionara informacije
prikupljaju pismenim putem, bez prisustva onoga kome se upućuju
5
pitanja, dok se intervju izvodi usmeno i neposredno, u ličnom dodiru
sa licem koje se intervjuiše.
Stručni rad
Iako između naučnoistraživačkog i stručnog rada nema oštrih
granica, potrebno ih je razlikovati. Stručni rad se karakteriše da ne
sadrži nove, orginalne znastvene spoznaje, znanstvene rezultate,
teorije već se u njima obrađuje već poznato i opisano. Izrada
Stručnog rada ima zadatak u prikupljanju, interpretiranju, i obradu
već poznatih znanstvenih spoznaja. U domen stručnih djela ulazi
npr. Magistarski stručni rad, stručni članak, stručni prikaz itd.
Obzirom da stručni rad nije ograničen, može da sadrži i elemente
naučnog djela. Tada govorimo o znanstveno-stručnom djelu, tu
spadaju djela poput npr. Udžbenika, leksikona, praktikuma,
riječnika, časopisi itd. ( Zelenika, 2000 ) Stručna istraživanja
uspostavljaju vezu između mišljenja i iskustvenog doživljavanja i po
tome se razlikuju od naučno-istraživačkih istraživanja.
Razlike između naučno-istraživačkog i stručnog
rada
Kao što je već pomenuto jasne granice se ne mogu postavljati,
obzirom da jedan rad može da posjeduje malo više
naučnoistraživačkog karaktera dok drugi stručnog karaktera.
Međutim osnovne razlike ipak postoje. Vujević navodi mnogo
argumenata na temelju kojih razlikuje naučnoistraživačke od
stručnih radova. On navodi da se obično smatra da je
naučnoistraživačko djelo nešto ozbiljnije i kvalitetnije od stručnog
6
djela. Međutim, ovakvo je stajalište neodrživo. On tvrdi da su
načnoistraživački i stručni rad dvije različite aktivnosti, pa
naučnoistraživački može biti i nekvalitetan, a stručni može biti vrlo
kvalitetan. On doduše tu svoju tvrdnju ne argumentira pa je sa
rezervom treba prihvatiti, jer je tako nešto i moguće u pojedinačnim
slučajevima, ali je to ipak gledajući uopćeno neprihvatljivo. Ispravna
je tvrdnja da nema promjena bez jedinstva naučnoistraživačkog i
stručnog rada. Iako ona mogu služiti istom cilju, naučnoistraživačko
i stručno djelo nisu jedno te isto: naučnoistraživačkim djelom se
otkrivaju nove spoznaje, a stručnim se djelom djeluje na temelju
otkrivenih spoznaja.
Osobine naučnoistraživačkog
radaOsobine stručnog rada
Dolazi se do novih znanstvenih
spoznaja
Ne sadrži nove orginalne
znanstvene spoznaje
Posjeduje neistraženi problem
za rješavanjeNe posjeduje problem
Osnovni zadatak je u
pronalasku rješenja problema
Osnovni zadatak je
prikupljanje i interpretiranje
već poznatih znanstvenih
činjenica
Osobine dobrog naučnog i stručnog
rada7
Svaki naučni ili stručni rad, ma iz koje naučne oblasti bio, ima svoje
osobene kvalitete. Kada je riječ o osobinama karakterističnim i
opštim za neki dobar naučni rad, treba istaći na prvom mjestu da, u
većini slučajeva, kvalitet nekog naučnog rada ne zavisi od njegova
obima: poznato je da su neka epohalna otkrića saopštena na malom
broju stranica (na primjer, Ajnštajnova teorija relativiteta). Obim
rada zavisi od mnogih činilaca i on može da varira za pojedine
naučne discipline, grane, teme, doprinoseći u manjoj ili u većoj
mjeri samom kvalitetu rada. Posebno, kada je riječ o doktorskoj tezi,
širi obim njen pokazuje, po pravilu, da je autor proučio svu nužnu
građu i dokumentaciju, da je produbio predmet i da je naučio da
građu obradi i organizuje u veću harmoničnu cjelinu. Prema tome,
pristojna doktorska teza iz humanističkih nauka trebalo bi da i po
obimu bude značajnije djelo, da iznosi otprilike dvjesto pedeset do
tri stotine strana kucanog teksta, Što ne znači da i teze manjeg
obima ne mogu da imaju vrijednost. Ipak opšte pravilo je da treba
težiti za kratkoćom (koja je, uz jasnoću i neposrednost, osnovna
osobina naučne proze), za sažetim i snažnim načinom izlaganja
činjenica i ideja. I to iz više razloga, od kojih nam se čine glavnim
sljedeće:
U prvom redu, to zahtijeva današnji tempo života: čovjek današnjice
nema mnogo vremena i strpljenja za čitanje dugih napisa, i pisati
nešto opširnije i duže nego što je neophodno znači, u stvari,
zloupotrebljavati tuđe vrijeme i strpljenje. Zatim, kratkoća je, u
znatnoj mjeri, dokaz da je autor ovladao predmetom do tog stepena
da je bio u stanju da mu da sažet, zbijen oblik.
Da u vezi sa ovim navedemo nekoliko opštih principa kojih bi se
autor trebalo da pridržava u izlaganju da bi postigao kratkoću:
1. Ne počinjati izlaganje suviše izdaleka, nego ondje gdje je to
nužno
8
2. Ne unositi u rad ništa što nije u neposrednoj vezi sa temom
3. Ne pretrpavati rad beznačajnim pojedinostima
4. Ne ponavljati ono što je već na neki način rečeno
5. Ne razlagati i objašnjavati opširno stvari koje su same po sebi
dovoljno razumljive Ukratko rečeno, prevelika opširnost i
razvučenost oduzimaju naučnom radu jezgrovitost, jedrinu i snagu,
slabe njegov opšti utisak.
Pored sažetosti, mogu se istaći još neke osnovne osobine svojstvene
dobrom naučnom radu, bez obzira na to iz koje je struke. To su:
Jedinstvo.- U jednom naučnom radu dobrog kvaliteta (kao i,
uopšte, u svakom dobrom sastavu), u razvoju osnovne, centralne
misli, koja čini stožer rada, treba da postoji jedinstvo. To će reći,
nužno je da svi dijelovi rada (glave, poglavlja, odsjeci, paragrafi itd.)
budu posvećeni jednoj stvari, jednom predmetu, jednoj ideji.
Sklad. - Svi dijelovi rada treba da budu u skladu, kako jedni s
drugima međusobno, tako i svaki od njih, sa radom kao cjelinom, to
jest potrebno je da između svih dijelova i cjeline postoji logička
koherentnost.
Adekvatno isticanje. - Svaka misao i niz misli razvijenih u
nekom radu treba da budu istaknute prema svojoj važnosti. To
adekvatno isticanje postiže se, naročito, većim ili manjim prostorom
koji se daje nekoj misli ili nizu misli, i mjestom: ono što se želi
najviše da istakne stavlja se na posljednje mjesto, koje je najvažnije,
zatim po važnosti dolazi prvo mjesto, itd.
Originalnost . - U pogledu originalnosti ne mogu se pred
mlađeg istraživača postavljati neki naročito visoki zahtjevi. Iskreno
govoreći, potpuna originalnost predstavlja izuzetak, a veliku
rijetkost oni pisci koji se njome odlikuju.
Pravilno rasuđivanje. – Saglasno karakteru naučnog rada i
primijenjenoj istraživačkoj metodi istraživač saopštava na razne
9
načine rezultate svoga istraživanja činjenice, ideje, zaključke:
najčešće raspravljanjem (analizom, diskusijom, polemikom,
objašnjavanjem i si.), ponekad pričanjem (naracijom) i opisivanjem
(deskripcijom). Pri tome treba obratiti pažnju osobito na dvije
stvari:
1) da svaka tvrdnja, sud, mišljenje budu obrazloženi (oni upravo i
vrijede onoliko koliko su potkrijepljeni valjanim i ubjedljivim
argumentima i dokazima); inače su proizvoljni i prema tome bez
vrijednosti;
2) da rasuđivanja i zaključivanja budu pravilna: da autor ne
uprošćava stvari, uzimajući u obzir samo argumente koji idu u
prilog izvjesnoj tezi
Kako da čitate naučnoistraživački
članak Možda će vam se činiti da je za početnika u učenju
naučnoistraživačkog rada rano da započinje na ovom početničkom
nivou znanja sa čitanjem, proučavanjem i kritičkim osvrtom
naučnoistraživačkih članaka. Međutim, čitanje naučnoistraživačkih
članaka (kao primarnih izvora) u naučnim časopisima (naročito
međunarodnim) je djelimično stvar iskustva i vještine, a djelimično
učenje specifičnog rječnika, odnosno terminologije tog područja.
Prije svega: NE PANIČITE! Ako tome priđete korak po korak, čak i
članci koji vam u početku izgledaju potpuno nerazumljivi - biće
sasvim razumljivi. Pre svega, uradite sljedeće:
a) ČITAJTE SAMO ONA ISTRAŽIVANJA KOJA VAS ZAISTA INTERESUJU.
Ova preporuka će vam zvučati veoma prosta što se uopšte spominje,
10
ali ima ljudi koji sebe primoravaju da se muče čitajući baš svaki
istraživački članak.
b) PROČITAJTE PRVO ABSTRAKT (KRATAK SADRŽAJ).
Nakon čitanja odlučite da li da pročitate cijeli članak, ili da uštedite
vrijeme i pređete na neki drugi članak, ili ćete uraditi nešto
korisnije za sebe. Ako se odlučite da pročitate cijeli članak, i želite
da ga dobro razumijete i koristite za svoja istraživanja, preduzmite
sljedeće korake:
1. POVRŠNO ČITANJE (PREGLED) ČLANKA.
Površno i brzo pročitajte, označite osnovne dijelove članka (naslove,
grafikone, tabele, crteže, slike i slično). Ovo će vam oduzeti svega
nekoliko minuta. Nemojte se još truditi da razumijete članak, samo
da dobijete pregled o čemu se radi.
2. UPOZNAVANJE SA RJEČNIKOM (TERMINOLOGIJOM).
Prođite članak riječ po riječ, red po red, podvucite ili označite svaku
riječ i izraz koje ne razumijete.
U ovoj fazi možete uraditi nekoliko stvari.
a) Pogledati riječi i izraze u odgovarajućem rječniku.
b) Shvatiti termine i izraze u kontekstu u kojem su korišteni
3. RAZUMJEVANJE, ODJELJAK PO ODJELJAK.
U uvodnom dijelu (Uvod) uočite kako ga je autor uredio. Koji su
problemi istaknuti? Autor je trebao da sumira i komentariše
dosadašnja istraživanja u vezi tog ili tih problema, a vi treba jasno
da uočite razliku između prethodnih istraživanja i aktuelne studije
(istraživanja) u članku. U dijelu Metode pokušajte da dobijete jasnu
sliku šta se uradilo pri svakom koraku. Šta je stvarno bilo
izmjereno? Korisno je da ukratko napišete ili označite procedure,
tretmane i mjerne instrumente (mjere, testove). U dijelu gdje su
11
prikazani rezultati istraživanja (Rezultati) dobro pogledajte tabele,
grafikone i crteže, pošto je to "jezgro" većine članaka. Svaki naučnik
će najčešće prvo "čitati" tabele, grafikone i crteže pre nego što
odluči da li je vrijedno da čita ostatak članka! Šta znači "razumjeti"
crteže, grafikone i tabele? Razumjećete sve to ako ste u stanju da ih
objasnite jednostavnim rječima (ne reprodukcijom brojeva, nego šta
oni znače u kvalitativnom smislu: odnosi, razlike, sličnosti i dr.).
U djelu gde se diskutuju rezultati istraživanja (Diskusija) nalaze se
zaključci koje je autor htio da izvuče na osnovu rezultata obrade
podataka, analiza i komparacija. U nekim člancima ovaj dio sadrži
dosta interpretacije i veoma je važan. U svakom slučaju, ovdje autor
istiće rezultate svog rada, njihovo značenje u odnosu na nalaze
drugih autora, te na mogućnost generalizacije svojih rezultata.
4. PRIMJEDBE I KRITIKE. Nakon što ste razumjeli članak, možete se
vratiti na šira pitanja i izvući sopstvene zaključke. Veoma je korisno
kontinuirano bilježiti vaša pitanja tokom obrade članka, te se vraćati
i pokušati dati odgovore na njih.
12
LiteraturaŠamić M., (1984). Kako nastaje naučno djelo. 6. Izd. Sarajevo,
Svjetlost.
Vujević M., (2002). Uvođenje u znanstveni rad. 6. Izd. Zagreb,
Školska knjiga.
Izvori sa interneta:
http://www.fsb.unizg.hr/atlantis/upload/newsboard/
31_12_2011__13852_20_12_2007__7427_METODOLOGIJA_IZRADE_
ZIR-a+Materijali_s_predavanja.pdf
http://www.geof.unizg.hr/~bstancic/kiksgnh.pdf
13