5/24/2018 MELITON SARDSKI

1/3

MELITON SARDSKI

1. O ivotu Melitonovu imamo neoekivano malo podataka, iako on spadameu glasovitije linosti staroga kranstva, to se moe zakljuiti iz injeniceda su kasniji pisci smatrali njegovo ime dostatnom garancijom da pribave

ugled svojim knjievnim produktima, proturajui ih u javnost kao Melitonovespise. Melitonov je ugled bio znaajan u kristolokim rasprama na Efekomkoncilu g. 431 (usp. T. AGI-BUNI,De dyophysitismo extra scholam antiochenam,

Laurentianum 4 (1963) 231232, bilj. 1). On je po svoj prilici bio najjai

predstavnik prvotne maloazijske kranske teologije i literature, u njezinunajveem rascvatu, prije nego to e je zasjeniti teologija i literatura kojae se razviti nakon osnutka katehetske kole u Aleksandriji (usp. R. CANTALAMESSA,Questioni melitoniane, Rivista di storia e letteratura religiosa, 6

[Firenze 1971] str. 245267).Ve sv. Jeronim (De vir. ili. 24) nije o Melitonu nita vie znao, nego to

je naao u Euzebijevoj Crkvenoj povijesti (4, 26, 114). Dodao je jedino daTertulijan kritizira njegov elegans et declamatorium ingenium, i da tvrdi

da ga veoma mnogi iz Velike Crkve (Tertulijan je tada bio montanist) dre prorokom.I Euzebije i Jeronim stavljaju na prvo mjesto meu Melitonovimdjelima njegovu Apologiju upravljenu caru Marku Aureliju. Tako je dolo dotoga da se Meliton gotovo redovito obrauje meu apologetima. Efeki biskupPolikrat, u materijalu koji je do nas doao, prvi spominje Melitona u svome

pismu rimskom biskupu Viktoru (189198/9), a koje nam je poznato pocitaciji kod Euzebija (Hist. eccl. 5, 24, 28). Polikrat tu nabraja Melitona meustupovima maloazijskog kranstva, meu kojima su na prvom mjestu apostoliFilip -i Ivan. Spominje ga kao ve pokojnoga, i za njegakae da je ivio ucelibatu (eunuh), da je sav ivio u Duhu Svetom, da poiva u Sardu ekajui

paruziju i uskrsnue od mrtvih. Sigurno je da nije pripadao montanizmu,iako je ivio u Duhu Svetom, jer ga je, po svjedoanstvu sv. Jeronima (Nav.mj.), montanist Tertulijan ubrojio meu katolike. Sigurno je da je zastupao

kvartodecimanstvo, kao i sva tadanja maloazijska Crkva. Spomen o Melitonunalazimo kod vie pisaca iz III stoljea, ali tek kod Euzebija Cezarejskog upoetku IV stoljea saznajemo da je on bio biskup u Sardu, glavnom graduLidije. Euzebije ga naziva biskupom i u svojojKronici (ad annum 170) i u

Crkvenoj povijesti (4, 13, 8; 26, 1). Otada unaprijed Meliton dolazi kao sardski

biskup. Carigradski biskup Nestorije (428431) pie dodue u borbama okoEfekog koncila (431) da postoje dva Melitona: Est et haereticus Meliton, estet alius Meliton orthodoxus (Epist. ad Scholasticium eunuchum: Acta Cone.

Oecum. I/IV, Coll. casinensis CIII, 4), ali se ini da nema nikakvog opravdanog316 MELITON SARDSKI

razloga za sumnju da je pisac Meliton, ija nam djela nabraja Euzebije, isti

s biskupom Melitonom, jer ih Euzebije oba smjetava u Sard i ne poznajenikakva dva Melitona.Iz Melitonova se ivota jo zna da je sudjelovao na velikoj raspri (zetesis

polle) u Laodiceji g. 164/166, koja se bila rodila unutar kvartodecimanskih

biskupa u vezi tonog datuma Isusove smrti, pa stoga i datuma proslavljivanjakranske Pashe u smislu kvartodecimanske tradicije (usp. 0. PERLER,Mlitonde Sardes, Sur la Pque, Paris 1966 [SC 123] str. 1922; R. CANTALAMESSA,

L'omelia In s. Pascha, str. 6781; ISTI,La Pasqua dlia nostrasalvezza, Marietti, str. 153s). Zna se jo i to da je putovao na Istok i posjetiosveta mjesta da se tonije informira o kanonu svetih knjiga Starog zavjeta.Euzebije nam je ostavio dugaku listu Melitonovih djela (Hist. eccl. 4, 26,

114). Veina toga se izgubila, ili su do nas doli samo fragmenti. Meutim,i ono to se sauvalo, svjedoi da je Meliton bio znaajniji teolog svogavremena i da je bio dobro kolovan u maloazijskoj retorici druge sofistike.2.Djela. A) Od brojnih Melitonovih spisa danas raspolaemo samo s jednimcjelovitim njegovim spisom. To je njegova homilija O Pashi (Peri Pascha).

5/24/2018 MELITON SARDSKI

2/3

Iz Euzebija znamo da je Meliton napisao dvije knjige o Pashi (Hist. eccl. 4,

26, 2). Grki izvornik homilijePeri Pascha (bez naslova, ali s imenom autora)pronaen je u papirnom kodeksu iz IV stoljeaPapyrus Chester BeattyMichigan,koji sadri takoer posljednje glave knjige Henohove i fragmente apokrifneknjige Ezekijelove. Prvo izdanje je priredio Campbell Bonner g. 1940.

Michel Testuz izdao je g. 1960. tekst te homilije iz kodeksaPapyrus Bodmer

XIII. Poslije tih otkria zapazilo se da su ve postojali znaajni fragmentigrkog teksta u izdanomPapyrus Oxyrhynchus 1600 (1919), jedan nepotpun

stari latinski prijevod (PL 54, 493s), fragmenti sirskog prijevoda, a poslije jepronaen gotovo potpun koptski prijevod i jedan prijevod na georgijski.Bonner je, na temelju jedne citacije kod Anastazija Sinaite, u svome izdanju

dao spisu naslov Homilia de passione, aliPap. Bodmer XIII donosi naslov

Peri Pascha, i taj drugi naslov treba smatrati sasvim sigurno utvrenim. Nije,meutim, tako sigurno utvreno, u kakvom je odnosu ta Melitonova homilijao Vazmu prema spisu koji spominje (i citira) Euzebije kao Melitonove dvije

knjige Peri Pascha. O. Perler misli da je ova homilija najvjerojatnije bar

jedna od onih dviju knjiga koje je sadravao spisPeri Pascha kad ga je Euzebijeimao u rukama u biblioteci u Cezareji. UPap. Bodmer XII, neposredno

iza Melitonove homilijePeri Pascha uPap. Bodm. XIII, slijedi jedan kratak

pashalni fragment (himan?), koji bi moda mogao biti dio druge izgubljeneknjige. Tekoa je jo u tome to Euzebije iz spisaPeri Pascha citira jednu

povijesnu biljeku koja stavlja Melitonov spis u prigodu velike raspre uLaodiceji, a koja bi imala biti uvod u sam spis, meutim nijedan od kodeksau kojima imamo homilijuPeri Pascha nema te biljeke. Na taj je nainmogue misliti da je spis koji spominje Euzebije drugi od ove homilije, i danam se nije sauvao. No, autentinost homilijePeri Pascha sasvim je sigurna,

bez obzira na njezin odnos prema Euzebijevoj listi Melitonovih spisa.

5/24/2018 MELITON SARDSKI

3/3