26.10.2009.M e t o d a

Metoda – grč. „methodos“ – put, način istraživanja

Planski postupak ispitivanja i istraživanja neke pojave, odnosno, način rada za ostvarivanje nekog cilja na filozofskom, naučnom, političkom ili praktičnom području.

Termin „metoda“ ima dva značenja, koja se djelimično uvrštavaju i to: 1. Metoda znači gotov model, proceduru, redoslijed po kojoj se odvija neka

praktična djelatnost, npr. proizvodne metode u industriji, graditeljstva, nastave, umjetničkog stvaralaštva.

2. Metoda znači misaoni postupak, primjenjen sa svrhom da su lakše i što tačnije i sistematski obrađene naučne činjenice, podaci i informacije (naučna metoda).

Metoda u nauci znači način istraživanja i izlaganja predmeta (stvari ili pojave) kojeg nauka istražuje.

Naučna metoda je skup različitih postupaka, kojima se nauka koristi u naučno-istraživačkom radu, da bi istražila i izložila rezultate naučnog istraživanja u određenoj naučnoj oblasti, naučnom području ili naučnoj disciplini.Istodobno naučna metoda je i put istraživanja kojim se oblikuje i izrađuje nauka. Naučnom metodom naziva se i svaki način naučnog istraživanja koji osigurava, sigurno, sređeno, sistematsko i tačno znanje.

M e t o d o l o g i j a

Najjednostavnija je definicija „metodologije“ (grč. „methodos + logos“ = riječ, govor, nauka o metodama naučnog istraživanja) da je to nauka o metodama naučnog istraživanja.

U širem smislu metodologija je nauka o cjelokupnosti svih oblika i načina istraživanja pomoću kojih se dolazi do sistematskog i objektivnog naučnog znanja ili naučna disciplina u kojoj se kritički ispituje i eksplicitno izlažu različite opće i posebne naučne metode.

M e t o d i k a

Metodika je posebna naučna disciplina u naučnom području pedagogije, koja proučava zadatak, sadržaj, oblike i metode u nastavi (nastavne metode), pojedinih predmeta.

Svaki nastavni predmet ima posebnu metodiku, te se govori o metodici hemije, matematike, fizike.

1

Analogno značenju termina „metodika“ metodičar je stručnjak u metodici, odnosno, odgojno obrazovni radnik (nastavnik), koji ima dobar način postupanja s materijom koju predaje.

U literaturi o metodama, metodologiji i tehnolohgiji izrade naučnog i stručnog djela neki autori upotrebljavaju termin „metodika“ kao sinonim termina „metodologija“, što nije tačno!

Uobičajene međunarodne skraćenice

• ISBN – Interbational Standard Book Number

• ISO – International Organization for Standardization

• ISSN – International Standard Serial Number

• IF – Impact Factor

• JCR – Journal Citation Reports

• CA – Chemical Abstracts

• CC – Current Contents

• SCI – Science Citation Index

„Fiša“ je termin francuskog porijekla (fiche = napis, listić, kartica, karton, ceduljica, tiskanica), a unos označava list papira s naučnim i stručnim bilješkama.

2.11.2009.

O naučno istraživačkom radu, metodu i djelu

Osnovna svojstva naučno istraživačkog rada i metoda

Naukom občno smatramo sređeno, sistematočnoi provjereno saznanje o nečemu, postignuto metodičnim, pažljivim i savjesnim istraživanjem i razmatranjem.

Istraživanjem pak, zovemo, sistematsko traganje za činjenicama iz kojih se mogu izvući izvjesni naučni principi i zakonitosti.

Prema tome nauku, u stvari čine rezultati, zakoni do kojih se dolazi putem istraživanja

Iz gornjeg proizilazi da rad koji hoće da dobije kvalifikativ naučno-istraživački mora da polazi od jednog određenog problema i da se zasniva na činjenicama do kojih se dolazi istraživanjem.

Činjenice na kojima se zasniva rad moraju da budu valjane tj. tačne, provjerene i nraočito crpljene većinom iz prve ruke.

PRIMARNI IZVORI – pojave prirode, rezultati eksperimenta, istorijski dokumenti, književni tekstovi

SEKUNDARNI IZVORI – literature o predmetu

2

Za naučno-istarživački rad nužna je i analiza i interpretacija činjenica, njihovo uopštavanje i izvođenje iz datih činjenica – opštih principa, zakonitosti, normi, ...

Osnovna svojstva naučno – istraživačkog rada su:

Rad mora da polazi od jednog novog, dobrog, neistraženog i neriješenog ili bar djelomično riješenog problema i da se pomoću njegove temeljne analize (i hipoteza) dolazi do novih rezultata: do novog saznanja, nove norme, novih zakona. Naučno – istraživački rad mora biti originalan. Ta originalnost mora da se manifestuje bilo izradom potpuno novog problema i nove teme, bilo tretiranjem već određeneog problema, ali čiji način obrade nije zadovoljio ili se nije došlo do potpunog rješenja.

Činjenice i ideje koje se iznose i na kojima se zasniva naučno-istraživački rad, moraju biti pouzdane, pažljivo i u dovoljnom broju prikupljene, pravilno analizirane i interpretirane tj. takve da se na njih čitalac može osloniti i sam provjeriti.

U radu treba biti primjenjena najpodesnija naučna metoda

Naučnom metodom se obično naziva skup postupaka i procesa pomoću kojih se dolazi do naučnih saznanja i istina

Teoretičari obično razlikuju tri osnovne, standardne naučno-istraživačke metode

• Normativnu metodu

• Eksperimentalnu metodu

• Istorijski metodu

N o r m a t i v n a m e t o d a

Ima za cilj da nađe ono što predstavlja normu, standard i prosjek u svijetu i životu, koji podliježu neprestanim promjenama i često ono što je u izvjesnoj oblasti i u danom trenutku najbolje.

Ova metoda ima posla najčešće sa raznim statistikama i njihovim podacima, koja treba da znađe, pravilno interpretira, tačno procjeni i provjeri.

Ima prednost što njeni rezultati imaju praktičnu vrijednost i korist.

E k s p e r i m e n t a l n a m e t o d a

Zanisva se na eksperimentu tj. na kontrolisanom posmatranju i provjeravanju nekog zakona

Dva su osnovna uslova koja treba ispuniti da bi neki eksperiment dao valjane rezultate:

3

precizna kontrola „relevantnih premeta“

dovoljan broj obavljenih eksperimenata

O obavljenom kesperimnetu sastavlja se obično izvještaj koji često ima svoj ustaljeni, standardni oblik:

• Prezentiranje glavnog pofručja ili predmeta

• Istraživanja, hipoteza predmeta na kojima su izvedeni eksperimenti

• Opis aparata (slika)

• Tok eksperiment, dobijeni podaci, rezultati i uopštavanja

• Kao i odnos svega prema opštoj oblasti ili opštoj teoriji

Tri spoznajna nivoa, koja trebaju biti obrađena u radu:

makro – nivo eksperimenta – ono što vidimo

• mikro – unutar eksperimenta – objašnjenje onoga što se desilo na nivou molekula, atoma

simbolni – popratni nivo – formule

I s t o r i j s k a m e t o d a

Istroija definiše kao tačno saznanje o onome što se dogodilo i po mogućnosti, kako i zašto se to tako dogodilo.

Ova metoda uzima u obzir činioce kao: hronologiju, razvoj, uzrok i posljedicu a glavni instrumenti da to ona postigne jesu raznovrsni spisi i dokumenti.

Druge metode naučno-istraživačkog rada:

Studij slučaja

Genetička metoda

Komparativna metoda

Metoda pregleda

Metoda kompilacija

Metoda naketiranja

Metoda intervjuisanja

S t u d i j s l u č a j a

Proučavanje nekog pojedinačnog slučaja iz određenog naučnog područja – prava, sociologije, psihologije, medicine (npr. proučavanje jedne knjige, eksperimenta, pacijenta u klinici).

4

G e n e t i č k a m e t o d a

Težište se postavlja na dinamične činioce rasta, promjena i razvoja.

Opisuje činjenice proučavanjem toka njihovog predhodnog razvitka.

Ona predstavlja samo prvi korak u nauci.

A n k e t i r a nj e

Osnovni instrument za izvođenje ove metode je KVESTIONAR (anketni upitnik), koji služi za prikupljanje informacija, mišljenja, materijala.

Pri sastavljanju anketnog listića treba voditi računa o sljedećem:

• Pitanja moraju biti takva da odgovori istraživaču pružaju željene informacije

• Da listić bude što kraći, tako da se na njega može lako i brzo odgovoriti

• Da svako pitanje bude jasno i precizno formulisano.

Ova je metoda jako skupa.

I n t e r v j u i s a nj e

Intervju se izvodi usmeno i neposredno. Autor intervjua mora unaprijed pripremiti pitanja.

5

Sastanci sa mentorom su nužni u ovim prilikama: 16.11.2009.

kada je tema već fiksirana i izabrana

kada je literatura o predmetu pregledana i radna bibliografija sastavljena

kada je plan djela skiciran

kada je kandidat došao do izvjesnih rezultata i zaključaka

kada je koncept već napisan

kada iskrsne ma kakva neočekivana teškoća

Ukoliko autorova znanja i informacije o predmetu nisu šire i dublje, preporučljivo je da on predhodno pročita bar jedno ili dva opšta djela iz naučne oblasti na koju se odnosi predmet njegovog rada

Predhodno je neophodno obaviti neke pripremne poslove:

Treba sastaviti podsjetnik u kome će se unijeti neposredni; koje biblioteke treba pogledati, koje priručnike konsultovati, sa kojim stručnjacima porazgovarati, koju knjigu pročitati, ...

Tokom rada treba voditi dnevnik

Prije nego što se pređe na izradu rada treba skicirati u najširim potezima plan naučnog rada, u koji će unijeti osnovan pitanja što će se u radu tretirati.

Izvjesno, to će biti tek prvi nacrt plana, predhodni plan rada, koji će sadržavati jednostavno popis nabacanih pitanja i podpitanja za istraživanje i koji će se u toku kasnijih etapa obrade teme, naročito u toku prikupljanja dokumentacije, dopunjavati, izrađivati, precizirati dok ne dobije svoj kančni oblik.

Traganje za literaturom

U procesu izrade nekog naučnog rada, razlikuju se obično ti etape:

1. Prikupljanje dokumentacije tj. prikupljanje građe naučnih informacija2. Raspored građe tj. sređivanje i organizovanje prikupljenih naučnih informacija u jednu

cjelinu. 3. Redigovanje raspoređenje građe tj. iznalaženje najpodesnijeg i najadekvatnijeg oblika

i izraza za prikupljene i sređene naučne informacije.

6

Pronalaženje dokumenata

Izvori iz kojih crpimo građu dijele se na dvije vrste:

1. primarni 2. sekundarni

U prve spadaju izvori neposredni iz prve ruke. To su u prirodnim naukama izvještaji o raznim eksperimentalnim istraživanjima.

E.S. M. Gatner i FR. Cprdesco (Resarch and Report Writing, pp. 27-28) daju sljedeći red primarnih izvora po važnosti informacija i činjenica crpljenih iz njih:

Eksperiment,

Intervju i kvestionar,

Doktorske teze i monografije objavljene u stručnim časopisima,

Dnevnici i autobiografije; originalni stvaralački radovi u oblasti književnosti i umjetnosti

Izvještaji mnogih ustanova

Novine

Sekundarnim izvorima pak pripadaju razni napisi (knjige, članci, studije, ...) rađeni na osnovu primarnih izvora, jednom rječju ono što se naziva literaturom o predmetu.

Izvori mogu biti i tercijarni iz treće ruke. To su obično napisi rađeni na osnovu sekundarnih izvora, literature o predmetu, kao što su npr. neki popularni članci, udžbenici.

Ovu etapu neki nazivaju HEURISTIKOM (prema grčkoj riječi - nađen, nalazim). To je ustvari nauka istraživanja tj. skup raznih metodoloških i tehničkih postupaka koje treba primjeniti da bi se pronašli razni dokumenti relevantni za određeni predmet.

Sastavljanje radne bibliografije

Da bi znao koja djela, članke, dokumenta i sl. treba da prouči, obradi istraživač mora sebi predhodno da sastavi bibliografiju.

To je tzv. radna, predhodna, orijentaciona bibliografija, za razliku od konačne bibliografije, koja se sastavlja na kraju i smiješta poslije teksta naučnog rada.

7

U prvom redu treba savjesno pregledati glavne neciklopedije, biografske priručnike, kao i neke druge fundamentalne priručnike. Neophodno je pregledati i razne bibliografije, posebno retrospektivne i tekuće.

Retrospektivne bibliografije koje obuhvataju djela i napise o određenom pitanju, objavljene u datom periodu, istraživač će naći u specijalnim enciklopdeijama, koje obično dolaze iza određeneog članka, odgovrajuću bibliografiju u djelima općeg karaktera iz izvjesne discipline, u doktorskim tezama, izbornicima kongresa, u raznim bibiliografiskim popisima, u popisima knjiga, rukopisa...

Tekuće bibliografije izdaju posebni bibiliografski instituti, a donose ih, nerijetko i naučni časopisi.

Pri sastavljanju radne bibliografije od koristi mogu da budu i bibliotke sa svojim raznovrsnim katalozima, popisima i indeksima.

Svo književno blago neke biblioteke popisano je u katalozima, kojih u većim naučnim bibliotekama ima više vrsta. Najčešće su sljedeće:

I m e n s k i k a t a l o g – sastavljen alfabetski redom prema početnim slovima prezimena autora.

P r e d m e t n i k a t a l o g - sastavljen alfabetskim redom prema riječima kojima je najpotpunije i najadekvatnije izražena sadržina djela.

S t r u č n i k a t a l o g - u kome se nalaze na listićima kataloga izvorni napisi prema naukama i naučnim granama.

N a s l o v n i k a t a l o g - sastavljen alfabetskim redom prema naslovima knjiga i časopisa i to posebno knjiga, a posebno za časopise vezane u svesek po godištima

G e n e r a l n i k a t a l o g – koji adrži književne fondove više raznih biblioteka u zemlji.

Po ovom sistemu kvalifikacije, koji je usvojila većina biblioteka u svijetu, sveukupno ljudsko znanje podijeljeno je na deset osnovnih grupa:

Opća djela

Filozofija

Religija sa teologijom

Socijalne i društvene nauke

Filologija sa lingvistikom

Matematika i prirodne nauke

Primjenjena nauke, medicina i tehnika

8

Umjetnost sa fotografijom, sportom i igrom

Umjetnička književnost

Istorija sa geografijom i bibliografijom.

30.112009.

Izbor teme

Naučno istraživački rad počinje izborom teme.

Temu može izabrati ili kandidat ili mentor. Kad kandidat izabere temu, on postaje aktivan subjekt koji se kroz izbor suočava s problemima, pokazujući istovremeno i poznavanje materije.

Motivi izbora teme mogu biti različiti. To može biti zahtjev ili potreba organizacije u kojoj kandidat radi, lični afinitet, postojeća literatura, dostupnost informacija, aktuelnost problema...

Ova etapa može trajati i nekoliko nedjelja. Valja pustiti da tema u kandidatu sazri. Uloga mentora je ovdje presudna. On mora ocjeniti i podobnost kandidata i podobnost teme.

Mentor je apsolutno kompetentan za datu naučnu disciplinu i apsolutno odgovoran za izbornu temu. On prihvatajući temu, prihvata i njenu originalnost, aktuelnost, on zna i koliko je slična materija već obrađena, poznata mu je odgovarajuća literatura, zna za koje vrijeme se rad može završiti i koje se sredstva moraju upotrijebiti i potrošiti.

Predmet istraživanja i formulisanja problema

Izborom teme načelno se opredjeljuje predmet istraživanja i daje formulaciju problema.

Osnovne vrste istraživanja su:

1. T e o r i j s k a (ne polazi se od izvornih podataka o stvarnosti, nego se mišljenjem povezuju postojeća naučna saznanja i tako stiže do novih naučnih sudova, zaključaka i teorija) i empirijska (koja svoja saznanja dobijaju skupljanjem podataka iz stvarnosti).

2. P r i r o d n a (egzaktna) i d r u š t v e n a (neki dodaju i psihološka).

9

3. H e u r i s t i č k a (u koju spadaju gotovo sva istraživanja, posebno inovatorska: koja teže otkrivanju dotad nepoznatog novog.... i prognostička okrenuta tokovima budućeg razvoja...) i verifikatorna (s podvrstom: klasifikatorska, eksplikativna i deskriptivna).

Priručnik »FRASKATI« koji je publikovao OE CD; kaže:

Istraživanje i eksperimentalni razvoj obuhvataju stvaralački rad koji se sistematski vrši u cilju povećanja ukupnog znanja, uključujući i znanja o čovjeku, kulturi i društvu, kao i korištenje tog znanja za nove primjene. Mogu se razlikovati tri kategorije: fundamentalno istraživanje, primjenjena istraživanja i eksperimentalni razvoj.

F u n d a m e n t a l na i s t r a ž i v a nj a se sastoje u eksperimentalnim ili teorijskim radovima koji se prvenstveno preduzimaju u cilju usvajanja novih znanja o porijeklu i uzrocima pojava i činjenica, a da se pri tom nema u vidu neka posebna promjena. Ona analiziraju svojstva, strukturu i odnose u cilju formirmulisanja i provjeravanja hipoteza, teorija i zakona.

Rezultati fundamentalnih istraživanja nisu za prodaju već se objavljuju u naučnim publikacijama.

P r i m j e nj e n o i s t r a ž i v a nj e se isto tako sastoji od orginalnih radova koji se preduzimaju u cilju sticanja novih znanja.Ono je upravljeno prema određenoj praktičnoj svrsi.

E k s p e r i m e n t a l n i r a z v o j (u prirodnim i tehničkim naukama) se sastoji od sistematskih radova zasnovanih na postojećim znanjima (dobijenim istraživanjima ili praktičnim iskustvom) u cilju započinjanja proizvodnje novih materijala, proizvoda i uređaja, uvođenje novih postupaka...

I n t e r d i s c i p l i n a r n a i s t r a ž i v a nj a istražuju predmet služeći se s dvije ili više naučnih disciplina odjednom.

Najvažniji kriterijumi za izbor problema koje treba u radu postaviti i riješiti, su:

Da su vezani za jedan domen,

Da se radi o jednom problemu, a ne o kompleksu problema,

Da kandidat sam može raditi na njegovoj obradi i

Da o izabranom problemu postoji literatura koja se može navesti na kraju rada.

10

Već pri izboru teme treba imati u vidu opšti cilj istraživanja, a zatim i operacione ciljeve.

Opšti cilj određuje šta će biti postignuto, do kojih će se novih saznanja doći.

Operacioni ciljevi označavaju čemu će neposredno služiti saznanja do kojih se istraživanjem bude došlo. Treba pokazati zašto je potrebno i korisno da se željena materija obrađuje. Pošto se formuliše cilj istraživanja, pristupa se utvrđivanju hipoteze.

HIPOTEZA je predpostavka, neprovjeren sud, privremena interpretacija (opažanja).

Hipoteza je naša predpostavka koju tek treba istraživanjem dokazati. Ona je smještena u okvir predmeta i mora biti saglasna cilju istraživanja i provjerljiva.

Izlaže se prvo opšta hipoteza izabranog problema i daje njeno obrazloženje. Ona pokriva cio predmet istraživanja. Iz nje se izvode posebne hipoteze kojima se trasiraju pravci istraživanja.

Hipoteza treba da bude dokazana, ali takođe može da bude i oborena.

Hipoteza je prihvaćena kad se provjeri izvršnim istraživanjem. Za uspiješno istraživanje potrebni su indikatori (pokazatelji) utvrđuju se odmah po formulisanju hipoteze.

Indikatori se dijele na kvantitativne (pokazatelji veličine, količine, gustine, učestalosti, težine...) i kvalitativne (pokazatelji osobina, svojstava..).

Indikatori mogu biti dijelovi prirode (planine, klima, flora, šume..), društvene tvorevine (preduzeća, ustanove, organizacija robe, norme), radnje, operacije, djelatnosti ljudi (izbori, rad...). U istraživanju indikator je vezan za hipotezu, a podatak neutralan i dobija svoj smisao u vezi s indikatorom.

Formulisanje naslova teme

U prvoj fazi se obićno daje radni naslov, da bi se kasnije - kad se utvrde i sadržajni okviri, dao konačni naslov.

Naslov mora da obuhvata sadržaj djela i rezultat rada, uz sažetost, jasnoću, preciznost pa i sugestivnost.

Naslovi moraju biti dovoljno deskriptivni i informativni u odnosu na sadržaj, što je važno iz praktičnih razloga kod sastavljanja popisa naslova, indeksiranja i kodiranja za spremanje i pronalaženje informacija, kratica itd.

Sadržaj i kompozicija

11

Kompozicija je arhitektura djela. To je raspored materije na dijelove, koji čine skladnu cjelinu.

Radni sadržaj treba sastaviti još prije nego se i pristupi pisanju.

Konačan sadržaj se daje na kraju rada i stavlja po pravilu na kraju knjige (iako nije greška da se stavi na početku).

Naslovima i podnaslovima mora se posvetiti najveća pažnja. Formalno - svi istovrsni naslovi (podnaslovi) moraju biti isto obilježeni (ista veličina i oblik slova, isti razmak i mjesto u tekstu...).

Bibliografija

Na početku se sastavlja radna bibliografija. Kandidat će morati konsultovati enciklopedijske priručnike, bibliografske bilješke, objavljene u časopisima (posebno u referatima), kasnije je kandidat upućen na biblioteke i dokumentacione centre.

Knjižni fond jedne biblioteke obično je dat kroz sljedeće kataloge: imenske, predmetne i stručne.

Centralni katalog sadrži knjižno blago više biblioteka u zemlji.

Katalozi su sastavljeni od listića. Jedan listić je bibliografska jedinica i sadrži više bibliografskih podataka (koliko i koje zavisi od usvojene katalogizacije).

Listić treba da sastavi i svaki kandidat

Prateće dokumentacione, kartice formata 75x125 mm slažu se u kartoteku. Složiti se mogu po brojevima univerzalne decimalne klasifikacije, koji se obično nalaze u desnom gornjem rubu ili na bilo koji drugi način.

U spisku literature se često ispred prezimena autora stavlja odgovarajući arapski broj. To omogućava da se umjesto klasičnih fusnota, stavlja iza citata nekog teksta dva broja u zagradi. Prvi broj označava djelo iz bibliografije, a drugi broj stranice iz tog djela.

Ako je bibliografija velika, obićno se navede spisak domaće literature (knjige, pa članci), a zatim strane. Bibliografija se daje alfabetnim redom, pri čemu ako su prva slova prezimena autora ista, uzima se u obzir drugo slovo...

Biblioteke su ustanove koje posjeduju zbirku kniiga uređene tako da se svaka od njih može brzo pronaći da bi se koristila.

Biblioteke se djele na nacionalne, regionalne i lokalne. U okviru njih pojavljuju se i specijalizovane biblioteke. Naglo povećanje broja studenata dalo je veći zamah univerzitetskim bibliotekama.

12

Osnovni zadatak nacionalnih biblioteka bio je sačuvati za budućnost primjerke sopstvenog knjiškog blaga, ali takođe i ono najznačajnije publikovano u drugim zemljama (pored knjiga i kolekcije rukopisa, gravura, karata, moneta).

Danas mnoge veće organizacije imaju uz biblioteku i dokumentacioni centar (mikrofilmovi, trake, ploče, dokumenti). Sve ovo prati odgovarajuća tehnologija : počev od kopir- aparata do modernih audio-vizuelnih sredstava, te kompjutera. I dok se biblioteke u nacionalnim okvirima nastoje povezati u jednu mrežu i razviti kooperaciju, drugo nastojanje koje bi i prije svega odgovaralo zahtjevima obrazovanja (nauke) traži integraciju svih javnih biblioteka u zemlji - u nacionalni sistem informacija.

Metode i tehnike

U uvodu rada se moraju kratko naznačiti izborne metode rada.

Metod je složena cjelina čija je polazna tačka, postojeće znanje, a krajnje postavljeni cilj istraživanja.

Sredstva (instrumenti) i postupci čine jedinstvo koje nazivamo tehnika.

Instrumenti mogu da budu naučni i tehnički. Tako je u anketi sredstvo upitnik, a u intervju magnetofon (tipično tehničko sredstvo).

Koristeći sredstva, rukujući njima, obavljajući određene radnje datim redoslijedom, u prostoru i vremenu - istraživač se pridržava odgovarajućeg postupka.

Skup metoda čine metodologiju.

Obim i zehničko oformljenje djela

Uobičajno je da seminarski rad broji stranice jedinicama, specijalistički deseticama, magistarski oko stotinu, a doktorski ide oko dvjesto stranica.

Format papira mora biti 210x297 mm, a kvalitet papira: puni bijeli papir.

Broj primjeraka varira od jednog fakulteta do drugog.

Uobičajno je da kvalifikacioni radovi za akademski naziv - svaki član komisije treba da dobije po jedan primjerak, dva treba da ima kandidat, jedan-tri biblioteka fakulteta (s tim što se jedan ili dva primjerka dostavljaju bibliotekama drugih ustanova s kojima je ugovorena razmjena), to čini osam primjeraka, onoliko koliko može da stane u našim, ali pošto danas postoji mogućnost kopiranja neke ustanove traže i veći broj primjeraka.

Tekst se kuca na računaru. Za naslove i podnaslove i dijelove teksta mogu sev koristiti slova odgovarajuće veličine i oblika. Na naslovnoj strani treba unijeti ime i prezime autora, naslov rada, naziv univerziteta i fakulteta, vrsta rada i godina odbrane. Na

13

naslovnoj strani, ali ne i na koricama treba staviti ime i prezime mentora (s njegovim zvanjem). Ako je postdiplomski studij organizuju dva fakulteta zajednički, treba navesti obje ustanove.

Poslije izbora teme, predmet i cilj istraživanja, postavljanje hipoteze, odabir kompozicije rada, izvora, tehnika i metoda, pristupa se prikupljanju dokumenata, građe i informacija. Dokumenti ne predstavljaju samo knjige, časopisi, rukopisi nego i filmovi, slike, trake, ploče- dakle sav onaj materijal koji predstavlja građu u proučavanju i rješavanju nekog problema, pisanju članka, rada ili knjige.

Dokumenti su glavni izvor informacija.

Izvori informacija se dijele na primarne i sekundarne:

P r i m a r n i i l i n e p o s r e d n i su zabilješke s predavanja, konsultacija, seminara, direktnih razgovora, izvještaji iz novina, zapisnici i arhivski materijal, dnevnici, sjećanja pojedinaca, ankete.

S e k u n d a r n i i z v o r i s u: knjige, članci, studije. Oni su rađeni na osnovu primarnih izvora i nazivamo ih literatura o predmetu.

14.12.2009.

Prvo treba otkriti izvore.Treba ih zatim popisati i sistematizovati-znači sačiniti bibliografske kartice. Kad ovo bude gotovo treba sačiniti radnu bibliografiju,što je treće. čitanje je s referisanjem četvrta-najveća i najteža aktivnost ove faze rada.

Treba savladati tehniku čitanja. Ne treba čitati svaku knjigu od korice do korice. Prvo se knjiga ili članak letimično prelistaju i zatim se čita sinopsis. Zatim se pročita iz knjige sadržaj.

Onda odlučujemo koje ćemo djelove knjige pročitati i to ne sve kompletno. Treba označiti tekst koji nam je interesantan ili ga zapisati u svesci ili na kartončićima. Obavezno treba koristiti fotokopir aparat jer ne smijemo po tuđim knjigama pisati čak i ako nam iz sopstvenih knjiga ne trebaju sve stranice, poželjno je i to kopirati.

Ako nešto doslovno prepišemo ne smijemo izostaviti znake navoda.

Treba odrediti momenat kad smo skupili dovoljnu dokumentaciju. Nije važan kvantitet nego kvalitet građe. Treba težiti novim dokumentima.

Mnogi ovu fazu nazivaju heuristikom, podsječajući se na jednog od prvih velikih istraživača - Arhimeda. Bio je to njegov uzvik: »Eureka« (»našao sam«).

Za ovo je potrebno mnogo vremena i strpljenja kao i nesmetan rad.

14

Poslije završenog prikupljanja dokumentacije slijedi njena sistematizacija.

Sam rad treba da se sastoji iz sljedećih osnovnih dijelova:

naslov

zahvala

sažetak (abstract)

sadržaj

teoretski dio

eksperimentalni dio

Teoretski i ekperimentalni dio magistarskog rada

I teoretski dio

Uvod

Cilj rada

II Eksperimentalni dio

Materijali i metode istraživanja

Rezultati

Diskusija

Zaključak

Literatura

Dodaci

Naslov treba biti jasno napisan i što je moguće kraći, tako da čitatelju pruži jasnu informaciju o obrađivanoj tematici

Poslije naslovne strane, ili na početku uvoda može se staviti posveta, ili epigraf (moto, misao koja se povlači kroz djelo).

U sažetku (rezime, sinopis, abstract) treba biti kratki prikaz rada sa svim najvažnijim postavkama i rezultatima rada. Na kraju sažetka navode se ključne riječi koje su bitne za problmatiku koja se obrađivala u radu. Prikaz ne bi trebao biti opširniji od jedne do dovije stranice A4 papira.

15

Bitne karakteristike sažetka

Sažetak omogućava zainteresovanim da se brzo upoznaju šta rad pruža, u čemu bi i da li bi im mogao koristiti.

Rezime (sinopsis, abstrakt) mora imati kratak i informativni sadržaj i zabilješke rada, da ukaže na svaku novu informaciju koju rad donosi, ne smije sadržavati nebitne detalje, mora biti potpun i odnositi se na naslov.

Nove informacije moraju sadržavati zapažene činjenice, zaključke eksperimenta ili dokaze i bitne momente svakog novog metoda, postupka ili novokonstruisanog aparata.

Piše se u trećem licu. Ne smije sadržavati nestandarne skraćenice, simbole ili terminologiju.

Abstract se piše na negleskom jeziku i uključuje ključne riječi. U radu se obično smješta iza sažetka na naešm jeziku.

Sadržaj obuhvata sve dijelove rada, glave, poglavlja, rječju naslove i podnaslove s oznakama stranica.

U uvodu se treba izjasniti o motivima izbora teme, u koji domen spada tema, u čemu je problem i od kakvog je interesa da se on riješava.

Još jedan dio se može pojaviti kao podnaslov u uvodu. To su: pojmovi. Tu se obično objašnjavaju pojedini stručni izrazi.

Cilj istraživačkog rada - treba da je jasno naznačen cilj i svrha rada, kao i namjera šta se željelo psotići obrađenom temom. U ovom dijelu se postavlja glavna hipoteza i podhipoteze.

Materijal i metode istraživanja – ovdje se obrađuje umjesto metode i tehnike mjerenja i obrade rezultata istraživanja. Opsiuje se način uzimanja uzorka, mjerni instrumenti, tehnike mjerenja, način obrade rezultata i drugi relvantni pokazatelji potrebni za obradu rezultata istraživanja.

Rezultati - u ovom dijelu iznose se određeni rezultati istraživanja proizašli iz metodologije istraživanja. Rezultati trebaju biti napisani jasno i pregledno, sa numeričkim vrijednostima, statistički obrađeno, uvršteni u tabele ili grafikone.

U diskusiji se opisuju rješenja i usporedbe proizašle iz dosadašnjih istraživanja hipoteza i obrađenih rezultata rada.

Zaključak sadrži kratak pregled rezultata istraživanja. Broj zaključaka (koji se po pravilu numerišu) treba svesti na minimum. U njemu se po tačkama kratko i jasno iznose zaključci proizašli iz istraživanaj obrađenog u radu.

16

Literatura je spisak literature koje je autor iskoristio na bilo koji način. U ovom se ne smije pretjerivati kao ni da se izostavljaju neka korištena djela što bi onemogućilo čitaocu da se upozna s prikupljenom dokumentacijom koja potiče iz raznih izvora.

Dodaci ili prilozi su svi materijali koji su sakupljeni pri izradi rada, i imaju određeni značaj za rad. Obično se u radu nalaze iza literature. U priloge obično uvrštavamo istraživačka oruđa, instrumente mjerenja, podrobnije statističke analize, upitnike, ankete i sl.

Materijal se mora prezentirati što je moguće konciznije, izbjegavajući riječi koje nisu u opštoj upotrebi. Posebne izraze treba koristiti samo onda ako su ih potpuno usvojili i drugi stručnjaci na tom području. Rečenice moraju biti što jednostavnije, a riječi takve da se mogu pronaći u svakom riječniku. Nove riječi (neologizmi) moraju biti sastavni dio međunarodnog naučnog i tehničkog riječnika. Autor se mora pridržavati dogovorenih međunarodnih pravila za skraćivanje naslova časopisa, poretka bibliografskih podataka, simbola i skraćenica, terminologije i izlaganja članka. Mora upotrebljavati jasno specificirane i razumljive sisteme jedinstva i mjere.... (IUPAC, SI)

Naučni rad ne svodi se samo na tekst sastavljen od slova i riječi. Pojavljuju se i brojevi, slike, crteži itd.. po pravilu slika se lakše pamti i duže ostaje u sjećanju. Razvučeni tekst često zamara i razbija pažnju; ilustracija osvježava i povećava interes za materijal.

Serije brojeva i tabela, kako i statistički podaci se mogu prikazati i grafičkom metodom.

Grafikoni se dijele na:

Dijagrame (piktogrami, linijski dijagrami, histogrami, stereogrami)

Kartogrami

Ideogrami

Sastavni dijelovi grafikona su:

naslov,

oznaka mjesta i vremena,

legenda,

oznaka jedinice mjere i izvora (na osnovu kojih je grafikon sačinjen).

Dijagrami su grafikoni u kojima se pojavljuju skale i geometrijski oblici.

Piktogram je dijagram konstruisan pomoću tačaka. Svaka traka predstavlja određen broj jedinica (10,100.....). korišćenjem tačaka raznih boja možemo prikazati više pojmova.

17

Linijski dijagram se služi pravim i krivim linijama. Najčešće se primjenjuje kod vremenskih serija. Otud i naziv hronogrami.

Za konstrukciju služi nam Dekartov pravougli koordinatni sistem (s četiri kvadranta), no takođe i polarni koordinatni sistem (koji podsjeća na metu za gađanje). Mjerne jedinice se raspoređuju po skalama. Najčešće je milimetarska skala.

Histogrami su geometrijska tijela smještena u koordinatnom osmorouglastom sistemu (gdje se pored apcise i ordinate, pojavljuje i treća osa aplikata). Najčešće se koriste četverostrane prizme jednakih osnovica, dok je visina srazmjerna veličini pojave.

Kartogrami su geografske karte na koje unosimo rasprostranjenost masovnih pojava i njihovih elemenata.

Ideogrami su slikoviti grafikoni

Redakcija obuhvata: izbor literarnog žanra, redakcioni plan s odgovarajućim normama, kontrolu prve verzije, izradu druge verzije poslije dobijenih primjedbi. Prvu kontrolu pisanog teksta radi sam autor. Drugu kontrolu povjeravamo nekom od svojih kolega, treću poznatije ime od datog domena, četvrtu vrši mentor. Ukoliko mentor odobri rad, prije posljednjeg kucanja rad treba dati nekom dobrom poznavaocu jezika.

Posljednja etapa predstavlja kucanje konačnog teksta, paginaciju i koričenje rada.Prije nego što se rad preda na koričenje mora se jednom ili dvaput pročitati u slučaju većih grešaka stranica se mora ponovo prekucati. Prored mora biti normalan. Margine ne smiju biti ni velike ni male i treba voditi računa o prostoru koje će zauzeti koričenje. Samo koričenje mora biti kvalitetno obavljeno. Nije bez značaja materijal od kojeg se korice rade, kao ni boja.

Odbrana teze

Kandidat mora mentoru i članovima Komisije dostaviti rad u dogovorenom roku.

Rad je prihvaćen i zreo za odbranu kad Nastavno - naučno vijeće visokoškolske ustanove prihvati izvještaj koji su potpisali svi članovi Komisije. Vijeće istovremeno utvrđuje datum odbrane. O tome se obavještava javnost i to preko oglasne table ustanove, dnevne štampe.

Visokoškolska organizacija na kojoj se teza javno brani dužna je obaviti sve nužne predhodne radnje.

Kandidat mora da pripremi ekspoze (izlaganje). To je kratko usmeno izlaganje (od 10 – 30 minuta).

18

Neki kandidati pismeno sastave ekspoze i prosto ga pročitaju, neki sastave koncept izlaganja, a treći govore i bez njega. Ovo posljednje krije opasnost da kandidat izostavi nešto ili da se izgubi nit izlaganja.

Odbrana teče kroz nekoliko faza:

1. čitanje opštih podataka o kandidatu i referata (izvještaja) kojim je rad prihvaćen.

2. ekspoze kandidata

3. mišljenje članova komisije o radu

4. odgovori kandidata na postavljena pitanja i primjedbe; kandidat mora zapisati pitanja i primjedbe i sačiniti koncept odgovora, mora braniti svoje stavove otvoreno i jasno,

5. povlačenje komisije i ocjenjivanje rada i odbrane,

6. čitanje (saopštavanje) odluke komisije i faktičko promovisanje kandidata (svečana promocija obavlja se kasnije i to po pravilu u okviru i zgradi univerziteta).

Odlike naučno utemeljene spoznaje

Svojstva Naučna spoznaja

Opći pristup

Definicja pojmova

Pretpostavke

Oapažanje

Mjerenje

Instrumenti

Izvještajvanje

Zaključci

Stav

Empirijski

Jasne, operacionalne

Povjerljive

Sistematski

Valjano, pouzdano

Tačni, precizni

Objektivno

Utemeljeni na činjenicama

Kritičan

Informacije u nauci

Publikacije

19

I n f o r m c i j a – d o k u m e n t

informacija:

značenje (obavijest) pridruženo podacima

rezultat procesiranja i organizovanja podataka koji omogućavaju njihovu interpretaciju

dokument:

zapisana informacija

publikacije

laboratorijski dnevnik i sl. (njačešće javno nedostupni)

N a u č n a l i t e r a t u r a

Obilježja:

kumulativnost naučnih spoznaja

brzi porast novih naučnih spoznaja

zastarijevanje spoznaja

internacionalnost

javnost svake nove spoznaje

P u b l i ka c i j a – kako rezultat naučnog ili stručnog rada

Proces nastanka i objave naučnih članaka:

postavljanje početnih ideja

odabir teme – prethodna znanja – iskustvo – proučavanjaliterature

istraživanje – rezultati – obrada rezultata

planiranje koncepcije i pisanje članka

Proces do objave članka:

odabir časopisa i ponuda uredništva za objavu

postupak recenzije

prihvaćanje i objavljivanje članka

Klasifikacija publikacija

Prema sadržaju i količini infromacija

20

primarne publikacije

sekundaren publikacije

tercijarne publikacije

Primarne publikacije

Izvorni cjeloviti radovi

Sekundarne i tercijarne publikacije

Dio informacija („zavodi“) o primarnim radovima

Primarne publikacije

Dokumenti u obliku kako ih je priredio sam autor/i.

Neposredni rezultati naučno – istraživačkog rada

Nova znanja

Nova tumačenja poznatih ideja i činjenica

Stručni prikazi i primjena rezultata naučno – istraživačkih radova

Pregledi dosadašnjih naučnih spoznaja prilagođeni određeneoj svrsi

Sekundarne i tercijarne publikacije

Odabir i obrade informacija o primarnim publikacijama

Sekundarne publikacije

Pregledi i skraćeni prikazi radova objavljenih u primarnim publikacijama

Ne donose nove spoznaje

Pomažu u pronalaženju radova objavljenih u primarnim publikacijama

Tercijarne publikacije

Uvid u primarne izvore

Samo bibliografski podaci

Pomoć u pronalaženju primarnih izvora

P r i m a r n e p u b l i k a c i j e s a o b i lj e ž j i m a n a u č n o g r a d a:Izvorni naučni radStručni radNaučna bilješka

21

Prethodno priopćenjePregledni članakMonografijaRad u zborniku radova s kongresa

I z v o r n i n a u č n i r a d Original scientific paper

glavnina primarne naučne literature

donosi uvijek nešto novo

prikaz novih, do tada ne objavljenih rezultata istraživanja

rezultati i zaključci istraživanja:

značajan doprinos naučnoj problematici u određenom području

nove spoznaje - korisne u razvoju nauke; doprinos dobrobiti za čovječanstvo

naučnicima u istom ili srodnmom naučnom području pružanje mogućnosti:

ponovljivost eksperimenta

postizanje nevedenih rezultata:

• s jednakom tačnošću• unutar granica pogreške navedene od autora• potvrđivanje autorovih zapažanja, proračuna ili teorijskih izvoda• donošenje mišljenja o autorovim pronalascima

S t r u č n i r a d Professional paper

ne donosi nove spoznae

primjena postojećih znanja na određeneu problematiku

Značaj: - nova rješenjea u određenoj problematici - doprinos praktičnoj primjeni - unapređenje struke

N a u č n a b i lj e š k aNote or Brief communication

obilježja izvornog naučnog rada

22

po opsegu kratak ali kompletan rad (sažetak, uvod, meterijal i metode, rezultati, rasprave, refernece, slike, tablice, ...)

uredništvo časopisa određuje i o uputama autorima; naznačuje što će se objaviti kao:

izvorni naučni rad

naučna bilješka

P r e t h o d n o p r i o p ć e nj e Preliminary communication or Preliminary note

razlog objavljivana:

istraživanja dosegla stupanj za priopćenje prvih informacija o rezultatima

donosi:

najznačajniji rezultati i rasprava bez detaljnih opisa metoda rada

svrha objavljivanja:

obavijest o provedenom istraživanju i rezultatima

održavanje prvenstva u određenoj problematici

nije klasificirano kao izvorni naučni rad

autor/i nakanadno objavljuju rad u standardnom obliku naučnog članka

*Pregledni članak Rewiev article

• izvorni opsežan rad

o detaljan prikaz odabranog područja

• sadrži veliki broj navoda iz literature

o svaki navod ili tvrdnja nužno popraćeni bibliografskom refrencom izvora

• klasifikacija preglednog članka

o kritičko tumačenje prethodnih rezultata s novim zaključcima – naučni rad

o isključivi prikaz rezultata drugih autora – stručni rad

*MonografijaMonography

• publikacija (knjiga) naučnog obilježja

o usmjerena na određeno, uže naučno područje

• iscrpan prikaz specifičnih naučnih problema

• pregled informacija objavljenih u naučnim radovima

o prikazi pojedinih rezultata - numerički podaci, tablice, slike

o izvodi iz rasprave i zaključaka

23

o navedeni korišteni izvori informacija – dokumentovani bibliografskim

referencama

• publikacija korisna u počecima istraživanja

o upoznavanje sa spoznajama u području planiranog istraživanja

o često prethodi daljnjem pretraživanju literature ( sec, terc. Publikacije)

o

*Rad objavljen u Zbornicima radova s kongresa Congres paper

• Naučni skupovi

o (kongresi, simpozij, konferencije itd. )

o Svrha:

• Objava novih spoznaja

• Razmjena informacija i iskustava

• Postavke novih istraživačkih problema

o Kongresna priopćenja:

o Knjige sažetaka

o Zbornik radova

• Rad priopćen na naučnom skupu:

o Stjecanje vjerodostojnosti kao primarne publikacije

o Objava recenzirane verzije priopćenja u Zborniku radova s kongresa

• Recenzija naučnog odbora (međunarodnog , nacionalnog) kongresa

P a t e n t i

prethodni rezultati istraživanja javno se priopćavaju

zaštita: prijavom patenta

patent donosi:

opis izuma

bitne značajke

način i oblik primjene

nakon provedenog postupka priznavanja i zaštite izuma

objava patentnog spisa

značajan izvor naučnih i tehničkih informacija

P r i m a r n e p u b l i k a c i j e s a o b i lj e ž j i m a s t r u č n o g r a d a:Popularno naučni članakZavršni elaboratEnciklopedijski članakOsvrti ili uvodnici Nastavni tekstovi, udžbenici, priručnici Sveučilišni udžbenici i priručnici skripta

24

Bibliografija

S t r u č n e p u b l i k a c i j e

popularno naučni članak

namjena čitaocima izvan struke

Z a v r š n i e l a b o r a t

završni izvještaj razvojnih istraživanja

najčešće internog karaktera

tiskan samo u nekoliko primjeraka

namjenjen naručiocima istraživanja

pretežno obilježja stručnog rada

obilježja naučnog rad ako donosi podatke svojstvene naučnom radu: metodologija, rezultati, zaključci.

E n c i k l o p e d i j s k i č l a n a k

kompilacija znanja

prikaz razvoja i stanja određene struke

razlika u pisanju za opću ili strukovnu enciklopediju

O s v r t i i l i U v o d n i c i Editorials

kraći kritički članak o značajnom naučnom zbivanju:

objavljuje knjige

objavljuje razne naučne informacije

itd...

N a s t a v n i t e k s t o v i u ddž b e n i c i i p r i r u č n i c i

stručni tekstovi, npr.:

za osnovne i srednje škole

S v e u č i l i š n i u dž b e n i c i i p r i r u č n i c i

autori:

stručnjaci s dugogodišnjom praksom

prilažu opća znanja

mnoga osobna iskustva iz stručnog i naučnog rada

25

veliki značaj unutar pojedine struke

S k r i p t a

priručnici namjenjeni studentima jednog ili više srodnih fakulteta

pisani prema predavanjima nastavnika – autora

opseg manji od udžbenika

B i b l i o g r a f i j a

donosi:

popis naučnih i stručnih radova

određenog naučnog područja

pojedinog naučnika

pojedine naučne institucije

prema strukturi informacija:

srodnost sekundarnim publikacijama

K v a l i f i k a c i j s k i r a d o v i - primarne publikacije

Diplomski radMagistarski radDoktorski rad (disertacija)

Chemical Abstracts (CA) Baze podataka sa preko 20 miliona citirane literature iz hemije, od 1967. godine.

CA SEARCH – raspolaže sa CAS (Chemical Abstract Service)

CA Index Guide – vodič

CAS Registry Number

Current Contents (CC)Osnovna funkcija CC-a je da naučnike informiše o najnovijim zbivanjima u njihovom

području. Časopisi koje obrađuje CC su svi zastupljeni u citatnim bazama podataka, SCI, SSCI i A&HCI odnosno u bazi podataka WoS (Web of Science). Uloga CC-a kao zasebne baze podataka, ukoliko je naučnoj zajednici dostupna baza WoS, koja pokriva sva tri spomenuta citatna indeksa, nije potrebna. Za usporedbu, šta u svijetu danas znači CC, ova je baza podataka u elektroničkom obliku i to u klasičnoj online verziji dostupna tek od 1990. godine a SCI je dostupan retrospektivno od 1945. godine, a radi se na dostupnosti od 1900. godine.

26

Kao pokazatelj vrednovanja naučne publikacije u cijelom svijatu koristi se zastupljenost radova u citatnim bazama, a pokazatelj potencijalne vrijednosti i uticaj nekog rada mjeri se kroz broj citata, odnosno status časopisa s obzirom na njegov faktor odjeka (IF).

Ovi pokazatelji mogu se dobiti iskljčivo na temelju podataka i sadržaja ISI-jevih citatnih baza podataka.

Proširenjem Genetics Citation Index, kao multidisciplinarne baze podataka za prirodne i primjenjene nauke, nastao je Science Citation Index (SCI) 1963. godin, a uključivao je literaturu iz 1961. godine. Početni korpus časopisa u SCI –u bio je 600, danas je 5 900 časopisa.

Science Citation Index (SCI)SCI Expanded je bibliografska i citatna baza podataka za područje prirodnih i primjenjenih nauka. Obrađuje sadržaje iz oko 5900 vodećih svjetskih naučnih i stručnih časopisa. Na taj način pokriva 150 naučnih discpilina.

Citatni indeksi i baza JCR (Journal Citation Reports)Temeljem podataka iz citatnih baza SCI i SSCI (Social scienece Citation Index), E. Garfield 1975. godine kreira posebnu statističku bazu podataka JCR.JCR je kvantitativno pomagalo za rangiranje, vrednovanje, kategoriziranje i komparaciju časopisa. JCR Science Edition, obrađuje oko 5700 časopisa, cca 150 disciplina.

Faktor odjeka FI ISIFaktor odjeka časopisa je mjera za frekvenciju kojom je „prosječni članak“ u časopisu citiran u određenom razdoblju. Faktor odjeka časopisa pomaže nam u vrednovanju relativne važnosti časopisa, naročito kada se uspoređuje s časopisima iz istog područja. Faktor odjeka je omjer broja citata dobivenih za objavljene članke i broja objavljenih članaka u određenom razdoblju. Razlika u izračunavanju faktora utjecaja odnosi se na razdoblje u kojem se računa Faktor odjeka. IF (Garfieldov) računa se tako da se podijeli broj citata dobiven u tekućoj godini na radove objavljene u proteklom dvogodišnjem razdoblju, s brojem radova objavljenim u istom tom razdoblju.

27