1

MEĐUNARODNO FINANSIJSKO PRAVO2013/2014

2

24.02.2014.MEĐUNARODNA BANKA ZA OBNOVU I RAZVOJ

Ova i slične institucije se pojavljuju u kriznim vremenima. Cilj je da zaštiti od propadanja trgovinske procese kapitala, da sanira posljedice krize. Velika ekonomska kriza 1929./30. godine je zastarila proces trgovanja. Na tim problemima je nastao II. svjetski rat.30.-ih godina 20. stoljeća dolazi do znatnog zastoja u plasmanu kapitala kao i kretanju roba što prouzrokuje prestanak investicija kao osnovnom procesu uvećanja kapitala. Problemi u naplati potraživanja prekograničnog ulaganja kapitala poprimaju velike razmjere određenih nacionalnih kriza likvidnosti što prelazi granicu međudržavnog prometa za koji tada nije bilo institucije koja bi garantovala promet.Kriza likvidnosti je izazvana i time što su na tržištu bile prisutne mnoge države čija valuta nije bila konvertibilna, ali nije bilo finansijskih institucija koje bi preuzimale ulogu kliringa nekonvertibilnih valuta. Nesporazumi među državama oko naplate ranijih potraživanja poprimaju karakter međudržavnih problema što izaziva društveno političke nesporazume među državama .Počinje se sa procesom upućivanja protesnih nota pljenidbom imovine drugih država zatečenih na vlastitoj teritoriji kao što su : brodovi, vozovi, avioni i druga sredstva koja učestvuju u prometu roba kako bi se određena potraživanja iz pojednih država naplatila.Ovakva kriza naglo izaziva porast nezaposlenosti i smanjenje prometa (dobara) što se manifestuje kao nagli pad proizvodnje. Dugo trajanje ovakve situacije iscrpilo je rezerve kako kod stanovništva tako i u društveno-političkoj zajednici uopće. Proces koji je trajao 10-tak godina na kraju je kulminirao prema mišljenju određenih naučnih i stručnih krugova kao osnova početka II. svjetskog rata.Tragajući za rješenjem, SAD formiraju stručni tim koji treba raditi na izradi programa koji bi ponudio riješenje za izlazak iz krizne situacije. Kao rezultat tog stručnog tima pojavio se dokument pod nazivom "Prijedlog za stabilizaciju fonda ujedinjenih i pridruženih naroda" kojim su predviđeni postupci koje bi trebalo provoditi kako bi se proces krize zaustavio, ali i proces kojim bi trebalo da krene obnova i razvoj. Kasnije će se ispostaviti da je ovaj dokument bio osnova za formiranje Banke za obnovu i razvoj ( IBRD ).1942. g.Velika Britanija formira stručni tim koji također treba ponuditi dokument za rješenje nagomilanih problema izazvanih ekonomskom krizom. Dokument koji pravi engleski tim nosi naziv " Međunarodna klirinška unija".(Kliring- zatvoren monetarni sistem u odnosu na neku odabranu monetu ?)Sličnosti ova dva memoranduma ostavljaju sumnju da su timovi u međusobnoj vezi, što ni do danas nije dokazano, ali da su definirana sa 3 potpuno ista područja i to : a) slobodan izvoz kapitala ( kretanje kapitala ),b) stabilni devizni kursevi ( bezinflatorno dejstvo ), i c) slobodna međunarodna trgovina.

Tri zajednička principa da ne bi razdvajala dva velika tržišna sistema, SAD i V. Britaniju, 1944.g sklapaju sporazum o osnivanju monetarne institucije ( MMF ). Ova institucija u osnivačkom aktu ima prije svega osnovni zadatak zaštitu moneta članica Unije, kako kod konvertibilnih sistema tako na principima kliringa štiti i nekovertibilne valute. Ovako je riješen problem međusobnih plaćanja i problem međusobnih kurseva.

3

Postupci MMF-a svakako su kontrolirani od IBRD-a kako kroz kadrovski uticaj tako i kroz osnivačka prava, sve sa ciljem razvoja robnonovčanog tržišta. Imajući u vidu da se počinje naglo razvijati trgovina, 1948. g osniva se GATT- Međunarodna organizacija za slobodnu trgovinu. Sve ovo ima za pretpostavku garanciju liberalizacije kretanja roba i novca što je tajni projekt razvijenih zemalja. Razvijajući proizvodnju i liberalizaciju tržišta, IBRD dolazi u situaciju da ima određeni višak novca koji ne treba uvijek članicama ali i želju da se i dalje širi do principa zaštite svih potraživanja. Na tim osnovama IBRD formira sljedeće organizacije : a) Međunarodna finansijska korporacija, 1956. - IFC ( IFK)- profitabilna organizacija, zarađuju na kamatama b) Međunarodno udruženje za razvoj, 1960. – IDA, postoji u Sa, da pomogne razvoj…c) Međunarodna multilateralna agencija za garanciju investicija- MIGA, 1988.je osnovao IBRD

Prema važećem memorandumu IBRD određene poslove prenosi na svoje organizacije kako bi se razvijala, ali da je niko ne optužuje za monopol kako na robnom tako i na monetarnom tržištu. IBRD je dobila status specijalne agencije OUN-a sa brigom za obnovu i razvoj podizanjem standarda stanovništva najugroženijeg dijela, kako u regijama pojedinih država tako i između pojednih država u cijelini. IBRD s MMF-om održava vezu preko godišnje skupštine jer su prihvatili da im godišnja skupština bude zajednička.IBRD se dodvori nerazvijenim zemljama jer će financirati nejnerazvijenije sektore u koje ne želi da financira privatni sektor iz te države. IBRD ne želi financirati razvoj tehnologije u tim državama. IDA jedina ima pravo oprostiti posuđeno uz suglasnost IBRD-a. Daje donacije i pozajmnice bez kamata.

03.03.2014.MEĐUNARODNA FINANSIJSKA KORPORACIJA (IFC, IFK )

Razvojem robnonovčanog tržišta, IBRD smatra da treba izvršiti podjelu djelatnosti na niže organizacione jedinice, koje bi se bavile kreditiranjem, pomaganjem i razvojem na principima procjene kreditnih potreba. Tako je formirana finansijska korporacija, koja u osnovi ima za cilj kreditiranje razvoja privrede. Imajući u vidu da privatni sektor u pojedinim državama nije našao za shodno da prepozna interes u razvoju neprofitabilnih sektora privrede, kao npr. poljoprivreda, tekstil, infrastruktura i sl., IFC/IFK usmjerava svoje kapacitete u kreditiranje najneprofitabilnijeg sektora sa vrlo povoljnim uslovima kreditiranja. Zamisao je da bude veza između investitora i zainteresiranih subjekata za razvoj, tj. onih kojima trebaju komercijalna sredstva. IBRD je smatrao da treba ovakve finansijske plasmane plasirati na vremenu 7-15 godina, ali bez potrebe državnih garancija, kako bi se prenijela odgovornost na korisnika sredstava kroz opravdanost projekata. Procenat učešća u ovakvom financiranju IFK zahtijeva od ulagača 60% vlastitog učešća, a 40 % na kreditnom osnovu u svakom projektu. To su razlozi zbog kojih je rečeno da se ne traži državna garancija za takve kredite. Po prvi put IBRD preko IFK odustaje od naplate kredita u konvertibilnoj valuti, već dozvoljava da se krediti vraćaju u domaćoj valuti plasmana bez obzira na konvertibilnost. Na ovim principima je previđeno širenje korporacije u zemljama koje nemaju konvertibilnu valutu jer su sredstva iz povrata kredita plasirana ponovno u istoj zemlji. Uslovi za dobivanje ovakvih kreditnih sredstava su potpuno identični uslovima IBRD-a, samo što su kamatne

4

stope prilagođene vremenu vraćanja. Kamatni sistem IFK se zadovoljava s prirastom kroz kamatu na nivou od 30% za najduži rok kredita. Krediti ne mogu odobreni s rokom kraćim od 7 godina radi predviđenog koeficijenta prirasta kapitala. Rukovodne strukture IFK imenuje se po istoj proceduri kao i kod IBRD-a. Članice IFK moraju biti članice IBRD-a. Rukovodna struktura IFK-a može biti zajednička s IBRD-om, ali se presjednik korporacije bira po posebnoj proceduri iz uposlenika IFK. Osnivački kapital ove korporacije je bio 100 milijuna dolara, da bi danas dostigao 7 milijardi dolara, ne računajući ulagačke aktivnosti koje čine aktivu IFK s ciljem prirasta kapitala. Kapital u ovom slučaju predstavlja specifičnu formu dioničkog vlasništva koje se u dijelovima ne može prodavati osim ako pojedine države ne napuste članstvo u IBRD-u i IFK-u. Tada je dozvoljeno na tržištu prodati svoje učešće u kapitalu ili povući svoj novac iz članstva. Prirast kapitala kroz razne forme zarade nije oporeziv jer IBRD u svome memorandumu ima donesenu odluku da se prihodi a time i dobit članica neoporezivi. Ovo se naravno samo odnosi kroz zarade IBRD-a i njenih članica. Uslovi pod kojima IFK odobrava kredite ne samo da moraju biti u skladu s pravilima IBRD-a, nego IBRD mora usuglasiti svaku želju IFK za eventualnim odstupanjem od ranije utvrđenih uslova kao što su davanje povoljnijih kredita, sa aspekta grejs perioda ili eventualno od odustajanja jedinstvene kamate. Grejs period – period u kome se odobreni kredit ne vraća, već se vraća samo kamata, a glavnica se odgađa tj.vraća se kasnije.

MEĐUNARODNO UDRUŽENJE ZA RAZVOJ – IDA

Memorandumom IBRD-a je predviđeno da se Međunarodna banka bavi razvojem, ali imajući u vidu naglo širenje djelatnosti i veliki broj članica IBRD-a bilo je neophodno formirati posebnu organizaciju koja će se baviti razvojem na specifičan način i nazvana je Udruženjem. To znači da nisu morale sve članice IBRD-a da pristupe ovom udruženju obavezno. Osnovni smisao udruženja je da udružena sredstva u ovu fondaciju budu plasirana kroz pomoći i poklone, kao i projekte koji će podizati privrednu sposobnost najugroženijih slojeva stanovništva, a time smanjivati socijalnu napetost. IDA u svom osnivačkom aktu ima predviđeno pojačanje zapošljavanja, a ne razvoj tehnike i tehnologije. Članstvo IDA-e predviđeno je samo za članove IBRD-a. Pravni sistem IDA-e ( pravila ponašanja, odlučivanja i pomaganja ) prošli su proceduru usvajanja od IBRD-a. IDA obezbjeđuje svoja sredstva kroz: 1) ulagačke kvote članica, 2) pokloni članica, 3) iz dijela profita IBRD-a na nivou do 2,5% od dobiti, 4) iz povrata uslovnih donacija koje su predstavljale ranije dati plasman IDA-e.

Članstvo IDA-e je podijeljeno u 2 grupe: razvijene i srednje razvijene zemlje. Razvijene zemlje svojim učešćem čine 96,5% kapitala, a srednje razvijene 3,5%. Prilikom odlučivanja, odlučuje se 2/3-inskom većinom, ali prava glasa ne prati pravo kapitala. Razvijene zemlje imaju 61,5% glasova, a srednje razvijene 38,5%.

5

Uslove za dobivanje ovakvih sredstava ispunjavaju samo siromašne zemlje čija vrijednost dohotka po glavi stanovnika ne prelazi 865 dolara. S nivoom razvijenosti i približavanja granici od 865 dolara pooštravaju se mjere finansiranja. Sredstva koja su plasirana s obvezom vraćanja mogu doći u situaciju da ne budu vraćena. Tada se takva potraživanja otpisuju, ali konačnu odluku o tome donosi IBRD (IDA samo predlaže otpis).

MULTILATERALNA AGENCIJA ZA GARANCIJU INVESTICIJA – MIGA

IBRD da bi širila promet roba, osjetila je potrebu za formiranjem agencije koja treba garantirati naplatu potraživanja. Ovo pitanje među članicama IBRD- a riješeno je memorandumom, ali ima mnogo država koje nisu članice, a učestvuju značajno u prometu roba i usluga. Da bi se spriječio rizik potraživanja između članica i nečlanica, formira se MIGA sa posebnim zadacima; da se brine kako naplatiti potraživanja van sistema IBRD-a. MIGA u osnovi naprije državama nudi saradnju kroz tehničku pomoć ( stručnu i softversku ) kako bi ih ubijedila da je sigurna naplata svih potraživanja ukoliko ta zemlja trguje čak i na nepoznatim tržištima. MIGA posluje na tržišnom ( komercijalnom ) principu. MIGA je prva uvela kategoriju factoringa i time kroz otkup na berzi dužničko-povjerilačkih odnosa u factoring uključila faktor rizika. MIGA ima za cilj da ubjedi vlasnike viška kapitala da sigurno smiju ulagati u zemlje u razvoju čak i u uslovima nedovoljne informisanosti. Ona u svojim istraživačkim projektima prodaje informacije o eventualnim mogućnostima ulaganja u privredu zemalja koje ulagaču nisu poznate. MIGA ima poseban fond za tehničku podršku, ali samo državama, ne i pojedinačno preduzećima kako bi preko takvih programa bilo omogućeno praćenje kretanja robe i usluga. Takve programe MIGA najćešće instalira kroz privredne komore država. U svom razvoju ispostavilo se da je MIGA samostalna profitna organizacija. IBRD ne da MIGI da slobodno plasira kreditna sredstva ( tj.da bude IFK ).

6

10.03.2014. UPLATA I ISPLATA PO OSNOVU DIONICA ( MSFI BR.2 – međunarodni standard finans.izvještavanja )

Međunarodna finansijska praksa je kroz MSFI br. 2 riješila pitanje neizmirenih dugoročnih obaveza na način da im je ponudila dvije varijante: 1) da obaveze ostaju i dalje u bilansu u strukturi obaveza, i 2) da obaveze nakon isteka 12 mj. od nastanka mogu biti uz suglasnost dužnika i povjerioca pretvorene u kapital ( u odgovarajuće vlasničke instrumente - dionice, udijeli ).

Kada se postigne suglasnost da se obaveza pretvori u capital, to standard podrazumijeva principom isplate obaveza i zbog toga standard nosi ovakav naziv ( ISPLATA PO OSNOVU DIONICA ). Razlika u tretmanu obaveza i kapitala kao dijela pasive bilansa stanja jeste u tome što su obaveze popraćene kamatom kao cijenom duga kroz vrijeme, a kapital dividendom, ukoliko je bude. Zbog toga kod donošenja ovakvih odluka od strane pojedinaca zahtijeva procjenu budućih događaja i savjet stručnih lica kao što su investicijski savjetnici. Prema standardu br.19 (MRS) za neisplaćene plate, i druga primanja kao i doprinose za penziono osiguranje koja su pod istim tretmanom, nakon isteka roka od 12 mj. prelaze u nadležnost MSFI br.2. Ukoliko se određena aktivnost pretvara u vlasničke instrumente, standard predviđa financijsku procjenu na nivou fer vrijednosti ili troška sticanja vlasničkih instrumenata ( fer vrijednost – ono što je realno utrživo ). Pretvaranje obaveze u vlasničke instrumente sa sobom nosi veliki rizik i može izazvati negativnu financijsku posljedicu za koju nije niko dužnik. Prilikom donošenja odluke o karakteru izbora vlasničkog instrumenta, zakonodavac je preko spomenutog standarda ponudio ulazak u dioničko vlasništvo sa određenim ( ograničenim ) vremenom ( dionice sa rokom važenja ). Ukoliko vremenski ograničena dionica doživi transakciju na tržištu, automatski postaje trajna. Pretvaranje obaveze u kapital standard predviđa da mora biti transparentno tj. informacija mora biti dostupna široj javnosti – objavljena u Službenim novinama. Međunarodni standard br 2 reguliše zabranu izdavanja dionica pravnom licu ukoliko je ušlo u fazu rješavanja ovog problema pretvaranja obaveze u kapital. Od momenta pretvaranja obaveza u capital, kotiranje ( trgovina ) na berzi ovih dionica je dozvoljeno mjesec dana nakon registracije ( ne može prije ). Evidencijom vlasničkih instrumenata u složenim sistemima ( sa više podružnica koje se mogu nalaziti na različitim mjestima u različitim društveno-političkim uređenjima) odluku donosi matica - uređeno standardom br. 27 ( MRS 27 ) – rješava pitanje konsolidovanog fin.izvještaja.

7

17.03.2014.POREZ NA DOBIT PREMA MEĐUNARODNIM STANDARDIMA ( MEĐUNARODNI RAČUNOVODSTVENI STANDARD - MRS BR.12 )

Međunarodna računovodstvena zajednica je preko MRS br. 12 čija je primjena naređena zakonom o računovodstvu i reviziji, regulisala pitanje jednoobraznog modela obuhvatanja rezultata dobiti u različitim državama matice i podružnica s ciljem posmatranja jedinstvene osnovice kao da se radi o jednom području. Ovim standardom reguliraju se pitanja tekuće dobiti i zadržane zarade u budućem prepoznatljivom periodu, sa najkraćim rokom od 3 godine. Standard ne reguliše pitanja procenata poreza, već reguliše strukturu prihoda koji se smiju priznati u ukupnom prihodu, kao i strukturu rashoda koji se priznaju kao rashod, a ne kao trošak supstance. Na tim principima se zasniva formiranje dobiti po jedinstvenom modelu. Ovim standardom nisu regulisana pitanja poreznih olakšica jer ta kategorija skupa s procentom poreza ostavljena je lokalnim propisima. Porezi koji su na rezultat plaćeni u zemljama podružnice može se prenijeti u zemlju matice bez poreza, samo pod uslovom da je porez u zemlji matice niži od poreza u zemljama podružnica. A ukoliko je obrnuta situacija, porez se plaća kod matice samo za razliku neplaćenog poreza u odnosu kao da je podružnica u zemlji matici. Lokalne olakšice se zadržavaju kao prava samo ukoliko dividenda ostaje u toj zemlji (zemlji podružnice). Na osnovu ovako priznatih rezultata može biti obračunata konsolidovana dobit kao osnovica za obračun rasta portfelja ( izražena vrijednost kapitala koji pripada osnivačima). Pravna lica (matice) mogu objaviti konsolidovani rast i pripisati ga rastu kapitala kroz konsolidovani izvještaj, ali ne smiju objavljivati (na tržištu) i trgovati konsolidovanom dionicom. Konsolid.dionica nije utrživa. Prilikom formiranja dobiti prema ovom standardu posebno se zahtjeva preispitivanje pozicija koje se zasnovane kroz bilanse na izrazu fer vrijednosti. U skladu sa ovim standardom zahtijeva se posebna kontrola prilikom priznavanja viškova ili manjkova na dan popisa imovine. Za formiranje rezultata dobiti kod pojedinih podružnica potrebno je preispitati nastanak (razloge i rokove) sumnjivih i spornih potraživanja jer su u različitim državama lokalni propisi na različite načine pristupili pitanju pirznavanja i otpisa potraživanja. Ukoliko se podružnice nalaze na različitim valutnim područjima, a posebno ukoliko su neke od njih na nekonvertibilnom području, standard zahtijeva da se priznavanje bilansa prihvaća u zvaničnom kursu na dan bilansiranja prema kursu matice i domaće nekonvertibilne valute. Ukoliko su različiti periodi izvještavanja za sistem godišnjeg izvještaja različiti između matice i podružnica sa aspekta unificiranog priznavanja rezultata ( MRS 12 ) potrebno je da se podružnice sa rokovima izvještavanja prilagode roku matice bez obzira što za potrebe lokalne zajednice će se ispoštovati lokalni propisi kao da je podružnica samostalna. Prilikom procjene zadržane dobiti potencijalne obaveze koje su vezane za kredite, uz napomenu da su za njih dati zalozi, imovine podružnice treba cijeniti s velikim rizikom kako ne bi došlo do neželjene situacije da se izgubi hipoteka/zalog uz prestanak obaveze.

8

24.03.2014. EFEKTI PROMJENA STRANIH VALUTA ( STRANDARD BR.21 )

Prema međunarodnom standardu obračun bilansnih pozicija na različitim valutnim područjima ima mogućnost priznavanja na dva različita načina. Pojedinačni bilansi priznaju se prema registraciji podružnice, a konsolidovani prema registraciji matice. S obzirom da mogu biti registrirani subjekti na dva valutna područja, ovim standardom se uređuju pravila priznavanja efekata stranih valuta u konsolidovnima izvještajima bez obzira da li se radi o konvertibilnim ili nekonvertibilnim valutama.Prema našim važećim propisima u uslovima kada je matica registrirana u BiH za konsolidaciju se primjenjuje srednji kurs kako bi se iskazao utjecaj bilansa podružnice na maticu. Ovo pravilo (u skladu sa Zakonom o Centralnoj banci) se primjenjuje za konvertibilne valute, a ukoliko se podružnice registriraju u nekonvertibilne valutnim područjima primjenjuje se odnos te valute prema euru.Ukoliko se prihvaćanjem određenih bilansa uspostave kursne razlike na dan izvještavanja, standard predviđa da se kursne razlike po tekućim sredstvima trebaju priznati pozitivne kao prihod, a negativne kao rashod, a kod pozicija stalnih sredstava pozitivna kao revalorizirana rezerva, a negativne se trebaju nadoknaditi na teret revaloriziranih rezervi ukoliko takva pozicija postoji u saldu. Ako se uspostavila negativna razlika na priznavanju stalnih sredstava, a da nema uopće revalorizirane rezerve, tada bi se ukupan iznos negativnih utjecaja na bilans priznao kroz rashode kao da se radi o tekućim sredstvima. Revalorizirana rezerva nastala na principima deviznih kurseva je strogo namjenska i ne može se koristiti za nadoknadu izgubljene vrijednosti na drugim pozicijama osim na onima na kojima je nastala. Efekti na revaloriziranim rezervama zbog kurseva nisu oporezivi dok razlika priznata na tekućim sredstvima čini strukturu financijskih rezultata i tako je uvrštena u poreznu osnovicu. Prilikom priznavanja konsolidovanog izvještaja navedenih pozicija kod matice ne smatra se utjecajem na platnu bilansu na zemlju niti na rovni(?) bilans zemlje sa zemljama, imamo registraciju podružnice. Prilikom sačinjavanja financijskog izvještaja mora se obratiti pažnja na rizike koji prate međunarodno tržište kao što su: valutni rizik, cjenovni rizik i kamatni rizik. Ovo upozorenje treba posebno ozbiljno shvatiti za izvještaje koje dolaze iz nekonvertibilnih područja zato što je smanjena mogućnost međunarodne kontrole prethodno navedena 3 faktora rizika. Prilikom nastupanja na tržištu vrijednosnih papira, cijena se ne smije formirati (dionice ili udjeli) pod dejstvom revalorizirane rezerve nastalih kao efekt standarda br. 21. Ukoliko u podružnici dođe do stvarnog povećanja vrijednosti bilansnih pozicija bilo kupovinom ili na drugi način sticanja, takve promjene se ne pripisuju kursnoj razlici nego se priznaju po srednjem kursu u korist kapitala na dan sticanja. Ukoliko dođe do gubitka sredstava čija je osnovica formirala revaloriziranu rezervu tada se i efekti transferiraju u kapital, ali će biti u obavezi provjere poreznih zakona. Našim zakonom revalorizirane rezerve, kada se priznaju kapitalu kao prirast, oporezive su sa 5%, a priznaju se pod pojmom kapitalizirane dobiti po odbitku.Ukoliko dođe do priznavanja kursne razlike prema ovom standardu, a koja se odnosi na kamatu i kamatni rizik, tada se efekti kurseva u plusu i minusu ne priznaju kao revalorizirana rezerva već se priznaju kao prihodi i rashodi od kamata.

9

DONACIJE I POMOĆI U MEĐUNARODNIM STANDARDIMA I NJIHOV UTICAJ NA PLATNU BILANSU ( STANDARD BR. 20.)

Ovim standardom regulirana su pitanja kretanja sredstava od strane davaoca primaocu bez obaveze plaćanja. U međunarodnim odnosima, donacije prilikom prelaska granice prilagođavaju se lokalnim propisima sa aspekta primaoca, a poreznim olakšicama davaoca također lokalnim propisima davaoca.Standard predviđa obavezu da davalac i primalac u direktnom kontaktu potpišu sporazum o fer vrijednosti. Prema ovom standardu primljena sredstva iz donacije ne mogu se predati niti donirati u daljnoj fazi bez saglasnosti prethodnog donatora.Prema poreznom zakonu, donacije iz inostranstva podliježu carini i porezu i to plaća rezident osim ako država nije dala pomoć. Potrebno je voditi računa da fer vrijednost donacije bude jednaka očekivanoj koristi kako radi promjene robnonovčane bilanse zemlje tako i zbog troškova koji slijede fer vrijednosti .Primljena sredstva iz inostranstva prema ovom standardu podliježu provjeri vrijednosti na graničnim prijelazima u skladu sa carinskom tarifom isto kao da su kupljena sredstva tako da za osnovicu carinjenja, fer vrijednost ne znači ništa.

31.03.2014.FINANSIJSKI INSTRUMENTI ( OBJAVLJIVANJE I PREZENTACIJA )

Finansijski instumenti su regulisani međunarodnim standardima kao kategorije kojima je dozvoljeno da predstavljaju finansijska sredstva, finansijske obaveze i vlasničke instrumente. U kategoriju finansijskih instrumenata prema ovom standardu (MRS 32) ne mogu se uvrstiti konsolidovani i odvojivi instrumenti finansijskog izvještaja kao niti ulaganja u pridružena lica.U finansijske instrumente prema spomenutom standardu ne možemo uvrstiti niti udjele u zajedničke poduhvate iz razloga što je veoma teško mjeriti međusobni uticaj u zajedničkom poduhvatu prirasta koristi partnera kod izvođenja zajedničkog projekta. I konsolidovani izvještaj je po svom zahtjevu isključio veze između pridruženih lica i uticaj zajedničkih poduhvata na rast kapitala. Prema ovom standardu pod pojmom finansijskih instrumenata podrazumijevamo svaki ugovor koji prouzrokuje nastanak finansijskih sredstava, finansijske obaveze ili vlasničkog instrumenta, bez obzira kako se on nazivao kroz lokalne propise ( udjeli, dionice ili se koristi neki drugi naziv za pravo nad kapitalom).Pod pojmom finansijskih sredstava podrazumijevamo: 1) novac, 2) vlasnički instrument u drugoj pravnoj osobi koji služi kao zamjena za novac, 3) ugovorno pravo da se primi novac ili drugo finansijsko sredstvo od drugog pravnog lica; ili da se razmjeni finansijsko sredstvo ili da se razmijeni finansijska obaveza s drugim pravnim licem u nivou fer vrijednosti na dan razmjene.

10

Ovakve kategorije finansijskih sredstava karakteristične su za priznavanje kod svih pravnih lica, a posebno kod finansijskih fondova.U strukturi finansijske obaveze priznaju se ugovorne obaveze i obaveze iz ugovora koje će biti izmirene vlasničkim instrumentom kao i obaveze koje se mogu direktno priznati u kompenzaciju ekvivalenata vlasničkih instrumenata. Vlasnički instrument je svaki ugovor kojim se dokazuje pravo na vlasništvo nad sredstvima umanjenim za obaveze. Zbog toga standard prepoznaje i osnovni vlasnički instrument kao i potencijalni vlasnički instrument. Potencijalni vlasnički instrumenti nisu utrživi ( ne može se vršiti promet nad njima ), ali služe kao osnova za postizanje veće tržišne cijene osnovnog vlasničkog instrumenta, a u ekonomskoj teoriji se smatraju osnovnom podrškom za utvrđivanje fer vrijednosti osnovnog finansijskog instrumenta. Vlasnički instrumenti mogu biti predmet trgovanja, osim u rijetkim slučajevima kada poprime karakter trezorske dionice. Razlika između finansijske obaveze i vlasničkog instrumenta nalazi se u tome što vlasnički instrumenti mogu poprimiti karakter povlaštene kategorije, dok finansijske obaveze ne mogu imati taj karakter jer im je redosljed dospjeća usklađen s redosljedom nastanka i uslovima iz ugovora. Povlaštenu finansijsku obavezu može načiniti samo nadležni sudski organ i tako joj definiše i prioritet. Prilikom utvrđivanja karaktera derivatnog finansijskog instrumenta karakteristično je da se on najprije pojavi u formi obaveze, a tek onda u formi vlasničkog instrumenta. Nederivatni finansijski instrumenti su ugovorene kategorije i sa sobom mogu nositi tržišni rizik koji se manifestuje u formi: 1) valutnog rizika, 2) rizika kamatne stope, i 3) cjenovnog rizika.

Valutni rizik u finansijskim instrumentima nederivatnog porijekla na dan potpisivanja ugovora je jednak nuli. Cjenovni rizik može biti prepoznatljiv i da bude smanjen kroz klauzule ugovora u raznoj formi popusta prilikom trgovanja, pod uslovom da se ispoštuju klauzule ugovora. Rizik kamatne stope može biti korigovan zbog valutnog rizika. Standard ne prepoznaje mogućnost ugovaranja valutnog rizika i na kamatni rizik zato što se kamta priznaje na dandospijeća po spot kursu. Prema standardu br.21 spot kurs je srednji kurs na dan dospijeća u direktnom odnosu ugovorenih valuta – ne može se ugovoriti npr.u KM-ovima a tražiti isplatu u eurima. Prilikom sačinjavanja ugovora potrebno je vršiti procjenu ovih rizika jer samo tako kroz zaštitne mjere iz ugovora može se pretpostaviti dobit ili gubitak u međunarodnoj transakciji jer konačno svi transferi završavaju u domaćoj valuti bez obzira bila ona konvertibilna ili ne. Ukoliko je procjenom fer vrijednosti došlo do dobitka ili gubitka u rezultatu, treba ga prihvatiti sa rezervom, a posljednja procjena rasta ili pada treba biti evidentirana u kategoriji rezervisane dobiti ili rezervisanog gubitka.

11

Prema ovom standardu prihodi finansijskih institucija zasnovanih na finansijskim instrumentima priznaju se: 1) prihodi od dividend, 2) prihodi od transakcija vrijednosnih papira koji ne moraju biti vlasnički instrumenti, 3) prihodi od kamata, i 4) prihodi od kursnih razlika.Ovaj standard isključuje porezne obaveze na rezultat sve dok tržišna vrijednost vlasničkih instrumenata ne bude veća od nominalno priznate vrijednosti na čijoj osnovi je ostvarena dobit. Finansijski fondovi su obavezno vezani za društva fondova. Prema ovom standardu fondovi finansiraju društvo, a društvo osniva fondove. Prema našim propisima učešće fonda u društva i u njegovom finansiranju je utvrđeno zakonom: 85% u novcu, 15 % u dionicama fonda (ako nema novca, dajemo dionice, i onda kasnije kad bude novca, vraćamo dionice). Društva fondova ne može učestovati u berzi. Dionice koje dobije od svog fonda, drži u portfelju do momenta kada fond postane likvidan i samo ih vraća njemu.

07.04.2014 KONSOLIDOVANI FINANSIJSKI IZVJEŠTAJ PO MEĐUNARODNIM STANDARDIMA ( MRS 27. )

Konsolidovani fin.izvještaj po međunarodnim standardima nosi broj 27. Cilj konsolidacije jeste da fin.izvještaj bude sačinjen od strane više pravnih lica kao da se radi o jednom pravnom licu. Zbog toga ovim standardom podružnica dobiva status pravnog lica za potrebe izvještaja, a osnovu konsolidacije čini matica. To znači da različiti poreski sistemi koji utiču na različita pravna lica i njihov rezultat, prilagođavaju se jednom zakonskom propisu pri izradi konsolid.izvještaja, a to su propisi koji vladaju u zemlji matice. Konsolid. izvještaj ima za cilj da prikaže prirast ili pad kapitala. Prilikom obračuna rezultata konsolid.jedinica u različitim poreskim ili valutnim područjima pojedinačno svako pravno lice primjenjuje lokalne propise a za potrebe konsolidacije primjenjuju se propisi matice. Ovim standardom je određeno da je nedopustivo duplo oporezivanje, a da će nivo poreskog opterećenja biti mjeren ekvivalentom poreza matice npr.ako je matica u Franc., jedna od podružnica u BiH u statusu pravnog lica, porez koji je plaćen u BiH na dobit priznaje se kao da je plaćen u Francuskoj prilikom konsolidacije; ukoliko je procent poreza u Francuskoj veći nego u BiH, prilikom konsolidacije platiće se samo razlika pod uslovom da dividenda bude isplaćena u matici u Francuskoj.Ukoliko su definisane olakšice lokalnim propisima prilikom sačinjavanja kons.izvještaja, olakšice se ne priznaju nego se posmatraju, za slučaj iznosa kapitala u maticu, poreskom osnovicom matice. Ukoliko ostaju u zemlji podružnice uživaće olakšicu, a u obračunu će se priznati kao prirast kapitala. Poreske olakšice se smiju pripisati samo kapitalu, a ne kao prihod (po Zakonu)! Prema konsol.izvještaju prenos dobiti iz zemlje podružnice u zemlju matice utiče na međunarodni platni bilans. Prilikom isplate dividende matice zabranjeno je da se vrši kompenzacija obaveze prema dividendi u nenovčanim sredstvima, zbog toga što promet nenovčanih sredstava se priznaje kroz prihode i rashode a iznos takvih sredstava predstavljao bi poresku utaju jer je prema Zakonu o PDV-u izvoz oslobođen poreza.

12

Isplata dividende konsolidovanoj matici priznaje se u valuti matice tako da se može dogoditi da zbog isplate dividende podružnica plati negativnu kursnu razliku. Kako bi se realno izračunao prirast kapitala, standard propisuje da se iz zbira informacija isključe interni prihodi i rashodi kao i interna potraživanja i obaveze i novčani tokovi članica matica.Dionica koja se obračuna na principima ovog standarda može da se razlikuje od prosjeka dionica članica matice, iz prethodno spomenutog razloga, ali se realnim prirastom kapitala matice smatra samo prirast konsolidovane dionice. Standard ne propisuje poreske stope konsolid.dobiti, ali lokalni propisi mogu da definišu takvu poresku politiku. Standard, iako prepoznaje konsolid.dionicu, tretira je samo kao knjigovodstvenu (evidencionu) kategoriju ali zabranjuje da se njome trguje (samo za potrebe evidencije). Trezorske dionice priznate u kons.fin.izvještaju ne mogu se davati kao zalog za kreditna zaduženja, niti se njima može plaćati dug. Ovakve dionice služe vlasniku kapitala da na jednostavan način uz primjenu međunar.standarda može pratiti da li njegov kapital raste ili pada na tržištu iako se nalazi u različitim državama. Prema našem zakonu koeficijent značajnosti mjeri se sa 20% uticaja jednog lica na drugo vezano za kapital ili kroz uticajnu vladajuću strukturu prilikom donošenja odluka kroz nadzorne i upravne odbore, i skupštine dioničarskog društva. Međunarodni standard o konsolidaciji riječ „značajno“ nije precizirao (odredio) procentom.

14.04.2014. MEĐUNARODNI STANDARD O PENZIONIM PLANOVIMA

U skladu sa zahtjevima ovog standarda prioritet se stavlja na obavezu plaćanja doprinosa za penzioni fond, kao i na obavezu poslodavca, da predviđa novčane odlive za potrebe otpremnine i drugih naknada koji se mogu predvidjeti u razumnom periodu. Standard sugeriše da razumni period bude period od 3 godine (najmanje). Onima koji prihvataju ovaj standard sugeriše se da pod istim pravilima formiraju obavezni penzioni fond, koji je u vlasništvu države i uplaćuje se na minimalnu osnovicu utvrđenu lokalnim propisima, a dodatni fond je zasnovan na dobrovoljnoj osnovi po principu životnog osiguranja bez ograničenja. Obavezni fond nije izložen kapitalisanju, a dodatni fond je predviđen kao finansijska institucija kojoj je dozvoljeno kapitalisanje kroz kamatu, dividendu, proviziju ili druge oblike kapitalisanja na tržištu. U slučaju prestanka korištenja sredstava obaveznog fonda (u slučaju smrti ili sl.) neiskorištena sredstva se ne smatraju pravom koji bi fond trebao da isplati. Dodatni penzioni fond se smatra formom štednog fonda i sa visinom mjesečnih primanja po tom osnovu se može upravljati, a u slučaju neželjene situacije smrti ili sl. neiskorišteni iznosi pripadaju nasljednicima. Dodatni fondovi prema ovom standardu dužni su najmanje jednom u tri godine, obavjestiti korisnike o povećanju ili smanjenju kapitala tj. o vrijednosti njihovih prava u fondu. Državni fond se ne može mijenjati, a dodatni fond se može mijenjati i obaveza je fondova da novac prenesu u korist novog fonda kojeg osiguranik želi. Na zahtjev osiguranog lica, osigurana glavnica se može isplatiti u cjelosti, a time prestaje pravo buduće mjesečne rente.

13

Imajući u vidu da se penzioni fondovi lokalnog karaktera, a da prava po tom osnovu mogu prelaziti granicu i može se zahtijevati isplata penzione rente u mjestu boravka, standard smatra da takvi novčani tokovi, pozitivno utiču na platnu bilancu zemlje gdje se novac uplačuje i negativnu platnu bilansu kod zemalja iz kojih novac izlazi. Ovakvi novčani tokovi na međunarodnom nivou nastaju bez evidentiranih dužničko-povjerilačkih odnosa između država i razlikuju se od državno-povjerilačkog odnosa koji nastaje na osnovama robnog prometa ili prometa usluga. Standard ne predviđiva da se u ovom slučaju može priznati valutni rizik, cjenovni ili kamatni rizik. Po ovom osnovu nisu predviđena međunarodna utuđivanja jer se pravo iz penzionih fondova smatraju privatnim pravom. Imajući u vidu da se isplata i primanja penzionih renti može vršiti u različitim valutama, pozitivna kursna razlika biće prihvaćena u korist primaoca kao i negativna, prihvata se kao smanjenje rente. U ovakvim slučajevima korist i šteta stavlja se u bilans banke.

LEASING U MEĐUNARODNIM STANDARDIMA (MRS 17.)

Za razliku od domaćih propisa leasing u međunarodnim standardima zahtjeva posebnu evidenciju, kako bi se mogao pratiti priliv i odliv sredstava nenovčanog karaktera. Novčani leasing ne postoji iako se prema ovomstandardu jedna vrsta leasinga naziva finansijski leasing. Leasing je najam koji se pod određenim uslovima pretvara u promet sredstava. U principu leasing je usluga tj. davanje u najam određenih sredstava na određeno vrijeme uz određenu naknadu, bez prava prenosa vlasništva nad sredstvima. Ovu vrstu leasinga nazivamo operativni ili poslovni. Kada se prenosi pravo vlasništva postepeno sa otplatom rate leasinga, takav leasing nazivamo finansijski ili kapitalni. S obzirom da standard predviđa mogućnost prenosa vlasništva prije roka otplate leasinga, zabranjeno je utvrđivanje sredstava stečenih u leasingu do otplate posljednje rate. Sredstva stečena po pravilima leasinga podlježu amortizaciji isto kao i kupljena sredstva na kredit ili za jednokratnu gotovinu. S obzirom da rok leasinga i rok amortizacije se mogu razlikovati, naše zakonodavsto poštujući standard 17, primjenjuje kraći rok za otpis sredstva. Dok su sredstva u postupku leasinga, vrijednost od propadanja mora biti zaštićena kako kroz remont, adaptaciju i slično, tako i kroz obavezno osiguranje. Leasing nije oslobođen PDV-a. Prilikom prelaska granice sredstvima u leasingu obračunava se carina i PDV kao i kod svakog drugog prometa uz napomenu da se carinske i poreske obaveze prilagođavaju vremenu leasinga u skladu sa ratama.

14

28.04.2014.MEĐUNARODNI STANDARD O OSIGURANJU (MSFI 4) – UGOVORI O OSIGURANJU

Ovim standardom regulišu se prava i obaveze na kojima se zasniva osiguranje imovine i lica kao i uslovi reosiguranja. Standard 4 ne reguliše pitanja osiguranja fin.instrumenta – što znači da osiguranje potraživanja , garancija mjenica, čekova, i sl.ne mogu biti predmet ovog standarda. Ovim standardom se uređuju principi na kojima lokalne zajednice treba da uređuju pravila osiguranja kako bi na jednoobrazan način sve članice koje prihvataju standarde imale regulisana prava i obaveze po ovom osnovu. Imajući u vidu da je i leasing tretman registracije određenih fin.prava te da je kombinacija prometa roba i usluga osiguranja iz leasinga takođe su van okvira ovog standarda. Penziona osiguranja nisu u tretmanu standarda 4, jer ta prava se ne smatraju uslugom.Prema ovom standardu utvrđena su pravila da ugovor može sadržavati: 1.komponentno osiguranje i 2.depozitno osiguranje koje sadrži založno pravo na depozitu. Komponentno osiguranje podrazumjeva da se prava iz osiguranja vezuju za gubitak vrijednosti koja bi se eventualno izgubila gubitkom osigurane komponente ili sredstva. Ovo osiguranje ne predviđa naknadu iznad osigurane vrijednosti sredstva, kao što to često u praksi imamo slučaj u sudskom sporu, da se zahtjeva izgubljena zamisšljena marža. Depozitno osiguranje podrazumjeva da se za određene vrste osiguranja mogu založiti depoziti jer su takva osiguranja sa velikim rizikom za koja je često otežano dokazati krivicu, pa se novac deponovan na računu smatra zalogom za realizaciju prava iz osiguranja. Ovim standardom regulisana su pitanja provjere vrijednosti osigurane sume po principu tzv. TESTA ADEKVATNOSTI za šta trebaju biti zainteresirane obje strane. Takođe je predviđeno da ne postoji mogućnost višestrukog osiguranja istih sredstava različitih osiguranja, ali je dozvoljeno da sredstvo bude reosigurano. Standard društvima za reosiguranje zabranjuje da se bave osiguranjem. Prihodi od osiguranja i obaveze od reosiguranja, standard zabranjuje da se kompenziraju. Umanjivanje vrijednosti reosiguranih sredstava mora biti transparentno i mora imati usklađenost sa računovodstvenim standardima radi prikazivanja realnog rezultata. Standard upozorava na potrebu uporedivosti troškova premije osiguranja sa kamatnom stopom koja postoji na tržištu kapitala. Finansijsko pravo kod osiguranih lica i imovine treba treba biti jednako finansijskoj obavezi u momentu ugovaranja što ne znači da će to pravilo važiti i u momentu realizacije polise osiguranja. Odstupanja od polise osiguranja podrazumjeva priznavanje derivata na dan realizacije polise. Ukoliko prava iz osiguranja prelaze granicu jedne zemlje, tada se prioritet poreskih obaveza mora primjenjivati prema zemlji osigurane imovine.

15

05.05.2014.BANKA ZA MEĐUNARODNE OBRAČUNE – BIS BAZEL

Međunarodna monetarna zajednica pojavom velike ekonomske krize 30.-tih godina 20.st. donosi odluku o osnivanju finansijske institucije kojoj se određuje prioritet u poslovanju između centralnih banaka pojedinih država sa posebnim naglaskom na različite valutne sisteme i njihovo izjednačavanje u procesu razmjene na principima utvrđene vrijednosti cijene ZLATA. Jedinica za konverziju prihvaćen je švicarski franak s obzirom da je sjedište određeno u Bazelu (Švicarska). Ovaj franak je nazvan ZLATNI FRANAK. Vrijednost mu je određena na bazi 1,94$ ili 0,29 gr čistog zlata. Ovim frankom se nije moglo trgovati niti je bio uopšte na tržištu van banke, već je služio samo kao podloga za obračun. Osnivački kapital BIS Bazela je bio milijardu ipo (1500 miliona) zlatnih franaka. Raspoređen je na 600 hiljada dionica koje su tada raspoređene kao mogućnost kupovine 86% centralnim bankama, a 14% privatnom biznisu. Privatne dionice nisu imale pravo glasa, a bilo im je dozvoljeno da prisustvuju skupštini BIS-Bazel banke. Imali su ravnopravno pravo na dividendu. 2001.godine BIS-Bazel donosi memorandum kojim se određuje da članstvo u BB pripada samo centralnim bankama. Tako su privatnici morali prodati svoje dionice, koje su javno na berzi banke, mogle kupiti centralne banke. Tada je u članstvu BB bilo 55 centralnih banaka. S obzirom da se nisu mogli dogovoriti o nazivu vrijed.papira tj.dionice, usvojen je neutralni pojam kao sredstvo prava vučenja – SDR ( posebna prava vučenja ). BB je osnovu SDR-a postavio kroz kontrolu cijene zlata, tako da danas BB čuva oko 6% svjetskog zlata koje kotira na berzi. BB čuva devizne rezerve, al samo one koje centralna banka pojedinih država smatra potrebnim za sigurno čuvanje.

Zadatak BIS-Bazela je: a) da obezbjedi saradnju među centralnim bankama članica BB-a i b) da se brine o stabilnosti međunarodnog monetarnog sistema ali samo u mjeri uplaćenih deviznih

rezervi te zemlje. Bankom u Bazelu rukovodi odbor direktora sljedećih zemalja: SAD, Njemačka, Francuska, Britanija, Italija i Belgija. Svaka od ovih zemalja ima po još jednog člana u odboru direktora, ali mora biti državljanin jedne od ovih država. Odbor direktora ima jos 9 članova koji predstavljaju ostale članice BB-a birane po delegatskom principu rotacije (znači ukupno 21). BB kontroliše trgovinu zlatom a samim tim i utiče na njegovu cijenu kako bi mogao zaštititi zlatne rezerve svojih članica. BB je ovlašten da daje kredite centralnim bankama ali pod povoljnijim uslovima članicama u odnosu na kredite zemalja čije centralne banke nisu članice. BB obavezno u utvrđenim terminalima drži svoje rezerve kao fizičku količinu novca i zlata i zato od svake članice naplaćuje troškove držanja (čuvanja) određenih rezervi.

16

BB je u obavezi da povremeno analizira monetarno tržište u cijelosti ali i pojedinačno za svaku članicu, i eventualno predlaže mjere stabilnosti. Ona je i u obavezi da pruža tehničku pomoć zemljama članicama kako u čuvanju novca, tako i u štampanju, softverskoj obradi i kvalitetu novčanica.Odluke skupštine BB-a su obavezujuće za sve članice bez obzira koliko imale dioničkih prava. Ukoliko određene odluke negativno utiču na monetarni sistem tada je potrebno da centralna banka države kojoj bi se to dogodilo sa obrazloženjem podnese zahtjev za specijalnu odluku. BB se posebno posvećuje pitanju kreditnih rizika banaka komercijalnog karaktera i time direktno utiče na politiku finansijskog rezultata banke.

12.05.2014.POSLOVNE KOMBINACIJE U MEĐUNARODNIM FINANSIJSKIM STANDARDIMA (MSFI br.13)

Ovim standardom međunarodna zajednica želi da reguliše pitanja poslovnih kombinacija spajanja pravnih lica po principu kupovine udjela ili dionica do nivoa 100%. To znači da parcijalna kupovina nije obuhvaćena ovim standardom te da se eventualne razlike ostvarene kroz višak ili gubitak vrijednosti registruju kroz prihode ili rashode, a ne mogu imati učinak koji nazivamo goodwill (određeno finansijsko pravo, nevidljiva kategorija, obračunska kategorija, nalazi se u fin.bilansu, stečeno kolektivno pravo na vrijednosti sredstava, RAZLIKA između plaćenog i fer vrijednosti). Svako pojedinačno sredstvo ne stvara goodwill.Finansijska prava koja za rezultat prema ovom standardu imaju goodwill kao bilansnu poziciju tj.kao specifično finansijsko pravo za zaštitu kolektivne vrijednosti kupljenih sredstava jednog pravnog lica ili zaokružene ekonomske cjeline od strane drugog pravnog lica priznato u bilansu na dan sticanja prepoznaje se kao rezultat poslovnih kombinacija spajanja. GW ne može ostvariti fizičko lice niti pravno lice u prometu sa fizičkim licem . GW je razlika između plaćene vrijednosti kupljenog pravnog lica i fer vrijednosti procjenjene imovine korigovane za preuzete obaveze u postupku sticanja, u kome je fer vrijednost manja od plaćenog iznosa. Ovim standardom zahtjeva se da kupljeno pravno lice prestaje da postoji te da se utapa (bilansno spajanje) u bilans kupca, gubi svoj naziv i svoj status. Znači uslovi za postojanje GW-a: 1.kupovina pravnog lica od strane drugog pravnog lica, 2.fer vrijednost manja od plaćene, 3.da se kupuje kolektivna vrijednost – cijela firma 4.da se gubi status kupljenog preduzeća – kupljeno preduzeće prestaje postojati.

Iako je GW kao kolektivno fin.pravo nad sredstvima priznat kao stalno sredstvo, nije mu standardom riješeno vrijeme korištenja (nema amortizacije kao troška; otpis GW-a je direktno rashod, nema troška). Ukoliko u ovakvom poslu nastaju troškovi (troškovi advokatskih usluga – ugovori, troškovi računovodstvene službe, sudski troškovi – takse, i sl.) nisu kategorije koje prihvataju u goodwill – jer su rashod.

17

Troškovi emisije dionica i registracija kod komisije, berze i registra ulaze u cijenu troškova sticanja hartija od vrijednosti. Smanjenje vrijednosti GW-a vrši se u skladu sa procjenom očekivane koristi sredstava na kojima je obračunat GW u odnosu na vrijeme uz primjenu standarda 36 (umanjene vrijednosti sredstava). Po standardu br.3. poslovnoj kombinaciji sticanja određuju pravo na zadržanu zaradu u procesu sticanja ukoliko je proces učinjen u toku godine (dakle prije 31.12.) da se uredi prema standardu 12 (porez na dobit). Ovaj standard poštuje standard 19 (primanje zaposlenih). Prilikom preuzimanja bilansa kupljenog pravnog lica ne smijemo zanemariti da preuzimamo i njegove žiro račune (gotovinu) sa stanjima na dan transakcije. Novac zatečen na računima gotovine uračunava se u vrijednost GW-a kao i svako drugo sredstvo ali bez procjene uzima se u obzir u nominalnoj vrijednosti bez umanjenja.

19.05.2014.MEĐUNARODNA BANKA ZA EKONOMSKU SARADNJU (MBES, 1964. - 1991.)

1964.godine grupa zemalja okupljena oko Sovjetskog Saveza osniva Međunarodnu banku za ekonomsku saradnju (MBES). Osnovni zadatak ove banke bio je uspostavljanje kliringa (obračuna) prilikom plaćanja između članica, po principu obračunske valute za koju je prihvaćeno da to bude ruski rubalj. Obračunski rubalj je formiran po principima vrijednosti zlata koje se tada smatralo monetarnim pokrićem za međunarodna plaćanja. Obračunski rubalj je formiran kao vrijednost 0,987g čistog zlata, a 1$ je tada imao obračunski kurs 0,9 rubalja ili 0,888g čistog zlata. Kliring koji se obavljao između članica završavao se na principima međusobne razmjene u toku godine, a konačan obračun 31.12. svake godine. Članice ove banke bile su: Sovjetski Savez (tada SSSR), Mađarska, Rumunija, Bugarska, Demokratska republika Njemačka i Mongolija. 1974.god ovom bloku pridružuje se Kuba, a 1977.god i Vijetnam. Ova banka nije depozitna. To znači da ne prima novac na štednju ali jeste registrovana kao kreditna i obračunska banka. Osnivački kapital ove banke je iznosio 300 miliona rubalja. Kapital je naglo rastao što iz pridruživanja novih članica, što iz rezultata poslovanja, tako da je za samo 10 godina dostigao 2 milijarde zlatnih rubalja. Ova banka je postojala po principu dioničkog društva samo sa aspekta prava na korist, ali ne i sa aspekta prava odlučivanja. Organi ove banke su uspostavljeni na principima Savjeta i Uprave. Savjet čine po tri člana svake članice, a Upravu čine predstavnici članica sa izvršnom funkcijom izabranih pet predstavnika (ne mogu biti iz iste države). Predsjednika Uprave ne biraju članovi Uprave, već je to dodatni član koga bira Savjet. Sovjetski Savez u osnivačkom kapitalu ima 38,1% dionica, ali ne želi da toliko procenata učestvuje u Savjetu i Upravi.

18

Ova banka je otvarala mogućnost tri vrste računa svojim članicama:1.tekući račun, 2.kreditni račun i 3.račun depozita.

Račun depozita ovdje nema ulogu štednje, već je račun na kome se evidentiraju novčani iznosi članica uplaćenih kao učešće u ovoj banci. Banka je davala kredite svim članicama s razlikom što pravi diferenciju po dohotku po glavi stanovnika pojedinih država, tako da bogatije zemlje plaćaju kamatu od 3,5% do 5% na godišnjem nivou, a siromašnije zemlje kamatu 0,25% do 2,25%.Tekući račun u ovom slučaju je služio za prenos sredstava po obavljenom obračunu i dozvoljeno je da tim sredstvima raspolažu bez ograničenja. Kreditni račun je služio za evidenciju datih kredita i bio je u direktnoj vezi sa tekućim računom radi naplate anuiteta po odobrenim kreditima (anuitet = zbir otplate i kamate)

Zadaci ove banke, utvrđeni osnivačkim aktom, bili su: 1.obavljanje kliringa između članica po utvrđenom kursu na početku godine koji se za period tekuće godine nije mijenjao; 2.kreditni poslovi koje banka daje članicama, kontrolišu se od strane banke da ne bi sredstva bila data nekoj banci ili drugoj državi koja nije u članstvu; 3.odobrava sezonske kredite; 4.kontroliše trgovinu između članica i dozvoljava međusobnu kompenzaciju van tokova MBES-a, i 5.kontroliše promet članica sa zemljama Zapada.

Investicijska kretanja između članica su se mogla obavljati samostalno po principu kompenzacija a samo razlika plaćala po principu kliringa. S obzirom da je ovakav bankarski sistem bio izuzetno centralizovan, ostavljao je mogućnost da samo rubalj bude konvertibilan i stabilan. Zbog toga u to vrijeme valute članica ove banke nisu se mogle pojaviti na listi konvertibilnih valuta Zapadnih zemalja. Ova banka je ugasila svoje poslovanje 1991.godine.