Bijela rasa se smanjuje, pada u vatreni pakao unitenja, u bezdan. Kako propada bijela rasa, propada i svijet. Ovakvo stanje propadanja zaista je tragino i mora se obrnuti. Nikada prije u dugome postojanju naih ljudi nije se pojavila tako velika, svijetska prijetnja naoj rasi. Bilo je slinih, mranih dogaaja u naoj povijesti koji su negativno utjecali na nas i nau kulturu, no niti jedan od njih nije nas ugroziokao ova dananja prijetnja.

Zla kob i sumornost obiljeuje doba koje je unakazilo snagu bijelih ljudi u Europi; Tamno doba. Vrijeme puno nepoznavanja, praznovjerja, muenja i stagnacije koje je prouzroeno idovskim uenjima kranstva. To upropatenje izbrisalo je nadu za milijune ljudi dok su bili prisiljeni "pokriti se uima" i klanjati izmiljotinama za koje prije nisu uli. Akose nisu pokoravali ekao ih je niz dijabolinih muka i muenja.

Usred atmosfere kranske kontrole, intelektualni podhvati besramno su se gazili, smru kao estim rjeenjem posjedovanja "zabranjenih" knjiga. Na mnoge od tih knjiga danas gledamo kao prosvijetljena, najbitnija dijela klasinog doba. Kao rezultat blokade intelektualnog prirasta, stoljea su se polako valjala izbjegavajui napredke koje bi bijela rasazasigurno napravila da se na nju nisu stavili kranski okovi.

Kako je snaga kranske Crkve polako opadala, kreativni duh koji prijanja uz nau vrstu probija se nevjerojatnom brzinom, kao da je putena brana. Nastaje novo razdoblje - Renesansa, novo doba prosvjetljenosti i briljancije. Okovi Kranstva nisu razbijeni, samo oputeni, no to oputenje je dozvolilo genijima kao to su Da Vinci, Raphael, Michelangelo i mnogim drugima da zasijaju. Potpuna destrukcija kranstva e zasigurnootvoriti vrata jo mnogim genijalcima.

Dok je nesrea kranstva bila bolest u naem sistemu, bijela se rasa suoila sa mnogim neprijateljima koji su zaprijetili izvana. Napadale su se utvrde naih monih ljudi; Huni, Mauri, Mongoli i Turci. Svi ti narodisu nasrljavali na nae prostore, no preivjeli smo sve napade.

Glavni razlog za nae preivljavanje mnogih smrtonosnih napada je jedinstvo, ujedinjenost naih ljudi. Opravdano, nisu se svi bijelci ujedinili da se zaustave strani nasilnici, ali to je openito smatrano kao "mi protiv njih" tip borbe. Cijeloukupnost bijele rase ostala je netaknuta kroz sve te dogaaje, ali prijetnja koja nam danas prijeti,nema oblik vojne invazije.

Infekcija koja razara bijelu rasu, u dananjici uza se ima oblik demoninog idovskog i podmuklog izdajnikog tipa ljudi, "bijelih" ljudi koji surauju sa neprijateljem. Nai bijeli prostori su puni tetoina koje piju krv naim ljudima dok pustoe i preuzimaju susjedstvo po susjedstvo. Dok je savrenstvo svijeta produkt kreativnosti bijele rase, ista se ta produktivnost unitava i gasi te se kutura bijelih narodapolako zaboravlja.Stoga je jasno vidljivo za sve: Civilizacija je mrtva.

Usprkos penjuim preprekama na naem putu, nadmona grandioznost naih ljudi e dominirati kao i u prolosti. Snaga i volja nae rase je toliko jaka da je pobjeda neizbjena. Jedina varijabla je da, to se tie vremena, moglo bi nam trebati godinu dana da povratimo nae prostore, a moglo bi i sto. Iz goruih pepela i destruktivne vatrene oluje koja hara kaotino, irei pusto, tamu i raspad, uzdignuti feniks bijele rase ese preporoditi.

1

3 Otto Skorzeny roen je u Beu 12 lipnja 1908 godine. Sa navrenih 18 godina zapoinje strojarski studij, nastavljajui svoju obiteljsku tradiciju. Pridruuje se i jednom od mnogih borbenih drutava u Beu, te sudjeluje u ukupno 14 borbi sa sabljom. U jednoj od borbi zadobiva ozljedu na licu te mu ostaje veliki oiljak, po kojem e ga mnogi neprijatelji i saveznici pamtiti kao ''lice s oiljkom''. Tijekom tih borbi stekao je mnoga iskustva koja e mu kasnije dobro koristiti u ratovanju, kako je i sam rekao: "Nikad u ratu se nisam toliko bojao kao kada sam se borio u prvoj borbi pred svojimkolegama iz razreda".

Skorzeny se 1940 godine prikljuuje Austrijskoj Nacional-Socijalistikoj stranci te postaje radikalni pobornik ujedinjenja sa Njemakom. Nakon Anschlussa radi za ErnstaKaltenbrunnera. Visok preko 190 cm ubrzo postaje Hitlerov osobni tjelesni uvar.

Odmah po poetku rata dobrovoljno se javlja na obuku za Luftwaffe. Tada je ve diplomirao za inenjera strojarstva, a imao je i iskustva u letenju u malim avionima i bila muje arka elja postati pilot. Nakon pet mjeseci obuke odbaen je jer je bio prestar.

U veljai 1940 prikljuuje se Wermachtu te biva postavljen u artiljeriju. Ubrzo biva prebaen u SS postrojbe, 1. diviziju "Liebstandarte Adolf Hitler" te sudjeluje u invaziji na Nizozemsku te Francusku. Zbog zasluga u borbi biva promaknut u porunika te prebaen na balkanski front. Tu se jo jednom iskazuje u borbama, te tokom ljeta 1941 sa SS divizijom "Das Reich" ulazi u Rusiju, ali u prosincu iste godine biva ranjen uglavu te je prebaen natrag u Njemaku.

Poetkom 1942 zaposlen je u spremitu divizije "Liebstandarte Adolf Hitler". Bio je jako zaposlen, ali je propustio samu bitku na frontu. Zato u lipnju 1942 kree u sredite SS-a, gdje dobiva za zadatak osnivanje i obuku posebnih elitnih borbenih jedinica. U travnju 1943. Skorzeny postaje zapovjednik prve njemake elitne jedinice komandosa nazvane "Friedenthler Jagdverbnde". U lipnju iste godine dobiva poziv u Orlovo gnjezdo, sjedite Adolfa Hitlera gdje priaju o mogunosti oslobaanja talijanskogduce-a Benita Mussolinija kojeg su zarobile nove Talijanske vlasti.

Skorzeny dobiva za zadatak njegovo osloboenje, a za pomonika mu se dodjeljuje Kurt Student. Sljedeeg je dana Skorzeny ve doao u Rim, ali saznaje da je Mussolini premjeten iz zatvora Maddalena na istoimenom otoiu kraj Sardinije na nepoznatu

4 lokaciju. Nakon nekoliko dana obavjetajne jedinice Skorzenya otkrivaju kako je novo mjesto na kojem se nalazi Mussolini zimski sportski centar Grand Sasso na visini od 2000 metara. Na takvoj visini nije bilo mogue iskoiti padobranima zbog prerijetkogzraka te su morali sletjeti.

Talijanski vojnici koji su uvali Mussolinija nisu mogli vjerovati vidjevi kojom brzinom je Skorzeny sletio na potpuno nepristupanom terenu te u nekoliko minutaprerasporedio svoje vojnike za napad, te su se predali bez ispaljenog metka.

Tijekom slijetanja otetio se avion kojim su stigli, pa je Skorzeny morao zvati Gerlacha, privatnog pilota generala Studenta, koji je savreno sletio, ali zbog malog prostora bilo je gotovo nemogue ponovo poletiti. 12 vojnika okretalo je i nosilo avion, dok nije uspjeno upaljen motor i Gerlach zajedno sa Skorzeny-em i Mussolinijem poletio. Treba spomenuti koliku je brigu Skorzeny vodio oko Mussolinija u to vrijeme, nije se htio ni trenutak odvojiti dalje 2 m od njega sve dok nisu stigli na siguranteritorij.

Nakon uspjenog oslobaanja Mussolinija Skorzeny dobiva nareenje da krene u akciju hvatanja Josipa Broza Tita, koji je ve polako stvarao partizansku republiku u Bosni. U veljai 1944 Adolf Hitler alje Skorzenya sa zadatkom da ubije Tita. Iako je cijela akcija protekla bez pogreke, Tito je ipak uspio pobjei. Nakon rata pojavile su se glasine da je zapravo pravi Tito i ubijen u toj akciji te da ga je zamjenio dvojnik izRusije ali ipak su to samo nagaanja koja naravno nikad nisu potvrena.

U listopadu iste godine Skorzeny dobiva zadatak hvatanja Miklosa Horthya, Maarskogvoe koji je poticao predaju Maarske Crvenoj Armiji.

Mjesec dana kasnije Skorzeny kree i u svoju posljednju akciju, sa 2000 njemakih vojnika preobuenih u amerike uniforme ubacuje se meu saveznike redove te izaziva rasulo u njihovim redovima tijekom Njemake ofenzive kroz Ardene. Operacija "Greif", kako je bila nazvana, sijala je strah i nepovjerenje meu Amerikim vojnicima sve do kraja rata. Sumnja se da je Skorzeny planirao i atentat na generala Eisenhowera, ali to nikad nije potvreno, iako se zna da je Eisenhower bio prisiljen ostati dva tjednazatvoren u svojem sjeditu u Versaillesu.

Otto Skorzeny sakriva se po planinama nakon rata pokuavajui se infiltrirati u civilno stanovnitvo. 15. svibnja 1945. godine dobrovoljno se predaje saznavi kako ga saveznike postrojbe trae po okolnim selima. Bijae optuen za ratne zloine ali je osloboen svih optubi u rujnu 1947 godine. U lipnju 1948 godine bjei iz zarobljenikog kampa te odlazi u Madrid. Tamo postaje zapovjednik osobne zaitite Francisca Franca. Surauje i sa Juanom Peronom u Argentini te pomae bijeg i sakrivanje mnogih SS-ovaca. Posebno je aktivan pri dezinformiranju Mossada i ostalih cionistikih udruenja koja su traila nacionalsocijaliste nakon rata. Aktivan je i pri organizaciji obrane Egipta od Izraelske invazije tijekom Izraelsko-Arapskog rata. Takoer postaje i moni biznismenu panjolskoj te 5. srpnja 1975. godine umire kao milioner.

Otto Skorzeny bio je ratnik inteligentnog uma i velikih fizikih sposobnosti voen snanim idealima kojima je ostao odan cijelog ivota. Sakupljajui borbeno iskustvo stasao je u nepobjedivog borca koji je odnosio pobjede i u trenucima kada se cijelo carstvo ruilo. Njegovo lice s oiljkom postalo je simbol straha neprijateljima koji su ga ak prozvali najopasnijom osobom Europe. I kada je rat zavrio on je nastavio svoju borbu. Ostao je vjeran svojim drugovima koje je spaavao od progona, svojoj ideologiji za koju je i dalje bio spreman boriti se u panjolskoj i Argentini te otporu svojim neprijateljima to je inio u Egiptu. ivio je prema svojem ivotnom motu kojeg jezadrao do groba, "Meine ehre ist treue" (Moja ast je vjernost).

Mnogi neustraivi pustolovi bili su u potrazi za medaljonom besmrtnosti. Je li itko pronaao ovu fontanu mladosti? Jesmo li svjesni herojskih dua koje su postigle taj cilj ili je to samo bajka zamiljena u umu kreativnog genija? Naa je dunost da ispitamo ovu ludoriju kako bi shvatili da li je mogue ili ne nositi oklop vjenog ivota. Uostalom, tko ne bi brzo potrao nakon to bi ugledao taj pjenuavi dijamant napolazakopan u pijesku?

ak i u ovo doba znanstvene moi, ne postoji nain da se odri fizika besmrtnost. Tijelo je osueno na smrt, bez obzira koliko to elimo promijeniti. Istina, bilo je onih koji su potisnuli stoljee u godinama, no i oni su na kraju vidjeli kraj prie zvane ivot. Unato stalnim bujicama novca koje ulaemo u medicinska istraivanja, nismo nita blie vjenom ivotu nego to smo bili prije nekoliko tisua godina. Je li stoga besmisleno nastojati zalagati se za besmrtnost? Tijelo sigurnonestaje, ali postoji li neki drugi nain da postignemo na cilj?

Unato naem tjelesnom nestanku, moemo nastaviti ivjeti u umovima drugih ljudi nakon naeg odlaska u smrt. Velikim i plemenitim djelima moemo ugravirati naa imena tako neizbrisivo u srca ljudi, da e biti nemogue zaboraviti ih. Zdunim doprinosom naem pohodu neemo samo nai zadovoljstvo u naem djelovanju, nego, ako su naa djela dovoljno velika, nae potomstvo e nas zauvijek pamtiti. Ova predanost moe biti u mnogim oblicima, poput irenja nae uzviene poruke masama, ili financijske potpore, ili pisanja epskih remek-djela za buenje naeg monog naroda, ili mnoga druga produktivna sredstva. Duh Klassena i drugih velikana nikada nee nestati iz naih umova i oni e dokazati da besmrtnost postoji. Iako oni ne mogu hodati meu nama, njihova sutinanestati e samo ako nestane naa rasa.

Iako se svi borimo na naem svetom putu i htjeli bi priznanja za nae uspjehe, moramo biti svjesni da postoji vii oblik besmrtnosti od onog individualnog. Sigurno da ti hrabri junaci koji osvjetljavaju put pravednosti moraju biti potovani, ali bez onih koji su postali besmrtni nosei nau zlatnu rasu u obliku obitelji, bili bismo potpuno uniteni. Jedino velikim i zdravim obiteljima moemo ponovno naseliti ovaj svijet naom aristokratskom vrstom. Stoga, propagiranje naeg naroda i rase jeod najvee vanosti za osiguranje njegove besmrtnosti.

Nae putovanje kroz dimenzije beskrajnog ivota pokazalo nam je da kroz mona djela i raanje moemo odrati ivot pored nae svjetovne smrti. Meutim, ne moramo birati izmeu toga. Moramo prihvatiti obje opcije s krajnjim veseljem slino kao to emo vladati naim bojnim sjekirama u Rasnom Svetom Ratu. Nae sjekire trebale bi biti s duplim otricama da predstavljaju nae inove odvanih djela na jednoj otrici, dok e druga simbolizirati nau obitelj. S ovim energinim besmrtnim orujem moramojuriati u bitku.

5

6

7 Nauimo lekciju: nikad nee biti bolji trenutak nego sad da zajedniki otponemo nau akciju.

U zadnjem poglavlju (broj 73) Biblije Bijelog ovjeka, naveo sam nekoliko izgovora koje nai bijeli rasni drugovi esto ponavljaju da bi izbjegli ili odugovlaili hvatanje u kotac sa ovom uasnom dilemom u koju je bijela rasa nesvjesno upletena. Bijela rasa je u uasnoj zamci i uskoro e biti unitena kao bioloka vrsta, u to malo sumnja bilo koji mislei bijeli ovjek koji je razmotrio situaciju. ak nitko ne negira ni to da je idovski aparat danas u vrlo monoj poziciji da moe unititi bijelu rasu, fanatino je okrenut ka tome i ispoljava bijes svevie i vie.

Da u Kreativizmu ve imamo pokreta, vjerovanje i program uz pomo kojih emo konano rijeiti problem i zgnjeiti ga za sva vremena, ak i tu injenicu prihvaa veina naih istomiljenika.Onda, u emu je problem?

Najvei problem sa kojim se suoavamo jest apatija i izgovori koje ljudi koriste umjesto da poduzmu akciju, militantnu i znaajnu. U kreativistikom kredu broj 73 (Biblija Bijelog ovjeka) ve sam naveo neke od njih i takoer sam nacrtao kvadrat sa posljedicama koje e nas zadesiti ako ubrzo ne budemo reagirali kao cjelina. Nakon to sam napisao to poglavlje, postoji i jedan dodatan alibi ija je posljedica ogromna, a koji nisam spomenuo, a esto sam ga bio u stanju uti. Taj argument je sljedei: "Amerikancima je potrebna velika nesrea koja e ih zadesiti prije nego to se probude iz sna. Njima je i dalje vrlo udobno - svi jedu dobro, nitko nije gladan, a ako ne mogu ili ne ele raditi, uvijek mogu pribjei socijalnoj pomoi, jer e ih sama vlada hraniti. Dok oni imaju pored sebe pivo i televiziju, nee biti dostupni i nee sluati nikakvo upozorenje o uruavanju ili nekoj velikoj nesrei. Tek nakon to se sistem urui, kada bude neimatine i gladi, kada izbije vei rasni rat koji e uruavati zemlju i kad se krv prolije ulicama, onda, tek onda i samo onda, Amerikanci e se probuditi, vidjet

e svjetlost i preuzet e drastinu akciju kako biunitili neprijatelja."

E upravo tako glasi njihov argument.

Ima jedan dio ovog argumenta sa kojim se u potpunosti slaem, to je da e krv liti ulicama Amerike i to u velikim koliinama. Bit e rasnog rata, prvi obiljeeni cilj bit e bijela rasa. Vjerujem u to jer svaki dokaz ukazuje da idovi planiraju takav pokolj za Ameriku, kao to su to na okrutan nain provodili tokom mnogih vjekova. Sigurno e se to desiti prije 1990-e i to sam rekao u prvom poglavlju Biblije Bijelog ovjeka. Uvjeren sam da e oni to zapoeti im prepune ovu zemlju dovoljnim brojem neprijateljskih obojenih rasa, to je inae proces koji se odvija namjernom i to veom brzinom koju idovi mogu ostvariti. Kada bijela rasa bude dovoljno slaba, zbunjena i ranjiva, idovi e izbaciti na povrinu svoj bijes i pokuat e unititi najljepe stvorenje prirode - bijelu rasu. Meutim, ostatak gore spomenutog argumenta je totalno laan, jer kada se ostvari taj scenarij sa krvlju koja tee ulicama, bit e previe kasno.

Zapravo, ovo me podsjea na jednu ivu sliku tune sudbine pjetlova, kada sam jo uvijek bio djeai na farmi u Saskatchewanu. esto smo nedjeljom uivali veerajui piletinu. S obzirom da smo imali nae vlastite pilie, sve to je bilo potrebno uraditi jest uhvatiti jednog od njih, naravno pijetla, staviti mu glavu na panj, uzeti sjekiru i odsjei mu glavu. To je bio moment kad je akcija poinjala. Svatko tko je izvodio ovakav udarac sjekirom, bacao je pticu velikom brzinom na zemlju i brzo se je udaljavao od nje, jer je krv ikljala iz njegovog vrata i pijevac se je trzao i grio vrlo nasilno, spotiui se bez mogunosti da normalno stane na noge i razvlaei se unaokolo, maui svojim krilima sve dok za jedan minut-dva ne iskrvari do smrti i sve bude gotovo. Da, to nije lijepa slika, ali vas upozoravam, ovo predstavlja sliku koja je vrlo slina onoj koju bijela rasa moe doekati ako zapadne u veliku i mlitavu apatiju i pasivno bude

ekala "da krv potee ulicama", prije nego to se Amerikanci probude i preuzmu stvar u svoje ruke. Kada kaem da ne drim obine prodike o nekoj teoriji, govorim o iskustvu iz povijesti, ali i o mom vlastitom iskustvu koje sam doivio u Rusiji, kao io iskustvu moje obitelji.

Moj otac se je rodio u jednoj menonitskoj mirnoj i ivahnoj koloniji, kao i njegov otac i njegovi djedovi. Nalazila se je u jednom plodnom podruju uz rijeku Molotenu u junoj Ukrajini. Kolonizirali su je moji menonitski preci otprilike poevi od 1804-e godine. S obzirom na njihovu marljivost i mukotrpni rad, kolonija je lijepo prosperirala i poetkom Prvog svjetskog rata brojala je otprilike 30 tisua sretnih i dobrostojeih ljudi razdvojenih u otprilike 50 selai zaseoka.

Meutim, na poetku 20-og stoljea, u Rusiji je bilo oko 20 miliona idova, punih mrnje i bijesa, eljni da podignu ustanak i zavjeru da bi sruili rusku vladu i dinastiju Romanov. Tokom stoljea oni su se pripremali, organizirali i kovali zavjeru da urue cijelu drutvenu strukturu, da stvore jedno krvoprolie, da ubiju najbolje, pogotovo bijele Ruse, te da cijelupopulaciju pretvore u robove.

Osveta! Htjeli su se osvetiti svojim neprijateljima! A tko su bili njihovi neprijatelji? Pa cijeli svijet, jer im se je isprijeio na putu osvajanja cijelog svijeta. Kad se je ruska vojska uruila 1917-e godine dok je jo trajao Prvi svjetski rat, idovi u Rusiji su bili spremni. Uz pomo svojih rasnih roaka iz Sjedinjenih Drava i cijelog svijeta, zapoeli su revoluciju, anarhiju, glad i najvee krvoprolie upovijesti.

Trideset miliona bijelih Rusa, i to onih najboljih i najprofinjenijih, aristokracija, intelektualci, stupovi drutva, svi su se oni sruili pred pljuskom idovskih metaka, u jednoj operaciji prolijevanja krvi. Ovaj gr nasilja je valjda "probudio ljude"? Pa, nije probudio Menonite u koloniji pri Moloteni, niti ruske bijelce, pa da shvate tko im je stvarni neprijatelj. Iako ih je alarmirao da padnu u zastraujue oajanje, nije ih alarmirao da organiziraju neku konstruktivnu akciju. Nisu organizirali uinkovitu obranu nitinali neko znaajno rjeenje.

Kada je ovaj gadni holokaust zavren (ako je

ikad i zavrio), "neto" rezultat je bio - 30 miliona poubijanih bijelih Rusa, te idovi sa svojim komunistikim aparatom na vrhuncu moi. Danas, 67 godina kasnije, idovi su jo uvijek snano na svojoj poziciji i proirili su svoje smrtonosne pipke na sve zemlje svijeta, na neke koje su otvoreno komunistike, a na neke, kao to su Sjedinjene Drave, lano prikrivene, ali u svakom sluaju

okrutno i u potpunosti podnjihovom kontrolom.

Tako da, hajde da analiziramo ovo u vezi glupog ekanja "da krv potee ulicama" prije nego to se probudimo i organiziramo bijele ljude u Americi i cijelom svijetu. Jesu li moda bijeli Rusi shvatili holokaust koji se je planirao i proveo u djelo nad njima? Jesu li moda moji preci, Menoniti, to shvatili? Ne, nisu to uinili. Ni Rusi, ni Menoniti, ni moji preivjeli roaci to nisu shvatilido danas.

Meutim, "bijeli" i "crveni" Rusi su ratovali jedni protiv drugih. Pa zar vas ovo ne podsjea na "Sjever" i "Jug" u amerikom graanskom ratu. E pa trebalo bi vas podsjeati. idovi su zapovjedali obama zavaenim frakcijama dok su se obje frakcije meusobno

tamanile. idovi su jednostavno na savren nain manipulirali sjajnom strategijom PODIJELI I VLADAJ. I osvojili su nas. Rusi i moji preci Menoniti su jednostavno reagirali kao pijetao sa odsjeenom glavom. Bacali su se i valjali bez ikakvog cilja u svim pravcima, bez jasnog i vrstog cilja i totalno nezgrapno, sve dok nisu iskrvarili do smrti. Lijepe menonitske kolonije, tako napredne, potpuno su razorene i njihova nekad rastua i sretna populacija u potpunosti je to pobijena, to poslana u Sibir, to rasprena po cijeloj planeti zemlji. Jasam jedan od tih "rasprenih", koji je preivio.

Kad sam se ja rodio u malom menonitskom selu Rudnerveidu u veljai 1918-e godine, zaista je sve izgledalo tako tuno, ne samo za Rusiju, ve i za moju uu porodicu. I zaista i jest tako bilo. "Bijela" i "crvena" armija su se odale jednoj krvavoj borbi i graanskom ratu, a dio njih se je upravo borio u zadnjem dijelu naeg malog sela u junoj Ukrajini. Drugi dio se je borio upravo u zadnjem dvoritu nae kue i nekoliko bombi je pogodilo nau kuu. Kad sam imao devet mjeseci, majka je rekla da sam se razbolio od difterije ili arlaha (zaboravio sam tono to je bilo) i zamalo umro. U tom trenutku zavaene frakcije su i dalje proeljavale nae

8

9podruje i irile tetu, anarhiju i razaranje.

Vojne akcije su bile propraene nasilnim vojnim konfiskacijama, kaosom i glau. Tokom te gladi koja je trajala od 1921. - 1922., pet miliona ljudi je umrlo samo u Ukrajini, od izglaivanja, meu njima i mnogi menoniti. Danas, 67 godina kasnije, Rusija je i dalje pod okrutnom izmom idovskog tiranina. Ja vas pitam - to biste danas uradili da zaponete oslobodilaki pokret koji e nas osloboditi od idovske tiranije pod ovakvim uvjetima? Zaista, stvari nisu otile ovako daleko u samim Sjedinjenim Dravama, barem ne jo uvijek, a gdje ima ivota ima i nade. Mi (naa porodica) smo se oslobodili od te uasne dileme, i otili smo u Meksiko 1924-e godine, zatim u Kanadu 1926-e godine. Devetnaest godina kasnije, emigrirao sam u Sjedinjene Drave i napredovao. Ponavljam, dok smo ivi ima nade, dok god nam je od koristi "struja ljudskih stvari"(citiram Shaekespearea - "the tide in the affairs of men") i preuzeti direktnu i znaajnuakciju.

Postoji jedna mona (a i vrlo bolna) lekcija koju moramo nauiti iz iskustva same povjesti tokom jednog kratkog perioda kao to je moj ivot. Nauio sam ja dobro ovu lekciju i nauio sam je na bolan nain. Ova lekcija je prokleto jednostavna i glasi: "pripremite se da unitite svog nemilosrdnog n e p r i j a t e l j a , idovsku zavjeru, PRIJE NEGO to vaa glava bude na panju za sjeenje drva". Kada sjekira pone padati nadolje, bit e previe kasno. Kao pijetao sa otkinutom glavom, im krv pone tei ulicama, bijela rasa e se poeti valjati okolo bez ikakvog vrtog cilja, spotiui i bacakajui se, ubijajui se meusobno i na kraju iskrvariti do smrti. To nije dobar trenutak da se probudimo i ponemo se organizirati za preivljavanje bijele rase. Najbolji trenutak da to uradimo je SADA! Naravno da smo ovo trebali uiniti prije mnogo mnogo vremena. Podsjetimo li se na nae grijehe izbjegavanja, na ono to bijela rasa jest morala, ono to bi morala i ono to mora, lista je jednostavno nedostina. Mogli bismo se vratiti 6 tisua godina unazad i rei da su Egipani trebali imati jednu rasnu religiju, to sam neprestano ponavljao. Ali sve je to sad ve davno zavrena i prola pria, i to se ne moe promijeniti. Ono to moemo, to je da promijenimo sadanjost kako bismo oblikovali budunost. I ima previe toga to moemo uraditi i to moramo uraditi, i nikadnee biti bolji trenutak da se to uradi nego sad.

Pomisao da je anarhija idealni trenutak da se probudimo, organiziramo i ujedinimo opet bijelu rasu, nikad nije potvrena u povjesti. Ve sam priao o Rusiji. Mogu priati i o Maarskoj, Rumunjskoj, ehoslovakoj, Angoli, Kongu, Rodeziji, Libanu. Teror, anarhija i krv na sve strane. Svaki put je idov izvukao korist. Najsvjetliji primjer u povjesti, kada je jedan ivahni narod organizirao sam sebe i suprotstavio se idovskom teroru, bila je Hitlerova Njemaka, tokom dvadesetih i tridesetih godina dvadesetog stoljea. Nije provedena u djelo krvava revolucija kao ona u Rusiji 1917. Ne, to je uinjeno namjernim planiranjem, konstruktivno i intenzivnim zalaganjem, uglavnom mirnim metodama. Naravno, Njemaka je 1920-ih govina bila oajna, istina je da su uvjeti bili kaotini, ali mo koju je Hitler izgradio zasnivala se je na uvjetima koji su jo uvijek bili civilizirani i dobro organizirani. Recimo, pota je jo uvijek funkcionirala, eljeznice su i dalje radile punom parom. Ugljen se je sistematski iskopavao iz rudnika i tvornice su jo uvijek proizvodile, iako letargino i pod idovskom manipulacijom. Ali jo uvijek nije krv tekla ulicama niti je bilo totalne anarhije. Hitler je svoju mo izgradio na koliko-toliko civiliziranim osnovama. Kada su Rusi

pljakali Berlin, a Saveznici gaali Dresden iz zraka, vie to nije bilo mogue

ostvariti.

Ova lekcija bi morala biti bolno jasna nama koji smo ovdje u Americi, ali i bijeloj rasi irom svijeta. Usprkos naoj nemarnosti i naim glupostima

iz prolosti, nikad nee biti bolji

trenutak nego sad da se organiziramo u realizaciji

onoga to smo zacrtali zajedno (Opet proitajte Kreativistiki kredo

broj 73 u Bibliji Bijelog ovjeka).

Dozvolite mi da ponovim, ne postoji nikakva magina pilula niti formula pa da se oslobodimo nae dileme. Odgovor je u graenju snanog rasnog pokreta koji e biti odluan i moi slomiti idovsku mo. Mi imamo medije. Mi imamo resurse i imamo mo da ostvarimo to.

Moramo biti odluni u tome, i boriti se protiv svake prepreke. Moramo postati odluni i polarizirati se u jednom zajednikom pogonu. Ne smijemo se vie bacakati i razvlaiti okolo na stotinu strana kao pijetao sa otkinutom glavom(Proitati ponovo broj 10, knjiga "irenje Kreativizma", poglavlje "Poliglotski um"). Moramo poduzeti neto. Moramo se polarizirati oko jedne rasne religije

10

i potaknuti nae ljude na akciju-ne samo da se osvete za najodvratniji pokolj u povjesti, ve i da organiziraju nau rasu u jednu predivnu i zdravu drutvenu strukturu koja e moi rasti i napredovatitokom sljedeih milion godina.

Kreativizam je odgovor. Imamo nae vjerovanje, program i osnovu. Ali bez pomoi i odlune podrke, militantnost ne znai nita. Moramo imati povrku aktivista kako bismo osnovali svjetski zajedniki blok i moramo imati aktivistike grupe razasute svugdje po njegovim podrujima. Moramo imati oboje-i disperziju i polarizaciju. Ovo nije kontradikcija! Ovo je strategija preivljavanja na najbolji nain, i idovi su to prakticirali sa uspjehom tisuama godina. Jednog od ovih dana u napisatilanak koji je u potpunosti posveen tome.

To znai sljedee-morate stvoriti lokalne grupe nae Crkve u svojim podrujima (itati opet 10-o poglavlje u knjizi "irenje Kreativizma") i uiniti da rastu i proire se. Moramo se takoer polarizirati oko jednog vjerovanja, jednog programa, jedne

vjernosti, kao to idovi to rade. Moramo se polarizirati oko nae vlastite bijele rasne odanosti. U KreativizMU imamo sve to, imamo POTPUNI PROGRAM, KONANO RJEENJE, NAJVIEVJEROVANJE. Imamo sve to u potpunosti.

Pa hajde onda da se posvetimo zadatku i obavimo ga zajedno. Nikad nee biti bolji trenutak nego sad. Vjeni napor je cijena preivljavanja i najbolje to moemo uiniti je da to prihvatimo. Kada sjekirabude padala iznad naeg vrata, bit e prekasno.

Uinimo da iskustvo ruske krvave prie bude lekcija za nas - da kaos, anarhija i neredi nisu najbolja vremena za ujedinjenje snaga bijele rase, jo kad tome pridodamo i idovsko preuzimanje Poljske, Rumunjske, ehoslovake, Maarske, Istone Njemake, Jugoslavije, Rodezije, Angole i mnogih drugih zemalja koje je zadavila idovska elina komunistika ruka salivena od strane idovskih tirana, pitamo vas - koliko puta e nas udariti poglavi prije nego to nauimo ovu lekciju?

11