TERAPIJSKI UČINAK

MOLITVE I MEDITACIJE

P. Mijo Nikić, SJ

FFDI

“Sine moj u bolesti ne budi potišten, već se

Bogu moli jer on zdravlje daje” (Sir 38, 9).

• Uvod

• Molitva je, najkraće rečeno, druženje s Bogom. A Bog je apsolutno Dobro, najveća Ljubav, beskrajno milosrĎe, vrhunska radost i beskrajni mir. Prema tome, druženje s takvim vrijednostima kao što su dobrota, ljubav, milosrĎe, radost i mir, predstavlja za dušu vrhunsko obogaćenje koje neizbježno uzrokuje, odnosno ostavlja terapijske učinke na čitavu osobu, na svim njezinim dimenzijama, a to su: tjelesna, emocionalna, društvena i duhovna.

• U ovom radu želim pokazati kako molitva povezuje čovjeka s Bogom i omogućuje mu da kroz ljudsku nemoć prostruji Božja svemoć, njegova čudesna milost koja liječi duh, dušu i tijelo. Razne vrste kršćanske meditacije koje se provode u opuštenom stanju dovode do maksimalne koncentracije duha i vizualizacijom zdravlja pomaže bolesnom organizmu da lakše i brže ozdravi.

• Žarka molitva upućena Bogu u velikoj vjeri i pouzdanju u Božju ljubav, priprema čovjeka za vječni život u Božjem kraljevstvu, ali mu takoĎer osigurava već ovdje na zemlji mir duše i zdravlje tijela. „Molitva je dar koji dolazi odozgo, ona je zapovijed koju treba izvršiti, duboka je potreba duha… Ona je uvijek istinsko i osobito umijeće, koje treba naučiti s razumijevanjem i ljubavlju, kao i s velikom strpljivošću“

Molitva i meditacija• U svojoj knjizi Uvod u molitvu, veliki teolog

Romano Guardini kaže: „Molitva je unutarnja nužnost, milost i ispunjenje. Ali moliti – to je i dužnost, napor i prevladavanje“. Romano GUARDINI

Molitva je velika potreba duše. U životu svakog čovjeka postoje teške i dramatične situacije koje se jedino mogu nadvladati uz pomoć Božju. A do Boga se dolazi iskrenom molitvom koja dolazi iz čistog srca koje čvrsto vjeruje u ljubav Božju i njegovu svemoć i želju da nam pomogne. Molitva je vapaj ljudskog duha da doĎe do Boga, izvora i uvira svoje egzistencije. Taj vapaj se može izraziti riječima, a može se uputiti Bogu i neverbalnom komunikacijom, svojim gestama, čežnjom vlastitog srca, svojim mislima i svojim suzama.

• Meditacija je takoĎer molitva u kojoj se više osluškuje što Bog nama govori. Na temelju Božje poruke koju čovjek spoznaje u meditaciji, odgovara se molitvom koja proizlazi iz dubine ljudskog srca. A najbolji je odgovor Bogu prihvaćanje njegove volje. „DoĎi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja“, najbolja je molitva koju možemo sa zemlje uputiti Bogu. Kroz meditaciju takva molitva dozrije u ljudskom srcu. Takav stav prihvaćanja volje Božje i njegova kraljevstva najbolja je priprava da čovjek primi od Boga sve što je za njegovo dobro. S tim u svezi Isus reče: „Tražite najprije kraljevstvo Božje i njegovu pravednost, a sve ostalo će vam se nadodati“ (Mt 6,33). Ukratko može se reći kako je klasična molitva obraćanje čovjeka Bogu svojim riječima i molbama da mu Bog pomogne, a meditacija je predanje duše Bogu i osluškivanje govora koji Bog upućuje čovjeku. I jedan i drugi oblik molitve je dobar i potreban čovjeku. Sam Isus nas poziva na molitvu kad kaže: „Molite, i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte, i otvorit će vam se. Jer svaki koji moli, prima; tko traži, nalazi, i tko kuca, otvara mu se“ (Mt 7,7).

Snaga molitve istinskog vjernika• Religiozni stav se najbolje potvrĎuje i obnavlja molitvom i

meditacijom. Molitva u svom osnovnom shvaćanju znači druženje i razgovor s Bogom. A Bog kao Apsolutno Dobro i Stvoritelj čovjeka jest i najbolji liječnik za njegovu dušu i tijelo. Moliti se Bogu u atmosferi povjerenja i predanja djeluje na ljudski duh spasonosno, a proizvodi terapeutske učinke takoĎer i na čovjekovu psihu kao i na njegovu tijelu. Knjiga Sirahova u Bibliji izričito kaže: “Sine moj u bolesti ne budi potišten, već se Bogu moli jer on zdravlje daje” (Sir 38, 9). Molitva je svemoćno sredstvo kojim čovjek može postići sve što zaželi ukoliko pritom ima jaku vjeru. Sve je, naime, moguće onome koji vjeruje. Molitva kao psihoterapeutsko sredstvo pomaže tako što omogućava osobi da u atmosferi bezuvjetnog prihvaćanja s Božje strane izrekne Bogu svoju muku, sve ono što tišti dušu. I ovdje je važno što više aktivirati svoju vjeru da nas Bog stvarno sluša, čuje i da nam može i hoće pomoći

• Najnovija istraživanja pokazuju da ljudi koji vjeruju, žive po svojoj vjeri, idu u crkvu i mole se, žive u prosjeku sedam godina duže od onih koji uopće ne idu u crkvu. „Ispitivanja objavljena na medicinskom fakultetu američkog Duke sveučilišta našla su da oni ljudi koji tjedno odlaze u crkvu, imaju manju vjerojatnost da će biti hospitalizirani (zbog bilo kojeg razloga) nego oni koji odlaze u crkvu rjeĎe. Ako i budu hospitalizirani, proborave u bolnici manje vremena od onih drugih. Psihijatar Martin Jones, s Howard sveučilišta, koji proučava vezu izmeĎu vjere i ozdravljenja, kaže: 'Potpuno objasniti kako dolazi do pozitivnog učinka duhovnosti na zdravlje nije toliko važno. Isto tako, mi ne razumijemo mehanizam djelovanja mnogih lijekova. Ali znamo, promatrajući uzrok i učinak, da oni djeluju. Slično tomu, mi možemo vidjeti učinke osobne duhovne svijesti na konačni rezultat, pa, prema tome, zašto se njome ne koristiti? To je poput placebo učinka. Zato on ima učinka? Vjerovanje. To je vrlo snažna snaga'… Stotine istraživačkih studija dokazuju vezu izmeĎu vjere, pobožnosti i zdravlja“

Terapijski učinci molitve

• Ozračje Božje ljubavi doživljene u molitvi čisti psihu od negativnih misli i deprimirajućih osjećaja, liječi rane duše i povećava slobodu i jasnoću duha. Vjernik koji se moli, na najboljem je putu da snagom koju prima od Boga u molitvi, pobijedi svoju neurozu i razne oblike depresije. Plodovi žarke molitve i dubinske meditacije vidljivi su na svim razinama ili dimenzijama osobe.[1]

•[1] Usp. Marina Jurčić, „Bolest i zdravlje – integralni pristup“, u: Vjera i zdravlje, uredili: Marina Jurčić-Mijo Nikić- Herman Vukušić, Zaklada biskup Josip Lang, Zagreb, 2007., 2. izd., str. 21-35.

3.1. Terapijski učinci molitve

na duhovnoj dimenziji osobe

• Čovjek je ne samo tjelesno, nego i duhovno biće. On je „duh u svijetu“ (Geist in Welt) kako ga je nazvao veliki teolog Karl Rahner u svojoj doktorskoj disertaciji. Taj duh živi od ljubavi Božje. Bog ga podržava i održava u egzistenciji. Čovjekov duh čezne za istinom, pravdom i ljubavlju. Sve mu to komunicira Bog u istinskoj molitvi i meditaciji. Kad se ljudski duh u molitvi otvori Bogu i svojim vapajem ga zamoli za ono što mu je potrebno, tada Bog u taj duh šalje svoga Duha koji prosvjetljuje čovjekov um da spozna i prihvati istinu, da bude dobar i pravedan, te da doživi da je od Boga voljen.

• „Ljubav je Božja razlivena u našim srcima po

Duhu Svetom koji nam je dan“, kaže sv. Pavao

apostol u svojoj poslanici Rimljanima (5, 5).

Terapijski učinak molitve na duhovnoj razini

najbolje se vidi u pročišćenju savjesti koja

postaje osjetljivija za Božji govor i lakše shvaća i

prihvaća ono što joj Bog govori i na što je potiče.

A Bog potiče ljudski duh da živi u istini i da

nesebično voli Boga i sve ljude. Čovjek najbolje

ostvaruje plan Božji kad povjeruje u ljubav Božju

i svojim životom posvjedoči drugima tu ljubav

koju je prvi od Boga primio.

3.2. Terapijski učinci molitve

na društvenoj dimenziji osobe

• Zrelost na društvenoj ili socijalnoj dimenziji osobe najbolje se očituje u njezinoj sposobnosti i spremnosti da ima dobre i zdrave meĎuljudske odnose. Milost koju osoba dobiva preko svoje molitve upućene Bogu djeluje spasonosno čitavo biće, pa tako i na ovu društvenu dimenziju. Pomoć koju osoba prima u molitvi pomaže joj da izgradi dobre, korektne i pravedne odnose sa svim ljudima. Osoba koja se redovito moli, ona ne manipulira drugim ljudima, ne iskorištava ih, ne vrši nad njima mobing i ne nanosi im razne psihotraume. Osoba koja ljubi Boga iznad svega shvaća da treba ljubiti i svoga bližnjega jer je to volja Božja. Bog nagraĎuje našu molitvu tako da nas čini sposobnima za autentičnu ljubav koja je spremna služiti drugima iz čiste ljubavi.

• Osoba koja se često u molitvi druži s Bogom, i

sama će postati sličnija Bogu koji je ljubav sama

i milosrĎe. Prema tome, osoba koja se iskreno

moli, jest osoba koja druge autentično voli.

Takva osoba oprašta drugima i prihvaća ih takve

kakvi jesu i samim tim pomaže im da budu još

bolji, da budu onakvi kakvi bi, prema Božjem

planu, trebali biti. Molitva nam pomaže da bolje

shvatimo i ostvarimo ono na što nas sv. Pavao

potiče u svojoj poslanici Rimljanima kad kaže:

„Nikome ništa ne dugujte, osim da ljubite jedni

druge“ (Rim 13.8). Nesebično voljeti druge, jest

najsigurniji znak dobrog društvenog zdravlja

jedne osobe.

3.3. Terapijski učinci molitve na

emocionalnoj (psihičkoj) dimenziji osobe

• Psihotraume doživljene u ranom djetinjstvu kao i

sve one koje je osoba pretrpjela bilo kad u životu

ostavljaju bolne ožiljke na duši, a uz genetsku

predispoziciju mogu uzrokovati razne neuroze

pa i psihotične poremećaje. Doživljaj

neprihvaćenosti, manjak ljubavi, teška

razočaranja u afektivnom životu, naglo kidanje

ljubavne veze u vrijeme adolescencije,

dramatični razvodi braka i slična traumatska

dogaĎanja uzrokuju veliku patnju i ostavljaju

bolne posljedice na duši i tijelu.

• Iskrena molitva, zapravo vapaj duše

upućen Svemogućem i milosrdnom Bogu

može donijeti izranjenoj duši utjehu i mir.

Sam Isus jednom reče: „DoĎite k meni svi

umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti“

(Mt 11. 28). Starozavjetni biblijski psalam

poručuje svim izranjenim srcima da se u

svojoj tjeskobi obrate Bogu jer „Samo je u

Bogu mir, dušo moja!“ (Ps 62. 2).

Terapijski učinci molitve na emocionalnoj dimenziji

osobe manifestira se na sljedeći način:

• 1) Doživljaj Božje ljubavi koja nas bezuvjetno prihvaća takvima kakvi jesmo. Pred Bogom smijem biti ono što jesam, on me kao takvog prihvaća i voli. Bog ne traži da budem bolji da bi me On volio, nego ja mogu biti bolji samo ako istinski povjerujem da me Bog voli. Tada nestaje potreba patološkog perfekcionizma da bih se svidio drugima i da vrijedim u njihovim očima.

• 2) Raste u osobi osjećaj vlastite vrijednosti i osobnog dostojanstva. Svijest da me Bog voli i prihvaća najbolji je temelj afirmacije vlastite vrijednosti.

• 3) Osjećaj manje vrijednosti, depresivne misli i tmurna raspoloženja iščezavaju kad čovjek doživi da je prihvaćen i voljen od Onoga koji je Ljubav sama.

• 4) Želja da izaĎemo iz sebe, iz svog malog i ograničenog svijeta i da se počnemo više zanimati za druge. Tko se u molitvi malo više približi Bogu, on ne može više ostati stari čovjek, on svuda oko sebe širi miris božanskog. On i sam postaje milosrdan, pun ljubavi i razumijevanja za one koje susreće na svom životnom putu.

• 5) Tko u iskrenoj molitvi preda Bogu rane svoje duše, osjetit će u sebi mir i radost i doživjet će ono što Biblija već u Starom zavjetu poručuje, naime da „Gospodin liječi srca skršena, povija rane njihove“. (Ps 147. 3).

• 6) Osoba koja je duboko povrijeĎena doživljenom nepravdom, može osjećati u sebi želju za osvetom. Popuštanje ovoj destruktivnoj emociji i želji za osvetom, samo za trenutak daje olakšanje, ali vrlo brzo se javi osjećaj krivnje koji dodatno optereti osobu i njezino duševno zdravlje. Jedino je ispravno rješenje u oproštenju. Oprostiti agresoru, odnosno onome koji nam je nanio traumu ne znači zaboraviti spomenutu uvredu. Puko zaboravljanje uvrede ne liječi našu “ranjenu” prošlost, nego je samo “sahrani” u podsvijest odakle ona kroz razne prisile i psihosomatske bolesti trajno uznemiruje našu dušu i tijelo. Samo iskreno oproštenje ima moć ozdraviti naše pamćenje tako što uklanja prisilu podsjećanja na zadanu ranu. Osoba koja je istinski oprostila, oslobaĎa svoje pamćenje za nove i kreativne misli. Molitva upućena Bogu ima moć osposobiti osobu da oprosti onima koji su je uvrijedili.

• 7) Molitva je najbolja prevencija protiv osjećaja nemoći i drugih bolesti. Ozračje nutarnjeg duševnog mira koje je utemeljeno na vjeri u dobrog i milosrdnog Boga jest najbolja prevencija protiv raznih duševnih oboljenja. Naime, hoće li neka psihotrauma ili jaki stresni doživljaj uzrokovati duševni poremećaj, ovisi o tome kakvo je nutarnje duševno ozračje dotične osobe. Ako je to ozračje, odnosno aktualno raspoloženje duše neopterećeno krivnjom, slobodno, spremno na patnju, puno vjere, nade i ljubavi, onda najvjerojatnije neće doći do patološke regresije i neće se razviti psihički poremećaj, budući da je i ono najgore što bi se moglo dogoditi već integrirano u životnu filozofiju i osobnom jakom vjerom već nadvladano, odnosno osmišljeno i prihvaćeno.

• A sve ono što osoba može i smije slobodno prihvatiti, to ona može i nadvladati. Ako je pak nutarnje ozračje jako oslabljeno, potreseno, opterećeno grijehom i krivnjom, bez vjere, nade i ljubavi, onda će i obična sitnica oboriti čovjeka i postaviti ga na put nekog duševnog oboljenja. Molitva kao istinsko druženje s Bogom ima moć ojačati nutarnje ozračje duše.[1]

•[1] U svome članku „Duhovnost i medicina“, Herman Vukušić donosi zaključne misli H. G. Koeniga i drugih autora koji u svojoj knjizi Priručnik religije i zdravlja, posebnu pažnju posvećuju utjecaju duhovnosti na ljudsko zdravlje putem psiho-neuro-endokrino-imunoloških mehanizama. Njihov zaključak je sljedeći:“Ova istraživanja pokazuju kako medicinski pacijenti imaju duhovne i religiozne potrebe koje su usko povezane s njihovim tjelesnim stanjem te da duhovnost i religijski običaju i mogu često biti važan čimbenik njihova emotivnog izlječenja“. (Herman Vukušić, „Duhovnost i medicina“, u: Vjera i zdravlje, uredili: Marina Jurčić-Mijo Nikić- Herman Vukušić, Zaklada biskupo Josip Lang, Zagreb, 2007., 2. izd., str. 5).

3.4. Terapijski učinci molitve

na tjelesnoj dimenziji osobe

• Molitva koju prati jaka vjera i predanje u volju

Božju ima moć ozdravljenja od svih tjelesnih

bolesti. Kao što negativne misli, razni potisnuti

emocionalni konflikti i psihotraume imaju moć sa

psihičke razine „provaliti“ u tjelesnu razinu

osobnosti i uzrokovati psihosomatske bolesti,

tako isto i pozitivne misli, životni optimizam, jaka

vjera i snažna i pouzdana molitva u

Svemogućeg Boga, ima moć pokrenuti pozitivne

snage i zdrave energije u organizmu i tako

dovesti do ozdravljenja raznih tjelesnih i

psihičkih bolesti.

• Žarka molitva upućena Bogu iz srca koje istinski vjeruje ima moć pozitivno djelovati na ljudski um i na neki način narediti mu da pokrene zdrave psihofizičke procese u organizmu i tako dovede do ozdravljenja od teške bolesti. Carlos Aldunate tumači ovaj proces na sljedeći način: pod utjecajem mentalnog pritiska (zapovijedi ljudskog uma) limbičko-hipotalamski sustav u mozgu transformira neuralne poruke uma u molekularne neuro-hormonalne poruke tijela. Ovi sa svoje strane upravljaju endokrinim sustavom koji proizvodi hormone steroide koji stižu u jezgre različitih stanica tijela s namjerom da moduliraju izražaj gena. Ovi geni, sa svoje strane, upravljaju stanice da proizvode raznolike molekule koje će regulirati metabolizam, rast, nivo aktivnosti, seksualnost i zdravlje. Zaista postoji veza izmeĎu uma i gena! Molitva ima moć djelovati na um, a ljudski um sa svoje strane pokreće pozitivne procese na psihičkoj i tjelesnoj razini

• U svojoj knjizi Lurd – nebeska ukazanja i čudesna ozdravljenja, dr. Božo Vuco donosi sljedeći primjer: „Petar de Rudder ozdravio u jedan čas: obje rane su se sasvim zatvorile, nestalo je svega gnjileža i sukrvice, obje su kosti narasle za tri centimetra i potpuno srasle pa su sada obje noge jednake. Ozdravljenje je potpuno! Istoga dana su to vidjeli oni koji su ga jutros unosili u vlak i druge osobe koje su ga još donedavno poznavale kao teškog, neizlječivog bolesnika. Već dva dana nakon ozdravljenja dr. Affenaer, o svemu obaviješten, odmah dolazi i pregledava de Ruddera. Izdaje liječničko svjedočanstvo da je »temeljito ozdravio, da mu je sada noga kao u djeteta što se tek rodilo.« To su potvrdili i drugi liječnici i specijalisti.“

Uvjeti za čudesna ozdravljenja

molitvom

• 1) Potpuna spremnost prepuštanja Bogu koji

zna što je najbolje i kojemu ništa nije nemoguće.

• 2) Napuštanje zabluda i grijeha: učiniti čin

pokajanja – priznati istinu o sebi.

• 3) Istinska spremnost prihvatiti Božji odgovor ma

kakav on bio, bez ljutnje i gorčine.

• 4) Nepokolebljiva i bezuvjetna vjera u Božju moć

izlječenja, odnosno uvjerenje da se već primilo

od Boga ono za što se moli

• Pacijent koji je kroz molitvu primio izlječenje opisao je kako je u nekom trenutku osjetio toplinu, ljepotu, radost, smirenost i olakšanje. Ponekad se radi o procesu ozdravljenja koji traje malo duže vremena.

• Dobro je moliti u bilo koje vrijeme, jer Bog je uvijek budan i čuje naše molitve i uslišava ih prema veličini naše vjere. Ipak, veliki učitelji meditacije i duhovnog života savjetuju nam da svoju molitvu upućujemo Bogu čim se probudimo. Oni kažu: „Upoznaj početak dana. On je mjesto na kojem dodiruješ vječnost. U stvari, pomoglo bi nam u mnogim nevoljama i bolestima tijela i duše kad bi nam uspjelo osloboditi rano jutro od žurbe, buke i srdžbe… Jutro je vrijeme duševne aktivnosti, mašte, izvornih misli i dosjetki.

"Molite jedni za druge da

ozdravite! „

• U Lurdu su bila izliječena djeca koja još

nisu mogla ni govoriti a kamo li moliti,

ozdravili su i neki nevjernici. MeĎutim,

netko je molio za njih i pored njih. Molitva

za nekoga drugoga uvijek je plodnija od

molitve za samog sebe. Čini se da učinak

molitve ovisi o njezinoj jačini i kakvoći.

Danas su hodočasnici postali turisti i

njihove molitve su nedjelotvorne.

• Sv. Jakov kaže: Mnogo može žarka molitva pravednikova (Jak 5,16). Molitva je žarka onda kad osoba moli svim srcem, razumom i osjećajima. To je vapaj srca, krik boli. Žarka molitva je ustrajna molitva, ona se ne predaje olako, ništa je ne može zaustaviti: primjer žene Sirofeničanke koja je rekla Isusu: "I psići jedu mrvice što padaju sa stola gospodareva". Isus je nagradio takvu poniznu vjeru i ustrajnu molitvu. Nadalje, sv. Jakov kaže da je moćna molitva pravednikova, a čovjek postaje pred Bogom pravedan onda kad se prizna grešnikom koji je opravdan ljubavlju Kristovom i njegovom žrtvom na križ. Po vjerovanju kršćana, čovjek je pred Bogom opravdan po smrti Isusa Krista. Isus je uzeo na se naše grijehe i nas izmirio s Bogom. Isus je nas opravdao. Bog je zadužnicu naših grijeha pribio na križ Kristov tako da mi pred Boga dolazimo kao opravdani, a ne kao oni koji su opterećeni krivnjom. Isus nas je pred Bogom učinio pravednima. Zato kao takvi smijemo pristupiti Bogu, svome Ocu i moliti ga što god zaželimo. Važno je, dakle, čvrsto vjerovati u ljubav Isusovu i snagu njegove žrtve na križu. "Tko vjeruje, taj ne ide na sud, nego iz smrti prelazi u život", kaže Isus.

5. Kršćanska dubinska meditacija• Kršćanska dubinska meditacija je stanje smirenosti,

psihofizičke relaksacije, dubinskog poniranja u sebe i susreta s Bogom koji nam daruje život.

• Kršćanska dubinska meditacija je način molitve kojom se osoba usklaĎuje s voljom Božjom, odnosno sa živim Trojedinim Bogom. U meditaciji otkrivamo volju Božju i njegov plan za naš život. Kroz meditaciju ulazimo u ozračje istinske dubinske komunikacije s Bogom. U meditaciji se najviše aktivira duhovna dimenzija ljudske naravi koja usmjeruje našu egzistenciju prema Bogu. Osjećaji nas pokreću na djelovanje, a duhovnost nas usmjerava i pokazuje konačni cilj za koji smo stvoreni, a to je život vječni za koji nas je Krist otkupio. "Došao sam da imaju život, u izobilju da ga imaju" (Iv 10, 10).

• Za ovu dubinsku meditaciju najprije treba osigurati vanjske uvjete: povući se u tišinu, osloboditi se vanjske buke. Meditacija se može obavljati u svojoj sobi, u praznoj crkvi ili na nekom drugom osamljenom mjestu. Dobro je upaliti jednu svijeću i postaviti je ispred sebe.

• Uz vanjsku tišinu potrebno je postići unutarnji mir duše. To se postiže raznim metodama relaksacije tijela i psihe. Treba se udobno smjestiti, kičmu uspraviti i nasloniti na stolicu, noge malo ispružiti i smjestiti na pod, ruke položiti na koljena, glavu ispraviti i normalno držati. Drugim riječima potrebno se tako udobno smjestiti da se može u tom položaju ostati pola sata vremena. Nakon zauzimanja udobnog položaja treba početi s vježbom koncentracije. Jedno vrijeme mirno promatramo plamen svijeće ispred sebe i sve ono što nam doĎe na pamet, jednostavno stavljamo na plamen te svijeće da se spali. Promatranje svijeće unosi u dušu mir. To je plamen u koji se može gledati. U isto vrijeme se sjetimo da svijeća ispred nas simbolizira Isusa Krista koji za sebe reče da je svjetlo svijeta.

• TakoĎer se prisjetimo Isusovih riječi: “DoĎite k meni svi izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti”. Pustimo da nam doĎe u svijest ono što nas trenutno najviše muči. To može biti neka velika briga, neki problem koji ne možemo lako riješiti, to može biti neka tjelesna ili psihička bolest, problem u obitelji, u školi, na poslu, bilo što. To što nas najviše muči jednostavno stavimo na plamen svijeće ispred sebe i doživimo u duši jedno veliko olakšanje. Svoju brigu smo predali Isusu Kristu, on će se dalje brinuti i učiniti što treba. Ako to učinimo u velikoj vjeri, sigurno ćemo imati u duši mir. Isus je došao na zemlju da na se uzme naše boli.

• Nakon što smo Isusu izručili svoje brige, ukratko se pokajmo za svoje grijehe, moleći u sebi djelo kajanja. Zatim počnimo vježbu dubokog disanja. Treba disati plućima (ošitom), a ne trbuhom.

• Dok udišemo zrak, ponavljajmo u sebi, u svojim mislima (a može to biti izrečeno i riječima) riječi iz Očenaša: “Dođi Kraljevstvo Tvoje”, a dok izdišemo ponavljajmo u sebi riječi: “Budi volja Tvoja”. Važno je duboko disati i misliti samo na ove riječi. Na taj način se odričemo svih drugih svojih planova, a prihvaćamo samo plan Božji za nas, Njegovu volju. A Božji plan je najbolji mogući plan za nas. Ovom tehnikom koja je prava molitva događa se usklađivanje naše volje s voljom Božjom. A Božja volja je naše spasenje. Tko se tako otvori Bogu i svom dušom zaželi prije svega Božje kraljevstvo i pusti da ga prožme Božja volja, on će tada primiti sve ono što mu je potrebno. Sam Isus svjedoči za to kad kaže: “Tražite najprije Kraljevstvo Božje i pravdu njegovu, a sve ostalo će vam se nadodati”.

• To znači, kad se na toj dubinskoj razini svoga bića otvorim Bogu, njegova milost prožima čitavo moje biće: duh, dušu i tijelo. Započinje proces čudesnog izlječenja, koji više ne vodim ja, nego sam Bog po svome Duhu liječi moj duh od krivnje, moju psihu od duševnih rana i raznih emocionalnih trauma, a moje tijelo od negativnih procesa koji su ga možda već zahvatili.

• Ova kršćanska dubinska meditacija (KDB) traje oko pola sata. Oni koji su je prakticirali svaki dan, već nakon dva tjedna osjetili su njezin pozitivni učinak: dušu obuzme mir i probudi se stvaralačka aktivnost. Duša prožeta voljom Božjom, na ovaj način postaje mjesto kroz koje Duh Sveti prolazi i ulazi u ovaj svijet. A kad Duh Sveti prolazi dušom, on nju osposobljava za autentičnu ljubav koja želi služiti drugima. “Ljubav je Božja razlivena u našim srcima po Duhu Svetom koji nam je dan” (Rim 5, 5). Ljubav je najjači i svijetu najpotrebniji lijek. Budući da je Bog ljubav, tko prihvati volju Božju, otvara svoju dušu za čudesno djelovanje ljubavi u sebi samome, u svojoj zajednici i u čitavom svijetu.

• "Meditacija preobražava život. Učenik mora već od početka biti spreman da će postati drugačiji. Tko meditira, on je na putu preobražavanja, čišćenja i dozrijevanja do onoga konačnog, radi čega se isplati i svega se odreći, kako to ističe prispodoba o zakopanom blagu" (K. Tilmann).

Plodovi meditacije:• 1. Prvi plod autentične molitve izražene kroz dubinsku

meditaciju jest doživljaj Božje ljubavi koja nas bezuvjetno prihvaća.

• 2. Na temelju ovog doživljaja prihvaćenosti raste u osobi osjećaj vlastite vrijednosti i osobnog dostojanstva.

• 3. Osjećaj manje vrijednosti, depresivne misli i tmurna raspoloženja nestaju kao drva u vatri kad čovjek doživi prihvaćanje i ljubav Onoga koji je Ljubav sama. Sv. Ivan apostol je ovu istinu izrazio riječima: "Mi smo povjerovali u ljubav koju Bog ima prema nama".

• 4. Želja da izaĎemo iz sebe, iz svog malog i ograničenog svijeta i da se počnemo više zanimati za druge. Tko se u molitvi malo više približi Bogu, ne može više ostati stari čovjek, već svuda oko sebe širi miris božanskog. On i sam postaje milosrdan, pun ljubavi i razumijevanja za one koje susreće na svom životnom putu.

Zaključak

• Plod molitve je zdravlje duše i tijela. “Duša se hrani onim što je veseli”, kaže sv. Augustin, a nju najviše veseli druženje s Bogom koje se ostvaruje po molitvi. Radost duše se e zatim prenosi na tijelo koje počne bolje i zdravije funkcionirati.

• Osobni dodir s Bogom u molitvi pretvara se u dijalog. Bog kao svemoćna stvaralačka snaga ima moć pokrenuti kreativne mogućnosti ljudskog bića, kad se ono moli. U srcu koje se moli razvija se misao o Bogu, što je u biti srž molitve.

• Svijest o Bogu prisutnom u dubini ljudskog srca povećava osjećaj vrijednosti vlastite osobnosti i budi u osobi želju za identifikacijom, odnosno sjedinjenje s Bogom. Pritom spontano dolazi do razgovora duše s Bogom, a probuĎena afektivnost se pretvara u riječ. Ta riječ može biti i šutnja koja govori istim jezikom ljubavi. Molitva tako oslobaĎa dušu i čini je sposobnom da, osnažena Božjom ljubavlju, prihvati i zavoli sebe i drugoga i da, iznad svega, zavoli Boga prihvaćajući ga kao temelj svoga života. Ozračje Božje ljubavi doživljene u molitvi čisti psihu od negativnih misli i deprimirajućih osjećaja, liječi rane duše i povećava slobodu i jasnoću duha. Vjernik koji se moli na najboljem je putu da snagom koju prima od Boga u molitvi pobijedi svoju neurozu i razne oblike depresije. Doživljaj bezuvjetne ljubavi kroz molitvu najbolji je lije protiv duševnih bolesti.

Terezija iz Lisieuxa

• A sada bih ove iznesene misli želio osvijetliti i potvrditi primjerom iz života jedne svetice. Bolni traumatski doživljaji iz djetinjstva ostavljaju tragove na psihi bilo koje osobe. Ni sveci nisu od toga imuni. Oni takoĎer nose u sebi svoju prošlost, onu lijepu kao i onu traumatsku. Psihotraumom iz djetinjstva bila je obilježene i velika svetica, Terezija iz Lisieuxa, najmlaĎa naučiteljica Crkve, poznata pod imenom Sveta mala Terezija, koja je umrla na glasu svetosti u 24-oj godini života.

• Kad je imala 4 godine i devet mjeseci proživljava pravi šok uzrokovan smrću njezine ljubljene majke. Raskid tako radosne i duboke afektivne veze s majkom prouzrokovao je duboki potres i svojevrsni “poremećaj” u njezinu afektivnom doživljavanju. Terezija naziva ovaj period svoga života “najžalosnijim”, zapažajući očiti lom u svom životu.

• Mnogo je trpjela, ali u isto vrijeme vapila je Bogu u svojim molitvama da joj pomogne. Pravo dubinsko ozdravljenje doživjela je onda kad je povjerovala u ljubav Božju. Sama Terezija opisuje svoje ozdravljenje uvjerljivim riječima, svjedočeći nam da je autentična ljubav, prije svega neuvjetovana ljubav Božja, najbolji lijek, najbolja terapija protiv svih psihotrauma. Evo što je ona doživjela: “Jednom riječju osjetila sam kako ljubav ulazi u moje srce i potrebu da zaboravim na sebe kako bi sijala veselje, i otada sam bila sretna”. Oslobodila se svoje traume kad je povjerovala u ljubav Božju i oslobodila se same sebe. U isto vrijeme je postala sposobna da bolje otkrije i ljubi druge: Boga i ljude. Četiri mjeseca prije svoje smrti, u dobi od 24 godine života piše: “Ja ne umirem, nego ulazim u život”.

• Govoreći o odnosu vjere i zdravlja, autori vrijedne knjige Faith and Health, A.Sherman i T. Plante kažu da zdravstveni stručnjaci sve više smatraju da bi vjera i duhovnost mogle imati veću i relevantniju ulogu nego što se to na prvi pogled čini. Kroz razna istraživanja vidjeli smo kako duhovni i religiozni život i pristup mogu djelovati na mentalno i fizičko zdravlje. Pred zdravstvenim istraživačima stoji velik izazov u istraživanju značaja i mehanizama odnosa religije i zdravlja.[1] Nadam se da je i ovaj prilog o terapeutskim učincima molitve, skromni prinos spomenutoj potrebi istraživanja utjecaja duhovnosti i religioznosti na psiho-fizičko zdravlje osobe.

•[1] Usp. A. Sherman – T. Plante, Faith and Health. Psychological Perspectives, The Guilford Press, New York, 2001, str. 395-396.

• Molitva u svom izvornom poslanju dovodi Boga

na dohvat čovjeka. Molitva treba sličiti razgovoru

djeteta sa svojim ocem. Čovjek se daje onakav

kakav jest. Čovjek moli kao što i ljubi, svim

svojim bićem. Nije potrebno biti rječit da bi se

bilo uslišanim. Najbolji je način komunikacije s

Bogom, izvan svake sumnje, potpuno

izvršavanje njegove volje. Posve je legitimno

zazivati pomoć Božju da bismo dobili ono što

nam treba. Bilo bi meĎutim apsurdno tražiti

ispunjenje nekog hira ili onoga što možemo

postići vlastitim naporom. Nametljivo, uporno,

nasrtljivo traženje uspijeva.

• U Bibliji čitamo kako je neki slijepac sjedio na rubu ceste i vikao svoje molbe sve glasnije i glasnije, usprkos ljudima koji su ga ušutkivali da ne viče tako glasno. Kad ga je Isus opazio, rekao mu je tada: "Tvoja te vjera izliječila". U svom najuzvišenijem obliku molitva prestaje biti traženjem. Čovjek iskazuje Gospodaru svih stvari da ga ljubi, da mu zahvaljuje na njegovim darovima, da je spreman izvršiti njegovu volju kakva god ona bila. Molitva postaje kontemplacijom. Svaka tehnika molitve je dobra ako čovjeka dovodi u dodir s Bogom. U tom smislu je imao pravo Ralph Waldo Emerson kad je rekao: "Nitko nikada nije molio, a da nije nešto naučio".