metode alokacije općih troškova proizvodnje · proizvodne linije se znatno razlikuju u opsegu i...
TRANSCRIPT
Metode alokacije općih
troškova proizvodnje
Dr. sc. Hrvoje Perčević
Opći troškovi proizvodnje
Komponenta troškova proizvoda kod metode
ukupnih troškova
Indirektni troškovi proizvodnje koji se ne mogu
direktno identificirati s nositeljima troška
(proizvodima ili uslugama)
Problem alokacije općih troškova proizvodnje na
nositelje troška – u cilju utvrđivanja jediničnog troška
proizvodnje proizvoda
Praćenje OTP
U računovodstvu poslovnog subjekta postoji
potreba za praćenjem općih troškova
proizvodnje po:
1. Prirodnim vrstama
2. Mjestima troška
3. Nositeljima troška
Raspoređivanje općih troškova
proizvodnje Kritični momenti u raspoređivanju općih troškova
proizvodnje:
1. Raspoređivanje općih troškova proizvodnje sa sporednih
i pomoćnih mjesta troškova na glavna mjesta troškova
2. Raspoređivanje općih troškova proizvodnje s glavnih
mjesta troškova na nositelje troškova (proizvode i usluge)
Opći troškovi proizvodnje
Mjesta troškova
Nositelji troškova (proizvodi i usluge)
Direktni troškovi
proizvodnje
Metode alokacije OTP Raspored s pomoćnih MT na
glavna MT
Raspored s glavnih MT na
nositelje troškova (proizvode i
usluge)
Sustavi obračuna troškova
- Stope dodatke OTP-a
Mjesta troškova
Mjesto troškova je funkcijski, prostorno ili stvarno zaokružena jedinica u okviru poduzeća u kojoj ili u vezi s kojom se u poslovanju pojavljuju troškovi koji se mogu rasporediti na pojedine proizvode i za koje je netko odgovoran.
Obuhvaćanje troškova po mjestima troškova provodi se u cilju utvrđivanja kontrole troškova i efikasnosti menadžmenta mjesta troškova.
KRITERIJI KLASIFIKACIJE MJESTA TROŠKOVA
Prostorni kriterij Funkcionalni
kriterij
Kriterij
odgovornosti
Kriterij
obračuna
•Skladište
•Upravna
zgrada
•Proizvodni
pogon
•Prodavaonica
•Nabavna
funkcija
•Proizvodna
funkcija
•Prodajna
funkcija
•Financijska
funkcija
•Troškovni
centri
•Prihodni centri
•Profitni centri
•Investicijski
centri
•Glavna mjesta
•Sporedna
mjesta
•Pomoćna
mjesta
•Zajednička
mjesta
Vrste mjesta troškova prema kriteriju
obračuna 1. glavna mjesta troškova
2. sporedna mjesta troškova
3. pomoćna mjesta troškova
4. zajednička mjesta troškova
Glavna mjesta troškova su proizvodni pogoni koji predstavljaju u suvremenoj organizaciji profitne centre poduzeća
Sporedna i pomoćna mjesta troškova su dio proizvodnog dijela poduzeća koji je u funkciji servisiranja glavnih mjesta troškova.
Analiza i vrste kapaciteta
Za potrebe evidentiranja i raspoređivanja OTP
bitna je analiza kapaciteta
Vrste kapaciteta
1. Teoretski (idealni, maksimalni)
2. Praktični
3. Normalni
4. Očekivani
5. Ostvareni.
Teoretski kapacitet
Maksimalna razina aktivnosti nekog poduzeća
Osnovna pretpostavka → faktori proizvodnje će idealno funkcionirati
Ne uvažava realnosti poput kvarova i drugih faktora zaustavljanja proizvodnje
Predstavlja polazište, ali ne i osnovu, za kalkuliranje OTP
Praktični kapacitet
Kapacitet koji se može ostvariti tijekom
radnog vremena uvažavajući realnosti
prekida te ostale materijalne i tehničke
faktore proizvodnje.
Rezultat je endogenih faktora
Predstavlja fazu s ciljem računanja
normalnog kapaciteta
Podloga za planiranje
Normalni kapacitet
Kombinacija endogenih i egzogenih faktora proizvodnje
Pored praktičnog kapaciteta uključuje još i tržište inputa i outputa
Računa se za jedno razdoblje (od 5 do 10 godina)
Predstavlja prosječni kapacitet 5 – 10 godina
Očekivani i ostvareni kapacitet
Očekivani kapacitet definira se za
nadolazeće obračunsko razdoblje → planirani
kapacitet
Ostvareni kapacitet → stvarna razina
proizvodnje određenog obračunskog
razdoblja
Utjecaj kapaciteta na alokaciju OTP
Za alokaciju OTP bitan je odnos ostvarenog
i normalnog kapaciteta
Fiksni dio OTP dijeli se na dva dijela:
1. Iskorišteni fiksni OTP
2. Neiskorišteni fiksni OTP
Ostvarena razina proizvodnje
Iskorišteni fiksni OTP = fiksni OTP x
Normalni kapacitet
Metode alokacije OTP sa sporednih i
pomoćnih na glavna mjesta troškova
Postoje tri metode alokacije OTP sa
sporednih i pomoćnih mjesta troškova na
glavna mjesta troškova:
1. Direktna metoda
2. Indirektna metoda (postupna, fazna)
3. Algebarska metoda (recipročna metoda)
Direktna metoda
Najčešća i najjednostavnija metoda
Troškovi pomoćnih i sporednih mjesta troškova
direktno se raspoređuju na glavna mjesta troškova
Za raspoređivanje koriste se određene baze
(ključevi)
Zanemaruje međusobno pružanje usluga pomoćnih i
sporednih mjesta troškova
Direktna metoda
Glavno mjesto
troškova 1
Glavno mjesto
troškova 2
Pomoćno mjesto
troškova 1
Pomoćno mjesto
troškova 2
Pogonski obračunski list
Raspored ukupnih troškova po mjestima njihova nastanka
M j e s t o t r o š k a
Vrsta troška
Glavna mjesta troška Pomoćna
m j e s t a
t r o š k a
U p r a v a
i
p r o d a j a
P o g o n A P o g o n B Ukupni
trošk. DT OT DT OT
Rad
ioni-
ca
Ko-
tlov-
nica
OTUP
Troškovi amortizacije xx x x x x x
Troškovi investicijskog održavanja x x x x x x x
T r o š k o v i o t p i s a s i t n o g i n v e n t a r a x x x x x x x
T r o š k o v i e n e r g i j e x x x x x x x
T r o š k o v i b r u t o p l a ć a ( i n d i r e k t a n t r o š a k ) x x x x x x x
T r o š k o v i d i r e k t n o g m a t e r i j a l a ( M I - m a t . i z r a d e ) x x x x x x
T r o š k o v i d i r e k t n o g r a d a ( P I – p l a ć e i z r a d e ) x x x x x x
U K U P N I P R I M A R N I T R O Š K O V I X X X
X X
X X
X X
X X
X X
X X
X X
OBRAČUN TROŠKOVA
---------!
<--!
a) Uprave i prodaje
x x x x
b) Kotlovnice
x
x
x
----!
<--!
c) Radionice
x
----!
<--!
d) Raspored OTI u PB
x
----!
<--!
e) Raspored OTI u PA
x
----!
<--!
U K U P N I T R O Š K O V I XXX
XX
XX
0 XX
XX
0 0 0 0
Izvor: Peršić M., Menadžersko računovodstvo hotela, HZRiF
Indirektna metoda
Djelomično uzima u obzir međusobno pružanje usluga pomoćnih mjesta troškova
Temelji se na pretpostavci da postoje pomoćna mjesta troškova koja pružaju usluge drugim pomoćnim i glavnim mjestima troškova, ali od njih ne primaju usluge
Pružanje usluge jednog pomoćnog mjesta troškova drugom je jednosmjerno
Djelomično ispravlja negativnosti direktne metode
Indirektna metoda
Glavno mjesto
troškova 1
Glavno mjesto
troškova 2
Pomoćno mjesto
troškova 1
Pomoćno mjesto
troškova 2
Algebarska (recipročna) metoda
Najtočnija i najpreciznija metoda
Uzima u obzir međusobno pružanje usluga između pomoćnih mjesta troška
OTP se raspoređuje i na pomoćna i na glavna mjesta troškova prema opsegu pružanja usluga
Opseg pružanja usluga određuje se preko određene baze (ključa) i izražava se najčešće postotno
Utvrđivanje recipročnih troškova Recipročni troškovi = Troškovi nastali na + Troškovi prenijeti s
samom MT drugog (drugih) MT-a
Koraci u primjeni algebarske metode
1. Iskazivanje troškova pomoćnih mjesta troškova i njihovih recipročnih odnosa u formi linearne jednadžbe
2. Rješavanje sustava linearnih jednadžbi putem kojih se utvrđuju ukupni (recipročni) troškovi svakog pomoćnog mjesta troškova
3. Alokacija ukupnih recipročnih troškova pomoćnih mjesta troškova na ostala pomoćna i na glavna mjesta troškova na temelju opsega pružanja usluga (postotaka)
Recipročni troškovi Radionice = 12.000 + 10% Troškova kotlovnice
Recipročni troškovi Kotlovnice = 5.500 + 15% Troškova radionice
Algebarska metoda
Glavno mjesto
troškova 1
Glavno mjesto
troškova 2
Pomoćno mjesto
troškova 1
Pomoćno mjesto
troškova 2
Raspoređivanje troškova na proizvode
Troškovi glavnog mjesta troškova
Sustavi obračuna troškova
(kalkulacije za utvrđivanje troška
proizvoda)
Proizvodi
Sustav obračuna troškova – definicija
Postupak planiranja, evidentiranja, obračuna i
kontrole troškova
Metodologija računovodstvenog planiranja,
identificiranja, praćenja i alokacije troškova u
cilju utvrđivanja jediničnog troška proizvoda ili
usluge (nositelja troškova)
Poduzeće kreira sustav obračuna troškova
prema svojim specifičnostima
Zadaci sustava obračuna troškova
Identifikacija troškova po prirodnim vrstama
Klasifikacija troškova na troškove proizvoda i
troškove razdoblja
Evidentiranje i obuhvaćanje troškova po mjestima
troškova
Raspoređivanje indirektnih troškova proizvodnje s
pomoćnih na glavna mjesta troškova
Evidentiranje i obuhvaćanje troškova po nositeljima
troškova (proizvodima i uslugama)
Utvrđivanje jediničnog troška proizvoda (usluge9
Vrste sustava obračuna troškova
Sustav obračuna troškova prilagođen je
vrsti proizvodnje
S obzirom na vrstu proizvodnje, razlikuju su
dva osnovna sustava obračuna troškova:
1. Sustav obračuna troškova po radnom nalogu
2. Procesni sustav obračuna troškova
Suvremena podjela sustava obračuna
troškova
Temelji se na načinu alokacije indirektnih
troškova proizvodnje na proizvode
1. Tradicionalni sustavi obračuna troškova
2. Suvremeni sustav obračuna troškova
Razlika je u pristupu alokacije OTP na
proizvode
Tradicionalni pristup – mjesta troškova
Suvremeni pristup - aktivnosti
Sustav obračuna troškova po radnom
nalogu
Primjenjuje se u proizvodnji po narudžbi
Proizvodnja se odvija na temelju radnog naloga
Radni nalog – količini proizvoda ili seriju proizvoda
koja se mora proizvesti u određenom roku prema
narudžbi kupca
Za svaki proizvod ili seriju proizvoda otvara se
zaseban radni nalog
Radni nalog – privremeni nositelj troškova
Po radnom nalogu se evidentiraju, prate i alociraju
troškovi proizvodnje
Radni nalog 1
Radni nalog 2
Radni nalog 3
Trošak
direktnog
materijala
Trošak
direktnog rada
OTP
Stopa
dodatka
OTP
Iznos OTP
Stopa dodatka OTP = ________________________________
Baza za alokaciju OTP
(sadi direktnog rada, strojni sati)
Procesni sustav obračuna troškova
Primjenjuje se u procesnoj proizvodnji
Neprekidno odvijanje proizvodnog procesa – proizvodnja nije uvjetovana narudžbom
Nema radnih naloga – nije unaprijed poznata količina proizvodnje u razdoblju
Ukupna proizvodnja – konačni nositelj troškova
Homogenost proizvodnje
Fazna proizvodnja – u svakoj fazi se odvijaju proizvodni procesi
Proizvodni proces – privremeni nositelj troškova
Procesni sustav obračuna troškova
Troškovi proizvodnje se prate po proizvodnim
procesima
Proizvodni proces “prenosi” svoje troškove na
sljedeću fazu – proizvodni proces
Troškovi proiozvodnog procesa – troškovi
nastali u samom procesu + troškovi
“preneseni” iz prethodnog procesa
U zadnjoj fazi (proizvodnom procesu)
kumuliraju se ukupni troškovi proizvodnje
Proces 1 Proces 2 Proces 3 Gotovi
proizvodi
Trošak direktnog materijala
Trošak direktnog rada
OTP
Stopa
dodatka OTP
troškovi dovršene
proizvodnje
troškovi dovršene
proizvodnje
troškovi dovršene
proizvodnje
ABC metoda – sustav obračuna
troškova na temelju aktivnosti
Automatizacija proizvodnih procesa
Tehnološke inovacije
Globalna konkurencija
Promjena u strukturi troškova proizvodnje
- povećanje OTP
- smanjenje troškova direktnog rada
Trendovi u modernom proizvodnom
okruţenju
arbitrarno raspoređuje opće troškove
proizvodnje (OTP) na nositelje troška
ukupni OTP poduzeća raspoređuju se na
proizvode na temelju kriterija (baza) kao npr.
sati direktnog rada strojni sati i sl.
Baze povezane s količinom proizvodnje
polazna pretpostavka je: postoji povezanost
između OTP i baze za raspoređivanje OTP
na nositelje
Ne uavžavaju složenost proizvodnje
TRADICIONALNI SUSTAVI
OBRAČUNA TROŠKOVA
Promjena strukture troškova utječe na
alokaciju troškova
Arbitrarne alokacijske baze ne mogu
objektivno rasporediti OTP na proizvode
Veća količina proizvodnje - veći iznos OTP i
obrnuto
Ne uvažavaju složenost proizvodnje
Nepouzdan jedinični trošak proizvoda
Nepouzdana ocjena profitabilnosti proizvoda
Pogrešne menadžerske odluke
Problemi kod primjene tradicionalnih
metoda
ako su promijenjeni uvjeti poslovanja a time i
struktura troškova, tehnologije, tržišta i sl.
potrebno je utvrdi “istinit” trošak za pojedini
nositelj troška (proizvod, radni nalog, uslugu
ili klijenta),
dominantni OTP u strukturi troškova
tradicionalne metode postaju irelevantne
KADA JE NUŢNA PROMJENA SUSTAVA
OBRAČUNA TROŠKOVA?
R. Kaplan, R. Cooper, T. Johnson i P.
Turney, Elli Goldratt- konstatiraju
tradicionalne metode raspoređivanja troškova
kao kritičnu točku upravljanja troškovima,
Kaplan i Cooper suprostavljaju
tradicionalnim metodama sustav upravljanja
na bazi aktivnosti ili procesa,
Metoda dobiva naziv ABC (Activity-Based
Costing) 1987.
POTREBNA JE PROMJENA METODA
RASPOREĐIVANJA TROŠKOVA
točnija i ispravnija metodologija obračuna
troškova
usmjerena je prije svega na indirektne
troškove (OTP)
Indirektni troškovi prate se po aktivnostima
Indirektni troškovi raspoređuju se s aktivnosti
na nositelje troškova temeljem faktora
trošenja
ABC METODA
nositelji troškova konzumiraju određene
aktivnosti
aktivnosti konzumiraju određene resurse
potrošnja resursa je ono što usmjerava
troškove
prepoznavanje ove relacije kritično je za
uspješnu primjenu ABC m. i upravljanje OTP-
om
TEMELJNE PRETPOSTAVKE ABC
METODE
input aktivnosti troškovi aktivnosti nosioci troškova (procesi) (procesa) (proizvodi, usluge i korisnici)
ABC METODA
Resursi – ekonomski element korišten za realizaciju aktivnosti (procesa)
Aktivnost (proces) – lanac zadataka i radnji potrebnih za izradu proizvoda ili
usluga
Faktor trošenja – faktor koji uzrokuje nastanak troška određene aktivnosti
Nositelj troška (troškovni objekt) – proizvod, usluga, kupac, ugovor, projekt…
TRADICIONALNE ABC
KONCEPT TRADICIONALNE VS SUVREMENE METODE
OTP DIR.TR. OTP DIR.TR.
PROIZVODI PROIZVODI
BAZA
AKTIVNOSTI
FAKTORI TROŠENJA
1. Prepoznavanje aktivnosti
2. Utvrđivanje potpornih troškova svake
aktivnosti (indirektnih tj. OTP)
3. Utvrđivanje faktora trošenja
4. Prikupljanje podataka o aktivnostima
5. Računanje troška proizvoda
KORACI U PRIMJENI ABC
Proizvodne linije se znatno razlikuju u opsegu i složenosti proizvodnje
Proizvodne linije su brojne, različite i zahtijevaju različitu razinu potpornih usluga
OTP čine značajan udio u ukupnim troškovima proizvodnje
Značajna promjena proizvodnih procesa – od radno intenzivnih do kapitalno intenzivnih zahvaljujući automatizaciji
Menadžeri ne koriste informacije iz postojećeg računovodstvenog sustava prilikom donošenja odluka, već se koriste alternativnim izvorima
Kada je pogodna primjena ABC metode?