matematika rjesenja
TRANSCRIPT
2. 12. 1996.
1. Zadana je funkcijaS(z) = a) Funkcijom S(z) preslikati podrucje D Skicirati S(D). b) Funkcijom f (z) f (AB).= =
fz 2 C j jzj
1;z
i
:
>
1 0
0i(
1 x
lim2
!
4 cos(3 ) 4 2 2
;
=
lim2
!
;12 sin 38
6
=
2)
=
x 1 (x + b)e
;
Z2dx=
12 8 2
=
3
(x + b)
1
| {z } | {z }u v
d (ex2
;1 )
Dodatno zadani integral u zadatku izracunati cemo pomocu dobivenog Fourierovog integrala za funkciju f , uvrstimo li tocku x = 0 i iskoristimo f (0) = 1. Zato je ex
x 1 = (x + b)e
;
x 1= (2 + b)e = =
; =
Z21
;1 dx2 1
Z1 = f (0) = 4
1
2e + e+
; 1 b ;e ; be ; 1 ; b ; e 1 be ; b( + ) +:
x 1
=
) )
Z0
1 1
cos(3 ) d 4 2 2
0
;
cos(3 ) d 4 2 2
;
=
1 4
Z0
Ukupno smo izracunali
= =
;be
+ be + e
2
;2;b
+
be + e + e + be
;b
cos(3u) 1 du = 4 4u2 2
;
0
8
3. Teorem o deriviranju originala nam daje:y (t )
0 y 00 (t )y (t )= (2
Y ( p) p2
p2 ( p2
p Y ( p)
;y 0 p Y p Y p ; p y 0 ; y0 0( )= ( ) ( ) ( ) )= ( ) (
; 6p= (p
1
+ 10)
=
A p
+
B p2
+
( )=
p2 Y ( p)
;1;2p:
3 50
1 p 1
+
1 10
Funkciju f zadanu slikom zapisemo pomocu Step-funkcije te preslikamo Laplaceovom transformacijom ovako: f (t )
;t S t ;2 ; t;2 S t ;2) (
)
;2p
1 e p2
Zato zadani Cauchyev problem u donjem podrucju glasi p2 Y ( p)2 (p
; 1 ; 6pY pp2
( )+
10Y ( p) =
; 6p
+ 10)Y ( p) =
1
Y ( p) =
;
1 6p + 10
; p p ;16p2( 2
; p1 e;2
; p1 e;2
2p
+ 10)
e
;2p
1 p2 3 p 3 2 1 + e 2p : 50 ( p 3)2 + 1 25 ( p 3)2 + 1 Ovako pripremljeno rjesenje u donjem podrucju lagano je vratiti u gornje podrucje, te dobivamo rjesenje zadanog problema. 3 1 S(t 2) (t 2) S(t 2) y (t ) = e3t sin t S(t ) 50 10 3 3(t 2) e cos(t 2) S(t 2) + 50 2 3(t 2) e sin(t 2) S(t 2) 25 Y ( p) =
;
;3
)2 + 1
;
;
;
3 13 1 50 p + 50 + 2 2 p p 6p + 10
; ;+
p2
Cp + D 6p + 10
;
3 50
1 p
1 10
;
;
;
; ;
;
; ; ; ; ; ;
;
;
9
28. 11. 1998.
1. Podrucje D = fz 2 C j jzj < 1 Im (z) < 0 Re (z) < 0g preslikati funkcijom z+i Skicirati D, w (D), te napisati jednadzbe rubnih krivulja podrucja w (D). w=
f (z) =
(
;1 ; i)z ; 1 + i
3:
2. Pomocu Cauchyjeve integralne formule izracunati
I
dz z2 + 2i
jzj=33. Izracunati
:
I
jzj=1
(z
; 1)2
cos
2z ; i
1
+
cos (2z ; i) dz: z;1
10
Dobiveni skup w(D) ovime je u potpunosti determiniran i dan je sljedecom slikom koja je konacno rjesenje zadatka.
28. 11. 1998. 1. Zadanu funkciju w shvatimo kao kompoziciju dviju jednostavnijih funkcijaw=
f (z)(
3 = p : z+i Prvo preslikavamo M biusovom transformacijom p, i zato o biramo sljedece tocke, te u njima racunamo vrijednost funkcije p(z).
p(z) =
;1 ; i z ; 1 z i ;1 ; i z ; 1 i w= ( ) + ) +
+i
3
=
)
I
2. Oznacimo s I = z1 z2 z3 z4 z5= = = = =
! ;1 ! 1 ! ;i ! 1 !0
p1 p2 p3 p4 p5
=
1+i =1 i = 1 i= =
; ;; 1 ;1 i+
ka podintegralne funkcije. z2 + 2i = 0 z1 2= =
jzj=3= =
dz . Trazimo nultocke nazivni z2 + 2i
Rjesenje je dano slikom. Preostaje preslikati ovo podrucje p(D) = D1 funkcijom w = p3 .
z1
= =
i < 3, zato razdvajamo integral i primjenjujemo Cauchyevu integralnu formulu na svaki od njih.
;z ;1 Za obje nultocke vrijedi jz j z2=
) p;2i p2 cis ; 2k 2 p2 cis ; k k 0 1 4 p2 cos ; i sin ; 4 4 p2 p ; pi 1 ; i 1 2 +
+
=
+
2
2
=
1 =
+ i:
p = r ei r w=
2 p2 1i 2 ; 4+
4
R= w
jj
p3
i 3 3 = (re ) = r=
r3=
= arg w
2 2p2 1i 3 3 3 2 ; 4 4+
ei3
=
R ei
:
11
II=
C::: z
I IC
j j=3zz
dz z2 + 2i 1 dz
Ostaje nam promotriti singularitete ove podintegralne funkcije. f (z) = (z
;1
2 ) cos
1 2z
;i
2z
;i
=
0
=
)z
=
i 2
=
; 1 ; i z ; ;1( )] (
+ i)]
je bitno singularna tocka, pa moramo funkciju f (z) razviti u njenoj okolini u Laurentov red. f (z) = (z dz=
=
zC1
; 1;i(
1 ;(;1+i)
I)
dz +C2
z
; ;1z( +
;(11;i)2 i
;1z z
2 ) cos
2z
+ i)
=
2 i 2 i 2 i
= =
;; z; ;i =; 1 1 1 ; i 1 ; i ;1 i ; 1 i 1 1 ; 2 ; 2i 0 2 ; 2iz(
1 1 + i)
z1 1 i
1 (1
; 2i ; 2i(
+
;i i ;1 2i 2
1
2
cos z
2(z
)
z2 = 1+i
;
2+2
=
;12n
; 2i
;+
1
i 2)
i 2
;1
2
+
+
+
+
=
:
1 Xn=0=
;1
n ) 2
2(z
i 2) (2n)!
;1
1
3. Najprije izmnozimo podintegralnu funkciju i izanalizira mo njene tako dobivene pribrojnike.II=
jzjI 1 =+
(z
;1 ;1(
2 )
cos
1 2z 1
;i
+
cos(2z i) dz z 1
;
;
; 2i 1 1; 2!z+ +
+2
i 2
;1)
z 1 4!
; 2i24 (z
+
i 2
;1
2
= =
:::
=
jzj=1II
(z
j|j=1 z(z
;i z ; 1 cos 2z ; i dz | {z }2 )
:::
cos
2z
dz
; 2 2! ; 1 z; 2 1 2;i z; 8 | {z }1i 2 i 2 i (2 2
22 (z
;
i 2 + 2)
;
1
i 4 + ::: 2)
+ ::: +::::
=c;1 = Res ( f (z) 2i )
)
(
analiticka z C
=
jzj=1 |
;1
=0cos
{z
821
)
Uspjeli smo procitati reziduum iz ovog Laurentovog razvoja, pa primjena Teorema o reziduumima odmah daje konacan rezultat: I:
}
= =
2 i Res 2
2 )
= f (z)
{z
2z
; i } dz
; i i4
=
i 2 1 + 2i : 4 f (z)
=
2 i
2
;i8
12
20. 1. 1999.
1. Funkciju f (x ) = arc cos x razviti u red po Cebisevljevim polinomima na intervalu razvoja izracunati sumu reda:
1 Xn=0
;1 1], te pomocu tog
1(2n + 1)2
:
2. Pomocu Laplaceove transformacije izracunati integral:
Z10
e;7x x sin x dx :
3. Pomocu Laplaceove transformacije naci struju i(t ) elektricnog kruga zadanog slikom uz prikljuceni napon e(t ) = 2 cos2 t.
13
arc cos x
=
T (x ) 2 0
4 ;Xn=0
1
1(2n + 1)2
T2n+1 (x ):=
20. 1. 1999.
Da bismo izracunali trazenu sumu brojeva, uvrstimo x gornju jednakost, pa dobivamo: arc {z 1 = | cos } T (1) 2 |0 } {z
1u
1. Zadanu funkcijuf (x ) = arc cos x x
2 ;1 1
]
=0
razviti u red po Cebisevljevim polinomima f (x ) = c0 T0 (x ) + : : : + cn Tn (x ) + : : : znaci izracunati pripadne koeficijente cn . c0=
=
) );7x
0= 2
=
Xn=0(2n
1
;
=1
4 ; Xn=0
1
1(2n + 1)2
T2n+1 (1)
4X 1 (2n + 1)2n=0=
1
| {z }
=1
1+ 1)2
2 : 8
1 1
Z1
;1 ;1
p
f (x )
1
;x ;x
2
dx
Z
1
2.0 2
e
x sin x dx
=
F (7), gdje smo s F oznacili
Z1
=
p
arc cos x 1
dx F ( p) =
Z0
1
e
;px
x sin x dx
=
=
1 ;
Z1arc cos x d(arc cos x )2 1 ) x
Lfx
sin x
g
= = =
1 ; arc cos x =; 2 1 ; 2 arc cos 1 ; arc cos ;1 ; 21 0 ; 2(
;1
1 : p2 + 1 Teorem o deriviranju slike daje sin x x sin x F ( p) = F (7) == (
1
(
2 )
(
(
2 )) ]
;1=
)
1 p2 + 1
0
=
2p( p2 + 1)2
=
F ( p)
2p( p2 + 1)2
2
]=
cn
=
2 2
Z1
f (x )Tn (x )
;1 ;1
p
1
;x1
2
dx
)
Z0
1
14 502 e
14 2500
=
7 1250=
;7x
x sin x dx
Z1
7 : 1250
=
arc cos xTn (x )
p
;x
2
dx
=
= cos t dx = sin t dt x= 1 = t= x=1 = t=0
=
2 2 2
Z0
; ; ) )x
3. Najprije transformiramo i preslikamo zadanu naponsku funkciju.e(t ) = 2 cos2 t S(t ) = 1 + cos(2t )] S(t ) 1 p 1 p E( p) = + 2 = + : p p p + 22 p2 + 4 Ukupni otpor u donjem podrucju je Z ( p) = Slijedi I ( p) ==
arc cos(cos t )Tn (cos t )
p
1
; cos
2t
(
; sin t dt)
Zt cos(nt ) dt0
1 p = p+ 1 p
p
p : p2 + 1
=
Z0
=
sin(nt ) t |{z} d n | {z }u v
E( p) Z ( p)
=
p2 + 1 1 p p p2 + 1 p2 + 4
+
p p2 + 4
=
2 sin(nt ) t | {z } n
=0
8n2N
t =0
;
Z0
p2 + 1 p2 1+ 1+ 2+ 1 p2 1 p2 1 p2
+
sin(nt ) dt n
= = =
+
2 ( p + 4) p2 + 4 2+
;3
=
cn c2n
= =
2 cos(nt ) n2 2 n ( 1) n2 0
; ;1 n 1 2 3 c + ; 2n4 1 n] =
t =0
=
2 cos(n ) n2
:::
;1 )] =
+1
2 p2 + 22 3 i(t ) = 2 (t ) + t S(t ) sin(2t ) S(t ): 2
;3 2
;p 3 4 ;
2n 1 =
(
+ )2
=
0 1 2
:::
14
27. 11. 1999.
1. Podrucje
D= z preslikati funkcijom
n
2 C j 1 jzj