MAUZOLEJ SVE!

August, lat. IMP·CAESAR·DIVI·F·AVGVSTVS, (Rim, 23. rujna 63. pr. Kr. – Nola kod Napulja, 19. kolovoza 14.), pravim imenom Gaj Julije Cezar Oktavijan (lat. Gaius Julius Caesar Octavianus), pranećak Julija Cezara (unuk Cezarove sestre Julije), bio je trijumvir u drugom trijumviratu, a kasnije i prvi rimski car.

Bezpogovorno povijesno ocijenjen kao jedan od najvećih rimskih careva. Premda su njegovim dolaskom na vlast očuvane dotadašnje forme Rimske Republike, vladao je autokratski preko 40 godina kao jedini i nikom odgovorni gospodar moćnog Rima. U zasluge mu se, između ostalog, ubraja to što je priveo kraju gotovo stogodišnje razdoblje građanskih ratova i donio Rimu mir (Pax Romana), razvoj i prosperitet, te udario temelje rimskoj imperijalnoj veličini. Imenom Oktavijan, u povijesti je ostao poznat pod imenom August, što je ustvari titula koju mu je dodijelio Senat 27. pr. Kr., a znači Uzvišeni, pa se u povijesti uvriježilo da se tim činom, ta godina računa i kao početak Rimskog Carstva.

Sadržaj

[sakrij] 1 Cezarov nasljednik 2 Augustove najznačajnije titule

3 Novi politički sistem

4 Narod

5 Veliki nepotist

6 Vojska i vanjska politika

7 Ostavština

8 Smrt

9 Izvori

10 Izvori

o 10.1 Internetski izvori

o 10.2 Knjige

11 Vidi još

12 Vanjske poveznice

o 12.1 Ostali projekti

Cezarov nasljednik [uredi]

Rimski novac napravljen 41 god. pr.n.e. Na jednoj strani je slika Marka Antonija, a na drugoj mladog Augusta

Podrobniji članak o temi: Rimski građanski ratAugust je rođen u Rimu, pravim imenom Gaj Oktavije Turin[1] (lat. Gaius Octavius Thurinus). Njegov otac, također Gaj Oktavije, potječe iz čestite, iako ne previše istaknute obitelji, a bio je na funkciji namjesnika Makedonije [2] [3] prije smrti 59. pr. Kr. [4] Njegova majka Acija bila je nećakinja tada rimskog vojskovođe, a kasnije i diktatora, Gaja Julija Cezara, kćer njegove sestre Julije.

Nakon očeve smrti njegova majka se udala za Lucija Marcija Filipa [5] , koji će gotovo odmah nakon vjenčanja postati konzul. O svom "novom" ocu budućem caru će ostati samo lijepe uspomene što nam je potvrđeno od njegovih raznih darovnica i poklona ostarjelom očuhu nakon što je Oktavijan preuzeo vlast u Rimu. Kada je imao 12 godina preminula mu je baka Julija i budući August je imao čast održati govor.[6] To je izvršio tako dobro da ga je zamijetio bakin brat Julije Cezar koji je tada bio bez djece. Kada se 49. godine pr. Kr. Cezar pobunio i osvojio Rim on poziva Augusta i daje mu prve državne dužnosti iako on ima samo 15 godina. Dvije godine potom (46. pr. Kr.) Cezar ga poziva da mu se pridruži na vojnoj kampanji u Hispaniji. Tijekom puta Oktavijanov brod je potonuo, a on sam, s malenim brojem preživjelih, dospio je na neprijateljsko područje. Njegov uspješan proboj do Cezara je iznenadio rimskog diktatora u čijim je očima August naglo porastao.[7] Nakon tamošnje pobjede i povratka u Rim, Julije Cezar shvaćajuči nužnost daljnjeg školovanja svog potencijalnog nasljednika šalje ga zajedno s političkim talentiranim Gajom Mecenom i vojno talentiranim Agripom na područje današnje Albanije. Tamo Oktavijan dobiva posljednji poklon od praujaka Julija Cezara kada ga ovaj 44 godine pr. Kr. proglašava drugim čovjekom u državi (glavni pomoćnik rimskog diktatora). Nedugo potomu Oktavijanov dobročinitelj biva ubijen.

Protivno savjetima majke i tamo prisutnih vojnih časnika August na vijest o Cezarovoj smrti ide u Italiju kako bi preuzeo "očevo" nasljedstvo pošto ga je ovaj proglasio svojim glavnim nasljednikom.[8] Njegov dolazak je bio pozdravljen od Senata koji se nadao ovog mladića, "sina" i nasljednika u vojsci popularnog Cezara upotrijebiti protiv vojski cezarovih ubojica i Antonija. Na opće iznenađenje senatora August će tijekom sljedećih 14 godina najprije izigrati njih, potom cezarove ubojice Kasija i Bruta, vlastite suradnike Seksta Pompeja i Lepida, a na kraju i samog proslavljenog generala Marka Antonija.

O građanskom ratu koji dovodi do njegove pobjede se može više čitati u tekstu Rimski građanski rat.

Augustove najznačajnije titule [uredi]

Kip Augusta iz 30. pr. Kr.

Dok je tijekom građanskog rata Oktavijan bio nemilosrdan prema protivnicima što je dovelo do stvaranja mržnje običnog stanovništva prema okrutnom vođi nakon pobjede on postaje milostiv davajući oproste gotovo svima (Cezarion je bio izuzetak). Kao veliki političar on tada zna da treba pridobiti srca stanovništva kako bi mogao nastaviti vladati.

Prve tri godine nakon rata Oktavijan, koji se još od doba svoga testamentarnog usvajanja voli nazivati Cezar (zbog propagandne snage ovog imena), nastavlja vladati kao tijekom rata s minimalnim obzirom na kršenje zakona. Tada 27. godine pr. Kr. na iznenađenje stanovništva on vraća Senatu kontrolu nad vojskom i provincijama. To davanje ipak nije bilo bez garancija pošto je te, kao i prethodnih godina, Oktavijan bio konzul, što ga je činilo praktički nedodirljivim. Također njegova politička baza se i dalje nalazila među bespogovorno vjernim vojnicima kao i svima onima koji su imali ekonomske ili političke koristi od njega tijekom građanskog rata.

Da bi se riješila ova situacija tijekom siječnja 27. pr. Kr. Senat Oktavijanu daruje titule Augustus i Princeps. U prijevodu značenje prve je uzvišeni, a druge prvak. Prije Oktavijana titulu Princeps su dobivali stariji, veoma poštovani senatori čija imena su se uvijek pisala prva u popisima članova Senata. Također se ova titula davala osobama koje su se iskazale u služenju države. Zbog ta dva razloga on je zavolio te titule kao i treću, onu imperatora, koja se do tada koristila samo za vojne pobjednike, a koju je Oktavijan zaslužio tijekom građanskog rata. Kako je na kraju trebao ipak izabrati u službenim dokumentima izdanim nakon 27. pr. Kr. kao njegovo ime se uvijek navodi Imperator Caesar August.

Nakon smrti pontifexa maximusa (vrhovnog svećenika) Marka Lepida 13. pr. Kr. Oktavijan dobiva i ovu titulu koja će se dodjeljivati svim rimskim carevima do 376. godine kada prelazi u ruke papa koji je imaju sve do današnjih dana.

Novi politički sistem [uredi]

Kip Augusta u svojstvu državnog vladara. Glava kipa je iz perioda 30 - 20 pr. Kr. dok je tijelo iz drugog stoljeća

Kada je 27. pr. Kr. August prepustio sve položaje koje je držao od doba građanskog rata[9] (osim onog konzula) Senat se našao u nedoumici što učiniti, tako da jedina njegova konkretna odluka postaje vraćanje svom vladaru svih njegovih položaja. Bez obzira na potpunu kontrolu države Oktavijan August u potpunosti shvaća da ga niti narod niti Senat neće prihvatiti kao nekog istočnog apsolutističkog monarha nego da postoji nužnost stvaranja dogovora o podjeli vlasti kako bi se sačuvao privid opstanka republike.

U dogovoru koji će uslijediti August priznaje Senat kao najviši državni organ od kojeg potječe sva vlast u Rimu. Da to ne bi ostale samo prazne riječi, princeps (u ovom slučaju August) će dobivati vremenski ograničen mandat vladanja. Nakon isteka perioda za koji je bio izabran Senat ima ovlast izglasati novi mandat dotadašnjem princepsu ili postaviti nekog drugog na tu dužnost. Također u slučaju smrti princepsa, bez obzira na njegov testament, on neće dobiti svog nasljednika do trenutka kada ga Senat izabere. Posljednja točka ovih Augustovih ustupaka postaje mogućnost Senata da bilo kada opozove princepsa. Tu mogućnost će kasnije iskoristiti rimski Senat kako bi opozvao mandat dan Neronu i Maksiminu

Senat će s druge strane tijekom ovog dogovora iz 27. i potom 23. pr. Kr. [10] prepustiti položaje princepsa, de facto tribuna i rimskog cenzora, vojnog zapovjednika grada Rima, vrhovnog vojnog zapovjednika i glavnog prokonzula.[10][11][12][13] Osim potpuno jasne kontrole nad rimskom vojskom ostale titule su davale Augustu mogućnost veta u Senatu, dopuštenje da sjedi između dva konzula i nosi fasces [14] , saziva Senat, kontrolira izbore i mogućnost da govori prvi na sjednicama.[15][16] Nakon nekoliko godina mira Senat je sa zadovoljstvom dao te sve titule Oktavijanu iz čistog straha od mogućeg budućeg građanskog rata ako bi ga se oborilo. Augustova moć će doći do svog vrhunca kada on 23. pr. Kr. leži teško bolestan u očekivanju smrti. Na opće iznenađenje svih koji su mislili da je njegov osobni cilj uspostava monarhije on na svojoj samrtnoj postelji državne dokumente dava svom konzulskom kolegi,

dok prsten daruje generalu Agripi.[11][17] Tim potezom on se bio odrekao svoga zeta zbog čega dobiva gotovo mitske karakteristike u tadašnjoj državnoj propagandi. Kada nakon ozdravljenja on odbija ponovno biti konzul za sljedeću godinu u Rimu dolazi do građanskih nemira kojima je tamošnje stanovništvo spriječilo bilo koga drugog da postane konzul na Augustovom mjestu. Ako ne ranije, tada su i najvatreniji republikanci u Senatu shvatili narodnu ljubav prema princepsu i činjenicu da se nalaze u njegovoj potpunoj moći. Kao znak poštovanja, August je 5. veljače 2. pr. Kr. proglašen za patris patriae (oca domovine).[18][19]

Narod [uredi]

Kip Augusta u svojstvu vrhovnog svećenika (Pontifex Maximus)

Rimski narod je istinski volio svoga Augusta. Za tu ljubav možemo naći više nego dovoljno razloga koje je ovaj politički spretan vladar stvarao. Te manipulacije možemo vidjeti još tijekom građanskog rata kada 32 godine pr. Kr. August protuzakonita dolazi do testamenta Marka Antonija kako bi dobio narodno podršku za svoj rat. Kako je u testamentu pisalo da rimski heroj i general Marko Antonije želi biti pokopan uz egipatsku kraljicu Kleopatru narod ga je u afektu proglasio izdajnikom i zakunuo se na vjernost Augustu (a ne rimskoj državi !!) Nakon pobjede u ratu i dolaska mira malo iz straha zbog njegovih okrutnosti tijekom rata, malo iz zahvalnosti za ponovni dolazak mira prvi put nakon 20 godina Senat i narod mu je dodjeljivao bezbroj titula. Neke od njih je prihvaćao nakon prvobitno žestokog odbijanja, dok je druge definitivno odbio čime uspijeva stvoriti sliku sebe kao skromne osobe koja se žrtvuje za državu.

Tu sliku on je htio uvijek zadržati znajuću veoma dobro da mu daje popularnost u narodu. U skladu s tom politikom nakon obje drastične ustavne promjene u njegovu korist 27. i 23. pr. Kr. on bi napustio Italiju i krenuo u inspekciju provincija dok se stvari ne slegnu.

Osim tih čisto političko-manipulativnih igara August je stvarno radio za boljitak svog stanovništva. Nakon što mu je Senat dao upravljanje dostavom hrane za Rim glavni grad više nije imao nikakve probleme po tom pitanju. Gradnja velikog broja cesta, vodovoda i termi tijekom njegove vladavine je također svima upadala u oči. Tu dužnost kao i mnoge slične on je prihvatio "protivno svojim željama" tek kada mu ih je Senat uvalio zbog nedostatka novca. August s druge strane je veoma rijetko patio od toga pošto ima potpunu političku i ekonomsku

kontrolu nad Pirinejskim poluotokom, Bliski Istokom, Egiptom i Galijom. O svim tim važnijim radovima koje financira iz "vlastitog džepa" on izdaje malene novine kako bi stanovništvo za njih znalo. Sličnu sudbinu doživljavaju i financijske krize kada državi zatreba novca o čemu su nam i ostali zapisi. S druge strane nigdje se ništa ne navodi o trenucima kada on posuđuje novac od države...

U usporedbi s republikanskim dobom tijekom njegove vladavine provincije doživljavaju ekonomski procvjet praktičkim nestankom korupcije. Tijekom Rimske republike guverneri koji upravljaju provincijama znaju da tijekom svog mandata od nekoliko godina moraju skupiti dovoljno novca za nastavak političke karijere u Rimu. Sada je s tom tradicijom u potpunosti prekinuto pošto guverneri ovise u Augustu. U slučaju njihovog naglog bogaćenja dok se nalaze u provinciji njima prijeti istraga i moguće pogubljenje.

Svi ti razlozi zajedno dovode postepeno među običnim pukom do mistifikacije Augusta kojemu se kasnije i dodjeljuje titula oca domovine. S druge strane zbog mira i naglog ekonomskog procvata tijekom njegove vladavine za epohu 30 pr. Kr. - 14. se zna upotrijebiti i pojam Pax Augusta.

Veliki nepotist [uredi]

Bez obzira na velike političke sposobnosti, August je bio nepotist. U njegovom pogledu na svijet nakon Cezara uvijek mora biti Cezar. Ta sklonost se počela ukazivati još početkom njegove vladavine kada on 25. pr. Kr. udaje svoju jedinu kćer Juliju za Marcela[20], sina svoje sestre Oktavije, koji tako uskoro postaje njegov nasljednik. Nakon njegove smrti tu dužnost preuzima general Marko Vipsanije Agripa, veliki Augustov prijatelj iz doba građanskog rata.[21] Kada su nakon Marcelove smrti nove generacije iz njegovog obiteljskog kruga postale punoljetne one dobivaju sve najpopularnije državne dužnosti kako bi postali poznati. Jedina po njih negativna pojava tog Augustovog razmišljanja je nužnost ženidbe unutar obiteljskog kruga. Tako 20. pr. Kr. Agripa i budući car Tiberije (sin Augustove žene Livije) dobivaju zadatak ići u istočne provincije kako bi prisilili Parte da vrate obilježja rimske vojske osvojena tijekom Krasovog debakla 53. pr. Kr. Nakon uspješno obavljenog posla Tiberije se morao oženiti za Agripinu kćer poslije čega postaje slavni general koji osvaja Alpe zajedno sa svojim bratom Druzom (koji je oženio kćer Augustove sestre)[22]. Augustov očekivani nasljednik Gaj Cezar je također bio prisiljen oženiti se za potomkinju careve sestre Oktavije. Neupitna činjenica za posljednjih 30 godina vladavine ovog cara postaje da nitko ne može držati popularne državne dužnosti ako ne spada u njegov obiteljski krug.

Jedini konkretni debakl ove politike postaje političar i general Var, unuk Augustove sestre Oktavije, koji je također oženio unuku od Oktavije. Ovaj general će 9. biti potpuno potučen od Arminija tijekom bitke u Teutoburškoj šumi kada će izginuti 3 rimske legije [23].

Vojska i vanjska politika [uredi]

August

Kip Augusta u svojstvu vrhovnog vojnog zapovjednika. Napravljen u 1 stoljeću

Kratki životopisni podatciDatum rođenja 23. rujna 63. pr. Kr.Mjesto rođenja Rim, ItalijaDatum smrti 19. kolovoza 14.Mjesto smrti Nola, ItalijaPuno ime Gaj Julije Cezar Oktavijan

Supruga1) Klodija Lijepa2) Skribonija3) Livija Drusilla

Titule Car Rimskog CarstvaOpis vojnoga službovanja

Čin Vrhovni zapovjednik

Važnije bitkeBitka kod Foruma GalorumaBitka kod FilipaBitka kod Akcija

Vojska Rimska vojska

Velika većina tadašnjih političara nije shvaćala pouku rimskih građanskih ratova iz 1. stoljeća pr. Kr. - moć iz Senata je nakon Marijanskih reformi prešla u ruke vojske. Za razliku od njih August je toga bio potpuno svjestan pa je počeo uvoditi reforme kako bi lojalnost rimskih legija vezao uz svoju ličnost. Osnovni problem ovog razdoblja je što učiniti s vojnicima nakon što postanu prestari za vojsku. Tijekom građanskih ratova pobjednik bi najčešće oduzeo zemlju poraženima i potom je dodijelio svojim veteranima.

Ta efikasna politika tijekom rata se nije mogla provoditi bez građanskih ratova pošto su svi veterani tražili zemlju u Italiji, a ne nekoj "zabačenoj" provinciji. Kako bi se to riješilo August osniva prvi mirovinski fond u povjesti.[24] Po njemu vojnici su trebali služiti između 16 i 20 godina nakon čega bi im se iz carevog mirovinskog fonda kupilo zemljište. Tim potezom lojalnost svih vojnika je vezana uz cara pošto su znali da ih za lojalno služenje na kraju čeka nagrada.

Ipak niti s tim "poklonom" August nije mogao biti potpuno siguran tako da se osnovna vojna politika cijele njegove vladavine svela na smanjivanje vojnih snaga na najmanju moguću mjeru. Nigdje se to nije bolje prikazalo nego u trenutku završetka građanskog rata. Jednim potezom pera on smanjuje broj rimskih legija s 60 na 28[25] smanjujući tako istovremeno financijski pritisak na državni budžet.

S tako smanjenim vojnim snagama Augustu neki veliki budući ratovi više nisu bili interesantni. To je najbolje prikazano 4. godine kada njegov unuk i prestolonasljednik Gaj Cezar umire od rane koju mu je izdajnički nanio partski časnik tijekom mirovnih pregovora. Bez obzira na to August potvrđuje mirovni sporazum.[26] S takvom vojnom situacijom on u vanjskoj politici vodi samo "nužne" ratove čiji cilj postaje zaokruživanje rimskog teritorija. U skladu s takvom politikom rimska vojska osvaja posljednja nezavisna brdovita područja Pirineje, Alpe, obalni dijelovi Afričke obale Sredozemnog mora, dio Male Azije nakon čega je Sirija dobila kopnenu vezu s Dardanelima.[27] Jedina dva "ozbiljnija" projekta ove vladavine što traje 45 godina su osvajanje onoga što će postati rimska provincija Dalmacija (čime se Italija kopnenim putem povezala s Grčkom) i pokušaj pomicanja granice s rijeke Rajne na Elbu. Nakon Varove katastrofe taj projekt će do kraja Augustove vladavine biti stavljen na čekanje.

Kako bi nadoknadio nedostatak vlastitih vojnika u zaštiti Rimskih granica Oktavijan je izmislio posebni okvir vanjske politike. Malena vazalna kraljevstva tijekom njegove vladavine neće biti anektirana nego zadržavaju ograničenu samostalnost. Cilj te politike je bila podjela obrambenog tereta s tim državicama. Takvih državica je bilo mnogo ali kao najpoznatiji primjeri u povjest su ušli Mauritanija, Judeja i Tracija koji su čuvali sjeverno-afričku, azijsku i balkansku granicu Carstva.

Ostavština [uredi]

Gledajući iz današnje perspektive, August je otac današnje europske civilizacije (kao što je Ćin Ši Huangdi za kinesku). Prije njegove vladavine, rimska država se nalazila gotovo 100 godina u socijalnim nemirima, građanskim ratovima i pod vlašću raznih diktatora (Gaj Marije, Sula, Cezar). Toj politički oronuloj tvorevini on je svojim reformama dao još mnogo godina života. U današnjem političkom smislu najvažnija posljedica njegovih reformi je preživljavanje ideje da vlast potječe od naroda (republikanska ideja) pošto je ona bila osnova njegovog političkog sustava. Ako gledamo utjecaj njegovih reformi na svakodnevni život ljudi, njegova ostavština su policija, vatrogasci i mirovinsko osiguranje pošto su oni osnovani tek tijekom njegove vladavine.[24]

Gledajući iz Augustove perspektive ostavština mu je potpuno uništena. On je vladao 41 godinu (27. pr. Kr. - 14.), a svi njegovi potomci će biti likvidirani u sljedećih 54. Princepsi koji dolaze nakon njega su postepeno uništavali njegov politički program svojim neshvaćanjem situacije. Tiberije odustaje od nužnosti stalnog reizbora kako bi se zadržao republikanski privid, Kaligula želi postati i de facto apsolutistički vladar, a Klaudija izabire vojska namjesto Senata, dok Neron toliko troši državno blagajnu i uništava državu da je nakon njega završila vladavina cijele Julijevsko-Klaudijevske dinastije. Također svojim reformama budući carevi uvećavaju rimsku vojsku narušavajući tako ravnotežu civilne i vojne administracije što će rezultirati generalima koji se bore za carsku krunu (kriza 3 stoljeća). Bez obzira na koji način će budući carevi dolaziti na vlast oni će kao svoju titulu uvijek uzimati Augustovo ime.

Smrt [uredi]

Rimski novac (aureus) napravljen 13. - 14 god. Na jednoj strani je August, a na drugoj Tiberije.

Osjećajući da mu se bliži kraj života August je tijekom proljeća 14. godine donio odluku o nasljeđivanju. No, ta odluka trebala je biti donesena suptilno tako da se narod ne prepadne autokracije monarhije.[28] Narod je htio da on za svog nasljednika proglasi popularnog Germanika (sin Tiberijevog brata Druza), ali on je to djelomično odbio smatrajući da je on s manje od 40 godina premlad za najvišu državnu dužnost. Istovremeno želeći urediti nasljeđivanje države na duže razdoblje on za svog nasljednika proglašava Tiberija koji bi potom, prema dogovoru s Augustom, trebao postaviti Germanika za svog nasljednika.[29] Tijekom kolovoza 14. godine Augustovo zdrastveno stanje se drastično pogoršalo pa je pozvan Tiberije kako bi kao nasljednik bio uz njega tijekom posljednjih dana života. August je preminuo 19. kolovoza 14. godine, a njegovo posljednje riječi su bile:

„Da li vam se svidjela moja predstava?“ ({{{2}}})

To je rekao jer je i u tom trenutku veoma dobro znao da je svojom glumom uspio prodati apsolutističku diktaturu republikanskom Rimu.

Nakon smrti August je bio kremiran, a njegovi posmrtni ostaci su stavljeni u Augustov mauzolej, a sam August je uvršten među bogove u panteon.[30] Oni su se tamo nalazili sve do 410. godine kada su ih Goti tijekom pljačke grada razasuli.

Kako Rim tada bez obzira na današnje raširene pretpostavke nije bio monarhija proći će gotovo mjesec dana prije nego što će Senat izglasati rezoluciju kojom Tiberije 18. rujna 14. godine postaje novi car.

Mauzolej Augusta Komentar

"Mauzolej Augusta u Rimu, koju je sagradio August kao svoju vlastitu obiteljsku grobnicu, izgleda natrag na etrurski tumulu na svom osnovnom obliku, iako je prekinuo dugogodišnju vladavinu zabrani ukopa unutar grada. Sviđa mi se kasnije Mauzolej Hadrijana, to je kao svoju bazu veliki cilindar, 88 m (290 ft) u promjeru. vanjski zid je bio izgrađen od betona, suočeni s travertin opus quadratum. Iza toga, složeni sustav od četiri obodnih i brojnim radijalnim zidovima, slično izgrađen od betona, ali sada uglavnom suočen s opus reticulatum, podijeljena u koncentrične unutrašnjosti odjeljaka, iako, osim grobne komore i prolaza vodi do njega, ovih odjeljaka jednostavno su ispunjene zemljom. "

Mausoleum of Augustus Commentary

"The Mausoleum of Augustus, Rome, built by Augustus as his own family tomb, looks back to the Etruscan tumulus for its basic form, though it broke the long-standing rule forbidding burial inside the city. Like the later Mausoleum of Hadrian, it had as its base a huge cylinder, 88 m (290 ft) in diameter. The outer wall was constructed of concrete, faced with travertine opus quadratum. Behind this, a complex system of four circumferential and numerous radial walls, similarly constructed of concrete but now mostly faced with opus reticulatum, divided the interior into concentric compartments, though, apart from the sepulchral chamber and the passages leading to it, these compartments were simply filled with earth."

Najvaznije!!!!!!!!!!!

Mauzolej Augusti: * mauzolej podignut, kao dinastička nego kao osobni spomenik (možemo primijetiti da je postala običaj dati privilegiju pokopa u kampusu martius osobama razlika posebnim dekretom Senata), od Augusta za sebe, svoju obitelj, a njegovi nasljednici u sjevernom dijelu kampusa martius, između preko Flaminia i Tiber, već 28 godina prije Krista (Suet. kolovoz 100: (mauzolej) između Flaminiam viam ripamque Tiberis sexto suo consulatu extruxerat, circumiectasque silvas et ambulationes u usum populi iam skrenuti publicaratStrabon V.3.8, p236: τὸ Μαυσώλειον καλούμενον, ἐπὶ κρηπῖδος ὑψηλῆς λευκολίθου πρὸς τῷ ποταμῷ σῶμα μέγα, ἄχρι κορυφῆς τοῖς ἀειθαλέσι τῶν δένδρων συνηρεφές · ἐπ ἀκρῷ μὲν οὺν εἰκών ἐστι χαλκῆ τοῦ Σεβαστοῦ καίσαρος, ὑπὸ δὲ τῷ σώματι θῆκαί εἰσιν αὐτοῦ καὶ τῶν συγγενῶν καὶ οἰκείων, ὄπισθεν δὲ μέγα ἄλσος περιπάτους θαυμαστοὺς ἔχον), Fasti Cupr. (CIL I2 p62): [MA] ESOL [eum]; Mart. II.59.2: Caesareus tholus (vidi Mica Aurea). Tako je prva zgrada koja je podignuta u kampusu martius, a karakterizira njegovo shvaćanje principata (HJ 497).

Iz ovih odlomaka i iz postojećih i dalje možemo skupiti da se sastoji od velike kružne bubanj, suočeni s travertin, ili, kako to neki misle, mramora, a to je 87 metara u vanjski promjer u bazi. Iznad njega ruža gornji arkada, tragovi koji se mogu vidjeti u svim šesnaestom stoljeću pogleda, a tu su vjerojatno druge razine iznad, zasađeno sa zimzelenog drveća, a na vrhu je brončani kip Augusta. Ulaz je na jugu, s malim komore preko njega, osvijetljen prozor i prolaz način, 3,5 metara širok, vodio kroz

dvostruki prsten (izvorno) zatvorena komora zid u kojem su bila dva vrata, jedan na svakoj strani mase betona ispred prolaz način. Ovaj zid pokreće desno gore, a njegove unutrašnje lice je vidljivo u hodniku oko ovog koncertne dvorane, i to formirana enclosing zid renesansnog vrta (vidi dolje). Unutar njega, na nižoj razini, bile su dvije ili možda tri, koncentričnih koridora, ali svodovima u ovom području su propali, i cijeli je bio korišten kao vapno peći u srednjem vijeku, tako da žare i natpisi koji su je naći ovdje nisu bili in situ. U središtu je kvadrat prostora, vjerojatno izvorno ispunjen zidove kao podrška za kip Augusta.

Između koncentričnih najudaljeniji zid, a sljedeći je niz od dvanaest velikih komore, koji su vjerojatno posve nedostupni u antičko doba. Vanjski zid sačuvan na bilo koji znatne visine ima dvanaest polu-kružne nišama, nije namijenjen za ukras, već kao podrška za vanjski zid kožu od sedre. U središtu svakog niša akord zid, vjerojatno namjerava razbiti masa zemlje s kojima niši bio je ispunjen, i spriječiti njegovo oticanje i uzrokuje kolaps. Nema traga trga temelj, a mauzolej vjerojatno sličili jedan od p333sepulchral nasip grobnice Caere, u južnoj Etruria, iako ona mora porasle su u nekoliko razina, i nasip zemlje na vrhu, dakle mora biti relativno mala . Na pillars1 stoji besplatno, nego na vanjski zid mauzoleja, na svakoj strani od ulaza su pričvršćena dva brončana tablete na kojima su upisane Res gestae Divi Augusti (često poznat kao Monumentum Ancyranum, jer je najpotpuniji primjerak nje je sačuvan na zidovima Augustov hram u Ancyra, moderna Angora) 0,2 Gardthausen ideja (Mitt. 1921-1922, 111-144) da su te tablete bile postavljene na vanjskim podupire mauzoleja sama je najviše nesretan , i njegov rad, a sadrži vrijedne informacije, je u većini detalja zabludu. Tako, mjerne jedinice koriste u PA Bufalini plan nije span (= 25 cm.), ali dlan (= 223 mm.). Ispred ulaza stajala dva obeliska (vidi Obelisci Mausolei Augusti), a mauzolej je bio okružen prostranim parkom zasađen s drvećem i legao vanjska strana sa šetnje.

Prvi pojedinac čiji pepeo smješten u mauzoleju je Augustov nasljednik odredit Marcellus, koji je umro u 23 BC (Cass. Dion LIII.30.5; Verg Aen VI.873:.. Quae, Tiberine, videbis funera sperma recentem tumulum praeterlabere; consol oglas Liv 67..), 3 zatim Agripa u 12 BC (Cass. Dio LIV.28.5: αὐτὸν ἐν τῷ ἑαυτοῦ μνημείῳ ἔθαψε, καίτοι ἴδιον ἐν τῷ Ἀρείῳ πεδίῳ λαβόντα, vidi Sepulcrum Agrippae), a Drusus u 9 pne (. Cass. Dion LV.2.3, konsolidiranje cit: salo Claud 1, usp humaka Iuliae....). Ostaci dva unuka od Augusta, koji je također bio određen kao njegovi nasljednici, Lucius (2 Kr) i Gaj (4 g.), također su bili postavljeni ovdje (Fasti Cupr cit je presudan za potonje,.. Za urne koje jednom sadržanim ili njegov pepeo ili više vjerojatno, one njegovog brata, vidi CIL VI.884, i HJ 615, n37. Bilo ulomak elogium Luciusa (CIL VI.895 = 31.195) pripadalo mauzolej nije određena ), iako možda u posebnom spomenik, ili možda samo u odvojenim komori (Cass. Dio LXXVIII.24: τό τε σῶμα αὐτῆς (Julia Domna) ἐς τὴν Ρώμην ἀναχθὲν ἐν τῷ τοῦ Γαϊου τοῦ τε Λουκίου μνήματι κατετέθη · ὑστερον μέντοι καὶ ἐκεῖνα... πρὸς τῆς Μαίσης... ἐς τὸ τοῦ Ἀντωνίνου τεμένισμα μετεκομίσθη). Pogledajte rujna C. ET L. Caesaris.

U 14 AD Augustov vlastitoga pepela ovdje bili smješteni (Cass. Dion LVI.42;. Tac Ann I.8.). On je u svojoj oporuci isključena njegova kćer Julia i njezina kći iz pokopa u njegovu mauzoleju (Suet. kolovoz 101;. Cass Dio LVI.32). Hirschfeld čini se da postave previše stresa na izjavu u Mirabilia (§ 22, ap. Jord. II.629) da je apsida u centru mauzoleja, u kojoj je došlo sjedi kip Augusta. Sljedeća slijedi (ubrzo nakon 19) Germanicus (Tac. Ann III.4. Relikvije p334tumulo Augusto inferebantur, dva ulomka elogium njega uklesan na blokove, 4 pripadaju prema osnovice, dani su u CIL VI.894 = 31.194). Za svoju djecu, vidjet Ustrinum Domus Augustae. Livia je pepeo ovdje bili smješteni u 29 AD (Cass. Dion LVIII.2.3) i osam godina kasnije one Tiberija (naš klasični vlasti izričito ne spominju, ali oni bi nesumnjivo su naglasili njegovu isključenosti; i CIL VI.885, natpis na njegovom pogrebu urne, koji je

još uvijek sačuvana u šesnaestom stoljeću, slaže se apsolutno u sadržaju s ostatkom onih iz mauzoleja). Njegov nasljednik Kaligule, čija je majka Agrippina i braća Nero i Drusus je umro - prva dva u egzilu, posljednji u podrumima Palatina - prikupljeni njihovi ostaci i postavi ih ovdje (Cass. Dio LIX.3: τὰ ὀστᾶ τά τε τῆς μητρὸς καὶ τὰ τῶν ἀδελφῶν τῶν ἀποθανόντων; salo Tib 54:. amborum sic reliquias dispersas ut VIX quandoque colligi possent).. Blok mramora koji nosi natpis u čast Agrippina, a jednom sadržane urne više plemenitih materijala u kojima joj kremiran ostaje (ossa) postavljeni su, još uvijek očuvana u Palazzo dei Conservatori (CIL VI.886), dok blok s natpisom stariji Nero samo nestala nakon šesnaestog stoljeća (ib. 887). Spomenuti oba brata u prolazima citirani gore sigurno će dovesti osobu da vjeruje da je mlađi Drusus 'i dalje na sličan način su tretirani.

Hirschfeld misli da je sestra Kaligule Drusilla također je stavljena ovdje, ali nema izravan dokaz - ne više nego što je u slučaju Klaudija, Britannicus, i Vespazijana. Vrata mauzoleja iznenada nastala otvoren nedugo prije smrti posljednji pod nazivom (Suet. Vesp 23;.. Dio LXVI.17 Cass), ali je izjavio da je znamenje nije ga briga. Vidi također Gens Flavia, Templum. Fragmentaran natpis VESPASIANI (CIL VI.893) ne može odnositi na cara, a mogu pripadati sin Flavija Clemens (Pros. II.77.262). Tacit "referenca na Nero druge supruge Poppaea Sabina, korpus. . . tumulo Iuliorum infertur (god XVI.6), općenito je povezan s mauzolej, i jedva pripadaju grobnih humaka Iuliae (QV). Nerva, s druge strane, sigurno je pokopan ovdje (Epit. de Caes 12,12. Cuius corpus senatu, UT nekadašnji Augusti, Honore delatum, u sepulcro Augusti sepultum est), a to je čak moguće da je autor Mirabilia ( cit.. supr.) zapravo vidio njegov grobni natpis, kao Hirschfeld vjeruje, ili barem natpis na bazi njegov kip, koji je nedavno došao na vidjelo (BC 1926, 222).

Trajan's pepeo, kao što je poznato, bili smješteni u komori na podnožju svojoj kolumni, dok je Hadrijan, mi smo izričito rekli ἐτάφη. . . πρὸς τῇ γε τῇ Αἰλίᾳ · ἐνταῦθα γὰρ τὸ μνῆμα κατεσκεύασατο. τὸ γὰρ τοῦ Αὐγούστου ἐπεπλήρωτο, καὶ οὐκέτι οὐδεὶς ἐν αὐτῷ ἐτέθη (Cass. Dion LXIX.23). To je doista, kao što znamo iz natpisa na slobodnjak Trajana, p335for nekoliko godina bio pod zadužen za carskog prokuratora (CIL VI.8686. M. Ulpija kolovoz l. Aeglus proc mausolaei imaginem Corintheam Traiani Caesaris colleg ( IO) faenariorum d (Ono) d (uredi)). To je samo otvorena je na jednoj drugu prigodu - kada se tijelo Julia Domna privremeno je bio smješten tamo (vidi gore).

Obeliska se spominje Ammianus Marcelina, au Breviarium ne. i Cur;. ali je iznenađujuće da je mauzolej u cjelini ne je nabrojano u tekstu među spomenike Regio IX. Priča o svojim pljačkanjem po Alarika u 410 nema povijesne temelje, a ne znamo ništa o njegovu uništenju. Tijekom cijelog srednjeg vijeka je zadržao svoje ime - Mons Augusta u 955 do 962 (ASRSP 1899, 269), dok je crkve S. Angelus de Augusta, S. Georgius de Augusta, S. Iacobus de Augusta i S. Marina de Posterula prope montem Augustum se spominje u dvanaestom stoljeću (Arm. 324 f.; HCH 195, 254, 265, 315, 380-381), a Portus Aguste ili Austu u trinaesti, od kojih mramora je krcatelj za izgradnju Katedrala Orvieto (BC 1897, 295). Ruševine su preračunane u tvrđavu po Colonna obitelji, i njegovo uništavanje u 1167 dovelo do znatne štete na ruševine. Utvrde su se, međutim, popravljali u 1241. Tijelo Cola di Rienzo je spaljena ovdje u 1354.

Do šesnaestog stoljeća postalo je vrt, tada pripadao Soderini obitelji. (važno crteža Baldassare Peruzzi, već raspravlja Lanciani u BC 1882, 152-154, sada su u faksimil od Bartoli, Disegni degli Uffizi.5 Du Pérac's view (Vestigi, 36) dobro je poznata i često reproducirani; . CF DUP 136-137 i smokve 82-84,..... usp također Vasari društva, Ser II Dio III broj 16, i Burlington Magazine XLII (veljača 1923) 107,6) Kasnije je to prošlo Correa obitelji. Postojale su

iskopavanja u 1793, koji je izradio Francesco Saverio Marchese Vivaldija Armentieri, od posljedica koje se malo zna. Početkom devetnaestog stoljeća cirkus već formiran na mjestu u vrtu, a mauzolej je sada nadvišeno velika koncertna dvorana, poznat kao Augusteo, na ulazu prolaza od kojih znatan ostaci komore, suočeni s opus reticulatum, još uvijek mogu vidjeti.

Pogledajte BC 1882, 152-154, 1885, 89 sqq. (u zabludi pokušati identificirati Divorum od Regionary Katalozi s mauzolej, vidi Porticus Divorum), 1895, 301 sqq;. Hirschfeld u Berl. Sitz. BER. 1886, 1149-1160 (= Kleine Schriften, 449-465), 464-466 LR, LS II.13-19, III.247, HJ 614-617; Altm. 46-49, Kornemann, Mauzolej und des Tatenbericht Augustus, Leipzig 1921, Cordingley i Richmond u PBS X.23-35, pls. IX-XIX, Colini i Giglioli u BC 1926, 191-234; YW 1927, 102-103.

Mausoleum Augusti: * the mausoleum erected, as a dynastic rather than as a personal monument (we may note that it had become customary to grant the privilege of burial in the campus Martius to persons of distinction by special decree of the senate), by Augustus for himself, his family, and his successors in the northern part of the campus Martius, between the via Flaminia and the Tiber, as early as 28 B.C. (Suet.   Aug.   100 : (mausoleum) inter Flaminiam viam ripamque Tiberis sexto suo consulatu extruxerat, circumiectasque silvas et ambulationes in usum populi iam turn publicarat; Strabo   V.3.8, p236 : τὸ Μαυσώλειον καλούμενον, ἐπὶ κρηπῖδος ὑψηλῆς λευκολίθου πρὸς τῷ ποταμῷ σῶμα μέγα, ἄχρι κορυφῆς τοῖς ἀειθαλέσι τῶν δένδρων συνηρεφές· ἐπ᾽ ἀκρῷ μὲν οὺν εἰκών ἐστι χαλκῆ τοῦ Σεβαστοῦ καίσαρος, ὑπὸ δὲ τῷ σώματι θῆκαί εἰσιν αὐτοῦ καὶ τῶν συγγενῶν καὶ οἰκείων, ὄπισθεν δὲ μέγα ἄλσος περιπάτους θαυμαστοὺς ἔχον); Fasti Cupr. (CIL I2 p62): [ma]esol[eum]; Mart. II.59.2: Caesareus tholus (see Mica Aurea). It was thus the first building which he erected in the Campus Martius, and characterises his conception of the principate (HJ 497).

From these passages and from the existing remains we may gather that it consisted of a large circular drum, faced with travertine, or, as some think, marble; this was 87 metres in external diameter at the base. Above it rose an upper arcade, traces of which may be seen in all the sixteenth century views, and there were probably other tiers above, planted with evergreen trees, while at the summit was a bronze statue of Augustus. The entrance was on the south, with a small chamber over it, lighted by a window; and the passage way, 3.5 metres wide, led through a double ring of (originally) closed chambers to a wall in which there were two doorways, one on each side of the mass of concrete in front of the passage way. This wall runs right up, and its inner face is visible in the corridor surrounding the present concert hall: and it formed the enclosing wall of the Renaissance garden (see below). Within it, at a lower level, were two, or perhaps three, concentric corridors: but the vaults in this area have collapsed, and the whole has been used as a lime kiln in the Middle Ages; so that the urns and inscriptions which have been found here were not in situ. In the centre is a square space, probably originally filled with masonry as a support for the statue of Augustus.

Between the outermost concentric wall and the next is a series of twelve large chambers, which were probably entirely inaccessible in ancient times. The outermost wall preserved to any considerable height has twelve semi-circular niches, not intended for decoration, but as supports for the external skin wall of travertine. In the centre of each niche is a chord wall, probably intended to break up the mass of earth with which the niche was filled, and prevent its swelling and causing collapse. There is no trace of a square foundation, and the mausoleum

probably resembled one of the p333sepulchral mound tombs of Caere, in Southern Etruria; though it must have risen in several tiers, and the mound of earth at the top must therefore have been comparatively small. On pillars1 standing free, rather than on the outer wall of the mausoleum, on each side of the entrance, were fastened the two bronze tablets on which were inscribed the Res Gestae Divi Augusti (often known as the Monumentum Ancyranum, because the most complete copy of it is preserved on the walls of the temple of Augustus at Ancyra, the modern Angora).2 Gardthausen's idea (Mitt. 1921-22, 111-144) that these tablets were placed upon the external buttresses of the mausoleum itself is most infelicitous; and his article, while containing valuable information, is in most details misleading. Thus, the unit of measurement used in P. A. Bufalini's plan is not the span (= 25 cm.), but the palm (= 223 mm.). In front of the entrance stood two obelisks (see Obelisci Mausolei Augusti); and the mausoleum was surrounded by a spacious park planted with trees and laid out with walks.

The first individual whose ashes were placed in the mausoleum was Augustus' heir designate Marcellus, who died in 23 B.C. (Cass.   Dio   LIII.30.5 ; Verg. Aen. VI.873: quae, Tiberine, videbis funera cum tumulum praeterlabere recentem; Consol. ad Liv. 67);3 then Agrippa in 12 B.C. (Cass.   Dio   LIV.28.5 : αὐτὸν ἐν τῷ ἑαυτοῦ μνημείῳ ἔθαψε, καίτοι ἴδιον ἐν τῷ Ἀρείῳ πεδίῳ λαβόντα; see Sepulcrum Agrippae), and Drusus in 9 B.C. (Cass.   Dio   LV.2.3 ; Consol. cit.: Suet.   Claud.   1 ; cf. Tumulus Iuliae). The remains of the two grandsons of Augustus, who had also been designated as his heirs, Lucius (2 A.D.) and Gaius (4 A.D.), were also placed here (Fasti Cupr. cit. is decisive for the latter; for the urn which once contained either his ashes or, more probably, those of his brother, see CIL VI.884, and HJ 615, n37. Whether the fragment of an elogium of Lucius (CIL VI.895 = 31195) belonged to the mausoleum is not certain), though perhaps in a separate monument, or perhaps only in a separate chamber (Cass.   Dio   LXXVIII.24 : τό τε σῶμα αὐτῆς (Julia Domna) ἐς τὴν ῾Ρώμην ἀναχθὲν ἐν τῷ τοῦ Γαϊου τοῦ τε Λουκίου μνήματι κατετέθη· ὑστερον μέντοι καὶ ἐκεῖνα . . . πρὸς τῆς Μαίσης . . . ἐς τὸ τοῦ Ἀντωνίνου τεμένισμα μετεκομίσθη). See Sep. C.   ET L.   Caesaris .

In 14 A.D. Augustus' own ashes were placed here (Cass.   Dio   LVI.42 ; Tac.   Ann.   I.8 ). He had in his will excluded his daughter Julia and her daughter from burial in his mausoleum (Suet.   Aug.   101 ; Cass.   Dio   LVI.32 ). Hirschfeld seems to lay too much stress on the statement in the Mirabilia (§ 22, ap. Jord. II.629) that there was an apse in the centre of the mausoleum, in which there had been a seated statue of Augustus. Next followed (soon after 19) Germanicus (Tac.   Ann.   III.4 : reliquiae p334tumulo Augusto inferebantur; two fragments of an elogium of him carved on blocks,4 belonging to the facing of the base, are given in CIL VI.894 = 31194). For his children, see Ustrinum Domus Augustae. Livia's ashes were placed here in 29 A.D. (Cass.   Dio   LVIII.2.3) and eight years later those of Tiberius (our classical authorities do not expressly mention it, but they would undoubtedly have emphasised his exclusion; and CIL VI.885, the inscription on his funeral urn, which was still preserved in the sixteenth century, agrees absolutely in content with the rest of those from the mausoleum). His successor Caligula, whose mother Agrippina and brothers Nero and Drusus had died — the first two in exile, the last in the cellars of the Palatine — collected their remains and placed them here (Cass.   Dio   LIX.3 : τὰ ὀστᾶ τά τε τῆς μητρὸς καὶ τὰ τῶν ἀδελφῶν τῶν ἀποθανόντων; Suet.   Tib.   54 : amborum sic reliquias dispersas ut vix quandoque colligi possent). The block of marble which bears the inscription in honour of Agrippina, and once contained an urn of more precious material in which her cremated remains (ossa) were placed, is still preserved in the Palazzo dei Conservatori (CIL VI.886), while a block with the inscription of the elder Nero only disappeared after the sixteenth century (ib. 887). The

mention of both brothers in the passages quoted above would certainly lead one to believe that the younger Drusus' remains were similarly treated.

Hirschfeld thinks that Caligula's sister Drusilla was also placed here, but there is no direct evidence — no more than there is in the case of Claudius, Britannicus, and Vespasian. The door of the mausoleum suddenly sprang open shortly before the death of the last-named (Suet.   Vesp.   23 ; Cass.   Dio   LXVI.17 ), but he declared that the portent did not concern him. See also Gens Flavia, Templum. The fragmentary inscription VESPASIANI (CIL VI.893) cannot refer to the emperor, and may belong to the son of Flavius Clemens (Pros. II.77.262). Tacitus' reference to Nero's second wife Poppaea Sabina, corpus . . . tumulo Iuliorum infertur (Ann.   XVI.6) , is generally connected with the mausoleum, and can hardly belong to the Tumulus Iuliae   (q.v.) . Nerva, on the other hand, was certainly buried here (Epit. de Caes. 12.12: cuius corpus a senatu, ut quondam Augusti, honore delatum, in sepulcro Augusti sepultum est), and it is even possible that the author of the Mirabilia (cit. supr.) actually saw his sepulchral inscription, as Hirschfeld believes, or at least the inscription on the base of his statue, which has recently come to light (BC 1926, 222).

Trajan's ashes, as is well known, were placed in the chamber at the foot of his column; while Hadrian, we are expressly told ἐτάφη . . . πρὸς τῇ γε τῇ Αἰλίᾳ· ἐνταῦθα γὰρ τὸ μνῆμα κατεσκεύασατο. τὸ γὰρ τοῦ Αὐγούστου ἐπεπλήρωτο, καὶ οὐκέτι οὐδεὶς ἐν αὐτῷ ἐτέθη (Cass.   Dio   LXIX.23) . It had indeed, as we know from an inscription of a freedman of Trajan, p335for some years been under the charge of an imperial procurator (CIL VI.8686: M. Ulpius Aug. l. Aeglus proc. mausolaei imaginem Corintheam Traiani Caesaris colleg(io) faenariorum d(ono) d(edit)). It was only opened on one other occasion — when the body of Julia Domna was temporarily placed there (see above).

The obelisks are mentioned by Ammianus Marcellinus, and in the Breviarium of Not. and Cur.; but it is surprising that the mausoleum as a whole is not enumerated in the text among the monuments of Regio IX. The story of its plundering by Alaric in 410 has no historical foundation, and we know nothing of its destruction. During the whole of the Middle Ages it kept its name — Mons Augustus in 955-962 (ASRSP 1899, 269); while the churches of S. Angelus de Augusta, S. Georgius de Augusta, S. Iacobus de Augusta and S. Marina de Posterula prope montem Augustum are mentioned in the twelfth century (Arm. 324 f.; HCh 195, 254, 265, 315, 380 - 381 ) and the portus Aguste or Austu in the thirteenth, from which marble was shipped for the construction of the Cathedral of Orvieto (BC 1897, 295). The ruins were converted into a fortress by the Colonna family, and its destruction in 1167 led to considerable damage to the ruins. The fortifications were, however, repaired in 1241. The body of Cola di Rienzo was burnt here in 1354.

By the sixteenth century it had become a garden; it then belonged to the Soderini family. (The important drawings by Baldassare Peruzzi, already discussed by Lanciani in BC 1882, 152-154, are now given in facsimile by Bartoli, Disegni degli Uffizi.5 Du Pérac's view (Vestigi, 36) is well known and has often been reproduced; cf. DuP 136-137 and figs. 82-84; cf. also Vasari Society, Ser. II. Part III. No. 16, and Burlington Magazine XLII (Feb.   1923) 107.6) Later it passed to the Correa family. There were excavations in 1793, made by Marchese Francesco Saverio Vivaldi Armentieri, of the result of which little is known. Early in the nineteenth century a circus had already been formed on the site of the garden; and the mausoleum is now surmounted by a large concert hall, known as the Augusteo, in the entrance passages of which considerable remains of the chambers, faced with opus reticulatum, may still be seen.

See BC 1882, 152-154; 1885, 89 sqq. (a mistaken attempt to identify the Divorum of the Regionary Catalogues with the mausoleum; see Porticus Divorum); 1895, 301 sqq.; Hirschfeld in Berl. Sitz. Ber. 1886, 1149-1160 (= Kleine Schriften, 449-465); LR 464-466; LS II.13-19; III.247; HJ 614-617; Altm. 46-49; Kornemann, Mausoleum und Tatenbericht des Augustus, Leipzig 1921; Cordingley and Richmond in PBS X.23-35, pls. IX-XIX; Colini and Giglioli in BC 1926, 191-234; YW 1927, 102-103.

U 28 godina prije Krista, August, prvi rimski car, sagradio monumentalnu obiteljskoj grobnici na Campus martius, područje sjeverno od Kapitolijske Hill.SpomenikMauzolej Augustus, RimMauzolej AugustaKružna spomenik imao promjer od gotovo 88m (290ft) i bio je oko 44m visok. Ona se sastojala od četiri slojevitih koncentričnih krugova prekriveno tlo. Vanjski krug je zid bio je 5m (16ft) debljine. Koridor je dovelo do grobnica u unutarnjem krugu koji je imao 4,3 m debelim zidovima (14ft). Između ta dva zida su bili broj zatvorenih komora.

Pridnenom sloju bio je zasađen s čempresima. Na gornji sloj u središnjem dijelu spomenika, Rimljani su izgradili tumula na vrhu s velikim brončani kip Augusta.

Ulaz je bio obilježen bronce vrata flankiran dva egipatska obeliska (sada se nalazi na Piazza de Quirinale i Piazza dell'Esquilino - u blizini Bazilika Santa Maria Maggiore). Mauzolej vanjski zidovi su bili prekriveni bijelim mramorom.

PepeoPepeo od kremirana careva i članova obitelji pokopan u mauzoleju su stavili u zlatne urne, nalazi se u nišama u Grobnica u središtu spomenika.Maketom Augustov mauzolej u RimuSkala model mauzolejPepeo ostala netaknuta do petog stoljeća, kada barbari provalili kroz brončana vrata, ukrao žare i izbacio pepeo.

Ljudi pokopan u mauzolejuPrva osoba pokopan u mauzoleju je Marcellus, Augusta nećak, u 23 BCMnogi carevi su ovdje pokopani, a među njima sam Augusta, Tiberija, Kaligula i Klaudije. Zadnja osoba će biti pokopan u mauzoleju je car Nerva u 98 AD. Sljedeći car, Trajana, sahranjen je na dnu stupca Trajana i njegovog nasljednika, Hadrijana, izgrađen novi mauzolej, danas Castel Sant'Angelo.

Današnji ruševinamaDanas samo cigla jezgra je ostalo od onoga što je jednom jedan od najsvetijih od svih spomenika u Rimu. Ruševine su čak zarasle u biljkama. To je rezultat nekoliko sackings, zanemarivanja i njegova uporaba u srednjem vijeku kao utvrda. Kasnije je čak i koristi kao vinograd, vrt i kazalište. Arheološka iskapanja tek započela u 1926, uglavnom pod vodstvom Mussolinija, koji se poistovjećuje s Augustus.

In 28 B.C., Augustus, the first Roman Emperor, built a monumental family tomb at the Campus Martius, an area north of the Capitoline Hill.

The Monument

Mausoleum of Augustus, Rome

Mausoleum of Augustus

The circular monument had a diameter of almost 88m (290ft) and was about 44m high. It consisted of four layered concentric circles covered with soil. The outer circle's wall was a 5m (16ft) thick. A corridor led to the burial chamber in the inner circle which had 4.3 m thick walls (14ft). Between those two walls were a number of enclosed chambers.

The bottom layer was planted with Cypress trees. On the top layer at the central part of the monument, the Romans built a tumulus topped with a large bronze statue of Augustus.

The entrance was marked by a bronze door flanked by two Egyptian obelisks (now located at the Piazza de Quirinale and the Piazza dell'Esquilino - near the Basilica di Santa Maria Maggiore). The mausoleum's outer walls were covered with white marble.

The Ashes

The ashes of the cremated emperors and family members buried in the mausoleum were put in golden urns, placed in niches at the burial chamber at the center of the monument.

Scale Model of the Mausoleum of Augustus in Rome

Scale model of the mausoleum

The ashes remained untouched until the fifth century when barbarians broke through the bronze door, stole the urns and threw out the ashes.

People Buried at the Mausoleum

The first person buried in the mausoleum was Marcellus, Augustus's nephew, in 23 B.C.

Many emperors were buried here, among them Augustus himself, Tiberius, Caligula and Claudius. The last person to be buried in the mausoleum was emperor Nerva in A.D. 98. The next emperor, Trajan, was buried at the base of the Trajan Column and his successor, Hadrian, built a new mausoleum, now the Castel Sant'Angelo.

Today's Ruins

Today only the brick core is left of what was once one of the most sacred of all monuments in Rome. The ruins are even overgrown with plants. This is the result of several sackings, neglect and its use in the middle ages as a fortress. It was later even used as a vineyard, garden and theater. Archeological excavation only started in 1926, largely led by Mussolini, who identified himself with Augustus.

Gaj Oktavijan Thurinus (Augustus) je rođen u gradu Rimu dana 23. rujna 63 pne. Njegov otac, također zove Gaj Oktavijan, bio je guverner Makedonije, dok je njegova majka Atia Balba Caesonia je nećakinja Julije Cezar.

U 59 pne, kad mu je bilo četiri godine, njegov otac je umro. Njegova majka udala Lucius Marcius Philippus i Oktavijan podignut je njegova baka (i Julije Cezar sestra), Julia Caesaris. Kada je njegova baka umrla Oktavijan dostavlja pogreb govor. Iako je tek tinejdžer, njegov govornički vještine impresioniran Julije Cezar, koji je sada zapovjednik rimske vojske u Galiji Narbonese.

Gali su bili izvrsni konjanika i prigode sposobna da porazi Rimljana. Međutim, Galima su sastavljena od zbirke manjih plemena koje je bilo teško raditi zajedno. Cezar je bio uvjeren da je u dugoročnom smislu, njegova dobro organizirana snaga će biti u stanju poraziti Galima koje kontrolira središnja i sjevernoj Europi. Prvo je pobijedio Helvetii koji nastanjuju današnje Švicarske. On je slijedio ovaj s pobjedama nad Gali koji je živio u sjevernoj Europi. Nakon što je Engleski kanal u 55 pne Cezar je odlučio napasti Britaniju.

Kako biste bili sigurni svi znali o njegovim vojnim pobjedama, Julije Cezar je napisao knjigu o svojim kampanjama, a imao je objavio u Rimu. Senat je postao zabrinut zbog njegove rastuće popularnosti. Da biste spriječili Cezar s dobivanjem vlasti su imenovani još jedan poznati rimski vojnik, Pompej, da preuzmu kontrolu u zemlji. Senat je potom prošao prijedlog inzistirajući na tome da caru treba povući s dužnosti.

Cezar je reagirala naredio svojim ljudima na ožujak u Rimu. Na Corfinium, u 48 pne Cezar porazio trupe lojalne Senat. Kada je vijest o tome došla Rimu Cezarova pobjeda, njegovi neprijatelji su pobjegli. Velej je izvijestio: ". Cezar, pobjednik nad svim svojim neprijateljima, vratio u Rim, i oprostila svima koji je nosio oružje protiv njega, čin velikodušnosti gotovo izvan vjerovanja On zabavljali grad s veličanstvenom spektaklu gladijatorske show, stimulant bitka od konjica, pješaštvo, pa čak i montiran slonova. "

Pompej je odlučio da se povuče u Makedoniji, gdje je znao da je mogao osloniti na lojalnost svojih vojnika. Međutim, Cezar trupe, iskusnih nakon njihove kampanje protiv Galima, bili neizmjerno superiorniji Pompej vojnici koji se nisu borili za dvanaest godina. Nakon niza poraza, Pompej je pobjegao u Egipat.

Oktavijan je bio izabran na College of papa u 47 godine prije Krista. On je također pokušao da se pridruže Carev osoblja za svoju kampanju u Africi, ali je njegova majka, Atia Balba Caesonia, odbio je dati mu dozvolu da se pridruži rimske vojske. Ona je popustio sljedeće godine, ali Oktavijan se razbolio i nije mogao putovati u Hispania gdje je u borbi protiv snaga Pompeja.

Oktavijan konačno postignut Carev vojske. Tijekom sljedećih nekoliko mjeseci Oktavijan impresioniran Julije Cezar toliko da, kada se vratio u Rim on je položen novi će s vestalka djevica, imenovanje njegov nećak kao glavni korisnik.

Julije Cezar sada imenovao 300 njegovih pristaša kao članovi Senata. Iako je Senat i javnom okupljanju još upoznao, to je bio Cezar koji je sada napravio sve važne odluke. Do 44 pne Cezar je bio dovoljno snažan da se proglasi sebe diktatorom za život. Iako je u prošlosti rimskog vođe su postali diktatori u kriznim vremenima, nitko nije uzeo toliko snage.

Cezar počeo nositi duge crvene čizme. Kao što je drevni kraljevi su nosili slične čizme, počeo širiti glasine da je caru planira napraviti sebi kralja. Cezar je odbio ove optužbe, ali rimski narod, koji je imao snažan odbojnost prema kraljevstvo sustava, počeo brinuti o tome kako je Cezar bio dominira političkom životu.

Julije Cezar je pokušao dobiti punu podršku od ljudi izražava svoju namjeru da vodi vojnu kampanju protiv Parta. Međutim, mnogi su sumnje o mudrosti pokušava povećati veličinu Rimskog Carstva. Oni su vjerovali da bi bilo bolje da se koncentriraju na organiziranju ono što su već imali.

Glasine se počela širiti da caru planira napraviti sebi kralja. Plutarh je napisao: "Ono što je Cezar mrzio je njegova strast da bude kralj." Cezar je odbio ove optužbe, ali rimski narod, koji je imao snažan odbojnost prema kraljevstvo sustava, počeo brinuti o tome kako Cezar napravio sve odluke. Čak i njegovi prijatelji prigovorili da više nije spreman slušati savjete. Konačno, skupina senatora odlučio ubiti cara.

Čak i neki od Cezara najbliži prijatelji bili su zabrinuti za svoju nespremnost za slušanje savjeta. Konačno, grupa od 60 ljudi, uključujući i Marcus Brut, glasina da se jedan od Cezarova nelegitimni sinova, odlučio je ubiti cara.

Planovi su za izvršenje atentata u Senatu samo tri dana prije nego je trebao otići Parthia. Kada je Julije Cezar došao na Senatu skupina senatora okupljenu oko sebe. Publije Servilius Casca ga izboden od iza. Cezar zaokruži za pomoć, ali sada ostatak grupe izvadio svoje daggers.

Jedan od prvih ljudi Cezar je vidio i Brut je izvijestio da su proglasili, "I vi, sine moj." Cezar je znao da je beskorisno da se odupre i izvukao svoj naramak preko glave i čekala konačnu puše doći.

Na Cezar pogreba, Marko Antonije je izabran da pohvala. Tijekom svog govora, on je uklonjen togu iz Cezarova tijelo pokazati gužve ubosti rane, pokazujući na svaki imenovanja s muškarcima koji je udario puše. Međutim, Ciceron je kasnije komentirao: "Cezar podvrgnut rimski narod za ugnjetavanje ... Ima li itko, osim Marko Antonije koji ne žele za njegovu smrt, ili koji nije odobren od onoga što je učinjeno ... Neki nisu znali za zemljište? , neki nisu imali hrabrosti, drugima prilika. Nitko nije imao volje. "

Marko Antonije je objavio Carev će koja je pokazala da je ostavio 300 sesterces da svaki čovjek u Rimu. Cezar se također navodi u svojoj oporuci da je njegov impresivni vrtovi su postali parkovi za ljude koji su živjeli u gradu. Ova akcija je pomogao Marko Antonije steći politički utjecaj nad narodom Rima.

U različitim razdobljima između 49 i 47 Marko Antonije pod upravom Italije kada je Julije Cezar je bio odsutan. On je, dakle, dobro postavljena da preuzme vodstvo Cezar frakcija u Rimu. Marko Antonije se povezao s Marcus Aemilius Lepidus u zajedničke ponude za vlast. Međutim, oni su bili izazvani od strane Oktavijana. Tri muškarca sastali su se u otok u rijeci blizu Mutina i formira Drugi trijumvirat. Pri tome, donijeli su kraj republikanski Rim. Kada je Senat pokušali povratiti kontrolu, Antonije i Oktavijan je imao 130 od njih ubijen. Njihova imovina je oduzeta i predana na one koji su spremni podržati novi vladari.

Marcus Brut i Gaj Kasije su porazili Oktavijan i Marko Antonije u bitki kod Filipa u listopadu 42 godine prije Krista. Nakon bitke Oktavijan vratio u Rim, a Marko Antonije je otišao na to reguliraju istoku, dok je Marcus Aemilius Lepidus je otišao na to vladaju Hispania i provinciji Africi.

Fulvia, Marko Antonije supruga, također je aktivan u rimskoj politici. Kako bi se zgusnuo političkom savezu, Fulvia ponudio kćer, Clodia, na Oktavijan. Clodia postala njegova supruga, ali ona se kasnije vratiti kada Oktavijan oženio Scribonia. Prema Svetonije, Oktavijan je brak s Clodia nikad nije konzumirali i da joj je vratio u "mint" stanju.

Fulvia vidio ovo kao uvredu svojoj obitelji i ona je odlučila da poduzme akciju. Zajedno s Marko Antonije brat Lucius Antonius, ona je odrastao osam legija u Italiji u borbi protiv Oktavijana. Vojska zaposjela Rim za kratko vrijeme, ali na kraju povukao u Perusia. Oktavijan opkoljen Fulvia i Lucius Antonius u zimu 41 do 40 godine prije Krista, što ih umire od gladi u predaju. Fulvia bio je prognan Sicyon. Lucius Antonius, bio je poslan od strane Oktavijana za Hispania kao guverner. Pokazati svoje opredjeljenje za njegov partner, Marko Antonije razvedeni Fulvia i oženio Oktavijan sestre Octavije.

To je bio dok je bio u Egiptu da je Marko Antonije sastao Kleopatra. Kao Julije Cezar prije njega, Marko Antonije ubrzo zaljubio u Queen Egipta. Oni formiraju blizu savez kao Marko Antonije skup o reorganizaciji istočnih provincija.

U 40 prije Krista Parti provalila rimski teritorij, zauzima Siriju, napredujući u Maloj Aziji i instalacija Antigonus kao marioneta kralja u Judeji. Marko Antonije je poslao svog općeg Publije Ventidius da se

suprotstave ovoj invazije.

Oktavijan za sada dogovorene Marko Antonije da se osveti za invaziju Parthia. Međutim, pobuna na Siciliji Seksta Pompeja čuva vojska je obećao da će Marko Antonije u Italiji. To je izazvalo spor s Oktavijan, ali novi sporazum je potpisan u Tarentum u 38 godine prije Krista.

Marko Antonije se vrati u Egipat Kleopatra i nagovorila da mu pozajmiti novac koji je potreban da se formira savez s Heroda Velikog. U 37 BC, Herod i rimske vojske, uzeo natrag Judeji. Herod okrenuo Antigonus preko Marko Antonije, koji mu je odrubljena glava.

Marko Antonije je sada osjetio dovoljno jak da napadnu Parthia. Međutim, s vojskom od oko 100.000 rimskim i srodne postrojbe, ali kampanja se pokazala kao katastrofa, a nakon nekoliko vojnih poraza Marko Antonije je bio prisiljen provesti ponižavajuće povlačenje.

Oktavijan je sada odlučio uništiti trijumvirat formiranjem nove savez s tradicionalnim republikanska aristokracije. Marcus Aemilius Lepidus bio prisiljen dati ostavku i počeo Oktavijan napada Marko Antonije za napuštanje njegovu vjernu ženu, Octavia, biti s promiskuitetnom Kleopatra. Oktavijan je tvrdio da je Kleopatra bila pokušava zadobiti kontrolu nad Rimskog Carstva oženio Marko Antonije. Kleopatra je odgovorio da je njezin sin Caesarion, a ne Oktavijan je bio Cezar je istina nasljednik.

Oktavijan je odgovorio izjavljujući rat Kleopatri. Iako su neki rimskih legija podržava Marko Antonije, velika većina su strani Oktavijan.

U 31 pne Oktavijan porazio Marko Antonije u bitki kod Akcija na zapadnoj obali Grčke. Marko Antonije i Kleopatra bili su prisiljeni pobjeći u Aleksandriji u Egiptu. Kada je Oktavijan trupe okružen Aleksandriji, Marko Antonije počinili samoubojstvo padaju na njegov mač.

Kleopatra je bio zarobljen od strane Oktavijana koji su planirali uzeti ju je vratio u Rim kao njegov zarobljenik. Međutim, ona je utvrđeno da ne bude ponižen na ovaj način i uređen za otrovne zmije biti prokrijumčarena u njezinu sobu u veliku kutiju od smokava. Kleopatra zatim počinio samoubojstvo dopuštajući joj zmija ugristi.

Kleopatra je ranije poslao svoga sina Caesarion u bijegu, ali on je izdao njegov učitelj. Kada je Oktavijan saznao gdje je Caesarion ga je ubio, ali poštedio Kleopatra je troje djece Marko Antonije.

Oktavijan je sada u mogućnosti da preuzmu potpunu kontrolu nad Rimskog Carstva. Senat je smanjen u veličini i izgubio znatnu količinu njezine moći. Isprva Oktavijan uzeo titulu predsjednika, ali kasnije je to promijenjeno u cara. On je također promijenio svoje ime iz Oktavijan do Augusta. Ovaj novi je naziv upravo imao vjersko značenje, te istaknuo njegovu superiornost nad ostatkom čovječanstva.

Svetonije je kasnije opisao u Rimu novi diktator:... "Augustus" oči su jasne i svijetle ... široko mu zubi bili odvojeni, malih i prljavih kosa mu je bila blago kovrčavu i žućkasto Njegove uši su male njegov nos isturen nešto na vrhu i pognut nego prema unutra na dnu. On je bio kratak (iako je njegov slobodnjak Julius Marathus, koji je držao svoju evidenciju, nas obavještava da je više od pet metara šest centimetara u visinu), ali ovo je prikriveno dobrim proporcijama njegov lik i samo prividna ako netko

jači stajao pokraj njega. "

Iako je Augustus bio je uvijek spreman poslušati savjet Senata, on je napravio sve važne odluke. Kao što je cenzor, August je imao moć da uklonite one ljude u Senatu da je on složio s. On je također preuzeo ulogu tribina koji su u prošlosti zaštićeni ljudi protiv onih na vlasti.

Kao i kontrole svih političkih odluka, Augusta je također bio zadužen za oružane snage, Crkva i državne službe. Ni Julije Cezar držao toliko snage. Iako je rimski narod tradicionalno protivi se vlada jedna osoba, nakon gotovo dvadeset godina građanskog rata su bili spremni da prihvate Augustov diktature. Rim je prestao biti republikom. To je bio početak razdoblja koje je poznato kao carski Rim.

Augustus je bio stručnjak u propagandno za održavanje vlasti. Slika je volio slikati bio otac zaštite svoju djecu od zla. August je također apelirao na ljude patriotizam ohrabrujuće pisaca za proizvodnju pjesme, drame i knjige iz povijesti da proslavi postignuća rimskog naroda. Rimljani su dakle odrastao s jakim ljubav svoju zemlju i spremnost da bi bilo žrtvuga zadržati jaki.

Jedan od načina da se Rim je službeno ostao jak je tako da vrlo velikom vojskom. Plaće povećane su na 900 sesterces godine. Razdoblje od usluga povećan je za dvadeset godina, ali na kraju ovog svakom vojniku dobila iscjedak nagrada od 12.000 sesterces.

Ove promjene su skupe i morao je biti plaćeni za iz oporezivanja. August naredio svojim službenicima da se brojati broj ljudi u Rimskom Carstvu. Ovaj popis dozvoljeno glavarina treba uvesti. Međutim, kako bi ljudi sretni Italije, glavarina je imao samo da će biti plaćeni od strane stranaca u provincijama.

Rimskih građana također su bili izuzeti iz izravnih poreza, ali oni morati platiti porez na neke proizvode koji su kupili. Ovi porezi su obično samo oko 2% i nije uzrok previše zamjerki.Augustus je također počeo veliki obnovu programa. Mnoge od tih građevina danas se mogu vidjeti u Rimu danas. Neki su platili August od bogatstva koje je dobio od pljački Egipta nakon poraza od Kleopatre. On je također izgradio veliki kazališta i sportske dvorane i besplatne zabave za ljude u Rimu.

Pod Augustus gradske službe su postavili. To su uključeni opskrbu vodom, odvodnju i kanalizaciju, očuvanje obale i stvaranja organizacija, kao što su požar, brigade i policije snagu. Posebna službenici također su imenovani za održavanje ulica i javnih zgrada.

Augustus je također organizirao mrežu cesta će se graditi diljem Rimskog Carstva. Ove ceste su prešli rijeke i probiti planine, i omogućila dobra proizvedena u provincijama do Italije brže nego što su imali u prošlosti. To povećava i asortiman robe na raspolaganju i pomogao zadržati cijene dolje. Ove nove ceste je također pomogao August brzo premjestiti dodatnih vojnika na područja pate od lokalne pobune.

Augustus je bio oženjen tri puta. Njegova prva supruga bila bez djece, a drugi je imao kćer zove Julia. Njegova treća supruga, Livia, iako je samo devetnaest kad ju je sreo, bila je već u braku i bio je samo o tome da su svoje drugo dijete. Takav je bio Augustov moć da je mogao oženiti odmah. Njezin drugi

dijete je rođen tri dana kasnije.

Kameni reljef na Augustov mauzolej (st 14)

Livia je izuzetno inteligentna žena koja je imao veliki utjecaj na to kako Augusta ran Rimskog Carstva. Iz njihovih preživjelih slova, jasno je da je August slušali vrlo pažljivo na ono što je imao reći. Mnogi rimski političari zamjerili Livia političke moći i to je vjerojatno razlog zašto rimski povjesničari skloni reći neugodnih stvari o njoj.

Nakon udaje za Augusta, Livije nije imao više djece. Augustus je izabrao Tiberija, Livije sin njezina prvog braka, da postane sljedeći cara. Kao dio posla, Tiberije je morao oženiti Augustove kćeri Julije. Tiberije, koji je već sretno oženjen, prigovor, ali na kraju pristao da prihvati naloge Augustov.

August je umro u AD 14, (mjesec dana da je umro, Sextilis, bio je tada promijenio do kolovoza). Augustus je bio jedan od najistaknutijih vođa svijet ikada poznavao. U pedeset godina svoje vladavine, on u potpunosti reformirao Rimskog Carstva, i na taj način, napravio je toliko jaka da je sustav instaliran je trajao stotinama godina. Iako ga je uzeo puno od svoje snage daleko, Senat priznaje njegovu veličinu i unutar mjesec dana od njegove smrti proglasio ga bog.

Gaius Octavius Thurinus (Augustus) was born in the city of Rome on 23 September 63 BC. His father, also named Gaius Octavius, had been governor of Macedonia, whereas his mother Atia Balba Caesonia was the niece of Julius Caesar.

In 59 BC, when he was four years old, his father died. His mother married Lucius Marcius Philippus and Octavius was raised by his grandmother (and Julius Caesar's sister), Julia Caesaris. When his grandmother died Octavius delivered the funeral oration. Although only a teenager, his oratorical skills impressed Julius Caesar, who was now commander of the Roman Army in Narbonese Gaul.

The Gauls were excellent cavalrymen and on occasions capable of defeating the Romans. However, the Gauls were made up of a collection of smaller tribes who found it difficult to work together. Caesar was confident that in the long term, his well-organised forces would be able to defeat the Gauls that controlled central and northern Europe. First he defeated the Helvetii that inhabit present day Switzerland. He followed this with victories over the Gauls that lived in northern Europe. After reaching the English Channel in 55 BC Caesar decided to invade Britain.

To make sure everybody knew about his military victories, Julius Caesar wrote a book about his campaigns and had it published in Rome. The Senate became concerned about his growing popularity. To prevent Caesar from gaining power they appointed another famous Roman soldier, Pompey, to take control of the country. The Senate then passed a motion insisting that Caesar should retire from office.

Caesar reacted by ordering his men to march on Rome. At Corfinium, in 48 BC Caesar defeated troops loyal to the Senate. When news reached Rome of Caesar's victory, his enemies fled. Velleius reported: "Caesar, victorious over all his enemies, returned to Rome, and pardoned all who had borne arms against him, an act of generosity almost beyond belief. He entertained the city with the magnificent spectacle of a gladiatorial show, a sham battle of cavalry, infantry, and even mounted elephants."

Pompey decided to retreat to Macedonia, where he knew he could rely on the loyalty of his troops. However, Caesar's troops, highly experienced after their campaigns against the Gauls, were vastly superior to Pompey's soldiers who had not fought for twelve years. After a series of defeats, Pompey escaped to Egypt.

Octavius was elected to the College of Pontiffs in 47 BC. He also attempted to join Caesar's staff for his campaign in Africa but his mother, Atia Balba Caesonia, refused to grant him permission to join the Roman Army. She relented the following year but Octavius fell ill and was unable to travel to Hispania where he was fighting the forces of Pompey.

Octavius eventually reached Caesar's army. Over the next few months Octavius impressed Julius Caesar so much that when he returned to Rome he deposited a new will with the Vestal Virgins, naming his nephew as the prime beneficiary.

Julius Caesar now appointed 300 of his supporters as members of the Senate. Although the Senate and Public Assembly still met, it was Caesar who now made all the important decisions. By 44 BC Caesar was powerful enough to declare himself dictator for life. Although in the past Roman leaders had become dictators in times of crisis, no one had taken this much power.

Caesar began wearing long red boots. As the ancient kings used to wear similar boots, rumours began to spread that Caesar planned to make himself king. Caesar denied these charges but the Roman people, who had a strong dislike of the kingship system, began to worry about the way Caesar was dominating political life.

Julius Caesar attempted to gain the full support of the people by declaring his intention to lead a military campaign against the Parthians. However, many had doubts about the wisdom of trying to increase the size of the Roman Empire. They believed it would be better to concentrate on organising what they already had.

Rumours began to spread that Caesar planned to make himself king. Plutarch wrote: "What made Caesar hated was his passion to be king." Caesar denied these charges but the Roman people, who had a strong dislike of the kingship system, began to worry about the way Caesar made all the decisions. Even his friends complained that he was no longer willing to listen to advice. Finally, a group of senators decided to kill Caesar.

Even some of Caesar's closest friends were concerned about his unwillingness to listen to advice. Eventually, a group of 60 men, including Marcus Brutus, rumoured to be one of Caesar's illegitimate sons, decided to assassinate Caesar.

Plans were made to carry out the assassination in the Senate just three days before he was due to leave for Parthia. When Julius Caesar arrived at the Senate a group of senators gathered round him. Publius Servilius Casca stabbed him from behind. Caesar looked round for help

but now the rest of the group pulled out their daggers. One of the first men Caesar saw was Brutus and was reported to have declared, "You too, my son." Caesar knew it was useless to resist and pulled his toga over his head and waited for the final blows to arrive.

At Caesar's funeral, Mark Antony was chosen to give the eulogy. During his speech, he removed the toga from Caesar's body to show the crowd the stab wounds, pointing at each one naming with men who had struck the blows. However, Cicero later commented: "Caesar subjected the Roman people to oppression... Is there anyone, except Mark Antony who did not wish for his death or who disapproved of what was done?... Some didn't know of the plot, some lacked courage, others the opportunity. None lacked the will."

Mark Antony also published Caesar's will which revealed that he had left 300 sesterces to every man in Rome. Caesar also stated in his will that his impressive gardens were to become parks for the people who lived in the city. This action helped Mark Antony to gain political influence over the people of Rome.

 

A onyx carving of Augustus being crowned.

 

At various periods between 49 and 47 Mark Antony administered Italy when Julius Caesar was absent. He was therefore well-placed to assume leadership of the Caesar faction in Rome. Mark Antony allied himself with Marcus Aemilius Lepidus in a joint bid for power. However, they were challenged by Octavian. The three men met on an island in a river near Mutina and formed the Second Triumvirate. In doing so, they brought an end to Republican Rome. When the Senate attempted to regain control, Antony and Octavian had 130 of them murdered. Their property was seized and given to those willing to support the new rulers.

Marcus Brutus and Gaius Cassius were defeated by Octavian and Mark Antony at the Battle of Philippi in October 42 BC. After the battle Octavian returned to Rome and Mark Antony went on to govern the east, whereas Marcus Aemilius Lepidus went on to govern Hispania and the province of Africa.

Fulvia, Mark Antony's wife, was also active in Roman politics. To solidify the political alliance, Fulvia offered her daughter, Clodia, to Octavian. Clodia became his wife but she was later returned when Octavian married Scribonia. According to Suetonius, Octavian's marriage with Clodia was never consummated and that she was returned in "mint" condition.

Fulvia saw this as an insult to her family and she decided to take action. Together with Mark Antony's brother, Lucius Antonius, she raised eight legions in Italy to fight against Octavian. The army occupied Rome for a short time, but eventually retreated to Perusia. Octavian besieged Fulvia and Lucius Antonius in the winter of 41 - 40 B.C., starving them into surrender. Fulvia was exiled to Sicyon. Lucius Antonius, was sent by Octavian to Hispania as governor. To show his commitment to his partner, Mark Antony divorced Fulvia and married Octavian's sister Octavia.

It was while he was in Egypt that Mark Antony met Cleopatra. Like Julius Caesar before him, Mark Antony soon fell in love with the Queen of Egypt. They formed a close alliance as Mark Antony set about reorganizing the eastern provinces.

In 40 B.C. the Parthians invaded Roman territory, occupying Syria, advancing into Asia Minor and installing Antigonus as puppet king in Judaea. Mark Antony sent his general Publius Ventidius to oppose this invasion.

Octavian now agreed for Mark Antony to retaliate by invading Parthia. However, the rebellion in Sicily of Sextus Pompeius kept the army promised to Mark Antony in Italy. This caused a dispute with Octavian but a new treaty was signed in Tarentum in 38 BC.

Mark Antony returned to Egypt and persuaded Cleopatra to lend him the money he needed to form an alliance with Herod the Great. In 37 BC, Herod and the Roman Army took back Judaea. Herod turned Antigonus over to Mark Antony, who had him beheaded.

Mark Antony now felt strong enough to invade Parthia. However, with an army of about 100,000 Roman and allied troops but the campaign proved a disaster and after several military defeats Mark Antony was forced to carry out an humiliating retreat.

Octavian now decided to destroy the triumvirate by forming a new alliance with the traditional Republican aristocracy. Marcus Aemilius Lepidus was forced to resign and Octavian began attacking Mark Antony for abandoning his faithful wife, Octavia, to be with the promiscuous Cleopatra. Octavian claimed that Cleopatra was attempting to gain control of the Roman Empire by marrying Mark Antony. Cleopatra replied that her son Caesarion, and not Octavian, was Caesar's true heir.

Octavian responded by declaring war on Cleopatra. Although some Roman legions supported Mark Antony, the vast majority took the side of Octavian.

In 31 BC Octavian defeated Mark Antony at the Battle of Actium on the west coast of Greece. Mark Antony and Cleopatra were forced to flee to Alexandria in Egypt. When

Octavian's troops surrounded Alexandria, Mark Antony committed suicide by falling on his sword.

Cleopatra was captured by Octavian who planned to take her back to Rome as his prisoner. However, she was determined not to be humiliated in this way and arranged for a poisonous snake to be smuggled into her room in a large box of figs. Cleopatra then committed suicide by allowing the snake to bite her.

Cleopatra had earlier sent her son Caesarion into hiding but he was betrayed by his tutor. When Octavian found out where Caesarion was he had him murdered but spared Cleopatra's three children by Mark Antony.

Octavian was now able to take complete control of the Roman Empire. The Senate was reduced in size and lost a considerable amount of its power. At first Octavian took the title of president but later this was changed to emperor. He also changed his name from Octavian to Augustus. This new name had religious significance and emphasised his superiority over the rest of humankind.

Suetonius later described Rome's new dictator: "Augustus' eyes were clear and bright... his teeth were widely separated, small and dirty. His hair was slightly curly and yellowish. His ears were small. His nose protruded somewhat at the top and bent rather inwards at the bottom. He was short (although his freedman Julius Marathus, who kept his records, informs us that he was over five feet six inches in height), but this was disguised by the good proportions of his figure and only apparent if someone taller stood beside him."

Although Augustus was always willing to listen to the advice of the Senate, he made all the important decisions. As censor, Augustus had the power to remove those people in the Senate that he disagreed with. He also took over the role of the tribunes who had in the past protected the people against those in power.

As well as controlling all political decisions, Augustus was also in charge of the armed forces, the church and the civil service. Not even Julius Caesar had held so much power. Even though the Roman people had traditionally opposed being ruled by one person, after nearly twenty years of civil war they were willing to accept Augustus' dictatorship. Rome now ceased to be a republic. It was the beginning of the period that is known as Imperial Rome.

Augustus was an expert at using propaganda to maintain power. The image he liked to portray was of a father protecting his children from harm. Augustus also appealed to people's patriotism encouraging writers to produce poems, plays and history books that glorified the achievements of the Roman people. Romans therefore grew up with a strong love of their country and a willingness to make any sacrificeto keep it strong.

One way that Rome remained strong was by having a very large army. Wages were increased to 900 sesterces a year. The period of service was increased to twenty years but at the end of this each soldier received a discharge bounty of 12,000 sesterces.

These changes were expensive and had to be paid for out of taxation. Augustus ordered his officials to count the number of people in the Roman Empire. This census allowed a poll tax

to be introduced. However, to keep the people of Italy happy, the poll tax only had to be paid by foreigners in the provinces.

Roman citizens were also exempt from direct taxes but they did have to pay a tax on some of the goods that they bought. These taxes were usually only around 2% and did not cause too much resentment.Augustus also started a large rebuilding programme. Many of these buildings can still be seen in Rome today. Some were paid for by Augustus out of the wealth he obtained from plundering Egypt after the defeat of Cleopatra. He also built large theatres and sports arenas and provided free entertainment for the people of Rome.

Under Augustus city services were set up. This involved the supply of water, drainage and sewerage, the conservation of river banks and the creation of organisations such as a fire-brigade and police-force. Special officers were also appointed to maintain streets and public buildings.

Augustus also organised a network of roads to be built throughout the Roman Empire. These roads crossed rivers and cut through mountains, and enabled goods produced in the provinces to reach Italy faster than they had in the past. This both increased the range of goods available and helped to keep prices down. These new roads also helped Augustus to quickly move extra troops to areas suffering from local rebellions.

Augustus was married three times. His first wife was childless and the second had a daughter called Julia. His third wife, Livia, although only nineteen when he met her, was already married and was just about to have her second child. Such was Augustus' power that he was able to marry her straightaway. Her second child was born three days later.

 

Stone relief on Augustus' mausoleum (c. AD 14)

 

Livia was an extremely intelligent woman who had a great influence on how Augustus ran the Roman Empire. From their surviving letters, it is clear that Augustus listened very carefully to what she had to say. Many Roman politicians resented Livia's political power and this is probably why Roman historians tend to say unpleasant things about her.

After her marriage to Augustus, Livia did not have any more children. Augustus chose Tiberius, Livia's son by her first marriage, to become the next emperor. As part of the deal, Tiberius had to marry Augustus' daughter Julia. Tiberius, who was already happily married, objected but eventually agreed to accept the orders of Augustus.

Augustus died in AD 14, (the month that he died, Sextilis, was then changed to August). Augustus was one of the most outstanding leaders the world has ever known. In the fifty years of his rule, he completely reformed the Roman Empire, and in doing so, made it so strong that the system he installed lasted for hundreds of years. Although he had taken much of their power away, the Senate recognised his greatness and within a month of his death declared him to be a god.

The First Emperor

Vaznooooooooo

96. Mauzolej Augustus. Komentar.

On svibanj činiti čudnim da jedna od Augusta prvi veliki građevinski projekti bio div grobnicu za sebe i svoju obitelj, ali to je vjerojatno atraktivna iz više razloga. Politički, on svibanj su bili motivirani otkriće (napravio kad Augusta nezakonito otvorio Antony's će) da je njegov protivnik želi biti pokopan uz Kleopatra u Aleksandriji [96,1], gdje je također izvijestila da planira premjestiti glavni grad Rim (anticipirajući više od tri stoljeća Konstantina premještanje na istok). Oktavijan je grob-jer je to možda čak i prije nego je počeo Akcija i u svakom slučaju prije nego što je konsolidirani njegove moći i dobili titulu Augusta-bi proglasio svoju vjernost talijanskom tlu, za razliku od njegove ošamućen suparnika u Egiptu.

Veličina mauzolej (40-45 m visoko, 300 m promjera), to čini, barem u veličini, može usporediti s istoimene Tomb of Mausolos u Halicarnassus, jedno od sedam čuda antičkog svijeta. Augusta grob

nikada nije postigao takav poredak, ali to mora da je nadvila prisutnost oglašavanje novi vladar moć, bogatstvo i nadmoćnost, bilo vidljivo up-close tijekom šetnje u parku, da ga okružuju, ili uočio izdaleka oni približavaju gradu od sjevera i od strane onih koji posluju drugdje u kampusu martius.

Zbog Augusta izgrađen njegov grob relativno rano u životu, i zato mnogi u njegovoj obitelji krugu umro prerano smrti, njegov grob primio pepeo nekoliko članova obitelji prije svoje su bili smješteni u unutarnjim udubljenja u 14 AD. Unaprijed pokojnika uključuju Marcellus, njegov nećak, čija je smrt u 23 BC Virgil dirljivo memorialized u Eneja je putovanje u podzemni svijet. Zatim tu su, među ostalim, njegova sestra Octavia, pouzdan Agripa, a mladi Lucius i Gaj, njegov usvojeni nasljednici. Tacit [96,10] pozive Mauzolej je "Grobnica Julians", i da vrijedi ne samo za Julio-Klaudijevaca careva koji su umrli u dobrom stanju nakon Augusta (Tiberija i Klaudija), ali Nerva, čiji je pogreb u AD 98 vjerojatno posljednji ukop otvoriti svoja vrata. Urne s pepelom Vespazijana, Domicijanov, i Tita su bili pohranjeni u svoje hram na Quirinal, dok Nerva Trajan nasljednik imao svoje posebne komore u podnožju stupa na čelu svoje foruma. Nakon toga, Hadrijanov grob funkcioniralo kao carski mauzolej.

Augustus je neumoljiv žičica, ostvaruju na prognan Ovidije i njegove knjige, posebno je istaknuo u svom liječenju dviju Julias, njegova kći i unuka, čiji indiscretions, osobito neugodno u svjetlu patrijarh moralne reforme, bili su izvor cjeloživotnog gorčine mu, i on zabraniti njihov ukop u obiteljsku grobnicu.

Osim kipa Augusta na vrh grobnice, dvije brončane stupaca ili tablete su se nalazile na ulazu sadrži natpis dugo poznat kao "Res gestae", koja je bila Augustova vlastiti zbroj njegovih postignuća za rimske države. Ovaj natpis je preživio nije u bronci verziji, ali rezbarenog na hram Augusta u Turskoj. Imam uključen ovdje dijelovima natpisa [96,13] da se usredotočite na Augustovom building aktivnosti u Rimu, kao djelomična ilustracija za Svetonije poznati pretjerivanja da je August pretvara glavnom gradu od opeke (i slabije od sunca pečene opeke u to) da mramora [96,14 ].

96. Mauzolej Augustus. Izvori.

96,1.

[U njegovu volju, ilegalno otvara Oktavijan i pročitati da Senat, a u Skupštini,] Antony naredio da on bude pokopan u Aleksandriji, na Kleopatra strani. U svoje ogorčenje nad ovim, ljudi su skloni vjerovati kako istina je glasinu da je Antony, kad bi ga poraz Augustus, Rim će dati kao dar Kleopatra, i prijenos sjedište vlasti u Egipat.

Dio, Povijest 50.3.5-4.1

96,2.

Budući da Rimljani pogledu s vjerskim poštovanjem temelju Campus martius, oni su izgradili ovdje grobove svojih najčuvenijeg muškaraca i žena. Najviše pažnje od njih je takozvani mauzolej, veliki nasip u blizini rijeke okružene visokim bazu od bijelog kamena i hladu evergreena do njegove krune. Na samom vrhu nalazi brončani kip Augusta Cezara. Ispod humka su pokopani ostaci Augusta sebe, svoju obitelj, i njegovu obitelj. Iza Mauzolej proteže sveti gaj s prekrasnim šetnicama.

U sredini Campus drugi zid od bijelog mramora zatvara mjesto Augustovom kremiranja. Kružni željezne ograde okružuje zid, unutar kojega crnih topola su posađeni.

Strabon, Geografija 5.3.8

96,3.

Iako su granice postavljene su na opseg njegove pogrebne počasti, Augusta je eulogized dvaput: jednom prema Tiberije ispred Hrama Julije Cezar, i opet Tiberije sin Drusus na starom rostra. Nakon toga, on je provedena na kampusu martius na ramenima senatora, a kremiran je, niti je ex-pretor nedostaju se zakleti da je vidio svoju sliku uzlazi od pogrebne lomače u nebo. Vodeći ljudi u konjičkom reda, u golim nogama i tunike unbelted, okupilo se njegove kosti te ih pohranjuje u Mauzolej. Augusta izgrađen spomenik između Via Flaminia i obali Tibera u svoj šesti consulship [28 BC], i otvorio okolnim šumarcima i staze za javnost.

Svetonije, Augustov 100,3-4

96,4.

Koliko vapaje tuge keened u kampusu će doći

Naši moćni grad Mars! A ti, Oče Tiber,

Što pogrebi ćete vidjeti, kao što vam kliziti na prošlost svježi grob!

Virgil, Eneja 6,872-4

96,5.

Nakon Augusta pokopan Agripa u svoj grob, Marcellus,

Isti granica sadržavala i njegovih sinova-in-zakon,

I jedva je svoja vrata zatvoriti na Agripa

Kada je car sestra sama primila pogreb prava.

A sada na vrhu ove ponude tri puta s obzirom, četvrtina

U Drusus tvrdi carske suze velikog Augusta.

Seal vrata sada, sudbina, a grob prečesto otvorena,

Seal vrata: da stana je otvorio više nego što je pravedno.

Utjehu Livia 67-74

96,6.

[U svojoj oporuci,] August je zabranio da ni njegova kćer Julia ili njegova unuka Julia bi trebao biti pokopan u njegov grob na njihove smrti.

Svetonije, Augustov 101,3

96,7.

[Ovdje leži] Marcellus, sin Gaja, zet cara Augusta. [D. 23 BC]

[Ovdje leži] Octavia, kćer Gaja, sestra cara Augusta. [AD je umro 11]

L'Anne e Epigraphique 1928,2

96,8.

[Ovdje leže] kosti cara Tiberija, sin Augusta, Pontifex Maximus, s tribunician snage 38 puta, pozdravio Imperator osam puta, konzul pet puta. [AD je umro 37]

ILS 164 = CIL 6,887

96,9.

[Ovdje leže] kosti Agrippina, kći Marka Agripa, unuka od Augusta, supruga Germanicus, majka cara Kaligule. [AD je umro 33]

ILS 180 = CIL 6,886

96,10.

[Nero je druga supruga] Poppaea umro nakon što je Nero, u bljesak ljutnje, joj nogom kad je bila trudna. ... Njeno tijelo nije bilo kremirano u rimskom običaju, ali je balzamirana sa začinima u maniri inozemnih kraljeva i položeno na počinak u tumul u Julians. [AD je umro 65]

Tacit, Anali 16,6

96,11.

Kada Nerva umro, njegovo tijelo primio službeni pratnju Senata-kao što je to Augustus's za svoje mjesto pokopa u grob Augusta. [AD je umro 98]

Aurelius Victor, na 12,12 careva

96,12.

Od tri svitke da je August ostavio iza sebe, jedan sadržavao smjernice za njegov sprovod, drugi sadržavao račun svog postignuća koja je on želio upisan brončane plakete i postaviti ispred njegove Mauzolej, a treći sažeti stanje cijelog carstva ....

Svetonije, Augustov 101,4

96,13.

I, Augusta izgrađen sljedeće:

Senat i Kuća [prilozima] Chalcidicum [28 BC];

Temple of Apollo na Palatinu, s trijemovima [28 BC];

hram Božanskog Julija [28 BC];

[svetište ili špilja] od Lupercal;

trijema u cirkusu Flaminius (koji sam neka se zove Octaviji, nakon što je Oktavijan, graditelj ranije portico [167 pne] na istom mjestu) [33 BC];

okvir sjedala za bogove [pulvinar] na Circus Maximus;

hramovima Jupitera Feretrius i Jupitera gromovnik [22 BC] na Kapitolijske brdu;

Hram Kvirina [16 BC];

hramovi Minerva [16 BC], Juno Regina, a Jupiter slobode na Aventine Hill;

Hram lari na visoku točku na Sveto način;

hram Božanskog domaći bogovi na liberia;

Hram mladih;

Hram Velike Majke na Palatinu.

Ja obnovljena Kapitolijske Jupiterov hram i kazališta Pompej, kako na veliki trošak i bez inscriptional kredite za sebe na oba objekta.

Ja obnovljena vodovoda kanale koji su bili u dobi od urušavanja u mnogim mjestima, a udvostručila

količina vode naziva Marcia dodavanjem novog proljeća do svojih kanala.

Završio sam dva djela počeo i gotovo dovršen moj otac: Forum Julija Cezara i bazilike [Julia] između hram Castor i Hram Saturna. Kada bazilike izgorjela, ja proširuje mjesto i počeo [u 12 AD] da ga obnoviti u ime svojih sinova [Gaja i Lucija Cezara]; sam naredio da se posao biti završen do mog nasljednika, trebao sam umrijeti na prvom mjestu.

Ja obnovljena osamdeset dva hramove bogova u Rimu, po ovlasti Senata u mom šesti consulship [28 BC], s pogledom nitko to trebalo vratiti.

U mom sedmi consulship [27. godine prije Krista] sam obnovljena Via Flaminia iz Rima u Rimini, i sve njene mostove, osim Milvian i Minucian.

Sam sagradio uz ratni plijen Hram Marsa Avenger i Foruma Augusta [dovršen u dvije godine prije Krista] na svoju zemlju.

Sam sagradio Theater [11 BC] pokraj hrama Apolona, većim dijelom na terenu da sam kupio od privatnih vlasnika, i imao je ime po Marcus Marcellus, moj sin-in-zakon.

Posvetio sam darove od ratni plijen na Kapitolij, na hram Božanskog Cezar, u hram Apolona, da hram Veste, i hram Marsa Ultor; njihov zbroj iznosi oko 100 milijuna sesterces.

Augustus, Postignuća 19-21

96,14.

Pronalaženje Rimu arhitekture i nedostaje u carskom dostojanstvu i sklona poplavama i požarima, Augustov poboljšana grada, tako jako da je on s pravom može pohvaliti da su našli ga od sunca pečene cigle i ostavio ga mramora.

Svetonije, Augustov 28,3

96. Mausoleum of Augustus. Commentary.

It may seem odd that one of Augustus's first major building projects was a giant tomb for himself and his family, but it was probably attractive for several reasons. Politically, it may have been motivated by the discovery (made when Augustus illegally opened Antony's will) that his opponent wished to be buried alongside Cleopatra in Alexandria [96.1], where it was also reported he planned to move the capital of Rome (thus anticipating by over three centuries

Constantine's move to the East). Octavian's tomb—for he perhaps began it even before Actium and at any rate before he consolidated his power and received the title of Augustus—would have declared his allegiance to Italian soil, in contrast to his besotted rival in Egypt.

The size of the Mausoleum (40-45 m. high, 300 m. in diameter) makes it, at least in size, comparable to the eponymous Tomb of Mausolos in Halicarnassus, one of the Seven Wonders of the ancient world. Augustus's tomb never attained such a ranking, but it must have been a towering presence advertising the new ruler's power, wealth, and preeminence, whether visible up-close during a stroll in the park that surrounded it, or spotted afar by those approaching the city from the north and by those doing business elsewhere in the Campus Martius.

Because Augustus built his tomb relatively early in life, and because many in his family circle died untimely deaths, his tomb had received the ashes of several family members before his own were placed in its inner recesses in AD 14. The pre-deceased include Marcellus, his nephew, whose death in 23 BC Virgil movingly memorialized in Aeneas's trip to the Underworld. Then there were, among others, his sister Octavia, the trusted Agrippa, and the young Lucius and Gaius, his adopted heirs. Tacitus [96.10] calls the Mausoleum the “Tomb of the Julians,” and that holds true not only of the Julio-Claudian emperors who died in good standing after Augustus (Tiberius and Claudius), but of Nerva, whose interment in AD 98 was probably the last burial to open its doors. Urns with the ashes of Vespasian, Domitian, and Titus were deposited in their own temple on the Quirinal, while Nerva's successor Trajan had his own special chamber at the base of the column at the head of his forum. After that, Hadrian's tomb functioned as the imperial mausoleum.

Augustus's implacable streak, exercised on the exiled Ovid and his books, was especially noted in his treatment of the two Julias, his daughter and granddaughter, whose indiscretions, particularly embarrassing in light of the

patriarch's moral reforms, were a source of life-long bitterness to him, and he forbid their burial in the family tomb.

In addition to a statue of Augustus on the pinnacle of the tomb, two bronze columns or tablets were located at its entrance containing the long inscription known as the “Res Gestae,” which was Augustus's own summation of his achievements for the Roman state. This inscription has survived not in its bronze version but carved on a temple to Augustus in Turkey. I have included here the sections of the inscription [96.13] that focus on Augustus's building activities in Rome, as partial illustration for Suetonius's famous exaggeration that Augustus transformed the capitol from brick (and an inferior sun-baked brick at that) to marble [96.14].

96. Mausoleum of Augustus. Sources.

96.1.

[In his will, illegally opened by Octavian and read to the Senate and in Assembly,] Antony ordered that he be buried in Alexandria at Cleopatra's side. In their outrage over this, the people were inclined to believe as true the rumor that Antony, if he should defeat Augustus, would give Rome as a gift to Cleopatra, and transfer the seat of power to Egypt.

Dio, History 50.3.5-4.1

96.2.

Because the Romans regard with a religious reverence the grounds of the Campus Martius, they have built here the tombs of their most illustrious men and women. The most remarkable of these is the so-called Mausoleum, a great mound near the river ringed by a tall base of white stone and shaded by evergreens up to its crown. On the very top stands a bronze statue of Augustus Caesar. Beneath the mound are buried the remains of Augustus himself, his family, and his household. Behind the Mausoleum stretches a sacred grove with wonderful promenades.

In the middle of the Campus another wall of white marble encloses the place of Augustus's cremation. A circular iron fence surrounds the wall, inside of which black poplars have been planted.

Strabo, Geography 5.3.8

96.3.

Although limits were placed on the extent of his funeral honors, Augustus was eulogized twice: once by Tiberius in front of the Temple of Julius Caesar, and again by Tiberius's son Drusus on the old rostra. After this, he was carried to the Campus Martius on the shoulders of senators, and cremated there; nor was an ex-praetor lacking to swear he saw his image ascend from the funeral pyre into the sky. The leading men of the equestrian order, in bare feet and unbelted tunics, gathered up his bones and deposited them in the Mausoleum. Augustus built this monument between the Via Flaminia and bank of the Tiber in his sixth consulship [28 BC], and opened up the surrounding groves and walkways to the public.

Suetonius, Augustus 100.3-4

96.4.

How many cries of sorrow keened in the Campus will reach

Our mighty city of Mars! And you, Father Tiber,

What funerals you'll see, as you glide on past the fresh tomb!

Virgil, Aeneid 6.872-4

96.5.

After Augustus buried Agrippa within your tomb, Marcellus,

The same confines contained both of his sons-in-law,

And scarcely had its doors closed tightly on Agrippa

When the emperor's sister herself received the funeral rights.

And now on top of these offerings three times given, a fourth

In Drusus claims the imperial tears of the great Augustus.

Seal the doors now, Fates, of a sepulcher too often opened,

Seal the doors: that dwelling has opened more than is just.

Consolation to Livia 67-74

96.6.

[In his will,] Augustus forbade that either his daughter Julia or his granddaughter Julia should be interred in his tomb upon their deaths.

Suetonius, Augustus 101.3

96.7.

[Here lies] Marcellus, son of Gaius, son-in-law of Caesar Augustus. [d. 23 BC]

[Here lies] Octavia, daughter of Gaius, sister of Caesar Augustus. [died AD 11]

L'Anné e Epigraphique 1928.2

96.8.

[Herein lie the] bones of the emperor Tiberius, son of Augustus, Pontifex Maximus, with tribunician power 38 times, hailed Imperator eight times, consul five times. [died AD 37]

ILS 164 = CIL 6.887

96.9.

[Herein lie the] bones of Agrippina, daughter of Marcus Agrippa, granddaughter of Augustus, wife of Germanicus, mother of the emperor Caligula. [died AD 33]

ILS 180 = CIL 6.886

96.10.

[Nero's second wife] Poppaea died after Nero, in a flash of anger, kicked her when she was pregnant.… Her body was not cremated in the Roman custom, but was embalmed with spices in the manner of foreign kings and laid to rest in the tumulus of the Julians. [died AD 65]

Tacitus, Annals 16.6

96.11.

When Nerva died, his body received an official escort of the Senate—as had Augustus's—to his burial place in the tomb of Augustus. [died AD 98]

Aurelius Victor, On the Emperors 12.12

96.12.

Of the three scrolls that Augustus left behind him, one contained directions for his funeral, another contained an account of his achievements which he wished inscribed on bronze plaques and set up in front of his Mausoleum, and a third summarized the condition of the entire empire….

Suetonius, Augustus 101.4

96.13.

I, Augustus, built the following:

the Senate House and [its annex] the Chalcidicum [28 BC];

the Temple of Apollo on the Palatine, with porticoes [28 BC];

the Temple of the Divine Julius [28 BC];

the [shrine or grotto] of the Lupercal;

the portico at the Circus Flaminius (which I let be named the Octavia, after Octavius, the builder of the earlier portico [167 BC] on the same site) [33 BC];

the box-seat for the gods [pulvinar] at the Circus Maximus;

the temples of Jupiter Feretrius and Jupiter the Thunderer [22 BC] on the Capitoline hill;

the Temple of Quirinus [16 BC];

the temples of Minerva [16 BC], Juno Regina, and Jupiter of Liberty on the Aventine Hill;

the Temple of the Lares at the high point on the Sacred Way;

the Temple of the Divine Penates on the Velia;

the Temple of Youth;

the Temple of the Great Mother on the Palatine.

I restored the Capitoline Temple of Jupiter and the Theater of Pompey, both at great expense and without any inscriptional credits to myself on either building.

I restored the aqueduct channels that were collapsing from age in many places, and doubled the volume of the water called the Marcia by adding a new spring to its channel.

I finished two works begun and nearly completed by my father: the Forum of Julius Caesar and the basilica [Julia] between the Temple of Castor and the Temple of Saturn. When the basilica burned down, I enlarged its site and began [in 12 AD] to rebuild it in the name of my sons [Gaius and Lucius Caesar]; I ordered that the work be completed by my heirs, should I die first.

I restored eighty two temples of the gods in Rome, by authority of the Senate in my sixth consulship [28 BC], overlooking none that needed to be restored.

In my seventh consulship [27 BC] I restored the Via Flaminia from Rome to Rimini, and all of its bridges except the Milvian and Minucian.

I built with war booty the Temple of Mars the Avenger and the Forum of Augustus [completed in 2 BC] on my own land.

I built the Theater [11 BC] beside the Temple of Apollo, for the most part on ground that I purchased from private owners, and had it named after Marcus Marcellus, my son-in-law.

I dedicated gifts from war booty to the Capitolium, to the Temple of the Divine Caesar, to the Temple of Apollo, to the Temple of Vesta, and to the Temple of Mars Ultor; their sum total was approximately 100,000,000 sesterces.

Augustus, Achievements 19-21

96.14.

Finding Rome's architecture both lacking in imperial dignity and prone to floods and fires, Augustus improved the city so greatly that he could rightly boast to have found it sun-baked brick and left it marble.

Suetonius, Augustus 28.3

Izgrađen u 27. godine prije Krista, Mauzolej je opljačkali kao izvor građevinskog materijala (mnogi očito krađe je svedena na svoje trenutne dimenzije). To je zatim postao vinograd, vješanje vrt, amfiteatar, kazalište, i gledalište. To je izvorno 44 metara visoko, u obliku etrurski tumula, zasađeno čempresima i okrunjen brončani kip, unutar kojih je prostor za ostatke Augusta. Oko središnjeg stupa su grobovi od više istaknutih članova Giulio-Claudia obitelji.Built in 27 BC, the Mausoleum was pillaged as a source of building materials (the many evident thefts reduced it to its current dimensions). It then became a vineyard, a hanging garden, an amphitheater, a theater, and an auditorium. It was originally 44 meters high, in the form of an Etruscan tumulus, planted with cypresses and crowned with a bronze statue, inside of which there was a space for the remains of Augustus. Around the central pillar were the graves of the more distinguished members of the Giulio-Claudia family.

Mauzolej Augusta (talijanski: Mausoleo di Augusto) je velika grobnica izgrađena od strane rimskog cara Augusta u 28 godina prije Krista na kampusu martius u Rimu, Italija. Mauzolej, sada se nalazi na Piazza Augusto Imperatore, više nije otvoren za turiste, i pustošenja vremena i nemar su svuče ruševine gola. Međutim, ostaci impresivan i dominira orijentir na sjevernoj strani Campus martius.

Mauzolej je bio jedan od prvih projekata je pokrenuo Augusta u gradu Rimu nakon njegove pobjede u bitki kod Akcija 31 pne u. Mauzolej bio je kružnog u planu, koji se sastoji od nekoliko koncentričnih prstenova zemlje i opeke, zasađeno čempresima i kapom (možda, kao što su rekonstrukcije sigurni u najboljem slučaju) je konusna krov i kip Augusta. Svodovi održava se na krov i otvori se ukopa prostore u nastavku. Twin roza granita obeliska flankiran lučnim ulazima, te sada stoje, jedan na Piazza dell'Esquilino (na sjeverozapadnoj strani bazilike Santa Maria Maggiore), te drugi na Quirinal fontana. Završio Mauzolej mjereno 90 m (295 ft) u promjeru od 42 m (137 ft) u visinu.

Mauzolej je mjesto u antičkom Rimu

Hodnik vodio od ulazima u srce mauzolej, gdje je komorni s tri niše držati zlatne urne sadržavala pepeo carske obitelji. Ostaci pokopan u mauzoleju prije Augusta uključuju one Marka Klaudija Marcellus (koji je bio prvi da se ondje i pokopan, u 23 BC), Marko Agripa u 12 pne, Nero Claudius Drusus u 9 pne, Octavia molu (sestra Augustov) u 9 ili 11 godine prije Krista, Gaj i Lucije, unuka i nasljednika u Augustu. Nakon što je car osobno, Mauzolej ugostio pepeo Livia (Augustus 'supruga), Germanicus, Agrippina Stariji, Agrippina kćer Julia Livilla, Nero (sin Germanicus), Drusus Cezar (sin Germanicus), Caligula, Tiberija, Drusus Julius Cezar (sin Tiberija), Nero Claudius Drusus i Antonia Minor (roditelji Klaudije), Klaudije, Britannicus (sin Klaudija), balzamirano tijelo Poppaea Sabina supruga Nero, Julia Domna (kasnije se preselio u Mauzolej Hadrijana), i Nerva, posljednji car za koga mauzolej bio otvoren.

U 410, tijekom pljačke Rima od strane Alarika, pljačke Goti rifled svodova, ukrao urne i raspršene pepeo, bez oštećenja građevine (Lanciani). U srednjem vijeku umjetno Tumul je bio utvrđen kao dvorac, kao što je mauzolej Hadrijana, pretvorio u Castel Sant'Angelo i okupirana od strane Colonna obitelji. Nakon katastrofalnog poraza komuna Rimu, u ruke grofa od Tusculumu u 1167, Colonna je osramoćen i protjerano, a njihova utvrda u Campo je bio demontiran. Tako je postala ruševina.

U 19. stoljeću, ruševine su korišteni za borbe s bikovima, a kasnije i kao koncertna dvorana (Young). To nije bio do 1930 da je site je bio otvoren kao sačuvana arheološkom orijentir uz nedavno preselio i rekonstruirati Ara Pacis u blizini. Obnova Mauzolej Augusta na mjesto neravnina sadržanu u Benito Mussolini ambiciozne preuredjenju grada Rima, koji je nastojao povezati težnje talijanskog fašizma sa bivšim slave Rimskog carstva. Mussolini je pregledan se posebno povezani s postignućima Augusta, sebe vidi kao 'rađa Augustov spremni uvesti u novo doba talijanske dominacije.The Mausoleum of Augustus (Italian: Mausoleo di Augusto) is a large tomb built by the Roman Emperor Augustus in 28 BC on the Campus Martius in Rome, Italy. The Mausoleum, now located on the Piazza Augusto Imperatore, is no longer open to tourists, and the ravages of time and carelessness have stripped the ruins bare. However, the ruins remain an impressive and dominating landmark on the northern side of the Campus Martius.

The Mausoleum was one of the first projects initiated by Augustus in the city of Rome following his victory at the Battle of Actium in 31 BC. The mausoleum was circular in plan, consisting of several concentric rings of earth and brick, planted with cypresses and capped (possibly, as reconstructions are unsure at best) by a conical roof and a statue of Augustus. Vaults held up the roof and opened up the burial spaces below. Twin pink granite obelisks flanked the arched entryway; these now stand, one at the Piazza dell'Esquilino (on the northwest side of the Basilica of Santa Maria Maggiore) and other at the

Quirinal fountain. The completed Mausoleum measured 90 m (295 ft) in diameter by 42 m (137 ft) in height.

The Mausoleum's location in Ancient Rome

A corridor ran from the entryway into the heart of the Mausoleum, where there was a chamber with three niches to hold the golden urns enshrining the ashes of the Imperial Family. Remains buried inside the Mausoleum before Augustus include those of Marcus Claudius Marcellus (who was the first to be buried there, in 23 BC), Marcus Agrippa in 12 BC, Nero Claudius Drusus in 9 BC, Octavia Minor (the sister of Augustus) in 9 or 11 BC, Gaius and Lucius, grandsons and heirs of Augustus. After the emperor himself, the Mausoleum hosted the ashes of Livia (Augustus' wife), Germanicus, Agrippina the Elder, Agrippina's daughter Julia Livilla, Nero (son of Germanicus), Drusus Caesar (son of Germanicus), Caligula, Tiberius, Drusus Julius Caesar (son of Tiberius), Nero Claudius Drusus and Antonia Minor (parents of Claudius), Claudius, Britannicus (the son of Claudius), the embalmed body of Poppaea Sabina wife of Nero, Julia Domna (later moved to Mausoleum of Hadrian), and Nerva, the last emperor for whom the mausoleum was opened.

In 410, during the sack of Rome by Alaric, the pillaging Goths rifled the vaults, stole the urns and scattered the ashes, without damaging the structure of the building (Lanciani). In the Middle Ages the artificial tumulus was fortified as a castle— as was the mausoleum of Hadrian, turned into the Castel Sant'Angelo— and occupied by the Colonna family. After the disastrous defeat of the Commune of Rome at the hands of the Count of Tusculum in 1167, the Colonna were disgraced and banished, and their fortification in the Campo was dismantled. Thus it became a ruin.

In the 19th century, the ruins were used for bullfights, and later as a concert hall (Young). It was not until the 1930s that the site was opened as a preserved archaeological landmark along with the newly moved and reconstructed Ara Pacis nearby. The restoration of the Mausoleum of Augustus to a place of

prominence featured in Benito Mussolini's ambitious reordering of the city of Rome which strove to connect the aspirations of Italian Fascism with the former glories of the Roman Empire. Mussolini viewed himself especially connected to the achievements of Augustus, seeing himself as a 'reborn Augustus' ready to usher in a new age of Italian dominance.

The Mausoleum of Augustus was a large tomb built by the Roman emperor Augustus in 28 BC on the Campus Martius in Rome. The Mausoleum is still open to tourists, located on the Piazza Augusto Imperatore, although the ravages of time and carelessness have stripped the ruins bare. However, the ruins remain an impressive and dominating landmark on the northern side of the Campus Martius.

The Mausoleum was one of the first projects intiated by Augustus in the city of Rome following Augustus' victory at the Battle of Actium in 31 BC. The mausoleum was circular in plan, consisting of several concentric rings of earth and brick, planted with cypresses and capped (possibly, as reconstructions are unsure at best) by a conical roof and a statue of Augustus. Vaults held up the roof and opened up the burial spaces below. Twin pink granite obelisks flanked the arched entryway; these now stand, one at the Piazza dell'Esquilino (on the northwest side of the Basilica of Santa Maria Maggiore) and other at the Quirinal fountain. The completed Mausoleum measured 90 meters (295 feet) in diameter by 42 meters (137 feet) in height.

A corridor ran from the entryway into the heart of the Mausoleum, where there was a chamber with three niches to hold the urns enshrining the ashes of the Imperial Family. Remains buried inside the Mausoleum include those of Marcus Claudius Marcellus (who was the first to be buried there), Augustus, Livia (his wife), Marcus Agrippa, Germanicus, Agrippina the Elder (the wife of Germanicus), Tiberius, Caligula, Claudius, Britannicus (the son of Claudius), and Nerva, the last for whom the mausoleum was opened.

In 410, during the sack of Rome by Alaric, the pillaging Goths rifled the vaults and scattered the ashes, without damaging the structure (Lanciani). In the Middle Ages the artificial tumulus was fortified as a castle— as was the mausoleum of Hadrian, turned into the Castel Sant'Angelo— and occupied by the Colonna family. After the disastrous defeat of the commune of Rome at the hands of the Count of Tusculum in 1167, the Colonna were disgraced and banished, and their fortification in the Campo was dismantled. Thus it became a ruin.

In the 19th century, the ruins were used for bullfights, and later as a concert hall (Young). It was not until the 1930s that the site was opened as a preserved archaeological landmark along with the newly moved and reconstructed Ara Pacis nearby. The restoration of the Mausoleum of Augustus to a place of prominence featured in Mussolini's ambitious reordering of the city of Rome which strove to connect the aspirations of fascist Italy with the former glories of the Roman Empire. Mussolini viewed himself especially connected to the achievements of Augustus, seeing himself as a 'reborn Augustus' ready to usher in a new age of Italian dominance.

Mauzolej Augustu je bio velika grobnica sagradio rimski car August u 28 godina prije Krista na kampusu martius u Rimu. Mauzolej je još uvijek otvoren za turiste, smješten na Piazza Augusto Imperatore, iako su pustošenja vremena i nemara svuče ruševine goli. Međutim, ostaci impresivan i dominira orijentir na sjevernoj strani Campus martius.

Mauzolej je bio jedan od prvih projekata intiated od Augusta u gradu Rimu nakon Augustove pobjede u bitki kod Akcija 31 pne u. Mauzolej bio je kružnog u planu, koji se sastoji od nekoliko koncentričnih

prstenova zemlje i opeke, zasađeno čempresima i kapom (možda, kao što su rekonstrukcije sigurni u najboljem slučaju) je konusna krov i kip Augusta. Svodovi održava se na krov i otvori se ukopa prostore u nastavku. Twin roza granita obeliska flankiran lučnim ulazima, te sada stoje, jedan na Piazza dell'Esquilino (na sjeverozapadnoj strani bazilike Santa Maria Maggiore), te drugi na Quirinal fontana. Završio Mauzolej mjeri 90 metara (295 stopa) u promjeru od 42 metara (137 stopa) u visinu.

Hodnik vodio od ulazima u srce mauzolej, gdje je komorni s tri niše držati urne sadržavala pepeo carske obitelji. Ostaci zakopana unutar Mauzolej uključuju one Marka Klaudija Marcellus (koji je bio prvi biti pokopan tamo), Augusta, Livije (njegova supruga), Marko Agripa, Germanicus, Agrippina Stariji (supruga Germanicus), Tiberije, Kaligula, Klaudije , Britannicus (sin Klaudija), i Nerva, posljednje za koje je mauzolej bio otvoren.

U 410, tijekom pljačke Rima od strane Alarika, pljačke Goti rifled svodovi i raspršene pepeo, bez oštećenja struktura (Lanciani). U srednjem vijeku umjetno Tumul je bio utvrđen kao dvorac, kao što je mauzolej Hadrijana, pretvorio u Castel Sant'Angelo i okupirana od strane Colonna obitelji. Nakon katastrofalnog poraza općina Rimu, u ruke grofa od Tusculumu u 1167, Colonna je osramoćen i protjerano, a njihova utvrda u Campo je bio demontiran. Tako je postala ruševina.

U 19. stoljeću, ruševine su korišteni za borbe s bikovima, a kasnije i kao koncertna dvorana (Young). To nije bio do 1930 da je site je bio otvoren kao sačuvana arheološkom orijentir uz nedavno preselio i rekonstruirati Ara Pacis u blizini. Obnova Mauzolej Augusta na mjesto neravnina sadržanu u Mussolinija ambiciozne preuredjenju grada Rima, koji je nastojao povezati težnje fašističke Italije s bivšim slave Rimskog carstva. Mussolini je pregledan se posebno povezani s postignućima Augusta, sebe vidi kao 'rađa Augustov spremni uvesti u novo doba talijanske dominacije.

In the 28 B.C. the emperor Augustus built a monumental tomb for himself and his family in the western part of the Mars’ Field (Campo Marzio). This place was chosen for its particular political and propaganda reasons. The valley of Campo Marzio was situated outside the pomerio, the sacred border of Rome, between the Capitol, the Quirinal and Piancian hills and the Tiber.

The name came from the altar of Mars that it was stolen by the Romans after the expulsion of the last Etruscan king, the previous owner of the altar. During the Republic period many importants buildings were built inside the Campo Marzio but was Ottaviano August that made a radical renewal of the area, in particular the princeps (emperor) embellished the central and northen part making the Marcello theatre, the Saepta, the Ara Pacis and Mausoleum.

The first man buried in the Augustus’ mausoleum was Marcellus, the son-in-law of Ottaviano Augustus who died in 23 B.C., after him was buried there Agrippa, Ottavia, Druso, Ottaviano Augustus, Caligola, Claudio Britannico, Vespasiano and Nerva, except for Nero. During the Middle-Age the tomb was occupied by the Colonna fortress and later it underwent many devastations until 1939 when the monument was restored and the houses built around it were dismantled.

The mausoleum has a circular base with a 87 m in diameter and it is composed by five spiral rings with radial walls creating the structure. The outside part was covered by travertine (12 m in hight) and by a doric freize. Flanking the entrance of the building stood two Egyptian obelisks (now one is in the Esquilin square and the other is in the Quirinal square).

The door was flankled by two bronze tablets with the Res Gestae Divi Augustae, a kind of summary about the emperor achievements. On a rectangular base of the monument stood a cylindrical part

surmonted by a tumulus (a conical mound of earth) planted with cypress trees where in the middle was put a bronze statue of the emperator indicating the position of the mausolem. It is possible to go inside the monument through a gallery leading to a wall with two passageways taking in the funeral room. The urn is circular with threes niches on the side and it is surrounded by an anular corridor. In the center of the urn stands a big pilaster with an interior small room, the true tomb of Augustus.

U 28 prije Krista cara Augusta sagrađen monumentalan grobnicu za sebe i svoju obitelj u zapadnom dijelu Marsa 'Field (Campo Marzio). Ovo mjesto je odabrala za svoj određenih političkih i propagandnih razloga. Dolina Campo Marzio bio je smješten izvan pomerio, svete granice Rima, između Capitol je Quirinal i Piancian brda i Tiber.

Ime potječe od oltara na Marsu da je ukraden od strane Rimljana nakon protjerivanja posljednje etrurski kralj, prethodni vlasnik oltara. Tijekom Republike razdoblju mnoge importants Zgrade su građene unutar Campo Marzio, ali je Ottaviano kolovoz koji je napravio radikalnu obnovu tog područja, osobito princeps (car), ukrašena središnjem i sjevernom dijelu izradu Marcello kazalište, Saepta je Ara Pacis i Mauzolej.

Prvi čovjek pokopan u Augustov mauzolej bio je Marcellus, sin-in-zakon Ottaviano Augusta koji je umro u 23 pne, nakon što ga je tamo pokopan Agripa, Ottavia, Druso, Ottaviano Augusta, Caligola, Claudio Britannico, Vespasiano i Nerva, osim za Nero. Tijekom srednji vijek groba bio okupiran od strane Colonna tvrđave i kasnije prošao mnoge devastacije do 1939 kada je spomenik bio je obnovljena i kuća izgrađena oko njega su bili rastavljeni.

Mauzolej je kružne osnove s 87 metara u promjeru i da je sastavljen od pet spiralno prstenje s radijalnim zidovima stvarajući strukturu. Vanjski dio je pokriven sedrenih (12 m visine) i dorski freize. Bočni ulaz u zgradu stajala dva egipatska obeliska (sada jedna je u Esquilin trgu, a druga je u Quirinal trg).

Vrata su bila flankled dvije brončane pločice s Res gestae Divi Augustae, vrsta sažetka o caru dostignuća. Na pravougaone osnove spomenika stajala cilindričan dio surmonted po tumul (stožasti brežuljak zemlje), sa posađenim čempresima, gdje je u sredini bio stavio brončani kip emperator pokazuje položaj mauzolej. Moguće je da ide u spomenik preko galerija koja vodi u zid s dva prolaza uzimajući u pogreb sobi. Urna je kružna sa trojkama nišama sa strane i okružen je anular hodniku. U središtu urna stoji veliki pilastar s unutrašnjosti mala soba, pravi grob Augusta.

The Mausoleum of Augustus

and the Res Gestae

The complex to which the Res Gestae belonged included the Mausoleum of Augustus, two obelisks, the Ara Pacis, the Ustrinum, and two pillars (mentioned in the text) on which the Res Gestae was carved.

Corpus Inscriptionum Latinarum I2 244: (calendar: referring to July 4, 13 B.C.)

FER(IAE) EX S(ENATUS) C(ONSULTO) Q(UOD) E(O) D(IE) ARA PACIS AUG(USTAE) IN CAMP(O) MAR(TIO) CONSTITUTA EST NERONE ET VARO COS.

"Holiday, by decree of the Senate, because on that day the Altar of Augustan Peace was founded in the Campus Martius, in the consulship of (Tiberius Claudius) Nero and (P. Quintilius) Varus."

Inscriptiones Italiae 13.2.117 (calendar: referring to 30 January, 9. B.C.):

FERIAE EX S(ENATUS) C(ONSULTO) QUO[D EO] DIE ARA PACIS AUGUSTA[E IN CAMPO ] MARTIO DEDICATA [E]ST DRUSO ET CRISPINO C[OS].

"Holiday, by decree of the Senate, because on that day the Altar of Augustan Peace was dedicated in the Campus Martius, in the consulship of Drusus and Crispinus."

Ovid Fasti I. 709-722:

Ipsum nos carmen Pacis deduxit ad aram,haec erit a mensis fine secunda dies.Frondibus Actiacis comptos redimita capillos,Pax, ades et toto mitis in orbe mane!Dum desint hostes, desit quoque causa triumphi,tu ducibus bello gloria maior eris.Sola great miles, quibus arma coerceat, arma,canteturque fera nil nisi pompa turba.Horreat Aeneadas et primus et ultimus orbis:

si qua parum Romam terra timebat, amet!Tura, sacerdotes, pacalibus addite flammis,albaque perfusa victima fronte cadat.Utque domus, quae praestat eam, cum pace perennet,ad pia propensos vota rogate deos!

Suetonius, Augustus 100-101:

Obiit in cubiculo eodem, quo pater Octavius, duobus Sextis, Pompeio et Appuleio, consulibus XIIII Kal. Sept. hora diei nona septuagesimo et sexto aetatis anno, diebus quinque et triginta minus. Corpus decuriones municipiorum et coloniarum a Nola Bovillas usque deportarunt noctibus propter anni tempus, cum interdiu in basilica cuiusque oppidi vel in aedium sacrarum maxima reponeretur. A Bovillis Equester Ordo suscepit urbique intulit atque in vestibulo domus collocavit. Senatus et in funere ornando et in memoria honoranda eo studio certatim progressus est, ut inter alia complura censuerint quidam funus Triumphali porta ducendum, praecedente Victoria quae est in Curia, canentibus neniam principum liberis utriusque sexus; alii, exequiarum die ponendos anulos aureos ferreosque sumendos; nonnulli ossa legenda per sacerdotes summorum collegiorum. Fuit et qui suaderet apellationem mensis Augusti in Septembrem transferendam, quod hoc genitus Augustus, illo defunctus esset; alius, ut omne tempus a primo die natali ad exitum eius saeculum Augustum appellaretur, et ita in fastos referretur. Verum adhibito honoribus modo, bifariam laudatus est: pro aede divi Iuli a Tiberio et pro Rostris veteribus a Druso Tiberi filio ac senatorum umeris delatus in Campum crematusque. Nec defuit vir praetorius, qui se effigiem cremati euntem in caelum vidisse iuraret. Reliquias legerunt promores equestris ordinis tunicati et discincti pedibusque nudis, ac Mausoleo condiderunt. Id opus inter Flaminiam Viam ripamque Tiberis sexto suo consulatu (28 B.C.) exstruxerat circumiectasque silvas et ambulationes in usum Populi iam tum publicarat

(104) Iulias, filiam neptemque, si quid iis accidisset, vetuit sepuclro suo inferri. Tribus volumnibus, uno mandata de funere suo complexus est; altero, indicem rerum a se gestarum, quem vellet incidi in ahenis tabulis, quae ante Mausoleum statuerentur; tertio, breviarium totius imperii.

"(Augustus) died in the same chamber as his father Octavius had, in the year in which the two Sextuses, Pompeius and Appuleius, were consuls (A.D. 14), on the 19th of August, at the ninth hour of the day (3 p.m.), in the seventy sixth year of his life, thirty five days before his birthday. The municipal and colonial senators carried his body as far as Bovillae, during the nights because of the time of the year, and each night it would be placed in the Basilica of the local town or in the sanctuary of the most important temple. From Bovillae the Equestrian Order took it up, brought it to the City and placed it in the Vestibule of his residence. The Senate, both in arranging the funeral and in honoring his memory, competed with one another with such eagerness, that among many other things they decreed that the funeral procession should proceed through the Triumphal Gate and be led by the Statue of Victory which is in the Senate House, with the children of the aristocracy of both sexes singing the funeral dirge; others proposed that, on the day of the burial, their gold rings should be put aside and iron ones worn instead; some that his bones be gathered up by the priests of the

major colleges. There were others who proposed that the name of the month ‘August‘should be transferred to the month September, because September was the month in which Augustus was born and August that in which he died; another that the entire period between the birth and death of Augustus should be called the ‘Saeculum Augustum ‘ and referred to in that fashion in the Fasti. In fact, though his honors were kept moderate, he was given two eulogies, one in front of the Temple of the God Julius by Tiberius, the other at the Rostra by Drusus the son of Tiberius, and he was carried on the shoulders of the Senators to the Campus Martius and cremated. Nor was there lacking a Senator of Praetorian rank who swore that he had seen the image of the man being cremated ascend into heaven. The leaders of the Ordo Equester, wearing tunics, unbelted, and barefoot, gathered up the remains and placed them in the Mausoleum. (Augustus) had built this edifice between the Via Flaminia and the Tiber bank in his sixth consulship (28 B.C.), and surrounded it with groves and walkways which he opened to the use of the public."

He forbade the two Julias, his daughter and granddaughter, to be buried in his tomb if something should happen to them. Of the three sealed rolls, one contained the instructions for his funeral; the second, the Res Gestae Divi Augusti, which he wanted to be inscribed on bronze tablets which would stand in front of the Mausoleum; the third, an accounting of the entire empire.

Mauzolej Augustui Res gestae

Kompleks koji Res gestae su pripadali su Mauzolej Augusta, dva obeliska, Ara Pacis, Ustrinum, i dva stupa (spomenute u tekstu), na kojima Res gestae je uklesan.

Tijelovo Inscriptionum Latinarum I2 244: (kalendar: koji se odnosi na 4. srpnja, 13 pne)

FER (IAE) EX S (ENATUS) C (ONSULTO) Q (UOD) E (O) D (IE) ARA PACIS kolovoz (ustae) u kampu (O) MAR (TIO) CONSTITUTA EST ET NERONE VARO Cos

"Holiday, uredbom Senata, jer se na taj dan oltar Augustova mira osnovana je u kampusu martius, u consulship od (Tiberija Klaudija) Nero i (P. Quintilius) varus."

Inscriptiones Italiae 13.2.117 (kalendar: koji se odnosi na 30. siječnja, devet godina prije Krista.)

FERIAE EX S (ENATUS) C (ONSULTO) QUO [D EO] DIE ARA PACIS AUGUSTA [E u Campo] MARTIO DEDICATA [E] ST DRUSO ET CRISPINO C [OS].

"Holiday, uredbom Senata, jer se na taj dan oltar Augustova mira bio je posvećen u kampusu martius, u consulship od Drusus i Crispinus."

Ovidije Fasti I. 709-722:

Ipsum br Carmen Pacis deduxit oglas Aram, haec erit mensis fino Secunda umire. Frondibus Actiacis comptos redimita capillos, Pax et ades toto orbe mitis u grivu! Dum desint hostes, desit quoque causa triumphi, tu ducibus Bello Gloria maior Eris. Šola veliki milja, quibus arma coerceat, arma, canteturque fera nula NISI pompa turba. Horreat Aeneadas et primus et orbis ultimus: si qua parum Romam terra timebat, amet! Tura, sacerdotes, pacalibus addite flammis, albaque perfusa victima fronte cadat. Utque Domus, quae praestat EAM, cum tempo perennet, oglas pia propensos vota rogate deos!

Svetonije, Augustov 100-101:

Obiit u cubiculo eodem, quo otac Oktavijan, duobus Sextis, Pompeio et Appuleio, consulibus XIIII Kal. Rujna hora nona diei septuagesimo et sexto aetatis anno, diebus quinque et triginta minus. Tijelovo decuriones municipiorum et coloniarum Nola Bovillas usque deportarunt noctibus Tempus propter Anni, sperma interdiu u bazilici cuiusque oppidi vel u AEDIUM reponeretur sacrarum maxima. Bovillis Equester Ordo suscepit urbique intulit atque u vestibulo Domus collocavit. Senatus et u funere ornando et u Memoria honoranda eo studio certatim progressus est, ut inter alia complura censuerint quidam funus Triumphali Porta ducendum, praecedente Victoria quae est u kuriji, canentibus neniam principum liberis utriusque sexus, alii, exequiarum umrijeti ponendos anulos aureos ferreosque sumendos; nonnulli ossa legenda po sacerdotes summorum collegiorum. Fuit et qui suaderet apellationem mensis Augusti u Septembrem transferendam, quod hoc genitus Augusta, illo defunctus esset, alius, UT omne Tempus primo umrijeti Natali oglas exitum eius saeculum Augustum appellaretur, et UIO, u fastos referretur. Verum adhibito honoribus modo, bifariam laudatus est: pro aede divi Iuli Tiberio et pro Rostris veteribus Druso Tiberi filio AC senatorum umeris delatus u Campum crematusque. Nec defuit Vir Praetorius, qui se effigiem cremati euntem u caelum vidisse iuraret. Reliquias legerunt promores equestris ordinis tunicati et discincti pedibusque nudis, ac Mausoleo condiderunt. Id opus između Flaminiam Viam ripamque Tiberis sexto suo consulatu (28 BC) exstruxerat circumiectasque silvas et ambulationes u usum Populi iam tum publicarat

(104) Iulias, filiam neptemque, si funta IIS accidisset, vetuit sepuclro suo inferri. Tribus volumnibus, Uno de mandata funere suo complexus est; altero, indicem rerum se gestarum, quem vellet incidi u ahenis tabulis, quae ante Mauzolej statuerentur, tercijarni, breviarium totius Imperii.

"(Augustus), umro je u istoj komori kao i njegov otac Oktavijan je, u godini u kojoj dva Sextuses, Pompeja i Appuleius, bili su konzuli (AD 14), na 19 kolovoz, u devetoj uri na dan (3 sati), u sedamdeset šestoj godini života, trideset pet dana prije svog rođendana. općinskih i kolonijalne senatora nosio njegovo tijelo koliko Bovillae, tijekom noći zbog doba godine, i svake noći da će biti postavljeni u bazilici lokalnih grada ili u svetište najvažnijih hram. Od Bovillae konjičkog Red ga je uzeo gore, to doveo do grada i smješten u predvorju svog prebivališta. Senat, kako u uređenje i pogreb u čast njegova memorija, natjecala s jednom drugom s takvim žudnja, da su između mnogih drugih stvari koje su, odlučeno je da pogrebna povorka treba nastaviti kroz slavoluk vrata i biti na čelu Kip pobjede koji je u Senatu kući, s djecom aristokracije oba spola pjevanja pogreb pogrebna pjesma, drugi je predložio da, na dan pokopa, svoje zlato prstenje treba staviti na stranu i željezo su nosile umjesto toga, neki da se njegove kosti biti prikupljeni od strane svećenika u velikih fakultetima bilo. drugima koji su predložili da naziv mjeseca August'should biti prenesena na mjesec rujan, jer je rujan bio je mjesec u kojem je rođen Augusta i kolovozu u kojoj je umro, drugi da je cijelo razdoblje između rođenja i smrti Augusta bi se trebao zvati 'Saeculum Augustum' i iz tog mode u Fasti. U stvari, iako je njegova priznanja su držane umjerena, dobio je dvije eulogies, jedan ispred Hrama Boga Julius po Tiberije, drugi u Rostra po Drusus sin Tiberija, a on je nosio na ramenima senatora Campus martius i kremiran. niti je nedostajalo senator pretorskog čin koji je prisegao da je vidio sliku čovjeka bude kremirana se popeti na nebo. Čelnici Ordo Equester, nosio tunike, unbelted, i bos, okupilo se i dalje i postavio ih u Mauzolej. (Augustus) je sagradio to zdanje između Via Flaminia i Tiber banka u svojoj šesti consulship (28 BC ), a okružen šumarcima i staze koji je on otvorio na korištenje javnosti. "

On je zabranio dvije Julias, njegova kći i unuka, koji će biti pokopan u njegov grob, ako se nešto treba dogoditi da ih. Od tri zapečaćene role, jedan je sadržavao upute za njegovu sprovodu, a drugi, Res gestae Divi Augusti, što je on htio biti upisan na brončane ploče koje bi stajati pred mauzolej, treći, računovodstvo cijelog carstva .

Mausoleum of Augustus: the giant tomb of Rome's first emperor.

According to his contemporary, Strabo of Amasia, the tomb of the emperor Augustus was among the most remarkable monuments of Rome. The Greek geographer describes the building as an artificial hill covered with evergreen trees, and we can infer that it was not unlike the tombs in Etruria, or the tomb of Alexander the Great in Alexandria, a ruler greatly admired by Augustus. Other sources of inspiration may have been the tombs of the heroes of the Trojan War, of whom Augustus claimed to descend (e.g., the tomb of Achilles and similar monuments), and the world famous Mausoleum of Halicarnassus, the tomb of the famous satrap of Caria, Maussolus. 

Strabo adds that in the neighborhood of the Mausoleum of Augustus, one could visit a park with lovely porticoes and an ustrinum (i.e., the place of the pyre) that was surrounded by black poplars. This photo to the left shows the substructure of the giant tomb itself. The outer ring has a diameter of about 89 meters and is 12 meters meters high. No Roman had ever

created a tomb like this. The upper half of this reconstruction - the photo shows the famous model of ancient Rome in the Museo nazionale della civiltà romana - is based on the description by Strabo. He says that there was a statue of the emperor on the top. The idea that the center looked like this, is a guess based on parallels with similar monuments. It is contradicted by Strabo, who says that

the monument resembled a hill.  (©!!!) The interior of the mausoleum consists of a square inner tomb, where Augustus and his wife Livia must have been buried, surrounded by an outer ring, where the urns of other members of the imperial family stood. The epitaph of Marcellus, who died in 23 BCE, proves that the monument was more or less finished by that time. 

The picture to the left shows the northeastern exterior wall of the mausoleum of Augustus. It was made of brick, and covered with slabs of white travertine, exactly as described by Strabo. Next to the monument were two columns with the text of Augustus' Res Gestae (his autobiography). We do not know where these pillars stood, and how we must imagine them to

have been - very large, obviously, to contain the full text. This photo shows the mausoleum on the model in the Museo Nazionale della Civiltà Romana again: it is the big round structure at the photo's lower edge. If you draw a line from the center of the mausoleum to the obelisk of the Horologium Augusti (upper edge), and a second line from the obelisk to Augustus' Altar of Peace (Ara Pacis; the small square building in the upper left corner), you get a right-angled triangle. If there was any deeper significance to this lay-out, is not known.

Inner ring, west Pediment of an urn Inner ring, east

Tombstone of Marcellus Tombstone of Agrippina the Elder(Musei Capitolini, Rome)

Inner tomb

In 31 BCE, Augustus (at that moment still called Octavian) had defeated his rival Marc Antony and his wife, the Egyptian queen Cleopatra VII Philopator, in the naval battle of Actium. One year after, Octavian had conquered Egypt, the last independent Hellenistic kingdom that wasn't part of the Roman Empire. Egypt's cereals were used for the food supply of Rome, which was from now on more stable.

To remind the Romans of this success, there were two obelisks in front of the entrance of the Mausoleum. Today, one of these monoliths decorates a square near the basilica of Santa Maria Maggiore. Although this obelisk looks as if it is an ancient Egyptian monument, it was

in fact made for Augustus. Its height is 14.75 meters. The other obelisk, also made by order of Augustus, is standing in front of the palace of the president of Italy, the Quirinal. It is 14.64 meters high. The two statues of Castor and Pollux date back to Antiquity too, but did not belong to the Mausoleum.

The Mausoleum faced -although it was separated by some distance- the Pantheon, a round temple for the cult of the emperor's family, constructed by Augustus' friend Agrippa. A wide alley connected the two monuments.

A century and a half later, the Mausoleum of Augustus inspired the emperor Hadrian when he wanted to build his tomb. However, he felt free to make considerable changes to the original design. Today, the Mausoleum of Hadrian is known as the Castel Sant' Angelo.

Tombstone of Tiberius The last photo shows the epitaph of Tiberius, the stepson and successor of Augustus. Other people who were buried in the mausoleum were Marcellus, Marcellus' mother (and Augustus' sister) Octavia, Augustus' friend Agrippa, Drusus, Lucius Caesar and Gaius Caesar, and Publius Quinctilius Varus. In 14, Augustus was laid to rest. Later, Drusus the Younger, Germanicus, Drusus Caesar, Livia, Tiberius, Caligula's mother Agrippina, Nero Caesar, Caligula, Claudius, Britannicus, and Poppaea, were buried here. Much later, the emperor Nerva and the empress Julia Domna received their tomb in the Mausoleum of Augustus.

A satellite photo of this monument can be found here, and another article on the building is here.

Mauzolej Augusta: div grob u Rimu prvi car.

Prema njegovim suvremenim, Strabon od Amasia, grob cara Augusta bio je među najznačajnijih spomenika u Rimu. Grčki geograf opisuje zgrade kao umjetno brdo prekriveno zimzelena stabla, i možemo zaključiti da to nije za razliku od grobnice u Etruria, ili groba Aleksandra Velikog u Aleksandriji, vladar uvelike divio Augusta. Ostali izvori inspiracije svibanj su grobove junaka

Trojanskog rata, od kojih Augusta tvrdila kako spuštati (npr. grob Ahilej i sličnih spomenika), a svjetski poznati Mauzolej Halicarnassus, grob slavnog satrap Caria, Maussolus.

Drevni-Warfare.com, on-line dom Ancient Warfare magazinaMauzolej Augustu. Foto Jona Lendering.Strabon dodaje da je u susjedstvu Mauzolej Augusta, moglo bi posjetiti park s lijepim trijemovima i ustrinum (tj. mjesto lomači), koji je okružen crne topole. Ova slika lijevo pokazuje podlogu od diva samog groba. Vanjski prsten ima promjer od oko 89 metara i 12 metara metara visok. No Roman je ikada stvorio grob kao što je ovaj.

Gornjoj polovici ove rekonstrukcije - Na slici je poznati model antičkog Rima u Museo Nazionale della civiltà Romana - temelji se na opisu Strabon. On kaže da je kip cara na vrhu. Ideja da je u središtu je izgledao ovako, je pogodak temeljen na paralele sa sličnim spomenicima. To je u potpunoj suprotnosti Strabon, koji kaže da je spomenik podsjećao brda. (©!!!)

Unutrašnjost mauzoleja sastoji se od kvadratnih unutarnjeg grob, gdje Augusta i njegova supruga Livia mora da je pokopan, okružen vanjskom prstenu, gdje se žare drugih pripadnika carske obitelji stajao. Epitaf Marcellus, koji je umro u 23 pne, dokazuje da je spomenik bio više ili manje završio u to vrijeme.

Slici na lijevoj strani pokazuje sjeveroistočnom vanjski zid mauzoleja Augustov. To je izrađen od opeke, i pokrivena pločama od bijelog sedre, baš kao što je opisano od strane Strabon. Uz spomenik su dva stupca s tekstom Augustove Res gestae (svojoj autobiografiji). Mi ne znamo gdje se ti stupovi stajao, i kako moramo ih zamisliti da je - vrlo velike, očito, da sadrži puni tekst.

Ova fotografija pokazuje mauzolej na modelu u Museo Nazionale della Civiltà Romana opet: to je velika okrugla struktura na fotografije donjem rubu. Ako crtate liniju od centra mauzoleja na obelisk od Horologium Augusti (gornji rub), a drugi red od obelisk na Augustov Žrtvenik mira (Ara pacis, na malom trgu zgradu u gornjem lijevom uglu) , možete dobiti pravokutnog trokuta. Ako je bilo dublje značenje ove lay-out, ne zna se.

Unutarnji prsten, zapadno zabat urne unutarnjeg prstena, istok

Nadgrobnog spomenika Agrippina Starijeg. Musei Capitolini, Roma (Italija). Foto Marco Prins.

Nadgrobni spomenik Marcellus nadgrobnog spomenika Agrippina Starijeg(Musei Capitolini, Rim) Unutarnja grobObelisk u blizini Maria Maggiore. Foto Jona Lendering. U 31 pne, August (u tom trenutku još uvijek se zove Oktavijan) je porazio suparnika Marc Antony i njegova supruga, kraljica Kleopatra VII egipatski Philopator, u pomorskoj bitci kod Akcija. Godinu dana poslije, Oktavijan je osvojio Egipat, posljednje kraljevstvo nezavisni helenističkog da nije bio dio Rimskog carstva. Egipat je žitarica koristilo se za zalihe hrane u Rimu, koja je od sada više stabilna.

Podsjećamo Rimljani ovog uspjeha, postojala su dva obeliska ispred ulaza u mauzolej. Danas, jedan

od tih monolita ukrašava trg u blizini bazilike Santa Maria Maggiore. Iako je ovaj obelisk izgleda kao da je to drevni egipatski spomenik, to je u stvari napravio za Augusta. Njegova visina je 14,75 metara.

Druge obelisk, također po nalogu Augusta, stoji ispred palače predsjednika Italije, Quirinal. To je 14,64 metara visok. Dva kipa od Castor i Pollux datiraju iz antike previše, ali ne pripadaju Mauzolej.

Mauzolej suočeni-iako je bila odvojena od strane nekih udaljenosti Panteon, okrugli hram za kult cara obitelji, izgradila Augustov prijatelj Agripa. Širok sokak povezana dva spomenika.

Stoljeće i pol kasnije, Mauzolej Augusta inspiriran cara Hadrijana, kada je želio izgraditi svoju grobnicu. Međutim, on je osjetio slobodan napraviti značajne promjene na originalni dizajn. Danas, Mauzolej Hadrijan je poznat kao Castel Sant 'Angelo.

Tombstone TiberijaZadnja slika pokazuje epitaf Tiberija, posinak i nasljednik Augusta. Ostali ljudi koji su pokopani u mauzoleju su Marcellus, Marcellus majke (i Augustove sestre) Octavije, Augustov prijatelj Agripa, Drusus, Lucius i Cezar Gaj Cezar, i Publija Quinctilius varus. U 14, August je položeno na počinak. Kasnije, Drusus Mlađi, Germanicus, Drusus Cezar, Livije, Tiberija, Kaligula majka Agrippina, Nero Cezar, Kaligula, Klaudije, Britannicus i Poppaea, su pokopani ovdje. Mnogo kasnije, car Nerva i carica Julia Domna primili grob u Mauzoleju Augusta.

Satelitsku sliku od ovog spomenika može se naći ovdje, a drugi članak na zgradi je ovdje.

Naslovnica > Izdvojeno > Knjige > OPŠIRNIJE

Res gestae divi Augusti / Prakseis Sebastou theou / Djela božanskog Augusta

urednik: Robert Matijašić

Izdanja Antibarbarus11/2007.

118 str. , meki uvez s klapnamaISBN 978-953-249-026-8

cijena: 90,00 kn

Među tekstovima klasičnog latiniteta koji su do nas doprli isključivo u epigrafskom obliku, dakle uklesani u kamenu, najznamenitiji i najduži - pa već samim time među najznačajnijima - zacijelo je svojevrstna političko-memoarska oporuka cara Augusta. Poduži je tekst napisao, odnosno diktirao pisarima sam car, a dovršio ga je na samome kraju svojega života, u sedamdesetšestoj godini (13/14. godine poslije Krista). «Res gestae» (»Djela«) istovremeno su epigrafski spomenik, povijesno vrelo i književni tekst, s obiljem povijesnih i kulturnih podataka koji osvjetljavaju Augustovo doba, njegov život i političku djelatnost.

Poslije careve smrti, «Res gestae» su postale «Res gestae Divi Augusti» («Djela Božanskog Augusta»), a tada su urezane na brončane ploče koje je Augustov nasljednik Tiberije dao postaviti ispred carske grobnice u Rimu, mauzoleja na Marsovu polju uz Tiber. Taj izvornik teksta nije sačuvan, ali kopije su se uklesivale u hramovima koji su u mnogim gradovima Carstva bili posvećeni Augustu.

U antičkoj Anciri (Ancyra, danas Ankara) u maloazijskoj rimskoj provinciji Galatiji, čitav latinski tekst i vjeran grčki prijevod uklesani su na zidu hrama koji je bio posvećen «Romae et Augusto», tj. božici Romi (personifikaciji rimske države) i Augustu. Taj latinski tekst, koji je mjestimično bitno oštećen, ali uglavnom cjelovito čitljiv, raspoređen je u šest stupaca, na ukupno 285 redaka. Uklesan je na na unutrašnji zid pronaosa: prva su tri stupca teksta lijevo od ulaza u svetiše, a preostala tri nastavljaju se desno od ulaza. Visina uklesanoga teksta je 2,7 m, a dužina na svakoj strani po 4 m. Iznad sva tri stupca na lijevoj strani uklesan je uvodni tekst u tri retka, pri čemu je visina prvoga retka najveća, u druga dva se postupno smanjuje, ali sva tri retka imaju slova veće visine od onih u cijelom ostalom tekstu. Tekst je u potpunosti rekonstruiran zahvaljujući grčkome prijevodu koji je uklesan na zidove u istom ancirskom hramu. Taj se tekst naziva “Monumentum Ancyranum”, pa se ponekad taj naziv koristi za “Res gestae Divi Augusti”.

Ovo izdanje kritičko je trilingvalno izdanje (latinski, starogrčki, hrvatski) tog teksta, sažetka

Augustovih memoara, kojeg je pripremio, komentarima popratio i preveo, Robert Matijašić.

MV Info , 17.01.08

August se okušao i u književnosti: prema antičkim svjedočanstvima, napisao je jednu manju pjesmu, zbirku epigrama i druga manja djela, ali nam se ništa od toga nije sačuvalo. Za istoriju rimske književnosti od velike je važnosti njegov autobiografski spis u kojem je opisao svoja politička i vojna djela. Taj je spis bio uklesan pred carevim mauzolejem u Rimu, odakle je prepisivan i postavljan po mnogim gradovima Carstva. Jedan takav prepis otkriven je 1555. godine u Ankari, pa mu odatle i naziv Spomenik iz Ankare (Monumentum Ancyranum). Za njegovo je otkriće bio zaslužan i hrvatski humanist Antun Vrančić. Drugi mu je naziv, po samoj sadržini, Djela božanskog Augusta (Res gestae divi Augusti).

Procvat kulture i umjetnosti [uredi - уреди]

Res gestae Divi Augusti From Wikipedia, slobodna enciklopedija Skoči na: orijentacija, traži Dio Res gestae Divi Augusti

Res gestae Divi Augusti (latinski: "Djela božanskog Augusta") je nadgrobni natpis o prvi rimski car August, dajući prvom licu zapis o njegovu životu i postignućima. Res gestae je posebno značajna jer daje uvid u sliku Augusta prikazana na rimskom narodu. Razni natpisi o Res gestae su pronađeni raspršena diljem nekadašnjeg Rimskog carstva. Natpis je sama po sebi spomenik za uspostavljanje Julio-Klaudijevaca dinastije koja je slijediti Augustu. Sadržaj [Sakrij]

* 1 Struktura teksta * 2 Povijest * 3 Reference * 4 Bibliografija * 5 Vidi također * 6 Vanjske poveznice

[Uredi] Struktura teksta

Tekst se sastoji od kratkog uvoda 35 st. i post-mortem dodatku. Ovi stavci konvencionalno grupirani su u četiri dijela, [1] političkoj karijeri, javno dobročiniteljima, vojna postignuća i politička izjava.

Prvi dio (točke 2-14) se bavi Augustov političke karijere, bilježi uredima i politički počasti koje je imao. Augustus također navodi brojne urede što je odbio uzeti i privilegije je odbio da bude nagrađen. U drugom dijelu (odjeljci 15 do 24) liste Augustov donacije novca, zemljišta i zrna građanima Italije i njegovi vojnici, kao i javni radovi i gladijatorske spektakle da je on naručio. Tekst je oprezan istaknuti da je sve ovo bio plaćen za iz Augustove vlastitih sredstava. U trećem dijelu (odjeljci 25 do 33) opisuje njegova vojna djela i kako je osnovana saveze s drugim državama tijekom njegove vladavine. Konačno

četvrtom dijelu (odjeljci 34 do 35) sastoji se od izjave o Rimljana odobrenje za vladavine i djelima Augusta. Dodatak je napisan u trećem licu, i vjerojatno ne Augustus sebe. On sažima cijeli tekst, i popise raznih zgrada je obnovljena ili izgrađena, stoji 600 milijuna denara iz vlastitih sredstava utrošeno je za vrijeme njegove vladavine prema javne projekte. Nažalost, to nije moguće pouzdano pretvoriti drevne valuta u modernim ekvivalentima, ali je očito više nego itko drugi u Carstvu mogao priuštiti. [Uredi] Povijest Monumentum Ancyranum u Ankari, Turska.

Prema tekstu je napisana neposredno prije Augustove smrti u 14 AD, ali je vjerojatno bio napisan godina ranije i vjerojatno je prošao kroz mnoge izmjene. [Citat potreban] Augusta lijevo tekst s njegovom voljom, koja uputio je Senat za postavljanje natpisa. Originalni, koja se nije sačuvala, bila ugravirana na par brončanih stupova i stavili ispred Augustovo mauzoleja. Mnoge kopije teksta su i urezana u kamenu na spomenicima ili hramovima diljem Rimskog Carstva, od kojih su neki preživjeli, od kojih su najpoznatiji, gotovo potpune kopije, napisan u izvornom latinskom i grčkom prijevod je sačuvan na hram Augusta u Ancyra (Monumentum Ancyranum u Ankari, Turska), drugi su pronađeni na Apolonije i Antiohije, kako u pizidijsku.

Po svojoj naravi Res gestae je manje objektivna povijest i propaganda za principata da je August pokrenut. Ona teži da zagladiti događaja između ubojstva Augustove posvojitelj oca Julija Cezara i pobjedu na Akcija kada mu je uporište na vlast je konačno neosporno. Cezar ubojice Brut i Kasije nisu navedene po imenu, oni su jednostavno "oni koji je ubio moga oca." Bitka kod Filipa se spominje samo na raznim mjestima, a ne po imenu. Marko Antonije i Seksta Pompeja, Augustov protivnici na Istoku, jednako ostati anonimna, bivši je "on s kojim sam se borio u ratu", dok drugi samo "gusar". Isto tako, u tekstu ne spominje njegov imperium maius i njegove izuzetne tribunski ovlasti. Često citirani je Augustov službenog položaja na svojoj vladi: "Od tog vremena (27. godine prije Krista, kraj građanskog rata) sam nadmašilo sva utjecajem, ali moja ovlaštenja nisu veće od onih od mojih kolega u uredu." To je u skladu s vladavine koja se promovira od početka kao "restauracija" stare Republike, s lider koji je bio ništa više nego "prvi među jednakima", ali je gotovo srodan apsolutističke monarhije po božanskom pravu, potpomognuti mačeva legija.

Res gestae je jedinstvena za odnose s javnošću potez za prvi car Rimskog carstva, čija je politička karijera bila je na mnogo načina eksperimentalni. Ako njihovu čestu uporabu kao "povijesti" kasnije povjesničari (i drevne i moderne), koji karakterizira Augustove vladavine prema kategorijama on izgradio u Res gestae je bilo koji pokazatelj, to je prilično uspješan komad propagande. S druge strane, bilo bi apsurdno da imaju korisnost povjesničara ono što je bitno u prvom licu račun njegove vladavine.