Mahovine

Mahovine nastanjuju gotovo sva moguća područja na Zemlji. Ne nalazimo ih jedino u morima i ekstremnim pustinjma.

Susrećemo ih na rijekama...

Na zidovima kuća...

Na kori drveća...

Na šumskom tlu...

Ili kao ukrasne biljke...

Mahovine ne razvijaju pravi korijen, stablo i listove. Tijelo mahovine se sastoji od stabalca, listića i rizoida.

Rizoidi pričvršćuju mahovinu, imaju ulogu korjena.

Nemaju provodne žile za prijenos vode, minrealnih tvari i proizvoda fotosinteze.

Nevaskularne su biljke, te vodu upijaju cijelom površinom tijela, a prenošenje vode do stanica omogućava kapilarnost.

Kutikula je vrlo tanka i stoga se mahovine pri pomanjkanju vode brzo suše.

U Hrvatskoj česte mahovine su:

ZdenčaraVlasak

Mah tresetar

Mahovine ne trunu već se nagomilavaju u obliku treseta i tvore tresetni ugljen. Tresetari traže kiselu reakciju tla stoga sa na tim područjima uzgajaju biljke lončarice.

Neke mahovine su prešle s kopnenog u slatkovodno stanište stoga ih nazivamo vodenom mahovinom.

Mahovine pospješuju taloženje sedre, a time i stvaranje slapova.

Taloženjem netopljivog kalcijevog karbonata u tijelu mahovine one postaju tvrde i lomljive. Nove generacije rastu pri vrhu, a stare, pune vapnenca odumiru.

Onečišćenjem i presušivanjem možemo ugroziti slapove i krhke sedrene barijere.

Plitvička jezere i rijeka Krka su nacionalni parkovi poznati po brojnim slapovima.

Smatra se da su se mahovine razvile iz modrozelenih algi jer sadrže fotosintetske pigmente klorofil a i b, te karotinoide.

Gametofit im je jače razvijen od sporofita što zahtjeva vodu za razmnožavanje, a nje ima samo pri tlu.

Prijelazni oblici nisu nađeni, pa ih stoga smatramo slijepom granom evolucije!

The end =)

Petar Vlahović, 2.a