MARTINUS

Treći Zavjet VJEČNA SLIKA SVIJETA I

TELEdisk, 2006

SADRŽAJ

PREDGOVOR 1 UVOD 3 SIMBOLI 1

Simbol br. 1 Duh Božji koji lebdi nad vodama 9 Objašnjenje simbola 10

Simbol br. 2 Princip spasenja svijeta 11 Objašnjenje simbola 13

Simbol br. 3 Netrpeljivost 14 Objašnjenje simbola 15

Simbol br. 4 Put ka svjetlosti 17 Objašnjenje simbola 20

Simbol br. 5 Kozmička nesvjesnost 23 Objašnjenje simbola 25

Simbol br. 6 Živo biće I 27 Objašnjenje simbola 32

Simbol br. 7 Princip životnih jedinica ili prvi bljesak spoznaje o postojanju Boga 34 Objašnjenje simbola 37

Simbol br. 8,9,10 Tri analize principa trojstva 39 Objašnjenje simbola 8 41 Objašnjenje simbola 9 41 Objašnjenje simbola 10 42

Simbol br. 11 Vječna slika svijeta - Živo biće II -Vječni Bog i vječni sino/i Božji 44 Objašnjenje simbola 63

Simbol br. 12 Kombinacija osnovnih energija 70 Objašnjenje simbola 71

Simbol br. 13 Vječni plan svijeta 73 Objašnjenje simbola 78

Simbol br. 14 Kozmički spiralni ciklus 99 Objašnjenje simbola 113

Simbol br. 15 Zakon kretanja 118 Objašnjenje simbola 123

Simbol br. 16 Tijelo vječnosti 125 Objašnjenje simbola 130

O Martinusu 134

PREDGOVOR

Ova "Knjiga simbola" dodatak je knjizi "Livets bog" (Knjiga života), koja je moje temeljno djelo o kozmičkoj strukturi života, o kozmičkim principima i zakonima. Ona u sažetom obliku sadrži bit kozmičkih analiza iz knjige "Livets bog" koje su dopunjene kozmičkim simbolima. Obzirom da su sve analize podrobno objašnjene u mojem glavnom djelu, ovdje ih nećemo ponavljati u detalje. Zato čitatelja koji želi steći bolju predodžbu o analizama slike svijeta želim uputiti na proučavanje mojeg temeljnog djela. Namjera je ove knjige zainteresiranim čitateljima pružiti jasan i lako razumljiv pregled mojih analiza o kozmičkoj slici svijeta.

Osim što "Knjiga simbola"predstavlja dodatak knjizi "Li­vets bog", zahvaljujući svojoj pojednostavljenoj formi ona može biti od koristi i onima koji nemaju ambiciju baviti se znanstvenim istraživanjem, ali žele upoznati kozmičku sliku svijeta, koja će, zahvaljujući svojoj vrhunskoj logi­ci, predstavljati temelj svakodnevnog života ili načina ponašanja ljudi u budućnosti. Upravo takav način života dovest će ljude u dodir s "ljubavlju", ključnom notom svemira, a time i u dodir sa samim životom. Takvim se kontaktom čovjek oslobađa primitivnog stanja mržnje i mračne svijesti, i uzdiže se do ispunjenja Božjeg plana za živo biće koji predstavlja stvaranje "Čovjeka poput Boga i njemu nalik".

UVOD

l. Najveća religiozna zapovijed na svijetu

1. Zašto bi netko proučavao kozmičke analize svemira kada su one nekim ljudima teško razumljive? Ljudima je putem religija i spasitelja svijeta već pokazan put ka Bogu! Postoji li bolji i savršeniji put do Boga ili prave kulture od onog na koji je već ukazao Isus u svojem "Govoru na gori" i drugim svetim zapovijedima? Može li se na putu ka svjetlo­sti primiti bolju uputu od ove: "Ljubi Boga više od svega, a bližnjeg svog kao samoga sebe"? Odgovor na to neizbježno glasi da je nemoguće ukazati na put do Boga, put ka svjet­losti ili apsolutno savršenom kulturnom stvaranju, a da taj put ne podrazumijeva istu nepobitnu Božju zapovijed koja je temelj života. Drugim riječima, namjera kozmičkih ana­liza i simbola koji opisuju strukturu života nije odvraćati ljude od svetih Kristovih zapovijedi ili od drugih velikih svjetskih religija i njihovih manje ili više svetih zapovijedi, kao i uputa o moralu i načinu življenja, već je njihova nam­jera pokazati da je srž velikih kozmičkih objava ili religioz­nih dogmi apsolutna istina.

Situacija u svijetu ili pretkazani „Sudnji dan"

2. Današnja situacija u svijetu najbolji je pokazatelj da na to treba ukazivati. Svijet se nalazi u stanju koje je potrebno de­finirati kao Armagedon ili Sudnji dan koji će, prema Kristu, zadesiti ljude u "posljednjim danima". Zar se u toj poznatoj biblijskoj priči o budućnosti ne spominje da će "đavao bje­snjeti svom svojom snagom"? Što smo to vidjeli u obliku dva svjetska rata koji su bjesnjeli zemaljskim čovječanstvom u ovom stoljeću? Nismo li bili svjedoci pokušaju da se unište naseljeni gradovi s cjelokupnim stanovništvom i svim kul­turnim dobrima? Nisu li ljudi pokušali uništiti čak čitav je­dan narod? Zar nismo vidjeli kako se ubijaju milijuni ljudi, ne samo na bojišnici, u obrani svoje zemlje ili u napadu na životni prostor drugih naroda, nego i civili koje se odvodilo u plinske komore i ubijalo bez ikakve pravne ili zakonske osnove, i, dakako, bez ikakvog obzira prema životno važnim

zapovijedima: "Ne ubij" "Oprosti svojem bližnjem", "Vrati mač u korice, jer tko se mača lača, od mača će i poginuti"? Zar sav Zakon i Proroci nisu sadržani u zapovijedi: "Lju­bi Boga više od svega, a bližnjeg svog kao samoga sebe"? Gdje je vjera u Ijubećeg Boga i praktična kršćanska kultu­ra u današnjoj stvarnosti "Sudnjega dana" kada ogromne mase ljudi, kako odraslih tako i djece, stari i mladi bivaju izmrcvareni sve do smrti, u užasnim koncentracijskim lo­gorima i logorima smrti, koji bacaju sjenu demonske svi­jesti preko cijele Zemlje?

Razvoj sve više udaljava ljude od vjerskih dogmi

3. Zašto vjerski ideali, o kojima se ljudima propovijeda tisućama godina, nisu uspjeli spriječiti ove demonske ma­nifestacije koje uzrokuju smrt, invalidnost, bolesti, nevolje i nemoral? Nije li očigledno da tradicionalni vjerski ideali ili dogme, koliko god bili božanski, nisu mogli čovječan­stvo poštedjeti epohe užasa Sudnjeg dana? Zar ne primje­ćujemo da ljudi nadilaze te ideale, kao što i djeca prerastaju svoju odjeću i obuću? Više je nego prirodno da zbog toga oni dalje ne mogu vjerovati u njih. Nisu li se milijuni ljudi pretvorili u materijaliste i ateiste? Nije li nepobitna činje­nica da njihov broj neprestano raste? Zar nema sve više praznih sjedala u crkvama i u hramovima Božjim tijekom misa? Nije li to potvrda činjenice da su najviše kozmičke istine, vjerske zapovijedi ili dogme postale misterij, da su postale nešto za što se smatra da nije dostojno inteligen­tnog čovjeka da bi se time bavio ili u to vjerovao? Znači li to da nešto nije u redu s ljudima ili pak nešto nije u redu s njihovim vjerskim idealima?

Ljudi koji prihvaćaju tradicionalne vjerske ideale ili dogme bez da traže njihovo logično objašnjenje

4. U apsolutnom smislu, sve je u redu i s ljudima i s nji­hovim vjerskim idealima. Ovi su religiozni ideali bili savr­šeno prilagođeni stupnju razvoja ljudi kojima su bili dani. Tim su ljudima oni predstavljali temelj života. Međutim, velik dio čovječanstva je nadišao taj stupanj razvoja; ljudi su u većoj ili manjoj mjeri napredovali do višeg stupnja razvoja. Žive u posve drukčijoj mentalnoj sferi od ljudi ko­jima su tradicionalna religiozna vjerovanja ili dogme bili prilagođeni, kojima su se dotična bića mogla u potpunosti predati zahvaljujući svojem i dalje razvijenom instinktu. Njihova se inteligencija još uvijek nije toliko razvila da bi

zahtijevali intelektualnu potvrdu ili razumno objašnjenje svojih vjerskih ideala odnosno dogmi. Bilo im je dovoljno da su dolazili od autoriteta.

Ljudi kojima je namijenjeno "temeljno djelo" i dodatak u obliku ovih simbola.

5. No, danas nije tako. Danas su brojni ljudi izgubili spo­sobnost vjerovanja zato što im je instinkt manje ili više degenerirao u korist razvoja njihove inteligencije. Tako su stekli sposobnost analiziranja, istraživanja i promatranja. I što više taj razvoj napreduje, oni osjećaju veću potrebu za logičnim argumentima ili znanstvenom osnovom da bi neki misaoni sustav ili shvaćanje mogli prihvatiti kao istinu. Potpuno je besmisleno kriviti te ljude zbog njiho­vog stanja zato što ne uspijevaju vjerovati u te religiozne dogme samo zato što su one dane kao gotovi rezultati ili pretpostavke, bez ikakvog logičnog ili znanstvenog teme­lja. Upravo je iz tog razloga nastalo "glavno djelo" i "knjiga simbola" čiji je ona dodatak. Dakle, ova knjiga je nastala kako bi pomogla onim ljudima koji više ne mogu vjero­vati u puke izjave ili pretpostavke bez ikakve intelektualne ili logične osnove, a koji ipak, svojim srcem i razumom, traže objašnjenje za ovo stanje Sudnjeg dana; oni, naime, počinju naslućivati da iza sve primitivnosti i gluposti sva­kodnevnog života takvo objašnjenje mora postojati. Upra­vo ovdje se za kozmičko proučavanje tih ljudi otvara put ka razumijevanju opravdanosti sveg mraka na svijetu kao veze u stvaranju i vječnom održavanju ključne note sve­mira: ljubavi.

SIMBOLI

Svrha simbola 1. Pomoću simbola čitatelju možemo pružiti lako razu­mljivi pregled kozmičke strukture samog svemira. Svrha je ovih simbola označiti glavne, osnovne principe i zako­nitosti u strukturi i manifestaciji života svemira. Oni pred­stavljaju vidljive oznake nevidljivih područja kozmičkih analiza koje su same po sebi vječne, pa se zbog toga nala­ze izvan prostora i vremena. Ta područja, dakle, nemaju nikakav vremensko-prostorni oblik. No, to ipak nije pre­preka da postoje kao "nešto što jest". Budući da to "nešto" predstavlja nepobitni realitet na kojem se temelji sav život, moramo se upoznati s vječnim realitetima koji čine to "ne­što" želimo li u potpunosti doživjeti i razumjeti rješenje misterija života. Ove pojave izvan prostora i vremena vrlo su opširno opisane u knjizi "Livets bog" (Knjiga života). Zato ćemo ovdje objasniti samo simbole koji, u odnosu na kozmičke analize spomenute knjige, predstavljaju isto što i karte u zemljopisu.

Simboli su fizičke oznake ili znakovi za nevidljive glavne kozmičke principe i zakone svemira

2. Obzirom da upravo spomenute analize ne obraduju opi­pljive ili fizičkim osjetilima dostupne pojave, nastojali smo u obliku simbola stvoriti vidljive slike tih pojava u naj­važnijim kozmičkim analizama. Međutim, nešto što nije fizičko i nema fizički oblik ne može se kopirati ili nacrtati u obliku neke slike, kao što se ne može doživjeti nižim psi­hičkim opažanjem ili vidovitošću, već naprotiv, isključivo višim psihičkim doživljavanjem. Riječ je o nečemu što se može predstaviti samo simbolima. Prikazati simbolima nešto nevidljivo znači obilježiti svaku njegovu posebnu karakteristiku ili učinak određenom fizičkom oznakom. Sve slike u ovoj knjizi predstavljaju upravo takve duhovne tj. nevidljive pojave koje su označene fizičkim figurama, bojama i linijama. Te figure, boje, linije itd. predstavljaju, svaka za sebe, neku oznaku posljedica ili rezultata koje za­jedno uzrokuju ti nevidljivi realiteti i manifestiraju se u

našem svakodnevnom životu. Označavajući nevidljive du­hovne ili kozmičke realitete fizičkim oznakama i stavljajući ih u međusoban odnos koji odgovara njihovom međusob­nom odnosu na duhovnoj ili kozmičkoj razini, dobivamo fizičku sliku odgovarajućeg duhovnog ili kozmičkog po­dručja. Takva slika nije prava slika te pojave, naprotiv, ona predstavlja sliku fizičkih oznaka pomoću kojih možemo fizički vidjeti detalje tih nevidljivih kozmičkih pojava radi lakše koncentracije i procesa mišljenja. Stvorivši simbole tih kozmičkih realiteta koji predstavljaju svijet nevidljiv za fizička i niska psihička osjetila ljudi, omogućili smo istra­živaču - jednom kada je upoznao te fizičke oznake nevid­ljivih realiteta u obliku simbola - da s njima može raditi kao što je navikao raditi s fizičkim predmetima ili pojava­ma koje su dostupne njegovim fizičkim osjetilima.

3. Dakle, detalji duhovnog ili kozmičkog svijeta pomoću simbola postaju fizički dostupni jer su presvučeni umjet­nom fizičkom vidljivošću. Ta fizička vidljivost olakšava istraživaču ili tražitelju istine razumijevanje kozmičkih analiza u knjizi "Livets bog", i time mu olakšava put do stupnja razvoja na kojem će, pomoću svoje vlastite koz­mičke sposobnosti opažanja, moći izravno doživjeti velike analize života. Kozmičke analize, koje ovi simboli izra­žavaju, za zrelog istraživača predstavljaju ucrtani put do iskustva kozmičke svijesti, a time i do iskustva rješenja mi­sterija života, besmrtnosti živih bića, iskustva "jedinstva s Bogom", pa tako i iskustva "jedinstva s putem, istinom i životom".

Simbol broj 1

Duh božji koji lebdi nad vodama

1.1 Kada kršćanstvo naučava da je Duh Božji lebdio nad vodama i da je Bog stvorio svijet pomoću svojeg Duha, to je iskaz stvarne kozmičke istine. Budući je duh isto što i svijest, to znači da se iza stvaranja prirode i iza ogromnog broja stvaralačkih procesa cijelog svemira nalazi svijest. Da je to doista tako svakom naprednom tražitelju istine dokaz je činjenica da su svi ti procesi logični. Oni se odvijaju u skladu s planom i predviđeni su da bi ispunili određenu svrhu. Promatramo li stvaralačke procese prirode vidjet ćemo da svi, bez iznimke, u svojem krajnjem rezultatu, na ovaj ili onaj način služe na radost i blagoslov živih bića. Dovoljno je samo pogledati vlastiti organizam te organiz­me životinja i biljaka. Zar nisu svi savršeno građeni i geni­jalno prilagođeni privremenom postojanju i doživljavanju života svojih vlasnika? Kako bi svi ti organizmi, kao i sve druge stvorene stvari u svemiru, mogli nastati na tako ge­nijalan način ako iza tog stvaranja ne bi postojalo "nešto živo" koje posjeduje mudrost, ljubav i svemoć pomoću ko­jih te stvaralačke procese može dovesti do tako savršenog rezultata?

7b "nešto" koje smo naučili nazivati "Bogom"

1.2 Postoji, dakle, živo, stvarajuće "nešto", nešto što posto­ji iza svih takozvanih "mrtvih" kao i živih pojava. Može­mo to prihvatiti kao činjenicu zato što su svi stvaralački procesi u prirodi logični, a logični stvaralački procesi ne mogu se odvijati bez nekog stvoritelja. Svijest, volja i snaga tog stvoritelja ili stvarajućeg "nešto" stvara i održava vječ­no postojanje svemira. To sveobuhvatno stvaranje odvija se pomoću posebnih kozmičkih impulsa svijeta koji odvo­jeno stvaraju različite razine postojanja i uvjete doživlja­vanja živih bića. Upravo smo tog moćnog stvoritelja ili to

Iza svih stvaralačkih procesa u prirodi ili svemiru nalazi se svijest

Pomoću simbola lakše dolazimo do uvida u kozmičku strukturu svemira ili života

božansko "nešto" naučili nazivati "Bogom". Svijest toga "ne­što" nazivamo Duhom Božjim. Biblija je, dakle, potpuno u pravu kada kaže da taj duh "lebdi nad vodama", što zapra­vo znači da se iza svakog kretanja, iza svakog preobražaja, a time i iza svih stvaralačkih procesa, nalazi svijest.

1.3 Gornji centar svjetlosti od kojeg proizlaze zrake simbo­lično prikazuje stvarajuće "nešto" ili Boga.

Plameni križ simbolizira Božju, apsolutno savršenu mani­festaciju ili stvaranje.

More svjetlosti simbolizira Božji sveprožimajući stvaralač­ki duh, svijest, volju i svemoć.

U moru ili oceanu svjetlosti vide se označena područja ili valovi različite jačine svjetlosti. Ta područja predstavljaju kozmičke impulse svijeta koji stvaraju i održavaju uvjete do­življavanja i razine postojanja živih bića.

Brojni krugovi simbolično prikazuju sunca i planete u sve­miru te svjesni mentalni život živih bića kojim oni obiluju.

Krugs dvostrukom kružnicom simbolizira planet Zemlju i njeno čovječanstvo. Vidimo da je ona u dodiru s tri impulsa svijeta: donjim, koji polako nestaje iz njenog područja, dru­gim, koji gotovo posve prevladava ili ispunjava područje Ze­mlje, a gore vidimo impuls koji tek nastupa na zemaljskom području. Od ta tri impulsa, prvi predstavlja svijest ili du­hovni život primitivnih ljudi, dok sljedeći predstavlja impuls svijeta od kojeg su potekli budizam, kršćanstvo i islam. U knjizi "Livets bog" taj impuls je nazvan "stari impuls svijeta", dok se treći impuls svijeta u istoj knjizi naziva "novi impuls svijeta". Ovaj će impuls religije i današnje oblike vjerovanja postupno učiniti suvišnima jer će od religiozne ili stvarne strane života napraviti apsolutnu znanost. On će zemalj­skom čovječanstvu otkriti rješenje misterija života kao činje­nicu, te će pokazati daje "Duh Božji koji lebdi nad vodama" sveobuhvatni blagoslov Boga u kojem svi mi živimo, krećemo se i postojimo. (Daljnje objašnjenje ovog simbola nalazi se u prvom tomu knjige "Livets bog").

© Martinus Idealfond 1 9 6 3 k q z . I Simbol br. 1

Duh božji koji lebdi nad vodama

Objašnjenje simbola broj 1

Simbol broj 2

Princip spasenja svijeta

2.1 Objašnjavajući simbol broj 1 ustvrdili smo da su stva­ralački procesi prirode logični, zbog čega mora postojati neki živi izvor tih stvaralačkih procesa. Ovdje ćemo po­moću simbola broj 2 ukazati na područje tih stvaralačkih procesa, koji ne izražavaju samo logiku, nego i ljubav. Sve visoko razvijene životinje, kao i ljudi, podređeni su prin­cipu koji nazivamo "roditeljski princip". Zahvaljujući tom principu nitko se ne može roditi u životnoj sferi ovih bića bez jednog roditeljskog para. Kod tih roditelja postoji, da­kako, određena ljubav prema porodu. Ova se ljubav oči­tuje na način da se roditelji brinu za svoje potomstvo sve dok ovo dovoljno ne odraste da se može brinuti o sebi. Roditelji, dakle, štite, brinu se i njeguju svoj porod sve dok je bespomoćan. Bez takve ljubavi viši oblici života ne bi se mogli inkarnirati u fizičkom svijetu. Samo neprirodni ro­ditelji pokazuju ravnodušnost ili nedostatak ljubavi prema svojem potomstvu. To što se razmnožavanje i održavanje nižih oblika života odvija na način gdje ova ljubav nije nužna, pomoću drugih načina zaštite ili pomoći u razvoju poroda, ne mijenja identitet ljubavi tog roditeljskog prin­cipa.

2.2 Ovaj kozmički princip nije prisutan samo kod zaštite poroda. To je ujedno osnovni princip u razvoju i duhov­nom vodstvu čovječanstva od primitivnosti ka intelek-tualnosti, od nehumanosti ka humanosti. Pomoću ovog principa stvorene su svjetske religije. Princip je to koji je nadahnuo osnivače religija, odnosno takozvane "spasitelje svijeta". Oni su imali takav autoritet kod naroda ili skupina čiji su oni bili spasitelji, kao što roditelji imaju autoritet

Roditeljski princip

Spasitelji svijeta i duhovno vodstvo čovječanstva

kod svoje djece. I kao što su roditelji prirodni učitelji svo­je djece, tako su i spasitelji svijeta učitelji ljudima kojima su postali duhovni vođe. Spasitelji svijeta su bića koja se u razvoju duha i kulture nalaze, u većoj ili manjoj mjeri, ispred običnog čovječanstva. Oni su u prethodnim životi­ma stigli do stupnja razvoja kulture do kojeg sada treba­ju dovesti zemaljsko čovječanstvo, i to je razlog zašto su se rodili na Zemlji. Bit će nam ovo jasnije kada budemo objašnjavali analize o reinkarnaciji i evoluciji. Zahvaljuju­ći ovom božanskom kozmičkom roditeljskom principu ili principu spasenja svijeta, tijekom povijesti razni su narodi stalno imali svoje spasitelje svijeta ili religije koje su ovi osnivali. Ta božanska bića predstavljala su, dakle, pionire mentalnog i moralnog usavršavanja svojih sljedbenika.

2.3 Kako se čovječanstvo postupno razvijalo od stanja pri­mitivnog čovjeka prema humanijem i kulturnijem načinu života, razumije se da su ljudi morali imati spasitelje svije­ta ili kozmičke vođe s odgovarajuće višim humanim i kul­turnim kvalifikacijama. Velike svjetske religije koje danas postoje također pokazuju da su njihovi utemeljitelji bili u stanju ljudima pružiti velike, nepobitne kozmičke istine iz rješenja misterija života, ali samo u obliku tvrdnji ili do­gmi bez neke intelektualne potpore ili potvrde. To ne ovisi o spasiteljima svijeta, već o okolnosti da u to vrijeme ljudi još nisu bili dovoljno zreli u intelektualnom i humanom pogledu da bi mogli razumjeti logično i znanstveno objaš­njenje ovih istina. Vidimo kako su ljudi slabo razumjeli velika učenja Isusa Krista. On je još tada bio toga potpuno svjestan i znao je da sljedeći korak spasenja svijeta i pomo­ći ljudima mora pričekati sve dok ljudi ne prođu kroz pat­nje Sudnjeg dana koje će doprinijeti razvoju njihove svi­jesti, kao i njihovih intelektualnih i humanih sposobnosti. Spasenje svijeta tada će predstavljati ne tvrdnje ili dogme, već naprotiv, čistu kozmičku znanost, dakle intelektualno objašnjenje kozmičkih istina u obliku međusobno pove­zanih misli, koje se mogu provjeravati humanim i inte­lektualnim načinom razmišljanja. Upravo takvu znanost on naziva "Tješitelj, Sveti Duh". Ovo prenošenje kozmičke ili duhovne znanosti predstavlja posljednju veliku pomoć čovječanstvu od strane spasenja svijeta. Pomoću ove zna-

Kozmički roditeljski princip nedovršenog zemaljskog čovjeka

nosti zemaljsko čovječanstvo postaje dovršeno u svojem stvaranju, a zemaljski čovjek postupno postaje "čovjek po­put Boga i njemu nalik". Time je završeno Božje stvaranje čovjeka. Čovjek je postao "put, istina i život". Drugim ri­ječima, princip spasenja svijeta temeljni je princip ljubavi kojim Bog postaje Providnost i Otac svih živih bića.

2.4 Stepenice na sredini simbola predstavljaju stupnjeve ra­zvoja zemaljskih ljudi od "životinje" do "čovjeka".

Polje narančaste boje simbolizira "životinjsko carstvo". Ne­dovršeni zemaljski čovjek ne može se osloboditi tog carstva sve dok ne prevlada svoje životinjske sklonosti.

Žuto polje simbolizira potpuno savršeno "carstvo pravog čovjeka" u kojem svatko voli svakoga, gdje nema rata, nesreće niti patnje. Ovdje je cijelo čovječanstvo postalo jedan narod, jedno stado i jedan pastir.

Sjajno polje sa zvijezdom na vrhu simbolizira Boga koji je Providnost i Otac svih živih bića.

Zrake koje polaze od zvijezde i spuštaju se preko stepenica simbolično prikazuju Duh Božji u obliku svjetskih religija, a time i princip spasenja svijeta. To što su na simbolu samo tri zrake ne znači da postoje samo tri svjetske religije. Naprotiv, to samo znači da postoje mnoge religije.

Donji dio zraka obojan je narančastom bojom, što znači da na ovom stupnju religije potiču životinjske ili ubilačke principe kod ljudi. Zato će štovanje Boga ovdje biti manje ili više nehumano ili "pogansko". Žuti dio zraka simbolično prikazuje da su na tom stupnju razvoja ljudi napredovali do humanih religija kojima pripada i kršćanstvo.

Kada sve zrake na vrhu postaju bijele i ujedinjuju se sa svijetlom figurom ili zvijezdom, koja, kao što smo rekli, sim­bolizira Boga, to znači da će ovdje sve religije svijeta biti za­mijenjene kozmičkom znanošću. Kozmička znanost može predstavljati isključivo apsolutnu istinu koja je sama po sebi rješenje misterija života, a ta istina mora biti za sve jednaka.

Na najvišoj stepenici čovjekova sposobnost da ljubi bli­žnjega toliko se razvila, a time i njegova sposobnost intuicije, da on zahvaljujući tome postaje dio Božje svijesti ili tako­zvanog 'Svetog Duha". Ovdje on postaje "čovjek poput Boga i njemu nalik", što, u stvari, znači dokraja savršeni čovjek. Ovdje on postaje "put, istina i život".

Objašnjenje simbola broj 2

Simbol broj 3

Netrpeljivost

3.1 Netrpeljivost je uzrok plamena rata. Kada su dva bića zahvaćena tim plamenom i međusobno zarate, bilo da su to dvije životinje, dva čovjeka ili pak dvije ili više naci­ja, oni sabotiraju osnovnu notu svemira - "ljubav" koja je istovjetna apsolutnom miru, radosti i blagoslovu. Jednom kada se sabotiraju mentalni temelji samog života, zar se mogu u misaonom ili mentalnom svijetu zaraćenih strana očekivati mir, radost i dobrobit? Kako mogu biti sretna bića čije su misli obuzete planiranjem napada i borbom protiv svojih neprijatelja? Ne stvara li upravo takva situa­cija strah od osvete, i time još više pojačava nastojanje da se ojača njihova obrambena sposobnost još ubitačnijim i sofisticiranijim oružjem? I zar oni ne moraju nastaviti s razvojem ubilačkog oružja sve do »"demonskih" razm­jera, sve dok na ovaj ili onaj način ne dođe do pomirenja između zaraćenih strana? Trajno imati neprijatelje i zbog toga trajno biti u pripravnosti za obranu mora dovesti do sabotaže normalnog stanja, kako kod napadača tako i kod onoga koji se brani. Sabotaža normalnog stanja isto je što i čovjekov način života koji nije u skladu s osnovnom notom svemira - ljubavlju, koja predstavlja Duh Božji, u Bibliji nazvan "Sveti Duh". A kako je duh isto što i svi­jest, misli i znanje, Duh Božji predstavlja normalnu svijest svemira. Biti u neskladu s tim duhom znači rat, nesreću i patnju, odnosno sve što se podrazumijeva pod "zlom sud­binom".

Može li mrav zaustaviti uragan?

3.2 Netrpeljivost, ratničke misli i ponašanje mogu stvoriti samo nesklad između njihovih pokretača i osnovne note svemira, koja je, kao što je već spomenuto, Božja svijest ili snaga koja donosi savršenstvo, sreću i radost, i koju nazi­

vamo apsolutna ljubav. Nesklad između svijesti živog bića i snage božanske svijesti koja upravlja svemirom stvara destruktivne manifestacije rata i mržnje čije su posljedice žalost, brige, patnje i depresija. Kako se ljudi toga mogu osloboditi ukoliko svojim načinom života neprestano po­tiču netrpeljivost, povode se za mržnjom i osvetoljubivo-šću, uvjereni da apsolutna pravda može biti isključivo 'oko za oko' i 'zub za zub'? Kako Providnost ili Bog može stvoriti savršenstvo u svijetu u kojem ljudi svojim načinom života sabotiraju božju primarnu svijest, djeluju protiv osnovne note svemira, djeluju protiv apsolutno jedine snage koja može stvoriti mir, svjetlost, radost i dobrobit u njihovom doživljavanju života? Može li takvo, veće ili manje, suprot­stavljanje sveobuhvatnom stvaralačkom procesu svemira, Božjoj ogromnoj volji i snazi, izbjeći stvaranje patnje ili, u najgorem slučaju, uništenje fizičkog organizma tog bića, dakle - i njegovog sadašnjeg fizičkog života? Može li mrav zaustaviti uragan? Zar ne uviđamo da je mrav za takvo što premalen?

Put iz mraka u svjetlost

3.3 Sada možemo razumjeti zašto je Krist rekao ljudima da ljube Boga više od svega, a svoje bližnje kao same sebe, i zašto je potrebno neprestano opraštati svojim bližnjima, kao što je on to učinio na križu. On je znao da njegovi mu­čitelji nisu svjesni da time što ga razapinju u stvari sabo­tiraju vlastitu sreću ili dodir s ključnom notom svemira, a time i sa životom i vlastitom dobrobiti. Zato se molio Bogu za njih: "Oče, oprosti im jer ne znaju što čine". Isključivo u načinu življenja gdje je od primarne važnosti takav stav prema bližnjemu nalazi se put izlaska iz tame, iz rata, pre­ma svjetlosti, prema apsolutnom miru, apsolutnom dodiru s pravim životom, dodiru s Providnošću ili Bogom.

Objašnjenje simbola broj 3

3.4 Svijetli centar na lijevoj strani simbola predstavlja Boga ili izvor stvaralačke snage svemira.

Plarneni križ i zrake 'sto polaze od njega simboliziraju bož­ji nevidljivi sveti di.h ili svijest koja se nalazi iza svih ma­nifestacija, stvaraU.ćkih procesa i stvaranja u svemiru. Dvije zvijezde simboliziraju dva živa bića ili dvije skupine bića.

Dvije narančaste zrake koje se međusobno križaju simbo­liziraju da su dva živa bića ili dvije skupine bića, od kojih

Sabotaža normalnog stanja

one proizlaze, u međusobnom ratu ili sukobu. Narančasta boja u tehnici ovih simbola, kao što smo već spomenuli, po­drazumijeva, između ostalog, netrpeljivost, rat, sukobe odno­sno takozvano "zlo".

Zemaljska kugla u plamenu na simbolu predstavlja sa­botiranje života ili blagostanja živih bića, što je posljedica netrpeljivosti, rata, mržnje ili neprijateljstva između dviju zaraćenih strana, bilo da se radi o dva čovjeka, dvije nacije ili dvije skupine ljudi.

Kada snop zraka koje na simbolu predstavljaju "Duha Svetog", koji je "ljubav", osnovna nota svemira, ne dopire do Zemlje, to znači da tamo gdje bjesni mržnja ljubav ne može doći do izražaja. A tamo gdje nema ljubavi može postojati isključivo "Sudnji dan", "Armagedon" ili "pakao". No, pakao prisiljava "izgubljenog sina" da se promijeni i vrati svojem Ocu. Tada se osnovna nota života ponovno vraća i postaje dio njegove svijesti, života i načina ponašanja.

Simbol broj 4

Put ka svjetlosti

Fizički organizam samo je privremeno sredstvo manifestacije vječnog duhovnog korisnika

4.1 Sva živa bića predstavljaju, kao što ćemo kasnije vi­djeti, trojni princip. Svako živo biće ima svoje "Jastvo" i svoju nadsvijest za koju je vezana podsvijest. Ova struktu­ra predstavlja stvarno i vječno "nešto" koje se manifestira kroz vlastiti fizički organizam. Taj organizam nije samo živo biće, već je to samo privremeno izgrađeno ili stvore­no sredstvo za fizičku manifestaciju bića, za njegovo stva­ranje i doživljavanje. A budući da je stvoren, on je, poput svih ostalih stvorenih stvari uništiv, te postaje istrošen i neupotrebljiv. Zbog toga se njegov duhovni korisnik mora osloboditi takvog neupotrebljivog sredstva odnosno tije­la. Ovaj proces oslobađanja od neupotrebljivog tijela po­znajemo kao "smrt". Dakle, ta smrt nije prava smrt; ona je božansko rješenje u velikoj kozmičkoj strukturi svemira. Duhovni korisnik nastavlja živjeti i može se ponovno ro­diti u novom fizičkom organizmu.

Razvoj bića. Dovršeni i nedovršeni čovjek.

4.2 Promatrajući živa bića uočavamo da predstavljaju ra­zličite oblike života koji čine skalu razvojnih stupnjeva od primitivnosti i neznanja pa sve do bića koja su potpuno savršeni ljudi poput Boga, njemu nalik. Ova skala doka­zuje da se živa bića neprestano razvijaju. Razvoj započinje mineralnim oblikom života i nastavlja se prema biljnom obliku. S te točke bića se razvijaju ka životinjskim oblici­ma života, pa sve do onih ljudskih. Drugim riječima, svaki je čovjek prošao epohu razvoja u svakom od spomenutih oblika života. Te epohe u stvari predstavljaju ono što nazi­vamo mineralno carstvo, biljno carstvo, životinjsko carst­vo i carstvo čovjeka. Još uvijek nedovršeni zemaljski čo­vjek pripada životinjskom carstvu zajedno s naslijeđenim mentalitetom životinjskog carstva koji još nije prevladao.

Upravo ta životinjska područja u njegovoj svijesti nazi­vamo „zlom". Tek kada se čovjek toliko razvije da može ispunjavati zakon života, što znači ljubiti Boga više od sve­ga, a bližnjeg svog kao samoga sebe, tada on postaje pravi čovjek, poput Boga i njemu nalik. Takva bića zajedno čine potpuno dovršeno ili apsolutno savršeno carstvo čovjeka. Međutim, takvo carstvo na Zemlji još uvijek ne postoji, ali, kao što ćemo kasnije vidjeti, ono je na putu.

Religiozni princip

4.3 Na određenom stupnju razvoja bića u njegovoj se mentalnoj strukturi rađa religiozni princip. Taj se prin­cip hrani duhovnom hranom od strane principa spase­nja svijeta te učenja spasitelja svijeta. To će biće dovesti do potpunog savršenstva koje mu omogućuje postizanje "kozmičke svijesti", čime čovjek postaje svjestan Boga, po­staje jedno s njim i doživljava vlastitu besmrtnost. Ovaj proces u njegovom potpunom ostvarenju nazvali smo "ve­liko rođenje". Religiozni princip ne postoji samo kao uobi­čajena religioznost, on također stoji iza materijalizma, iza svake politike i svih ostalih istaknutih oblika svijesti. On, međutim, živo biće nepogrešivo vodi prema spomenutom "velikom rođenju" i kozmičkoj svijesti koja mu omogućuje doživljavanje izvan prostora i vremena. Zbog toga njegova sposobnost opažanja postaje neusporedivo veća u odnosu na sposobnost opažanja i doživljavanja običnog, nedovr­šenog zemaljskog čovjeka. Upravo zahvaljujući takvom vi­šem obliku opažanja nastali su ovi simboli i analize, kao i glavno djelo čiji su dodatak.

Materijalistička znanost ne može riješiti zagonetku života

4.4 Obzirom da sposobnost opažanja materijalističke zna­nosti gotovo isključivo ovisi o inteligenciji, ona ne može ljudima ponuditi rješenje zagonetke života. Može jedino pružiti rješenja izražena mjerama dužine i težine, što znači - materijalna rješenja. No, rješenja zagonetke života nisu istovjetna rezultatima mjera dužine i težine, već su to rje­šenja manifestacija života. To predstavlja rješenje zagonet­ke života, a ne materijalna rješenja.

Stoje potrebno za rješenje zagonetke života

4.5 Da bi uspio riješiti zagonetku života zemaljski čovjek u svojem razvoju ili Bog u svojem stvaranju čovjeka mora doći do točke da se njegova sposobnost humanosti ili lju­

bavi toliko razvije da se on više ne usuđuje činiti "zlo". Ra­dije će sam patiti nego dozvoliti da drugi pate. Tada više neće osjećati ljutnju ili ogorčenost prema drugima. Uspo­redno s razvojem humanosti još se jedna sposobnost po­činje razvijati u njegovoj svijesti - sposobnost "intuicije". Kombinacija intuicije i humanosti zajedno sa sposobno­šću inteligencije omogućava kozmičko opažanje. Dakle, put ka svjetlosti, što znači put ka spoznaji smisla života ili rješenju zagonetke života ne može se pronaći u okvirima materijalističke znanosti. No, zadatak materijalističke zna­nosti nije ni bio pronaći rješenje zagonetke života.

4.6 Pravi je zadatak materijalističke znanosti omogućiti čovjeku upravljanje materijom i ovladavanje ogromnim snagama prirode radi vlastite dobrobiti koja se ne temelji na ratovanju, sakaćenju i na razarajućem ubilačkom oružju i paklenim strojevima. Zadatak je materijalističke znanosti stvoriti strojeve, instrumente i oruđa koji će ljudima olak­šati život i osloboditi ih teškog fizičkog rada ili takozvanog "prokletstva grijeha": "U znoju lica svog jest ćeš kruh svoj". Njezin je zadatak da svojim znanjem i iskustvom uzdigne čovječanstvo iz materijalnog neznanja i primitivnosti ka najvišem znanju o materiji odnosno materijalnom svije­tu, koji je njihov privremeni kozmički životni prostor ili boravište. Tek kada se materijalistička znanost nađe pod nadzorom znanosti o životu ili kozmičke svijesti tek će tada biti u prilici ispuniti svoju kozmičku svrhu. Tada će njeno stvaranje, znanje i sposobnosti postati poput Bož­jeg stvaranja (stvaralački procesi prirode) i predstavljat će radost i blagoslov za živa bića. Suvremena materijalistička znanost, dakle, ne može ponuditi rješenje zagonetke živo­ta, niti može predstavljati put ka svjetlosti. Isključivo koz­mička svijest, koja je u Bibliji nazvana "Sveti Duh", može riješiti zagonetku života i čovječanstvu ukazati na smisao života. Međutim, kozmičku je svijest, kao što je već spo­menuto, moguće doživjeti samo pomoću "sposobnosti in­tuicije" koja ovisi o humanosti bića ili o njegovoj ljubavi prema bližnjem. Zato je takav razvoj apsolutno jedini put ka svjetlosti. Krist je bio u pravu. Potrebno je ljubiti Boga više od svega, a bližnjeg svog kao samoga sebe. To je ispu­njenje Zakona i put ka nebu.

Apsolutno jedini put ka svjetiosti

4.7 Svaka od figura koje su podijeljene na tri dijela i poreda­ne jedna pored druge predstavlja jedno živo biće.

Bijelo polje u svakoj figuri predstavlja ono što je vječno i najviše u dotičnom biću ili njegovo "Jastvo".

Ljubičasto polje u istoj figuri simbolizira vječnu kozmičku strukturu dotičnog bića koja, zajedno s "Jastvom", predstav­lja njegovu nadsvijest u kojoj je ukorijenjena i njegova pod­svijest. (Nešto više o tome kasnije.)

Najniži dio u boji predstavlja fizički organizam bića kojim ono upravlja pomoću svoje nadsvijesti. Ovaj realitet zajedno s "Jastvom" predstavlja pravo vječno živo biće, i to je pravi pokretač i gospodar privremenog fizičkog organizma. To što su ove trodijelne figure poredane u nizu i što su sve veće od li­jeva na desno znači da se živa bića nalaze u procesu razvoja. Tijekom tog razvoja bića se razvijaju od mineralnih do bilj­nih oblika života, a od ovih se razvijaju u životinjske oblike i dalje do ljudskih oblika života. Navedeni oblici postojanja, svaki za sebe, predstavljaju epohe razvoja koje u svakodnev­nom životu poznajemo kao mineralno carstvo, biljno carstvo, životinjsko carstvo i potpuno savršeno ili dovršeno carstvo čovjeka. Krajnje lijevo na simbolu, svijetlo indigo boje, nalazi se mineralno carstvo, potom crvenom bojom označeno biljno carstvo, u narančastoj boji životinjsko carstvo i naposljetku, u žutoj boji dovršeno ili savršeno carstvo čovjeka.

Od okomite bijele linije u životinjskom carstvu pa do žu­tog polja ili carstva pravog čovjeka nalazi se područje razvo­ja nedovršenog zemaljskog čovjeka. Ovo biće i dalje, u odre­đenoj mjeri, pripada životinjskom carstvu zbog naslijeđenog područja svijesti iz tog carstva koje još uvijek nije nadišlo u korist ljudskog mentaliteta, pa se zbog toga smatra nedovr­šenim. Žuta polja predstavljaju potpuno dovršene ljude koji čine pravo ili dovršeno carstvo čovjeka, carstvo koje pred­stavlja krajnji cilj razvoja sadašnjeg nedovršenog ljudskog carstva na Zemlji.

Narančasta zvijezda s dugačkom zelenom zrakom i krat­kom žuto-zelenom zrakom simbolizira ljudsko istraživanje: zelena zraka na lijevoj strani predstavlja prirodnu znanost, a žuto-zelena zraka predstavlja filozofiju. Zelena zraka pred­stavlja sposobnost inteligencije koja je najviša sposobnost spoznaje spomenute znanosti. Stoga materijalistička znanost ne može ponuditi rješenje zagonetke života. Njen je zada-

Objašnjenje simbola broj 4

tak da svojim materijalističkim znanjem i mogućnostima omogući ljudima upravljanje snagama iz ogromnog oceana prirodnih energija radi koristi i olakšavanja svakodnevnog fizičkog postojanja ljudi.

Vodoravna čunjasta figura na simbolu koja se sastoji od fi­gura koje simboliziraju živa bića od mineralnog carstva do carstva dovršenog čovjeka, predstavlja tek mali dio svemira. Bijela i ljubičasta polja na tom dijelu predstavljaju, kao što je već spomenuto, "Jastvo" živih bića i njihovu nadsvijest. Ovi visoki psihički realiteti gotovo su posve nedostupni fizičkom opažanju. Zato se ova područja nalaze izvan domena materi­jalističke znanosti. Zbog toga se materijalistička znanost mora ograničiti samo na najdonja, različito obojana polja, koja simboliziraju fizičke organizme ili materijalnu strukturu bića. Ona ih može svojom inteligencijom istraživati i analizirati. Na temelju toga može stvoriti određeno filozofsko razumijevanje, stoje simbolički prikazano kratkom žuto-zelenom zrakom.

U bijelim i ljubičastim figurama koje predstavljaju "Jastvo" i nadsvijest živih bića, odnosno pravo, primarno i vječno biće koje se nalazi iza privremenih fizičkih organizama, nalazi se rješenje zagonetke života. To je rješenje, međutim, dostupno opažanju isključivo putem religioznog principa koji je u svo­joj kulminaciji istovjetan sa "Svetim Duhom" ili "kozmičkom sviješću".

Žuta zraka koja polazi od male zvjezdice prema većoj zvi­jezdi od koje pak polaze dvije moćne bijele zrake, predstav­lja religiozni princip. Svi stupnjevi, kako oni materijalistički, politički, ateistički, tako i općepoznati religiozni stupnjevi razvoja na području nedovršenog čovjeka, predstavljaju re­zultat spomenutog principa, principa koji su poticali spasi­telji svijeta i drugi vođe različitih duhovnih kvaliteta koji su bili najpogodniji za određenu skupinu ljudi među kojima su se inkarnirali. Konačni rezultat ovog božanskog princi­pa predstavlja rađanje kozmičke svijesti kod čovjeka, čime se dovršava Božje stvaranje čovjeka koji postaje poput njega i njemu nalik. Zahvaljujući ovom krajnjem rezultatu, koji je u knjizi "Livets bog" nazvan "veliko rođenje", čovjek postaje suveren ijedno s Bogom. On je sada sam postao "put, istina i život". Ovo rođenje te kozmička svijest koja iz toga proizlazi simbolično su prikazani na gornjem dijelu simbola žutom zvijezdom i dvjema bijelim zrakama koje od nje proizlaze.

Na gornjem dijelu simbola vidimo sliku planeta Zemlje. To što se ona nalazi upravo iznad stupnja razvoja nedovršenih ljudi, gdje je smještena i materijalistička znanost znači da se Zemlja na svojem putu razvoja nalazi na stupnju na kojem nedovršenim ljudima može pružiti životne uvjete koji su po­trebni za doživljavanje sudbine i stjecanje iskustava koja su neophodna da bi ta bića mogla postići "veliko rođenje".

Tanka narančasta linija na gornjem dijelu simbola koja se proteže od mineralnog carstva preko Zemlje sve do car­stva pravog čovjeka označava područje stvorenog svijeta koje zemaljsko čovječanstvo poznaje (zahvaljujući znanstvenim istraživanjima).

Malena crvena zvijezda označava granicu između mine­ralnog i biljnog carstva, dok veća narančasta zvijezda ozna­čava granicu između biljnog i životinjskog carstva.

Na maloj slici u donjem lijevom kutu simbola 1. figura predstavlja živo biće. Figura 2. predstavlja čovjeka bez koz­mičke svijesti. Figura 3. predstavlja čovjeka s kozmičkom svi­ješću ili dovršenog čovjeka "poput Boga i njemu nalik". Ispre­kidane linije označavaju sposobnost opažanja ova dva bića. Vidimo da čovjek s kozmičkom sviješću opaža cijelu fizičku i duhovnu strukturu živog bića, pa samim time i rješenje za­gonetke života, dok nedovršeni čovjek ili čovjek bez kozmičke svijesti može opažati samo svoj fizički organizam te ostale stvorene pojave u okviru dimenzije prostora i vremena. On ne može doživljavati kozmičke ili vječne činjenice. Zbog toga su život i besmrtnost živih bića i njihovo vječno postojanje za nedovršenog čovjeka nepoznanica.

Simbol broj 5

Kozmička nesvjesnost

Kozmička nesvjesnost nedovršenog zemaljskog čovjeka

5.1 Čovjek koji zaista želi doživjeti i razumjeti apsolutnu istinu o životu, odnosno rješenje zagonetke života najprije mora dobro upoznati samoga sebe, budući da je kozmička analiza živog bića zapravo rješenje zagonetke života. Zato ćemo ovdje ukazati na to da je nedovršeni čovjek u koz­mičkom pogledu potpuno neuk, što znači da nije svjestan svoje prave ili apsolutno duhovne kozmičke analize.

5.2 Temelj cjelokupnog religioznog života nedovršenog čovjeka čini njegova osobina svijesti koju smo več spome­nuli pod pojmom "religiozni instinkt". Pomoću principa spasenja svijeta i spasitelja svijeta taj je instinkt doveo do stavova koji su služili kao putokaz za vrlo primitivnu i u kozmičkom pogledu vrlo djetinjastu svijest te za nedovolj­nu intelektualnu nadarenost dotičnih bića. Te vjerske sta­vove poznajemo kao različita religiozna vjerovanja, shva­ćanja o moralu i odnose prema Bogu.

Zašto religiozni ideali nisu bili dani u znanstvenom obliku

5.3 Kako su tadašnji ljudi posjedovali tek elementarne intelektualne sposobnosti, oni ne bi imali koristi od sto­postotne kozmičke znanosti. Zato su spasitelji svijeta mo­rali prilagoditi tu znanost kako ona ne bi bila egzaktna kozmička znanost koja traži dokazni postupak, već je, na­protiv, predstavljala shvaćanja koja su, iako su ih njihovi sljedbenici shvaćali doslovno, predstavljala samo simbole ili parabole koje su sadržavale dijelove istine. Posve je pri­rodno da su novi spasitelji svijeta neprestano bili primora­ni mijenjati te simbole i shvaćanja u korist novih shvaćanja i interpretacija, sukladno rastućim iskustvima, znanjima i humanošću njihovih sljedbenika. Tako je čovječanstvo napredovalo prema najvišim religioznim idealima koji su

Religiozni instinkt

dosegli vrhunac u Kristovim besmrtnim idealima, koji su ukorijenjeni u najvišoj zapovijedi zakona života: "Lju­bi Boga više od svega, a bližnjeg svog kao samoga sebe". Ne postoji viša moralna zapovijed od ove jer ne posto­ji božanstveniji način života od ovoga. Upravo je takvo ponašanje "obličje Božje" prema kojem se stvara čovjek. Međutim, ovi uzvišeni ideali prilagođeni su samo onim ljudima kojima još uvijek upravlja religiozni instinkt, lju­dima koji još uvijek mogu slijepo vjerovati i koji nemaju želju niti potrebu za bilo kakvim intelektualnim objašnje­njima i pravim logičnim argumentima, kojima je dovoljno da ti ideali dolaze od autoriteta. Odnos je to djece prema roditeljima, odnosno odnos nedovršenog čovjeka prema spasiteljima svijeta.

5.4 Život, međutim, teče dalje, i ljudi ne ostaju na istom stupnju razvoja nego idu naprijed i naviše. Razvoj ne pre­staje sve dok Božje stvaranje čovjeka nije potpuno dovr­šeno. Danas smo svjedoci da milijunima ljudi, posebice u Zapadnom svijetu, upravlja neka druga sposobnost svi­jesti koja je njihov religiozni instinkt odvratila od vod­stva spasitelja svijeta. Ta sposobnost je inteligencija. Ona kod čovjeka postupno razvija želju da sam spoznaje, da sam istražuje, i da sam pronađe istinu. Inteligencija od­vodi ljude dalje od njihovog djetinjeg stupnja na religi­oznom ili kozmičkom području. U mjeri u kojoj njihova inteligencija raste, degenerira njihova sposobnost "slijepog vjerovanja" tvrdnjama drugih ljudi. Oni stoga ne vjeru­ju u tradicionalne religiozne dogme ili ideje. Prihvaćaju samo ono što se može logički potvrditi ili dokazati kao činjenica. Budući da ovi ljudi mogu prihvatiti isključivo ideje ili tvrdnje koje mogu sami provjeriti i doživjeti kao činjenicu, oni, u stvari, mogu prihvatiti samo apsolutnu znanost. No, obzirom da ne posjeduju kozmičke sposob­nosti pomoću kojih se mogu doživjeti kozmičke istine ili realiteti, u stanju su istraživati samo materiju. A budući da ne vjeruju tvrdnjama drugih, ne vjeruju niti u kozmičke istine ili pojave koje ne mogu sami opažati ili konstati­rati svojim fizičkim osjetilima, pa stoga mogu biti samo materijalisti. Oni vjeruju da je sve samo materija, i da ne postoji duhovni ili kozmički svjesni život. Čvrsto vjeruju

da je smrt potpuni kraj života i svijesti. Ne vjeruju u Boga i religioznost smatraju zastranjivanjem. Nisu svjesni da je njihovo vlastito čvrsto materijalističko uvjerenje također rezultat religioznog principa, te da njihova antireligiozna uvjerenja u stvari predstavljaju zastranjivanje, a ne uobiča­jena religiozna shvaćanja.

Stoje apsolutno jedino potrebno nedovršenom zemaljskom čovjeku

5.5 Materijalistička znanost, međutim, može, unatoč sve­mu, ljudima donijeti mnogo dobroga, kao što im može donijeti i ogromne patnje. U kojoj će mjeri veliko materi­jalno znanje služiti na radost i blagoslov ili, nasuprot, ratu i patnjama ovisi o tome koliko je razvijena njihova mo­ralna svijest i njihova humanost. Budući da pitanje hoće li materijalističko znanje služiti na radost i blagoslov ili pak uništavanju i sabotiranju života ovisi o tome koliko je razvijena moralna svijest i humanost ljudi, iz toga pro­izlazi da je humanost nešto najviše i apsolutno jedino što je ljudima potrebno žele li prestati s ratovima, te posti­ći trajan mir kao temelj svoje sudbine. Mi ćemo ovdje, u objašnjenju simbola broj 5, pokazati u kakvom je odnosu kozmička nesvjesnost nedovršenog čovjeka prema stvar­nosti, bez obzira koliko je sveobuhvatno njegovo materi­jalističko znanje.

Objašnjenje simbola broj 5

5.6 Ovaj simbol prikazuje neznanje nedovršenog čovjeka o njegovoj kozmičkoj i vječnoj strukturi. Upitnici ukazuju na to da će neznanje ili kozmička nesvjesnost bića prije ili ka­snije dovesti do toga da ono preispita svoju vječnu ili besmrt­nu kozmičku prirodu.'

Obojana magličasta polja oko crnog kruga simbolizira­ju osnovne razine svijesti. Crveno polje označava "instinkt" bića. Narančasto polje označava "energiju teže" bića koja predstavlja vrlo važan faktor u manifestaciji energije i sna­ge nekog bića. Žuto polje označava "osjećaje" koji, između ostalog, također sudjeluju u stvaranju i manifestiranju ener­gije i snage bića. Zeleno polje označava "inteligenciju" bića. Plavo polje predstavlja "intuiciju" bića, dok svijetlo obojano indigo polje označava "pamćenje" bića. To što ova obojana polja izgledaju kao slučajno razbacana, maglovita, nejasna i međusobno ispremiješana simbolizira da nedovršeni čovjek poznaje ove pojmove, ali ne zna kako su ove mentalne poja-

Čovjekova religioznost U obliku materijalizma

ve organizirane u njegovom mentalitetu ili psihi. Narančasto obojana kružnica unutar crnog kruga simbolizira fizičko ti­jelo biča. Sami centar koji se nalazi iza bijelog križa, iz kojeg izlaze zrake, simbolizira "Jastvo" živog bića, dok bijeli križ simbolizira potpuno savršenu svijest i proizlazeću potpuno savršenu manifestaciju. Za pravog materijalista znak kri­ža samo je simbol takozvane "smrti", za koju on vjeruje da predstavlja apsolutni kraj njegovog života i njegove svijesti. Ostala neobojana polja oko križa simboliziraju visoke du­hovne ili kozmičke strukture i funkcije bića. To što ova polja nisu obojana znači da te strukture i funkcije nisu dostupne

fizičkom opažanju, te su stoga nepoznate materijalističkoj znanosti.

Simbol broj 6

Živo biće I

"Jastvo" ili "Ja" živog bića može se definirati samo kao "nešto što jest"

6.1 Sukladno iznesenom u knjizi "Livets bog" (Knjiga živo­ta), živo biće predstavlja trojni princip. Ono se sastoji od "Jastva", svoje "stvaralačke snage" i onoga što je "stvoreno". Pod "Jastvom" se podrazumijeva sama srž živog bića. To "Jastvo" je "nešto" što je uzdignuto iznad svake manifesta­cije, obzirom da je ono uzrok i pokretač svake manifesta­cije. Ono se stoga ne može definirati. Kažemo li da je to "Jastvo" lijepo ili ružno, da je božansko ili "đavolsko", da je veliko ili malo, itd., to neće biti analiza samog "Jastva", već, naprotiv, analiza nečega što je to "Jastvo" manifestiralo ili stvorilo. Dakle, "Jastvo" je postojalo i prije tog stvaranja. Ono, dakle, ne može imati nikakvu analizu osim da posto­ji, i zato može predstavljati jedino "nešto što jest".

Stvaralačka sposobnost 'jastva' također može biti samo "nešto što jest"

6.2 To "nešto" ili "Jastvo" posjeduje, dalde, stvaralačku sposobnost, tj. sposobnost doživljavanja i manifestacije, a to znači sposobnost da izgradi organizam ili tijelo po­moću kojeg može stvarati u materiji, te pomoću kojeg se pokazuje drugim "Jastvima"; ujedno može doživljavati i njihovo izražavanje kroz njihove manifestacije ili stvorene stvari. Ova stvaralačka sposobnost nije mogla biti stvore­na, jer bi u tom slučaju "Jastvo" postojalo neko vrijeme bez stvaralačke sposobnosti. A kako bi ono u tom slučaju mo­glo stvoriti ovu stvaralačku sposobnost? Obzirom da ne­što ne može nastati iz ničega, to znači da je "Jastvo" uvijek posjedovalo stvaralačku sposobnost. Zato je i stvaralačka sposobnost, poput 'Jastva", bezimena pojava koja se samo može označiti kao "nešto što jest".

Promjenjiv rezultat stvaralačke sposobnosti

6.3 Rezultat stvaralačke sposobnosti materijalna su tijela, organi ili strukture "Jastva". Od ovih struktura koja su pro-

"Jastva" također je vječan i zato se može definirati samo kao "nešto što jest"

dužena ruka vječne stvaralačke sposobnosti nedovršeni čovjek poznaje samo fizičke organizme živih bića. Unatoč činjenici da su fizička tijela živih bića stvorena u dimenziji prostora i vremena, što znači da su uništiva i moraju se mijenjati, ona ipak odražavaju vječni i neuništivi princip, naime doživljavanje života živog bića. Obzirom da je ovaj rezultat stvaralačke sposobnosti vječan kao i sama stvara­lačka sposobnost i "Jastvo", možemo ga samo označiti kao "nešto što jest".

Živo biće predstavlja nedjeljivi princip trojstva

6.4 Spomenuta tri principa - "Jastvo", stvaralačka sposob­nost i rezultat te stvaralačke sposobnosti, tj. organizam i proizlazeće vječno doživljavanje života - čine tri osnovna uvjeta koji su nužni da bi se "nešto" pojavilo kao živo biće. Bez "Jastva" ne bi mogla postojati niti stvaralačka sposob­nost niti doživljavanje života. A bez doživljavanja života i stvaralačke sposobnosti "Jastvo" ne bi moglo postojati kao živo biće. Naime, moglo bi postojati, ali ne bi moglo mi­sliti, doživljavati, manifestirati se i stvarati. Vječno "ništa" bi vladalo tamo gdje svemir danas zrači i sjaji kao najve­ća od svih struktura manifestacije, odnosno kao tijelo za manifestaciju najvišeg "Jastva", najuzvišenijeg živog bića, u čijem organizmu svi živimo, krećemo se i postojimo. Da­kle, suštinska analiza živog bića jest nedjeljiva kombinacija triju najvećih principa života sjedinjenih u jedan ogromni princip: "Živo biće" koje je izvor svih principa. Kako su ta tri principa bezimena, mi smo "Ja" ili "Jastvo" živog bića označili kao "XI", stvaralačku sposobnost kao "X2", a vječ­no doživljavanje života ili "nešto stvoreno" kao "X3".

Zašto ljudi ponekad ne prihvaćaju da je živo biće besmrtno

6.5 Živo je biće, dakle, u svojoj biti vječno, besmrtno i neuništivo "nešto što jest". Kada materijalisti živo biće ne promatraju na taj način, to je zato što oni uopće ne mogu vidjeti to živo biće, budući je ono posve nedostupno izrav­nom fizičkom opažanju. Samo se njegov fizički dio ili ono što je stvoreno može direktno opažati fizičkim osjetilima. A sve što je stvoreno ne može biti vječno, već neizbježno ide svojem kraju. Ono što je stvoreno, to je, dakle, fizičko tijelo "Jastva" i neke psihičke ili duhovne strukture koje povezuju fizičko tijelo s vječnim, neuništivim ili kozmič­kim dijelom tog bića.

"Smrt" nije prava smrt

6.6 Fizičko tijelo samo je posrednik za stvaranje i doživ­ljavanje korisnika ili "Jastva". Da bi se moglo koristiti u tu svrhu, ono se mora održavati pomoću čitavog oceana fizičkih i psihičkih organskih struktura, koje su također "stvorene", a time i prolazne. To je razlog zašto fizičko tijelo živog bića postaje staro i istrošeno, da bi na kraju postalo potpuno neupotrebljivo. Tada se "Jastvo" oslobađa ovog ti­jela. To oslobađanje "Jastva" od fizičkog tijela ljudi nazivaju "smrt", ali to u stvari nije prava smrt. Ljudi vjeruju da je to tijelo koje je napustilo "Jastvo" i koje se naziva "lesom" samo živo biće. Kada bi taj leš uistinu predstavljao živo biće, tada bi smrt bila činjenica. Ali za dovršenog čovjeka činjenica je upravo suprotna. Ono što je živo mora uvijek ostati živo, a ono što je mrtvo mora zauvijek ostati mrtvo. Dakle, ono što je "živo" ne može nikada umrijeti, dok ono što je "mrtvo" ne može nikada oživjeti. To je jedan od glav­nih stupova rješenja zagonetke života.

"Nadsvijest" živog bića sa svojim muškim i ženskim polom i šest osnovnih energija

6 . 7 "Živo" u živom biću jest nepromjenjivo "Jastvo" i nje­gova vječna ili kozmička životna struktura, što znači struk­tura koja nije "stvorena". "Mrtvo" je kod živog bića njegovo fizičko tijelo kao i ostale strukture koje samo predstavljaju "stvorene" realitete. Ove se "stvorene" strukture razliku­ju od nestvorenih ili vječnih struktura po tome što one ne mogu postojati niti funkcionirati samostalno. One se pokreću, odnosno dobivaju životnu snagu isključivo od vječnih struktura koje postoje samostalno. Zato smo taj dio vječnih struktura koji se sastoji od "Jastva" i njegove kozmičke stvaralačke sposobnosti nazvali "nadsvijest" ži­vog bića, a što je u stvari " X I " i "X2". Upravo ta "nadsvijest" predstavlja apsolutno trajnu, pa samim tim i vječnu struk­turu živog bića. U toj nadsvijesti prvi se puta susrećemo s principom "energije" Tu energiju smo nazvali "matičnom energijom". Područje manifestacije ove energije nalazi se u "X2" gdje ona predstavlja materiju i snagu za osnovno do­življavanje života, što je istovjetno očitovanju dviju velikih životnih funkcija koje smo nazvali "muškost" i "ženskost". One se manifestiraju kroz svoje organe, koje smo odgo­varajuće nazvali "muški pol" i "ženski pol". Putem ova dva polna organa, u međusobnoj kombinaciji i suradnji s šest osnovnih energija, koje smo nazvali "energijom instinkta",

"energijom teže", "energijom osjećaj a", "energijom inteligen­cije", "energijom intuicije" i "energijom pamćenja" nastaju sve životne funkcije živog bića. Ta kombinacija određuje mjesto živog bića na evolucijskim stepenicama, njegovu primitivnost ili intelektualnost, njegovu pojavu kao muš­kog ili ženskog bića ili dvopolnog bića, što znači "ljudskog bića poput Boga i njemu nalik". Na ovom se mjestu ne možemo upuštati u objašnjavanje ovih realiteta budući da oni nisu prikazani na simbolu broj 6. No, objasnit ćemo ih nešto kasnije pomoću posebnih simbola. Ovdje smo ih spomenuli isključivo zato što pripadaju nadsvijesti.

6.8 U nadsvijesti se nalazi po jedan centar za svaku od šest osnovnih energija. Ove centre smo nazvali "jezgrama talenata osnovnih energija" ili "spiralnim centrima". Oni predstavljaju najdublje sjedište sposobnosti i talenata ži­vih bića. Zahvaljujući ovim jezgrama talenata ili centrima, sposobnosti i talenti živih bića mogu preživjeti smrt ili uništenje fizičkog organizma, te zatim sudjelovati u stva­ranju novog fizičkog organizma. Na taj način "Jastvo" po­moću tog organizma doživljava novo fizičko postojanje, i tako dalje. To obnavljanje fizičkih tijela nazivamo "rein­karnacijom". Kroz nadsvijest djeluje jedan vječni tok koji se očituje u obliku želje. Ta želja predstavlja glavni izvor svih ostalih želja živog bića. Zato smo tu želju nazvali "praželja". Ova je želja pomoću matične energije u vezi s osnovnim energijama, čije se funkcije održavaju pomoću posebnih struktura. Cijelo područje nadsvijesti u kojem su smještene najviše, vječne ili neuništive vitalne strukture živog bića nazvali smo "element sudbine".

6.9 Na temelju jezgara talenata osnovnih energija u ele­mentu sudbine nalazi se jedna kozmička, a time i vječna organska struktura za svaku od šest osnovnih energija. Budući da su ove organske strukture vječne, one pripada­ju nadsvijesti. Pomoću ovih vječnih organskih struktura održava se promjenjiva, dakle i prolazna organska struk­tura za svaku osnovnu energiju. Te promjenjive organske strukture nazivamo "tijelima". Drugim riječima, za svaku osnovnu energiju postoji po jedno tijelo. Pomoću tih tijela sva živa bića doživljavaju život. No, kako je doživljavanje

Element sudbine , "jezgre talenata" ili "spiralni centri" živog bića

života veliki proces promjene ili stvaranja, i ova se tije­la u odgovarajućoj mjeri moraju mijenjati, preobražavati ili prilagođavati svakom stupnju tog stvaralačkog procesa kroz koji dotično biće prolazi. Zato se i fizičko tijelo mora zamijeniti novim i boljim fizičkim tijelom, svaki puta kada je to potrebno zbog starosti, povreda ili propasti postoje­ćeg tijela. Takvo fizičko tijelo koje je odvojeno od nadsvi­jesti nazivamo "lesom".

Spomenuta tijela osnovnih energija zajedno s fizičkim tijelom čine "podsvijest" bića, dok strukture jezgara tale­nata osnovnih energija u kojima su ona ukorijenjena, kao što smo već spomenuli, pripadaju nadsvijesti živog bića.

6.10 Podsvijesti, dakle, pripada i fizičko tijelo kroz koje manje ili više djeluju svi duhovni organi. Funkcija ovih organa u stvari je produžena funkcija nadsvijesti. I upravo je taj dio živog bića dostupan osjetilnom opažanju. U taj produženi dio funkcije nadsvijest pripada ne samo fizičko tijelo, već i njegova psiha ili mentalitet pomoću kojih se opažaju i spoznaju manifestacije ili doživljavanje života. Tu funkciju spoznaje ili razumijevanja nazvali smo "dnev­nom sviješću" živog bića. No, nedovršeno biće posjeduje još jedno stanje doživljavanja u kojem ono nije svjesno, a to je stanje spavanja. To smo stanje nazvali "noćnom svije­šću" živog bića. Dakle, noćna svijest je stanje doživljavanja u kojem se biće nalazi kada njegovo fizičko tijelo ne funk­cionira ili dok se odmara. Tada se doživljavanja bića pre­nose na takozvanu "duhovnu razinu" koja se nalazi izvan fizičke razine doživljavanja. Ali budući da pamćenje bića na fizičkoj razini nije predviđeno da prenosi sjećanja iz noćne u dnevnu svijest, bića se na fizičkoj razini ne sjećaju svojih iskustava za trajanja noćne svijesti. Zato nedovršeni ili u kozmičkom smislu nesvjesni ljudi nisu u pravu kada vjeruju da su tijekom spavanja bez svijesti. Na taj način i nastaje sumnja u besmrtnost, kada oni vide da fizičko tije­lo nekog bića postaje "les". Ne razumiju da živo biće može živjeti bez fizičkog organizma. Ne poznaju svoje besmrtno "Jastvo" i isto tako besmrtnu nadsvijest s kojom je to "Ja­stvo" identično. Iv.i ćemo se, kao što je već spomenuto, po­novno vratiti na ova temeljna pitanja prilikom objašnjenja kasnijih simbola.

"Podsvijest"živog bića

"Dnevna svijest" i "noćna svijest" živog bića

6.11 Bijelo polje na vrhu simbola predstavlja "Jastvo" živog bića, koje se još naziva i "XI".

Sljedeći glavni dio simbola predstavlja vječni dio stvara­lačke sposobnosti "Jastva", odnosno njegove sposobnosti ma­nifestacije i doživljavanja. Taj dio je nazvan "X2".

Najniži glavni dio predstavlja privremeni ili "stvoreni" produžetak "vječne" stvaralačke sposobnosti "Jastva" u obliku organskih sredstava ili tijela za manifestaciju i doživljavanje. Taj dio smo nazvali "X3". Budući da ove tri pojave označene "X"-om tvore nedjeljivu cjelinu koja čini "živo biće", to živo biće se ovdje javlja kao vječni trojni princip koji je postojao i nastavit će postojati kroz cijelu vječnost, jamčeći sebi vječno, besmrtno i živo postojanje.

Ljubičasta boja označava najviše polje životne energije. Tu energiju smo nazvali "matična energija" ili sedma osnov­na energija. U ovom energetskom polju ukorijenjene su sve najvažnije životne funkcije. Ovdje se nalaze najvažniji fak­tori koji reguliraju život: "muški pol" i "ženski pol". Okrugla obojana polja simboliziraju jezgre talenata osnovnih ener­gija ili "spiralne centre" "Jastva". Obojani trokuti s kojima su te jezgre talenata spojene na području "X2" simboliziraju vječnu organsku strukturu pomoću koje "Jastvo" može stva­rati svoje promjenljive, a time i privremene organske struktu­re. Obzirom daje "X2", kao što vidimo, sjedište najvažnijih i vječnih životnih organa "Jastva", mi smo ovo područje nazva­li "nadsvijest" "Jastva". Točnije rečeno, područje u nadsvijesti gdje su ukorijenjene najvažnije životne funkcije nazvali smo "elementom sudbine". Kako ovaj element i polna struktura nisu označeni na simbolu broj 6, ponovno ćemo se vratiti toj materiji kada budemo opisivali ostale posebne simbole.

Najniži glavni dio simbola predstavlja privremeni ili "stvoreni" produžetak stvaralačke sposobnosti "Jastva" ili njegovu "podsvijest". Ovih šest različito obojanih okomitih polja, predstavljaju "stvorene"strukture ili tijela živog bića ili "Jastva" koja su nositelji njegovog mentaliteta, i pomoću kojih ono doživljava svoju budnu "dnevnu svijest" i svoju "noćnu svijest". S lijeva na desno na simbolu ove figure predstavljaju: "tijelo instinkta" crvene boje; "tijelo teže" narančaste boje; "ti­

jelo osjećaja"žute boje; "tijelo inteligencije"zelene boje; "tijelo intuicije" plave boje te "tijelo pamćenja" svijetle indigo boje. Ova su tijela privremene organske strukture koje se mogu

Objašnjenje simbola broj 6

mijenjati ili preobražavati u skladu s privremenim pot­rebama "Jastva" i njegovom stalno promjenljivom položaju na različitim dijelovima evolucijskih stepenica. Ova tijela su, dakle, ukorijenjena svako u svojoj osnovnoj jezgri talenata, u strukturi nadsvijesti, ali sa svojim "stvorenim" organima,

fizičkim i duhovnim osjetilima i si., u stvari predstavljaju strukturu podsvijesti. Pomoću struktura nadsvijesti i pods­vijesti i tijela osnovnih energija manifestiraju se mentalne i tjelesne funkcije živog bića, u obliku njegovog doživljavanja i stvaranja, njegovog svijetlog i mračnog načina života, njegove pojave s "demonskom sviješću" i s "Kristovom sviješću", i kao "čovjeka poput Boga i njemu nalik". Simbolična figura križa i neobojana polja samo upućuju na to da simbol broj 6 pred­stavlja isto što i simbol broj 5, s tom razlikom da, dok simbol broj 5 predstavlja nepotpun ili primitivni pogled i razumi­jevanje živog bića nedovršenog čovjeka, simbol broj 6 pred­stavlja pogled na živo biće čovjeka s kozmičkom sviješću.

Simbol broj 7

Princip životnih jedinica ili prvi bljesak spoznaje o postojanju Boga

Kada ne bi postojao vanjski svijet

Kao što organizam živog bića ne može postojati bez "Jastva", tako ni vanjski svijet ne bi mogao postojati bez "Jastva" ili "nečeg što jest"

7.1 Pomoću prethodnog simbola dobili smo prvi uvid u vječnu životnu strukturu živog bića. No, ta životna struk­tura, tj. "Jastvo" živog bića i za njega vezana vječna nad­svijest i podsvijest - a time i njegovi organizmi ili tijela za manifestaciju - bili bi potpuno besmisleni i bez svrhe ukoliko se njihovo postojanje ne bi temeljilo na stvaranju odnosa s vanjskim svijetom. Što bi "Jastvo" moglo doživjeti kada ne bi postojao vanjski svijet? Komu bi se moglo obra­titi i s kim bi moglo razmjenjivati misli i osjećaje ukoliko ne bi postojala druga "Jastva" koja svojim organizmima ili kozmičkim i fizičkim strukturama mogu doživjeti tu ko­munikaciju i odgovoriti na nju? Kako bi se uopće moglo nešto stvarati ili manifestirati ako ne bi postojala materija? Dakle, svako je živo biće isto toliko ovisno o vanjskom svijetu kao što je ovisno o svojem vlastitom organizmu i svojoj kozmičkoj strukturi. Nepobitna je činjenica da je "Jastvo" povezano s vanjskim svijetom.

7.2 Kao što struktura "Jastva" za doživljavanje i manifesta­ciju ne bi mogla postojati bez "Jastva", tako ne bi ni vanjski svijet mogao postojati bez tog božanskog "nešto" koje u stvari predstavlja "Jastvo" svih živih bića. Drugim riječi­ma, manifestacija i doživljavanje života živih bića i vanjski svijet sa svojim živim bićima, materijom ili tvari, uvjetuju međusobno postojanje. Kao što se nevidljivo "Jastvo" ma­nifestira pomoću svojih organizama ili tijela, vidimo da se i vanjski svijet manifestira pomoću svojih organa, tijela, struktura, itd. Kako, međutim, vanjski svijet otkriva logič­nu manifestaciju ili stvaranje, očigledan je zaključak da iza takvog stvaranja mora postojati prohtjev, želja, razum i vo­lja, pa samim time i "nešto što jest".

Nedovršeni čovjek nije u stanju prepoznati život

7.3 Ono što zemaljski ljudi najbolje poznaju u tom vanj­skom svijetu su, dakako, organizmi koje opažaju kao "ljude", "životinje" i "biljke". Ali, nakon prepoznavanja tih oblika života, zemaljski čovjek postaje vrlo nesiguran kod prepoznavanja drugih oblika života. Tako on nije spreman prihvatiti da su minerali živi, iako je već odavno otkrio da i oni očituju kretanje, promjenu ili stvaranje. Nije li kri­stalizacija čudesno stvaranje? Nije li pojava ledenih šara na prozoru također stvaralaštvo? Zar one ne prikazuju brojne prekrasne ledene cvjetove? A što je sa Zemljom, koja predstavlja fizički životni prostor zemaljskih ljudi? Mnogim je ljudima nepojmljivo da je i Zemlja organiz­am živog bića. Isti je slučaj i s drugim nebeskim tijelima: sunčevim i galaktičkim sustavima. Niti ove pojave ljudi obično ne doživljavaju kao organe ili tijela za manifesta­ciju i doživljavanje tog istog nevidljivog "nešto" koje pred­stavlja "Jastvo" svakog živog bića.

Stvaralački procesi prirode ukazuju na postojanje „Stvoritelja"

7.4 Sva su živa bića, dakle, okružena vanjskim svije­tom koji se sastoji od mnoštva organiziranih kretanja ili stvaralačkih procesa koji su apsolutno logični. Da nisu logični ne bi moglo postojati niti jedno živo biće. Ne bi postojali ni biljke, ni životinje, niti ljudi. Ne bi bilo niti pla­neta, sunaca niti galaktika. Kako bi, dakle, mogao postojati život, doživljavanje i stvaranje? Kako bi nastali prostor i vrijeme? Kako bi živa bića mogla dobiti fizički životni pro­stor ako ne bi bilo planeta? Kako bi nastali svjetlost i to­plina ukoliko ne bi bilo sunaca? A što bi se dogodilo kada se Zemlja ne bi okretala oko svoje osi? Zar stalno sunce na sunčanoj strani, a svemirska studen na mračnoj strani ne bi poremetili njenu normalnu temperaturu i time onemo­gućili sadašnji normalni razvoj biljnog i životinjskog svije­ta. Moramo zaključiti da je okretanje Zemlje oko svoje osi božji blagoslov u kojem čovjek može doseći potpuno savr­šenstvo i dovršiti svoje stvaranje. Dakle, struktura svemira je logična i upravo ta logika služi životu; ona predstavlja životnu osnovu živih bića. No, jedan logični stvaralački proces koji potiče život može postojati samo kao rezultat planiranja, a planiranje može postojati isključivo kao re­zultat razmišljanja. Razmišljanje pak može postojati samo kao funkcija živog bića, dakle - kao manifestacija života.

Budući da stvaralački procesi prirode predstavljaju izraze života, nameće se zaključak da oni moraju imati neko živo biće za svojeg pokretača.

7.5 Ovi prirodni stvaralački procesi koji potiču život predstavljaju unutarnje organske funkcije u organizmu stvaratelja ili živog bića. Mi živimo u unutrašnjosti jed­nog organizma, a vidimo ili doživljavamo tu unutrašnjost kao naš vanjski svijet. Poznajemo taj vanjski svijet kao zemlju i nebo, kao kontinente i oceane, kao zrak i vodu, kao oluju i zatišje, kao hladnoću i vrućinu, ukratko, kao kombinaciju svih prirodnih sila. Taj organizam je planet Zemlja. Ljudi, životinje, biljke i ostali oblici života na ovom svijetu predstavljaju njena mikro-bića, kao što naši orga­ni, stanice, molekule, itd. predstavljaju mikro-bića unu­tar našeg organizma. Zemlja, sukladno tomu, predstavlja naše makro-biće, kao što mi predstavljamo makro-biće za mikro-bića u našem organizmu. Pa kao što mi možemo opažati i doživljavati fizičko postojanje samo u okviru ta­kvog makrokozmičkog organizma, tako i naše makro-biće - Zemlja - može opažati i doživljavati isključivo u okviru jednog makrokozmičkog organizma u kojem ona postoji kao mikro-biće. Kako bi inače mogla postojati i živjeti ako oko nje ne bi postojao vanjski svijet? Život se ne može manifestirati u jednom "ništa".

7.6 Vanjski svijet Zemljinog organizma Sunčev je sustav koji se nalazi u jednom još većem sustavu. Taj veći su­stav poznat nam je kao galaktički sustav, koji se nalazi u jednom još većem sustavu, i tako dalje, naviše prema be­skonačnim veličinama. Budući da se solarni i galaktički sustavi očituju ili javljaju kao logične manifestacije, oni predstavljaju organe manifestacije i doživljavanja živog "nešto" ili "Jastva", kao što je naše fizičko tijelo organ našeg "Jastva". Na koji bi način inače ti sustavi mogli očitovati logične manifestacije? Samim time što očituju kretanje oni se otkrivaju kao "izrazi života", budući je u svojoj osnovnoj analizi kretanje najznačajnija karakteristika života. Cijeli svemir, dakle, predstavlja sustav živih bića čiji se organizmi nalaze jedni u drugima. Bez tog božanskog sustava svako doživljavanje života i manifestacija bili bi posve nemogući.

Kako bi naš fizički organizam mogao biti živ, kako bi lakše njime upravljali i kako bi on predstavljao bolje sredstvo za manifestaciju i doživljavanje nego na način da se on manifestira pomoću milijardi mikro-bića u međusobnoj suradnji s našim "Jastvom"? Kako bi inače ta mikro-bića dobila životni prostor ili svemir u kojem žive, ukoliko ne bi živjela u živom organizmu? I kako bismo mogli imati živi fizički organizam, ako i sami ne bismo bili mikro-biće u makro-organizmu koji nam omogućuje uvjete za život? Sustav građe živih bića koji omogućuje da neko biće isto­vremeno bude i mikro-biće i makro-biće, te proizlazeći princip organizma unutar organizma, što znači živih bića unutar živih bića, a time i svemira unutar svemira, pred­stavlja apsolutno osnovni princip života.

Ovdje stječemo prvi bljesak spoznaje o vječnom Bogu kojeg smo tražili kroz sva

7.7 Ovaj sveobuhvatni vječni životni princip od svemira čini nedjeljivu cjelinu koja je sazdana i koju održavaju "Ja­stva" svih živih bića zajedno, njihove sposobnosti doživlja­vanja, njihove stvaralačke sposobnosti i njihovi organizmi ili tijela. Obzirom da "Jastva" svih živih bića, kao što ćemo kasnije vidjeti, tvore jedno zajedničko "Jastvo", i sposobnost doživljavanja i stvaranja svih živih bića zajedno sačinjava jednu ogromnu sposobnost stvaranja i doživljavanja, kao što su organizmi svih živih bića organi ili tijela koji sura­đuju u okviru te velike cjeline koja predstavlja svemir; oči­gledno je, dakle, da taj svemir predstavlja jedno ogromno ili sveobuhvatno živo biće. To golemo biće, čiji organizam ili tijelo obuhvaća cijeli svemir, može biti samo taj vječni Bog kojeg su ljudi tražili kroz sva vremena i kojeg su što­vali na manje ili više savršen način. A vječna istina - "U njemu svi živimo, krećemo se i postojimo" - tako postaje stvarnost.

7.8 Ovaj simbol predstavlja jedno živo biće. Trokut i bijelo polje u sredini simboliziraju "Jastvo" i nje­

govu nadsvijest, dok okolno polje simbolizira njegov fizički organizam ili tijelo.

U tom tijelu simbol se više puta ponavlja u sve manjim veličinama. To znači da kao što su te figure ugrađene jedna u drugu, tako su i organizmi živih bića ugrađeni u organizme drugih živih bića, i na taj način je omogućeno stanje makro-

Objašnjenje simbola broj 7

Sva su živa bića makro-bića, ali su istovremeno i mikro-bića u organizmima makro-bića koja se nalaze iznad njih

Zemlja predstavlja naše makro-biće

bića i mikro-bića koje osigurava živim bićima životni prostor i mogućnost stvaranja i doživljavanja.

Kao što naš fizički organizam predstavlja svemir ili životni prostor za naše organe, a oni, sa svoje strane, predstavljaju svemire ili životni prostor za još manja mikro-bića, i tako da­lje naniže u beskonačnost malih dimenzija, tako smo i mi sa svojim fizičkim tijelom mikro-biće u jednom većem organiz­mu, koji je u ovom slučaju organizam Zemlje, koja je samo jedan organ ili mikro-biće u strukturi ili organizmu Sunče­vog sustava. Ovaj je, sa svoje strane, samo mikroorganizam u galaktici Mliječni put, koja je opet samo mikroorganizam u jednom još većem sustavu ili još većem organizmu, i tako dalje naviše u beskonačnost velikih dimenzija.

Dakle, svemir predstavlja beskonačnu cjelinu koja se sa­stoji od neraskidivo povezanih živih bića unutar živih bića. Na taj način svemir predstavlja vrhunski i sveobuhvatni oce­an života, svijesti, doživljavanja i stvaranja. Da ta gigantska svijest sama po sebi predstavlja živo biće potvrđuje činjenica da svijest, doživljavanje i stvaranje živog bića mogu posto­jati samo ukoliko su neraskidivo povezani i ako surađuju s tom gigantskom sviješću. A nešto što je neraskidivo povezano može postojati isključivo kao cjelina. No, cjelina koja se sa­stoji od organa ili tijela koja međusobno surađuju i kojima upravlja božansko "nešto", koje se očituje kao "Jastvo" u svim živim bićima, može postojati samo kao živo biće. Dakle, or­ganizam tog živog bića sastoji se od organizama svih živih bića zajedno, što je istovjetno cjelokupnom materijalnom svemiru. Isto tako se i njegovo "Jastvo" i svijest sastoje od "Jastva" i svijesti svih živih bića zajedno. To da sva živa bića koja postoje u svemiru sačinjavaju jedno sveobuhvatno živo biće postaje očigledno zahvaljujući činjenici da niti jedno živo biće ne može postojati ukoliko nije neraskidivo poveza­no i ukoliko ne surađuje s tim živim pokretačem svemira. Na ovoj smo točki stekli prvi bljesak uvida u postojanje vječnog Boga s kojim su neraskidivo povezani naše "Jastvo", naša svi­jest, naš organizam, a time i naša manifestacija, doživljava­nje i naša sudbina.

Simbol broj 8, 9 i 10

Tri analize principa trojstva

8-10.1 U prethodnom smo poglavlju stekli kraći uvid u svemir koji nam pokazuje dvojni princip živih bića, od­nosno njihovu istovremenu pojavu kao makro-bića i mi-kro-bića. Na temelju tog principa sva živa bića, zajedno sa svemirom, predstavljaju nerazdvojnu cjelinu. Obzirom da se ta cjelina sastoji od živih bića, činjenica je da je ona živa i da, kao što ćemo kasnije vidjeti, u njoj ne postoji ništa mrtvo. To potvrđuje i činjenica da postoji kretanje, djelo­vanje i stvaranje apsolutno svugdje u toj cjelini, odnosno u beskrajnom području svemira, bez obzira koliko malo mikrokozmičko ili koliko veliko makrokozmičko područ­je istražujemo. Dakle, svugdje postoji kretanje, a time i preobražavanje. A budući je to kretanje ili preobražavanje istovjetno logičnom stvaranju, to znači da u toj cjelini ne postoji samo kretanje ili stvaranje, nego da postoji i "svi­jest". Svijest je nepobitan dokaz o postojanju živog izvo­ra. U nastavku ćemo dokazati identitet svemira kao živog bića.

8-10.2 Dakle, pred sobom imamo svemir. Što možemo reći o tom golemom oceanu kretanja, logičnog preobražavanja ili stvaranja? Obzirom da obuhvaća sve što postoji, on is­tovremeno obuhvaća sve što je veliko i sve što je malo, sve što je bijelo i sve što je crno, svu svjetlost i svu tamu, svu intelektualnost i svu primitivnost, sve takozvano "zlo" i sve takozvano "dobro". Ukratko, on istovremeno obuhvaća sve što postoji. A kako predstavlja i ovo i ono, nije ga moguće drukčije opisati nego kao "nešto što jest". Svemir se, dakle, u svojoj najvišoj analizi javlja kao nešto bezimeno. Zato smo tu analizu nazvali "XI". To bezimeno "nešto" posjedu­je stvaralačku sposobnost, što dokazuju sve manifestacije

Analiza svemira istovjetna je analizi živog bića

Svemir ima svoju svijest

u prirodi, kako u mikrokozmosu i makrokozmosu, tako i u "međukozmosu". Taj "međukozmos" se sastoji od bilja­ka, životinja i ljudi. Ova sveobuhvatna, a time i beskrajna, stvaralačka sposobnost ne može imati nikakvu analizu, jer što god o njoj rekli to ne može biti drugo nego izraz za nešto što je ona sama stvorila. To "nešto" ne može imati nikakav izraz zbog svoje vječne prirode. Budući da nije stvorena, već je vječna, ona je po sebi uzdignuta iznad vre­mena i prostora. Može ju se označiti samo kao "nešto što jest". Zato smo tu sveobuhvatnu stvaralačku sposobnost svemira nazvali "X2". U korist ove stvaralačke sposobno­sti nepobitno govore njeni rezultati, cijeli ocean stvorenih stvari i pojava koje čine vidljivi svemir koji je ona stvorila. Ovaj vidljivi svemir vječni je i beskonačan ocean promjen­ljivih pojava. Imajući u vidu da je taj ocean promjenljivih pojava vječan i beskonačan, niti on ne može imati nika­kvu analizu. Svaka vremensko-prostorna analiza može se odnositi isključivo na jedan njegov dio ili detalj koji pred­stavlja samo vrh vala tog sveobuhvatnog oceana života. To, dakle, ne može predstavljati analizu cjeline. Stoga o tom golemom, vječnom i beskrajnom izrazu života možemo tek reći da predstavlja "nešto što jest". To bezimeno "ne­što" nazvali smo "X3". Usmjerivši svoju pozornost na sam svemir, vidjeli smo da se on sastoji od iste one tri analize koje smo istaknuli u objašnjenjima simbola broj 6, od ista tri"X-a", ista tri realiteta koji predstavljaju tri nužna uvjeta da bi se "nešto" javilo kao "živo biće". I kao što " X I " na sim­bolu broj 6 predstavlja "Jastvo", "X2" njegovu stvaralačku sposobnost - što znači njegovu sposobnost manifestacije i doživljavanja - a " X 3 " njegov organizam, ovdje vidimo da sve to vrijedi i za analizu svemira. " X I " svemira također je upravljajuće "Jastvo", a "X2" je njegova sposobnost stva­ranja i doživljavanja. Kako bi inače mogao postojati naš makrokozmos, naš mikrokozmos i naš međukozmos sa svim logičnim stvaralačkim procesima, koji sa svoje strane predstavljaju nepobitni životni princip na kojem se temelji cjelokupno postojanje svemira i života?

Princip trojstva 8-10.3 Osnovna analiza živog bića, dakle i osnovna anali­za svemira predstavlja "princip trojstva" koji se sastoji od: "Jastva", "stvaralačke sposobnosti" i "stvorenog". Ova se tri

principa nazivaju trojstvom zato što su nerazdruživo po­vezani. Kada ne bi postojalo "Jastvo", ne bi mogla postojati niti "stvaralačka sposobnost". Tko bi njom upravljao ili ju koristio? No ukoliko ne bi bilo "stvaralačke sposobnosti", tada ne bi bilo niti nečeg "stvorenog". Živo biće koje se sa­stoji od ova tri principa ovdje se javlja kao vječni realitet, bez obzira odnosi li se taj realitet na Boga ili na sinove božje. "Jastvo" i stvaralačka sposobnost nikada nisu nastali jer bi u tom slučaju moralo postojati neko vrijeme kada te pojave nisu postojale. Kako bi onda one mogle nasta­ti? "Nešto" ne može postati iz "ničega", kao što "ništa" ne može nikako postati "nešto". Dakle, princip trojstva pred­stavlja apsolutni temelj doživljavanja života živog bića. Ovaj princip trojstva u kršćanskoj se religiji simbolično označava kao "Otac", "Sin" i "Sveti Duh". U kasnijim anali­zama vidjet ćemo da je " X I " "Otac", "X2" je "Sin", a "X3" je "Sveti Duh". Vidjet ćemo da je "Otac" simbolični izraz za vječnog i apsolutno jedinog pravog "Boga" svemira. "Sin" je simbolični izraz za sva živa bića u svemiru, dok je "Sveti Duh" simbolični izraz za svijest tog jedinog sveobuhvat­nog Boga.

8.4 Bijela ploča simbolizira bezimenost koju predstavlja svemir obzirom da on obuhvaća sve što postoji. Ona ovdje predstavlja isto ono "nešto" ili "Jastvo" u živom biću. Zato to "nešto" moramo smatrati "Jastvom svemira", koje smo označili kao "XI".

9.5 Kao što svemir ima svoje vječno "Jastvo", tako to "Jastvo" ima i svoju "stvaralačku sposobnost". A kako je ta sposobnost vječna i beskonačna, i ona mora biti bezimena. Zato smo ju nazvali "X2".

Ljubičasta boja označava najvažniju osnovnu energiju stvaralačke sposobnosti koja, kao što ćemo kasnije vidjeti, dovodi šest ostalih osnovnih energija života u posebne kom­binacije koje su od životne važnosti za doživljavanje života živih bića koje se neprestano mijenja. Ovu sedmu osnovnu energiju nazvali smo "matičnom energijom".

Veliko tamno polje u sredini simbola i brojna mala tamna polja na rubu simbola predstavljaju, kao što ćemo kasnije vidjeti kod simbola broj 11, vječni princip koji uvjetuje da to

Objašnjenje simbola broj 8

Objašnjenje simbola broj 9

"nešto" koje, kao što smo vidjeli, predstavlja "Jastvo" u živom biću, a koje je besmrtni element, predstavlja i "Jastvo" u svim živim bićima. Bez ovog principa postojanje Boga ili bilo kojeg živog bića bilo bi potpuno nemoguće. Pomoću ovog vječnog i nepromjenjivog principa to "nešto što jest" koje postoji iza svega stvorenog ili iza svih stvari koje postoje u dimenziji prostora i vremena, postaje očigledno kao "Jastvo" vječnog Boga i "Jastvo"svih postojećih živih bića. To "Jastvo"se nalazi iza pojmova "Bog" i "sinovi božji". Na temelju toga možemo Boga nazivati "Ocem". Upravo ta neraskidiva suradnja iz­među Boga i sinova božjih održava vječnu svijest ili vječni život svih postojećih živih bića. O toj suradnji ovisi apsolut­no svako stvaranje i doživljavanje života.

10.6 Ovaj simbol predstavlja rezultat "XI" i "X2" svemira, što znači rezultat božje stvaralačke sposobnosti koja se sasto­ji od zbroja stvaralačkih sposobnosti svih živih bića zajedno. Taj rezultat je vidljivi svemir ili "X3". Dakle, svemir je božji organizam koji se sastoji od organizama svih živih bića te obuhvaća sve što se nalazi u dimenziji prostora i vremena, što znači kako makrokozmičke i mikrokozmičke, tako i me-đukozmičke organizme, a koji predstavljaju stvorena sred­stva za očitovanje božje stvaralačke sposobnosti, kao i za održavanje vječnog doživljavanja života.

Na ovom simbolu uočavamo šest obojanih područja. To su područja božje svijesti. Ova su područja nastala zahvaljujući suradnji šest osnovnih energija. Ove energije poznajemo kao: "energiju instinkta", "energiju teže", "energiju osjećaja", "ener­giju inteligencije", "energiju intuicije" i "energiju pamćenja". Pomoću ovih energija kombiniraju se u vječnoj suradnji bož­ja stvaralačka sposobnost i stvaralačka sposobnost svih živih bića. Rezultat ove suradnje jesu, kao što ćemo kasnije vidje­ti, velika područja doživljavanja života. Prvo je "područje instinkta" koje poznajemo kao "biljno carstvo", a koje je na simbolu označeno crvenom bojom. Zatim slijedi "područje teže", označeno narančastom bojom, a koje poznajemo kao "životinjsko carstvo". Potom slijedi "područje osjećaja", koje

je označeno žutom bojom. Ovo područje predstavlja potpu­no savršeno "carstvo čovjeka". Sljedeće područje je "područje inteligencije", označeno zelenom bojom. Ovo područje smo nazvali "carstvo mudrosti". Sljedeće područje je "područje in-

Objašnjenje simbola broj 10

tuicije", označeno plavom bojom. Ovo područje smo nazvali "božanski svijet". Zatim dolazi posljednje područje, "područ­

je pamćenja", označeno svijetlom indigo bojom. To smo po­dručje nazvali "carstvo blaženstva". U objašnjenju simbola broj 11 pobliže ćemo se upoznati s božjom sviješću i sviješću živih bića i njihovom međusobnom suradnjom.

Simbol broj 11

Vječna slika svijeta

Živo biče II

Vječni Bog i vječni sinovi Božji

11.1 U objašnjenjima kozmičkih osnovnih analiza sve­mira odmaknuli smo dovoljno daleko da možemo uočiti da svemir svojom strukturom u potpunosti ispunjava sve uvjete principa trojstva koji su neophodni da bi "nešto" bilo "živo biće". Vidjeli smo da se princip trojstva sastoji od tri analize koje smo označili kao " X I " "X2" i "X3", koje predstavljaju "Jastvo svemira" "stvaralačku sposobnost sve­mira" i "rezultat te stvaralačke sposobnosti" ili "stvaranje". Vidjeli smo i da svemir, poput živih bića, predstavlja "nešto što jest". To "nešto" je najviši realitet svemira i života, kao što je u obliku "Jastva" to najviši realitet u svakom živom biću. To "nešto" se ne može usporediti ni sa čim, budući je uzdignuto iznad svega što postoji. To je, dakle, jedina poja­va svoje vrste. Ovo "nešto" se razlikuje od svega ostalog jer je to upravljajući, doživljavajući i stvarajući izvor u svim živim bićima. Ono se razlikuje od svega ostalog i time što predstavlja apsolutno mirovanje. Ono stoga ne može biti istovjetno s bilo kakvom materijom, obzirom da materija ili tvar može postojati samo kao "kretanje". Ono nema ni početka ni kraja. Ono se ne može dijeliti. Ono nema di­menzije prostora i vremena. Dakle, u analizama svemira došli smo do tog neobičnog "nešto" koje doživljava i stva­ra, koje smo sreli kao "nešto" koje doživljava i stvara ili kao "Jastvo" živog bića u opisu simbola broj 6, a koje smo označili kao "XI". To potvrđuje činjenicu da svemir, poput svakog drugog živog bića, ima svoje "Jastvo", te se javlja kao "živo biće".

Jedina "čvrsta točka" u svemiru

11.2 Dakle, ovo vječno "nešto" istovjetno je "Jastvu" koje se nalazi iza gigantskog organizma koji nazivamo "svemi­rom". A budući je nedjeljivo, ono se javlja kao "nešto" koje predstavlja "jastvo" u svim postojećim živim bićima. To što ovo bezimeno, nedjeljivo "nešto" može istovremeno pred­stavljati "Jastvo" beskrajnog svemira i "Jastva" svih živih bića ovisi o vječno nenarušivom principu u skladu s ko­jim se to "nešto" može javljati u dijelovima, a da opet samo po sebi predstavlja cjelinu. Niti jedan od ovih dijelova ne izdvaja se iz cjeline nego nastavlja biti jedno sa njom. Bez ovog principa, koji na određeni način pretvara "cjelinu" u "mnoštvo", ne bi bilo manifestacije i stvaranja. Struktura i život svemira održavaju se isključivo zahvaljujući ovom velikom "Jastvu" i milijardama "Jastava" drugih živih bića u svemiru. Ovo veliko "Jastvo" te brojna mala "Jastva" predstavljaju, kao što je već spomenuto, to isto bezimeno "nešto što jest". A obzirom da to "nešto" ili " X I " predstavlja apsolutnu nepokretnost ili mirovanje, ono se ovdje javlja kao apsolutna "čvrsta točka" svemira.

Zašto su živa bića besmrtna

11.3 Kako je ovo "nešto" apsolutno "mirovanje", ono samo ne može biti "živo". Ono što ga čini "živim" njegova je nera-skidiva veza s ostala dva principa trojstva - "X2" i "X3". Za­hvaljujući upravo trajnom ili vječnom stanju nedjeljivosti ova tri "X-a", ta cjelina postoji kao "živo biće". Budući da su sva živa bića u svemiru istovjetna s ovim živim trojstvom koje se sastoji od tri "X-a", očigledno je da su ona apso­lutno vječna i besmrtna. Dakle, ona nikada nisu nastala i nikada neće prestati postojati. Ne postoji ništa u svemiru što može razdvojiti ova tri "X-a" jedno od drugoga, niti u velikoj strukturi koja predstavlja svemir niti u bezbrojnim malim strukturama koje predstavljaju živa bića. Budući da su manifestacija i doživljavanje života uvjetovani isklju­čivo ovim trojstvom, ne bi bilo nikakvog života, a time i doživljavanja i stvaranja da je postojalo vrijeme kada ovo trojstvo nije postojalo. Bez "Jastva", bez organizma i bez doživljavanja i stvaranja, postojalo bi samo apsolutno "ni­šta", tamo gdje danas postoji ogromni ocean doživljavanja i stvaranja u svemiru kao zračeći vječni život, čija je ključ­na nota vrhunski intelektualizirani osjećaj ili vrhunska lju­bav.

Svemir je živo biće

Princip koji omogućuje bezimenom "nešto" da se istovremeno javlja kao "cjelina" i kao "mnoštvo"

11.4 Kao što smo već spomenuli,"XI"ili"nešto"koje pred­stavlja "Jastvo" svemira i "Jastva" svih živih bića čine jednu nedjeljivu cjelinu. Da bi olakšali razumijevanje ove cjeline ili principa trojstva, odnosno razumijevanje "X2" pomoću kojeg se ova cjelina manifestira kao "mnoštvo", moramo ga prikazati simbolički obzirom da on nema dimenzije pro­stora i vremena i stoga, poput svih principa izvan dimen­zija prostora i vremena, nije izravno dostupan opažanju. Zamislimo li " X I " kao svjetlost koja se nalazi u kugli na čijoj se površini sa svih strana nalaze brojne malene rupi­ce, tada možemo vidjeti kako ta svjetlost baca zrake kroz svaku od tih rupica. Jedna takva zraka predstavlja "Jastvo" živog bića. I kao što je svjetlost koja se probija kroz sva­ku rupicu ista, tako se isto božansko "nešto" manifestira u svakom živom biću kao njegovo "Jastvo". Taj je princip predstavljen na simbolima broj 8 i 9 kao " X I " i "X2". Ov­dje vidimo da je " X I " predstavljen bijelom pločom, a "X2" ljubičastom pločom s velikom rupom u sredini i brojnim malim rupicama na rubu ploče. Postavimo li ljubičastu ploču preko bijele ploče, bijela će se ploča vidjeti kroz ove rupe, dakako u skladu s njihovom veličinom. Pojava bijele ploče kroz veliku rupu u sredini simbolizira "Jastvo" sve­mira ili Božje "Jastvo", dok pojava bijele ploče kroz male rupice na rubu ploče simbolizira bezbrojna "Jastva" živih bića u beskrajnom svemiru. Znamo da se ispod ljubičaste ploče nalazi bijela ploča, a to što je vidimo podijeljenu na jedan veliki i mnoštvo malih krugova ovisi o specijalnoj strukturi ljubičaste ploče. Dakle, ljubičasta ploča simboli­zira vječni princip koji omogućuje bezimenom "nešto" da se istovremeno manifestira kao "jedno" veliko biće i kao "mnoštvo" malih bića unutar tog velikog bića. Taj smo princip već upoznali kao "princip životnih jedinica".

Kako bismo uopće mogli postojati kada ne bismo bili mikro-bića u jednom velikom makro-biću, i istovremeno makro-biće za brojna mikro-bića

11.5 Bez ovakve podjele bezimenog "nešto" na "jedno" i na "mnoštvo", stvarnost "živog bića" bila bi posve nemogu­ća, jer stvaranje i doživljavanje života mogu postojati samo kao reakcija između manifestacija ovih dvaju upravljaju-ćih "Jastava". Već smo vidjeli, pomoću simbola broj 7, da je postojanje živog bića određeno time da ono predstavlja "mikro-biće" u jednom "makro-biću". Kako bismo mogli stvarati i doživljavati kada oko nas ne bi postojalo nešto

"živo"? Odakle bismo dobili sve životne potrepštine kao što su hrana, odjeća i sve ostale za život neophodne stvari, svu materiju ili tvar za stvaranje i doživljavanje, i kako bi se one mogle prilagoditi našim osjetilima i stvaralačkim moguć­nostima, ako ne bi postojale kao rezultat organskih funk­cija "Jastva" makro-bića? Zašto sve funkcije i stvaralački procesi koji se događaju oko nas u "prirodi" ne bi mogli biti organske funkcije nekog "Jastva", kao što su funkcije unu­tar našeg vlastitog organizma nepobitno organske funkcije našeg "Jastva"? Zar gigantske stvaralačke strukture ili cen­tri stvaranja koje nazivamo planetima, sunčevim sustavi­ma i galaktikama, nemaju sjajnu stvaralačku sposobnost čiji je rezultat genijalno savršenstvo organizama svih živih bića? Misli li netko da svaka od tih stvaralačkih struktura ili organizama nema svoje "Jastvo", što bi zapravo značilo da je "bez glave"? No, nije li "bezglavi" organizam zapravo "les"? Kako, dakle, leš može manifestirati savršeno logično stvaranje? Da li netko misli da je organizam makro-bića u kojem živimo bezglav? Da li netko misli da je i svemir - sa svim svojim gigantskim i božanstvenim stvaralačkim procesima, svojim sjajnim remek djelima, prekrasnim svje­tovima i razinama postojanja za sve vrste živih bića kojim upravlja vječna mudrost, svemoć i sveljubav - tek bezgla­vi organizam? Živjeti s takvim shvaćanjem znači živjeti u smrti umjesto u životu. No, život ne napušta izgubljene. On ih neizbježno dovodi do shvaćanja da su gigantski stvara­lački procesi koji ih okružuju i koje nazivamo "prirodom" samo unutarnje organske funkcije živog bića, i da oni žive u organizmu jednog makro-bića. Ovdje će doživjeti da su posljedice njihovog vlastitog opažanja i njihovog načina ponašanja prema funkcijama makro-bića istovjetne njiho­voj sudbini. Nisu li naš svakodnevni život, naša iskustva i manifestacije te proizlazeći način postojanja u stvari re­akcija na utjecaje koje makro-biće, odnosno priroda vrši na naša osjetila, na naša iskustva i naše stvaranje? Kako bi inače mogli postojati životni uvjeti živog bića, osim u ma-kroorganizmu, gdje jedino postoje životni uvjeti za njega?

Mogu li stvaralački procesi prirode nastati sami od sebe?

11.6 Da je priroda samo životni izraz jednog živog bića za naprednog istraživača ili dovršenog čovjeka je činjenica, jer on može vidjeti da svako dovršeno stvaranje u tom

ogromnom oceanu stvaralaštva služi na radost i blagoslov živim bićima. Zar takav način postojanja nije na višoj razi­ni od postojanja zemaljskog čovjeka? Stvaranje koje se od­vija na tako logičan i savršen način da se stvaralačke spo­sobnosti zemaljskih ljudi s njim ne mogu usporediti, ne može biti puka slučajnost. To može biti samo jasan znak o životu i objava ljubavi savršenog bića ili Boga. Kako bi ta­kva objava ljubavi mogla nastati sama od sebe? Kako takvo stopostotno logično stvaranje može nastati samo od sebe, kada ni ljudi, koji su svjesna bića, ne mogu postići takvo savršeno stvaranje? Da li je neobičnije to što smo mi mi­kro-bića u jednom makro-biću, ili to što je naš materijalni organizam boravište milijardi živih bića? Nije li to uvjet njegovog postojanja? Kako bi naši organi mogli funkcio­nirati kada ne bi bili izgrađeni od živih mikro-bića? Zašto ne bi bilo u velikom kao što je u malom? Oni koji imaju uši za slušanje i oči za gledanje ovdje mnogo toga mogu čuti i vidjeti. I što se prije ove božanske kozmičke analize čuju i vide kao stvarnost, tim bolje.

Bez mikro-bića nema niti manifestacije niti doživljavanja života

11.7 Dakle, živo biće nije samo "Jastvo" ili "nešto" sa spo­sobnošću stvaranja i doživljavanja, biće koje ima sredstvo ili organizam za stvaranje i doživljavanje, i koje postoji samo za sebe. Njegova struktura također pokazuje da se njegov život održava samo pomoću cijelog univerzuma koji je naseljen živim bićima, u kojem je ono samo naj­više biće ili izvor. Taj univerzum je njegov organizam. To, dakle, nije alat ili stroj napravljen od željeza i čelika ili od neke druge "uspavane" materije ili tvari. Naprotiv, njegov se organizam sastoji od živih bića, i pokreće ga kombinaci­ja od šest osnovnih energija, koje pak pokreće i usmjerava matična energija i "praželja". Ova živa bića predstavljaju centre svijesti koji su opremljeni sposobnostima i talen­tima za manifestiranje i stvaranje upravo takvih funkcija koje su od životne važnosti za normalno održavanje i po­stojanje organizma kao sredstva za manifestaciju i doživ­ljavanje svojeg izvora. Zauzvrat ova mikro-bića dobivaju taj organizam kao boravište ili univerzum za svoj život i postojanje, isto kao što njihovi mali organizmi predstav­ljaju boravište ili univerzum za još manja bića, i tako dalje. Na sljedećim ćemo simbolima vidjeti kako je beskrajno sa­

vršen taj sustav univerzuma za održavanje i manifestaciju života, i kako bi sve to bilo nemoguće kada zakoni i prin­cipi za održavanje univerzuma ne bi bili takvi kakvi jesu. Kako bi inače mogao nastati fizički organizam? Čovjek može napraviti robota od "uspavanih" materijala ili meta­la, s mehaničkim uređajima na električni pogon. Ali kako bi se jedno "Jastvo" moglo manifestirati ili očitovati pomo­ću takvog robota ili stroja kojem nedostaju mogućnosti životnih funkcija koje stvaraju mikro-bića u organizmima živih bića? Kako bi se uopće mogao napraviti takav robot da organizam njegovog stvaratelja ne funkcionira pomoću mikro-bića? Kako bi se netko osjećao u organizmu čiji su mozak, pluća, srce, bubrezi i svi ostali organi izrađeni od metala? Kako bi "Jastvo" moglo misliti, stvarati i doživlja­vati pomoću takvog beživotnog organizma ili univerzuma koji nije naseljen živim bićima?

11.8 Božanski plan svijeta pokazuje posve drukčiji pore­dak. On pokazuje da se organizam živog bića mora sastojati od žive materije, a ne od "uspavane materije" ili metala. On također pokazuje da se i Božja sjajna svijest mora održa­vati pomoću zakona i struktura koje se nikada, kroz cijelu vječnost, ne mogu dokinuti. Tada nije neobično da princip životnih jedinica - živa bića unutar živih bića, organizmi unutar organizama ili univerzumi unutar univerzuma -predstavlja temelj žive strukture svemira. Zamislite koliko je to olakšanje za stvaralačku sposobnost i doživljavanje "Jastva" što mnogobrojne unutarnje funkcije u njegovom organizmu obavljaju živa bića koja su specijalizirana za različite odvojene funkcije i stvaranje koje omogućavaju održavanje tog organizma na životu. Zamislite da se vla­snik organizma treba pobrinuti samo da organizam dobi­je pravu hranu, pravo piće, dovoljnu aktivnost, ispravnu njegu, i ispravne misli, a tisuće i tisuće mikro-bića će se pobrinuti za postojanje i normalno održavanje organizma kao božanstvenog sredstva za život svojeg vlasnika. Me­đutim, ukoliko vlasnik organizma ne ispunjava sve uvjete potrebne za održavanje zdravlja i dobrobiti organizma, već ga puni štetnim tvarima kao što su duhan, alkohol i druge otrovne supstance koje razaraju organizam, ili pogrešnom vrstom hrane koja ne odgovara privremenom stupnju ra-

Makro-biće i njegova mikro-bića

zvoja bića, i ako je taj organizam prožet negativnim misli­ma koje škode svijesti, tada sve to u odgovarajućoj mjeri uništava organizam. Tako nastaju brojne bolesti. Bolnice su pune pacijenata od kojih su neki postali trajni invalidi koji se ne mogu brinuti o sebi. Ovdje možemo vidjeti da se ljubav prema bližnjemu ne odnosi samo na bližnje oko nas, već mora obuhvaćati i mikro-bića u našem organiz­mu. Čovjek koji to ne poštuje samo potvrđuje da još uvijek nije dovršeno biće. On još uvijek nije postao "poput Boga i njemu nalik". Njegov svakodnevni život u odgovarajućoj mjeri postaje put ispunjen patnjom.

Svako od nas predstavlja analizu "jednog" i "mnoštva

11.9 "X2" svakog "Jastva" ili svake jedinke predstavlja isti princip kao i "X2" svemira. Mi istovremeno predstavljamo i "jedno" i "mnoštvo". Naše "Jastvo" predstavlja "jedno", a "Ja­stva" mikro-bića u našem organizmu predstavljaju "mnoš­tvo". Postojanje i održavanje našeg organizma rezultat je reakcije i suradnje između životne energije našeg "Jastva" i životne energije naših mikro-bića. Bez takve suradnje mi uopće ne bismo mogli stvoriti i održavati naš organizam. Bolesti i patnja posljedica su oštećenja ili narušavanja te suradnje, što u najgorem slučaju može u potpunosti uni­štiti fizički organizam bića, na primjer ratom, ubijanjem i si. Ovdje jasno možemo vidjeti da je temeljni princip u životu princip životnih jedinica, odnosno princip makro-bića i mikro-bića. Bez ova dva principa u živom biću ne bi bilo moguće nikakvo doživljavanje i manifestacija živo­ta. A bez apsolutnog mira i harmonije u suradnji između makro-bića i mikro-bića nema niti savršenog zdravlja i dobrobiti.

Matična energija je materija nadsvijesti i veza između "čvrste točke" i kretanja

11.10 Zadatak "X2" u živom biću nije samo da vrši po­djelu "jednoga" na "mnoštvo", jer to samo po sebi ne bi omogućilo doživljavanje života, ukoliko ne bi postojao kontrast apsolutnom i totalnom mirovanju "Jastva" ili nje­govom identitetu apsolutno "čvrste točke". Ovaj kontrast može postojati samo kao princip "kretanja". Princip "X2" pokreće sve funkcije svijesti živog bića koje se nalaze izvan prostora i vremena. Ovdje se susrećemo s prvim oblikom energije koju već poznajemo kao "matičnu energiju". Ener­gija je to koja predstavlja materiju ili materijal za vječnu

i neuništivu strukturu pomoću koje se "Jastvo" javlja kao "živo biće". Ova struktura zajedno s "Jastvom" predstavlja "nadsvijest" živog bića. A kako je glavna funkcija nadsvije­sti "stvaranje sudbine" živog bića, ova se nadsvijest može nazvati i "elementom sudbine" živog bića. Matična energi­ja je pokretačka snaga i materija nadsvijesti. Pomoću or­gana ili struktura elementa sudbine ona predstavlja vezu između identiteta "Jastva" kao apsolutnog "mirovanja" ili apsolutne "čvrste točke" i njegovog kontrasta - "kretanja".

Svaka tvar ili materija predstavlja kretanje

11.11 Bez obzira što predstavlja "materiju" ili "materijal" u svim "stvorenim" pojavama, u svojoj kozmičkoj analizi "kretanje" je istovjetno "stvaranju" i "doživljavanju". A bu­dući da se ništa ne može stvoriti bez materije ili tvari, is­pada da je sve što se može opažati "kretanje". Sve pojave ili "stvorene stvari" u dimenziji prostora i vremena, bez ob­zira da li su u čvrstom, tekućem, plinovitom ili zračećem stanju, predstavljaju samo različite oblike kretanja. Cjelo­kupna fizička struktura i sve pojave u svemiru predstav­ljaju kretanje.

Manifestacija života pokazuje da postoji "živo biće" koje je njen pokretač ili izvor

11.12 Dakle, kretanje je istovjetno stvaranju. A obzirom da su stvaralački procesi u svemiru apsolutno logični, oni predstavljaju izraz planiranja. Planiranje predstavlja men­talnu aktivnost, a ona predstavlja "funkciju svijesti". Funk­cija svijesti predstavlja "manifestaciju života". Manifesta­cija života je karakteristika ili dokaz o postojanju njenog izvora ili "živog bića".

Kretanje, šest različitih funkcija svijesti i "najviša vatra"

11.13 Da je svako kretanje funkcija svijesti jasna je činje­nica ako se posjeduje sposobnost analiziranja kretanja ili funkcija. Ispostavlja se da su ove funkcije ljudima već po­znate kao psihičke pojave koje smo nazvali funkcijama in­stinkta, funkcijama teže, funkcijama osjećaja, funkcijama inteligencije, funkcijama intuicije i funkcijama pamćenja. Ove funkcije su dobile ime prema nazivima šest osnovnih energija koje su njihov izvor. Matična energija u strukturi nadsvijesti ili u strukturi elementa sudbine, utječe na vječ­no promjenljivu međusobnu konstelaciju ovih energija. U osnovi ove vječno promjenljive konstelacije osnovnih energija u nadsvijesti bića nalazi se najvažnija funkcija do-

življavanja i stvaranja koju smo nazvali najvišom vatrom". Ova se vatra održava pomoću dva već spomenuta princi­pa polova, koji se nazivaju "muški pol" i "ženski pol".

11.14 Muški i ženski spol postoje u svakom živom biću. Njihovim međusobnim odnosom koji se stalno mijenja u okviru stvaralačke sposobnosti bića, očituje se život bića u obliku šest različitih osnovnih stupnjeva svijesti, manife­stacije i doživljavanja života, a u skladu s time mijenja se i njegov odnos prema okolini i prema samome sebi. Upra­vo to promjenjivo stanje konstelacije polova u živom biću dovodi do toga da se ono javlja kao "biljno biće","životinj­ske biće", "ljudsko biće", "biće mudrosti", "biće intuicije" i "biće blaženstva". Nakon što doživi kulminaciju u svakom od ovih šest oblika manifestacije i doživljavanja života, biće je prešlo jedan takozvani "kozmički ciklus". Iz "carstva blaženstva" tog ciklusa biće nastavlja doživljavanje i ma­nifestaciju života u novom kozmičkom ciklusu koji ima istih šest stupnjeva razvoja osnovnih energija, ali u novom i višem obliku, i tako dalje u beskonačnost; no, to ćemo bolje objasniti kasnije posebnim simbolima. Kroz jedan takav ciklus živo biće doživljava različite aspekte principa kontrasta, od kulminacije mraka do kulminacije svjetlosti, čime se obnavlja i održava njegova sposobnost doživlja­vanja života. Ovaj proces obnavljanja i održavanja spo­sobnosti doživljavanja života koji se neprestano ponavlja, živom biću jamči vječni život ili besmrtnost, ali i to će biti kasnije objašnjeno pomoću posebnih simbola.

11.15 Dakle, doživljavanje života živog bića vječna je i ne­prekidna funkcija, bez obzira je li to biće gigantski svemir odnosno Bog, ili su to živa bića koja postoje u svemiru ili Bogu. Ono što je vječno i neuništivo u živom biću njego­vo je "Jastvo", njegova nadsvijest, što znači princip polova, element sudbine, jezgre talenata osnovnih energija, jezgre talenata sudbine i pripadajući vječni organi koji povezuju "Jastvo" ili nadsvijest s njegovim čitavim organizmom koji se nalazi u dimenziji prostora i vremena, zatim tu su i ma­tična energija i "praželja".

Osnovne energije i razine postojanja

11.16 Kao što već znamo, matična energija je energija nad­svijesti, a time i njena "materija". Ali ta je "materija" toliko uzvišena i uzdignuta iznad svega što postoji kao materija ili tvar da se može, kao i sve druge pojave u nadsvijesti, do­živjeti isključivo pomoću intuicije. A budući da ne pripada dimenziji prostora i vremena i ne spada u "stvorene stvari" moguće ju je označiti samo kao "nešto što jest". Pomoću konstelacije polova matična energija stvara prvu sklonost na putu ka stvaranju svijesti. Tu sklonost smo nazvali "pra­želja". Samo biće nije svjesno ove želje koja se manifestira automatski. Ona je vječno postojala i nastavit će vječno postojati. Povezana je u elementu sudbine s jezgrama ta­lenata šest osnovnih energija koje predstavljaju energet­ske centre osnovnih energija. Pomoću ovih energetskih centara i njima pridruženih vječnih organa manifestira se promjenljiva konstelacija osnovnih energija. Tako nastaju različita područja osnovnih energija ili razine postojanja. Dakle, svaka osnovna energija stvara svoje posebno po­dručje svijesti u psihi ili organizmu živog bića. Kroz ova područja svijesti očituje se funkcija svijesti živog bića, tj. njegovo svjesno doživljavanje života i stvaranje. Ovo po­dručje svjesnog doživljavanja života i stvaranja nazvali smo "podsvijest" živog bića. Dakle, podsvijest predstavlja produžetak nadsvijesti dolje prema dimenziji prostora i vremena ili području rezultata stvaranja i doživljavanja, a koje smo označili kao "X3".

Funkcije podsvijesti ili funkcije osnovnih energija

11.17 Podsvijest je uvijek u vezi s nadsviješću putem orga­na ili struktura šest osnovnih energija. Pomoću ovih struk­tura stvaraju se od materijala osnovnih energija privreme­ni organi za funkcioniranje osnovnih energija. Čitavo do­življavanje života i stvaranje živog bića ovisi o funkcijama osnovnih energija koje predstavljaju sveukupnu funkciju svijesti jedinke. Ona se, kao što je već rečeno, sastoji od posebnih funkcija za svaku pojedinu energiju. Cjelokupna funkcija svijesti živog bića sastoji se od funkcije instin­kta, funkcije teže, funkcije osjećaja, funkcije inteligencije, funkcije intuicije i funkcije pamćenja. Ove funkcije zajed­no predstavljaju totalnu funkciju stvaranja i doživljavanja živog bića, odnosno sve njegove životne funkcije, koje smo označili kao "X2".

Konstelacija polova i odgovarajuće stanje doživljavanja i manifestacije bića

Neuništivi vječni realiteti u nadsvijesti "Jastva"

11.18 Već znamo da je "X3" naziv za sve "stvorene" stva­ri. Ove stvorene stvari predstavljaju sve što je dostupno osjetilima, a koja su stvorena od strane osnovnih energija. Pod materijalom osnovnih energija ovdje se podrazumi­jeva materija koja se sastoji od šest osnovnih energija, što je sva postojeća materija u svemiru osim matične energije i nepromjenjivih pojava u nadsvijesti. U materiju osnov­nih energija, dakle, ulazi sva materija u čvrstom, tekućem, plinovitom i zračećem stanju. Ne postoji niti jedan orga­nizam, bilo fizički ili duhovni, koji se ne sastoji od kombi­nacije svih šest osnovnih energija. To vrijedi za svaki ma­terijal od kojeg je izgrađen, bilo da je to meso i krv, kost ili hrskavica, mlijeko ili voda. To vrijedi i za sve hranjive tvari. To vrijedi i za sve metale, zlato i srebro, bakar i želje­zo. To vrijedi i za našu odjeću. To vrijedi i za kuću u kojoj živimo; jednom riječju, to vrijedi za sve što se podrazumi­jeva pod pojmom tvar ili materija u svijetu prostora i vre­mena. Sve predstavlja kombinaciju šest osnovnih energija koje su pretvorene u različite oblike kretanja. Nešto više o tome reći ćemo u kasnijim analizama.

11.19 Ali kako sve te materije postaju čitavi svijet "stvo­renih" pojava od kojih se sastoji .svemir? I od čega se to sastoji svemir? Kao što smo vidjeli u principu životnih jedinica svemir se isključivo sastoji od živih bića unutar živih bića, ili bolje rečeno od organizama živih bića unu­tar organizama živih bića. To znači da je svaki organizam bez izuzetka makroorganizam za sve organizme koji se u njemu nalaze kao mikroorganizmi.

Ovi mikroorganizmi su sa svoje strane makroorganiz-mi za sve mikororganizme koji se nalaze u njima, i tako dalje u beskonačnost. "Stvoreni" organizam svakog živog bića predstavlja životni prostor ili univerzum za druga živa bića, a istovremeno je to sredstvo za manifestaciju i doživljavanje njegovog "Jastva" ili izvora. Na taj način postoji isto toliko univerzuma koliko i organizama živih bića. No, ljudi nisu navikli opažati univerzum u kojem žive kao organizam živog bića, iako on u principu manifestira sve funkcije organizma: probavu hrane, cirkulaciju krvi, disanje i mnoge druge očigledne znakove života, koji su potpuno analogni životnim funkcijama našeg vlastitog or­

ganizma, koji predstavlja životni prostor ili univerzum za mikro-bića koja se u njemu nalaze.

Suradnja makro-bića i mikro-bića nužna

je za održavanje života, za njihovu manifestaciju i stvaranje

11.20 Dakle, organizam živog bića građen je na način da u svojoj nutrini stvara uvjete za život, manifestaciju i stvara­nje mikro-bića, a da ta manifestacija i stvaranje istovreme­no znače održavanje tog organizma kao sredstva za mani­festaciju njegovog izvora ili "Jastva". Koje je to božansko savršenstvo i harmonija! Sve što poznajemo pod pojmom "stvaranje" i "doživljavanje" istovjetno je s međusobnom suradnjom između makro-bića i mikro-bića u njihovom zajedničkom stvaranju, doživljavanju i manifestaciji. Tamo gdje je ova suradnja poremećena ili pokazuje nesklad jav­ljaju se bolesti, patnje i bolovi. Da ova suradnja traje ne­prekidno možemo se uvjeriti promatranjem svih funkcija i stvaralačkih procesa unutar našeg vlastitog organizma i izvan njega, u organizmu našeg makro-bića, koje je naš univerzum. Pod uvjetom da ovi stvaralački procesi nisu poremećeni pogrešnim postupcima svojeg izvora, oni će biti stopostotno logični, što znači da će u odgovarajućoj mjeri predstavljati radost i blagoslov kako za svoj izvor tako i za mikro-bića. Upravo takvo savršenstvo u posto­janju živog bića označeno je kao "biti poput Boga i njemu nalik". U tom slučaju makro-biće u svojem je organizmu isto što i Bog u svom.

Svako kretanje u svemiru je stvaranje, održavanje i izmjena organizama

11.21 Kao što smo već spomenuli, svako kretanje u sve­miru je stvaranje i održavanje organizama i održavanje doživljavanja života pomoću tih organizama. Budući da organizam predstavlja nešto "stvoreno", koje je istovjetno onome što smo nazvali "X3", on je stoga uništiv, ali samo zato da bi mogao biti zamijenjen novim i boljim organiz­mom, u skladu sa stupnjem savršenstva njegovog izvora kojem su potrebni sve savršeniji organizmi koji se sastoje od sve savršenijih mikro-bića. A kako je to vječni proces, beskonačan je broj organizama koje je živo biće posjedo­valo i koje će posjedovati u budućnosti, zajedno s odgo­varajućim vječnim održavanjem i obnavljanjem svijesti. Zbog toga to mnoštvo organizama i vječna svijest bića mogu predstavljati samo "nešto što jest". Stoga smo to "ne­što" nazvali "X3".

Materijal osnovnih energija

Svaki "stvoreni" organizam živog bića predstavlja univerzum za druga živa bića

11.22 Vidjeli smo da struktura svemira ispunjava sva tri neophodna uvjeta da bi "nešto" moglo biti "živo biće" i zato ga moramo prihvatiti kao "živo biće". Vidjeli smo da svako živo biće u svemiru, kako biljke tako i životinje i ljudi, postoji ispunjavajući ova ista tri uvjeta zahvaljujući kojima se javljaju kao "živa bića". Vidjeli smo da se spo­sobnost manifestiranja i doživljavanja održava pomoću principa "jedno" i "mnoštvo". Vidjeli smo da bi bez ovog principa bila potpuno nemoguća bilo kakva manifestacija ili doživljavanje života. Svako živo biće mora imati svoj univerzum kako bi moglo imati svoj "vanjski svijet" u ko­jem može živjeti, kretati se i postojati. Kako bi inače moglo dobiti materijal za svoje stvaranje ili održavanje, za svoju manifestaciju i doživljavanje?

11.23 Vanjski svijet mora postojati kao organizam živog bića jer kako bi inače taj vanjski svijet mogao očitovati lo­gične stvaralačke procese koji predstavljaju životne uvjete za mikro-bića u njegovoj nutrini? Kada taj vanjski svijet ne bi bio povezan s "Jastvom" i stoga bio živ, tko bi održa­vao njegovo postojanje, tko bi ga hranio, tko bi obavljao mnoštvo logičnih stvaralačkih procesa koji za mikro-bića unutar njega predstavljaju ono što nazivamo "prirodom" u tom makroorganizmu u kojem se nalazimo? Može li po­stojati logično stvaranje bez razmišljanja? Može li posto­jati bilo kakvo kretanje tamo gdje vlada apsolutna smrt ili apsolutno mirovanje, tj. apsolutno "ništa" oko živih bića? Kasnije ćemo pokazati da apsolutno svako kretanje potječe od svijesti, a time i od razmišljanja. Kako bi mogao cvjetati život nekog živog bića, kako bi uopće mogao postojati bilo kakav život kada bi vanjski svijet živog bića postojao samo kao jedno "ništa"?

11.24 Ljudi moraju postati svjesni da je "vanjski svijet" isto tako živ i u istoj mjeri podređen nekom upravljajućem "Jastvu" kao što je i njihov vlastiti organizam živi svijet sa svojim "Jastvom". Bez takve kombinacije "Jastva" i organiz­ma ne bi postojao apsolutno nikakav život, nikakav uni­verzum u kojem se može živjeti, niti organizam za njegovu manifestaciju. Nužno je da ljudi to uvide. Kako bi inače došli do logične osnove na kojoj mogu graditi svoj život?

Vjerovati u mrtav svemir, vjerovati da logično stvaranje nije izraz svijesti i života isto je što i štovati smrt umjesto života. To znači graditi život na abnormalnosti koja uni­štava život, umjesto da se život temelji na presvijetloj i ap­solutnoj istini o vječnom i apsolutnom svemiru, s vječnom Božjom ljubavlju i izvorom života u svakom živom biću, u mineralnom, biljnom, životinjskom i ljudskom carstvu.

11.25 Nakon što smo upoznali analizu živog bića i životni princip svemira - bića unutar bića, a time i život unutar života, koji cijeli svemir čini živim - gdje u tom beskraj­nom i vječnom oceanu živih bića možemo pronaći biće koje su ljudi tijekom povijesti u različitim oblicima i pod različitim imenima obožavali kao Boga? Sukladno onome što smo do sada spoznali, možemo obrnuti pitanje: "Gdje ne postoji Bog"? Već smo vidjeli da sva postojeća živa bića predstavljaju nedjeljivu cjelinu. Dakle, ne postoji živo biće čiji život i postojanje ne ovise o "vanjskom svijetu", od­nosno o drugim živim bićima. Njegovo postojanje i život ovisi o makro-biću čije postojanje i organizam predstav­lja njegov "vanjski svijet". Jedino u suradnji s "vanjskim svijetom" bića mogu održavati svoj "unutarnji svijet". No, može li to makro-biće predstavljati svemogućeg Boga? Ne, makro-biće ne može biti Bog. Svako makro-biće mora živjeti kao mikro-biće u organizmu nekog većeg makro-bića i može održavati svoj život i postojanje samo pomoću "vanjskog svijeta" koji za njega predstavlja makro organi­zam. Dakle, niti jedno biće ne može biti Bog, budući da su sva bića, bez iznimke, ovisna o nekom makro-biću. Iznad svakog bića uvijek postoji neko makro-biće. Ono, dakle, ne može biti najviše od svih bića ili vječni Bog, koji se u svojem posebnom statusu javlja kao vrhunsko makro-biće koje nikada nije bilo i nikada ne može biti mikro-biće. Drugim riječima, Boga u njegovoj vlastitoj prirodi ne mo­žemo naći među makro-bićima koja istovremeno moraju biti mikro-bića u nekom većem makroorganizmu. Sva ta­kva bića su "sinovi božji", a "sin božji" ne može predstav­ljati cijelog Boga. On samo može predstavljati jedan organ za manifestaciju i doživljavanje u Božjoj svijesti i Božjem organizmu ili svemiru. A kako je svemir beskonačan, Bog se ne može niti duhovno niti fizički vezati za neku veličinu

Svako živo biće mora i imati svoj univerzum j u kojem može živjeti, kretati se i postojati

5

Kada ne bi bilo vanjskog svijeta

Ljudi moraju postati svjesni činjenice da je njihov "vanjski svijet" ili univerzum isto tako živ kao i unutrašnjost njihovog vlastitog organizma

Zašto makro-biće ne može biti Bog

Kozmički princip

Sva živa bića su Božji organi za opažanje i stvaranje

Struktura Božjeg života

ili kvalitetu. On se razlikuje od svih sinova božjih po tome što istovremeno predstavlja sve veličine i sve kvalitete. Kako bi inače On trajno mogao biti sveznajuć, sveljubeći i svemoguć? Kako bi On, bez takvih osobina, mogao biti apsolutni i jedini pravi Bog? Bez tih osobina On bi bio samo sin božji.

11.26 Pa što je onda živo biće? Obzirom da su živa bića nerazdvojno povezana s većom cjelinom, ona mogu pred­stavljati tek lokalno područje u toj cjelini. Upravo zato smo živo biće nazvali "sinom božjim". Cjelina s kojom su sva živa bića nerazdvojno povezana mora biti istovjetna pravom izvoru sinova božjih, a to je "Otac" sinova božjih. Tako je i Krist doživio Boga i tako će svaki savršeni ili do­vršeni čovjek, što znači "čovjek poput Boga i njemu nalik", čovjek s "kozmičkom sviješću", doživjeti Boga, a samim time i svoj vlastiti identitet "sina božjeg". Odnos između Boga i svakog drugog živog bića predstavlja, dakle, vječni i nepromjenjivi odnos između oca i sina.

11.27 Sva su živa bića, dakle, Božji organi za manifestaciju i doživljavanje. Tako Bog može opažati i doživljavati po­moću organizama i osjetila svih živih bića, kao što može stvarati pomoću sposobnosti za manifestaciju i stvaranje svih živih bića. To znači da organizmi svih živih bića ili "X3" zajedno čine Božji organizam ili "X3", isto kao što "X2", nadsvijest ili stvaralačke sposobnosti svih živih bića zajedno predstavljaju Božji "X2" , njegovu nadsvijest ili stvaralačku sposobnost. Isto tako i " X I " ili "Jastvo" svih ži­vih bića zajedno čine Božji " X I " ili "Jastvo". Imajući u vidu da organi za doživljavanje i manifestaciju svih živih bića zajedno čine Božje organe za doživljavanje i manifestaciju očiglednom postaje činjenica da je Bog sveprisutan, sve­moguć, sveznajuć i sveljubeći.

11.28 Takav uzvišeni i svemogući, sveznajući i sveljubeći Bog ne bi mogao postojati kada bi bio samo obično makro-biće, a istovremeno, poput svih ostalih živih bića, morao bi biti i mikro-biće. Dakle, Bog je apsolutno jedino živo biće koje je makro-biće u kojem se kao mikro-bića nalaze sva postojeća živa bića, a da On sam ne predstavlja mikro-biće

u nekom makro-biću. Ukoliko bi On predstavljao mikro-biće u nekom makro-biću ne bi mogao biti pravi i stvarni Bog, već bi bio samo jedno makro-biće koje je istovreme­no mikro-biće u organizmu nekog većeg makro-bića, po­put svih ostalih živih bića. Onda bi On bio samo "sin", a nikako ne bi mogao biti "otac", što Bog apsolutno mora biti da bi bio pravi Bog. Bog je, dakle, živo biće u kojem se nalaze apsolutno sva živa bića koja postoje. Ona podupiru Njegovo doživljavanje života i manifestaciju ili stvaranje i predstavljaju Njegove organe za stvaranje i doživljavanje. Stoga Njegovo doživljavanje života predstavlja isključivo "manifestaciju oca". Kako On nije mikro-biće u organizmu nekog makro-bića, nego apsolutno sva živa bića postoje u Njemu, ne postoji ništa "izvan" Njega. Sve se nalazi "unu­tar" Njega. Sva živa bića "žive, kreću se i postoje" u Njemu. Obzirom da je Njegov oblik života uvjetovan principom "jedan" i "mnoštvo", Njegova funkcija svijesti može posto­jati samo u obliku međusobne povezanosti s njegovim mi-kro-bićima. A kako su mikro-bića Njegovi organi za ma­nifestaciju i doživljavanje, Njegovi odnosi u svijesti mogu se ostvariti isključivo međusobnom komunikacijom mi­kro-bića ili međusobnom komunikacijom živih bića. Kako bi inače On mogao komunicirati s takvim bićem? On ne može komunicirati pomoću "ničeg". On se mora koristiti svojim sredstvima za manifestaciju i doživljavanje. A što bi drugo mogla biti ta sredstva ili organi ako ne živa bića? Cijeli taj proces koji se odigrava u svakodnevnom živo­tu sinova božjih predstavlja Božju funkciju svijesti i uvjet Njegovog doživljavanja života, a istovremeno je to doživ­ljavanje i funkcija svijesti živih bića ili sinova božjih.

11.29 Ako je svako živo biće Božji centar za doživljavanje i manifestaciju, onda je njegova manifestacija u doslovnom smislu Božja manifestacija ili objava. Istina je da su Božje manifestacije ili objave vrlo različite, no što je u tome ne­obično? Zar Bog nije u stanju očitovati sve oblike manife­stacija? Zar On nije svemoguć i sveznajuć? Mnogi će ljudi teško shvatiti ovu analizu zato što su bili pod utjecajem tisućgodišnjih tradicija i uobičajenog shvaćanja da Bog nije uzrok mračnih ili takozvanih "zlih" manifestacija. To može biti samo "Vrag". No, ako Bog nije mogao spriječiti

Ljudska zabluda o takozvanom "zlu"

"Vraga" da čini "zlo" onda On nije svemoguć ni sveznajuć. To znači da je "Vrag" u nekim slučajevima jači od Boga. Došlo je vrijeme da se čovječanstvo oslobodi ove zablude ili religiozne zbrke. Ljudi moraju shvatiti da je takozvano "zlo" isto tako nužno kao i takozvano "dobro". Kada ne bi postojale mračne manifestacije, bile bi potpuno nemoguće i svijetle manifestacije.

11.30 Kasnije ćemo pomoću posebnih simbola i objaš­njenja o stvaranju svijesti pokazati da je "zlo" doista bolno i neugodno, da su to rat i sukobi, ali to ipak ne mijenja činjenicu da je "zlo" uvjet za razvoj sposobnosti manife-stiranja i doživljavanja "dobrog". Zato smo u knjizi "Livets bog" (Knjiga života) označili sva mračna iskustva i ma­nifestacije kao "neugodno dobro", a svijetle manifestacije kao "ugodno dobro". O ovim kontrastima ovisi svako do­življavanje i manifestacija života. Bez ova dva kontrasta ne bi postojalo niti jedno živo biće. Bez ova dva kontrasta sve što danas postoji kao život i kretanje bilo bi apsolutno msta.

11.31 Dio Božje svijesti koji manifestira svijetle mani­festacije predstavlja Njegovu "primarnu svijest". Ona se sastoji od četiri sfere života ili razine postojanja, dok se dio koji manifestira mračne manifestacije sastoji od samo dvije sfere života ili razine postojanja. Te dvije razine po­stojanja predstavljaju Božju "sekundarnu svijest". Ovaj dio svijesti predstavlja proces obnavljanja i održavanja svijesti koji je nužan za vječno postojanje doživljavanja života i stvaralačke sposobnosti. Tu sekundarnu svijest održavaju živa bića koja stvaraju i razvijaju svoju svijest prema ta­kvom stupnju savršenstva da mogu postati Božja sredstva za očitovanje Njegove primarne svijesti. No, sve dok ova bića još nisu dovršena, dok se nisu dovoljno razvila da bi mogla manifestirati posve savršeni i ljubeći način posto­janja, Bog kroz njih ne može očitovati Svoju božansku i uzvišenu svijest i način postojanja. Životna sfera ovih bića ne može predstavljati izraz svjetlijih manifestacija od onih koje im dopušta njihov stupanj razvoja. Zato je životna sfera zemaljskog čovječanstva još uvijek u znatnoj mjeri sfera sukoba, rata i patnji. Razumljivo je da ovi nedovršeni

Kontrasti nužni za život: "ugodno dobro" i "neugodno dobro"

ljudi moraju biti sami u svojoj sferi i ne mogu doći u sferu dovršenih ljudi. Oni bi u jednom takvom svijetu stvorili previše mentalnih kratkih spojeva i time bi ga za njego­ve prave stanovnike pretvorili u svijet rata i patnje. Zato zemaljsko čovječanstvo mora shvatiti da njihova životna sfera pripada samo Božjoj sekundarnoj svijesti. Ona pred­stavlja područje stvaranja i usavršavanja živih bića kako bi postala savršeni čovjek "poput Boga i njemu nalik". Na­protiv, Božja "primarna svijest" manifestira se u sferama koje su isključivo naseljene bićima koja su postala potpu­no savršena, koja su postala "jedno s Bogom" i zato se jav­ljaju stvorena "poput Boga i njemu nalik". U tim se sfera­ma svjetlosti manifestira Božja "primarna svijest" kojom On upravlja i vlada čitavim svemirom. Prema tim sferama svjetlosti usmjerene su sve molitve ljudi, gdje ih primaju bića tih uzvišenih sfera koja odgovaraju na te molitve i pružaju pomoć onima koji mole, u skladu s njihovom sud­binom ili u skladu s onime što je potrebno da bi postali "obličje Božje". Pomoću bića tih sfera Bog, kao što ćemo kasnije vidjeti, očituje sjajnu svjetlost Svoje primarne svi­jesti u obliku sveznanja, sveljubavi i svemoći.

Sve što činimo našem bližnjemu u stvari činimo Bogu i to je naša sudbina

11.32 Ovdje smo stekli uvid u činjenicu da nam je Bog sa­svim blizu, pošto smo mi Njegovi organi za doživljavanje i manifestaciju. Boga susrećemo u svakom živom biću, kako u mikrokozmosu i međukozmosu, tako i u makrokozmo-su. Boga susrećemo kako u primitivnim i mračnim bićima, tako i u visoko intelektualnim bićima punim ljubavi. Boga susrećemo i u takozvanom "dobru" i u takozvanom "zlu". Kako bi Bog mogao biti svemogući stvoritelj ako ne bi imao organe za kulminaciju ljubavi i organe za stvaranje kulminacije ostalih stvaralačkih procesa nužnih za život? Obzirom da je naš bližnji samo jedan od Božjih organa za doživljavanje i manifestaciju, onda nije neobično što je Krist rekao da je "ispunjenje zakona" sadržano u jednoj ve­likoj zapovijedi: "Ljubi Boga više od svega, a bližnjeg svog kao samoga sebe". Sve što činimo našem bližnjemu u stvari činimo Bogu. A sve što činimo Bogu, u stvari činimo sa­mima sebi, jer se čitava naša sudbina temelji isključivo na našem odnosu prema Bogu.

Božja primarna i sekundarna svijest

11.33 Ovime smo stekli uvid u glavne analize svemira. Vidjeli smo svemir kao sveobuhvatni živi organizam u ko­jem se odvijaju sjajni i savršeni logični stvaralački procesi. Vidjeli smo da je vanjski svijet u kojem živimo isto tako živ kao i unutarnji svijet koji predstavlja naš organizam. Vidjeli smo i da mi kao mikro-biće živimo u jednom makro-biću i da istovremeno predstavljamo makro-biće za mikro-bića koja žive u našem organizmu. Vidjeli smo da organizmi makro-bića predstavljaju životni prostor ili univerzume za mikro-bića, isto kao što su organizmi mikro-bića životni prostor ili univerzumi za još manja mikro-bića koja bo­rave u njihovim organizmima. To potvrđuje činjenicu da niti jedno od tih makro-bića ne može biti Bog, budući je njihovo postojanje uvjetovano time da i ona predstavljaju mikro-bića u nekom još većem organizmu. Stoga svako od tih bića može predstavljati samo lokalnu pojavu, živi organski centar u svojem makro-biću, a time i u cjelini koju čini zajedno sa svim ostalim živim bićima. To što je ova cjelina vječna i beskonačna, pa zato nadilazi sve ma­terijalne veličine koje poznaju naša osjetila ne sprječava ju u ispunjavanju ona tri uvjeta koji su neophodni da bi "nešto" moglo biti živo biće. To živo biće koje predstavlja sveukupnu cjelinu može se manifestirati ili izraziti samo kroz svoje stvaranje. Dakle, sve manifestacije predstavljaju stvaranje. Sve stvorene stvari predstavljaju veličinu, a veli­čina je istovjetna ograničenju. Zato ništa što je "stvoreno" ne može biti Bog. Analiza Boga može biti samo čitavi sve­mir. A svemir, kao što smo vidjeli, nije ograničen prosto­rom i vremenom. Zato ga možemo definirati samo kao "nešto što jest". No, budući da je to "nešto" živo biće, ono se razlikuje od svih drugih živih bića po tome što predstav­lja cjelinu i životni prostor ili univerzum za apsolutno sva živa bića koja postoje, a time i za makro-bića koja čine naš životni prostor ili univerzum, a to su: planet Zemlja, naš Sunčev sustav i naša galaktika Mliječna staza. A budući da se ovi ogromni organizmi nalaze kao mikroorganizmi u još većim makroorganizmima i tako dalje u beskonačnost, i to uvijek kao mikro-bića u cjelini koja predstavlja Božji organizam, ovdje vidimo da se Bog ne može usporediti niti s jednim bićem, jer se niti jedno biće ne nalazi iznad Njega ili pokraj Njega. A obzirom da ovo uzvišeno biće predstav­

lja apsolutno jedino makro-biće koje se kao mikro-biće ne nalazi u nekom još većem organizmu, u tome možemo prepoznati potpunu suverenost svemogućeg Boga i njego­vu pojavu vječnog izvora i Oca svih živih bića. I kako smo vidjeli da su sva živa bića Njegovi vječni organski centri za stvaranje i doživljavanje, što znači da su krv, meso i duh tog Oca, sva se živa bića ovdje javljaju kao "sinovi božji". Ovdje nam se, pomoću principa životnih jedinica, poka­zuje kao stvarnost da je svemir ta sveobuhvatna svijest, organizam i način postojanja Boga Oca, koji je u trajnom međusobnom odnosu sa sviješću, organizmima i načinom postojanja vječnih sinova božjih. Upravo tim međusob­nim odnosom života Oca i sina, ili između Boga i živih bića, Bog stvara "čovjeka poput Boga i njemu nalik". Samo nedostatak kontakta i harmonije u ovoj božanskoj surad­nji stvara takozvano "zlo" ili "demonsku svijest" u sudbini "sina", te čini od njega "izgubljenog sina", čije ponašanje, zahvaljujući savršenstvu vječnih zakona, ponovno postaje usklađeno sa svjetlošću ponašanja vječnog Oca, koje je u stvari vrhunska ljubav.

11.34 Ovaj simbol predstavlja tri principa "XI", "X2" i "X3" koji se javljaju kao "princip trojstva", odnosno kao "živo biće".

Na simbolu broj 8 "XI" smo označili bijelom pločom. Ta ploča simbolizira "nešto" koje pomoću "X2"predstavlja izvor ili makro "Jastvo" u organizmu svakog živog bića, a isto­vremeno predstavlja i "Jastva" mikro-bića koja se nalaze u istom tom organizmu. Da bi se to "nešto" moglo istovremeno pojaviti kao "jedno" i kao "mnoštvo", bez čega bi postojanje svakog živog bića bilo nemoguće, za to se brine princip "X2". O ovome principu već smo govorili prilikom objašnjenja sim­bola broj 9, koji je ovdje predstavljen ljubičastom pločom, na čijoj sredini se nalazi jedan veliki otvor i mnogo malih otvora na rubu simbola. Ako ljubičastu ploču stavimo preko bijele ploče, bijela ploča će se vidjeti kroz veliki otvor na sredini i kroz male otvore ni rubu simbola. Dio bijele ploče koji se vidi kroz veliki otvor na sredini predstavlja makro "Jastvo" u živom biću, dok dijelovi iste ploče koji se vide kroz male otvore na rubu simbola predstavljaju "Jastva" u organizmi­ma mikro-bića.

Kratak pregled kozmičkih analiza svemira

Objašnjenje simbola broj 11

Na simbolu broj 11 vidi se to "nešto" ili makro "Jastvo" koje je predstavljeno bijelim poljem u sredini, dok su mikro "Ja­stva" u organizmu predstavljena malim bijelim poljima na rubu simbola.

Nadalje, vidimo daje bezimeno "nešto" ili "XI" na simbolu broj 11 predstavljeno šestokrakom zvijezdom. To znači da se manifestacija i doživljavanje živih bića odvija pomoću šest različitih stanja svijesti ili života, što znači po jedno stanje za svaku osnovnu energiju.

Oko bijele šestokrake zvijezde vidimo zvjezdane figure po-luprikrivene zrakama koje simboliziraju ukupni učinak vječ­nih organa u nadsvijesti "Jastva" kao što su najviša vatra, element sudbine, jezgre talenata osnovnih energija, jezgre talenata sudbine, koje sve održava matična energija i pra-želja, a koji su označeni ljubičastom bojom na rubu simbola oko "Jastava" mikro-bića. Sve to predstavlja čitavo organsko područje nadsvijesti, koje smo označili kao "X2".

Obojana polja između makro "Jastva" i mikro "Jastava" simbolizira "X3", odnosno rezultat funkcije nadsvijesti i pod­svijesti "Jastva" Hi cjelokupnu sposobnost stvaranja i doživ­ljavanja. Taj dio predstavlja svijest i organizme jedinke.

Svijest i organizmi izgrađeni su od šest vrsta materije ili tvari koje predstavljaju različite kombinacije šest osnovnih energija. Pomoću funkcija nadsvijesti i podsvijesti "Jastvo" stvara od te materije svoju manifestaciju i doživljavanje ži­vota. Budući da se funkcije nadsvijesti i podsvijesti "Jastva" očituju djelomično vječnim, a djelomično privremenim orga­nima za svaku osnovnu energiju, pomoću tih organa "Jastvo" može stvarati i doživljavati život u odgovarajućih šest osnov­nih oblika doživljavanja života, tj. po jedan oblik doživljava­nja za svaku kombinaciju osnovnih energija. Rezultati ovih šest organskih funkcija prikazani su na sljedeći način: kao funkcija instinkta koja je označena crvenom bojom, funkcija teže označena narančastom bojom, funkcija osjećaja ozna­čena žutom bojom, funkcija inteligencije označena zelenom bojom, funkcija intuicije označena plavom bojom i funkcija pamćenja označena svijetlom indigo bojom. Ova obojana polja simboliziraju područja svijesti makro "Jastva".

Pomoću ovih područja svijesti makro "Jastvo" doživljava život kao budnu dnevnu svijest i nesvjesnu noćnu svijest. No, životna funkcija ne bi mogla postojati kada to biće ne bi isto­

vremeno bilo mikro-biće u jednom makroorganizmu. Kako bi moglo upotrebljavati svojih šest velikih sposobnosti svijesti ako se ne bi nalazilo u nekom makroorganizmu gdje može dobiti materijal osnovnih energija koji odgovara sposobnosti stvaranja i doživljavanja svake osnovne energije? Od kakve bi koristi bile sjajne stvaralačke snage i sposobnost doživ­ljavanja kada ne bi postojalo ništa od čega se može stvarati i ništa što se može doživjeti? Zato se svako živo biće mora nalaziti kao mikro-biće u organizmu nekog makro-bića i u područjima njegove svijesti. Taj organizam i područja svi­jesti nisu samo organi manifestacije i doživljavanja makro "Jastva", već su to i univerzumi ili životni prostori za mikro-bića. Zbog toga svako od spomenutih šest različitih područja stvaranja i doživljavanja makro "Jastva" predstavlja razinu postojanja za mikro-bića.

Obojana polja na simbolu ne predstavljaju, dakle, samo područja funkcija svijesti makro-bića, nego također pred­stavljaju životne sfere ili razine postojanja za mikro-bića. Dakle, "biljno carstvo"je područje na kojem naše makro-biće manifestira "instinkt". "Životinjsko carstvo" je njegovo po­dručje manifestacije "energije teže". "Carstvo pravog čovjeka" je područje njegovog humaniziranog izražavanja "osjećaja". "Carstvo mudrosti" je njegovo manifestiranje "inteligenci­

je". "Božanski svijet" je njegovo manifestiranje "intuicije", a "carstvo blaženstva" je njegovo manifestiranje "pamćenja". Ova područja svijesti našeg makro-bića koja čine naše ra­zine postojanja ili životne sfere, odgovarajuće su označena crvenom, narančastom, žutom, zelenom, plavom i svijetlom indigo bojom.

Naše makro-biće u prvom je redu Zemlja, koja je sa svo­je strane samo organ u organizmu Sunčevog sustava, koji je samo organ u galaktici Mliječna staza i tako dalje u be­skonačnost. Taj beskrajni niz makroorganizama predstavlja, dakle, cjelinu u kojoj svako pojedino makro-biće predstavlja samo lokalnu pojavu. Ta cjelina predstavlja makro-biće u kojem sva ostala živa bića postoje kao mikro-bića, a da ono samo ne postoji u nekom većem biću kao mikro-biće. To sve­obuhvatno makro-biće je taj apsolutno jedini pravi i istiniti Bog u kojem svi mi živimo, krećemo se i postojimo. Tom ma­kro-biću koje predstavlja cjelinu treba usmjeriti svoje misli u molitvama i ponašanju, a ne našem lokalnom makro-biću. U

suprotnom ćemo obožavati sina božjeg umjesto Boga. To je zastranjivanje, iako ono može biti od koristi bićima koja se još uvijek nalaze na primitivnom i neintelektualnom stupnju religioznosti.

Budući da simbol broj 11 prikazuje živo biće kao trojni princip gdje zvijezda u sredini predstavlja "Jastvo", mali bi­jeli krugovi na rubu simbola predstavljaju "Jastva" njegovih mikro-bića, dok obojana polja između zvijezde i "Jastava" mikro-bića predstavljaju ono što je stvoreno, tj. svijest i or­ganizam, ovaj simbol može predstavljati i samog Boga, koji postoji iznad nas kao beskrajni i vječni ocean makro-bića u makro-bićima, i u kojem mi kao mikro-bića živimo, krećemo se i postojimo.

Promatramo li ovaj simbol kao izraz Boga, tada bijela zvijezda u sredini predstavlja Božje "Jastvo". Polje zračenja i mali bijeli krugovi na ljubičastom rubu simbola predstav­ljaju Božju stvaralačku sposobnost i "Jastva" mikro-bića po­moću kojih Bog stvara svoju stvaralačku sposobnost. Šest obojanih polja između Božjeg "Jastva" i "Jastava" mikro-bića predstavljaju Božju svijest i organizam. Prema bojama vidi­mo da materijal ove svijesti čine šest osnovnih energija i da postoji po jedno područje svijesti za svaku energiju. Ali ova područja svijesti i Božji organizam ne bi mogli postojati bez principa životnih jedinica ili principa makro-bića i mikro-bića, što znači principa "jednog" i "mnoštva".

Na simbolu se također vidi da od svakog mikro "Jastva" polazi jedna zraka i da zrake polaze od makro "Jastva", koje ovdje predstavlja Božje "Jastvo". Vidimo da su ove zrake usmjerene jedne prema dugima. Tamo gdje se susretnu ova dva oblika manifestacije energije nastaje stvaranje, a time i manifestacija i doživljavanje života. To je na simbolu prika­zano obojanim poljem na kojem se zrake mikro "Jastva" su­sreću sa zrakama makro "Jastva", što u stvari znači da zrake sina božjeg susreću zrake Boga Oca. Sin božji se ovdje susreće s Božjim zrakama, što je identično sa svime što se podrazu­mijeva pod materijom ili svi postojeći oblici tvari, svi stva­ralački procesi u prirodi, sve manifestacije drugih bića, sve pojave ili oblici života, svi stvaralački procesi ili manifesta­cije koje sin božji opaža oko sebe. Zraka koja polazi od sina božjeg predstavlja čitavu njegovu manifestaciju ili stvaranje, čitavi njegov način postojanja i njegovu mentalnu aktivnost.

Tamo gdje se zrake sina božjeg susretnu sa zrakama Boga Oca nastaje reakcija. Ta reakcija je doživljavanje života sina božjeg.

Ovo se doživljavanje života vrši i oblikuje pomoću šest osnovnih energija. Zato na simbolu vidimo šest područja re­akcija i doživljavanja života, za svaku osnovnu energiju po­sebno. Svako takvo područje označeno je na simbolu bojom osnovne energije koja na tom području kulminira i koja je vodeća.

Putem međusobnih reakcija zračenja između Boga i sina božjeg doživljavanje života sina božjeg napreduje od jedne razine postojanja do druge. To napredovanje od jedne razine do druge ljudi su već upoznali kao "evoluciju". Kasnije ćemo na drugim posebnim simbolima vidjeti da međusobne reak­cije zraka između Boga i sina božjeg ne vode sina božjeg na­prijed kroz razine osnovnih energija, samo jednom, već je to napredovanje vječno. Svaki puta kada sin božji prijeđe svih šest stupnjeva osnovnih energija, koji, kao što se na simbolu vidi, predstavljaju jedan ciklus, on prelazi u novi kozmički spiralni ciklus i tako dalje kroz cijelu vječnost. Ovdje se mo­ramo podsjetiti da su "Jastvo"sina božjeg, kao i Božje "Jastvo" vječni realiteti, koji prema tome imaju vječnu svijest i spo­sobnost manifestacije i doživljavanja. Već smo vidjeli da su "X2"i "X3""Jastva", što znači stvaralačka sposobnost i svijest isto tako vječni kao i "XI". Zahvaljujući trojnom principu živog bića, ono je vječno, a time i besmrtno.

Simbol broj 11 predstavlja, kao što smo vidjeli, čitavi sve­mir kao živo biće. To živo biće je makro-biće koje se razlikuje od svih ostalih živih bića po tome što poput svih ostalih živih bića istovremeno nije i mikro-biće u nekom većem makro-biću. Zato sva ostala živa bića mogu biti samo mikro-bića u tom ogromnom makro-biću koje predstavlja čitavi svemir. Došli smo do točke kada nepogrješivo možemo znati tko je Bog, tko je apsolutno jedini i pravi izvor svih živih bića i tko su sinovi božji. Zahvaljujući ovoj vrlo jednostavnoj analizi dobili smo rješenje velike zagonetke života. Tako možemo vi­djeti da na svijetu postoje samo dva oblika života: "Otac" i "sin". Stoga nitko od "sinova" ne može biti "Otac", ne može biti Bog, i zato ne može predstavljati predmet štovanja; u tom slučaju oni samo mogu biti "idoli". Obzirom da sva živa bića u svojoj strukturi predstavljaju makro-bića za svoja mi-

kro-bića i predstavljaju ujedinjena lokalna bića u nedjeljivoj cjelini koja predstavlja Boga, sva makro-bića zajedno čine Božju "Očinsku svijest". Putem te očinske svijesti Otac zrači svu svoju ogromnu svemoć kojom upravljaju sveznanje i sve-Ijubav tako da ne postoji niti jedna manifestacija, bila ona velika ili mala, koja u krajnjem rezultatu ne služi na radost i blagoslov svim mikro-bićima kojima je On najviše makro-biće, a time i pravi predmet obožavanja. Budući da su sva živa bića u svemiru Njegova mikro-bića, ona ne mogu izbje­ći, obzirom da već žive u Njemu, da postupno doživljavaju Njegovu ljubav, radost i blagoslov, što je konačni cilj Njego­vog stvaranja. To što su sva živa bića istovremeno i makro-bića za svoja mikro-bića i zbog toga predstavljaju organske centre Božje očinske svijesti, to ne znači da su ona savršeni organski centri u očinskoj svijesti. Možemo vidjeti da veliki broj nedovršenih ljudi čak sabotira svoja vlastita mikro-bića unoseći u svoj organizam štetne i otrovne tvari, kao što su duhan, alkohol i ostale praškove, tablete i tekućine koje su opasne po život, a o kojima su uvelike ovisni. Oni još uvijek teško mogu shvatiti da time stvaraju pravi pakao za mikro-bića u svojem organizmu i da zbog toga doživljavaju bolesti i patnje. No, upravo taj nedostatak razumijevanja ukazuje na to da oni još uvijek nisu postali "obličje Božje". To znači da još uvijek nisu postali takvo makro-biće koje, poput Boga, može očitovati isključivo ljubav prema svojim mikro-bićima. Zbog toga Bog ili Otac mora preobražavati ljude sve dok ne postanu poput Njega i Njemu nalik.

Promatramo li ovaj simbol kao izraz Boga, tada bijela šestokraka zvijezda i zrake koje polaze od nje predstavljaju Boga ili Oca, dok bijeli krugovi na rubu simbola i zrake koje polaze od njih predstavljaju sinove božje, tj. živa bića. Oboja­na polja predstavljaju reakciju između Očeva zračenja i zra­čenja sinova božjih. Ove reakcije predstavljaju čitavi stvoreni svijet. Sve stoje stvoreno rezultat je reakcija zračenja između Oca i sina. Obojana polja pokazuju od koje osnovne ener­gije dolaze ti rezultati. Dakle, rezultati su po jedna razina postojanja za svaku osnovnu energiju. Na simbolu vidimo da obojana polja predstavljaju kozmički ciklus. Na simbolu se vidi samo jedan ciklus prolaska kroz osnovne energije, no taj ciklus je samo jedan lokalni ciklus u beskrajnom nizu ta­kvih kozmičkih ciklusa. Prilikom objašnjenja ostalih simbola

©Martinus Idealfond 1963 Rea. 1

Simbol br. 11

Vječna slika svijeta, Živo biće II

Vječni Bog i vječni sinovi Božji

upoznat ćemo se s tim ciklusima. I makro-bića i mikro-bića nalaze se u svojim odgovarajućim kozmičkim ciklusima. Na simbolu možemo vidjeti kako je Zemlja označena jednim posebnim mjestom u ciklusu. Po boji vidimo da ona upravo prolazi kroz kulminaciju energije teže. Područje energije teže ratno je područje ili životinjsko carstvo. Figura zvijezde koja se nalazi ispred Zemlje samo ukazuje na početak potpuno savršenog carstva pravog čovjeka. Kroz tri tisuće godina čo­vječanstvo će u svojem kozmičkom ciklusu ili u svojem ra­zvoju prijeći tu zvijezdu i ući će u potpuno savršeno carstvo pravog čovjeka, gdje će psiha ili svijest svih ljudi biti oslo­bođena posljednjih ostataka njihovih naslijeđenih životinj­skih tendencija svijesti. No, život ide dalje. Ovaj simbol nam pokazuje još uzvišenije i savršenije svjetove u kojima su svi oslobođeni primitivnosti, neznanja, mržnje, rata i proganja­nja, bolesti i patnje. Kontakt između zračenja Oca i zračenja sina ovdje predstavlja vrhunac mudrosti i ljubavi. Sin, koji je ovdje postao poput Boga, može manifestirati samo ljepotu, blaženstvo i radost.

Simbol broj 12

Kombinacija osnovnih energija

Zemaljski je čovjek djelomično "čovjek", a djelomično "životinja"

12.1 Kao što smo već spomenuli, postoji sedam kozmič­kih osnovnih energija pomoću kojih nastaju sve životne funkcije, stvaranje i doživljavanje. Sedma osnovna ener­gija, koju već poznajemo kao "matičnu energiju", zajedno s "Jastvom" održava funkciju nadsvijesti i drži ostalih šest osnovnih energija u šest različitih kombinacija koje se stal­no mijenjaju. Svaka od ovih kombinacija sadrži svih šest osnovnih energija, ali u različitom odnosu. To čini razliku između ovih šest kombinacija. Svaka od tih kombinacija predstavlja određenu razinu postojanja. Prve dvije razine postojanja poznate su kao "biljno carstvo" i "životinjsko carstvo", dok je treća razina postojanja, tj. "carstvo pravog čovjeka" samo jednim dijelom poznata. Zemaljski se ljudi još nisu dovoljno razvili da bi mogli pripadati toj savrše­noj razini postojanja. Njihovim mentalitetom ili psihom i načinom života još uvijek vladaju životinjske sklonosti, sebičnost ili egoizam, dok su "ljudskim" sklonostima, ne-sebičnošću ili ljubavlju prema bližnjem ovladali tek u ne­znatnoj mjeri. Zato su ova bića samo djelomično "ljudi", a djelomično još uvijek "životinje". To je prikazano u obliku "sfinge" koja je predstavljena figurom životinje s ljudskom glavom. Drugim riječima, obični zemaljski čovjek u većoj ili manjoj mjeri još uvijek je nedovršeni "čovjek".

"Carstvo pravog čovjeka"još uvijek ne postoji na Zemlji, ali ono će doći kao rezultat razvoja čovječanstva iz sadašnje ratne epohe ili epohe Sudnjega dana

12.2 Dakle, apsolutno i pravo carstvo čovjeka na Zemlji još uvijek ne postoji. Ali, razvojem ljubavi prema bližnjem i odgovarajućim smanjivanjem i nestankom egoizma ta­kvo će carstvo predstavljati konačni rezultat razvoja čovje­čanstva iz sadašnje ubilačke i ratne epohe Sudnjega dana ili Armagedona. Pomoću simbola broj 12 i još dva sljedeća simbola prikazat ćemo promjenljivi položaj živog bića u

vječnoj strukturi svemira i održavanje vječnog doživljava­nja života živog bića, koji je rezultat toga.

12.3 Obojana polja između vodoravnih crnih linija na ovom simbolu predstavljaju razine postojanja. Ovdje vidimo šest razina postojanja od kojih se najniža ponavlja na vrhu, a najviša na dnu simbola. Ove dvije razine koje se ponavljaju ukazuju na to da se ove razine postojanja neprestano me­đusobno jedna na drugu nadovezuju. Šest razina postojanja koje se javljaju između ove dvije koje se ponavljaju, predstav­ljaju kozmičku epohu života koju smo nazvali "kozmičkom evolucijskom spiralom". Kasnije ćemo se, prilikom objašnje­nja jednog od sljedećih simbola, vratiti na ove "kozmičke spi­rale". Na lijevom i desnom kraju simbola vidimo obojana kvadratna polja. Boje ovih polja izražavaju šest razina po­stojanja jednog spiralnog ciklusa, i to odozdol prema gore: biljno carstvo (crvena boja), životinjsko carstvo (narančasta boja), carstvo pravog čovjeka (žuta boja), carstvo mudrosti (zelena boja), božanski svijet (plava boja) te carstvo blažen­stva (svijetla indigo boja).

Između obojanih polja na lijevom i desnom kraju simbo­la uočavamo šest obojanih figura koje se protežu kroz sve razine postojanja na simbolu. Ovih šest figura označavaju vječno stanje razvoja šest osnovnih energija, što je uređeno kozmičkim zakonima. Vidimo da svaka figura ima po jedno usko područje; simbol je to da svaka osnovna energija ima jedan latentan ili minimalan stupanj razvoja. Zatim vidimo da se figure postupno povećavaju kroz dva sljedeća polja da bi na trećem stupnju dosegle maksimum svojeg razvoja. Po­tom se opet sužavaju kroz sljedeća dva stupnja, da bi se na šestom stupnju ponovno pojavile u svom latentnom ili naj­manjem stupnju razvoja. Taj se ritam beskonačno ponavlja. To znači da svaka osnovna energija poslije svojeg latentnog ili minimalnog stupnja razvoja postupno kroz dva sljedeća raste da bi na četvrtom stupnju postigla svoju kulminaciju, nakon čega se na petom i šestom stupnju razvoja smanju­je i dolazi na svoj latentni ili minimalni stupanj razvoja u novom spiralnom ciklusu. Prostori između crnih vodoravnih linija predstavljaju, kao što smo već napomenuli, razine po­stojanja. Na ovom simbolu možemo vidjeti stanje razvoja ili kapacitet svake osnovne energije na svakoj razini postojanja.

Objašnjenje simbola broj 12

Na najnižoj razini postojanja vidimo da energija instinkta (crvena boja) pokazuje najveći razvoj odnosno najveći kapa­citet. Sljedeća je energija teže (narančasta boja). Ona se na­lazi na stupnju pred kulminacijom. Sljedeća osnovna energi­ja je energija osjećaja (žuta boja). Ona se nalazi na prvom stupnju nakon latentnog stanja. Nakon toga dolazi energija inteligencije (zelena boja), koja se ovdje javlja u svojem naj­manjem ili latentnom stanju. Potom slijedi energija intuicije (plava boja), koja se nalazi na posljednjem stupnju prije la­tentnog stanja. Na kraju dolazi energija pamćenja (svijetla indigo boja) koja se nalazi na svojem pretposljednjem stup­nju prije latentnog stanja.

Takva kombinacija i međusobni odnos osnovnih energija oblikuje biljno carstvo. Možemo uočiti da promjena odnosa osnovnih energija vodi u sljedeće, tj. životinjsko carstvo, a zatim dalje u carstvo pravog čovjeka, carstvo mudrosti, bo­žanski svijet i carstvo blaženstva, nakon čega se nastavlja u obliku novog biljnog carstva, životinjskog carstva, carstva pravog čovjeka, itd. Ova smo carstva mogli nazvati i carstvo instinkta, carstvo teže, carstvo osjećaja, carstvo inteligencije, carstvo intuicije i carstvo pamćenja, u skladu s osnovnom energijom koja kulminira u dotičnom carstvu ili razini po­stojanja.

Ovdje smo vidjeli kombinacije i kapacitet šest osnovnih energija na svakoj razini postojanja. Pomoću sljedećih sim­bola objasnit ćemo kako ove energije predstavljaju materijal mentaliteta živih bića, njihovog organizma i načina postoja­nja; pokazat ćemo i da promjenljive kombinacije osnovnih energija predstavljaju temelj i jamstvo, ne samo besmrtnosti i vječnog života svih živih bića, već da je tom vječnom živo­tu zagarantirano vječno doživljavanje vrhunske mudrosti i ljubavi.

Simbol br. 12

Kombinacija osnovnih energija

Simbol broj 13

Vječni plan svijeta

Manifestacija života na svakoj razini postojanja predstavlja rezultat posebnog očitovanja kapaciteta šest osnovnih energija na odgovarajućoj razini

13.1 Kao što smo vidjeli, međusobni odnos osnovnih energija oblikuje šest različitih razina postojanja. One pak predstavljaju šest osnovnih oblika vječnog doživljavanja života živih bića. Svaki od šest osnovnih oblika doživlja­vanja života sastoji se, kao što smo vidjeli na simbolu broj 12, od jedne kulminirajuće osnovne energije i od jedne latentne, zatim od dvije energije koje se razvijaju prema kulminaciji, te od dvije energije koje se smanjuju prema minimalnom ili latentnom stupnju razvoja. Posebno sta­nje doživljavanja i manifestacije života na svakoj razini postojanja predstavlja rezultat različitih kapaciteta u me­đusobnim reakcijama šest osnovnih energija na odgova­rajućoj razini postojanja. Ove reakcije bit će obilježene ili usmjeravane od strane osnovnih energija koje imaju naj­veći kapacitet na dotičnoj razini postojanja. Dakle, svaka osnovna energija ima razinu postojanja u kojoj kulminira ili igra glavnu ulogu, dok u skladu sa svojim kapacitetom, igra više ili manje podređenu ulogu na ostalim razinama postojanja. Zato smo svaku razinu postojanja nazvali pre­ma osnovnoj energiji koja u njoj dosiže vrhunac ili ima najveći kapacitet na toj razini. Već smo upoznali te razine postojanja kao razinu instinkta, teže, osjećaja, inteligencije, intuicije i pamćenja, a koje odgovaraju onome što nazi­vamo: biljno carstvo, životinjsko carstvo, carstvo pravog čovjeka, carstvo mudrosti, božanski svijet i carstvo blažen­stva. Kakvo će biti doživljavanje i manifestiranje života na tim različitim razinama postojanja ovisi, dakako, o kapa­citetu svake pojedine osnovne energije i o stupnju njenog kapaciteta u kombinaciji s ostalih pet osnovnih energija na toj razini postojanja. Zato sada trebamo uzeti u obzir svaku osnovnu energiju posebno.

Energija instinkta potiče automatske funkcije organizma i sposobnost naslućivanja

13.2 Kako se mogu prepoznati ove energije? Mogu se prepoznati pomoću njihove posebne sposobnosti manife-stiranja. Na primjer, primjećujemo da svi oblici života kod biljaka nastaju i rastu posve automatski. To vrijedi i za fi­zičke organizme ostalih bića i njihove unutarnje organske funkcije. Ovaj automatizam osigurava prva osnovna ener­gija, koju poznajemo kao instinkt. No, ova energija nije samo regulator funkcija, već je, poput ostalih pet energija, energija svijesti i misli. Međutim, ona ne može osigura­ti svojem izvoru - "Jastvu" - potpuno realna iskustva. U svojoj najvišoj funkciji ona može stvoriti samo "naslući-vanje". Sve što u mentalnom životu živog bića postoji kao "naslućivanje" rezultat je njegove sposobnosti instinktiv­nog opažanja ili prve osnovne energije. Instinkt uglavnom upravlja i ponašanjem životinja. Ova instinktivna svijest upravlja i religioznim vjerovanjem ljudi. Religiozno vje­rovanje ne temelji se na činjenicama ili znanosti nego na snažnom osjećaju naslućivanja. Religiozni autoriteti zao-dijevaju ova religiozna naslućivanja u oblike riječi i jezik koji potvrđuju njihova privremena religiozna shvaćanja. Zbog toga religiozni autoriteti još uvijek vode i usmjera­vaju nedovršeno zemaljsko čovječanstvo. Ovi su autoriteti poznati kao "proroci" i "spasitelji svijeta", a na temelju nji­hovog učenja uspostavljeno je svećenstvo.

Energije teže i osjećaja nalaze se iza svakog manifestiranja snage, a time i svakog manifestiranja života

13.3 Sljedeća osnovna energija je "energija teže" koja je istovjetna svemu što se smatra pod pojmom "vatra". Ona stvara svu toplinu, bez obzira dolazi li od sunca ili od na­šeg vlastitog organizma. Međutim, ona ne bi imala nekog značenja bez uske povezanosti sa sljedećom osnovnom energijom - "energijom osjećaja". Ova se energija nalazi iza svega što se podrazumijeva pod pojmom "hladnoća". Ove dvije osnovne energije, kao što ćemo kasnije vidjeti, nisu samo duhovne ili mentalne pojave, već su u istoj mjeri i fizičke pojave. Obzirom da energija teže ima tendenciju ši­renja, a energija osjećaja tendenciju skupljanja, svuda gdje su ove dvije osnovne energije organski povezane u jednu cjelinu nastaje napon. Taj napon je istovjetan svemu što se podrazumijeva pod pojmom "snaga". A bez snage nema apsolutno nikakvog kretanja. Bez kretanja nema niti do­življavanja života, niti stvaranja. Dakle, svi stvaralački pro­

cesi prirode ovise o snazi ili naponu koje u prirodi stvara kombinacija ovih dviju energija, energija teže i energija osjećaja, tj. vatra i hladnoća. Upravo ta kombinacija ili or­ganska povezanost vatre i hladnoće stvara normalnu tem­peraturu u našem fizičkom organizmu. A napon koji u na­šem organizmu održava taj odnos između vatre i hladnoće istovjetan je našoj životnoj snazi. Bez ovih dviju velikih energija - osjećaja i teže - posve je nemoguće bilo kakvo stvaranje materije ili bilo kakvo fizičko ispoljavanje života. Dakle, sva snaga na svijetu nastaje iz napona koji nastaje iz organske kombinacije ovih dviju energija. Ovo vrijedi i za manifestacije planeta, sunčevih sustava i galaktika, kao i za njihova kretanja i putanje beskonačnim svemirom. Sve vrste misli i čitava naša funkcija svijesti, naš način po­stojanja, svaki naš postupak, sve od mržnje pa do ljubavi, temelji se na međusobnom odnosu ovih dviju osnovnih energija. Ove dvije osnovne energije čine životnu snagu u stvaralačkim procesima prirode i svemira, kao i u stvara­lačkim procesima našeg vlastitog organizma i mentaliteta.

Sposobnost učenja i znanja temelji se na energiji inteligencije

13.4 Život, međutim, ne čini samo snaga, već i druge du­hovne vrijednosti. Tako smo došli do četvrte osnovne ener­gije, "energije inteligencije". Pomoću ove energije živo biće postaje svjesno svojih iskustava. Pomoću inteligencije ono može promatrati i istraživati prirodu, i na taj način stjeca­ti znanja koja se temelje na činjenicama. Znanje mu daje sposobnost logičnog razmišljanja. Pomoću tog znanja ono može logički stvarati. Sposobnost logičnog razmišljanja i logičnog stvaranja zasniva se upravo na energiji inteligen­cije. Živo biće - u ovom slučaju zemaljski čovjek sa svojom sviješću ili psihom u kojoj funkcioniraju energije instink­ta, teže, osjećaja i inteligencije - može prikupiti izuzetno veliko materijalno znanje, tj. znanje o "stvorenim" stvari­ma ili znanje o fizičkoj materiji. To znanje poznajemo kao "materijalističku znanost", ali ona ne može ljudima pružiti znanje o strani života koja nije "stvorena" i zato ne pri­pada dimenziji prostora i vremena. To znači da zemaljski čovjek pomoću osjetila kojima danas raspolaže ne može doživjeti svoj identitet vječnog bića i suradnika u stvaran­ju. Pomoću svojih osjetila koja se sastoje od kombinacije osnovnih energija životinjskog carstva, zemaljski čovjek

ne bi nikada mogao nešto spoznati o svojem identitetu vječnog bića i o vječnim kozmičkim organima pomoću kojih on stvara i upravlja svojim privremenim duhovnim i fizičkim organima ili tijelima. Budući da se energija inte­ligencije ovdje nalazi tek na početnom stupnju, a energija intuicije je latentna, a i energija pamćenja također je goto­vo latentna, niti najnapredniji zemaljski čovjek s takvom kombinacijom osnovnih energija u svojoj svijesti ili psihi, nema nikakve kvalifikacije da stekne drukčija znanja od čisto materijalnih ili fizičkih, a to je znanost o „stvorenim" stvarima ili o stvarima koje pripadaju "dimenziji prosto­ra i vremena". Na ovom stupnju mentalnog razvoja vječne činjenice za njega predstavljaju nerješivu zagonetku.

Energija intuicije donosi kozmičku svijest, a time i rješenje zagonetke života

13.5 Pomoću pete osnovne energije ili "energije intuici­je" mogu se doživjeti vječne činjenice, tj. pojave izvan di­menzije prostora i vremena, kao što je rješenje zagonetke života, Bog, "Jastvo" i besmrtnost živih bića, ljubav kao ključna nota svemira, itd. Ova se osnovna energija u psi­hi zemaljskog čovjeka ili u kombinaciji osnovnih energija počinje razvijati kao konačni rezultat njegovih patnji. Nai­me, rezultat patnji je humanost ili ljubav prema bližnjem. Energija intuicije počinje djelovati u skladu s razvojem ovih sposobnosti. Slabašni začetak ove sposobnosti nala­zimo kod humanih i naprednih pisaca, umjetnika, pjes­nika i proroka. Kod ovih ljudi intuicija dolazi do izražaja u obliku većih ili manjih kozmičkih bljeskova. Za trajan­ja tih bljeskova oni primaju veću ili manju inspiraciju ili genijalne ideje. Međutim, kod Krista nalazimo savršeno razvijenu sposobnost intuicije koja mu je osigurala traj­nu kozmičku svijest koja svoju potvrdu nalazi u njegovom stavu prema neprijateljima, te njegovoj molitvi na križu za njegove mučitelje. Njegova izjava da ne znaju što čine ulazi u kozmičku znanost koja za njega nije bila samo prazna riječ, već njegov jedini način postojanja. On je predska-zao nastavak i usavršavanje te kozmičke znanosti kada je rekao da će Otac ili Bog poslati ljudima "Tješitelja, Duha Svetog". Taj božji duh ili znanost trebala bi voditi ljude i nadalje Kristovim mentalnim stopama. U tom Božjem duhu postat će blagoslovljeni svi narodi svijeta.

Energija pamćenja omogućava ponovno doživljavanje prošlosti i u svojoj najvišoj manifestaciji od tih iskustava stvara blaženstvo

13.6 Sve to kozmičko znanje, taj visoki stupanj svijesti u kojem će ljudi jednom živjeti, bilo bi neupotrebljivo ili bezvrijedno bez šeste osnovne energije. Ova osnovna energija poznata nam je kao "pamćenje". Što ova osnovna energija predstavlja najbolje se vidi kod slučaja "gubitka pamćenja" koje ponekad zna zadesiti pojedine ljude. Tada čovjek, u većoj ili manjoj mjeri, ne zna tko je, kuda pripa­da, odakle dolazi i kamo ide, ne prepoznaje svoje rođake i prijatelje, itd. Bez energije pamćenja bila bi potpuno iz­gubljena sva iskustva iz prošlosti. Biće bi moralo nepre­stano živjeti u "sadašnjosti". Sva iskustva bila bi potpuno zaboravljena čim bi napustila sadašnji trenutak. Na taj bi način svaki razvoj bio apsolutno nemoguć. Nitko ne bi mogao ništa naučiti. A bez mogućnosti učenja bilo bi nemoguće bilo kakvo stvaranje svijesti te stjecanje znanja i talenata. Organ osnovne energije pamćenja ili sjećanja omogućava biću da ponovno doživljava vlastitu prošlost. Ta prošlost, dakle, predstavlja razinu pamćenja koja se, kao što ćemo kasnije vidjeti, u svojoj najvišoj manifestaciji doživljava kao vrhunac radosti, pa smo ju stoga nazvali "razina blaženstva" ili "carstvo blaženstva".

Veza između osnovnih energija i nadsvijesti

13.7 Ovdje smo iznijeli sažeti opis šest osnovnih energi­ja kao osnovnih čimbenika stvaranja i doživljavanja živih bića. Za svaku osnovnu energiju postoji jedan "stvoreni" organ koji je povezan s jednim drugim organom, koji nije "stvoren" i koji je zato vječan. Taj vječni organ predstavlja vezu između "stvorenog" organa i nadsvijesti, gdje se sije­vaju svi osjetilni impulsi ili iskustva, potaknuti osnovnim energijama, i gdje se pretvaraju u jezgre talenata. Ovdje su jezgre talenata smještene u organu koji smo nazvali "element sudbine" i koji zajedno s "Jastvom" omogućuje doživljavanje i manifestaciju života.

Princip kontrasta „svjetlosti" i „tame"

13.8 Kombinacije osnovnih energija i njihov utjecaj na razine postojanja otkrivaju još jedan veliki kozmički re­alitet, naime veliki princip kontrasta "svjetlosti" i "tame". Bez ovog principa ne bi bilo nikakvog doživljavanja ži­vota. Svako opažanje, a time i svako doživljavanje života istovjetno je doživljavanju igre između svjetlosti i sjene. Na jasnoj svjetlosti sunčanog dana možemo opažati fi-

zičke pojedinosti zahvaljujući sjeni koja uvijek postoji na području onih detalja koji su manje ili više zaklonjeni od sunca ili svjetlosti. To što ti detalji imaju boju ne mijenja njihov identitet svjetlosti i sjene. Boje su samo varijacije svjetlosnih efekata. Ali nije samo fizičko opažanje ovisno o svjetlosti i sjeni. To isto tako vrijedi i za duhovno opažanje ili iskustva. Na duhovnoj razini kulminacija svjetlosti je apsolutna ljubav, dok je kulminacija tame ovdje istovjet­na kulminaciji mržnje. Sva duhovna iskustva predstavlja­ju, dakle, igru između ovih dvaju oblika svjetlosti i sjene. Ljubav je, dakle, svjetlost na mentalnoj ili duhovnoj razini, što znači, u apsolutno najvišem obliku postojanja. No, kao što igra svjetlosti i sjene prevelikim sjenama i s premalo sunčeve svjetlosti može stvarati polarna područja, ledene pustinje i smrtonosnu hladnoću na fizičkoj razini, tako i duhovna svjetlost i sjena mogu stvarati mentalna polarna područja, ledene pustinje i smrtonosnu hladnoću. Upra­vo takva mentalna hladnoća stvara ratove, ubijanje i te­ror. Doživljavanje života u duhovnom i fizičkom smislu predstavlja igru između svjetlosti i sjene. Zato kvaliteta doživljavanja života ovisi o kombinaciji svjetlosti i sjene koja se manifestira u mentalitetu i načinu života dotičnog bića. Drugim riječima, način života može biti smrtonosan poput mračnih i ledenih polarnih noći, ali može biti i ži-votvoran poput sunčanih tropskih područja. No, kao što previše svjetlosti i topline stvara pustinje i ograničava do­življavanje života na fizičkoj razini, tako i premalo sunca, a previše sjene, što znači premalo ljubavi i previše mržnje, stvara pustinju ili ograničava doživljavanje života na du­hovnoj razini. Najviši i najsavršeniji oblik doživljavanja života predstavlja harmoničan odnos između svjetlosti i sjene, kako u fizičkom tako i u duhovnom pogledu. Čitavo oblikovanje sudbine živog bića ovisi isključivo o njegovoj sposobnosti stvaranja sklada između svjetlosti i tame. Gle­dano iz mentalne perspektive, ta harmonija je istovjetna apsolutnoj ljubavi. Prema tome, ljubav predstavlja najveće umjetničko djelo života, jer predstavlja kulminaciju sklada između duševne ili duhovne svjetlosti i sjene.

Objašnjenje simbola broj 13

13.9 Ovaj simbol u svojoj sveukupnosti predstavlja način na koji je živo biće neraskidivo povezano s vječnim božanskim

planom svijeta. Zahvaljujući tom planu živo biće je gospo­dar stvaranja mentalne svjetlosti i tame, a time i gospodar stvaranja takozvanog "dobra" i "zla". Na taj način biće stječe iskustva koja mu pomažu da manifestira svjetlost i tamu u svojem načinu postojanja, tako da to na kraju postane najve­će i najsavršenije umjetničko djelo života, a samo biće najveći umjetnik života, naime "čovjek poput Boga i njemu nalik".

Bijeli trokut u sredini simbola predstavlja izvor svemira, vječno bezimeno "nešto" ili Božje "Jastvo".

Bijele okrugle figure u prstenastom obojanom polju pred­stavljaju "Jastva" živih bića.

Zračeći križ iza bijelog trokuta označava potpuno ili vr­hunsko savršenstvo božanskog plana svijeta. Križ je, naime, vječni simbol za način postojanja koji je "poput Boga i njemu nalik", koji predstavlja način života u vrhunskoj ljubavi, što znači "ljubiti Boga više od svega, a bližnjeg svog kao samoga sebe".

Ljubičasto polje oko trokuta simbolizira Božju stvaralač­ku sposobnost ili "X2", dok je trokut simbol za sva tri "X-a". "X2" i "X3"predstavljeni su posebnim simbolima samo kada

je to potrebno radi lakšeg tumačenja. Šest područja na koje je simbol podijeljen predstavlja šest

razina postojanja uvjetovanih osnovnim energijama, koje, kao što ćemo kasnije vidjeti, zajedno čine jedan "spiralni ci­klus".

Prstenasto obojano polje predstavlja područje očitovanja osnovnih energija kao "materije" odgovarajućih razina po­stojanja.

Šest tamnih figura, koje su povezane s ljubičastim poljem, predstavljaju cjelokupnu organsku strukturu živog bića u obliku u kojem se javlja na svakoj od šest razina postojanja. Šest raznobojnih polja u svakoj od tih šest figura predstavlja­ju organe ili tijela osnovnih energija, od kojih se sastoji kom­binacija cjelokupne organske strukture. Možemo vidjeti da su ove organske kombinacije djelomično povezane s Božjim "X2" ili Božjom stvaralačkom sposobnošću, a djelomično s nadsviješću svojeg izvora koja je ovdje označena ljubičastim prstenom oko bijelog polja. Preko tog područja nadsvijesti biće je povezano i sa svojim vlastitim "Jastvom". Nadsvi­jest živog bića označena je ljubičastim prstenom zato što su razine postojanja ispunjene mnoštvom živih bića, a time i

mnoštvom nadsvijesti. Zato smo ovo mnoštvo označili prste­nastom figurom.

Obojana polja u svakoj od tamnih figura simbolizira­ju, kao što smo već spomenuli, organe ili tijela šest osnov­nih energija od kojih se sastoji organska struktura bića. Ta organska struktura ima po jedan organ ili tijelo za svaku osnovnu energiju, što znači da posjeduje tijelo instinkta, ti­jelo teže, tijelo osjećaja, tijelo inteligencije, tijelo intuicije i tijelo pamćenja. Ova tijela su lokalni organi u sveukupnoj organskoj strukturi svake razine postojanja.

Isprekidane linije koje idu od jednog lokalnog organa do drugog u toj ukupnoj organskoj strukturi ukazuju na to kako se kapacitet tijela osnovnih energija mijenja od jedne do dru­ge razine postojanja, pa se time također mijenja i oblik ma­nifestacije i doživljavanja života na svakoj pojedinoj razini.

Kapacitet tijela osnovnih energija označen je na simbo­lu njihovom veličinom. U svakoj od šest organskih struktura koje se nalaze na simbolu vidimo da se tijelo jedne osnovne energije nalazi u kulminaciji ili se javlja u svojem najvišem stupnju, i zato postaje vodeće u doživljavanju života i mani­festaciji živog bića na toj razini postojanja. No, također vi­dimo da je jedno od tih tijela osnovnih, energija u organskoj strukturi bića latentno ili najmanje izraženo. To je tijelo na simbolu postavljeno unutar ljubičastog polja. Kao što ispreki­dane linije pokazuju, u organskoj strukturi postoje dva tijela osnovnih energija koja se nalaze u razvoju prema kulmina­ciji ili najvećem kapacitetu, a dva se nalaze u degradaciji ili opadanju prema njihovom najmanjem kapacitetu. Nakon toga će se dotično tijelo ponovno razvijati prema svojoj kul­minaciji ili najvećem kapacitetu, a zatim će ponovno slabiti u kapacitetu na putu ka najmanjoj pojavi ili latentnom sta­nju, itd. Struktura manifestacije i doživljavanja života svih živih bića izložena je vječnoj promjeni zbog tih promjena na tijelima osnovnih energija kojima upravlja matična energija. Bez tih promjena bilo bi posve nemoguće bilo kakvo doživ­ljavanje života i manifestacija, a osim toga ne bi postojala niti materija. Vladala bi vječna smrt tamo gdje danas svemir zrači i sjaji kao vječno nenarušiva panorama života.

Pomoću šest razina postojanja spiralnog ciklusa na sim­bolu smo prikazali posebnu organsku strukturu svake razine posebno, i to u njenoj najvišoj, u odnosu na sadašnje životne

uvjete, savršenoj strukturi. Osim ovih na simbolu prikazanih organskih struktura, a koje označavaju kulminaciju dotične sfere, postoji, dakako, niz drukčijih organskih struktura, ali sve one po svojoj strukturi i građi predstavljaju manje ili više prijelazne stupnjeve iz jedne razine postojanja u drugu. Ta­kve promjene bića iz jednog stanja u drugo poznajemo kao "evoluciju". No, taj izraz je samo djelomično točan, jer bića također prolaze kroz promjene u spiralnom ciklusu koje se kreću u suprotnom smjeru i koje nazivamo „involucija". O tome ćemo nešto više reći kasnije.

Prstenasto obojano polje predstavlja isto što i simbol broj 12, samo što ovdje na simbolu broj 13 vidimo polja osnovnih energija, koja na ovom simbolu predstavljaju obojana po­lja prikazana u obliku ciklusa, koji, kao što ćemo vidjeti na simbolu broj 14, prelazi u nove cikluse. U šest razina posto­janja jednog spiralnog ciklusa osnovne energije predstavljaju materijal za sveukupno doživljavanje života, manifestaciju i stvaranje, u skladu s posebnim kombinacijama i razvojem kapaciteta koji se javlja na svakoj razini postojanja. Budući da su ove kombinacije osnovnih energija različite na svakoj od šest razina postojanja, moraju biti različiti i oblici ma­terije, oblici života, životna iskustva, manifestacije i stvara­nje na svakoj razini postojanja. Da bi mogla upotrebljavati osnovne energije kao materijal za doživljavanje i stvaranje, kako na fizičkoj tako i na duhovnim razinama, živa bića moraju sebi izgraditi lokalne organe ili sredstva za svoje do­življavanje života, stvaranje i način postojanja. Ovi stvoreni organi povezani su s nadsviješću i "Jastvom" putem jednog vječnog kozmičkog organa za svaku osnovnu energiju. Preko ovih organa iskustva dnevne svijesti jedinke ulaze u struktu­ru nađsvijeti i ovdje se pretvaraju u sjećanja, znanje i jezgre talenata. Pomoću istih organa osnovnih energija i njihdvih lokalnih organa, zajedno s dnevnom sviješću koja je njihov rezultat, biće koristi spomenute pojave za obnavljanje svo­je svijesti, za stvaranje volje i načina postojanja. Bez ovog principa bilo bi potpuno nemoguće bilo kakvo stanje svijesti, doživljavanje života i stvaranje.

Cjelokupna organska struktura s tijelima osnovnih ener­gija predstavljena je, kao što smo već rekli, tamnim figurama sa šest raznobojnih polja, koje se nalaze u velikom bijelom polju oko ljubičastog polja na simbolu. Svaka od tih organ-

skih struktura sadrži, dakle, po jedan organ ili tijelo za svaku osnovnu energiju. Na simbolu možemo vidjeti da ta tijela osnovnih energija nisu iste veličine. To znači da sva tijela nemaju isti kapacitet na istoj razini postojanja. Zbog svojeg većeg ili manjeg kapaciteta, svako od tijela osnovnih energija mora surađivati s tijelima ostalih osnovnih energija u okviru pripadajuće organske strukture. Različite manifestacije ka­paciteta tih šest tijela osnovnih energija zajedno čine jednu cjelinu, a ta cjelina zajedno s nadsviješću "Jastva"predstavlja doživljavanje života i manifestaciju živog bića. Obzirom da je kapacitet tijela osnovnih energija, kao što se vidi na sim­bolu, različit na svakoj razini postojanja, zbog toga i uvjeti doživljavanja života i manifestacije "Jastva" također moraju biti odgovarajuće različiti na svakoj razini postojanja.

Najniža razina postojanja na ovom simbolu je"biljno car­stvo". Organska struktura na tom dijelu simbola predstavl­jena je "organskom strukturom biljke". Ovdje vidimo da je "tijelo energije instinkta" (crvena boja) najjače izraženo ili da kulminira. Zatim dolazi "tijelo energije teže" (narančasta boja) koje se nalazi na drugom stupnju rasta kapaciteta prema svojoj kulminaciji. Nakon toga dolazi "tijelo energi­je osjećaja" (žuta boja). Ovo se tijelo nalazi tek na prvom stupnju rasta kapaciteta prema svojoj kulminaciji. Zatim na simbolu vidimo "tijelo energije inteligencije" (zelena boja). Ovo tijelo se ovdje nalazi na latentnom stupnju ili ima naj­manje razvijeni kapacitet. Potom slijedi "tijelo energije in­tuicije" (plava boja). Ono se nalazi na svojem posljednjem stupnju smanjivanja kapaciteta prema latentnom stupnju ili najmanjem manifestiranju. Sljedeće i posljednje tijelo je "ti­jelo energije pamćenja" (svijetla indigo boja). Ono se nalazi na prvom stupnju smanjivanja kapaciteta nakon kulmina­cije. Zbog toga ono ovdje ima još uvijek značajan kapacitet. S ovih pet tijela osnovnih energija, čiji je kapacitet različito organičen i tijelom instinkta koje se nalazi na vrhuncu kapa­citeta, ovdje imamo posebni kapacitet svijesti ili očitovanja života biljaka. Dakle, najveći kapacitet svijesti biljke je "in­stinktivna sposobnost". Ova je sposobnost tako velika da potpuno automatski održava vanjske funkcije života biljke kojih biljka nije svjesna, ne uzimajući u obzir njenu slabašnu početnu "sposobnost naslućivanja". Drugim riječima, biljka može samo "naslućivati" ugodu i neugodu, ali ne može ana­

lizirati stvari i postati svjesna ovih ugodnih i neugodnih isku­stava jer je njena sposobnost inteligencije ovdje latentna. Kao što uočavamo na simbolu, biljka ima vrlo izraženo tijelo teže i tijelo osjećaja, a napon koji ova dva tijela izazivaju svojim organskim sjedinjenjem predstavlja vitalnu snagu ili životnu snagu biljke. Pomoću veze ova dva tijela s vanjskim fizičkim svijetom biće biljke osigurava rast vlastitog organizma i osta­li razvoj na fizičkoj razini. Ova dva tijela - tijelo teže i tijelo osjećaja - kod biljaka se nalaze u neprestanom razvoju, što znači da ona postaju sve više fizička. Tisuće godina utjecaja na fizičkoj razini, kao što su hladnoća i vrućina, kiša i sunce, oštećenja koja na organizmu biljke uzrokuju ostala bića, računajući tu i čovjeka, doprinose razvoju fizičkog organiz­ma biljke, koji neće vječno biti vegetabilni, već će postati ani­malni, i na taj način će postati fizičko sredstvo opažanja za "životinje" i "ljude". Možemo vidjeti koliko je božanstveno to što biće biljke može doživljavati uništavajuće i oštećujuće vanjske utjecaje fizičkog svijeta samo u obliku "naslućivanja neugode", a ne kao stvarnu i svjesnu fizičku bol. Ne postoje druga živa bića čiji se organizmi toliko uništavaju i oštećuju kao organizmi biljaka. Cvijeće se bere, trava se kosi, drveće se ruši, a mnoge životinje upotrebljavaju korijen, stabljiku i lišće mnogih biljaka kao svoju hranu. Sve to organizam bil­jke doživlajva samo kao "naslućivanje neugode", iako takva oštećenja uzrokuju snažne i mjerljive vibracije na oštećenom području. U životinjskom organizmu gdje je ta sposobnost reakcije potpuno razvijena, ove vibracije se doživljavaju kao bol i patnja.

No, premda biljka nema fizičku dnevnu svijest veću od sposobnosti naslućivanja, ona ima vrlo izraženu duhov­nu dnevnu svijest. Kao što se vidi na simbolu, njena tije­la intuicije i pamćenja imaju veliki kapacitet. Ovdje treba­mo imati na umu da je život vječan, da nikada nije počeo i nikada neće prestati postojati. Zato biće biljke ima veliki materijal sjećanja iz prethodnog spiralnog ciklusa, materi­jal sjećanja koji sada upravlja njenom budnom dnevnom sviješću. Kako je ova funkcija dnevne svijesti isključivo doživljavanje sjećanja, tada je ona samo duhovne prirode. Njena fizička dnevna svijest, kao što smo već rekli, očituje se isključivo kao "sposobnost naslućivanja". Biljka je, dakle, više duhovno nego fizičko biće. To potvrđuje i činjenica da njeno

tijelo intuicije ima još uvijek veliki kapacitet. Ono surađuje u povezanosti biljke s "najvišom vatrom", što znači s funk­cijama muškog i ženskog pola i principom razmnožavanja. O tome ćemo nešto više reći kasnije. Obzirom da je "carstvo blaženstva" u kojem se nalazi budna dnevna svijest biljke, najsjajnija i najblistavija razina postojanja, u kojoj se sav materijal sjećanja koji je stečen u jednom spiralnom ciklusu ponovno doživljava kao najviša radost, sreća i kulminaci­ja užitka, vibracija te radosti i sreće stvara višak energije ekstaze, koja se prenosi na materijalnu razinu. Osim što ta energija doprinosi stvaranju "mineralnog carstva" na fizičkoj razini, stvarajući divne kristalne cvjetove i sjajno obilje raz­nobojnog cvijeća u našim šumama, na poljima i livadama, to je samo odsjaj iz najviših sfera svjetlosti u području Zemlje.

Sljedeća razina postojanja na desnoj strani simbola pred­stavlja "životinjsko carstvo" i organsku strukturu tog carst­va. Prateći isprekidane linije od organske strukture biljnog carstva do životinjskog carstva uočavamo promjenu kapaci­teta tijela osnovnih energija. Ovdje vidimo kako se smanjio kapacitet tijela instinkta, dok je tijelo energije teže doseglo kulminaciju i postalo dominantno u organskim struktura­ma životinjskog carstva. Tijelo energije osjećaja također je postiglo veći kapacitet. Budući da organska povezanost između ova dva tijela daje biću vitalnu snagu, ta snaga je u odgovarajućoj mjeri postala veća ovdje u organskoj strukturi životinje. Tako je i tijelo energije inteligencije napustilo svoj latentni stupanj i njegov kapacitet se sada nalazi u porastu. Tijelo energije intuicije je, naprotiv, ovdje latentno i ima svoj najmanji kapacitet ili najmanje očitovanje. Kapacitet tijela energije pamćenja također je u padu i nalazi se na svojem posljednjem stupnju prije latentnog stanja. S ovakvim prom­jenama kapaciteta tijela osnovnih energija biće više nije bil­jka; ono je postalo "životinja". Povećanim kapacitetom tije­la energije teže i tijela energije osjećaja životinja je dobila razvijena fizička osjetila vida, sluha, mirisa, okusa i dodira. Dakle, nositelji njenog fizičkog tijela su tijelo energije teže, tijelo energije osjećaja i još uvijek u znatnoj mjeri tijelo en­ergije instinkta. Pomoću svojeg razvijenog fizičkog tijela, biće počinje dobivati budnu dnevnu svijest i na fizičkoj razini. Sada biće više ne doživljava fizičku i materijalnu stvarn­ost samo kao "naslućivanje", već u obliku potpuno svjesnih

činjenica. Pomoću razvijenih fizičkih osjetila i početnim funkcijama osjećaja i inteligencije, kao i još uvijek izraženom funkcijom instinkta, biće sada može, više ili manje svjesno, i s određenim stupnjem slobodne volje, samo odlučivati o svo­jem životu i stvaranju. U životinjskom stanju najvažnija su pitanja opstanka vrste, hrana i razmnožavanje. Premda je energija intuicije u ovom dijelu najmanje izražena, uglav­nom su funkcije instinkta i intuicije te koje održavaju seksu­alni život životinja i nedovršenih zemaljskih ljudi.

Životna epoha nedovršenog čovjeka počinje u životinjskom carstvu. Ova epoha prostire se na simbolu od sredine životinjskog carstva pa do granice s carstvom savršenog čovjeka. Cjelokupna organska struktura koja se nalazi na sredini životinjskog carstva predstavlja čisto životinjski or­ganizam. No, nadalje se taj životinjski organizam sve više pretvara u ljudski organizam, koji je simbolično prikazan na sredini sljedeće razine postojanja koja predstavlja carstvo savršenog čovjeka. Pogledamo li na simbolu organsku struk­turu životinje, možemo vidjeti da je ovdje tijelo teže postiglo svoj najviši kapacitet, te daje naraslo tijelo osjećaja. Tijelo in­stinkta se smanjilo, a tijelo inteligencije je izašlo iz latentnog stanja u kojem se nalazilo u biljnom carstvu. Međutim, tijelo intuicije je došlo u stanje latencije, dok je tijelo pamćenja izgubilo nešto od svojeg kapaciteta i sprema se zauzeti latent­no stanje u sljedećoj razini postojanja ili carstvu savršenog čovjeka. Razumljivo je da prijelaz od kulminirajućeg biljnog organizma do kulminirajućeg životinjskog organizma ima mnoštvo prijelaznih stupnjeva ili međustupnjeva, s istim mnoštvom varijacija fizičkih organizama, od kojih je svaki prilagođen obliku doživljavanja života određene vrste ili rase kojoj pripada. No, svim tim životnim oblicima zajednička je promjenjiva kombinacija osnovnih energija koju pokreće matična energija. Ova promjenjiva kombinacija osnovnih energija uvjetuje vječno doživljavanje života nekog bića koje se neprestano odvija u obliku šest carstava osnovnih energ­ija koja slijede jedno za drugim: biljno carstvo, životinjsko carstvo, carstvo pravog čovjeka, itd. Svaki puta kada biće ponovno prođe svih šest carstava, ono je prošlo jednu životnu etapu koju smo nazvali "spiralni ciklus". Taj smo dio nazvali "spiralnim ciklusom" jer se svako ponavljanje odvija u sve višim varijacijama. Kada to ne bi bilo tako ove bismo eta-

pe morali nazvati kružnim putanjama. Svaki krug u spirali povezan je s jednim novim krugom, i tako nastaje spirala. Vječni razvoj bića na taj način prolazi kroz sve više i više krugove spirale, ali na to ćemo se vratiti u objašnjenju slje­dećeg simbola.

Porastom kapaciteta tijela energije teže i osjećaja u organ­skoj strukturi životinje stvara se veći napon koji daje veću životnu snagu nego što je to bio slučaj kod organske struk­ture biljke. A budući je u skladu s razvojem fizičkog tijela u organskoj strukturi životinje porastao i kapacitet tijela in­teligencije, ovo je biće postalo potpuno drukčije biće od bića biljke. Promjenom odnosa kapaciteta osnovnih energija u organskoj strukturi biće se razvilo do sadašnjeg stupnja ze­maljskog čovjeka, koji je djelomično životinja, a djelomično čovjek. Zbog svojih humanih osjećaja i razvijene inteligen­cije to biće više nije prava "životinja". Ali, kako još uvijek nije nadišlo životinjske tendencije u svojoj svijesti i načinu ponašanja, to biće nije ni pravi "čovjek". Zbog svoje rastuće inteligencije i manje ili više izraženih nehumanih osjećaja i snažne energije teže, ovo je biće došlo do stupnja evolucije u spiralnom ciklusu koji smo označili kao "demonski stupanj". Dakle, s ovakvom kombinacijom kapaciteta osnovnih energi­ja u manifestiranju života i stvaranju, ovo biće, koje nije niti prava "životinja" niti pravi "čovjek", u stvari je previše razvi­jena "životinja", usprkos činjenici što ga nazivamo "čovjek". Ovo biće se nalazi na vrhuncu razvoja sposobnosti ubijanja i razaranja sa svojim atomskim i hidrogenskim bombama. Ovim oružjem "životinja" je uvećala svoju sposobnost ubi­janja, ranjavanja i uništavanja mnogo milijuna puta. Ali to biće još ni izdaleka nije razvilo svoj moralni kapacitet i kozmičko znanje što će mu pomoći da s ljubavlju prema bli­žnjem ukroti ove uništavajuće snage. Obzirom daje njegova sposobnost intuicije još uvijek prilično latentna, on je još uvi­jek slijep za sva velika kozmička područja života. Zbog toga je zemaljski čovjek materijalist, a materijalisti su posve neuki po pitanju pravih kozmičkih analiza života. Istovremeno se njegovo pamćenje, kao što se uočava na simbolu, nalazi u opadanju ili degeneraciji. Zemaljski čovjek, u najgorem slu­čaju, predstavlja tamu, što smo na simbolu označili crnom prstenastom figurom koja se nalazi oko obojanog prstena­stog područja, koje predstavlja područje očitovanja osnov­

nih energija. Možemo vidjeti da je ova crna figura najšira u životinjskom carstvu i na području nedovršenog zemaljskog čovjeka, u suprotnosti s bijelom prstenastom figurom, koja označava svjetlost i najšira je ili kulminira na suprotnoj stra­ni simbola, predstavljajući ovdje najviša carstva u spiralnom ciklusu, no o tome će biti riječi nešto kasnije.

Razina postojanja životinjskog carstva, kojoj manje ili više pripadaju nedovršeni ljudi, predstavlja, dakle, područje tame, patnje i nesretne sudbine. Zato nimalo ne iznenađuje činjenica da na toj razini postojanja postoje ratovi i glasine o ratovima, ubojstva, pljačke, nasilje, sakaćenje, osveta i okrut­no kažnjavanje. Sasvim je prirodno da sve to uzrokuje umor od života, bolesti i samoubojstva. Očigledno je da takav oblik postojanja predstavlja "pakao" ili takozvano "zlo". Stoga nije neobično što je Krist ovu stvarnost nedovršenog čovjeka na­zvao "Sudnjim danom". "Izgubljeni sin" iz Kristove prispodo­be, koji "jede sa svinjama", pripada ovoj razini postojanja. Ovdje je on došao do spoznaje kako je divno biti u očevoj kući, pa je pomisao da bude makar i sluga kod svojeg oca bila divna u usporedbi s njegovim postojanjem u tami. Da­kle, Isusova parabola o "izgubljenom sinu"predstavlja učenje 0 sudbini nedovršenog zemaljskog čovjeka.

Svjetlost se, dakle, u životinjskom carstvu nalazi u laten­tnom stanju, gdje ljudi kao i životinje još uvijek love i ubijaju druga bića da bi pojeli njihove organizme. No, zbog toga ih ne treba kriviti, jer ljudi još uvijek ne znaju da ne moraju ubijati životinje kako bi preživjeli. Gledano iz kozmičke per­spektive oni više ne pripadaju grabežljivim zvijerima. Zbog toga će ove zvjerske sklonosti u njihovom mentalitetu naru­šiti njihovo zdravlje i prouzrokovati brojne organske bolesti, sukladno njihovom stupnju razvoja, te će umanjiti njihovu zaštitu od neprirodne smrti. Na simbolu vidimo da se nakon kulminacije tame u zoni nedovršenog zemaljskog čovjeka svjetlo povećava, a tama se u odgovarajućoj mjeri povlači. No, ovdje treba istaknuti daje tama normalan način postojanja 1 ponašanja u životinjskom carstvu i da dostiže svoj vrhunac u zoni nedovršenog zemaljskog čovjeka gdje su bol i patnja realne činjenice. Tama ne postoji izvan područja životinjskog carstva. U ostalim carstvima postoje samo doživljena isku­stva, znanje i mudrost iz epohe kulminacije tame. I upravo zahvaljujući tom znanju i mudrosti u obliku vrhunskog dara,

u djelima i ponašanju bića, patnja i bol potpuno su isključe­ni iz drugih razina postojanja u spiralnom ciklusu. U ovim sferama postojanja nema niti rata niti nesretnih sudbina. Sve je sjajna svjetlost, sreća i radost. Ali ova carstva svjetlosti ne bi mogla postojati da se bića u životinjskom carstvu, koje je carstvo tame u spiralnom ciklusu, nisu oslobodila navike manifestiranju tame ili takozvanog"zla" u svojem ponašanju. A kako bi bića mogla postati bića svjetlosti bez prolaska kroz epohu u kojoj su imala mogućnost manifestirati i "dobro" i "zlo", i tako spoznati da "zlo" vodi bolu i patnji i nesretnoj sudbini, a da "dobro"predstavlja izlaz iz tame i strahota rata, i put ka sferama svjetlosti, radosti i blaženstva?

Potpuno savršeno carstvo čovjeka na simbolu je označe­no na desnoj strani, odmah ispod najviše razine postoja­nja. Prateći isprekidane linije koje vode od tijela osnovnih energija u organskoj strukturi životinjskog carstva do tijela osnovnih energija u organskoj strukturi carstva savršenog čovjeka, možemo uočiti promjenu kapaciteta tijela osnovnih energija koja je dovela do preobražaja "životinje" u "čovjeka". Možemo vidjeti da se tijelo osjećaja nalazi na vrhuncu. Bu­dući da se smanjio kapacitet tijela teže fizičko tijelo bića više nije tako krupno i snažno. U epohi tame njegova energija osjećaja sve se više ispunjavala humanošću, koja je isto što i ljubav prema bližnjem. Biće se više ne mora braniti silom, nasiljem ili ratom, jer je preraslo taj stupanj. Na simbolu možemo vidjeti da je tijelo inteligencije dobilo mnogo veći kapacitet, a kapacitet tijela intuicije omogućuje ovdje trajnu kozmičku sposobnost doživljavanja života, koju mu omogu­ćuje "kozmička svijest". To stanje svijesti isto je što i trajno budno i svjesno doživljavanje svih faktora izvan dimenzija vremena i prostora koji se nalaze iza ovog vremensko-pro-stornog svijeta. Ti vječni faktori su: rješenje zagonetke živo­ta, struktura čitavog svemira kao Božjeg organizma ili tijela, Božje "Jastvo" koje je identično "Jastvima" svih živih bića, da živa bića i njihovi organizmi predstavljaju Božje sredstvo za manifestaciju i doživljavanje života, da svjetlost predstavlja "ugodno dobro", a tama "neugodno dobro", a postojanje tih dvaju faktora apsolutni je uvjet bilo kojeg oblika opažanja ili doživljavanja života, manifestacije i stvaranja. Ovi rea­liteti mogu se doživjeti kao apsolutna znanost ili činjenice isključivo pomoću intuicije. Ova se znanost, za razliku od

materijalističke znanosti, ne može dokazati fizičkim opaža­njem ili istraživanjem. Ali ona može pomoću inteligencije i određenog stupnja humanosti postati teoretska znanost za one koji još ne mogu opažati vlastitom intuicijom. U ovom carstvu će se svi zemaljski ljudi ujediniti u jedan narod i jednu državu.

Novac će prestati biti sredstvo plaćanja, a zamijenit će ga ljudski rad. Svaki će zemaljski čovjek biti suvlasnik svih pri­rodnih dobara na Zemlji. Sav materijal bit će besplatan. Je­dino će rad imati vrijednost. Svi će ljudi u toj svjetskoj državi biti bogati. Ovdje neće biti siromaštva niti fizičkih ili materi­jalnih briga. U ovom će carstvu ljudi prevladati reinkarnaci­ju. Razvoj će dovesti do toga da žene više neće morati rađati djecu, već će se ljudi pojavljivati na fizičkoj razini materija-lizacijom, a vraćat će se na duhovnu razinu dematerijaliza-cijom, sve dok budu imali potrebu da se u ovom spiralnom ciklusu javljaju na materijalnoj ili fizičkoj razini. Kao što se na simbolu može vidjeti, tijelo pamćenja nalazi se na svom najnižem stupnju, iako biće ima dovoljno pamćenja za svo­je svakodnevne potrebe. Tijelo instinkta također se značajno smanjilo zbog vrlo proširene dnevne svijesti.

Sljedeća razina postojanja je "carstvo mudrosti" koje se nalazi na gornjoj strani simbola. Ovdje vidimo da je tijelo inteligencije doseglo svoju kulminaciju i zajedno s razvije­nim tijelom intuicije i odgovarajućim humaniziranim tije­lom osjećaja ono prevladava u sposobnosti manifestacije i doživljavanja života bića. Bića koja borave na ovoj razini postojanja predstavljaju najveći kapacitet u svemiru kada je u pitanju savršeno stvaranje. To su vrhunski gospodari mu­drosti. Upravo ta bića određuju i očituju najviše stvaralaštvo. Ova bića određuju i oblikuju organizme za buduće oblike biljaka, životinja i ljudi na budućim planetima i svjetovima, a od ovih bića potječu i veliki stvaralački procesi na našem planetu koje nazivamo "prirodom". Ne postoji, dakle, stva­ralački proces koji ne vodi podrijetlo iz razine postojanja carstva mudrosti. Niti naš tjelesni organizam ne predstavlja iznimku. Sve što je stvoreno na fizičkoj razini, prvo se ovdje oblikuje u misaonoj materiji i postaje misaona slika. Upravo ove mentalne slike primaju misaonim putem inženjeri, teh­ničari i kemičari na fizičkoj razini i prenose ih iz svoje svi­jesti u fizičke crteže i planove za predavanja i eksperimente

u tehničkim i kemijskim laboratorijima radi daljnjeg razvoja ili manifestacije i stvaranja na fizičkoj razini. To dovodi do novih iskustava i činjenica čije ideje odlaze u sferu mudrosti i intuicije, da bi se otuda ponovno vratile radi razvoja i stva­ranja na nižim razinama postojanja: mineralnom, biljnom, životinjskom carstvu te carstvu čovjeka. Na ovom simbolu vidimo da je tijelo pamćenja, koje je u carstvu čovjeka bilo na latentnom ili najnižem stupnju, napustilo latentni stupanj i nalazi se na prvom stupnju razvoja prema svojoj kulmina­ciji u spiralnom ciklusu. Budući da se ovdje svako stvaranje odvija u duhovnoj materiji, tijelo teže se nalazi na putu ka svojoj latenciji, a tijelo instinkta nalazi se na najnižem ili la­tentnom stupnju. Obzirom da bića ovdje posjeduju vrhunsko znanje, ona ne trebaju biti vodena svojim instinktom, kao što je to slučaj s biljkama i životinjama.

Sljedeće carstvo, božanski svijet, nalazi se na simbolu lijevo od najvišeg carstva. U organskoj strukturi vidimo da se tijelo intuicije nalazi na vrhuncu. Ovo tijelo je organ ili sredstvo za doživljavanje i stvaranje ideja. Niti jedno stvaranje ili manifestacija ne može nastati, a da najprije ne predstavlja ideju. Sve manifestacije ili kreativne ideje prvo se javljaju ili nastaju u božanskom svijetu. Ovdje dolaze ideje od ma­nifestacija na nižim razinama postojanja, kao što i potječu odavde. Ideje potječu iz božanskog svijeta da bi se pripremi­le i obradile u misaonoj materiji carstva mudrosti, a odatle se prenose na manifestaciju ili stvaranje na fizičkoj razini. Dakle, razina intuicije u stvari predstavlja "razinu rješenja". Ovdje se nalaze rješenja svih problema u svemiru. Kako ovdje postoje sva rješenja, ova razina predstavlja sjedište cjelokupne Božje svijesti. Božja svijest predstavlja, dakle, cjelokupno znanje o kozmosu ili svemiru, i ona je stoga isto­vjetna "kozmičkoj svijesti". Ova kozmička svijest postoji u obliku rješenja. Područje tih rješenja manifestira se u obliku materijalnih pojava na fizičkom planu. Na taj se način ona mogu opažati običnim fizičkim osjetilima bića. Drugi dio tih rješenja nije materijalne prirode, što znači da se ne nalazi u dimenziji prostora i vremena. To su vječna rješenja. Ta se rješenja mogu opažati ili doživjeti isključivo pomoću tijela intuicije. Rješenja su to što predstavljaju rješenje zagonetke života. Dakle, ona se ne mogu opažati običnim osjetilima koja mogu opažati isključivo stvorene stvari i pojave u pro­

storu i vremenu. Ona se mogu doživjeti samo pomoću tije­la intuicije. No, ispitivanje ili detaljna analiza ovih rješenja može se provesti samo pomoću vrlo razvijene inteligencije i osjećaja koji su jednaki univerzalnoj ljubavi. "Kozmička svi­jest" ili ono što je Krist nazvao "biti jedno s Ocem", što znači biti u savršenom skladu s Božjim načinom postojanja, može se doživjeti i postići samo pomoću savršene ljubavi prema bližnjemu i odgovarajućom savršenom inteligencijom, te podjednako razvijenom i trajnom intuicijom. Takva kombi­nacija osjetilnih organa živo biće čini "čovjekom poput Boga i njemu nalik".

Došli smo do "carstva blaženstva". Posljednje je to carstvo u spiralnom ciklusu i na simbolu je označeno na donjoj li­jevoj strani. Još na prethodnoj razini postojanja, božanskom svijetu, vidjeli smo da je kapacitet tijela pamćenja u pora­stu, na putu da u carstvu blaženstva postigne kulminaciju. Kulminacija tijela pamćenja znači da je ono nositelj dnevne svijesti u ovoj sferi. Vidimo da i tijelo inteligencije i tijelo in­tuicije ovdje imaju mnogo manji kapacitet, dok je tijelo osje­ćaja posve latentno. To znači da je sposobnost opažanja bića u vanjskom svijetu minimalna, odnosno toliko slaba da biće više nije svjesno vanjskog svijeta. Ono je svjesno jedino svo­jih sjećanja. No, taj svijet sjećanja nije malen. Zahvaljujući vrhunskom kapacitetu tijela pamćenja biće se može prisjetiti ili stupiti u dodir s bilo kojim iskustvom koje je doživjelo u svim prethodnim carstvima spirale. Biće se može sjetiti opa­žanja i naslućivanja iz biljnog carstva. Može se sjetiti svojih iskustava koja je doživjelo kao biće u životinjskom carstvu. Može se sjetiti svojih krvavih iskustava kada je bilo nedo­vršeni čovjek i kada je imalo "demonsku svijest", tj. kada je bilo suprotnost "čovjeku poput Boga". Može se sjetiti svojih iskustava iz carstva pravog čovjeka, kao i iskustava iz car­stva mudrosti i božanskog svijeta. Zajedno, ta sjećanja pred­stavljaju sveukupna sjećanja bića na cijeli svemir. U carstvu blaženstva njegovo područje svjesnih iskustava isključivo se sastoji od tog svemira koji je ispunjen sjećanjima. Biće više nema nikakvu svjesnu vezu s vanjskim materijalnim svije­tom. Ono uopće nije svjesno tog materijalnog svijeta, isto kao što prije nije bilo svjesno svojeg ogromnog svijeta pamćenja, kada je bilo nedovršeno, primitivno i materijalističko biće u

fizičkom svijetu, i kada je tijelo pamćenja bilo u manjoj ili

većoj mjeri nerazvijeno ili latentno. Dakle, u carstvu blažen­stva biće može doživljavati isključivo svoja vlastita sjećanja iz prethodno doživljenog spiralnog ciklusa.

No, sva ta sjećanja zajedno oblikuju sliku vanjskog svemi­ra sa svim njegovim funkcijama koje je biće doživjelo. Ob­zirom da su posljednja iskustva svemira doživljena pomoću "kozmičke svijesti"slika svijeta u sjećanju bića mora biti isto­vjetna apsolutnoj istini ili stvarnosti, i nipošto ne može biti iluzorna. Ovdje "Jastvo" bića živi isključivo u svemiru koji se sastoji od njegovih uspomena. Ono nema svjesnu vezu s bi­ćima i stvarima u vanjskom svijetu, kao što bića u vanjskom svijetu nemaju nikakvu svjesnu vezu s tim bićem koje živi u svojem vlastitom unutarnjem svijetu. Njegovo permanen­tno doživljavanje ovdje se sastoji isključivo od doživljava­nja sjećanja na prošle događaje ili pojave, pomoću kojih su i stvorena ta sjećanja. Biće je, dakle, suvereni vladar u svojem vlastitom svemiru. Ono može u sjećanje prizvati sve događa­je u tom svemiru, od najmanjeg do najvećeg. Može dopustiti da pred njim prolaze planeti, sunca i galaktike u svojim kre­tanjima i putanjama u svemiru, i to u obliku kako ih je biće jednom doživjelo u vanjskom svijetu. Na isti način ono može ponovno doživjeti svoje vlastite sudbinske događaje iz svih carstava spirale, i to u vrlo živom obliku. Pomoću sposobno­sti sjećanja ili pamćenja biće može ponovno doživjeti sebe kao primitivnog divljeg čovjeka, kao ratnika, pljačkaša ili gangstera, ili kao milosrdnog Samaritanca, borca za mir ili u bilo kojoj ulozi koju je igralo u dugom razdoblju razvoja u spiralnom ciklusu. Ono isto tako može dopustiti da njegovim svijetom sjećanja prolaze mikroskopski sunčevi i galaktički sustavi i sve znanje o njima.

Budući da je biće potpuni gospodar tog svemira, koji se sastoji od njegovih vlastitih sjećanja, ono doživljava sebe kao Boga u tom svemiru. Na taj način ono u potpunosti odlučuje o svim događajima i kretanjima u njemu. Ovdje se sve pod­činjava njegovim željama i volji. U tom vlastitom svemiru biće se vremenski može kretati unaprijed i unatrag. U ovom svemiru sjećanja biće je gospodar svakog pojedinog detalja.

Živom biću je privremeno dozvoljeno da u potpuno­sti bude poput Boga a njegovo "Jastvo" predstavlja "Jastvo" svih kretanja i oblika života koji se u tom svemiru nalaze kao sjećanja tog bića. Ovdje ono živi potpuno odvojeno od

drugih živih bica, no druga mu ziva bica niti ne nedostaju, jer u carstvu blaženstva ono ne može svjesno doživljavati vanjski svijet. Međutim, ovdje biće ponovno doživljava sva sjećanja na svoje prijatelje i sve lijepe trenutke provedene s njima. Ova iskustva sjećanja imaju potpuno drukčiju snagu od iskustava sjećanja na fizičkoj razini. Dok se sjećanja na fizičkoj razini javljaju kao slabašne unutarnje misaone slike, ovdje, u carstvu blaženstva sjećanja imaju snagu koja odgo­vara iskustvima budne fizičke dnevne svijesti. Ovdje se tijelo pamćenja nalazi na vrhuncu svoje manifestacije i ima naj­veći kapacitet. Ono predstavlja primarno sredstvo opažanja bića u carstvu blaženstva, gdje ne postoji neko drugo svje­sno doživljavanje. Njegova veza s vanjskim svijetom samo je podsvjesna. Ono je u potpunosti ispunjeno svojim iskustvima sjećanja i ne može svjesno doživljavati ništa drugo. No, ovdje biće na raspolaganju ima sjećanja iz čitavog svemira koja je doživjelo u svim carstvima prethodnog spiralnog ciklusa. Sva su iskustva bića iz njegovog nedovršenog stanja u epohi mraka, kada je imalo demonsku svijest, na kraju postala ra­dost i blagoslov za to biće, jer su stvarala patnju, a patnja je stvarala humanost ili ljubav prema bližnjem, što je razvilo intuiciju koja je dovela biće do kozmičke svijesti i do toga da postane "poput Boga i njemu nalik". Ovdje biće doživljava sve te uspomene u blistavom sjaju koji se doživljava kao sna­žan osjećaj radosti i blaženstva. Zamislimo li ove uspomene iz mračne epohe kao pojave od grubog crnog materijala bez sjaja, kasnije, nakon što biće postane savršeno, te se uspo­mene javljaju u obliku najčistije, sjajne i svjetlucave zlatne boje. Zato smo u našem glavnom djelu, knjizi "Livets bog", ta sjećanja u carstvu blaženstva nazvali "zlatnim kopijama". Svi detalji, bića i stvari u carstvu blaženstva predstavljaju tek uspomene. Sve te uspomene zrače i sjaje ljubavlju i to­plinom. U carstvu blaženstva biće se nalazi na najvišim vr­huncima opažanja i doživljavanja života. U prethodnih pet carstava spiralnog ciklusa ono ne samo da je doživjelo Boga i svemir, već je ta iskustva dobilo na dar kao žive kopije u obliku slika sjećanje. Dakle, svemir u obliku te slike sjećanja Božji je poklon njegovom savršenom sinu, i u tom je svemi­ru taj sin suveren, i jedini vladar. Na taj način Bog svojem sinu daruje životnu epohu u kojoj on može doživjeti sebe kao Boga u tom svemiru sjećanja, na isti način na koji apsolut-

ni Bog doživljava sebe u apsolutnom i vječnom svemiru. Ne može se zamisliti neki viši, ljepši i sretniji konačni rezultat. Kako bi nešto moglo biti veće, ljepše i radosnije od toga da se bude uzdignut do Božje vlastite svijesti i u živoj sličnosti sa njom doživi samoga sebe kao Boga u jednom svemiru, kada se postaje jedno s Bogom, što znači da je sin jedno sa svojim Ocem, tako da može opažati, vidjeti i doživljavati da je "sve veoma dobro"?

Izlazak iz carstva blaženstva u vanjski svijet i u novi spi­ralni ciklus.

Iako biće u carstvu blaženstva nije svjesno vanjskog svije­ta ili svijeta koji mi na fizičkoj razini nazivamo "duhovnim svijetom", nego budnu dnevnu svijest ima jedino u carstvu blaženstva, njegova ostala tijela osnovnih energija i dalje

funkcioniraju, iako je njihov kapacitet uglavnom minima­lan. Premda je biće izolirano u svijetu sjećanja ili carstvu blaženstva od vanjskog svijeta, kada su u pitanju ostale energije to nije tako. Njegovo tijelo intuicije još uvijek ima veliki kapacitet. To znači da biće još uvijek ima kozmičku svijest, iako se ona smanjuje. Obzirom da biće nema budnu dnevnu svijest u vanjskoj razini postojanja, budući da tijela osnovnih energija nemaju takav kapacitet da bi mogla nositi budnu dnevnu svijest, funkcija intuicije poput funkcije pam­ćenja ovdje postoji u obliku unutarnje funkcije znanja koja podržava funkciju tijela pamćenja. Sjećanja na događaje iz nižih razina postojanja prethodnog spiralnog ciklusa pone­kad mogu biti manje ili više nesavršena. Živo biće doživljava brojne situacije na nižim razinama postojanja koje mu tada nisu bile jasne, ili nije moglo shvatiti njihovu krajnju svrhu. Takva nesavršena iskustva mogu stvoriti samo nesavršena sjećanja. Kada biće u carstvu blaženstva ponovno doživljava ta nesavršena ili nepotpuna sjećanja, ono pomoću svoje još uvijek razvijene intuicije može doći do zaključka ili shvatiti svrhu odnosno smisao tog nesavršenog sjećanja. Na taj na­čin nepotpuna iskustva sjećanja postaju potpuna, te postaju podjednako savršena kao i normalna iskustva sjećanja. U carstvu blaženstva biće može samo doživljavati apsolutnu istinu ili stvarnost. Ovdje nikakva sjena iluzije ne može po­mračiti stvarnost ili blaženstvo. Sposobnost intuicije također ima zadatak održavati "najvišu vatru" koja je ovdje usmjere­

na prema samom biću i omogućuje mu doživljavanje najviše sreće ili blaženstva. Kao što ćemo prikazati na kasnijim sim­bolima, "najviša vatra"predstavlja očitovanje čitavog seksu­alnog principa pomoću dva polna principa: "muškog princi­pa" i "ženskog principa" koji leže u srži dara za simpatije ili antipatije nekog bića.

Ovdje u carstvu blaženstva tijelo inteligencije ima zadatak uspostaviti kontakt između tijela pamćenja i tijela intuicije radi usavršavanja nepotpunih sjećanja. Tijelo osjećaja je, kao što se vidi na simbolu, latentno ili na najmanjem stupnju manifestacije, a tijelo teže se nalazi na prvom stupnju nakon latentnog. Ova dva tijela podređena su određenoj organskoj kombinaciji i, kao što smo već spomenuli, predstavljaju uvjet očitovanja snage nekog bića. Ovdje se ta tijela najmanje očituju, što je i razumljivo jer doživljavanje blaženstva ne zahtijeva neko posebno manifestiranje energije. Budući da energija osjećaja u nekom drugom organskom stanju pred­stavlja manifestaciju ljubavi, razumljivo je da je ona ovdje latentna, jer biće blaženstva nema svjesni život niti fizičko tijelo u vanjskom svijetu, te stoga ne može biti u kontaktu s bilo kojim bićem u vanjskom svijetu, u kojem je zbog svoje sadašnje strukture opažanja, posve nesvjesno. No, na simbo­lu primjećujemo da se u carstvu blaženstva odvija temeljna promjena u doživljavanju života živog bića. Istovremeno dok biće u svojem unutarnjem svijetu doživljava kulminaciju sje­ćanja i blaženstva, i dok ono nije svjesno vanjskog svijeta, njegovo tijelo instinkta vrši pripreme u biću za njegovo svje­sno uskrsnuće na fizičkoj ili materijalnoj razini postojanja. Možemo vidjeti da je ono toliko razvijeno da će postići kul­minaciju u sljedećoj razini postojanja. Isto je tako i tijelo teže u porastu, dok se tijela inteligencije i intuicije nalaze u padu. U posljednjem dijelu carstva blaženstva čak se i tijelo pam­ćenja nalazi u opadanju. To znači da smanjenjem kapaciteta ovih uzvišenih duhovnih tijela blijede i sjećanja na svijetlu epohu koja je doživljena u ovom spiralnom ciklusu.

I dok se smanjuje kapacitet primarnih tijela u duhovnoj dnevnoj svijesti biće, u porastu je kapacitet tijela koja su pri­marna u fizičkom stanju dnevne svijesti. Biće, dakle, napušta carstvo blaženstva. U svojem svjesnom doživljavanju sjeća­nja u carstvu blaženstva biće je došlo do sjećanja iz životinj­skog carstva ili mračne zone proživljenog spiralnog ciklusa.

Zbog ogromnog zasićenja sjećanjima na svjetlost i blaženstvo iz svijetlih područja spirale, sjećanja iz životinjskog carstva izgledaju mu vrlo svijetla i sjajna. Ovo intenzivno proživlja­vanje tame u carstvu blaženstva stvara težnju ili želju za do­življavanjem tame u vanjskom svijetu. Energija ove želje pre­nosi se na vrlo razvijeno tijelo instinkta, kao i na tijela teže i osjećaja koja se nalaze u razvoju. Slike koje potječu od želja koje su uzrokovane ekstatičnim sjećanjima bića prenose se pomoću tijela energije instinkta do tijela energije teže gdje se automatski odražavaju u vanjskoj materiji koja se sastoji od energija teže i osjećaja, i koja u osobitoj kombinaciji s ostalim osnovnim energijama čini takozvanu "fizičku materiju". Ova se materija proteže od kulminacije vatre ili vrućine do kul­minacije hladnoće ili leda. Budući je energija osjećaja u po­sljednjem dijelu carstva blaženstva latentna, ili se najmanje manifestira, energija teže je predimenzionirana u odnosu na energiju osjećaja. To je osnovni uzrok pojave fizičkog "stanja vatre". Dakle, prijelaz iz duhovnog u fizički dio spiralnog ci­klusa odvija se kroz "stanje vatre". Upravo to stanje vatre po­stupno kulminira u obliku sunčevih i galaktičkih sustava. No, ovdje se tijelo osjećaja počinje razvijati iz svojeg latentnog stanja i njegovim organskim sjedinjavanjem s tijelom teže nastaje osobit odnos hladnoće i vrućine koji predstavlja osno­vu svakog fizičkog doživljavanja, manifestacije ili stvaranja. U najtoplijim područjima toplotnog procesa i u najhladnijim područjima hladnog procesa biće blaženstva ne može imati nikakvu dnevnu svijest. Ova dva područja predstavljaju ono što smo u knjizi "Livets bog" nazvali "mineralno carstvo". Mi­neralno je carstvo prijelazni stupanj između duhovnog dijela spiralnog ciklusa i fizičkog dijela istog ciklusa. Dnevna svijest bića još uvijek nije prešla u fizički svijet koji nastaje. Ona se još uvijek nalazi u unutarnjem svijetu ili carstvu blaženstva. Biće još uvijek može doživljavati samo sjećanja na mračnu zonu prethodnog spiralnog ciklusa, čime se povećava želja za doživljavanjem tame ili kontrasta svijetlim iskustvima kojima je biće prezasićeno. I takva dnevna svijest sjećanja nastavlja biti primarna u mentalitetu bića u prvom carstvu novog spiralnog ciklusa ili u biljnom carstvu tog ciklusa. Ali, u životinjskom carstvu ona postaje sve više sekundarna, da bi konačno došla u svoje latentno stanje ili do najmanjeg očito­vanja u carstvu čovjeka novog spiralnog ciklusa.

Stvaranjem sunca u svemirskom prostoru spiralni ciklus je prešao granicu fizičke razine postojanja. U području kul­minacije vatre i kulminacije hladnoće fizičke razine nalazi se, kao što smo već rekli, "mineralno carstvo". To carstvo nije nikakva razina postojanja jer na torn području ne funkcio­nira nikakva budna dnevna svijest. Sve funkcije koje se ov­dje odvijaju isključivo su automatske, instinktivne funkcije u kombinaciji materije koja se sastoji od viška energije ekstaze, energije teže i energije osjećaja u latentnom obliku. Funkcije koje se odvijaju u hladnom području ove materije nazivamo kristalizacijom. Primjećujemo da se ova kristalizacija javlja u obliku slika. Poznate su nam ledene šare ili ledeni cvjetovi na prozorskim staklima u hladnim zimskim danima. Pone­kad možemo vidjeti savršene crteže biljaka koji prikazuju najrazličitije oblike biljnih područja i detalja. Ove slike koje su oblikovane u mineralnoj materiji u određenoj mjeri pred­stavljaju odraze ili kopije slika sjećanja ili zlatne kopije bića blaženstva, koje su prenesene u hladna područja fizičke razi­ne pomoću viška energije ekstaze, što automatski omogućuje rastuća instinktivna sposobnost bića. Ovdje se susrećemo sa samim početkom budućeg "biljnog carstva" novog spiralnog ciklusa. Zahvaljujući promjeni u kombinaciji i kapacitetu energije teže i energije osjećaja ili energija topline i hladnoće u korist rasta i razvoja prema fizičkom svijetu, biće počinje stvarati organizme u ovom svijetu. Te početne oblike orga­nizama poznajemo kao biljke ili vegetabilne oblike života, i sada smo došli do biljnog carstva novog spiralnog ciklusa. Ali biće još uvijek ima svoju budnu dnevnu svijest u carstvu bla­ženstva, i u mjeri u kojoj ono počinje dobivati budnu dnevnu svijest na fizičkoj razini, u toj mjeri degeneriraju iskustva sje­ćanja. Ali, kao što smo već rekli, biće može doživljavati bilj­nim tijelom samo pomoću tijela instinkta, a to doživljavanje uključuje samo sposobnost "naslućivanja". Fizička dnevna svijest biljke sastoji se isključivo od doživljavanja "ugode" i "neugode", bez sposobnosti razumijevanja ili znanja o uzro­cima ili detaljima takvih iskustava. No, utjecajem fizičkog svijeta na biljku njen se organizam sve više razvija i postaje životinjski organizam. Tako biće postaje "životinja" i počinje dobivati mnogo šira iskustva dnevne svijesti, što joj omogu­ćuje da počinje stjecati znanje o životnim činjenicama. Na taj način biće nastavlja svoje postojanje u novom spiralnom

ciklusu u skladu s istim principima kao i u prethodnom, ali u novim varijacijama. I ovdje biće postaje "čovjek poput Boga" i doživljava "jedinstvo s Bogom", i tako dalje kroz bezbroj spiralnih ciklusa s trajnom sposobnošću doživljavanja života koja iz toga proizlazi, što pruža jamstvo doživljavanja vječ­nog života ili trajnog svjesnog postojanja.

Simbol broj 14

Kozmički spiralni ciklus I

Spiralni ciklus kao temelj vječnog doživljavanja života živog bića

14.1 U objašnjenju simbola broj 13 dobili smo pregled do­življavanja života živih bića tijekom jednog ciklusa. Vidjeli smo da su bića u jednom ciklusu prošla kroz kulminaciju tame i kulminaciju svjetlosti. Prolaskom bića kroz spiralni ciklus upravljalo je stanje gladi i zasićenja koje je potaknuto praželjom. Doživljavanje kulminacije tame dovodi do za­sićenja tamom i stvara težnju ka svjetlosti, a doživljavanje kulminacije svjetlosti dovodi do zasićenja svjetlošću i rađa težnju ka tami. Zahvaljujući vječnom postojanju praželje ovaj princip gladi i zasićenja vodi živo biće naizmjenič­no kroz kulminaciju svjetlosti i kulminaciju tame. Vječni život živog bića naizmjenično je doživljavanje epohe kul­minacije svjetla i epohe tame. Svaki puta kada je biće do­živjelo vrhunsko zasićenje mračnom epohom i odgovara­juće zasićenje svijetlom epohom, ono je prošlo jedan krug kozmičke spirale odnosno jedan spiralni ciklus. Pokretač takvog doživljavanja je praželja te princip gladi i zasićenja. Ovim naizmjeničnim procesom održava se životni prin­cip kontrasta. Bez ovog principa bilo bi potpuno nemogu­će svako osjetilno opažanje. Ova dva kontrasta moraju biti prisutni u svakom stvaranju i vrlo je važno kako su oni kombinirani. Prevladava li u stvaranju, mislima i ponaša­nju bića tama, njegovo će stvaranje biti mračno i ubilačko. No, ukoliko je svjetlost prejaka u spomenutom stvaranju, ona u istoj mjeri ograničava stvaranje i doživljavanje živo­ta. Da bi doživljavanje života kao i bilo koje stvaranje bili savršeni, svjetlost i tama moraju biti u ravnoteži. Ovdje vrijedi isto pravilo kao i pri izradi fotografije. Ako je slika previše osvijetljena - što znači da svjetlost toliko dominira na fotografiji da je u većoj ili manjoj mjeri poništila tamne dijelove slike - fotografija neće biti savršena. Ukoliko slika

nije dovoljno osvijetljena - što znači da tama do te mje­re dominira na slici da su njeni svijetli dijelovi uglavnom poništeni - slika ni tada neće biti savršena. No, kada je fo­tografija napravljena na način da su svjetlo i sjena tako kombinirani da jedno drugo naglašavaju, a da nisu niti jači niti slabiji u odnosu na fotografirani predmet, tada je slika apsolutno savršena. Da bi manifestiranje svijesti, stvaranje i ponašanje nekog bića bili apsolutno savršeni, svjetlost i tama moraju i ovdje biti kombinirani na način da ta kom­binacija predstavlja vrhunac apsolutno najvišeg očitovanja svijesti, manifestacije ili stvaranja, što je izraz apsolutne ljubavi ili ljubavi kojom netko ljubi Boga više od svega, a bližnjeg svog kao samoga sebe; izraz je to ljubavi koja predstavlja ispunjenje svih zakona, ljubavi koja je istovjet­na s Božjom primarnom sviješću, ljubavi koja čini da biće postane jedno s Bogom. Budući da se doživljavanje života temelji na kontrastima svjetlosti i tame, sasvim je prirod­no da vječni život bića predstavlja prolazak kroz mračnu i svijetlu epohu spiralnih ciklusa. Kako bi inače bića stekla znanje o svjetlosti i tami i postala savršena? Spiralni ciklu­si, dakle, predstavljaju važan čimbenik u stvaranju vječnog doživljavanja života živih bića.

14.2 Kao što smo već spomenuli, princip gladi i zasićenja bića vodi kroz epohe svjetlosti i tame spiralnih ciklusa. Bez ovog principa i zadovoljenja potrebe bića za doživlja­vanjem svjetlosti i tame doživljavanje života bilo bi posve nemoguće. Kako svako doživljavanje života predstavlja stvaranje, ono se mora sastojati od privremenih detalja. Drugim riječima, epoha mraka i epoha svjetlosti predstav­ljaju stvorene pojave i zato moraju imati svoj početak i kraj. Doživljavanje života ne bi moglo biti vječno kada bi postojala samo jedna epoha mraka i jedna epoha svjetlosti. Svaka epoha mraka jednom je morala početi i neizbjež­no mora voditi u epohu svjetlosti. Epoha svjetlosti, dakle, predstavlja stvorenu pojavu kao i epoha mraka iz koje je ona potekla. Ali kako bi mogla nastati takva epoha mraka ukoliko prije nje nije postojala neka druga epoha? Ako je epoha mračnih iskustava, koja, u stvari, predstavlja svijest, život i stvaranje, morala imati početak, prije tog početka moralo je postojati apsolutno "ništa". Međutim, od "ništa"

ne može nastati "nešto", isto kao što "nešto" ne može postati apsolutno "ništa". Na temelju toga zaključujemo da epoha mračnih iskustava nije mogla nastati iz prethodnog "ništa". Mogla je, dakle, nastati iz prethodnog "nešto". A što je to "nešto"? To, dakako, može biti samo život, svijest i stvara­nje, ali u obliku kontrasta tami, a to je "svjetlost". I kao što danas možemo vidjeti da su se živa bića na Zemlji razvi­jala od primitivnosti ka intelektualnosti, od okrutnosti ka humanosti, što u stvari znači od "tame" ka "svjetlosti", tako je i naša tama ili epoha doživljavanja tame nastala iz jedne ranije epohe doživljavanja svjetlosti. Ovo kozmičko kreta­nje od doživljavanja tame prema doživljavanju svjetlosti, a odatle ponovno ka doživljavanju tame, potiče princip gladi i zasićenja. Naša vlastita iskustva to mogu potvrditi. Zar se doživljavanje života ne svodi na glad i zasićenje, ne samo kada je u pitanju hrana, već i na ostalim mentalnim područjima? Zar se ovdje također ne očituju privlačnost i odbojnost? A što je privlačnost i odbojnost ako ne rezultat gladi i zasićenja? A kako bi glad i zasićenje mogli doći do izražaja ukoliko vječni život ne bi bio podijeljen na epo­he gladi i zasićenja? Zar sva živa bića ne bi već odavno dosegla kulminaciju zasićenja u jednoj epohi, dosegla vr­hunac mračne epohe, postali "ljudi poput Boga i njemu nalik", a zatim postali zasićeni i tom epohom? I što nakon toga? Kada ne bi postojala nova epoha mraka u kojoj bi bića mogla zadovoljiti svoju glad za tamom, a potom nova epoha svjetlosti u kojoj bi mogla zadovoljiti svoju glad za svjetlošću, nakon zasićenja tamom, i tako dalje kroz cijelu vječnost, prestalo bi svako doživljavanje života. A vječni život koji danas zrači svjetlost i toplinu putem kozmičke svijesti bio bi nemoguć.

14.3 Svako normalno uživanje vodi ka zasićenju i ka gladi za kontrastom. Dakle, nikakvo blaženstvo ili uživanje ne može trajati vječno. Zato stanje doživljavanja tame i sta­nje doživljavanja svjetlosti mora biti naizmjenično, iako stalno u novim varijacijama. I upravo je to analiza ciklu­sa. Nije li točno da ljudima na Zemlji još uvijek nije do­sta tame? Zar oni još uvijek ne žive u skladu s principom ubijanja? Ubijaju životinje i ljude i brojnim drugim živim bićima uzrokuju velike patnje. Žive u stalnom međusob-

Život ne bi bio vječan kada bi se sastojao samo od jedne epohe gladi i zasićenja

Zemaljski se ljudi još uvijek nisu dokraja zasitili epohe mraka

nom ratu. Bolesti, žalost, nevolje, invalidnost, neprirodna smrt i svjetski ratovi još uvijek vladaju na Zemlji. Ljudi još uvijek nisu dosegli potpuno zasićenje tamom i stoga su i dalje vrlo daleko od potpunog doživljavanja epohe svjetlosti, premda se u nekim slučajevima nazire određena glad za tom epohom. Ta glad za svjetlošću posebice dolazi do izražaja u težnji za trajnim mirom na Zemlji, kao i u odgovarajućim mirovnim pokretima, mirovnoj propagan­di i antimilitarizmu.

Očigledno je da današnja mračna epoha čovječanstva nije oduvijek postojala i da će jednoga dana prestati isto kao što je jednom počela

14.4 Ovdje se moramo podsjetiti da su živa bića vječna. Njihovo "Jastvo" i njihova nadsvijest, kao što smo već vidje­li, nikada nisu počeli i nikada neće prestati postojati. Da­kle, njihovo doživljavanje života nikada nije počelo, nego ono postoji čitavu vječnost. Kada vidimo da se živa bića nalaze na manje ili više nesavršenim stupnjevima razvoja., da uglavnom žive u tami, i da se još uvijek u dovoljnoj mjeri nisu zasitili tog stanja da bi prešla u epohu svjetlosti, iz čega proizlazi da današnja mračna epoha nije oduvijek postojala, već je jednom nastala iz prethodnog stanja kao što će jednom i prestati, kada se ljudi toliko zasite tame da više neće moći činiti takozvano "zlo" ili se služiti njegovim metodama za održavanje vlastitog života. Posve je prirod­no da će i doživljavanje epohe svjetlosti prestati, jednom kada se ljudi toliko zasite toga kao što sada postaju zasiće­ni epohom tame u kojoj trenutno žive.

Zašto epoha mraka i epoha svjetlosti predsta vljaju jedan ciklus

14.5 Činjenica je da princip gladi i zasićenja i ovdje pred­stavlja vječni zakon, nepobitni životni uvjet za doživljava­nje i manifestaciju ili stvaranje, kao što je to u svakodnev­nom fizičkom postojanju. Tako je vječno doživljavanje ži­vota živih bića zajamčeno naizmjeničnim doživljavanjem epohe mraka i svjetlosti i s time povezanim principom gladi i zasićenja. Ne postoji niti jedno biće koje nema vječ­ni život. Vječna sposobnost doživljavanja života potiče se i održava naizmjeničnim doživljavanjem kulminacije epo­he mraka i epohe svjetlosti. Ove dvije epohe zajedno čine dio doživljavanja života koji smo nazvali spiralni dio ili spiralni ciklus. Svaki puta kada je biće doživjelo mračnu i svijetlu epohu spiralnog ciklusa ono počinje doživljavati mračnu i svijetlu epohu novog spiralnog ciklusa. No, to je

doživljavanje u stvari ponavljanje prethodnog, ali u pot­puno novoj varijaciji. Svaki puta kada biće ulazi u novi spiralni ciklus ono doživljava novu varijaciju manifestaci­je šest osnovnih energija. Kada se taj novi spiralni ciklus ne bi doživljavao u novoj varijaciji, tada to ne bi bio spi­ralni ciklus, već obični ciklus. Doživljavanje takvog ciklusa predstavljalo bi samo kružnu putanju. Upravo zbog razli­čitih varijacija u svakom ciklusu prolazak bića kroz ciklus ne predstavlja ponavljanje istog ciklusa, nego prelazak u novi ciklus, i tako dalje u beskonačnost. Zbog toga smo taj prelazak ciklusa u nove cikluse ili međusobno nado-vezivanje ciklusa nazvali "spiralnim ciklusom", a ne samo običnim "ciklusom".

Kada ne bi postojali makrokozmos i mikrokozmos

14.6 Epohe mraka i svjetlosti u spiralnom ciklusu nisu dovoljne da bi garantirale vječno doživljavanje života ži­vih bića. Spiralni ciklusi ispunjavaju i druge velike i važ­ne životne faktore. Kako bi mogli nastati životni prosto­ri ili razine postojanja za živa bića kada ne bi postojao "makrokozmos" u kojem živa bića mogu "živjeti, kretati se i postojati"? I kako bi ta živa bića mogla "živjeti, kre­tati se i postojati" kada ne bi postojao živi mikrokozmos koji osigurava materijal za organe i tijela, kao i hranu za naš organizam? I kako bismo mi mogli imati organizam s ugrađenim sposobnostima opažanja, ukoliko se on ne bi sastojao od živih mikro-bića na različitim stupnjevima razvoja, kao što su naši organi: srce, pluća, jetra, bubrezi, želudac itd., koji svi predstavljaju izraze života? Kada ne bi bili živa bića, ne bi mogli predstavljati organe u našem fizičkom, životinjskom organizmu. Kao što ćemo vidjeti na simbolu, spiralni ciklus savršeno ispunjava sve životne uvjete, tako da imamo apsolutno sve mogućnosti i vječ­no jamstvo za stvaranje i doživljavanje najviših životnih iskustava, zaštićeni i prožeti vječnom ljubavlju ogromnog makro-bića kojem smo mi isto tako potrebni kao što je to biće potrebno nama.

Materijalistička znanost i kozmička slika svijeta

14.7 Istina je da je materijalistička znanost istraživanjem došla do zaključka da takozvana mineralna materija pred­stavlja kretanje, ali gledano iz perspektive fizičkog opaža­nja pomoću kojeg vrši istraživanja, ona još nije došla do

zaključka da to kretanje predstavlja izraz života. Zbog toga se gledano iz čisto fizičke perspektive opažanja ne može stvoriti nikakva stvarna i apsolutna kozmička slika svije­ta. Čisto materijalistička slika svijeta daje nam samo sliku oceana vrlo različitih vrsta kretanja, ali ta znanost ne zna da ta kretanja u stvari predstavljaju izraz svijesti i života koji su pokretači tog kretanja. Međutim, materijalistička znanost je apsolutno potrebna ljudima, a postupno će se ujediniti i povezati s duhovnom ili kozmičkom znanošću. Te će dvije znanosti vremenom postati jedna znanost koja će predstavljati apsolutnu istinu i ponuditi rješenje zago­netke života. Materijalistička znanost predstavlja samo početak otkrivanja istine ili rješavanja zagonetke života na čisto materijalnom području.

14.8 Već smo spomenuli da smo povezani s makrokoz-mosom i mikrokozmosom. Mi se nalazimo u ciklusu koji predstavlja kozmos između dva spomenuta kozmosa. Zato smo taj kozmos nazvali "međukozmosom". U među-kozmos spadaju ljudi, životinje i biljke. U spiralama ispod ovog kozmosa imamo mikrokozmos, a u spiralama iznad makrokozmos. Kao što se naš kozmos sastoji od života ili živih bića, tako se i mikrokozmos i makrokozmos sastoje od života ili živih bića. Kako bismo mogli doživljavati naš fizički život ako se mikrokozmos u našem organizmu ne bi sastojao od živih bića? Naš bi organizam ili tijelo u tom slučaju bilo mrtva materija ili "les". A s lesom ili organiz­mom od mrtve ili beživotne materije naš bi zemaljski, a time i naš duhovni život bio posve nemoguć, jer pomoću mrtvog organizma ne možemo niti doživljavati niti stva­rati. A bez toga nema života. Kako bi bili ispunjeni život­ni uvjeti za mikroživot u našem organizmu, ukoliko naš organizam ne bi bio živ i ukoliko bi se sastojao samo od mrtve ili beživotne materije? Kako bi mali životni oblici ili živa mikro-bića mogla održavati svoj život, ako mi svojim fizičkim, životinjskim organizmom ne bismo predstavljali makro-biće odnosno životni prostor i životne uvjete za ta mala bića? I kako bismo mi sami mogli postojati u svojoj fizičkoj stvarnosti ako ne bi i sami živjeli u jednom živom makro-biću ili makrokozmosu?

14.9 U naš se makrokozmos ubraja i Zemlja. Vjerovati da Zemlja, u čijem tijelu i atmosferi živimo nije živi organi­zam, znači vjerovati da mi postojimo, živimo i krećemo se u mrtvom svijetu, u nekoj vrsti leša. Ne primjećujemo li svuda oko sebe, u onome što nazivamo "prirodom" cijeli ocean različitih kretanja? A zar nije kretanje najznačajnija karakteristika života? Može li kretanje biti karakteristika smrti? Nije li smrt apsolutno mirovanje i nepokretnost? Zar se oko nas ne odvija mnoštvo stvaralačkih procesa, i nisu li ti procesi logični? Zar njihov krajnji rezultat ne služi na radost i blagoslov živim bićima? Onaj tko to poriče nije u stanju istraživati prirodu i zbunjuju ga mnogi stvaralač­ki procesi u prirodi koji još nisu dovršeni. Ti procesi, da­kako, ne mogu u svojem nedovršenom stanju ispuniti onu svrhu koju će ispuniti kada budu dovršeni. A kako bi Ze­mlja izbjegla stanje beživotne pustinje ako se i sama ne bi nalazila u nekom većem organizmu, odnosno u Sunčevom sustavu u kojem prima životne uvjete za svoje postojanje? Kako bi izgledala Zemlja kada ne bi bilo Sunca? Zar to ne bi bio jedan mrtav planet koji lebdi u vječnom svemiru? A kako bi moglo postojati Sunce da i ono nije povezano s još većim organskim sustavom koji nazivamo "galaktički sustav", i koji je samo dio jednog još većeg sustava, i tako dalje u beskonačnost? Naprednom je istraživaču odavno očigledno da ovi sustavi ili pojave vrše međusobni utjecaj jedni na druge, i da su međusobno ovisni. Vjerovati da su sunca i galaktike mrtve pojave koje bez plana i cilja lutaju vječnim svemirom znači obožavati smrt umjesto života. Kako bi ovi oceani gigantskih sustava s ogromnim sunci­ma i tokovima svjetlosti i ogromnom toplinom, tj. izvori­ma života, mogli biti mrtve stvari, leševi na besmislenim putanjama? Vjeruje li netko da oni postoje samo zato da bi nama stvorili zvjezdano nebo u noćnoj tami? Mogu li takve ogromne sile biti izraz smrti? I ako su to mrtve stva­ri, kako bi one mogle osiguravati život različitim oblicima života na nastanjenim planetima i svjetovima na svom području? Zar mrtve predmete ne karakterizira potpuno mirovanje? Da li je netko ikada vidio da kretanje, logič­no stvaranje i životvorne snage mogu predstavljati smrt ili apsolutno mirovanje? Nisu li sve ove pojave jednostav­no karakteristika života? Ovdje vidimo da niti jedno živo

Naša ovisnost o mikrokozmosu i makrokozmosu

Svako živo biće predstavlja živi mikrokozmos, živi makrokozrnos i živi medukozmos

biće ne može živjeti i postojati, a da samo ne predstavlja mikro-biće unutar nekog makro-bića, kao što ne bi moglo postojati ukoliko samo ne bi bilo makro-biće za svoja mi­kro-bića. Ono također ne može postojati niti doživljavati život ukoliko ne predstavlja i međukozmičko biće.

14.10 Obzirom da se, gledano iz kozmičke perspektive, sva živa bića kreću putem koji nazivamo "životnim pu­tem", bića koja se na tom putu nalaze iza nas, sukladno zakonu perspektive, izgledaju manja od nas. Što se na tom putu nalaze dalje od nas izgledaju sve manja, da bi na kraju na horizontu postala mikroskopski mala, te nevidljiva za fizičku sposobnost opažanja. Isto tako i bića koja se nalaze ispred nas izgledaju sve manja što su dalje od nas na ži­votnom putu ili na putu spiralnog ciklusa. Zemlja je nama toliko velika da ju ne možemo obuhvatiti pogledom, dok je Sunce samo mali krug na nebu, a ostala sunca u galak­tici Mliječna staza izgledaju poput malih svijetlih točaka u ogromnom prostranstvu svemira. Svjedoci smo da svojim običnim osjetilnim opažanjem prostora i vremena ne vi­dimo stvari onakvima kakve uistinu jesu, nego ih vidimo onakvima kako ih našim osjetilima predstavlja princip perspektive. Stoga, kada vidimo živa bića kao mikro-bića i makro-bića, to je samo u odnosu na životni stupanj na ži­votnom putu na kojem se nalazimo. Naš organizam izgleda svojim mikro-bićima podjednako ogroman kao što nama izgleda naš makrokozrnos. Dakle, svi predmeti opažanja iluzorni su i našim se osjetilima ne prikazuju onakvima kakvi jesu, već onakvima kako ih princip perspektive obli­kuje za naša osjetila. Tek pomoću kozmičke svijesti ljudi će moći sagledati stvari onakvima kakve one uistinu jesu, bez obzira na princip perspektive. Upravo to stanje svijesti stvara od živog bića "čovjeka poput Boga i njemu nalik". Kada to ne bi bilo tako ljudi nikada ne bi mogli doživjeti rješenje ili otkrivanje zagonetke života, jer se to apsolutno ne može doživjeti pomoću običnog fizičkog ili duhovnog opažanja u dimenziji prostora i vremena, koje omogućava princip perspektive. Vječnu sposobnost opažanja u pro­storu i vremenu oblikuje isto tako vječni kozmički princip koji smo već označili kao princip perspektive. Zahvaljujući ovom principu svi predmeti opažanja imaju svoju veličinu

i dobivaju dimenziju prostora i vremena. Bez takve per­spektivne obrade predmeta opažanja u osjetilnim organi­ma bilo kakvo opažanje bilo bi potpuno nemoguće. Ovaj sveprožimajući božanski princip perspektive uvjetuje da uopće možemo doživjeti naše vječno postojanje i doživlja­vanje života kao vječno kretanje životnim putem u obliku kozmičkog spiralnog ciklusa koji nema ni početka ni kra­ja. Taj isti princip upravlja cjelokupnim stvaranjem i omo­gućava nam da doživimo sebe kao bića u međukozmosu na tom životnom putu, istovremeno nam omogućavajući da doživimo sebe kao mikrobića u jednom makro-biću, i kao makro-bića u odnosu na mikrobića u našem organiz­mu. Zahvaljujući tom principu perspektive svako živo biće predstavlja međukozmičko, mikrokozmičko i makrokoz-mičko biće. Ne postoji veća pravednost od ove. Sva bića moraju ispuniti iste uvjete. Niti jedno biće ne predstavlja iznimku. Vječno doživljavanje života uvjetovano je time da živo biće predstavlja makro-biće koje osigurava život­ni prostor i životne uvjete za svoja mikro-bića, dok isto­vremeno i samo koristi životni prostor i životne uvjete u nekom makro-biću. Cijeli se svemir, dakle, sastoji od bića unutar bića u beskonačnost, bez početka i kraja. Iz toga proizlazi da je sve živo. Svemir je beskonačni ocean života, i apsolutna smrt ne postoji jer je nemoguća.

14.11 Budući da vječni životni put živih bića prolazi spi­ralnim ciklusima na način da bića iz viših ciklusa omo­gućuju životni prostor i životne uvjete bićima iz nižih spiralnih ciklusa, a i ona sama predstavljaju mikrobića u većim organizmima gdje dobivaju životni prostor i život­ne uvjete, i obzirom da ovaj princip vrijedi za sva živa bića - kako u mikrokozmosu i makrokozmosu, tako i u među­kozmosu - naprednom je istraživaču očigledna činjenica da su sva živa bića međusobno organski povezana, te da ne bi mogla postojati kao živa bića da tomu nije tako. To znači da je svemir jedan veliki živi organizam. Taj organi­zam nema ni poče:ka ni kraja. Beskonačan je u prostoru i vremenu. Pa kome, dakle, pripada taj beskonačni orga­nizam? Očigledno je da nekomu pripada. Organizam ne može živjeti i postojati sam po sebi. Organizam svakog ži­vog bića u svim svojim pojedinostima predstavlja sredstvo

Predmet opažanja i princip perspektive

Svemir je živo biće

Pojava svemogućeg, sveznajućeg i sveljubećeg Boga

za stvaranje i doživljavanje. No, stvaranje i doživljavanje ne mogu sami po sebi niti stvarati niti doživljavati. Ove dvije sposobnosti mogu samo postojati kao osobine nekog stvaratelja, tj. živog "nešto". To živo "nešto" postoji kao "jast­vo" u živim bićima, bez obzira jesu li to makro kozmička, mikrokozmička ili međukozmička bića. Kao što već zna­mo iz objašnjenja prethodnih simbola, sva ta "Jastva" za­jedno predstavljaju "Jastvo" čitavog svemira. I kao što stvaralačke sposobnosti i sposobnosti doživljavanja života svih živih bića zajedno čine stvaralačku sposobnost i spo­sobnost doživljavanja života tog ogromnog "Jastva", tako i organizmi svih postojećih živih bića čine organizam tog "Jastva", koji predstavlja cijeli svemir. Dalde, svemir postoji kao živo biće. On ima svoje "Jastvo", ima svoju stvaralačku sposobnost i svoj organizam.To znači da on ispunjava sva tri uvjeta da bi "nešto" moglo postojati kao živo biće.

14.12 Samo se po sebi razumije da je to biće Bog. Komu bi inače pripadao taj jedinstveni ogromni organizam koji obuhvaća apsolutno sve što postoji? Govorimo o biću koje je svemoguće zato što posjeduje sve stvaralačke sposob­nosti i sposobnosti doživljavanja života u svemiru. Ono je sveznajuće budući da posjeduje sva znanja i svu mudrost koja postoji u čitavom svemiru. Ono je sveljubeće jer je njegova sva ljubav u svemiru. Koje bi drugo biće moglo biti taj apsolutno jedini Bog? To biće je jedino makrokozmičko biće koje ne mora biti mikro-biće u organizmu nekog višeg bića, već apsolutno sva živa bića moraju biti mikro-bića u tom ogromnom biću ili apsolutno jedinom pravom Bogu u kojem svi mi živimo, krećemo se i postojimo.

Zelje, prohtjevi i sudbina bića

14.13 Kao što smo već spomenuli, vječni životni put živog bića prolazi naizmjence kroz epohu mraka i epohu svjetlo­sti spiralnog ciklusa, u skladu sa stanjem gladi i zasićenja bića. Spiralni ciklusi, dalde, postoje kao vječno zadovolja­vanje želja živog bića, koje predstavljaju grane na vječnom stćtblu praželje. Ispunjavanjem želja i prohtjeva živog bića nastaje njegova sudbina. Ako su želje, kao što ćemo vidjeti prilikom objašnjavanja ostalih simbola koji su povezani sa stvaranjem sudbine, milosrdne prirode, tada će i sudbi­na biti odgovarajuće milosrdne tj. svijetle i sretne prirode.

No, ukoliko su zelje suprotne prirode, onda ce i sudbina biti odgovarajuće nemilosrdne, mračne i nesretne prirode. Time je stvorena mogućnost da živa bića po vlastitom iz­boru mogu postati toliko razvijena i dobiti toliko znanja o svjetlosti i tami da pri budnoj dnevnoj svijesti mogu stva­rati svoju vlastitu sudbinu i od nje stvoriti najviše doživ­ljavanje svjetlosti. Da tomu nije tako nikada ne bi mogla postići znanje ili razumijevanje, sreću ili blaženstvo.

Makrokozmos i mikrokozmos živi su kao i medukozmos

14.14 U šestom smo poglavlju govorili da smo povezani s tri kozmosa. Mi predstavljamo medukozmos između mi-krokozmosa i makrokozmosa, no istovremeno predstavlja­mo makrokozmos za mikro-bića u našem organizmu, kao što predstavljamo i mikro-bića u makrokozmosu u kojem doživljavamo život. Medukozmos je pak kozmos koji je najjasniji u našem shvaćanju svemira zato što predstavlja naš vlastiti kozmos. Ovdje primjećujemo, u sldadu s našim razvojem, organizme živih bića, njihov način ponašanja i postojanja, njihove želje i težnje, njihove posebne zakone života u odgovarajućim carstvima spiralnog ciklusa, uoča­vamo njihovu tugu i njihove brige, njihovu borbu za pre­življavanje, njihove manje ili više nesavršene međusobne odnose i odnos prema životu i Bogu. No, što je sa spiralama koje predstavljaju naš mikrokozmos i naš makrokozmos? Kako ovdje živa bića doživljavaju život? Kakav to život vodi Zemlja okrećući se oko sebe i oko Sunca? A kakav je život Sunca koje neprestano zrači vatru, svjetlost i toplinu? Kakav to život doživljava galaktika koja se javlja u obliku zvjezdanih jata ili jata sunaca? Za veliku većinu ljudi pot­puno je neshvatljivo da ta velika makrokozmička tijela ili pojave predstavljaju živa bića. No, ako je nešto neshvatlji­vo ne mora biti i nemoguće. Već sama činjenica da se sva nebeska tijela, bilo velika ili mala, kreću ukazuje na to da su izrazi života. Kretanje ne može biti karakteristika smrti, može biti samo karakteristika života. A kako su kretanja spomenutih pojava ili zvijezda organizirana, ne samo kao obično kretanje u prostoru, već i kao promjena stanja, a to stanje je logično zato što stvara životne uvjete za posto­janje dragih živih bića, ne možemo poreći da pred sobom imamo logično stvaranje koje je istovjetno manifestaciji svijesti. Kako bi se inače moglo odvijati logično stvaranje?

Kako bi mi inače mogli živjeti na fizičkoj razini postojanja kada ne bismo putem stvaralačkih procesa prirode dobili životni prostor, zrak, svjetlost, toplinu i hranu?

14.15 Kada je u pitanju mikrokozmos, možda je lakše ra­zumjeti da je nastanjen živim bićima. Kada naši organi, žlijezde, stanice itd. ne bi bili živi, kako bi naš organizam mogao nastati i postojati kao živi organizam? U suprot­nom, to bi bio samo leš, jedna nepokretna masa. Ali naš organizam to nije. On to nije čak niti poslije takozvane "smrti" svojeg vlasnika. U lesu se još uvijek odigrava logi­čan proces time što se taj leš ili fizički organizam razlaže jer više ne može služiti kao sredstvo svojem duhovnom izvoru ili "Jastvu". I makrokozmos i mikrokozmos pred­stavljaju vrlo različite oblike kretanja, što su, u stvari, ra­zličiti oblici stvaranja koji ne bi mogli postojati a da ne predstavljaju manifestaciju svijesti. Već smo vidjeli u pret­hodnim analizama da takvo manifestiranje može postojati isključivo ako ima živo "nešto" ili "Jastvo" kao svoj izvor. Obzirom na vrlo različita individualna očitovanja svijesti, iza svakog mora postojati neko "Jastvo". Upravo ta očito­vanja sa živim "nešto" ili "Jastvom" kao svojim izvorom po­znajemo kao "živa bića". To znači da sve funkcije svemira koje predstavljaju manifestaciju svijesti, procese stvaranja i preobražaja materije potiče beskrajni ocean živih bića. Svi centri snage koji samostalno djeluju u okviru stvara­lačkih procesa prirode predstavljaju, svaki za sebe, organi­zam nekog živog bića, kao što naš organizam predstavlja samostalni, individualni centar snage našeg "Jastva", koje njime upravlja i koje je njegov izvor.

14.16 Cijeli naš organizam održava se, dakle, zahvaljujući čitavom oceanu mikro-bića, isto kao što su ljudi, životinje i biljke mikroskopski centri snage i stvaralaštva u strukturi organizma Zemlje. Stoga je cijeli svemir naseljen isključi­vo živim bićima. Ne postoji apsolutno ništa drugo. Čak je i ono što nazivamo "tvar" ili "materija" također podijelje­no na centre snage i stvaralaštva i održava se zahvaljujući onom "nešto" koje nazivamo "Jastvo". Dakle, sve je život. U svemiru ne postoji ništa mrtvo.

Svijetla i mračna epoha životni su uvjet u svakom spiralnom ciklusu

14.17 Budući da je sve život, postavlja se pitanje kakav je život bića koja se nalaze u mikrokozmosu i makrokoz-mosu? Već nam je poznato da se život tih bića sastoji u prolasku kroz carstva spiralnog ciklusa, poput života me-đukozmičkih bića, što znači ljudi, životinja i biljaka. No, dakako, mi u svojoj spirali ne doživljavamo iste varijacije kao bića u mikro i makrokozmosu. Svaka spirala ima svoju posebnu varijaciju manifestacije života. Ali manifestacija­ma života u svim spiralama - kako u mikrokozmosu, tako i u makrokozmosu - zajedničko je to što one predstavljaju istu kombinaciju osnovnih energija u svakom carstvu spi­rale. Međutim, niti u jednoj od donjih ili gornjih spirala ne postoji doživljavanje života u istoj varijaciji u kojoj mi u međukozmosu doživljavamo život. U svakoj spirali je apsolutno nužno da bića doživljavaju epohu svjetlosti i tame. Bez takvih iskustava bića se ni u kojem slučaju ne bi mogla javljati kao živa bića, jer tada ne bi postojao nikakav kontrast, a bez toga ne bi bilo moguće stvaranje bilo kakve svijesti.

Materijalistička znanost i mikroživot u našem organizmu

14.18 Unutarnje doživljavanje života, misli, želje, težnje, radosti i žalosti itd. koje doživljavaju naša mikro-bića nisu dostupni fizičkom opažanju, niti su dostupni bilo kojem znanstvenom instrumentu, elektronskom mikroskopu,iako oni mogu uvećavati tisućama puta, niti bilo kojem drugom genijalnom fizičkom instrumentu ili metodi istraživanja. No, moramo se diviti rezultatima materijalističke znano­sti. Ona je ipak otkrila brojne detalje i kemiju mikrosvijeta. Pružila je informacije o mikroskopskim oblicima kretanja i mikroskopskim strukturama i pomoću tog znanja po­kazala da je mikrosvijet živi svijet, iako znanost još uvijek nije priznala kretanje kao osnovnu karakteristiku života. Još uvijek postoji sklonost da se mikrosvijet promatra kao pojavu bez svijesti. I premda se posebni život ili svijest tog svijeta ne mogu opažati fizičkim osjetilima, to ujedno nije dokaz da takav život i svijest ne postoje.

Naša funkcija misli i mikroživot u našem organizmu

14.19 Prirodno je da se svijest ili duh nalazi iza mikroma-terije isto kao šćc se duh javlja i u biljnim i životinjskim oblicima života, budući da kretanje može biti rezultat isključivo duha ili svijesti. Ne postoji, dakle, niti jedna

Funkcije svemiru predstavljaju manifestaciju svijesti

Sve je život

vrsta materije koja nije rezultat duha. Bez duha nikak­va materija ne bi mogla postojati, počevši od najtvrđih materijala - platine, dijamanta, granita i slično - pa sve do najprofinjenije aure živih bića. Duh ili svijest nala­ze se, dakle, u mikrokozmosu, makrokozmosu kao i u međukozmosu. No, ovdje ne možemo, u vezi s ovih se­dam spiralnih ciklusa na simbolu broj 14, objasniti mikrokozmički i makrokozmički duhovni ili mentalni život koji je nedostupan fizičkom opažanju. Kasnije ćemo posebnim simbolima podrobnije objasniti ova područja supermikrokozmičkog i supermakrokozmičkog duhov­nog ili mentalnog života, a koja su nedostupna fizičkom opažanju. Taj svjesni mentalni život koji je moguće pro­matrati isključivo kozmičkim osjetilima vrlo je važan za međukozmička bića budući da predstavlja životni uvjet za njihovu dušu i tijelo, kao što međukozmička bića zauzvrat također predstavljaju apsolutni životni uvjet za mentalni život ili dušu i tijelo mikrokozmičkih i makrokozmičkih bića. Taj mikrokozmički život sastoji se od različite kvali­tete dobra i zla. Obzirom da međukozmička bića svojom unutarnjom mentalnom klimom, tj. vrstama misli, privlače sebi i pružaju prostor za inkarnaciju u svom organizmu ili fizičkom tijelu mikro-bićima odgovarajuće kvalitete, možemo razumjeti od kolike je važnosti stvoriti u svojim mislima takvu mentalnu klimu koja će biti što više, bolje i milostivije kvalitete. Na taj način se najzdraviji i najraz­vijeniji mikroživot i njegova materija mogu inkarnirati u našem organizmu. A organizam u kojem je inkarniran najviši mikroživot i koji ima "Jastvo" koje je moglo stvoriti tako savršenu mentalnu sferu, pokazuje se ovdje kao re­zultat Božjeg velikog stvaralačkog plana za živo biće, nai­me da postane "čovjek poput Boga i njemu nalik".

Ljudi nisu svjesni u kojoj mjeri mikro-bića ovise o kvaliteti njihovih misli

14.20 Bez dobre kvalitete mentalnog i mikroživota živo biće postaje u odgovarajućoj mjeri podložno bolestima i tjelesnim patnjama. Ne primjećujemo li to svuda oko sebe? Bolnice nikada nisu prazne. Bolnice se neprestano proširuju i grade se nove, tako da često predstavljaju grad u gradu. Ljudi još uvijek ne znaju da kvaliteta mikroživota u njihovom organizmu ovisi o kvaliteti njihove mentalne sfere. Inkarnacija mikro-bića u njihov organizam isključi­

vo ovisi o uvjetima koje stvara njihova mentalna klima ili svijest koja djeluje u obliku „duha koji lebdi nad vodama" u univerzumu koji predstavlja njihov organizam za nje­gova mikro-bića. Ljudi još uvijek nisu svjesni da se - kada misle u mentalnoj klimi zla ili principa ubijanja - samo mi­kro-bića odgovarajuće ubilačke kvalitete mogu inkarnirati u njihovom organizmu; na isti način, kada razmišljaju u mentalnoj klimi životvornog principa ili ljubavi, u njiho­vom organizmu mogu se inkarnirati mikro-bića odgova­rajuće životvorne prirode. Posve je prirodno da je spasitelj svijeta Isus Krist savjetovao ljude da ljube Boga više od svega, a bližnjeg svog kao samoga sebe, i da to predstav­lja ispunjenje Zakona. Nužan je to uvjet za doživljavanje života u obliku najviše božanstvenosti, sreće i blaženstva. No, mi ćemo o tome nešto više reći prilikom objašnjenja posebnih simbola koji se tiču ovog vrlo važnog područja u rješavanju zagonetke života.

14.21 Kao što možemo vidjeti, ovaj simbol predstavlja 7 koz­mičkih spiralnih ciklusa. Srednji ciklus, označen slovom D u figuri u obliku križa, predstavlja spiralni ciklus u kojem se mi nalazimo i koji smo nazvali "medukozmos".

Bijelo polje koje polazi od biljnog carstva ovog spiralnog ciklusa i nastavlja se kroz životinjsko carstvo predstavlja još uvijek ograničeno znanje o životu ili znanost zemaljskih lju­di. Oni znaju da su biljke žive, kao što i na životinje i ljude gledaju kao na živa bića, ali o životu izvan toga - na primjer, o besmrtnom duhu - ne znaju apsolutno ništa. Međutim, po­sjeduju određeno materijalističko znanje koje se proteže od životinjske i biljne materije sve do mineralne materije ili do mikropodručja svijeta atoma, no to se znanje temelji samo na vanjskom materijalističkom pogledu i istraživanju. "Ne­što živo" koje upravlja kretanjima, preobražavanjem i stva­ralačkim procesima u materiji nedostupno je fizičkom opa­žanju. Drugim riječima, rezultati materijalističke znanosti predstavljaju samo materijalne rezultate, što znači rezultate mjera dužine i težir.e, valnih duljina ili, ukratko, zaključke i znanje o prostoru i vremenu, ali ne i zaključke ili znanje o onom "nešto" koje doživljava i koje stvara prostor i vrijeme.

Tri spiralna ciklusa lijevo od međukozmičkog spiralnog ciklusa, koji su označeni slovom A koje je okruženo tamnom

Objašnjenje simbola broj 14

kružnicom oko bijelog polja, slovom B koje je okruženo bije­lom kružnicom i slovom C koje je okruženo sa četiri figure u obliku srca, čine naš fizički ili tjelesni mikrokozmos. C-spira-la s figurama srca predstavlja boravište mikroživota u našem organizmu kojem pripadaju biča naših organa i si. B-spirala s bijelom kružnicom predstavlja boravište ili životni prostor za oblike mikroživota koji čine stanična bića i si. u našem or­ganizmu. A-spirala s okruglom tamnom kružnicom i bijelim poljem u sredini boravište je mikroživota koji nazivamo tvar ili materija.

Prvi spiralni ciklus nadesno od međukozmičke spirale, označen slovom E u figuri zvijezde boravište je planeta. Tu spiralu smo nazvali "spirala planeta". Sljedeća spirala je spi­rala sunčevih sustava, označena okruglom zračećom figurom i slovom F. Treća spirala desno od međukozmičke spirale je spirala galaktika i označena je slovom G u bijeloj figuri s dvije crne kružnice. Ove tri spirale predstavljaju naš makro­kozmos. Mi se, dakle, nalazimo u području organske struk­ture Zemlje. Ona se, sa svoje strane, nalazi u području or­ganske strukture Sunčevog sustava, koji se nalazi u području organske strukture galaktike i tako naviše u beskonačnost u velikom spiralnom ciklusu iznad galaktičkog spiralnog ci­klusa, koji smo nazvali "super-makrokozmos". Isto tako smo spiralne cikluse koji se nalaze ispod spiralnog ciklusa mate­rije nazvali "super-mikrokozmos". No, ovi superkozmosi nisu prikazani na simbolu broj 14. Oni su prikazani na simbolu "Kozmički spiralni ciklusi 2", na koji ćemo se vratiti kasnije.

Kao što je na simbolu prikazano, svaki spiralni ciklus sa­stoji se od šest carstava osnovnih energija. Kao što možemo vidjeti, ova se carstva nalaze jedno iznad drugog. To znači da se biljna carstva, životinjska carstva, carstva pravog čo­vjeka i ostala carstva spirala javljaju u odgovarajućem odno­su jedno iznad drugoga. Takav poredak ovih carstava životni je uvjet za živa bića jer oblici života nižih spiralnih carstava predstavljaju mikroživot ili materijal za građu i postojanje životnih oblika ili živih bića viših carstava spirale. Biljna car­stva, životinjska carstva, carstva pravog čovjeka i sva ostala carstva osnovnih energija u spiralnom ciklusu predstavljaju odgovarajući mikroživot za biljna carstva, životinjska car­stva, carstva pravog čovjeka, itd. viših spirala, kao što bića viših carstava predstavljaju makroživot ili makro-bića za

bića odgovarajućih nižih carstava osnovnih energija. Kada poredak različitih carstava osnovnih energija ne bi bio isti u svim spiralama, svako doživljavanje života bilo bi posve nemoguće. Obzirom da je mikroživot istovremeno materija ili materijal za izgradnju tijela ili organizama makro-bića i za njihovu egzistenciju, vrlo je važno kakav mikroživot ima makro-biće kao materijal za izgradnju svojeg organizma i za svoju egzistenciju. Kako bi se, na primjer, bića u kozmosu kojem mi pripadamo i koji je naš međukozmos mogla mani­festirati u životinjskom organizmu i na taj način javljati kao životinje ili nedovršeni zemaljski ljudi, ukoliko njihov orga­nizam ne bi bio izgrađen od mikro-bića životinjskih carstava nižih spirala? Kako bismo mi mogli biti životinjska bića ako nam ne bi bio dostupan život životinjskih carstava nižih spi­rala kao materijal za postojanje našeg organizma? Ako bi nam bio dostupan samo materijal mikroživota nižih spirala biljnih carstava, mogli bismo izgraditi isključivo biljni orga­nizam i pojaviti se kao biljka.

Naš sadašnji životinjski, a time i puno savršeniji organi­zam (od biljnog) ne bi mogao postojati. Životinje i nedovr­šeni "životinjski" ljudi uopće ne bi mogli postojati. A kako bi bića koja pripadaju najvišim duhovnim svjetovima mogla stvarati svoje uzvišene pojave ako bi za njih imala na ras­polaganju samo materijal životinjskog mikroživota iz nižih spiralnih carstava? U tom slučaju oni bi mogli postojati is­ključivo kao materijalna fizička bića, a ne kao što je to sada slučaj, u organizmima koji su izgrađeni od najplemenitije misaone materije koja se sastoji od najvišeg duhovnog mi­kroživota iz najviših duhovnih svjetova ili carstava osnov­nih energija. Ovdje uočavamo genijalnu božansku strukturu principa spiralnih ciklusa koja svakom živom biću osigurava posebni mikroživot koji odgovara njegovom doživljavanju života i najsavršeniji materijal za održavanje njihovog po­sebnog oblika doživljavanja. Niti duhovna niti fizička stvar­nost ne bi postojale kada carstva osnovnih energija spiralnih ciklusa ne bi bila organizirana u skladu sa strukturom koja je prikazana na simbolu.

Niti jedno živo biće, osim Boga, ne može postojati ukoliko nije mikro-biće u nekom makro-biću. To makro-biće pred­stavlja njegovo kozmičko boravište ili životni prostor. Kako bi ono moglo živjeti bez životnog prostora ili svijeta koji is-

punjava uvjete za njegovo doživljavanje i manifestaciju? No, to biće mora plaćati svoj životni prostor ili svoj svijet doživ­ljavanja tako da i samo predstavlja makro-biće za svoja mi­kro-bića. Njegov organizam ne može postojati a da istovre­meno ne predstavlja životni prostor ili svijet doživljavanja za mikroživot u sebi, a koji nazivamo organima, stanicama i materijom. Ukoliko ti organi, stanice i ono što nazivamo tvar ili materija ne bi bili živi, tj. živa bića ili manifestacija života, onda ne bi ni organizam mogao biti živ. Kako bi organizam izgrađen od nečeg beživotnog mogao biti živ? Isključivo zato što je sve što postoji živo, uključujući i tvar ili materiju koju zemaljski ljudi smatraju mrtvom, "Jastvo" može pomoću svo­je stvaralačke sposobnosti uspostaviti kontakt između svojeg vlastitog života i života materije. Život materije se prepozna­je po tome što materija sama po sebi predstavlja kretanje, kao stoje i život "Jastva" kretanje. Da materija sama po sebi ne predstavlja kretanje, kretanje "Jastva" nikako ne bi moglo uspostaviti kontakt ili vezu s tom materijom, i tada bi bilo kakvo stvaranje organizma bilo nemoguće. A bez organizma ne bi bilo moguće doživljavati život. Dakle, za manifestaciju ili stvaranje, a samim time i za doživljavanje života, apsolut­no je nužno da materija bude živa, kao što je neophodno da i "Jastvo" bude živo.

Kao što može nastati nesklad između "Jastava" dvaju ži­vih bića u međukozmosu, tako može nastati nesklad između "Jastva" i njegovog vlastitog mikroživota ili mikro-bića. Prvi nesklad poznajemo kao "rat". Drugi nesklad poznajemo kao "bolest". Sklad između "Jastva" živog bića i "Jastava" drugih živih bića poznajemo kao "mir" koji je u svojoj najvišoj po­javi istovjetan "ljubavi prema bližnjemu", dok sklad između "Jastva" i njegovog mikroživota ili mikro-bića u njegovom or­ganizmu poznajemo kao "zdravlje" koje predstavlja najvišu tjelesnu dobrobit. Dakle, najviši oblik doživljavanja života je živjeti u skladu sa svojim bližnjima i sa svojim mikro-bićima ili mikroživotom u vlastitom organizmu. Ova apsolutna har­monija u doživljavanju života istovjetna je "Božjem oblič­ju" ili Božjem načinu života. "Božje obličje" ili način života predstavlja vrhunsku harmoniju sa svime što je živo. Budući je vrhunac takvog načina života nešto stvoreno, taj način ži­vota ne može trajati vječno. On, poput svih ostalih stvorenih stvari ima svoj početak, svoj vrhunac i svoj kraj. No, obzirom

da je "Jastvo" vječno, ono automatski radi na novoj kulmi­naciji obličja Božjeg ili njegovog načina života, i tako dalje u beskonačnost. Dakako da između ie dvije epohe kulmina­cije mora postojati suprotna epoha gdje doživljavanje života kulminira u obliku suprotnog principa, naime tame. Kako je tama nesklad između "Jastva" živog bića i njegovog vanj­skog i unutarnjeg odnosa prema "bližnjima", zbog čega mora živjeti u ratu i patnjama ili bolestima, takvo stanje stvara u svijesti bića iskustva koja dovode do znanja o tome kako treba živjeti da bi se postigla harmonija sa životom, a time i sposobnost doživljavanja života u vrhunskoj harmoniji, ili u vječnoj svjetlosti, ili u vrhunskoj ljubavi. Dakle, doživljava­nje tame predstavlja obnavljanje sposobnosti doživljavanja života živog bića, tako da se ono neprestano može vraćati u primarno stanje doživljavanja života "poput Boga i njemu nalik". Takvu epohu obnavljanja svijesti doživljavaju bića u biljnom i životinjskom carstvu spiralnog ciklusa, kojem ne­dovršeni zemaljski čovjek još uvijek manje ili više pripada. U carstvu savršenog ili pravog čovjeka, u carstvu mudrosti, bo­žanskom svijetu i carstvu blaženstva bića doživljavaju pri­marnu kulminaciju doživljavanja svjetlosti ili obličje Božje spiralnog ciklusa. Tako je pomoću principa spiralnog ciklusa živim bićima zajamčeno vječno doživljavanje života.

U objašnjenju simbola broj 14 ukazali smo na svrhu spiral­nih ciklusa kao ogromnog sustava međusobne suradnje živih bića cijelog svemira. Vidjeli smo da živo biće može postojati i doživljavati život samo ako doprinosi održavanju života drugih živih bića. Jedino na taj način ono može oblikova­ti svoje doživljavanje života i svoju sudbinu. Ovdje nam se otkriva kulminacija božje ljubavi. Da bi mogla doživljavati život pomoću drugih bića, živa bića moraju i sama pružiti tu mogućnost drugim bićima. Živo biće mora biti makro-biće i tako omogućiti svojim mikro-bićima doživljavanje života, a istovremeno mora biti mikro-biće u organizmu nekog makro-bića gdje zauzvrat dobiva garanciju svojeg vlastitog vječnog doživljavanja života. Može li postojati savršenija ravnoteža pravednosti ili jednakih kozmičkih uvjeta života za sva živa bića? Zar ovdje u najdubljim kozmičkim analizama i struk­turi života ne prepoznajemo vrhunsku ljubav?

Simbol broj 15

Zakon kretanja

Božje "Jastvo" i stvaralačka sposobnost postoje u organizmu i stvaralačkoj sposobnosti svakog živog bića

15.1 U objašnjenjima kozmičkih analiza prethodnih sim­bola upoznali smo živu strukturu svemira kao organizma ogromnog živog bića u kojem svi mi živimo, krećemo se i postojimo. Upoznali smo i identitet tog živog bića kao vječnog i besmrtnog principa trojstva. Vidjeli smo da taj princip ne vrijedi samo za svemir, nego i za nas i za sva ostala živa bića. Znamo da se ovo trojstvo sastoji od "Ja­stva" živog bića, njegove stvaralačke sposobnosti i onog što je stvoreno. Najviše "nešto" u organizmu živog bića jest njegovo "Jastvo" koje upravlja organizmom i koje doživ­ljava i stvara pomoću fizičke i duhovne strukture svojeg organizma. Ovo vrijedi za sva živa bića u Božjem orga­nizmu ili svemiru, kako u mikrokozmosu, tako i u makro­kozmosu, budući da sva živa bića zajedno čine nedjeljivu cjelinu, odnosno živo biće koje nazivamo Bogom. Kao što smo već spomenuli, "Jastva" svih živih bića zajedno čine Božje "Jastvo", a njihove stvaralačke sposobnosti i organiz­mi čine Božju stvaralačku sposobnost i organizam. Dakle, Božje "Jastvo" i stvaralačka sposobnost postoje u "Jastvu" i stvaralačkoj sposobnosti svakog živog bića. Zato je svako stvaranje Božja manifestacija, kao što svako iskustvo pred­stavlja doživljavanje Božje manifestacije.

Samo živo biće može stvarati kretanje

15.2 Što je manifestacija? To je kombinacija raznih vrsta kretanja. A što je kretanje? To je premještanje nekog objek­ta sa jednog mjesta na drugo, ili preobražavanje objekta iz jednog stanja u drugo. Premještaj objekta ili promjena stanja istovjetno je onome što nazivamo "stvaranje". Dakle, stvaranje i kretanje su istovjetni. Kada neko biće želi stva­rati ono uzrokuje kretanje. Bez kretanja nema stvaranja. No, stvaranje ili kretanje nikako ne može postojati samo

po sebi. Ono mora imati nešto živo kao svoj izvor. To znači da ono može postojati samo kao posljedica nekog "Jastva". Nije bitno koje kretanje promatramo, nije bitno je li to kretanje sunca ili zvjezdane maglice u vječnom prostoru svemira, ili je to mikroskopsko kretanje u malom svijetu atoma i elektrona, kretanje može postojati isključivo kao posljedica djelovanja nekog živog bića, kao što naše vlasti­to kretanje ili stvaranje može postojati samo zahvaljujući nama ili našem vlastitom sebstvu ili "Jastvu". Ništa što je mrtvo ili beživotno ne može uzrokovati kretanje. Kretanje isključivo može stvoriti neki živi izvor. Stoga je kretanje nepobitna i najvažnija karakteristika života.

15.3 S obzirom da se cijeli svemir koji je dostupan osjetili­ma sastoji od kretanja, promjene i stvaranja, ništa ne može ostati u istom stanju, sve se preobražava, i sve je u nepre­stanom kretanju. Apsolutno mirovanje ne postoji, osim u vječnom, nepromjenjivom, a time i besmrtnom "Jastvu" živih bića, koje, sukladno tome, predstavlja apsolutno je­dinu "čvrstu točku" postojanja; točku koja nije "stvorena" čvrsta točka, već naprotiv, čvrsta točka koja ima tu jedin­stvenu osobinu da je nerazdvojivo povezana s druga dva vječna realiteta ili principa s kojima tvori nedjeljivu cjeli­nu, čime ispunjava tri osnovna uvjeta koji su neophodni da bi "Jastvo" vječno postojalo kao živo biće. Obzirom da ne postoji neka druga čvrsta točka, jer se čitavi beskrajni svemir sastoji isključivo od stvorenih stvari, što znači od različitih kombinacija kretanja, naprednom je istraživaču očigledna činjenica da prava ili apsolutna smrt ne postoji. Dakle, postoji samo život i nešto što doživljava i stvara život. Život je istovjetan kretanju. Kretanje je život "Jastva". Bez kretanja "Jastvo" ne bi imalo života i ne bi moglo po­stojati niti jedno živo biće. Čak ni Bog ne bi postojao bez kretanja. No, s druge strane, ako ne bi postojalo "Jastvo" ili Bog, ne bi moglo postojati nikakvo kretanje, a time ni stvaranje, pa ni doživljavanje. Vječno "ništa" bi zavladalo tamo gdje danas vječni život u obliku Božjeg duha lebdi nad vodama i osigurava put ka vječnoj svjetlosti Božjeg zračećeg obilja.

Analizom kretanja dolazimo do spoznaje da apsolutna smrt ne postoji

Svako živo biće sudionik je u procesima kretanja i stvaranja u svemiru

15.4 Svako stvaranje, sve sto je dostupno uobičajenom opažanju, sve što vidimo kao kretanje i nepokretnost, sve što nazivamo tvar ili materija, bilo da je u krutom, tekućem, plinovitom stanju ili u obliku zračenja, sve što nazivamo planinama i dolinama, sve što nazivamo selom i gradom, sve što nazivamo ljudima, životinjama i biljkama, sve što nazivamo pisanjem i govorom, sve su to vrste ili oblici kre­tanja, bez obzira da li se prividno kreću ili miruju. Svaka tvar ili materija, od najčvršće pa do tekuće i plinovite, kao i u obliku elektromagnetskog zračenja, predstavlja kom­binaciju kretanja. Isto tako i materija od koje su izgrađe­ni organizmi živih bića predstavlja kombinaciju različitih oblika kretanja. U stvari, postoji samo "Jastvo" i kretanje. Sve su stvorene stvari samo kombinacije različitih oblika kretanja. Samo na području opažanja živih bića kretanja se, zahvaljujući principu perspektive, opažaju ili doživlja­vaju kao stvorene stvari, sačinjene od tvari ili materije. Ta izgradnja ili prilagođavanje kretanja naziva se stvaranje. Obzirom da uz ono što je stvoreno postoji samo stvara­telj, a taj stvaratelj je "Jastvo", vidimo da svako stvaranje, svako kretanje i svako prilagođavanje kretanja može po­stojati isključivo kao rezultat djelovanja nekog "Jastva". A "Jastvo" jednog živog bića zajedno s "Jastvima" svih ostalih živih bića čini, dakle, Božje "Jastvo". Na taj je način svako živo biće sudionik u strukturi kretanja ili stvaranja cjelo­kupnog svemira. U skladu s time, niti jedno kretanje ne može nastati samo od sebe, već, kao što smo reldi, mora potjecati od nekog "Jastva".

Kretanje može postojati samo ako je "Jastvo" njegov izvor.

15.5 Budući da je svako stvaranje istovjetno kretanju, to znači da postoji samo "Jastvo" sa svojim stvaralačkim spo­sobnostima s jedne, te kretanje s druge strane. U tom smi­slu, "Jastvo" sa svojom stvaralačkom sposobnošću je pri­marno, a kretanje je sekundarno. Kako kretanje ne može nastati samo od sebe, već mora imati svoj uzrok, onda "Ja­stvo" mora biti taj uzrok ili izvor. "Jastvo", dakle, uzrokuje kretanje. Takvo stvaranje kretanja predstavlja doživljava­nje i stvaranje života "Jastva". Stoga takvo doživljavanje uistinu predstavlja stvaranje. Putem doživljavanja bića su pod utjecajem različitih oblika kretanja. Svojim stvara­njem ona odašilju različite oblike kretanja. Kasnije ćemo

vidjeti kako ove različite vrste kretanja oblikuju stvaranje i stvorene stvari. Ovdje ćemo se usmjeriti samo na kretanje koje predstavlja unutarnju analizu stvorenih stvari.

Međukozmička, mikrokozmička i makrokozmička kretanja

15.6 Budući da je kretanje proizvod svijesti od kojeg stva­ralačka sposobnost "Jastva" stvara različite oblike materije ili stvorene stvari, ono ima svoju psihičku i fizičku stranu. Ono što ljudi najbolje poznaju pod pojmom "kretanje" je kretanje neke fizičke stvari s jednog mjesta na drugo, na primjer vlak u pokretu, čovjek ili životinja koji idu sa jed­nog mjesta na drugo, zupčanik u nekom stroju ili drugi predmeti koji se kreću na sličan način. Svima su poznata takva kretanja. Možemo ih označiti kao međukozmička kretanja, što znači da su dostupna fizičkim osjetilima me-đukozmičkih bića. No, postoje, dakako, i mikrokozmička i makrokozmička kretanja. Ona su manje ili više nedostu­pna fizičkom opažanju. Takva kretanja u stvari predstav­ljaju tvar ili materiju od koje su izgrađena fizička osjeti­la. To što nam se ta materija prikazuje u obliku stvorenih stvari, ne mijenja identitet materije kao kretanja. I kao što postoje međukozmički i mikrokozmički oblici kretanja, tako postoje i makrokozmički oblici ili vrste kretanja. Te oblike kretanja opažamo kao kretanje planeta, sunčevih sustava i galaktika. I ovi se oblici kretanja samo djelomice mogu opažati fizičkim osjetilima.

Kretanje se javlja kako u fizičkom tako i u duhovnom obliku

15.7 Kao što smo već ustvrdili, kretanje ima i svoj psihički oblik. Dok fizički oblik kretanja predstavlja kretanje s jed­nog mjesta na drugo u fizičkom prostoru i može se mjeriti vremenom, psihički oblik kretanja nije kretanje s jednog mjesta na drugo, već naprotiv, promjena iz jednog stanja u drugo. Možemo vidjeti, na primjer, preobražavanje iz dje­tinjstva u mladost, iz mladosti u zrelo doba i iz zrelog doba u starost. Također primjećujemo promjenu godišnjih doba i promjenu brojnih fizičkih stvari. Sve te promjene također predstavljaju kretanje, ali ono se ne može mjeriti u metri­ma i kilometrima, jer to nije kretanje s jednog mjesta na drugo. Ono, stoga, ima drukčije oznake. Mi te promjene možemo podijeliti na stupnjeve. To psihičko preobraža­vanje, koje smo nazvali "evolucijom" ili "razvojem", može­mo podijeliti na stupnjeve ili razine. Ti stupnjevi ili razine

predstavljaju izraz određenog stanja. Neko biće može, da­kle, biti na visokom stupnju razvoja, koje omogućuje vrlo detaljno, logično razmišljanje, dok neko drugo biće može biti na niskom stupnju razvoja, što znači u stanju manje detaljnog i manje logičnog načina razmišljanja. Ova dva bića mogu živjeti na istom mjestu, ali ne i u istom sta­nju. Kada je u pitanju njihovo stanje, ona će se nalaziti na određenoj udaljenosti. Pomoću ova dva različita oblika kretanja možemo vidjeti dva različita oblika doživljavanja, dvije mogućnosti doživljavanja: naime, fizičko i duhovno. Fizičko se može mjeriti udaljenošću, a duhovno se može mjeriti stanjem.

15.8 Kroz ova dva spomenuta oblika kretanja otkriva nam se posebni zakon kretanja. U skladu s ovim zakonom svi oblici kretanja idu u smjeru konačnog cilja ili konačnog rezultata kretanja. Taj cilj je stanje "ravnoteže". Svi oblici kretanja teže određenoj ravnoteži, tj. ravnoteži između sebe i ostalih oblika kretanja. Vidimo, na primjer, da voda teče prema najnižim mjestima gdje se skuplja u jezerima i morima. Ta jezera i mora predstavljaju neku vrstu ravno­teže koju je postigla voda koja se kretala s jednog mjesta na drugo i došla u stanje mirovanja. To što se planeti i sunca javljaju u obliku kugle znači da taj kuglasti oblik predstavlja stanje ravnoteže između kombinacija energija i materije koje oblikuju sunca i planeti. Na taj način, za­hvaljujući svojem kuglastom obliku, sunca i planeti mogu ispunjavati svoj zadatak u stanju ravnoteže.

15.9 Ova pravilnost u svim kretanjima prikazana je i ta­kozvanom "ravnom linijom". U apsolutnom smislu ravna linija uopće ne postoji. U pravilu, svaka linija predstavlja dio nekog ciklusa, a to u fizičkom smislu znači dio nekog kruga. Svaka ravna linija, ako je dovoljno duga ili ako se dovoljno daleko prostire, neizbježno će formirati krug. No, taj krug može biti tako velik da mi uočavamo samo mali dio kružnice, i stoga naša osjetila ne mogu registrirati njegovu zakrivljenost. Za naša osjetila taj mali dio kruga izgledat će poput "ravne linije". Kada bi površina Zemlje bila potpuno ravna, bez planina i dolina ili drugih neravnina, pokazalo bi se da je njena površina vodoravna gdje god bi je mjerili

libelom, iako je okrugla. Zakrivljenost bi postala očigled­na samo ako bi koristili libelu dugačku nekoliko stotina kilometara. Vidjeli bismo da ravna linija, koju takva libela prividno predstavlja, ne bi mogla pratiti prividnu ravnu liniju koju predstavlja zamišljena ravna površina Zemlje. Takva ogromna libela mogla bi se postaviti vodoravno sa Zemljinom površinom, ali njeni krajevi bi se udaljavali od površine zemlje u onoj mjeri u kojoj bi libela bila duža. Isti princip možemo vidjeti i kod takozvanog "horizonta" ili kod ravne linije mora. Kada horizontalna linija ne bi bila okrugla, brodovi i ostale pojave na moru ne bi mo­gli nestati ispod horizonta, kao što je to sada slučaj. Što je brod udaljeniji na moru, manje ga vidimo. A budući je tako na morskoj pučini, bez obzira gledamo li na sjever ili jug, istok ili zapad, to dokazuje da je Zemlja uistinu okru­glog oblika.

Ovdje se počinje nazirati zakon sudbine: "Sto čovjek sije, to će i žeti"

15.10 Dakle, ravna linija je iluzorna i u apsolutnom smislu ona ne postoji, jer su svi oblici energije ili kretanja po­dređeni principu ciklusa, kojim upravlja sedma osnovna energija, matična energija. Sve se mora kretati kružnim putanjama. Kako svako kretanje može potjecali samo od živog izvora, a zakon kretanja, kao što smo vidjeli, odre­đuje da niti jedno kretanje ne može ići u ravnoj liniji, već samo u kružnim putanjama ili ciklusima, odatle proizlazi da se svako kretanje na kraju mora vratiti svojem izvoru. Ovdje se počinje nazirati zakon sudbine, a time i istina u vječnim riječima: "Što čovjek sije, to će i žeti".

Objašnjenje simbola broj 15

15.11 Okrugla bijela figura na vrhu simbola prikazuje oblik kugle koji predstavlja kozmičku osnovnu ravnotežu svih kre­tanja.

Najviša gornja linija predstavlja takozvanu "ravnu liniju". No, taj naziv ne vrijedi u apsolutnom ili kozmičkom smislu, budući je ta linija zakrivljena na takav način da predstavlja dio kruga promjera 40 metara. Na određenom dijelu zakriv­ljenost je toliko mikroskopski mala da je potpuno nedostupna fizičkom osjetilu vida. Zato ona izgleda kao "ravna linija".

Ostale bijele Umje na simbolu također predstavljaju krugo­ve, no ovdje su krugovi tako mali, a zakrivljenost toliko izra­žena da se može uočiti fizičkim osjetilom vida. Na svakom

Krajnji cilj kretanja je ravnoteža

Krug i ravna linija

krugu nalazi se dio zakrivljenja koji je toliko mikroskopski malen da se ne može primijetiti fizičkim vidom.

Na bijelim krugovima simbola vidimo da se krivine ispravljaju i postaju sve manje i manje, razmjerno povećanju veličine krugova, tako da na kraju više uopće ne možemo primjetiti zakrivljenje. Sada imamo pred sobom ravnu liniju koja je prikazana na vrhu.

Ako ravna linija ne postoji, onda je i svaki kvadrat, kao što je prikazano na simbolu, u apsolutnom smislu ili gledano iz kozmičke perspektive iluzija, jer sve prividno ravne površine kriju u sebi zakrivljenja, iako mikroskopska, pa se ne mogu primijetiti. Površine, stoga, izgledaju ravne a ne zakrivljene, kao na kugli, kakve one u stvari jesu, gledano iz duhovne ili kozmičke perspektive.

Krugovi na simbolu nacrtani tankim linijama ukazuju na to da svi oblici kretanja u svemiru imaju kružne putanje, što znači da se svi oblici materije, bez obzira kakve, bez ob­zira da li je ona u krutom, tekućem, plinovitom stanju ili u obliku zračenja, kreću kružnim putanjama ili u ciklusima. Upravo zato postoje dan i noć, zima i ljeto, proljeće i jesen, djetinjstvo i mladost, zrelo doba i starost. Svime upravljaju fizički i duhovni ciklusi. Kada energijama ne bi upravljali ciklusi ne bi bilo niti doživljavanja života niti sudbine, niti svijesti, niti organizma, niti kontinenata, niti mora, niti pla­neta, niti sunca i galaktika. Bog bi bio "nešto" koje bi živjelo u apsolutnom "ništa", bez mentaliteta ili svijesti, budući da ništa ne bi postojalo u obliku "živih bića". "Nešto" koje postoji u apsolutnom "ništa" ne može biti živo biće. Vječni Bog čiju svijest isključivo predstavljaju sva živa bića u svemiru, u tom slučaju, ne bi mogao postojati. Jedno "ništa" bi vladalo tamo gdje danas Duh Božji sjaji toplinom i daje zračenje Svoje vječne svijesti u obliku života u svim živim bićima.

Simbol broj 16

Tijelo vječnosti

Sve osim "Jastva" predstavlja kretanje

16.1 Odmaknuli smo dovoljno daleko u našem proučava­nju svemira ili zagonetke života da možemo vidjeti da sve što je dostupno našem opažanju predstavlja kretanje, bez obzira radi li se o materiji u čvrstom, tekučem, plinovitom stanju ili u obliku zračenja, bez obzira da li je ta materija građa za materijalne ili stvorene stvari, ili je to građa za mentalne konstrukcije, ideje i misli.

Sva kretanja potječu od nekog živog izvora

16.2 Također smo vidjeli da niti jedno od tih kretanja ne može nastati samo od sebe. Sva kretanja moraju potjecati od nekog živog bića, bez obzira da li je riječ o međukoz-mičkom, mikrokozmičkom ili makrokozmičkom kretanju ili energijama, ili funkcijama u organizmu živog bića, ili o mnogobrojnim stvaralačkim procesima prirode, ili o kretanju zvijezda u vječnom svemiru. Sva ta kretanja, bez iznimke, potječu od nekog živog izvora. Kako bi inače ona mogla nastati? Ukoliko ne bi potjecala od nekog živog izvora, tada bi njihov izvor morao biti potpuno identičan smrti.

Smrt može biti samo iluzorna suprotnost životu

16.3 No, kretanje ne može biti karakteristika smrti, već je to nepobitna karakteristika života. A budući da se cije­li svemir sastoji od kretanja, prava ili apsolutna smrt ne može postojati. Smrt može biti samo iluzorna suprotnost životu. Sve u svemiru je stopostotni izraz života. Prema tome, ne postoji nikakav apsolutni izraz smrti. A nešto što ne postoji ne može biti izraz postojanja. Također smo vi­djeli da su sva živa bića u svemiru izvori kretanja, a isto tako i izvori stvaranja i doživljavanja. Svako je živo biće izvor kretanja u obliku stvaranja i doživljavanja. Te dvije pojave određuju živo biće kao nešto živo.

Kako se mogu sagledati uzroci svijetle i mračne sudbine ljudi, a time i nepobitna pravednost u svijetu

16.4 Već znamo da su sva živa bića Božji organi za mani­festaciju ili stvaranje. To znači da manifestacija i stvaranje svih živih bića zajedno predstavlja Božju manifestaciju i stvaranje. Stoga svako živo biće predstavlja sredstvo za po­kretanje energije i kretanja. A kako kretanje ne može ići pravocrtno, ono se neizbježno mora vratiti svojem izvoru. To je vrlo važno shvatiti, jer je tada lako sagledati uzroke svijetle i mračne sudbine ljudi, a vječna i nepobitna pra­vednost time se očituje kao apsolutna stvarnost.

Struktura i zakon sudbine

16.5 Budući da se kretanje uvijek vraća svojem izvo­ru, živo se biće ovdje javlja kao centar od kojeg energije i kretanja polaze i kojem se uvijek vraćaju. Obzirom da živo biće vječno posjeduje ovu funkciju, u svojoj najdu­bljoj kozmičkoj analizi ono akumulira kretanja oko sebe. Imajući u vidu da svako od ovih akumuliranih kretanja stvara ciklus, budući da polazi od "Jastva" i vraća mu se, i budući da ova kretanja idu na sve strane, ona oko "Ja­stva" stvaraju oblik kugle. Ovaj oblik kugle nije dostupan običnom osjetilnom opažanju niti običnoj vidovitosti. To se može vidjeti samo gledamo li iz kozmičke ili visoko psihičke perspektive. Ovo opažanje se nalazi daleko iznad svih oblika opažanja pomoću običnih fizičkih ili psihičkih osjetila. Zato možemo samo simbolično prikazali ovu koz­mičku strukturu kretanja, u skladu s kojom sva kretanja polaze i vraćaju se svojem izvoru. Sva ta kretanja zajed­no predstavljaju doživljavanje života živog bića, što je pak istovjetno njegovoj sudbini. Kako se ova kretanja, bila ona fizička ili duhovna, mogu kretati samo kružno, na simbolu ih možemo prikazati u obliku lukova koji polaze od izvo­ra i ponovno mu se vraćaju. Svaka pojedina misao koja se usmjeri prema svojoj okolini predstavlja djelovanje i u stvari je kretanje koje ne može ići pravocrtno, već se mora u kružnoj putanji vratiti svojem izvoru. To je u svoj svo­joj jednostavnosti struktura i zakon sudbine. Dok XI i X2 nisu stvorene, već vječne pojave i stoga se mogu označiti samo kao "nešto što jest", sve vrste kretanja su istovjetne X3, što znači da su to stvorene pojave.

16.6 Pod kretanjem se podrazumijevaju ne samo obična kretanja, koja uobičajeno nazivamo kretanjem, već i naši organi i tijela. Naime, naše tijelo sastoji se od mnoštva ma­njih i većih organa. Svaki od tih organa nalazi se u ciklusu, kao što se i fizičko tijelo nalazi u cildusu. No, ta vrsta kre­tanja nije kretanje u prostoru. To nije kretanje od mjesta do mjesta. Ta kretanja su promjena stanja. Prolazeći kroz različita stanja, ona se kreću od "praha" i natrag ka "prahu". To vrijedi za apsolutno sve stvorene pojave, bilo da se one javljaju u čvrstoj, tekućoj, plinovitoj ili zračećoj materiji. Sve su podređene procesu transformacije iz jednog stanja u drugo i tako predstavljaju kretanje. To kretanje se jav­lja u obliku ciklusa. Obzirom da kretanja ili ciklusi ne bi mogli postojati ukoliko ih ne bi pokretao neki živi izvor, ovdje možemo vidjeti živo biće u svojoj najjednostavnijoj kozmičkoj analizi kao središte iz kojeg polaze sva kretanja i kojem se ponovno vraćaju. To središte je "Jastvo" živog bića. Kretanja koja polaze i koja se vraćaju tom središtu su doživljavanje života, misli i osjećaji, stvorena tijela ili or­gani, postupci, manifestacije ili način života, uistinu čitava sudbina tog središta ili tog "Jastva".

16.7 Osnovna struktura živog bića sastoji se od vječnog središta koje pokreće razne vrste kretanja koja se ponov­no vraćaju tom središtu. Ono je, dalde, stalno okruženo mnoštvom kružnih kretanja, čiji je izvor ono samo, a time i odašiljač i prijemnik. Ova struktura oko "Jastva" živog bića je vječna, jer kraj svakog ciklusa kružnog kretanja uzrokuje novi ciklus kružnog kretanja, i tako dalje bez prekida. Budući da svako kružno kretanje, pa samim time i kružno kretanje koje poznajemo kao fizički zemaljski ži­vot, na kraju stvara novo kružno kretanje, i budući je ova struktura kretanja oko "Jastva" vječna, nazvali smo ju "ti­jelo vječnosti""Jastva". Ovdje nalazimo "Jastvo" u strukturi koja nikada ne može prestati ili nestati. Ova struktura je najviše ili vječno tijelo "Jastva". Za ovu vječnu strukturu kretanja ili ovo tijelo "Jastvo" predstavlja apsolutnu čvrstu točku. Kako sve vrste energija ili kretanja polaze od ove čvrste točke u svim smjerovima i u kružnim putanjama joj se vraćaju, sve te vrste kretanja zajedno stvaraju oblik kugle. Ovaj oblik kugle predstavlja vječni, nepobitni prin-

Kretanja predstavljaju doživljavanje života i sudbinu "Jastva"

"Tijelo vječnosti" sastoji se od svih vrsta kretanja

cip ravnoteže u kojem vječno postoji sveukupna energija i kretanje "Jastva". To kuglasto tijelo vječnosti "Jastva" sastoji se od svih vrsta energija i kretanja koji čine sveukupno do­življavanje života "Jastva" njegove misli i osjećaje, njegove manifestacije i stvaranje, njegove organe i tijela, njegovu sudbinu. Čisti oblici energija i kretanja koji se nalaze iza svih tih stvorenih pojava tvore tijelo vječnosti i određuju njegovu prirodu. Međutim, jedino pomoću stvorenih po­java tijelo vječnosti može postati dostupno osjetilima. U svojem čistom obliku ono je nedostupno običnom osjetil-nom opažanju. No, ono se može opažati isključivo pomoću visoko psihičkog osjetilnog opažanja, što znači intuitivno ili kozmičkom sviješću.

16.8 Na ovome mjestu, usred analiza o rješenju zagonetke života, vidimo kako se naprednom tražitelju otkriva kao jasna činjenica da "što čovjek sije, to će i žeti". No, moramo napomenuti da postoji još jedan zakon ili vječni princip u skladu s kojim se ovo može promijeniti. Ne može se pro­mijeniti vraćanje kretanja svojem izvoru, ali se može pro­mijeniti prijemčivost bića za povratna kretanja ili djela koji su potekli od njega. Ovo vrijedi za prijemčivost bića po pi­tanju povratnih posljedica njegovih zlih djela - ubojstva ili ostalih nedjela prema svojim bližnjima. Ova prijemčivost za povratne posljedice takvih odaslanih zlih djela može se dokraja ukloniti tako da biće može biti potpuno slobod­no od posljedica takvih postupaka. Ovdje se susrećemo s principom "oprosta grijeha". Zahvaljujući ovom principu niti jedno biće neće morati doživjeti posljedice svih svojih zlih djela. Biće doživljava posljedice ili rezultate svojih zlih djela sve dok ih ono nastavlja činiti. Kada se humanost bića razvije u dovoljnoj mjeri da se više ne usuđuje činiti zla djela, tada ono postaje imuno na povratne posljedice ranije počinjenih nedjela, bez obzira koliko ih je počinilo, a čije se posljedice još nisu vratile. Kada se te posljedice vrate, a biće je u međuvremenu postalo toliko humano da više ne može činiti slična zla, biće će biti imuno na po­vratne posljedice. Ono je, dakle, zaštićeno od posljedica zlih djela koja je ranije počinilo, ali koja se više ne usu­đuje činiti. Kasnije, kada ćemo pomoću posebnih simbola objašnjavati stvaranje sudbine, ponovno ćemo se vratiti i

podrobnije objasniti pojam "oprosta grijeha". Ovdje samo želimo naglasiti da nije namjera života da se bića muče, da pate ili da budu nesretna. Naprotiv, namjera života je da ona moraju spoznati svoje pogrešne postupke. No, jednom kada dođu do takvih spoznaja i kada više ne čine takva djela koja uzrokuju bol i patnju, ona više ne moraju snosi­ti njihove posljedice. Kako su sva bića počinila bezbrojna loša djela, čije im se posljedice trebaju vratiti, za njih je dobro da znaju da ne moraju snositi sve posljedice i bol i patnju koji iz toga proizlaze, ukoliko danas "iz ljubavi"pre­stanu činiti takva zla djela. Biće se, dakle, može osloboditi posljedica svojih djela, koja su mu još preostala, ukoliko se, prije nego što se one vrate, promijeni u tolikoj mjeri da više ne može činiti takva zla ili mračna djela.

16.9 Kada ovaj princip ne bi postojao ljudi bi morali živje­ti u tami mnogo duže nego što je to danas potrebno. No, priroda ne čini ništa besmisleno. Primarna namjera života nije da stvara patnju radi patnje, već je cilj oplemenjivanje koje patnja stvara kod živog bića. A budući da je cilj patnje stvaranje humanosti i ljubavi prema bližnjem, i obzirom da se ova osobina može postići isključivo na način da biće doživljava posljedice svojih pogrešnih postupaka, doživ­ljavanje patnje je apsolutno nužno. Tamo gdje je čovjek uvidio svoju grešku, ali ne samo teoretski, već i u svojem srcu i tako postao toliko human da više ne može činiti zla djela, bilo bi posve beskorisno, pa čak i štetno, da mora snositi sve posljedice svojih zlih djela koja je počinio u svojim prethodnim životima ili u nepoznatoj prošlosti, a čije posljedice još nije osjetio i koje bi sada morao trpjeti bez ikakve koristi. No, o tome ćemo nešto više reći u ka­snijim analizama sudbine. Ovdje je naš zadatak ukazati na osnovne principe u vječnoj strukturi bića ili tijelu vječno­sti. Ovaj je princip temelj vrhunske pravednosti u svemiru, što znači da nikome ne može biti nanesena nepravda, i da nitko ne može počiniti nepravdu.

16.10 Svugdje i u svakoj prilici gdje se događa nešto što izgleda kao "nepravda" to je samo zato što dotična situacija predstavlja samo lokalnu sliku. Na toj lokalnoj slici ne može se sagledati pravi uzrok te situacije, pa ona izgleda kao

Zašto ne može postojati nepravda

Princip "oprosta grijeha"

Kada ne bi postojao princip "oprosta grijeha"

nepravda" a dotično biće smatra da trpi "nepravdu" jer ne može vidjeti da je ono pravi uzrok te "nepravde". Kada to ne bi bilo tako, do takve situacije ne bi nikada ni došlo. No, kako je uzrok mogao nastati u nekom prethodnom životu nije neobično da dotična osoba smatra situaciju nepraved­nom, tj. da joj je nanesena nepravda. Upravo je to nezna­nje korijen svakog takozvanog "zla" jer nedovršeni čovjek ne poznaje niti reinkarnaciju niti zakon kretanja, koji je istovjetan zakonu sudbine. Nije, stoga, neobično što svijet izgleda ispunjen nepravdom, što rezultira brojnim nespo­razumima kao što su ratovi, mržnja i osveta. Ovdje može­mo uočiti koliko su nužne Kristove riječi o tome koliko puta dnevno trebamo oprostiti svojem bližnjem, jer takvo ponašanje uvelike doprinosi stvaranju prave kršćanske ili prave humane svjetske kulture koja je jedno s Bogom. To nam pokazuje koliko je nužna ta duhovna znanost o kojoj je Krist govorio, i koja će doći u obliku "Tješitelja, Svetog Duha" da bi ljudima predala njegovu božansku mudrost.

16.11 Ovaj simbol u cjelini predstavlja živo biće. Bijeli trokut u sredini predstavlja "Jastvo" bića i to je čvrsta točka usred odaslanih i povratnih kretanja.

Bijeli plamteći križ ukazuje na to da je tijelo vječnosti ži­vog bića uvijek potpuno savršeno. Ono je u svojoj sveuku­pnosti vječno u ravnoteži. Svaka prividna neravnoteža samo je lokalna pojava u tijelu vječnosti i ne utječe na cjelinu. Pod neravnotežom ovdje se podrazumijevaju smetnje i napetosti koje nedovršeno biće stvara svojim rukovanjem energijama i kretanjima. Te smetnje i napetosti kada se previše razviju stvaraju neravnotežu koja uzrokuje rat i sukobe, mržnju i proganjanje u zajedničkom životu bića, a sve to dovodi do njihove nesretne sudbine.

Brojne ljubičaste kružne putanje ili ciklusi koji polaze od "Jastva" i ponovno mu se vraćaju simbolično predstavljaju različite oblike kretanja od kojih se sastoje stvoreni organi, ti­jela, manifestacije i doživljavanje živih bića. Kao što smo već rekli, sve se stvorene pojave kreću u ciklusima. Zato svaka od ovih kružnih putanja ili svaki ciklus na simbolu predstavlja cikluse tijela ili organa, kao i cikluse manifestacija i misli. Sve što je stvoreno predstavlja kretanje. Sve stvorene stva­ri predstavljaju kombinacije različitih vrsta kretanja. Svaka

materija sastoji se od različitih vrsta kretanja. Dakle, sve je kretanje. A budući da kretanje ne može ići pravocrtno, već se u kružnoj putanji mora vratiti svojem izvoru ili pokretaču, sve što je dostupno običnim osjetilima predstavlja kretanje. Upravo zato je sve podložno promjeni. Sve se kreće u kruž­nim putanjama oko "Jastva" koje predstavlja čvrstu točku u odnosu na sva kretanja.

Najveći ciklus kretanja koji živo biće može doživjeti tije­kom fizičkog života na Zemlji upravo je taj zemaljski život. To je u stvari kretanje koje polazi od "Jastva" i koje se vraća "Jastvu". No, tijekom zemaljskog života biće može doživjeti ili svjedočiti o jednom dijelu ciklusa mnogo većih dimen­zija. Njegov sadašnji zemaljski život predstavlja tek jedan mali detalj ogromnog ciklusa u kojem se nalazi, a taj ciklus poznajemo kao "spiralni ciklus". Na simbolu taj ciklus mo­žemo označiti kao kružnu putanju koja polazi od "Jastva" i koja niti se ponovno vraća, odakle je biće ponovno vodeno ka novom spiralnom ciklusu, i tako dalje u beskonačnost. No, postoje još veći ciklusi na koje ćemo se vratiti prilikom objašnjenja ostalih simbola. Svi do sada spomenuti ciklusi takve su prirode da ih možemo nazvati "sporim ciklusima". U odnosu na njih poznajemo svakodnevne "izraze volje", manifestacije i postupke, koji predstavljaju očitovanje ener­gija i kretanja u našem svakodnevnom životu. Neka od tih kretanja imaju tako kratke putanje da se njihove posljedice vraćaju odmah ili istog sata, dana, tjedna, mjeseca ili godi­ne. Neke posljedice naših postupaka iz svakodnevnog života vraćaju se tek nakon nekoliko godina, druge dolaze tek u sljedećem zemaljskom životu ili tek nakon nekoliko zemalj­skih života. To što se kružne putanje posljedica ne vraćaju istom brzinom, ovisi, dakako, o tome što biće svojim nači­nom života stvara uzroke tih povratnih posljedica mnogo brže nego što se posljedice mogu manifestirati. Zato će biće uvijek imati ogromnu prednost po pitanju očitovanja postu­paka u svojem načinu života, od zlih misli, mržnje, proga­njanja, ubijanja, pa sve do pozitivnih misli, velike humano­sti ili milosrdnih djela, što se sve vraća u obliku posljedica svojem izvoru. Iza svakog nedovršenog zemaljskog čovjeka nalazi se veliki broj povratnih posljedica koje samo čekaju da se očituju u obliku sudbine tog bića, kada to uvjeti budu dozvoljavali. Koliki broj od tih povratnih posljedica su re-

Objašnjenje simbola broj 16

zultat lošeg načina života, a koliko njih je rezultat dobrog ili milosrdnog načina života ovisi o tome koliko je dobra ili zla biće nanijelo svojoj okolini. U pravilu povratne poslje­dice se ne mogu manifestirati tako brzo kao što se stvaraju njihovi uzroci, i zato postoji vrijeme čekanja. U određenim slučajevima to vrijeme čekanja na manifestaciju posljedica može biti vrlo dugo. Postoje ljudi koji za sobom vuku povrat­ne posljedice i mračnu sudbinu koju su sakupili u brojnim prethodnim životima. Svaki puta kada se za to ukaže prilika, očituju se neke od tih mračnih posljedica. Mogu postojati zemaljski životi u kojima ne postoje uvjeti da zemaljski čo­vjek doživi mnogo mračnih posljedica svoje sudbine, kao što postoje zemaljski životi u kojima je zemaljski čovjek goto­vo u potpunosti izložen posljedicama svoje mračne sudbine. Zato možemo vidjeti da postoje ljudi koji naizgled žive kao pristojni građani, pa čak možda zauzimaju visoki položaj u društvu i čini se da im sve polazi od ruke. Oni ne pate ni od kakvih bolesti, nemaju ekonomskih poteškoća niti drugih problema ili neugodnosti. No, jednoga dana stvaraju se uvje­ti za očitovanje povratnih posljedica mračne sudbine bića. Do toga može doći izbijanjem rata u toj zemlji koji izravno pogađa tog pojedinca. Zbog mračnih posljedica svoje sud­bine on može doživjeti brojne patnje, postati osakaćen ili invalid. Takav prividno pristojan građanin može čak završi­ti u nekom užasnom koncentracijskom logoru, gdje zajedno s drugim ljudima slične sudbine može biti izložen zlostav­ljanju i mučenju do smrti. Može također susresti posljedice svoje sudbine i na druge načine, na primjer, cijelim nizom nesreća, neuspjeha, nevolja, žalosti, trajnom invalidnošću, dugotrajnim i teškim bolestima, bijedom i siromaštvom. Ka­snije ćemo pomoću posebnih simbola sudbine objasniti kako biće može biti predodređeno za takvu vrstu mračne sudbine već samim konzumiranjem mesa ili prehranom životinjskom hranom, što dovodi do smrti i užasa milijuna životinja koje se ubijaju ili kolju, pri čemu im se oduzima prirođeno pravo na život. Ovdje se moramo podsjetiti velike šeste zapovijedi: "Ne ubij". Jedina je svrha ovih mračnih povratnih posljedica da kod čovjeka stvore takvu humanost koja će dovesti do toga da se on više ne usuđuje ubijati, te da se oslobodi smr­tonosne zablude da čovjek mora jesti životinjsku hranu i da mora ubijati kako bi preživio.

Obzirom da ljudi ne manifestiraju samo "zlo" ili mračnu sudbinu, već manje ili više manifestiraju i "dobro" ili svije­tlu sudbinu, njihovo je ponašanje mješavina "dobra" i "zla". Neko vrijeme biće može doživljavati svijetlu sudbinu, a neko vrijeme može doživljavati mračnu sudbinu. To će biti tako sve dok čovjek ne dođe u stanje da više ne može činiti "zlo", što znači da je postao savršeno biće svjetlosti, da je postao "čovjek poput Boga i njemu nalik".

Na ovom simbolu uočavamo da su kružne putanje pred­stavljene u četiri različite veličine. To ne znači da mnoštvo putova sudbine ili ciklusa, koji na sve strane polaze od "Ja­stva" i vraćaju se "Jastvu", postoje samo u četiri veličine. To samo ukazuje da se ciklusi javljaju u različitim veličinama. Moramo isto tako naglasiti da je broj ciklusa ili kružnih pu­tanja prikazanih na simbolu samo mali dio broja ciklusa koje sadrži tijelo vječnosti svakog živog bića. Kada shvati­mo da tijelo vječnosti sadrži neke cikluse koji su toliko mali da se njihovo odašiljanje i vraćanje "Jastvu" odvija u djeliću sekunde, dok su neki drugi ciklusi toliko velikih dimenzija da se protežu kroz čitavi spiralni ciklus, od jednog carstva blaženstva do drugog carstva blaženstva, tek tada možemo steći predodžbu o vječnim dimenzijama živog bića. To znači da se takav ciklus, koji također predstavlja i luk sudbine, koji polazi i vraća se "Jastvu", proteže kroz vremensko razdoblje od mnogo milijuna godina. Kasnije ćemo se ponovno vratiti na ove spiralne cikluse ili lukove sudbine, koji su još veći i važniji za vječno postojanje bića. Pomoću ovog objašnjenja tijela vječnosti spoznali smo da je "Jastvo" apsolutno jedini pokretač kretanja i jedina nepobitna čvrsta točka, od koje polazi svako kretanje i kojoj se vraća.

Martinus i njegovo djelo

Danski pisac Martinus nazvao je svoje djelo "Treći Zavjet". Ono se sastoji od njegove glavne knjige "Livets bog" (Knji­ga života), koja ima 7 tomova, od "Vječne slike svijeta" (4 knjige), "Logike" i tridesetak manjih knjižica, zajedno sa brojnim člancima koji su izdani u magazinu Kozmos.

Logika, Sudbina čovječanstva, Idealna hrana, Kroz vrata smrti, Put u raj Misterij molitve Livets bog l

Martinus se rodio na poluotoku Jutland u Danskoj. Njegovo je školovanje bilo vrlo oskudno i većinu svojeg radnog vi­jeka u mladosti proveo je kao mljekar. 1921. godine doživio je spontanu transformaciju svijesti koja mu je omogućila analiziranje života i opisivanje njegovih duhovnih prin­cipa. Martinus piše u predgovoru knjige "Livets Bog": Postaom sam svoj vlastiti izvor svjetlosti. Kozmičko vatreno krštenje kroz koje sam prošao - koje ovdje ne mogu detal­jnije opisati - oslobodio je u meni potpuno nove osjetilne sposobnosti koje su mi omogućile - ne u bljeskovima - već naprotiv, u trajnom stanju budne dnevne svijesti - razumi­jevanje svih duhovnih sila, nevidljivih uzroka, vječnih za­kona svijeta, osnovnih energija i osnovnih principa koje se nalaze oko fizičkog svijeta. Misterij postojanja za mene više nije bio misterij. Postao sam svjestan života čitavog svemira i bio sam iniciran u "božanski stvaralački princip".

Pored njegovih tekstova koji prožimaju znanstvenu osn­ovu za ljubav prema svim živim bićima, njegovi brojni sim­boli, zajedno sa tekstovima koji ih objašnjavaju, pomažu čitatelju u dobivanju pregleda kozmičke strukture života. Martinus je umro u Kopenhagenu 1981. godine.

Martinusov centar je škola za proučavanje Martinusove kozmologije. Osnovan je 1934. godine, a nalazi se na sjevernoj obali otoka Zealand, 98 kilometara sjeveroza­padno od Kopenhagena. Tečajevi su dostupni i na Engles­kom jeziku

1932. godine osnovan je administrativni centar, poznat kao Martinusov Institut, čija je namjena osigurati dostupnost Martinusove literature na izvornom danskom i ostalim jezicima. To je neprofitni centar i odgovoran je za školu u Martinusovom centru, u Klintu, Danska. Martinuso-va kozmologija ne predstavlja temelj bilo koje sekte ili udruženja.

Martinusovi simboli. Prednja strana: "Dovršeni čovjek poput Boga i Njemu Na­lik". Zadnja strana: "Kroz inicijaciju tame (Pakao ili Armage-don)".

Treći Zavjet

Martinusove ostale knjige na hrviskom jeziku

Martinus (1890-1981)

Martinusov centar

Martinusov institut

Ilustracije na koricama