16 17

- lig. longitudinalis posterius - čvrsto je srastao s diskovima, spaja trupove kralježaka dorzalno a pruža se od trupa C2 kralješka do sakruma; ovaj ligament ograničava kretnje pri savijanju kralježnice prema naprijed i prema natrag;- ligg. flava - građeni su od elastičnog veziva pa su žuti, zatvaraju procjepe među lukovima kralježaka i upotpunjuju stražnje omeđenje vertebralnog kanala; zajedno s leđnim mišićima, opiru se presavijanju kralježnice prema naprijed kojeg uzrokuje težina organa smještenih u prednjem dijelu trupa;- ligg, intertransversaria - povezuju susjedne poprečne nastavke;- ligg. interspinalia - povezuju susjedne trnaste nastavke;- lig. supraspinale - pruža se povrh trnastih nastavaka i veže ih međusobno, kranijalno se nastavlja u lig. nuchae (oblikom trokut što stoji u ravnini simetrije hvatajući se bazom na zatiljnu kost).3) Zglobovi, diarthrosis (juncture synovialis) su pokretni spojevi među koštanim dijelovima:-articulationes intervertebrales spajaju zglobne ploštine koje nose gornji odnosno donji zglobni nastavci susjednih kralježaka. Zglobna čahura inserira na rubovima zglobnih ploština (na vratnome odsječku je obilata a kaudalnije tješnja, napeta). Položaj zglobnih pukotina pojedinih odsječaka kralježnice odgovara onome zglobnih ploština;- articulationes uncovertebrales (neuro-centralni ili Luschkin-ovi zglobovi) na vratnom odsječku između C3 i C7 spajaju donje s gornjim nastavcima, processus uncinatus susjednih kralježaka;- articulatio atlanto-occipitalis - “gornji zglob glave”;- articulationes atlanto-axiales - “donji zglobovi glave”.

1.1.3. KRETNJE KRALJEŽNICEOpseg kretnji određuju prije svega intervertebralni diskovi. Što je visina diska veća u usporedbi

s njegovim promjerima, to su i ekskurzije veće. U vratnom odsječku diskovi su razmjerno visoki pa je i pokretljivost obilna.

Vrste kretnji ovise o položaju i obliku zglobnih ploština:1) pregibanje ili fleksija prema naprijed (antefleksija) i prema natrag (retrofleksija);2) pregibanje na desnu ili lijevu stranu (lateralna ili laterofleksija);3) obrtanje ili rotacija, odnosno torzija.Pregibanje prema naprijed i natrag je oko transverzalnih osi. Kretnje su u vratnom i slabinskom

dijelu kralježnice obilne dok su oskudne u grudnom, osobito retrofleksija uslijed strmih trnastih nastavaka. Moguća je istodobna antefleksija u jednom dijelu kralježnice a retrofleksija u drugome dijelu. Laterofleksija je oko sagitalnih osi u svim presakralnim odsječcima a u najvećoj mjeri je u grudnome segmentu. Zbog položaja zglobnih ploha na vratnome odsječku laterofleksiju uvijek prati rotacija. Rotacija je oko uzdužne osi kralježnice, najveći opseg ima na vratnome, nešto manji u grudnome, a u slabinskome odsječku neznatan. Rotacija većeg broja kralježaka rezultira torzijom tog dijela kralježnice.

U kralježnici je moguća i kombinirana kretnja ili cirkumdukcija. Položaj mijenja gornji dio tijela tako da se glava kreće kružno u horizontalnoj ravnini.

Kralježnica djeluje kao savijeni elastični stup. Zahvaljujući intervertebralnim diskovima i za-vojima ona ublažava udarce. U tome višestruka zakrivljenost kralježnice daje značajnu prednost i tako je bolje zaštićena od ozljeda. Opterećenje kralježnice je najveće na slabinsko krstačnom prijelazu.

Kralježnica kao niz lančano spojenih elemenata čiji pokret utječe jedan na drugi pa se tako pokret glave i temporomandibularnog zgloba prenosi na vrat pa duž cijele kralježnice i obrnuto. Pokret stopala utječe na pokrete zdjelice koji se potom prenosi na cijelu kralježnicu, sve do tem-poromandibularnog zgloba. Pokreti u kralježnici međusobno su vezani zakonitošću pokreta (12). U gornjim dijelovima do sredine grudnog koša laterofleksiju prati rotacija trupa na istu stranu, dok je u slabinskom laterofleksija spojena s kontralateralnom rotacijom trupa kralješka (sl. 1.3), (kod skolioze se obično događa obrnuto).

Upravo ta nedovršena prilagodba na uspravni stav tijela često dovodi do “boli u križima”.

Slika 1.3. KRETNJE KRALJEŽNICE

povezanost pokreta (White i Punjabi s. d.)

32 33

• Bočno (sl. 2.2-3):- stopala: lukovi;- koljena: položaj (da li postoji rekurvatum);- zdjelica: položaj (da li pada prema naprijed ili prema natrag);- lumbalna kralježnica: veća ili manja lordoza (utječe i na položaj trbuha)- grudni koš: izbočenost odnosno postojanje kifoze ili hipokifoze (indirektno utječe i na položaj vratne kralježnice, koji može biti lordotičan kod kifoze, ali može biti izravnat ili čak s tendencijom prelaska u kifozu, ako je grudni koš izravnat);- glava: da li je u okomici iznad ramena, kuka i stopala (orijentir vanjski slušni hodnik koji je iznad ključne kosti i nešto ispred skočnog zgloba). Zatim da li su oko i slušni hodnik u vodoravnoj liniji.

2.1.2. DINAMIČKA ANALIZA POSTURE Promatra se aktivna pokretljivost cijele kralježnice te pojedinih segmenata. Promatra se obim i

pravilnost pokreta: antefleksije, retrofleksije i laterofleksije.• Antefleksija:- fiziološki doseg je kad dlanovi sežu do ispod koljena, a dodirivanje poda upućuje na promjene u liga-mentima na nivou L4 do S1 i na labavost tih segmenata (takve osobe se moraju čuvati naglih pokreta, zbog opasnosti od akutnog bloka tih segmenata);- simetričnost paravertebralnog mišićja u antefleksiji promatrati stojeći straga;- treba zamijetiti i nepravilno izbočene poprečne nastavke i rebra na grudnom dijelu (može biti po-sljedica skolioze gdje je mišićje asimetrično, ali i zato što postoji dominantna strana tijela);- treba promatrati oblik luka (sl. 2.3-1) (može biti gotovo ravan do izrazito savijen), te da li se na njemu nalaze izravnati dijelovi što upućuje na ograničenje pokretljivosti (izravnanje grudno slabinskog dijela se smatra granično fiziološkim, a gubitak kifoze sakruma i lordoze slabinske kralježnice nefiziološkim);- bolnost - na samom početku antefleksija može biti bolna (“bolni luk”), a potom se izgubi; no ako se bol-nost kod povratka u uspravni položaj vrati to upućuje na leziju diska, dok samo pri vraćanju u uspravni stav govori u prilog funkcijskoj blokadi DVS.• Retrofleksija:- opseg pokretljivosti nije bitan koliko je bitno pratiti pravilan redoslijed savijanja pojedinih DVS od vrata do sakruma ocjenjujući pravilan redoslijed ekskurzije pokreta ili postojanje hipomobilnih područja;- fiziološki luk ide bez prekida do sakruma (sl. 2.3-2) (prekid govori u prilog ograničenja pokretljivosti u tim segmentima - funkcijski blok DVS);- pojava bolnosti može upućivati i na dodirivanje periosta trnastih nastavaka.• Laterofleksija:- treba paziti na pravilnost izvođenja pokreta; ne smije se naginjati ni naprijed ni natrag,ruke moraju slobodno visjeti ispružene naslonjene uz tijelo;- i desno i lijevo promatra se pravilnost luka (mora biti poput slova C);- fiziološki doseg je kad prsti ruke dosegnu koljena (sl. 2.3-3);- pri laterofleksiji na jednu stranu zdjelica rotira na suprotnu - konveksnu stranu luka, (ako to izostane upu-ćuje na ograničenje pokretljivosti slabinske kralježnice ili SI zglobova.

Slika 2.2. STATIČKA ANALIZA POSTURE (nastavak)

(3) bočno

Slika 2.3. DINAMIČKA ANALIZA POSTURE

(1) antefleksija (2) retrofleksija

(3) laterofleksija

40 41

3. PRIPREMNI POSTUPCI ZA TERAPIJUNeophodno je pripremiti tkivo koje okružuje DVS, omekšati mišićje da bi učinak manipulacije

bio uspješan i trajan. Ta priprema se obično naziva: „tehnika mekih tkiva“. Koriste se:1) masaža vezivnog tkiva i2) vježbe postizometrične relaksacije (PIR) i automobilizacija

3.1. MASAŽA VEZIVNOG TKIVA Da bi se bolje razumjelo neophodnost masaže u manualnim postupcima, te zašto se uvijek

obuhvaća cijelu kralježnicu a ne samo određeni DVS ili širi odsječak, treba pojasniti pogled manu-alne medicine na vezivno tkivo (v. 1.3.). Blokirani DVS izaziva refleksne promjene, na koži i potkožju. Stvaraju se HAZ, zadebljanja i otežavaju pristup DVS kojeg treba tretirati. Poremećaj pokretljivosti zgloba dovodi do promjena u mišićju pa nastaju fibrozne promjene. Promjene u tkivu mogu se rije-šiti masažom koja je energičnija i sastavljena od elemenata koji ne spadaju u klasičnu. To su posebni elementi masaže vezivnog tkiva.

U sklopu manualne medicine masaža vezivnog tkiva služi samo za pripremu tkiva da bi se olakšali mobilizacijski i manipulacijski postupci.3.1.1. REFLEKSNI FENOMENI PRI MASAŽI VEZIVNOG TKIVA

Masaža se temelji na refleksnim fenomenima, djelovanjem na kožne i mišićne elemente. Me-todu je razvila njemačka fizioterapeutkinja Elisabeth Dicke i u početku je imala naziv “metamerska masaža”, jer koristi ta područja za postizanje refleksnih efekata. Kasnije, kad su istraživanja ukazala na pojavu i popratnih efekata, prozvana je masažom vezivnog tkiva.

Kad se koristi za djelovanje i na unutarnje organe, treba uspostaviti relacija između promjene kože i potkožja te eventualnih oboljenja unutarnjih organa (prikupljeni anamnestički podaci te se-gmentna distribucija inervacije, omogućuje da se pojave i organi povežu).

Promjene u tkivu mogu prouzročiti na lokalnoj razini: tenzije mišićja, vanjski posturalni ili drugi faktori. Zato se pripremne postupke može usmjeriti dvojako: na relaksaciju mišićja kao pri-premu tkiva za trakcijske, mobilizacijske i manipulacijske postupke, te kod kroničnih oboljenja na unutarnje organe - terapijski. Tako se osim utvrđivanja funkcijske blokade DVS, što je osnovni cilj manualno medicinske dijagnostike, mogu povezati i promjene tkiva na površini s oboljenjima unu-tarnjih organa.

Za svaki željeni terapijski efekt razvijen je redoslijed zahvata čijom primjenom dolazi do ciljanih refleksnih reakcija.3.1.2. PRIPREMNI MASAŽNI POSTUPCI

U toku masaže vezivnog tkiva primjenjuju se tri različita postupka kojima se djeluje na tkivo: površinska ili tehnika ,,kože” ili ,,glađenje”, valjanje kože ili tehnika ,,masse-roule”, te dubin-ska tehnika. Prva dva zahvata koriste se za pripremu tkiva i kod onih dijagnoza gdje masaža služi za postizanje površinskih efekata. Treći, koji je izrazito nadražujući i dubok, koristi se za postizanje što veće relaksacije paravertebralnog mišićja.

1. površinska ili tehnika ,,kože” ili ,,glađenje” - služi kad ispitivanje kože ukaže na vrlo tvrdo, „zalijeplje-no“ i bolno tkivo. Zahvat - potez obaviti s 4 prsta, vrlo brzo, pritisak iznosi od 10 do 50dag (ovisno o tome koliko bolesnik podnosi). Zahvat ponoviti nekoliko puta (ima točno određeni hodogram po dijelovima tijela - sl. 3.1-1a do f ).2. valjanje kože ili tehnika ,,masse-roule” - osim kao dijagnostički služi i kao pripremni postupak, napose u slučaju kad je mišićje vrlo tvrdo. Može se valjati u valovima, a u odnosu na kralježnicu uzduž ili poprijeko (sl. 3.1-2a, b). Valjati obim rukama, tako da palčevi potiskuju, a ostali prsti kožu prihvaćaju. Postupkom ići od kriste ilijake do ramena odnosno vratno grudnog prijelaza jedne strane. Dolaskom na kraj, krenuti iz početka i tako 3 puta. Najprije uzduž, paralelno s trnastim nastavcima, a zatim poprijeko od okomice koju čini stražnja aksilarna linija do trnastih nastavaka.

Slika 3.1. PRIPREMNI MASAŽNI POSTUPCI

1) površinska ili tehnika „kože“ ili „glađenja“

(a) vodoravno (b) s istezanjem

(c) dijagonalno - longitudinalno (d) oko lopatice

(e) m. temporalis (f) vrat

2) valjanje kože ili tehnika „massè-roulè“

(a) uzdužno (longitudinalno) (b) poprečno (vodoravno)

64 65

5.5.2. NESPECIFIČNI TERAPIJSKI POSTUPCI a) trakcija vrata za opuštanje mišićne mase vrata.- u sjedećem položaju: prisloniti dlanove na bolesnikove uške, tako da leže između tenara i hipotenara, a podlakticama fiksirati ramena. Trakciju izvesti na izdisaj i ponoviti najmanje 3 puta ne popuštajući nategnu-će nakon svakog izdisaja (sl. 5.11-1a). - u ležećem položaju: stati iza bolesnika, prstima obuhvatiti mišićje vrata i lagano kliziti od korijena vra-ta prema zatiljku (sl. 5.11-1b). Pritom lagano ljuljati cijeli vrat, opustiti mišićje. Postiže se longitudinalno nategnuće. Kad ruke stignu na zatiljak jednom ga obuhvatiti raširenim palcem i kažiprstom (kožni nabor naslonjen na zatiljak koji pridržava), a drugom obuhvatiti bradu, tako da legne u dlan (sl. 5.11-1c). Bolesnik polako udahne pa izdahne tri put. Prilikom svakog izdisaja izvesti nategnuće kojeg ne popuštati, ali se ne smije izazvati bol (sl. 5.11-1d). (Postupak je i dijagnostički, jer se prolaženjem po mišićima vrata mogu pal-pirati zadebljanja koje stvara funkcijska blokada intervertebralnog zgloba ili artrotični zglobovi). b) trakcija C2 do C6 u antefleksiji u ležećem položaju: stati uz uzglavlje, prekrižiti podlaktice i nasloniti dlanove na bolesnikovo rame (desni dlan - lijevo rame) stvarajući oslonac za bolesnikov zatiljak (sl. 5.11-2a). Bolesnik savije glavu prema naprijed do osjećaja nategnuća, potom udahne i zadrži dah oko 5 sekunda a istovremeno pritišće glavu na terapeutove podlaktice. Zatim kad izdahne, dodatno pojačati savijanje (pret-klon) glave i postići mobilizaciju (sl. 5.11-2b). Postupak ponovi 3 – 4 puta stalno povećavajući savijanje (fleksiju) glave. c) mobilizacija spiralnim pokretom u ležećem položaju: stati bočno uz bolesnikovu glavu, rukom bližoj ramenu obuhvatiti paravertebralno mišićje na suprotnoj strani, a dlan ruke koja je bliže tjemenu oslo-niti na čelo. Sinkrono (spiralno) povlačiti paravertebralno mišićje prema sebi a čelo odguravati od sebe (sl. 5.11-3a, b). Pomicati ruku od zatiljka prema korijenu vrata po paravertebralnom mišićju (pomak obuhvaća po dva kralješka). Postupak se i s jedne i s druge strane vrata ponavlja barem 3 puta.

5.5.3. CILJANI - SPECIFIČNI TERAPIJSKI POSTUPCI d) tretman u laterofleksiji: bolesnik sjedi, stati oslanjajući trup o leđa bolesnika (da bi se stabilizirao trup može se zdjelicu fiksirati koljenom).Primjer: „funkcijska blokada C5-C6 desno“ - lijevu ruku nasloniti na obraz, tako da se bolesniku podlak-ticom fiksira rame (sl. 5.12-1a), a desnom, jastučićem palca, fiksirati trnasti nastavak C6 (sl. 5.12-1b), dok su preostali prsti naslonjeni na fosa supraclavicularis. Mobilizirati tako da se tijelo bolesnika nagne ulijevo uz fiksiranje glave do nategnuća na nivou C6, zatim vratiti tijelo opet na početni položaj i tako 4-5 puta. Pri tome treba obratiti pozornost da u toku cijelog postupka vrat bude stalno u vertikalnom položaju.Manipulirati tako da se po nategnuću u DSV, lagano otkorači (unatrag) čime se glava bolesnika blago anteflektira, potrebno da se zaštiti a. vertebralis, pa potom desnim palcem dodati kratki trzajni potisak na C6 kralježak (postupak se olakša laganom rotacijom vrata u suprotnom smjeru od samog postupka) (sl. 5.12-1c ).

Većina mobilizacija i manipulacija vratne kralježnice obavlja se u ležećem položaju. U ovom položaju otpada napetost mišićja koja je nužna za držanje glave. Bolesnik leži na leđima, glava i vrat vire od ramena preko ruba stola a položeni su na terapeutovo koljeno ili terapeut pridržava glavu rukama. e) mobilizacija Occ - C1 u antefleksiji i retrofleksiji: stati ili sjesti, abducirani palac jedne ruke položiti na luk atlasa čime ga se fiksira (kožni nabor naslonjen na vratnu kralježnicu fiksira luk atlasa). Drugu ruku kod: - antefleksije - nasloniti na čelo bolesnika i potiskivanjem prema dolje i naprijed izvesti nježno ljuljuškanje u Occ - C1 zglobu (sl. 5.12-2a);- retrofleksije – postaviti na bradu, uhvatiti je i vršiti pritisak u smjeru čela, čime se gura zatiljak prema natrag, preko fiksiranog atlasa. Pokret je minimalan, ponoviti nekoliko puta, uz lagano ljuljuškanje (sl. 5.12-2b).

Slika 5.11 NESPECIFIČNI TERAPIJSKI POSTUPCI

(1) trakcija vrata (a)

(a) sjedeći (b) ležeći – priprema (c) ležeći – početak (d) – ležeći – završetak

(2) trakcija C2 - C6 u antefleksiji - ležeći (b) (3) mobilizacija spiralnim pokretom - ležeći (c)

(a) – početni položaj (b) – završni položaj

(a) – gornji DVS (b) - donji DVS

Slika 5.12 CILJANI - SPECIFIČNI TERAPIJSKI POSTUPCI

(1) tretman u laterofleksiji – primjer: funkcijska blokada C5 - C6 desno (d)

(a) - fiksiranje ramena (b) - fiksiranje trnastog nastavka (c) - završni položaj

(2) mobilizacija Occ-C1 (e)

(a) - u antefleksiji (b) - u retrofleksiji

76 77

6.4. PRIPREMNI POSTUPCI ZA TERAPIJU GRUDNE KRALJEŽNICE Na grudnom dijelu provode se svi oblici pripremnih postupaka kako bi se mobilizacija ili ma-

nipulaciji izvela sa što manjim otporom i upotrebom minimalne snage: masaža vezivnog tkiva, vježbe postizometrične relaksacije (PIR) i automobilizacija.

6.4.1. MASAŽA VEZIVNOG TKIVA Postupak masaže raspoređen je tako da se po slojevima najprije drenira koža i potkožje, te oslo-

bađa mišić, zatim se drenira mišićje koja tako postaje podatnije i elastičnije. Elastičnost se upotpuni vježbama postizometrične relaksacije. a) valjanje kože: pokret se sastoji u potiskivanju i stvaranju kožnog vala, kojim se odvaja koža od pot-kožja. Koristiti obje ruke, palčevima potisnuti tkivo, a ostalim prstima ga prihvatiti. Pokret ide od kriste ilijake do ramena odnosno vratno grudnog prijelaza. Dolaskom na kraj, krenuti iz početka i tako tri puta (sl. 6.10-1a). Najprije u okomici, paralelno uz trnaste nastavke, a zatim, drugi se kožni nabor stvara od okomice stražnje pazušne crte do trnastih nastavaka (opet od kriste ilijake do ramena) (sl. 6.10-1b). b) dubinska masaža: palčevima ili s četiri prsta ići u dubinu tkiva. Jednim ili s dva prsta gurati tkivo uz trnaste nastavke okomito ili vodoravno (drenira se tkivo neposredno uz kralježnicu) (sl. 6.10-2). Krećući od slabinsko grudnog prijelaza gurati s dva prsta u protupokretu. Zahvaća se veća površina kože i ide u dubi-nu do mišićja da bi se drenirala mišićna masa i okolno tkivo. Tretman, penjući se uz kralježnicu, završiti na grudno vratnom prijelazu. Svaki zahvat ponoviti bar tri puta.

6.4.2. VJEŽBE POSTIZOMETRIČKE RELAKSACIJE (PIR) c) PIR za mm. erectores trunci: da bi se postigla opuštenost paravertebralnog mišićja koriste se vježbe koje nisu lokalizirane samo na grudnu kralježnicu već zahvaćaju erektore trunci cijelog trupa (sl. 6.11-1a, b). d) PIR za m. romboideus: izvodi se sjedeći ili stojeći. Dlan položen na susjednom ramenu, u toku udi-saja druga ruka držeći lakat pruža otpor pokretu abdukcije (sl. 6.11-2a) a u toku izdisaja ruka koja drži lakat istegne ruke naslonjene na rame (sl. 6.11-2b). Vježba se ponavlja 3 do 5 puta. Primjenjuje se kod bolova u području između lopatica ili kod spinozitisa koji je izazvan nategnućem koji mišić stvara na svom hvatištu na trnastom nastavku.

6.4.3. VJEŽBE AUTOMOBILIZACIJE e) u rotaciji - gornji kralješci: bolesnik kleči naslonjen na podlakticu. Pri udisaju druga ruka ide u abdukciju, rotaciju i retrofleksiju pri čemu rotira grudne kralješke do dosizanja bolnog, funkcijski blokiranog DSV (sl. 6.12-1a). Pri izdisaju a pri kraju pokreta izvede 8 do 10 laganih oscilacija (sl. 6.12-1b). Vježba se izvede 3 do 5 puta na obje strane.- donji kralješci: bolesnik kleči, ruka oslonac je ispružena. Pri udisaju drugom rukom ide u abdukciju, ro-taciju i retrofleksiju pri čemu rotira grudne kralješke do dosizanja bolnog segmenta (sl. 6.12-2a). Na kraju izdisaja izvede 8 do 10 laganih oscilacija (sl. 6.12-2b). Vježba se ponavlja 3 do 5 puta na obije strane. ­�­�f) u antefleksiji i retrofleksiji: bolesnik je u položaju na laktovima i koljenima („mačke“). Udahne i pri tome savine grudni koš prema naprijed, podižući glavu (sl. 6.12-3a). Pri izdisaju savine glavu prema grudi-ma a grudni koš ide u retrofleksiju (sl. 6.12-3b). Vježba se ponavlja od 3 do 5 puta. g) trakcija - vodoravno istezanje: (u grudnoj kralježnici ne postoji čista trakcija, a cilj je isti kao i PIR) - bolesnik leži potrbuške. Terapeut rukom bližoj glavi bolesnika osloni dlan tako da trnasti nastavak ostane između tenara i hipotenara. Drugom rukom fiksira nogu bolesnika čime zadržava pokret. Bolesnik udahne a pri izdisaju terapeut potiskuje trnasti nastavak u pravcu glave (sl. 6.12-4) čime isteže paravertebralno mišićje.

Slika 6.10 PRIPREMNI POSTUPCI – MASAŽA VEZIVNOG TKIVA (1) valjanje kože (a) (2) dubinska masaža (b)

(a) vertikalno (b) horizontalno guranje s dva prsta

Slika 6.11 PRIPREMNI POSTUPCI – VJEŽBE POSTIZOMETRIČKE RELAKSACIJE (1) mm. erectores trunci (c) (2) m. romboideus (d)

(a) početni položaj (b) završni položaj (a) u udisaju - otpor (b) u izdisaju - povrat

Slika 6.12 PRIPREMNI POSTUPCI – AUTOMOBILIZACIJA (1) gornji kralješci (e) (2) donji kralješci

(a) rotacija i retrofleksija (b) oscilacije pri izdisaju (a) rotacija i retrofleksija (b) oscilacije pri izdisaju

(3) u antefleksiji i retrofleksiji (f) (4) trakcija (g)

(a) antefleksija (b) retrofleksija horizontalno istezanje

132 133

VRAT

Vježbe za tegobe vrata, glavobolje, te za mišiće koji ograničavaju pokretljivost ramena i vrata.

1. Errector spinae superior

Bolesnik sjedi s rukama opuštenim niz tijelo. Nasloniti dlan jedne ruke na zatiljak bolesnikove glave a drugom rukom fiksirati rame.

Kazati bolesniku da pogleda prema gore i udahne, te da gura glavu prema natrag (otpor pruža terapeutove ruke) (sl. 1a). Zadržati u tom položaju 10 - 15 sekunda. Zatim kazati bolesniku da pogle-da prema dolje ispuštajući zrak, dok mu se gura glavu prema naprijed i dolje (sl. 1b).

Iz postignutog položaja ponoviti vježbu. 1. c i d bolesnik sam radi: leži na trbuhu s glavom preko ruba stola. Udahne, pogleda prema gore, te odigne glavu 5 - 10 cen-timetara i zadrži je u tom položaju 10 – 15 sekunda (sl. 1c).

Zatim ispuštajući zrak pogleda prema dolje i opusti glavu (sl. 1d). Iz postignutog položaja po-navlja vježbu.

Vježbe koje pomažu normalizaciji pokreta ramena, indirektno utječe i na mobilnost vrata.

2. Infraspinatus

Bolesnik leži na leđima s rukom preko ruba stola koja je u abdukciji (90 stupnjeva), vanjskoj rota-ciji a podlaktica je u odnosu na nadlakticu pod pravim kutom. Fiksirati rame, a drugom rukom davati otpor na dlan i distalni dio podlaktice. Ruku dovesti u nategnuće, te kazati bolesniku da udišući pogleda prema gore i gura ruku prema gore protiv terapeutovog otpora (sl.2a). Zadržati u krajnjem, položaju 10 - 15 sekunda. Kazati bolesniku da ispuštajući zrak pogleda prema dolje i opusti ruku koju gurati u unutarnju rotaciju (sl. 2b). Iz postignutog položaja ponavljamo vježbu 2. c i d bolesnik sam radi: leži na leđima s rukom preko ruba stola koja je u abdukciji (90 stupnjeva), vanjskoj rotaciji a podlakti-ca je u odnosu na nadlakticu pod pravim kutom (sl. 2c). Udišući pogleda prema gore i odigne i dlan odigne prema gore. Zadrži u tom položaju 10 – 15 sekunda (sl. 2d). Zatim pogleda prema dolje ispu-štajući zrak te opušta ruku da slobodno padne (rotira se) Iz postignutog položaja ponavlja vježbu.

Slika 1. ERRECTOR SPINAE SUPERIOR

(a) (b)

(c) (d)

Slika 2. INFRASPINATUS

(a) (b)

(c) (d)