marko & musa - rastko.rs · pod stakleno zvono, some, pod stakleno je trebalo da ih turne{!...
TRANSCRIPT
Svetozar Vlajkovi}
MARKO & MUSAVe~ita komendija
La commedia perpetua
44 Svetozar Vlajkovi}
Svetozar Vlajkovi} ro|en je u Beogradu 5. januara 1938. godine.
Zavr{io Pravni fakultet.
^etiri decenije ure|ivao kulturne programe u Radio Beogradu.
Objavio je ~etrnaest romana, ~etiri zbirke pripovedaka, nekolikodesetina radio drama i televizijskih drama. Izvedena su tri wegovapozori{na komada, a u periodici objavqeno jo{ nekoliko.
Izvedene drame:
Grejalica (Ateqe 212, 1968), Stvari u vrtu (Teatar levo, 1970),Rastanak (BDP, 1977).
[tampane drame:
Zidawe (Scena 1/1977), Ve~erwi trka~i (Scena 2/1983), Don @uan,beogradski (Scena 6/1986), Ponavqa~ (Scena 6/1991).
U esejisti~kim radovima bavio se teorijom pozori{ta i glume,estetikom radija, kwi`evnim `ivotom, a nekoliko tekstova posvetioje istaknutim srpskim piscima i slikarima.
Kao slikar, tematski je vezan za predele i qude koji dopuwavajuimaginativni svet wegovih kwi`evnih dela. Ilustrovao je tri svojekwige.
Ukupna wegova delatnost usmerena je ka pronala`ewu smisla iafirmaciji `ivota.
Svetozar Vlajkovi} `ivi u svom rodnom gradu.
LICA
CAR
VEZIR
EVET-EFENDIJA
MARKO
MUSA
]UPRILIJ]
HASAN
LEKAR
BERBERIN
MILO[
RAVIJOJLA
JOVAN (PEDIKIR)
KROJA^
PRVI SLEPAC
DRUGI SLEPAC
TRE]I SLEPAC
REVOLVERA[ I
REVOLVERA[ II
KOYAK
Marko & Musa 45
Svetozar VLAJKOVI]
MARKO & MUSAVe~ita komendija
La commedia perpetua
I DEO
1.
Dvor cara od Stambola.
Car i wegova svita posmatraju trbu{ni ples koji izvode tri igra~ice.
Pokraj Cara nalaze se Vezir i .
Tamnoputi muzikanti kle~e i uvijaju se.
Muzika tre{ti.
Car daje znak da uti{aju instrumente (zurle, bubwevi, zve~ke).
CAR: Gde ste pokupili ove guzare?
VEZIR: U obli`woj kafani.
CAR: Pojma nemaju.
VEZIR: Ko danas ima pojma? Svi pevaju, svi igraju, svi sviraju. Svijure laku zaradu.
CAR: Gde su divni umetnici kakve si mi ranije dovodio?
VEZIR: Nema ih vi{e.
CAR: [ta je sa wima?
VEZIR: Otegli papke.
CAR: ^ije papke?
VEZIR: Svoje.
CAR: Jesam li naredio da ih otegnu?
VEZIR: Nisi naredio, al’ se tako desilo. Kad su se ovi i sli~ninamno`ili, najboqima se vi{e nije `ivelo. Kuwali su,tavorili i – laku no} da se ne vidimo.
CAR: [to ih, bre, nisi turnuo pod zvono!
VEZIR: Pod koje zvono da ih turnem, kad smo sve crkve spalili, azvonike razru{ili? Ono malo tajnih crkvica nemaju zvona.
CAR: Ko pomiwe crkve i zvonike! Pod stakleno zvono, some, podstakleno je trebalo da ih turne{! Za{to skupqam porez,nego da mogu da kupim sve {to mi treba?!
Evet-efendija klima glavom.
VEZIR: I onda bi pocrkali, veli~anstvo. Pravim umetnicima jepotreban sve` vazduh, a ne sloboda pod zvonom.
46 Svetozar Vlajkovi}
Evet-efendija klima glavom.
CAR: Za koji andrak ti sada klima{ glavom, Evet-efendija?Pla}en si da klima{ samo kad ja ne{to ka`em!
Evet-efendija klima.
CAR: A ti, Oglu-pa{a, zaslu`io si da te karam. Trebalo je da meobave{tava{ {ta je sa mojim umetnicima, a ne da tek takopusti{ da propadaju. Za {ta sam ja ovde ako me u va`nimstvarima preska~ete?
VEZIR: Karaj me, veli~anstvo, ako je dotle do{lo.
CAR: Karao bih te, da nisi toliko star. @ao mi je tvoje sede kose.
VEZIR: Mogu ja i da je ofarbam.
CAR: ^ekni malo, da vidim {ta je ovo!
Igra~ice su zavr{ile ta~ku, klawaju se.
Svita mehani~ki aplaudira.
VEZIR: Da najurim te kala{ture?
CAR: Neka vrte jo{ malo. Ima ne~eg u tom `enskom olo{u. Onena{e naparfemisane guske iz saraja nisu ni za {ta. Po ceodan se izle`avaju i pu{taju vetrove. Zgadile su mi se.
VEZIR: Vrtite deco, vrtite. Za cara vrtite!
Kala{ture se jedva vuku.
Muzikanti opet raspalili po instrumentima, ali igra~ice nikako dapo~nu.
CAR: [ta im je?
VEZIR: Baldisale su.
CAR: Od ~ega?
VEZIR: Nemaju kondiciju.
CAR: [ta imaju, jebo ih ti!
VEZIR: Ni{ta, ~estiti gospodine.
CAR: Pa to je op{te rasulo, Oglu - pa{a. Kupleraj! Kako si todopustio?
VEZIR: Svi zajedno smo dopustili. Dobro nam je, uspavali smo se…
CAR: Kakvo crno dobro? Zapad nas ve} odavno sahrawuje! A nekidrugi nas uveliko oplakuju i pri tom se sme{kaju.
Marko & Musa 47
VEZIR: Kakav Zapad, kakvi bakra~i. Da su bili boqi od nas, nebismo im oteli tolike zemqe!
CAR: Kurvo ro{tiqava, ume{ ti da mi podi|e{. Ume{! Ho}emoli jo{ ne{to da smislimo za ve~eras?
VEZIR: Mo`da bi presvetlom odgovarao neki film~i}?
CAR: Zar se usu|uje{ da mi predlo`i{ film posle onog debaklaod sino}?
VEZIR: To je bio umetni~ki film, obe}ao sam da se takve glupostiovde ne}e pokazivati. Nego... na{lo bi se ne{to golicavo.
CAR: Niste sposobni ni za pornografiju. I za to treba neka jaja.
VEZIR: U redu, u redu, kao da ni{ta nisam rekao.
CAR: Ima{ li neki boqi predlog?
VEZIR: Pa, ovaj... kako bi bilo da ~itamo sutra{we novine.
CAR: Pro~itao sam ih.
VEZIR: Onda preksutra{we!
CAR: I wih sam prelistao. Prazne su i dosadne.
VEZIR: Veli~anstvu se nije svideo ni moj ~lanak o duhovnom bla-gostawu naroda?
CAR: Ogavan ~lanak. Morao sam posle ~itawa da operem ruke.
VEZIR: A ~lanak na{eg ministra za filateliju o ekonomskomprosperitetu posle reforme?
CAR: Gola govna. Taj nije ni za filateliju, a kamoli za ekonomi-ku i planirawe. Bilo bi boqe da sam ga zadr`ao u zdravstvu.
VEZIR: Veli~anstvo je zabranilo pomenute ~lanke?
CAR: Glupost jednog ~lanka nije razlog za zabranu. Da ste ne{topametno smislili, e onda bismo, Alaha mi, svi danas bilizabrinuti, naro~ito vas dvojica.
VEZIR: Ta~no. @ivelo veli~anstvo!
SVITA: @iveo! @iveo! @iveo!
CAR: Dosta sa parolama. Pre|i na dela, Oglu.
VEZIR: Predla`em da ~itamo novine od idu}eg meseca!
CAR: Misli{?
VEZIR: Ja ne mislim, ja radim.
48 Svetozar Vlajkovi}
CAR: Ho}e li mi se svideti te novine?
VEZIR: Neka sve padne na moju sedu glavu, ako nisu zabavne i uzbud-qive!
CAR: Da probamo.
VEZIR: Koyak, isplati ove folirante i neka se vi{e ne pojavquju ukafani na }o{ku.
Muzikanti utihnu.
Igra~ice prestanu sa uvijawem.
Koyak ih odvodi u stranu, ispla}uje im u gotovom i gura ih sa scene.
2.
VEZIR: A onda, pre~asna gospodo, ~ita}emo novine. Pred nama jebroj od idu}eg meseca. Jo{ na znamo ta~no kada }emo ihpustiti u prodaju, ali to nije va`no. Hasane!
Ustaje jedan iz svite, di`e dva prsta.
VEZIR: [ta je sad, Jusufe?
JEDAN: Ba{qur bu{qur bengusur kivret.
VEZIR: Daj, bre, kolega, govori po na{ki. Krajwe je vreme. Ne}emovaqda sad svi da u~imo tvoj jezik.
JEDAN: Pitam da li mo`emo da napravimo cigaret-pauzu i da pro-teglimo nogavice.
VEZIR: ^ekaj malo.
Nagne se prema caru.
VEZIR: Da proteglimo nogavice, veli~anstvo?
CAR: Ni govora. Noge mi se u{tavile od sedewa, ne mogu damrdnem.
VEZIR: A oni?
CAR: [ta ima da mrdaju. Ni do sada nisu mrdali.
Evet-efendija klima glavom.
Marko & Musa 49
VEZIR: Nema cigaret pauze, ni tegqewa. Pu{ite kao smukovi a sadjo{ tra`ite i cigaret-pauzu. Sedi tu i slu{aj novine.Nemoj da nekog opet uhvatim u neznawu, kao {to sam tebepro{li put, ]uprilij}u!
]uprilij} se ~e{ka po }eli.
VEZIR: Izvoli, Hasane.
Hasan iza|e pred cara, pokloni se, pro~isti grlo.
VEZIR: Jesi li ve`bao, Hasane?
HASAN: Ve`bao sam, veliki veziru.
VEZIR: A jesi li uve`bao?
HASAN: Kanda jesam.
VEZIR: Da ~ujemo. I nemoj da mi ne{to mrsi{, jerbo }u te u{tro-jiti!
HASAN: Ne se brine{, Oglu pa{a.
On se namesti i zaarlau~e.
HASAN: Vino pije Musa ArbanasaU Stambolu u kr~mi bijeloj;Kad se Musa nakitio vina,Onda po~e pijan bjesediti:“Evo ima devet godinicaKako dvorim cara u Stambolu,Ne izdvorih kowa ni oru`ja,Ni dolame nove ni polovne;Al tako mi moje vjere tvrde,Odrvr} }u se u ravno primorje,Zatvori}u skele oko mora,Na~ini}u kulu u primorju,Oko kule gvozdene ~engele,Vje{a}u mu hoye i hayije.”
Sad Hasan solira kroz nos.
Car zeva. A mo`e da koristi i kazu, instrument kojim se slu`e folk-mu-zi~ari za komi~ne efekte.
CAR: To su novosti od idu}eg meseca? Pih!
VEZIR: Tek je po~etak, care.
CAR: Kol’ko }emo jo{ da se gwavimo?
VEZIR: ^ekni malo, gospodaru, molim ti se. Najva`nije tek dolazi.
50 Svetozar Vlajkovi}
Hasan opet zalele~e.
HASAN [to go| Ture pjano govoriloTo trijezno bje{e u~inilo:Odvr`e se u primorje ravno,Pozatvara skele oko mora,I drumove okolo primorja,Kud prolazi carevina blago,Na godinu po trista tovara;Sve je Musa sebi ustavio;U primorju kulu na~inio,Sve polomi Musa po primorjuI uhvati ]uprilij}-veziraSaveza mu noge ispod kowa,Pa ga posla caru u Stambola.
Opet Hasan svira kroz nos (ili kazu).
Ustaje ]uprilij}-vezir.
]UPRILIJ]: Nema smisla, care, da me tako opisuju. Molio sam da seto pre}uti. To nije bruka samo za mene nego i za sve nas,pa i za tebe, veli~anstvo.
CAR: A za{to ga nisi pobedio, ]uprilij}u?
]UPRILIJ]: Nisam mogao, care.
CAR: Ko ti je kriv?
]UPRILIJ]: Wegovi momci, pravedni. Takvih ubojica ima jo{ samo uSrbiji.
CAR: Mogao si da se tu~e{ sam. Musa voli megdane.
]UPRILIJ]: Kako ja da se bijem s wim, gospodaru? On je boqi od svih,pa i od mene.
CAR: Kad je tako, pokrij se u{ima i }uti!
]UPRILIJ]: Samo jo{ jednu re~ molim.
CAR: Deder, da ~ujem.
]UPRILIJ]: Nisam ja posledwi koga je on udesio, ali bio sam prvi.Za{to, moli}u lepo? Zato {to ja uvek dobijem najte`iposao!
CAR: Gle, gle ti ]uprilij}a. On se buni!.
]UPRILIJ]: Ma ne bunim se, samo mi je `ao…
CAR: Za{to si krenuo prvi, pita{. Za{to ba{ ti?
Marko & Musa 51
]UPRILIJ]: Da, za{to ba{ ja? Moj resor nije vojska, nego unu-tra{wi…
CAR: E pa zbog toga, ]uprilij}u. Da si na vreme javio {ta tajMusa lupeta, ne bi do svega ovoga do{lo: zatajio si,]uprilij}u, zatajio u odsudnom ~asu.
Evet-efendija klima glavom.
CAR: Je l’ to istina, ]uprilij}u?
]UPRILIJ]: Donekle sam kriv, priznajem, a ipak, samo se o meni takopi{e, a o drugima koji su omanuli ni slovca.
CAR: U redu, ]uprilij}u, mo`emo da stavimo da te nijesvezao, nego ste, recimo, prijateqski razgovarali i onte zamolio da mi prenese{ poruku. Jesi li zadovoqan?
]UPRILIJ]: Nije narod glup, pro~ita}e izme|u redova da me svezao.Svi znaju da kod Muse nema Cile-Mile.
CAR: Pazi ga sad! Mlogo si nezadovoqan, brate ]uprilij}u,ne vaqa ti rabota. Mo`e{ da zaradi{ ~ir u stomaku,ako tako nastavi{. [ta ho}e{? Mo`da da te opetpo{aqem kod Muse, ali bez vojske?
]UPRILIJ]: Ne quti se, gospodaru, ja samo diskutujem.
CAR: Za drugo nisi, nego za diskusiju. Teraj, Hasane!
Hasan nastavi.
HASAN: Stade care mejdanyije tra`itObe}ava nebrojeno blago,Tko pogubi Musu Keseyiju;Kako koji tamo odlaza{e,Ve} Stambolu on ne dolaza{e.To se care quto zabrinuo;Al mu veli hoya ]uprilij}u:“Gospodine care od Stambola,Da je sada Kraqevi}u Marko,Zgubio bi Musu Keseyiju”.
Car mahne rukom, Hasan umukne.
CAR: Dobro, bre, Oglu-pa{a, {ta sad to zna~i?
VEZIR: Koje, dragec?
CAR: Nemoj da mi tepa{, jer ako te tepnem, utepa}u te!
VEZIR: Oprosti, veli~anstvo. Ne}u vi{e. [ta sad nije u redu?
52 Svetozar Vlajkovi}
CAR: Pa zar da ispadne da sam ja napunio ga}e od tog tvogMuse!
VEZIR: Otkud je sad Musa moj? Nikad ni{ta s wim nisam imao.
CAR: ]ut’ Oglu, dok ja govorim! Taj stil pisawa, {ta tozna~i?
VEZIR: Nisam ja pisao. Nemam ja taj talenat. Ja samo overavamrukopise. Ako treba sve }u da izbacim. Ali, ni to nam nevredi jer sav narod isto pri~a.
CAR: Sad i ovaj mamlaz pomiwe narod. [ta vam je, bre! Kojinarod, kakav narod, {ta uop{te zna~i narod! Praznare~, some bezglavi!
VEZIR: Ma promeni}emo, udesi}emo, ima da se cakli. Nije namprvi put.
CAR: Samo se ti ~uje{, Oglu. Ima li jo{ koji da se javi zare~?
Evet-efendija klima glavom kao pomahnitao.
CAR: Evet-efendija, odmori malo vrat. Tvoje mi{qewe mi jeodavno poznato. Ima li drugih?
]uprilij} di`e dva prsta.
]UPRILIJ]: Kad smo ono pobedili, pre 70-80 godina, mene niko dapomene, a sad svi ispiraju usta mojim imenom.
CAR: Nisi u~estvovao, ]uprilij}u!
]UPRILIJ]: Nisam se rodio, samo zbog toga nisam u~estvovao. Jo{neki se tada nisu rodili, pa ipak ih pomiwu.
CAR: To je na{a stvar.
]UPRILIJ]: Pita}emo se mi jednog lepog dana ~ija je to stvar, kadneko drugi po~ne da pi{e kwige iznova.
CAR: Skini mi se ]uprilij}u. Koyak!
KOYAK: Na usluzi, veli~anstvo!
CAR: Isplati ]uprilij}a!
KOYAK: Po kojoj stavci, gazda?
CAR: Penzija.
]UPRILIJ]: Hvala Alahu da sam se izvadio iz govana!
]uprilij} izlazi sa Koyakom.
Marko & Musa 53
CAR: Stani, ]uprilij}u. Nisi podneo kritiku!
Koyak zaustavi ]uprilij}a, dr`i ga za ruku.
CAR: Kritika!!!
Svi okru`e ]uprilij}a, pquju ga. ]uprilij} to sa zadovoqstvom pod-nosi.
Koyak ga sklawa sa scene.
Svita se vrati na svoje mesto.
CAR: Oduvek smatram da je taj ]uprilij} kreten. Hajdemo daqe.Hasane, gde smo ono stali?
HASAN: Pogleda ga care poprijeko,Pa on proli suze od o~iju.
CAR: Te suze napoqe!
VEZIR: U~iweno.
HASAN: Pro|i me se, hoya ]uprilij}u!Jel’ pomiwe{ Kraqevi}a Marka?
CAR: Ime tog hoye da se izbri{e zauvek, je l’ jasno?
VEZIR: Satre}emo ga, pravedni. Hasane!
HASAN: I kosti su wemu istrunule;Ima pune tri godine danaKako sam ga vrgo u tamnicu,Nijesam je vi{e otvorio.”Veli wemu hoya ]uprilij}u“Na milosti, care gospodine!
CAR: Ko je sad pa taj ]uprilij}?
Tajac.
VEZIR: Pojma nemam.
OSTALI: Pojma nemamo!!!
CAR: Pa dobro, seku vam golopi~astu, jesam li naredio da se toime vi{e ne pomiwe. To je otkazivawe poslu{nosti, Oglu!
VEZIR: Pa…mi smo to napisali pre no {to su doga|aji krenulidana{wim tokom, ali…
CAR: [ta “ali”!
VEZIR: Ni{ta…
54 Svetozar Vlajkovi}
CAR: Aliknu}u ja tebe da }e{ da se pu{i{. Odavno mi i ti gazi{po jajima.
VEZIR: Ne}u vi{e, gospodaru.
Hasan s nesmawenim `arom.
HASAN: [ta bi dao onomu junakuKoji bi ti `iva kazo Marka?”Veli wemu care gospodine:“Dao bih mu na Bosni vezirstvobez promjene za devet godina,da ne tra`im pare ni dinara”.
Instrumentalni pasa` kroz nos.
CAR: Jesam li ba{ tako obe}ao?
VEZIR: Jesi, ~estiti.
CAR: Ne se}am se.
VEZIR: Izbaci}emo i to.
CAR: Sve }ete ponovo da napi{ete. Ovo ni{ta ne vaqa.
VEZIR: Eto kako je korisno {to smo izabrali ba{ ovu zabavu.
CAR: Da saslu{amo do kraja.
HASAN: Sko~i Hoya na noge lagane,Te otvori na tamnici vrata,I izvede Kraqevi}a Marka,Izvede ga pred cara ~estitog.
Hasan naglo umukne.
CAR: [ta bi?
VEZIR: Kraj izve{taja. Nastavak u idu}em broju.
CAR: Potpuni proma{aj. Sve mora iznova da se pi{e.
VEZIR: Mogu li da pripitam {ta najvi{e ne vaqa, kako idu}i putne bih zgre{io?
CAR: Prvo – sve zasluge ste pripisali tom penzioneru ]upri-lij}u.Drugo – nije on smislio Marka nego ja.Tre}e – otkuda vam ti podaci?
VEZIR: Kako da ka`em…
CAR: Lepo!
Marko & Musa 55
VEZIR: Dobio sam ih od svog ~estitog cara.
CAR: Ma nije vaqda!
VEZIR: Kako bih ina~e znao {ta }e biti kroz mesec dana.
CAR: [ta predvi|a{?
VEZIR: Kako vi ka`ete, presvetli.
CAR: Da ~ujem tvoj predlog.
VEZIR: Pred svima?
CAR: Naravno, to su na{i qudi.
VEZIR: Ruku na srce, care, pojma nemam. Nekako… ~ini mi se da tajMarko ne bi pristao da se bije sa Musom.
CAR: Ma nemoj! A za{to?
VEZIR: Ne ide mu u ra~un da ubije Musu.
CAR: Vidi, vidi!
VEZIR: Oni su trenutno na istoj strani. ^ak bi mogli i da seudru`e: Musa para carstvo s jedne, Marko ga cepa s druge.Kad mi qosnemo, oni se raskusuraju.
CAR: U dupence te matoro, mlogo si lukav.
VEZIR: [ta mogu, takva mi je priroda.
CAR: Al’ ipak pojma nema{. Gospodo, zabava je zavr{ena!
Car pogleda na ru~ni sat.
CAR: Predstoji mi jedan poslovni sastanak. Vidimo se opet sutrauve~e. Dovi|ewa.
Svita napu{ta scenu uko~enih kolena. Ostaje samo nepomi~ni Evet -efendija i uzvrpoqeni Vezir.
VEZIR: I ja da idem?
CAR: Ne petqaj se u sve, boqe }e ti biti.
VEZIR: Vala ba{.
Vezir odlazi.
56 Svetozar Vlajkovi}
3.
Car gleda na sat.
CAR: Trebalo bi da su ve} ovde. Daj istrqaj mi noge, kumim teefendija. Uko~awile su mi se.
Evet-efendija mu trqa listove i stopala.
CAR: Da se nije desio neki maler?
Efendija klima glavom.
CAR: Dobro, bre, Ali – efendija, koliko puta sam ti rekao dagovori{ kad smo sami. Pitam te lepo {ta misli{ za{tonisu jo{ stigli a ti mi odgovara{ kao birokrata. Nemoj dame zeza{.
EFENDIJA: I ja sam zabrinut, care najdra`i. Marko je nezgodan tip.
CAR: Izve{taji govore da je u te{kom stawu. Lekar koji ga spro-vodi je {kolovan policajac. Nosilac je crnog pojasa. Paipak… ne bi bilo zgodno da im se izmigoqi.
EFENDIJA: ^ini mi se da ih ~ujem!
^uje se {kripa ko~nica.
Car i Efendija pri|u prozoru.
CAR: To su oni. Sjajno, sjajno!
EFENDIJA: Vide}emo koliko je sjajno.
CAR: Sumwa{ u uspeh mojih pregovora?
EFENDIJA: Ne}e i}i kao po loju.
Bolni~ari unose Marka na nosilima.
Tu je i mladi lekar koji pozdravqa vojni~ki.
Marko & Musa 57
4.
LEKAR: Veli~anstvo, zadatak je u potpunosti izvr{en. Doveli smo~oveka koga ste naru~ili.
CAR: @iv li je ili mrtav?
LEKAR: Pola-pola. Presvetli mo`e odmah da utvrdi stawe.
Lekar podigne pokriva~.
Marko nepomi~an: ogromna kosa, brada, sav u ritama.
CAR: Alaha mi, grozno izgleda.
LEKAR: Na~isto je propao.
CAR: Uf, uzalud smo ga dovla~ili. Ni{ta od megdana.
LEKAR: Mo`da bi se moglo ne{to poku{ati. Potrebna je hospita-lizacija i, naravno, puna saradwa bolesnikova.
CAR: Za tri godine toliko da nagraji{e? Zaprepa{}en sam!
LEKAR: Tri godine u memli, mraku, na kamenu, bez hrane. Te{ko dabi bilo ko pre`iveo. Ali, taj ima jaku osnovu.
CAR: Be{e mu.
LEKAR: Sem toga, robija pored svih mana ima i izvesne prednosti.
CAR: Ma nemoj!
LEKAR: Da, gospodine. ^ovek se na robiji konzervira, sa~uva mla-dost svojih organa. Na primer, Marko tri godine nije pio.Ta apstinencija je neobi~no zdrava. I ostala uzdr`avawa sukorisna: nedostatak `ena, post…
CAR: Mani ti to, mladi}u. Da je robija ne{to dobro, najpre bihsebe tamo poslao. Nego, mo`emo li da ga probudimo?
LEKAR: Poku{a}emo. Kad smo dolazili po wega, bio je budan. Poslega je opio sve` vazduh.
CAR: Je l’ ne{to rekao kad ste ga izvodili?
LEKAR: Takve psovke jo{ nisam ~uo.
CAR: Probudi ga.
Lekar vadi pi{taqku, dune jako u wu, ali ne iza|e nikakav zvuk.
Marko se ne pomeri.
LEKAR: Duboko spava.
CAR: Ta pi{taqka ne bi probudila ni budnog ~oveka.
58 Svetozar Vlajkovi}
LEKAR: Ne zamerite {to protivre~im, ali ova pi{taqka imaposebno dejstvo.
CAR: Gle sad!
LEKAR: Proizvodi ne~ujni zvuk.
CAR: Opa!
LEKAR: Tim zvukom smo ga budili ~im bi zaspao.
CAR: Odli~no! Zaslu`uje{ Nobelovu nagradu!
LEKAR: Izazivali smo mu strahovite glavoboqe i iscrpquju}enesanice.
CAR: Dve nagrade: za nauku i za mir.
LEKAR: Tako je glasilo nare|ewe.
CAR: Deder, duni opet.
Lekar dune iz sve snage. Marko se me{koqi, uhvati se za glavu, pridignese, osmatra.
CAR: Dobro mi do{ao, kraqevi}u. Kako si? Jesi li `iv?
MARKO: [ta te boli da li sam `iv. To je moja stvar.
CAR: O, Marko, stari dru`e, zar si qut na mene? Da li veruje{ dasam ja najmawe kriv za sve {to su ti po~inili za ove trigodine.
MARKO: Ne verujem.
CAR: Sve se de{avalo bez mog znawa, dobri moj prijatequ. Odmene kriju mnogo toga. Kad sam saznao za slu~aj sa tobom,odmah sam naredio da te izvade iz buvare. Hteo sam dapresvisnem..
MARKO: Pre|i na stvar, bre. Boli me glava, ne mogu dugo da teslu{am.
CAR: Sve }emo mi da sredimo. Prvo da te po~astim, najdra`i mojkraqevi}u. Malo rujna vinca i sli~no?
LEKAR: Nemojte, pozli}e mu.
MARKO: Jezik za zube, doktore! Ima{ vinca, care?
CAR: Za tebe uvek, samo izvoqevaj.
MARKO: Daj vince koje ti pije{.
CAR: Doktore, trk po vino!
LEKAR: Presvetli, ne znam gde dr`ite vino…
Marko & Musa 59
CAR: Pokaza}e ti Evet-efendija. Trk po vino, mamlazi!
Efendija i lekar tr~e po vino. Marko razgleda prostoriju.
MARKO: Nije ti lo{e ovde, care. Uvek sam se pitao kuda ide hara~.
CAR: Pa eto, krpari se.
MARKO: Gde su ti ~uvari i telohraniteqi?
CAR: Tu su negde, u ku}i.
MARKO: Ne pla{i{ se da ostanemo nasamo?
CAR: Eh, znam ja da si pravedan ~ovek i da }e{ biti prema meniblagonaklon. ^ega bih se pla{io?
MARKO: Mene.
Lekar i Efendija donose vr~ i pehare.
5.
Efendija im naliva vino.
CAR: Gospodo, moj prijateq i ja imamo potrebu da ostanemo sami.Ako nam ne{to ustreba, pozva}emo vas.
LEKAR: Ja ne odgovaram za bolesnika!
CAR: Ne gwavi, de~ko.
Lekar, bolni~ari i Efendija napu{taju scenu.
6.
CAR: Kao {to vidi{, prijatequ i spasio~e, `elim da se dogova-ramo u potpunom miru i uz najve}e me|usobno poverewe.@iv mi bio, kraqevi}u dragi.
Marko nagne pehar, iskapi ga.
CAR: Je l’ dobro?
MARKO: Sipaj!
Car mu naliva pehar. Marko iskapi.
60 Svetozar Vlajkovi}
MARKO: Dobro je. Podse}a na vinograde iz mog zavi~aja.
CAR: Otuda je. Boqeg nemamo.
MARKO: Sipaj i pri~aj {ta ima{!
Car mu sipa.
CAR: Mo`e{ li da ustane{ ili da sednem pokraj tebe?
MARKO: Poku{a}u.
Marko sko~i na noge lagane.
Car odsko~i.
Marko radi ve`be razmrdavawa, izvede stoj na rukama…
Car aplaudira.
CAR: Bravo! Bravisimo! Znao sam ja da tebe ni{ta ne mo`e dasatre. [ta li }e tek biti kad se sasvim oporavi{. Do|i date zagrlim, juna~e.
MARKO: Pro|i me se, care.
CAR: I to {to ka`e{. Boqe da zadivanimo i da se dogovaramo.Jesi li za duhan?
MARKO: Mo`e.
Pripaquju nargilu, svako vu~e iz svoje cevi.
CAR: Imam nov gramofon. Jesi li za kakvu muziku?
MARKO: Samo mi muzika nedostaje.
CAR: Dobro, dobro, pitam… Dakle, stvari ovako stoje. Pre izve-snog vremena neki Musa Keseyija…
MARKO: ^uo sam.
CAR: Stvarno si ~uo?
MARKO: ^uo sam.
CAR: Od koga, majke ti?
MARKO: Zini da ti ka`em.
CAR: U redu, u redu. Onda poznato ti je da smo preduzeli izvesnemere.
MARKO: I da ste u ~abru.
CAR: Bravo, ti sve zna{. Zna~i: ne treba da ti obja{wavam zbog~ega si ovde.
Marko & Musa 61
MARKO: Sipaj vino a ne re~i.
CAR: Prihvata{ li ponudu?
MARKO: Nisam je ~uo.
CAR: Ti meni Musu, ja tebi – tri tovara blaga. Je l’ u redu?
Tajac.
CAR: Podrazumeva se da ono {to na|e{ kod wega tako|e tebipripada: dragocenosti, kowi, oru`je i sli~no. Samo mine}e{ dirati nekretninu.
Tajac.
CAR: [ta nije u redu?
MARKO: Zbog ~ega bih ja uni{tavao tvoje neprijateqe?
CAR: Zbog svog naroda kome je Musa quti tiranin.
MARKO: I ti si mu tiranin.
CAR: Ogromna je razlika izme|u mene i Muse. Ja sam uspostaviokakvu takvu ravnote`u. Musa ni o ~emu ne vodi ra~una, semda se brzo obogati. On to zove tranzicija.
MARKO: Jebo tranziciju. To je ~ista pqa~ka!
CAR: To i ja mislim, ali eto, uvalili nam tu re~.
MARKO: Nastavi!
CAR: Svestan je da ne}e dugo. ^im plane ustanak, on }e da napustiteren. Ko }e onda da gu{i pobunu? Ja i moja vojska. Kopla}a? Narod. Ne zaboravi, novi vlastodr{ci ve}i suzlotvori od starih… Pogotovu oni {to sprovode tran-ziciju.
MARKO: Opet ti sa tim tranzistorom! Sipaj I odahni.. Ako na-stavi{ da me ube|uje{, odbi}u te.
CAR: Uvek zaboravim da su Srbi inayije. Evo, zastao sam.
MARKO: Dobro si u~inio. Sipaj jo{ i pusti me da razmislim.
Car sipa vino.
Dim iz nargila prekriva scenu.
KRAJ PRVOG DELA
62 Svetozar Vlajkovi}
II DEO
1.
Marko le`i na prostranom divanu sa mnogo jastuka.
Sti`e berberin koji gura visoku stolicu na to~ki}ima.
Kora~a na prstima.
MARKO: Samo napred, mom~e. Slobodno, opusti se.
Marko seda u tu berbersku fotequ.
BRICA: Kako }emo, kraqevi}u?
MARKO: Sve po redu.
BRICA: Pod{i{ivawe, prawe, brijawe, {tucovawe, pomada…
MARKO: Bez pomade i bez pri~e.
Berberin mu nabacuje ~ar{av preko ramena i glave.
BRICA: Kod mene nema pri~e. Novija istra`ivawa pokazuju da seberberin grdno istro{i a mu{terija se nervira kad se vodeblesavi razgovori tokom rada. A kakvi drugi da se vode,nego blesavi, izme|u qudi koji se ne poznaju. Zato ja pevam.(Pevu{i)Vi{wi~ica rod rodilaOd roda se salomila…
Scena polako tone u plavi~astu svetlost. Brica prekida pesmu.
BRICA: Ej, kraqevi}u, ti spava{? Alaha im wihovog, uvek minameste najte`e mu{terije. Kako sad da ga obra|ujem kad mispava? To samo meni mo`e da se desi.
Brica i Marko tonu u mrak.
2.
Na scenu sti`u vile u prozra~nim haqinama. To mogu da budu i one triigra~ice sa dvora. U sredini Ravijojla. Pevaju. Mu{ki glas ih nadja~ava:to je vojvoda Milo{ koji sedi sa strane. Vile nastoje da ga nadja~aju.
RAVIJOJLA: Odmori se malo, vojvodo Milo{u!
Milo{ jo{ ja~e peva.
RAVIJOJLA: ^uje{ li me, juna~e?
MILO[: Moja je stvar da li te ~ujem, Ravijojlo.
Marko & Musa 63
RAVIJOJLA: Pro{li put nisi hteo da me ~uje{, pa si se lo{e proveo.
MILO[: ]uti, smeta{ mi.
RAVIJOJLA: Jo{ ti se vidi o`iqak ispod srca. Ovoga puta mo`e da budeusred srca. Je l’ tako, drugarice?
VILE: Mogle bismo da ga oderemo.Da ga iseckamo.Da ga ispr`imo.Da ga skuvamo.Da ga utopimo.
MILO[: U ovoj na{oj Srbiji mu{karac i `ena nikako da se sastave.Stalno neki rat.
RAVIJOJLA: Kakvo bi ti sastavqawe `eleo?
MILO[: Zna se kakvo. Sastavim ti le|a uz travu i pritisnem teodozgo. Pa onda drugu, pa tre}u, pa ispo~etka.
RAVIJOJLA: Pazi ti wega. [ta mislite o predlogu, sestrice?
VILE: Da probamo.
MILO[: Naravno, da probamo. Ako ne ide, obrnu}emo se, ja le|ima ozemqu, a vi odozgo!
RAVIJOJLA: Ne}e ti biti lako.
MILO[: Ne beri brigu za mene. ^uvaj svoje zdravqe, mala moja.
One sve vreme igraju oko wega.
RAVIJOJLA: A ni Marko ti nije tu.
MILO[: Do}i }e ako ustreba.
RAVIJOJLA: Ne}e mo}i. Taj je propao. Kosti mu natrule, snaga ga izdala,zar|ao skroz na skroz.
MILO[: Ne lupetaj.
RAVIJOJLA: Eno ga na dvoru turskog cara, le~e ga i vidaju, uzalud!
MILO[: Jao meni do boga miloga, za{to mi to niste odmah rekle.Moram da ga obi|em.
RAVIJOJLA: Malo }e{ da popri~eka{. Prvo da te sredimo.
One se bacaju na Milo{a, svla~e mu ode}u, odnose ga van scene.
MILO[: Jao, Marko, bogom pobratime, koja nas je beda zadesila. Tikod cara, mene vila kara. Jao, jao…
Nestaju sa scene.
Berberska stolica izrawa iz mraka. Marko se koprca ispod ~ar{ava,brica ga odmotava.
64 Svetozar Vlajkovi}
3.
MARKO: [ta se zbiva, dete! Je l’ me neko zvao?
BERBERIN: Kraqevi} je zadremao i pomalo sawao.
MARKO: O, dobro je. Ludi san mi se mota po glavi. Brinem za jednogmog pobratima. Bi}e mi uskoro potreban. Kako ide {i-{awe i ostalo?
BRICA: Kraqevi} mo`e da se pogleda.
Nudi mu ogledalo: nestale su gomile dlaka, Marko je doteran u tom delu,sve`.
MARKO: Mo`e.
BERBERIN Malo pudera?
MARKO: Puder zadr`i za svoje {efove. Neka do|e slede}i.
Brica odlazi sa priborom.
Na scenu stupa Pedikir.
4.
Pedikir odmah pre|e na posao: Se~e nokte, turpija ih, gla~a. Prelazi nanoge. Marko ga posmatra.
MARKO: Odakle si, mladi}u?
Pedikir }uti.
MARKO: Rekao bih da si na{, al’ si mnogo }utqiv.
PEDIKIR: Razmaknite prste, moli}u lepo.
MARKO: Da i ti ne radi{ za policiju?
Pedikir ga ignori{e.
MARKO: Ne}e biti da i ti to radi{, suvi{e si dobar u svom poslu.
PEDIKIR: Da istawim i `uqeve?
MARKO: Ne sasvim. Moram da se verem po brdima, bi}e mi potrebnapodloga.
PEDIKIR: Onda samo glas-papir.
Marko & Musa 65
Stru`e mu tabane.
MARKO: Uskoro idem na put. Bi}e mi potreban i jedan momak.
PEDIKIR: Da ostavimo bradavicu?
MARKO: Kako ti ka`e{.
PEDIKIR: Ukloni}emo je. Malo }e boleti.
MARKO: Neka boli.
Pedikir radi sa crnim mastima.
MARKO: Bi li ti po{ao na taj put? Nosi}e{ oru`je i jo{ po ne{to.
PEDIKIR: Bol }e prestati. Da pogledam jo{ jednom ruke.
On pregleda Markove nokte.
PEDIKIR: Zanoktice }e se povu}i , nokti su ja~i od normalnih, ali }ese i oni istawiti od lak{eg `ivota. Zavr{io sam, kraqu.
Marko mu daje novac.
Pedikir odlazi, zastane.
PEDIKIR: Umalo da zaboravim: kad polazimo?
MARKO: Kuda?
PEDIKIR: Na taj put.
MARKO: E, pa ti si pravo osve`ewe. Javi}u ti.
PEDIKIR: Javite. Zovem se Jovan.
Pedikir `urno ode.
Marko ustane, do|e pred veliko ogledalo, merka se. Povu~e opet gajtansa zvoncetom.
Ulaze kroja~ i pomo}nik. Unose odelo.
5.
KROJA^: Dobar dan, kraqevi}u. Mo`emo li da probamo?
MARKO: Da probamo.
KROJA^: Pri|imo ogledalu. Mali, dodaj pantalone!
Pomo}nik dodaje. Marko je za trenutak u duga~kim ga}ama.
KROJA^: Ostavili smo koji santimetar oko struka za svaki slu~aj,ako se popunite. Mali, prsluk!
66 Svetozar Vlajkovi}
Marko obla~i prsluk.
KROJA^: Kao saliveno! Nadam se da je kraqevi} zadovoqan. Davidimo kako stoji otpozadi. Savr{eno. Ovako ne{to se nebi moglo ponoviti. Sako!
Marko je sad odeven: pred nama je uredan, stamen, poslovan ~ovek.
KROJA^: Ima nekoliko kravata, pa odaberite. Mali, kravate!
Dodaju mu kravate. Marko ih odgurne.
MARKO: Mi~i od mene to!
Kroja~ tutne pomo}niku kravate.
KROJA^: Kao da ih nije bilo. Je l’ gospodin zadovoqan?
MARKO: Koliko sve to ko{ta?
KROJA^: Firma pla}a.
MARKO: Da}u ti ja firmu. Ja sam firma. Dr`i ovo.
Tutne mu dukate.
KROJA^: Hvala Alahu da se sve tako lepo zavr{ilo.
POMO]NIK: I Bogu.
Odlaze.
Sa strane dopire muzika.
Marko pogleda na ru~ni sat.
Otvaraju se vrata: car sa svitom.
6.
CAR: Uel, uel, uel! Pogledajte na{eg kraqevi}a. Najzad neko ko}e Musu da umusi.
VEZIR: Umusi}e ga tako da ga ni ro|ena majka ne}e razmusiti.
CAR: Dobar dan, kraqevi}u. I dobro ti sutra. Evo, doveo samnajbli`e saradnike da se svi zajedno radujemo.
Svita poseda.
CAR: Nekada si iz suve drenovine cedio vodu, kraqevi}u. Ho}emoli opet da poku{amo?
MARKO: Daj tu drenovinu!
Marko & Musa 67
CAR: Drenovina!
Sluga iznosi drenov {tap, u{rafi ga na sred scene.
CAR: Ko }e da se kladi, gospodo, da }e kraqevi} istisnuti vodu izovog suvog drveta?
MARKO: Ovo nije kladionica.
CAR: Sla`em se da nije. Samo ti stisni, dragi moj. Suvi{e samradostan pa mi lete re~i.
Marko pri|e drenovom {tapu, obuhvati ga obema {akama sa velikompa`wom, stisne: po|e voda kao iz ba{tenske prskalice. Svita aplau-dira i klisne.
CAR: Uspeli smo, hvala Bogu i Alahu! Mogu li da ti ~estitam,kraqevi}u?
MARKO: Da pre|emo na posao. ^estitke zadr`i za sebe.
CAR: U pravu si. Gospodo, sastanak je zavr{en. Po`elimo kraqe-vi}u sre}an put i obe}ajmo da }emo se moliti za wegovozdravqe sve dok nam se opet ne vrati.
Car i svita aplaudiraju i odlaze.
Kraqevi} je sam, kraj vodoskoka koji neprekidno izbacuje bukete sitnihkapqica.
Ti{ina.
Sa strane sti`e odrpani, oja|eni ~ovek, iznemoglog tela i glasa: voj-voda Milo{.
7.
MARKO: Milo{e, jesi li to ti?
MILO[: Najzad te na|oh, pobratime.
MARKO: Ko te udesi tako!
MILO[: Ne pitaj, nego mi podaj vina, da se skvasim. Izgoreh, isto-pih se.
MARKO: Opet si ~a~kao me~ku…
MILO[: Vadio sam trwe…
MARKO: Stani pod tu suvu drenovinu, za po~etak.
68 Svetozar Vlajkovi}
Stavi ga ispod vodoskoka, ovaj se umiva, pije.
Marko puni pehare vinom.
MARKO: Dakle?
MILO[: Vile. Odmah si pogodio.
MARKO: Zar opet?
MILO[: Uvek kao prvi put. Skoro me ubi{e, pobratime. [to jeponajgore, jedva ~ekam da ih opet sretnem. Ne mogu bez wih.
MARKO: Kad si toliko lud, po|i sa mnom. Upravo kre}em u tekrajeve. Ve} koliko sutra bi}emo u gorama. .
MILO[: I ti ide{ zbog wih?
MARKO: Ama ne!
MILO[: Nije va`no, sa~ekaj da iskapim ovo pi}e pa kre}emo.
Milo{ nategne pehar. Iskapi vino.
MILO[: Sad mo`emo. Napred na{i!!!!!!
MARKO: Jovane!
Sti`e Jovan (pedikir), odeven kao sredwevekovni {titono{a.
JOVAN: Tu sam, kraqu!
MARKO: Krenimo, u ime Boga!
Svetlost pada.
KRAJ DRUGOG DELA
Marko & Musa 69
III DEO
1.
Ogwi{te u {umi. Kraj ogwi{ta tri slepca.
PRVI: O}emo li jest’ bra}o?
DRUGI: O}emo, al’ kad?
TRE]I: O’, mah!
PRVI: Ti daj krompir, ja }u {tapi}.
DRUGI: I ja }u prilo`iti {tapi}.
TRE]I: A ko }e krompir?
PRVI: Ti }e{.
TRE]I: Otkuda mi?
DRUGI: Zar nema?
TRE]I: Izgleda da nema.
PRVI: Pogledaj boqe, slep~e.
TRE]I: Pipao sam, nema.
PRVI: Pri|i bli`e, da i ja opipam.
DRUGI: A i ja bih da vidim ima li ga ili ne.
TRE]I: [ta ti ima{ da vidi{, kad si slep kao i ja.
DRUGI: Taj krompir koji si sakrio.
Prvi i Drugi slepac se bacaju na Tre}eg. Prvi vadi krompir iz ritaTre}eg.
PRVI: Na{ao sam ga. Imam ga!
DRUGI: Ja dajem {tapi}!
TRE]I: Prokleti bili, izelice. [ta }ete da jedete kad svane?
PRVI: Nama nikada ne}e svanuti.
DRUGI: Daleko je do zore. Jo{ ni }uk nije iza{ao.
Oni peku krompir.
PRVI: Ohoho, kakav miris.
DRUGI: Miri{e na gotovo.
TRE]I: Da vidim da li je gotovo.
70 Svetozar Vlajkovi}
PRVI: Makni se, lopu`o.
DRUGI: Lopu`ama ne damo ni da okuse.
TRE]I: Skitnice, razbojnici. ^uvao sam ga za sve nas, ho}u svoj deo.
PRVI: Odmah }e{ ga dobiti.
Opet ga mlate.
Marko, Milo{ i Jovan gledaju tu scenu, onda pristupe, razvade prosjake.
2.
MARKO: Mir, junaci. ^uvajte se za ne{to korisnije. Naro~ito vasdvojica! Sram vas bilo. Jesu li vas Turci u~ili da dvojicatuku jednoga!
TRE]I: Hvala, gospodaru, qubim ti ruku. Ove me vucibatine oro-bi{e no}as. A dosad su se kleli u prijateqstvo.
MARKO: Tako to ide, u ovim prostorima. [ta su ti oteli, jadni~e?
TRE]I: Posledwi krompir!
PRVI: Zajedni~ki krompir!
DRUGI: Poku{ao je da ga sakrije od nas.
MARKO: Kako dopadoste u tu bedu?
MILO[: Da vas nisu vile oslepele?
PRVI: Ne pitaj, je l’ i sam zna{ odgovor.
MARKO: Da ga ~ujem od tebe.
MILO[: Vile, sto posto!
PRVI: Ne smem da ka`em, gospodaru. Ne vidim te, ne poznajem.
MARKO: Ali me ipak smatra{ gospodarom?
DRUGI: Nama je svako gospodar.
TRE]I: Mi zavisimo od milosti svakog `ivog stvora. A ja i odovakvih slepaca.
MILO[: Neko vam saterao strah u kosti, momci. Recite to ime. Danije Ravijojla?
PRVI: Ne navaquj gospodaru, molimo te. Mi se ne `alimo. Nama jedobro.
Marko & Musa 71
DRUGI: Sasvim dobro.
TRE]I: Savr{eno. Nikada nismo bili zadovoqniji.
MILO[: Musa, dakle?
Tajac.
PRVI: Mi to nismo rekli.
DRUGI: Mi smo obi~ni slepci. Idemo kraj puteva.
TRE]I: Klonimo se svakoga.
MARKO: Musa. Svuda na ovom putu wegovi tragovi. Slu{ajte, vastrojica. Dobi}ete hranu za mesec dana, ako mi ka`ete gde dana|em toga keseyiju.
PRVI: Za mesec dana?
MARKO: Mo`da i vi{e. U novcu i u naturi.
TRE]I: U naturi vi{e odgovara. Dok ti ne otmu ostatak, mo`e{ ida se najede{.
PRVI: Davno je bilo kad smo ga posledwi put sreli. Kam’ lepesre}e da se nikada nije dogodilo…
DRUGI: Opqa~ka nas. Oslepe.
TRE]I: Ostavi nas da bauqamo sa ranama u glavi. A sve zbog toga{to nismo imali za hara~. Moje imawe je dotle bilo malo,skoro nikakvo, ali moglo se `iveti. @ena, petnaestorodece, {esnaesto na putu…
PRVI: Ostalo je poznato… Pusto{.
Tajac.
MARKO:: Jovane, podaj im mesa i hleba.
MILO[: Krenite, {to daqe odavde. Ubrzo mo`e sva{ta da se dogodi.
Jovan donosi hranu u paketima. Tutne im u naru~ja.
PRVI: Bog vas blagoslovio.
MARKO: Hajte polako. I ne tucite se zbog sitnica.
MILO[: Jo{ jedno pitawe: ima li ovde vila?
PRVI: K’o pleve posle vr{idbe.
DRUGI: Ni one ne mare za nas.
MARKO: To me ~udi.
MILO[: Sram ih bilo. Izgrdi}u ih!
72 Svetozar Vlajkovi}
SLEPCI: Karaj ih gospodare, u na{e ime, molimo te.
MILO[: Obe}avam.
Slepci odlaze. Tre}i slepac zastane.
TRE]I: Kad biste nam dali krompir koji smo tek ispekli. Ustre-ba}e nam.
MARKO: Jovane, daj im taj krompir.
Jovan preda krompir Tre}em. Ovaj ga odmah jede. Ostali se uzdr`avaju daga ne napadnu..
Odlaze.
MARKO: Bra}o moja, je l’ sad jasno?
MILO[: Bilo nam je jasno i ranije.
MARKO: Uskoro }e nam trpqewe pre}i u naviku. A to je opasno..
MILO[: Ne boj se. Postoji granica trpqewa.
MARKO: Te{ko nama, pod tolikim nesre}ama.
MILO[: Mo`da ne bi bilo lo{e da se, ipak, obodrimo ne~im. No} }ebiti duga.
On se hvata za vr~ sa pi}em.
MARKO: Veoma duga.
MILO[: Kad bi bar delimi~no bila i slatka.
Otpijaju. No}ne ptice. Muk.
MILO[: Da mi je znati gde su te vile.
MARKO: Tu su negde.
MILO[: Suvi{e je tiho.
MARKO: [ta bi s wima?
MILO[: Ne{to bi smo smislili.
MARKO: Blago tebi.
MILO[: To se tako ka`e kad nisi zainteresovan.
MARKO: Svako brine svoju brigu.
MILO[: Nemoj da si takav.
MARKO: Kakav?
MILO[: Profesionalan.
Jovan donosi pe~ewe.
Marko & Musa 73
JOVAN: Je l’ vreme za ovnujsko?
MARKO: Uvek je vreme. Sa belim lukom.
MILO[: Meni bez luka.
MARKO: Ti se jo{ nada{?
MILO[: One ne podnose luk.
Jedu.
MILO[: Za{to mi ne otkrije{ tajnu, pobratime?
MARKO: Koju tajnu, rode?
MILO[: Vi{e puta sam ih sreo. Uvek su me iznenadile. Voleo bih dase jednom sudarimo kad sam pripremqen? Kakav bi to biosudar!
MARKO: Sve zavisi od toga koliko ih `eli{. Ako ih mnogo `eli{,one se odmah pojave.
MILO[: Jasno je koliko ih `elim.
MARKO: Kome je jasno?
MILO[: Svima je jasno. Tebi, Jovanu, a naro~ito meni.
MARKO: Pri~ekaj onda da i wima postane jasno.
MILO[: Dokle da ih ~ekam, ve} me boli.
MARKO: Stavi ga u hladnu vodu, pa }e prestati. Dete, da zagasimovatru. I spremi se da prvi ~uva{ stra`u.
JOVAN: Razumem!
MILO[: Kako bi bilo da ja ~uvam stra`u cele no}i?
MARKO: Ne bi bilo dobro.
Jovan gasi vatru. Milo{ ustaje, ide u pozadinu.
MARKO: Kuda?
MILO[: Da ga metnem u hladnu vodu.
MARKO: Sa sre}om. I nemoj da ga vadi{ do zore.
Marko se ispru`i, Jovan ga pokrije }ebetom. Milo{ se vra}a, gun|a.
MILO[: Dosadno je kad si sam a nema ni jedne. Marko pojma nema…
Legne i on.
74 Svetozar Vlajkovi}
4.
Opet plavi~aste, fluorescentne svetlosti.
Pojavquju se vile. Igraju kolo oko junaka. Tiho pevaju.
Milo{ se pridi`e, oma|ijan. Mrmqa ne{to.
Marko ga poklopi {akom, spu{ta ga na tle.
MARKO: Odmaraj se, vojvodo. ^uvaj snagu za sutra. A vi, devoj~ice,tiho pevajte, da boqe usnimo.
MILO[: Nema lep{eg odmora od dru`ewa sa vilama.
MARKO: Zatvori o~i, brate i misli na sutradan.
Vile pevaju.
Milo{ se prevr}e, opet se pridigne.
MILO[: Zamisli da me neko sutra ubije!
MARKO: Pa {ta?
MILO[: Ne bih pre`alio {to sam ih ve~eras propustio.
MARKO: Kad umre{, svejedno jesi li ne{to propustio.
MILO[: Ali, jo{ sam `iv i nije mi svejedno.
MARKO: Daj, opusti se, ~ove~e, ili }u da ih razjurim!
MILO[: Da mi nisi pobratim, sad bi bio lom!
MARKO: Ti{e, `iv sam zaspao.
Vile radosno igraju.
Marko im okrene le|a, zaspi.
Milo{ utvrdi da spava, oprezno ustane, pri|e vilama.
MILO[: Zaspao je. [ta }emo sad?
RAVIJOJLA: Hajdemo u stranu, bi}e nam lepo.
MILO[: Da ~ujem jo{ jednom te slatke re~i.
RAVIJOJLA: Bi}e nam lepo.
MILO[: Ne sumwam, mala moja, al kako da napustim svog pobratima?Treba da se bijemo sa Musom. Mo`da jo{ koliko sutra, akoga na|emo.
RAVIJOJLA: Sutra je nedeqa. Ne radi se.
MILO[: Musa ne po{tuje nedequ.
Marko & Musa 75
RAVIJOJLA: Deco, ovaj se izvla~i. Samo gubimo vreme.
Kolo se pomera ka dubini.
MILO[: Ostanite, qubim vas!
RAVIJOJLA: Samo na re~ima nas qubi{.
MILO[: ^eknite malo, da se priberem.
Kolo se udaqava.
RAVIJOJLA: Dok se ti pribere{, ima da svane.
MILO[: Ma ne}e, kunem vam se Bogom da ne}e!
RAVIJOJLA: Zabole}e nas glava od tvojih obe}awa.
MILO[: Da}u vam aspirin!
RAVIJOJLA: Od ovoga baye ni{ta. Hajdemo, deco.(Milo{u)Bi}emo na jezeru!
Kolo zalazi u mrak.
MILO[: Neka bar jedna ostane, ni{ta joj ne}u.
RAVIJOJLA: Zato i ne}e ni jedna da ostane.
MILO[: U redu. Ho}u joj ne{to.
RAVIJOJLA: Vi{e ti ne verujemo.
MILO[: Ho}u, leba mi!
Vile su nestale.
Milo{ baci kapu, po~ne da je gazi.
5.
MILO[: Bo`e, pomozi mi da ve} jednom re{im to pitawe. Odstranimoje misli od wih. Zatvori mi o~i da ih ne gledam. U~inine{to za mene, ej ti, tamo gore. Ovako ne ide…
Marko se budi.
MARKO: Ru`ni snovi?
MILO[: Bar da su ru`ni. Gde je aspirin?
MARKO: Je l’ dotle do{lo?
76 Svetozar Vlajkovi}
MILO[: Te{ko meni s tobom, pobratime, te{ko meni i mojemu sutra.S glavoboqom se uputiti u boj, to mo`e samo meni da sedogodi.
MARKO: Stavi kamen pod glavu i bi}e ti dobro. Evo, zora se ve}smestila iza brda.
Svi}e, naglo.
6.
Musin glas odnekud.
MUSA: …Sve se skita i za Musu pita.Jedno jutro bje{e poranioUz klisuru tvrda Ka~anika,Al’ eto ti Muse Keseyije,Na vran~icu noge prekrstio,Topuzinu baca u oblake,Do~ekuje u bijele ruke.
Pesma sve bli`e.
Marko je ~uje, drmusa Milo{a i Jovana. Jovan sko~i, Milo{ ni da mrdne.
JOVAN: [ta treba, gospodaru?
MARKO: Trebalo bi ti mene da budi{, a ne ja tebe.
JOVAN: Neko nas je oma|ijao no}as. Uop{te se ne se}am kako samzaspao.
MARKO: Ej, Milo{u, jesi li `iv? Imamo posetu.
MILO[: Otkud znam da li sam `iv.
MARKO: Pita}emo Musu.. Upravo nam sti`e.
MILO[: Ko ga jebe. Neka pri~eka malo. I mi wega jurimo ve} ~etiridana.
Milo{ opet zaspi. Musa se pojavquje u pratwi dvojice revolvera{a.Musa dr`i ma{inku.
MUSA: Dobro jutro, di~ni vitezovi. ^ujem da me svuda tra`ite, pavelim, hajde da im pomognem. Mogu qudi i da se izgube uovim planinama. A ja to ne}u da dopustim.
Revolvera{i se cerekaju.
Marko & Musa 77
MUSA: A bio sam i radoznao da vidim na {ta li~i jedan carskirobija{.
REVOL-VERA[ I: Lep de~ko, nema {ta.
REVOL-VERA[ II: Ko bi rekao da je prgav kao zmija!
MUSA: Qudi sva{ta tru}aju. Vidite da je na{ Marko fini go-spodin. Pomalo }utqiv, dodu{e, ali veoma fini.
MARKO: Kako bi bilo da malo sja{ete?
REVOL-VERA[ I: I vickast je!
REVOL-VERA[ II: [ta mu drugo preostaje nego da samog sebe te{i.
MUSA: Mir, momci. Jesam li vas u~io lepom pona{awu.(Marku)Izvini, kraqu, zbog ovih ispada. Ali, ponekog moramo i datrpimo pored sebe.
MARKO: Kako bi bilo da ih odstrani{ bar dok nas dvojica nera{~istimo neke stvari.
MUSA: Ni ti nisi sam.
MARKO: I moji qudi }e se udaqiti u tom slu~aju.
MUSA: Kuda `urimo, kraqu? Sad nam je svaki trenutak dragocen iza{to ne bismo jo{ u`ivali u ovako lepoj zori. Ko zna {ta}e kome doneti dana{we sunce.
MARKO: Ja sam da ubrzamo sve ovo. Neka se tvoji qudi povuku. Moji}e tako|e.
MUSA: Zar ba{ moramo da se bijemo?
MARKO: Mo`da i ne moramo, ako mirno po|e{ sa mnom u Stambol.
Musa i revolvera{i se kidaju od smeha.
MUSA: Skoro me pogubi ovim re~ima, ~ove~e. Sve sam o~ekivaosamo ne taj vic.
MARKO: Ima{ li ti neki boqi?
MUSA: Bilo bi zdravije da se nas dvojica nekako nagodimo.
MARKO: Da ~ujem predlog.
MUSA: Popijmo najpre ne{to za uspeh na{ih pregovora.
78 Svetozar Vlajkovi}
MARKO: Predlog!
MUSA: Stvarno si prgav. Nisu lagali. Pa evo: da se udru`imo dokStambol na uzmemo. Radi}emo zajedno, deli}emo na ravne~asti sve {to osvojimo, mewa}emo se u rukovo|ewu. Kaostarijem, da}u ti prednost da prvi kro~i{ na dvor i dazasedne{.
MARKO: A onda?
MUSA: Vlada}emo zajedno. Tebi }u prepustiti krajeve koji tiina~e pripadaju, ja }u dr`ati ostalo.
MARKO: Bogme, `ive}emo kao u bajci.
MUSA: Za{to da ne. Obojica smo junaci, zaslu`ujemo ono najboqe{to `ivot pru`a.
MARKO: Ne zamla}uj se, keseyijo. Zar posle svega {to si na~inio poovim krajevima da ti poverujem?
MUSA: Od ne~eg se moramo izdr`avati. Car tako|e hara, pa mu nezamera{.
MARKO: O tome ne bih razgovarao sa tobom. Dakle, vra}a{ li blagokoje si opqa~kao?
MUSA: Da ti odmah odgovorim?
MARKO: Da.
Musa potegne pi{toq, a za wim i pratioci: po~iwe pucwava.
Marko je odsko~io u zaklon.
Jovan je pogo|en.
Milo{ je na prvi pucaw tako|e sko~io i potegao svoj pi{toq.
Pucwava traje.
Revolvera{i su ustreqeni, padaju, vaqaju se na tlu dok se ne umire.
Odjednom: nailaze vile, igraju pokraj Milo{a.
MILO[: Al’ ih radimo, pobratime! [ta ka`e{?
MARKO: Nije jo{ gotovo.
Opet serija pucwava s obe strane: Musa se odli~no dr`i.
MILO[: [titi me, brate, dok malo poigram sa svojim omiqenomdrugaricama. Gde ste male moje!
Milo{ uleti u kolo.
Musa ga nani{ani.
Marko & Musa 79
MARKO: Pazi Milo{e!
Musa opali, Milo{ pada.
MILO[: Kurvo, uvek s le|a. Sjebi ga, pobratime, molim ti se.
MARKO: Sad }uti i trpi.
Musa se prikrada Marku koji ga je za trenutak izgubio iz vida.
MILO[: Umirem, gotovo je. Sestrice, voleo sam vas svim srcem. Nezamerite {to vas opet izdajem.
MARKO: ^ekaj jo{ malo.
MILO[: Ne mogu.
MARKO: Nije va`no. Umri pa }emo posle da vidimo {ta se mo`e.
Milo{ umre.
Musa je iza Marka, on ni{ani, ali pi{toq samo {kqocne, ne opali.
Na zvuk obara~a, Marko muwevito puca u Musu.
Musa pada.
MARKO: (Musi)^uj stari, nisi imao sre}e. [ta ti mogu.
Pri|e Milo{u.
MARKO: Ravijojlo! Na posao.
Vile se okupe oko Milo{a.
RAVIJOJLA: [ta je s tobom, juna~e?
MILO[: Ni{ta, mrtav sam.
RAVIJOJLA: Gde ti je smrtna rana?
MILO[: U srcu.
RAVIJOJLA: Hvala bogu da nije na nekom va`nijem mestu. Sestrice,melem ovamo! Da wega nema, bile bismo sasvim usamqene.Takvo je vreme do{lo, kraqu, niko vi{e ne}e da se bak}e sa`enama.
MARKO: Naopako neko vreme.
RAVIJOJLA: Jo{ melema, sve {to imamo.Vile se sjate oko Milo{a, on se pridigne, odmah peva:
MILO[: A kad stade Marko premetatiAl’ u Musi tri srca juna~ka,Troja rebra jedna po drugijem;
80 Svetozar Vlajkovi}
RAVIJOJLA: ]uti, pu}i }e ti opet srce, niko ga vi{e ne opravi.
MILO[: Opravi}emo ga zajedno, suna{ce moje pretoplo.(Peva)Pa on Musi odsije~e glavu,I baci je [arcu u zobnicu,Odnese je bijelu Stambolu.
Marko pri|e, podigne ga na ruke.
MARKO: Odlazimo, pobratime, zavr{ili smo posao.
MILO[: Zar sad kad je najlep{e?
MARKO: Vrati}emo se, ne brini. Ravijojlo, daj opravi nam i togJovana. Ne mo`emo sami da teglimo toliki prtqag.
RAVIJOJLA: Nemo’ i wega da nam oduzimqe{, kumim te bogom, brate.
MARKO: Popravi ga, jerbo }u ti polomiti krilca.
RAVIJOJLA: Pravi si Srbenda!
Marko odnosi Milo{a van scene.
Ravijojla pri|e Jovanu, poqubi ga u usta. Ovaj sko~i kao oparen.
JOVAN: Gde si Muso, da te jebem uzdu` i popreko!?
RAVIJOJLA: Kakav mu{karac. Ostavi nam ga na jedan sat, done}emo ti gazdrava i ~itava.
MARKO: Jovane, polazi dok i tebe nisu iskvarile kao ovog mogpobratima.
Jovan se izqubi sa vilama pa potr~i za Markom koji nosi na le|imaMilo{a.
Vile jo{ malo igraju, dok scena tone u mrak.
Marko & Musa 81
7.
Sultanov dvor.
Sve kao na po~etku: svita, muzikanti, igra~ice.
Ulazi Marko, elegantno odeven, sa tankim okovanim kofer~etom.
Muzika utihne.
CAR: ^uli smo, ~uli i ~estitamo. Sedi me|u nas, kraqevi}u. Daproslavimo na{u pobedu.
MARKO: @urim, care. Nisam navikao na prijeme. Ovo je za tebe.
Daje mu tanki kofer.
CAR: [ta je to tu?
MARKO: Musina glava.
CAR: Tako tanu{na? Ko bi rekao!
VEZIR: Posebno pakovawe, veli~anstvo.
CAR: Vi{e bih voleo da sam je video rasko{no postavqenu naposlu`avniku, ali prihvatam i ovako. Veliko ti hvala,kraqevi}u.
MARKO: Ja sam svoje obavio. Na tebe je red.
CAR: Naravno. Koyak! Iznesi tovare.
Koyak gura blago natovareno na kolicima.
KOYAK: Al’ je te{ko, mame mu ga…
CAR: Bilo bi jo{ te`e da smo ga zaradili sopstvenim radom.
MARKO: Posla}u qude da preuzmu blago.
CAR: [teta {to toliko `uri{. Ve~e je prijatno. Pirka saZapada. Du{u dalo za pi}ence. Da trgnemo bar po jednu snogu, a?
MARKO: Ne.
CAR: Da li bi mi na rastanku otkrio jednu stvar oko koje se dugomu~im: zbog ~ega si prihvatio ovaj posao?
MARKO: ^uo sam da je tvoja omiqena zabava ~itawe novina koje }etek biti objavqene.
CAR: [to jes’ jes’!
MARKO: Onda prona|i neke iz 21. veka, ako ho}e{ da na|e{ odgovorna svoje pitawe.
Marko odlazi.
82 Svetozar Vlajkovi}
8.
CAR: ^udan neki ~ovek. Taman misli{ da ste se pribli`ili, aizme|u vas se ispre~e vekovi. Pa dobro, Oglu, ho}emo li da~itamo te novine iz 21. veka?
VEZIR: Mora}emo malo da pri~ekamo, veli~anstvo.
CAR: Za{to?!
VEZIR: [tamparija je u kvaru.
CAR: Afte kurafte! [ta dotle da radimo, dosadno mi je!
VEZIR: [ta nam preostaje nego da parimo o~i. Hajde, devoj~ice,`ivqe, poletnije. Mo`da }ete i vi jednoga dana biti sme-{tene u istoriji!
Muzika, igra.
CAR: Alaha mi, ove su najboqe koje si ikada doveo.
VEZIR: To su one od pro{li put, veli~anstvo.
CAR: Za{to mi to nisi odmah prijavio, Oglu-pa{a? Kara}u tezbog toga!
VEZIR: Tu sam, veli~anstvo, ne branim.
Veseqe.
Iluminacije.
Nargile.
Miri{qavi dim prekriva scenu i {iri se u gledali{te.
KRAJ
Marko & Musa 83