Rodjenje bogova

Marinko Stevanović

(Zbirka pjesama za djecu online izdanje)

Rodjenje bogova

Na visokoj gori Olimpmoćni Zeus dugo vlada,u ruci mu blješti munjana licu mu gusta brada.

Kad je bio mala bebadala ga je majka Rejada ga hrani i njegujedobra koze Amalteja.

Ali njegov otac Hronossamo da je za to znao,došao bi na ostrvoi dječaka progutao

kao što je progutaosvu ostalu djecu svoju,ali oni živjeli suu stomaku svi na broju

i čekali malog bracuda poraste sve do neba,da ih spase iz stomakajer jedino tako treba.

I dječak je porastao.Došao je iznenadada izbavi bracu, sejei zajedno s njima vlada.

Otišli su na Planinuda gledaju na svijet doleda smišljaju čarolije,kaž njavaju i da vole.

Pa i sada naše bakevjeruju u čarobnjakei pjevaju unucimapjesmice o bogovima.

A Prometej - velik junakživio je gore s njima,hranio se ambrozijomi bio je mio svima.

Njegov brat Epimetejživio je sa ljudima.Pošto vatre nije bilostrašno im je bilo zima.

Kidali su živo meso.Skupljali se ko pilićii gledali niz Planinuda l' Prometej neće sići

i donijeti žižak samo.Ali Zeus ko balon puče:Ne dajte im ni iskricenajbolji su kad se muče!

Prometej je to gledaoi biješe mu mnogo žao

pa odluči da ukradei odnese vatru dolea bogovi - oprosticei onako svi ga vole.

Kada spazi Prometejada silazi sa Planinenjegov brat je sa ljudimatopio se od miline.

Zaigraše kolo vito.Zaloziše oganj vreli.Ispekoše živo mesoi nisu ga ni pojeli

A Zeus posla svoga sineboga Hefesta kovačada hrabroga Prometejaokuje na stijenu plača.

Tu je neka orlušinadolijetala svakog dana,kidala mu crnu jetru.Cvilio je od bolnih rana.

Kad uveče zvijer odletii tama planinu skrije,sve bi rane zarastaleko da nšita bilo nije.

Sta je bilo sa ljudimarećice ti tvoja baka:imali su sada vatru.Pravili su dan od mraka.

Nisu jeli živo meso.Zidali su kuće, škole...Orali su svoja polja.I svi se sa svima vole.

Epimetej ima maluamajliju oko vrataa u srcu nosi naduda ponovo vidi brata.

Bogovi se sazališekad vidješe kako patii rješiše za rodjendanmali poklon će mu dati.

Donesoše kofu glineHefest kovač zanat znadete izvaja iz tog blatatijelo divne žene mlade.

Tad joj Zeus dahom svojimčarobno i život dade.Posla je Epimetejukao da sa neba pade.

Pa mu tada ona reče:

Bogovi me tebi šaljuda ti budem dobra žena.Stvorili su me od zemljene kao cvijet iz sjemena.

Pandora je moje ime.Tako ćeš me od sad zvati.Ti ćeš meni svoju snagu,a ja tebi nježnost dati.

Kada spusti tešku rukuoko njena bijela vrata,zaboravi svoju tugu,zaboravi svoga brata.

Tad bogovi još poslašeneki sanduk i rekoše:Ovaj sanduk mili mojiod sad će kod vas da stoji.

Ti Pandora, dobro shvati,ne smiješ ga otvaratipa nek plače kao dijeteinače će biti š tete.

Ali dugo ne potrajaa iznutra glas je zove:O Pandora najmilija,spasi me iz tame ove!

Ne mogu te otvoriti.Ne mogu te otvoriti.Ne mogu ga otvoriti.Ali šta bi moglo biti?Sta li će se dogoditi?Treba malo proviriti.Samo malo odškrinutii brzo ga zatvoriti.Da, tako ću učiniti.

Steta što je bila sama.Da je njen muž sa njom bione bi joj to dozvolio.

Ali sada - šta je tu jeiz kutije muhe zuje.Neke bube stvarno čudneujedaju kao lude.

I ne vrijedi sad Pandorišto je brzo zatvorilašto ocčajno ruke pružada otjera muheda dozove mužada zatvori vrata.

Već joj rastu gnojne gutepo licu i tijelu,njenom lijepom licunjenom lijepom tijelu.

I ponovo iz kutijeonaj isti glas je zove:O, Pandora najmilija,spasi me iz tame ove.

Nevaljala sandučino,nećeš me jš prevariti!Ali sanduk tiho moli.Da li će ga otvoriti?

Sada ću vam djeco rećijer Pandora se već kaje,nek otovri i to smjestada vidimo opet šta je.

I tek što je otvorilaiz sanduka ko iz snovas krilima od tanke svilepojavi se nada novapa dodirom svoga tijelaskida gnojni čir sa čela.

Pandora je opet lijepazaboravi reci hvalai potrča kao srnado blistavog ogledala.

Nada tužno ode daljeokrenu se na trenutaki prozbori samo za se:baš je Epimetej glupak.

Kada ideš po livadii dodješ do šume sameima jedna provalijagdje se pada u svijet tame.

U podzemnom carstvu dolegdje odlaze kad umiru,mračni bog Had samo čekai ne pušta ih na miru.

On je Zeusov brat rodjenikoga spase iz stomaka,a sad vlada tu pod zemljomi ne izlazi iz mraka.

Dole teče mutna rijeka.Dole ima gadnih buba.Dole ima čudovištesa tri glave, oštrih zuba

a zmijama oko vrata.Ne smije mu niko prići.Najhrabriji junak samou to carstvo može sići.

Bogovi su odlučilida ožene boga Hada.Zeus mu daje kćerku svojuda zajedno sa njim vlada.

Prevariše lijepu Koru,pa izadje do livade,da nabere baki cvijećaali u svijet tame padei ostade.

***

Kaliopa rodi sina.Ne, običnog sina,čarobnu je imao liru,pa kada on njom zasvira

svi bi došli da ga cuju.I kamenje je to znalopa kad čuje kako pjevaskupljalo se i plesalo.

Očarao bi drvećedivlje zvijeri, rijeke, ptice;princeze iz cijelog svijetai najljepše ljepotice.

čini mi se da su bilemnoge dame zaljubljeneal on voli samo jednui pametne oči njene.

Zvala se Euridikai naravno zašto ne bikad su tako zaljubljenivodio je samo k sebi.

Ali blizu, u brdima,negdje u jednom šljiviku,zivio je bog Aristejzaljubljen u Euridiku.

Vidio ih kako idusrce mu je bilo čigra.Ljutio se na Orfejai kamenje što s njim igra.

Ljutio se na svijet cijelii odluči da se sveti,odluci da sidje dole.Hoće princezu oteti?

Hoće ubiti Orfeja.Hoće uplašiti ptice.Hoće polomiti lirui baciti je s litice.

Poče bježati princezaali na ljutu zmiju stade,savi se kao nježni cvijeti mrtva na zemlju pade.

A tu odmah do jezeraa onda do šume sameima ona provalijagdje se pada u svijet tame.

Dobre vile Euridikuprenesoše ka otvorua bog Had je primi k sebii nestade u ponoru.

šta još treba da se kaže?Orfej uze svoju liru.Stegnu srce, skoči dolemutne rijeke gdje uviru

pa zasvira tako miloi opčini čudovišta.Babaroge i aždajene mogu mu više ništa.

Kad je stigao pred Hadakoljena su mu klecala,a lira je kao zivasama tiho zajecala:

Milostivi gospodaruznamo da vas ne veselišto stigosmo vašem dvoruali Orfej samo želi

da pitate milu Koruvašu ženu divnog lika,nek otvori mračni kavezgdje tuguje Euridika.

Ona ceka svog Orfejai nimalo nije kriva.Ujede je jedna gujapod kamenom što se skriva.

Milostivi gospodaručujete li kako cvili?Otjerajte čarobnjake,mnogo su je uplašili!

Otjerajte čudivištaona ne zna da se brani.nek se crna ptičurinanekim drugim mesom hrani.

Lira više nije znala.I tako je ućutala.

Zaškripaše vrata dvora,a na njima sa princezompojavi se lično Kora!

Orfej gleda netremiceu prelijepo njeno lice.

A ja mislim da ne valjašto se tako udubio.Možda je se i u Koruiznenada zaljubio.

A Kora mu tada reče:

Evo ti tvoje princeze!odvedi je na svijet dana!Ali staza kojom idešbiće cijela začarana

pa kad budeš odlaziomoraćeš se okrenuti.Kad me budeš pogledaoprincezu ćes izgubiti.

Naravno da nije htio,ali čini čarobnicevuku ga da se okrenei pogleda njeno lice.

A kada se okrenuošta jos ima da se zbori,kao da iz sna dolazina zemlji se opet stvori.

A iz tame u dubiniprigušeni krik se čuje.Opet crna ptičurinaprincezinu jetru kljuje.

Ali ima jedan junak,hrabriji je od Orfeja.Doći će da oslobodiprincezu i Prometeja.

***

U Argosu, vrlo davno,hoću da vam kažem to,živjela je ljepoticaime joj je bilo Jo.

Ljepotom je svojom, znate,očarala cijeli grad.Ali šta se sa njom zbilo,reći će ti baka sad.

Sjedi Jo u svojoj sobi.čini se da nekog čeka.U tom izbi moćni Zeuspreobučen u čovjeka.

I vidjevši ljepoticuda se igra još sa medomreče: Nisi više dijetei očara je pogledom.

Podje sa njim kao šteneon je pretvori u kravui dovede na livaduu mekanu sočnu travu,

čudili se u Argosu,ko ostavi kravu tu!Niko nije razumionjeno tužno mu mu mu.

To je znala samo HeraZeusova mudra žena,pa pomisli: Nije kravatek onako dovedena.

Saznala je šta je biloi zatraži kravu sebi:Mnogo mi se - veli - svidjazašto mi je dao ne bi?!

Zeus ne zna šta da radi,čelo mršti, bradu gladi,krokodilske lije suzeali Hera kravu uze,

pa je vodi tajnom stazomdovodi na tajno mjesto.Predade je svom čuvaru,na kraju mu šapnu nešto

a on se od njenih riječisav iskrivi i izbeči.

To je bila čarolija,ili mi se samo čini,da čobanin ne zadrijemadok je Hera na Planini.

Kada jedno oko spavadrugo gleda gdje je kravai jadna Jo nema nadeda se bilo gdje iskrade.

Ali Zeus posla sinada uspava čobanina.

Hermes uze svoju lirusvakako na glavu šeširi krilima odlepršapreko polja kao leptir.

Izbečeni čim ugledanad livadom sina bogauze lanac i veze gajadnoj kravi oko roga.

Ali Hermes tiho svira,šalje sanak čobaninu,skide kravi lanac s rogai posla je na Planinu.

Božica je primijetilada joj tamo krave nema.Planu strašnim ognjem gnjevai osvetu gadnu sprema.

A Jo za to vrijeme stižekroz mećavu do stijene zidagdje svezanom Prometejuorlušina jetru kida.

Vjetar huji, bije oči,crna ptica bijesno kljuje,Jo ne vidi Prometejasamo bolni krik mu čuje.

Na Olimpu Hera ljutahvata muhu obad dzinapa joj rece: Nadji kravuput je dalek do planina

i ne daj joj nigdje mira,goni je do samog mora!Za nju više nema miraniti vode, ni odmora!

A onome bekeljavomsve ću oči izvaditi,uhvatiću paun pticui na rep joj ih staviti.

Obad muha nadje kravu.Goniće je sve do mora.Goniće je do Egiptado duboke rijeke Nila.Muha grize, sunce pečenigdje vode nije pila.

Bog Zeus je u Egiptu.čeka tamo svoju kravu.Kad je stigla udari jei razbi joj šakom glavu.

A umjesto krave - gle!Ljepotica ko i prije.Pa radosno pruža rukebogu Zeusu oko vrata.On će opet biti tata.

Prohujaše mnoga ljetaa smrt vreba iz budzaka,starost sipa mraz po kosi.Jo postade pra pra baka.

Imala je unučadisve sam junak do junakai unuke ljepoticeod cvijeta je ljepša svaka.

Naravno, ko svaka baka,imala je mezimčadidjevojčicu i dječaka.A oni su brat i seka.

Dječaku je ime Kadmodjevojčici Europa.kad poraste u nju će semoćni Zeus da zacopa.

Ugledavši sa OlimpaEuropu ljupkog lika,Zeus riješi da je tražipretvorivši se u bika.

A ona je baš krenulau šumarak preko putakad bog baci čarolijuEuropa da zaluta.

Pa jagode dok je bralapogled nije podizala,a kada je glavu diglanije znala gdje je stigla.

Tad je gorko zaplakala.A kada je palo veče,iza grma poput sijenkepojavi se bik pa reče:

Hajde nemoj sad cmizdritibolje da se razveseliš,uzjaši me i zamuri,odvešću te gde god želis.

A kad budes pogledalanećeš stići kući, mala.

Kadmo je se oženioal i njega starost vežei smrt negdje u budžakurazapinje tanke mreže.

Imao je lijepu kćerkučak, dapače ljepoticu,ličila je na pra bakui u struku i u licu.

šta mislite, šta ce biti?Da li će se sad Zeusu Semelu zaljubiti?

Zaljubiti, i te kako!I ako je sve istina,Semela je u stomakunosila Zeusu sina.

Opet Hera nema mira.Ljuti se ko žena svakakada vidi svoga mužada se s drugim tu ljubaka.

Pa nagovori Semeluda zamoli boga Zeusai pokaže joj svoj pogledkad je silan i pun bijesa

kad u ruci drži munju,nebo para gromovima,kada svojim strašnim likomstrah probudi u ljudima.

Pošto joj je obećaobog ne može da prevaripokaza joj lik božijii munjom je na mjestu spali.

Ali Zeus uze sinai stavi ga usvoj stomakpa kada je došlo vrijemerodio se pravi momak

a Gromovnik želi znatida l' je tata ili mati.Mama tata, tata mama.kako će ga dijete zvati?Ovo ti je čudna pričaako možes ti je shvati.

Dionis je porastao.hranila ga tetka Ina.kao dječak otkrio jeneobično dejstvo vina.

Napio se kao bena.Volio je društvo žena.Oblacio haljinicu.Licio na djevojčicu.

I još stare knjige kažuza Zeusovog boga sinada je znao da napravičudan napitak od vina.

A sada je pjesmi kraj.Ko se ljuti bas me brigaima još i drugih knjiga.Uzmi pa ih pročitaj.

***

Ja sam čarobna lisica.Stvorio me bog Dionisda vam skinem osmijeh s lica.

Posto me je bog stvorio,ne možete me ubiti,uhvatiti, uloviti...

a u vašem selu, vidim,ima puno slatkih beba,ispecite odmah jednunisam džaba sišla s neba.

I kada se, vrlo gladna,opet vratim na to mjesto,hoću da mi odmah budeispečeno mlado nešto.

Svako veče hoću dijeteinače će biti štete.

Napraviću čarolijuda umrete svi od gladizato bolje čedo dajtenego da vas stignu jadi.

Za to vrijeme Amfitrion,nije kralj a može biti,voli princezu Alkmenui želi je oženiti.

Pronašli su zgodno mjestopohode ga vrlo često.

Amfitrion nije stidan.Nonšalantno poljubi je.Ona skoči: Nemoj višetata će da nas ubije!

Neću više dolaziti,ti si mnogo nevaljao,ako li te kralj uhvatiprilično si nadrljao.

Alkmena je zajecala.Lice joj je rosna ruža.Amfitrion kao lopovobazrivo ruke pruža

ali nema šta da krade.Princeza je puna čarisamo ne smije da ih dadeto joj ne da otac stari.

Glavni junak ode tužan.Vjerovatno nešto psuje.Alkmena i Amfitrionzaista se ne rimuje.

I dok tako teških mislipo carobnoj šumi gaziiza staze u šipražjuranjenoga vuka spazi.

Uze luk i strijelu vadipred vukom se samim svoriali vuk tad tužnim glasomkao čovjek progovori:

O, smiluj se dobri čikojer ja nisam strašna zvjerka,a od tvojih oštrih strijelasvaki vuk u gace serka.

Onda mu je ispirčaoznate onu tužnu bajkukad je pošla djevojčicada posjeti svoju baku

ali lovac rani vukai on jadnik šumom šepa.neće baku da progutani Crvenkapu da ščepa:

Samo hoću da ulovimlisicu što djecu traži.Da li si je čiko, sreoako jesi, ti mi kaži.

Sažali se Amfitrioni pusti ga neka živi,a lisicu nije sreovjerovatno niste ni vi.

Alkmena je za to vrijemeotrcala u odajepokrila se preko glavei plakati ne prestaje

Obraća se bogu Zeusu:

Ispuni mi bože želju.Pronadji mi moga dječkai dovodi u postelju.

Tamo će se to svi znajunešto lijepo da igraju.

Kad je Zeus ugledaokako se od svijeta krije,srce poče gromovitoo oblake da mu bije.

To se nije jos vidjelona Olimpu cijelomda je Zeus ustreptaoi srcem i tijelom.

Mada je to vješto krioznamo da se zaljubio.

A lisica čarobnica,lukava ko svaka lijaprozdrljiva kao pauki opasna kao zmija

ide u grad stazom tugei planove mračne kujekako dijete da proguta.

Ali tu je, iza panja,iza bukve, iza granja,čarobni vuk očekuje.

Počela je teška borba.kamen pršti, drhti gora,a stigla je već i zorai druga zorai treća zorai šuma stenjei Zeus morai lisicu i vukapretvoriti u kamenje.

Odahnu Zeus, odahnu selo.Bog se ponovo sjeti princezei razvedri mu se celo.

I Amfitrion dodje u selo.On se takodje sjeti princezei smrači mu se čelo.

Zeus oblači njegovo tijelo.Ostavi munju iznad planina.Nadje princezu uplakanui ponovo ce dobiti sina.

I Amfitrion dodje princezi.Ona ga takodje poljubi strasno.I on je htio imati sina,ali je bilo kasno.

Zeus skide smrtno tijeloi ponovo munju uzepa ošinu po brdimada probudi strah i suze.

Amfitrion i Alkmenapostali su muž i žena.

Ali ona u stomakunosila je tudju bebu.Otac nije Amfitrionpravi tata je na nebu.

I Hera je negdje gore.Normalno je da se ljuti,ali nas to nije brigajer može nas Zeus čuti

i misliti da smo Herimi sve ovo ispričali.A, u stvari, ovu pričuveć smo negdje pročitali.

Rekoh vam da ima junakhrabriji je od Orfeja.Doći ce da oslobodiokovanog Prometeja.

A taj junak je Heraklo.Rodila ga je Alkmena,otac mu je moćni Zeusa majka je smrtna žena.

Ko bajagi neki tatabio mu je Amfitrion.Mi sad znamo šta je bilovjerovatno to zna i on.

Samo sto se dijete rodii plačem se svijetu javi,Hera posla strašnu zmijumališana da udavi.

Zmija lako nadje dijete.beba Herkul pruža rukezgrabi zmiju oko vratai udavi je bez muke.

Skamenjeni roditeljinijemo su ga posmatrali.Da je Herkul pravi junaku tom trenu već su znali.

Copyright © by Marinko Stevanović 2003 Allrights reserved.