ljubav kao Čarolija - ptsy messing

8/18/2019 Ljubav Kao Čarolija - Ptsy Messing

http://slidepdf.com/reader/full/ljubav-kao-carolija-ptsy-messing 1/56

http://www.jackpotcitycasino.com/?s=wgs15169&a=bfpadid70111&mid=79833



2

1

Idući na posao, Šarlota se trudila da razbije ogorčenje i bijes zbog „Petrohemijske industrije –Senford“ ali to je bilo zaista teško. Pogledala je svoj lik u staklu izloga. Pod ovakvimokolnostima, lice će joj prije vremena postati umorno i izborano.U posljednje vrijeme, ujak Džo je više nego ikad brinuo za njihov finansijski položaj. Moždazato što je počeo da osjeća krivicu što je sjedio kod kuće dok je ona radila. Najzad, on i nije takostar. Međutim, trebalo bi da se pomiri sa onim što se dogodilo. Prilikom požara koji je izbio naizvorištu nafte, ujak Džo se povrijedio i sad više nije mogao da se bavi tim poslom. Trebalo bi da

je srećan što je uopšte ostao živ pored takvog požara. Na žalost, Šarlota je morala da se zaposli u toj istoj firmi, jer ni u jednoj drugoj firmi u okolininije mogla da nađe posao. Nove kancelarije ove firme bile su završene upravo kad je onadiplomirala, i bila je zaista ponosna što je tamo radila sve dok ujak Džo nije bio primoran danapusti posao. Iako je poslije te nesreće ostao hrom, nije dobio nikakvu penziju. Šarlota nije

nikako mogla s tim da se pomiri, ali on bi na njena nagovaranja samo nemoćno slijegaoramenima. Izgleda da “Petrohemijska industrija - Senford” nije baš neka naročito plemenitafirma i sigurno ga je na ovaj način kažnjavala zbog njegove nepažnje.Zbog toga je Šarlota bila zaista ogorčena na svoje poslodavce. Otac joj je umro još kad je imala

pet godina i od tada su ona i majka živjele kod ujaka Džoa. Prije četiri godine umrla joj je imajka i ujak Džo joj je ostao jedini rođak.- Dobro jutro, Šarlota! - Pozdravio je policajac dok je prolazila pored njega, osmjehujući joj se sdivljenjem.Izgledala je zaista lijepo, mada ona to jutros nije osjećala. Njena gusta, smeđa kosa se presijavalana jutarnjem suncu. Njene zelene oči bi se obično smiješile, ali su sada bile zamišljene. Bila je usvom „kancelarijskom odijelu“, njen elegantan plavi kostim i bijela bluza davali su joj izgled

žustre sekretarice, što se sviđalo njenom šefu, gospođi Atkinson.- Dobro jutro, gospodine Rejnoldse! - Nasmiješila se na način koji je njenom lijepom licu davaočaroban sjaj, ali taj osmijeha je ubrzo nestao. Bila je suviše zabrinuta. Poželjela je da se vrati i

porazgovara s ujakom. Ali, to bi zapanjilo gospođu Atkinson. Šarlota nije nikad kasnila i nikadnije bila nemarna. Gospođa Atkinson bi bez Šarlote bila pretrpana poslom. Imala je u Šarlotu

puno povjerenje i oslanjala se na nju još od prvog dana kad je Šarlota počela tamo da radi. Sada,sa dvadeset dvije godine, svi su je smatrali najboljom sekretaricom u firmi. Nije smjela dazakasni. Razgovarat će sa ujakom kada se vrati s posla.Prilazila je raskrsnici još uvijek zadubljena u misli o ujaku, o računima koje je trebalo platiti, kad

je neki čudan osećaj da nešto nije u redu trgao iz tih misli i natjerao je da pogleda oko sebe. Togistog trenutka je shvatila da će doći do saobraćajne nesreće i da nije mogla baš ništa da učini da

je spriječi.

Veliki crni “mercedes” išao je glavnom ulicom ka njoj i njegov vozač nije mogao da vidi ono što je Šarlota vidjela tako jasno. Iz druge ulice su dolazila još jedna kola čiji vozač nije namjeravaoda zastane ispred znaka za prvenstvo prolaza. Iako ni jedna od tih dvojih kola nisu jurila, zvukudarca metala o metal odjeknuo je čitavom ulicom.Prije nego što su se vozači osvjestili od iznenađenja i udarca, oko mjesta sudara već se okupilodosta prolaznika. Iz mercedesa je izašao visok, snažan čovjek širokih ramena. U načinu na koji jeobišao svoja kola da ustanovi štetu, bilo je nečeg zastrašujućeg zbog čega je Šarloti bilo drago đšto je bila samo svjedok, a ne i učesnik u ovom događaju.Oštro je pogledao vozača drugih kola koji je pregledao svog dobro izglancanog "forda“.

1000 € BONUS

http://www.spinpalace.com/eu/?s=wgs15169%26a=bfpadid70111%26mid=4911




3

- Možete li ovo da mi objasnite?Šarlota je po njegovom akcentu odmah zaključila da je vozač „mercedesa“ bio Amerikanac.Imao je plave, hladne oči koje su bile skupljene kao da su navikle da dugo gledaju u sunce ili u

nedogled preko pustinje. Lice mu je bilo preplanulo, mršavo i strogo. U ovom čovjeku nije bilo popuštanja. Njegov odlučan, bezosjećajan pogled opet se usmjerio ka vozaču „forda”.- Siguran sam da je ovdje bilo dosta ljudi koji su vidjeli šta se dogodilo - bijesno je viknuo vozač“forda”. - Vjerujem da kao Amerikanac ne poznajete pravila na našim putevima, ali pošto ste većovdje, mogli biste bar da pokušate da ih naučite.- Molim vas, pomjerite se malo! - Iznenada se pojavio policajac Rejnolds i posmatrači su se brzo

povukli. Šarlota je ostala.- Dakle... - Sa notesom u ruci, policajac je bio spreman da riješi problem, ali vozač „forda“ jeriješio da prvo kaže svoje.- Ovaj momak je došao...- Samo trenutak, gospodine. Dopustite da sve ide po svom redu. Vaše ime, gospodine? -

Pogledao je Amerikanca.- Kirk Lendor. - Iznenada se okrenuo i ljutito pogledao Šarlotu. - Zar vi, mlada damo, nemate daradite nešto pametnije?- Oh, zdravo, Šarlota. Zakasnit ćeš na posao. - Primjetio je i policajac Rejnolds i iznenađeno seokrenuo.- Sigurno će vam dobro doći svjedok. Vidjela sam šta se dogodilo.Policajac je klimnuo glavom i okrenuo se ka Amerikancu, koji je sa čuđenjem posmatraoŠarlotu.- Za sada ulica Boford Teras broj sedamnaest – odgovorio je, a odmah zatim čvrsto stisnuo usne.Šarlota se zamislila To je raskošno naselje, sa luksuznim stanovima, a vozio je i “mercedes”.- A sada, Šarlota, kaži mi šta si vidjela i onda možeš na posao. - Policajac se najzad okrenuo kanjoj.

- Išla sam prema raskrsnici i ugledala sam “mercedes“ koji je išao glavnom ulicom. Ne bih posebno obratila pažnju da nisam vidjela kako se “ford” sprema da se uključi u glavnu ulicu i nenamjerava da stane kod znaka. Jurio je i udario je “mercedes“.- Ta, ovaj Amerikanac je jurio kao lud – glasno je protestovao vozač „forda” i okrenuo se premaŠarloti. - Vi to samo izmišljate.- Pripazite na jezik! - Amerikanac se iznenada ispravio i napravio prijeteći pokret karazbješnjelom vozaču.- To je sve namješteno - ponovo se javio vozač “forda”. –Vi se svi poznajete.- Slušajte, vi . - Amerikanac je izgubio strpljenje i policajac je morao da se umiješa.- Možete da idete, gospodine Lendore. Pošto niko nije povrijeđen, to će preuzeti osiguravajućekompanije. Ja ću samo predati svoj izvještaj.

- Ako vam budem bio potreban, slijedećih nekoliko dana ćete moći da me nađete u„Petrohemijskoj industriji - Senford” - dodao je Amerikanac, vraćajući se ka svojim kolima.- Zamisli, molim te - zbunjeno je uzviknuo policajac. - Pa tamo radi i Šarlota.- Biće mi drago da vas povezem – učtivo joj je ponudio i već slijedećeg trenutka Šarlota jeosjetila kako joj snažna ruka pomaže da uđe u kola i kako kola kreću.- Hvala vam što ste mi pomogli, - rekao je mrzovoljno i Šarlota ga je pogledala. Ako su sviAmerikanci takvi, onda joj se oni nimalo nisu dopadali. Ponašanje mu ni najmanje nije bilo

prijatno...- Nema na čemu. To je moja gradanska dužnost.





4

- Jeste li vi iz sjedišta naše firme? – upitala ga je Šarlota.Izgledao je kao da je morao biti. U njemu je bilo dovoljno hladnoće koja je podsjećala na

bezosjećajne postupke šefova ove firme.

- Da, iz centralne zgrade. - Nije namjeravao da kaže još nešto i Šarlota ga je ponovo pogledalaopčinjena lijepim crtama njegovog hladnog lica.-Veoma ste preplanuli. Radite li često napolju?- Ja sam nadzornik - odbrusio je grubo. - Ali volim da se sunčam.- Interesantno - rekla je, uvrijeđena njegovim tonom. - Čini mi se da ste skoro stigli u ovaj grad.Idemo pogrešnim pravcem.- Zasto mi kog vraga niste...? - Pogledao je, a zatim naglo prikočio i okrenuo svoja ogromna kolan asred puta.- Ovdje nije dozvoljeno prelaženje trake.- Nisam baš veliki poštovalac građanskih dužnosti. Međutim, siguran sam da ste vi zaista dobri usvom poslu.

- Zašto to mislite?- Vidi se po vama – odgovorio je i letimično prešao pogledom preko njene figure.- Ako baš hoćete da znate, stvarno sam dobra u svom poslu - prasnula je Šarlota. Ovaj nepristojniAmerikanac stvarno je izveo iz takta. - U to ćete moći i sami da se uvjerite ako ostanete maloduže ovdje. Vidjećete i to da u našim kancelarijama rade inteligentni i pristojni ljudi, zarazliku od vas. Naravno, možda ste vi u stvari došli da uskladite naše ponašanje sa ponašanjemšefova! Ali, to će biti teško. Ne vjerujem da ćemo prihvatiti tako nehumano ponašanje.Usporio je i dobro je pogledao, a zatim je iznenada zabacio glavu unazad i prasnuo u smijeh.- Znači, radite u lošoj firmi, gospođice...?- Roberts, Šarlota Roberts.- Roberts? – prošaputao je zamišljeno, kao da mu je to ime bilo neobično.Iako mu je lice postalo ozbiljno, Šarlota nije imala namjeru da ustukne. Možda je i knjigovođa,

ali njegovo preplanulo, mršavo lice ličilo joj je na prodavca nafte i poslije onoga što se dogodiloujaku Džou više nije namjeravala da se ulaguje takvima.- Da, radim u sebičnoj, nehumanoj firmi.- Loše ste plaćeni?- Ne. Plaćena sam sasvim dobro i više i ne očekujem. Mislila sam na jednu osobu prema kojoj jeova firma veoma loše postupila. Međutim, kako se vas to ne tiče, bolje da promijenimo temu.- Drage volje! Svađa je posljednja stvar koju želim prvog dana svog boravka u ovom gradu. Aveć sam imao dvije.Tišina u kojoj su proveli ostali dio puta bila je prožeta napetošću i Šarloti je bilo drago kad su sekola zaustavila i kad je on iz njih izašao.- Hvala vam na vožnji, gospodine Lendor - rekla je, dok joj je on pružao ruku da izađe iz kola.

Brzo ga je pogledala i požurila naprijed, ne usuđujući se da još jednom okrene glavu i ugledaljutito sjevanje njegovih očiju. Ali, iznenada je osjetila neku naročitu samouvjerenost, svjesna da je njegov pogled bio prikovan u njena leđa, njenu sjajnu kosu i njene vitke noge.Potrčala je uz stepenice, pokušavajući da smiri svoje srce koje je snažno lupalo. Trgla seshvativši da uopšte ne razmišlja o svom kašnjenju, već samo o dubokom glasu onog Amerikanca.U mislima joj se neprestano javljalo sijevanje onih hladnih, plavih očiju. Poželjela je da je otišlasa mjesta sudara kad i svi ostali. Tada ga ne bi ni upoznala. Nadala se da neće dugo ostati unjenom gradu.Stigla je tačno na vrijeme i gospođa Atkinson je, kao i obično, pogledala sa odobravanjem.

1000 € BONUS





5

- Tačno u sekundu, Šarlota - rekla je, gledajući na sat.Šarlota je sjela na svoju stolicu, malo popravila kosu i odmah se predala poslu.Pošto se Amerikanac nije više pojavio, tog dubok glas je nestalo iz njenih misli, i Šarlota se

potpuno zadubila u posao. Upravo zbog toga je i osjetila kako je prožima jeza kad ga je oko podne ugledala kako prolazi kroz kancelariju sa direktorom.Gospodin Brigz je izgledao malo uznemireno, ali Amerikanac je sad već bio potpuno smiren iŠarlota je s olakšanjem uzdahnula kad joj je učtivo klimnuo glavom, ne pokazujući da su jutrosrazmijenili oštre riječi.- Ah, gospođo Atkinson! - Gospodin Brigz je prišao stolu gospođe Atkinson. - Ovo je gospodinLendor, iz sjedišta naše firme. On je... ovaj... glavni knjigovođa. Ostaće ovdje nekoliko dana.

Nadam se da ćete mu pomoći, zar ne?- Naravno, gospodine Brigze! - Gospođa Atkinson je zbunjeno odgovorila i prihvatila ruku koju

joj je Amerikanac pružio.Šarlota je brzo pogledala na drugu stranu kad se pogled haldnih plavih očiju zaustavio na njoj.

Kamen joj je pao sa srca kad je uvidjela da joj neće ništa reći.Za vrijeme pauze za ručak, Amerikanac je bio glavna tema razgovora. Najzad je donesenkonačni zaključak, bio je grub i opasan.Šarlota se zamislila, odakle su ove, djevojke mogle da izvuku takav zaključak iako nisu niupoznale ovog čovjeka. Iznenada je uvidjela da je ostala sama za stolom dok su ostale djevojke

prešle za drugi sto i priključile se radnicima iz susjedne kancelarije. Ali, njena usamljenost nijedugo trajala.- Mogu li da vam se pridružim, gospođice Roberts?Skoro je skočila kad je začula već poznat dubok glas. Ne čekajući odgovor, Amerikanac je sjeonasuprot i spustio tacnu sa ručkom na sto. U kantini je odjednom zavladao tajac i Šarlota je,osjetila da je u centru pažnje.

- Zar ne bi trebalo da ste u direktorskoj trpezariji? - tiho ga je upitala Šarlota Nije željela da gledakako neko pravi budalu od sebe, a osim toga, željela je da ga se što prije otarasi. Ali, on jeravnodušno pogledao što joj je kazivalo da je tačno znao gdje se nalazi.- Ne. Ovo je samo dio mog posla, gospođice Roberts. Moram sve da vidim. Kažite mi šta misliteo kantini?- Pa, mislim... dobra je. Uglavnom jedem ovdje. Nemam na šta da se požalim.- Uvijek sjedite sami?- Uglavnom. Ostale djevojke su uglavnom iz drugog grada, a one tri čak i stanuju zajedno, takoda se dobro poznaju.- Zar Vi nikog ne poznajete? Ili je to u malom gradu običaj da se ne družite s onima koji nisuodavde?

- Pa to je na neki način i tačno. Ali, nije tačno da nikoga ne poznajem. Ovdje sam rođena.- Gdje stanujete?- Je li i to pitanje u vašem upitniku? – upitala ga je, pogledavši ga.- Ne, samo sam pokušao da započnem normalan razgovor. Možda sam u tome suviše nespretan.

– Spustio je glavu i počeo da jede. Šarlotino srce se smirilo.- Stanujem u naselju Lilak na kraju grada. Izvinite što sam tako sumnjičava, ali... znate, malo me

plašite.- Plašim vas? Nisam na to ni pomišljao. A šta vas to plaši kod mene?





6

- Sve! – pogledala ga je, ljutito, želeći mu dati do znanja da bi joj bilo drago da što prije ode. Amožda ga i nije dobro procijenila? Možda je zaista pokušavao uspostaviti prijateljski razgovor.Sigurno je bio usamljen u ovom malom gradu.

Trgla se, shvativši da joj je pogled prikovan za njegovo lice. Pocrvenjela je i brzo okrenula glavuna drugu stranu.- Izgleda da vas gnjavim, gospođice Roberts. Izvinite! – Otišao je ne dovršivši svoj ručak, aŠarlota je osjetila da je i sama malo kriva i nije mogla a da se malo ne zabrine.

Ponovo ga je vidjela tek u petak i to kad je otišla na ručak u grad, kao što je obično činila svakog petka. To joj je pružalo priliku da razgleda izloge i da pokupuje namirnice koje će joj biti potrebne preko vikenda.Bila je u robnoj kući i mirisala je najnoviji parfem, neodlučna da li da ga kupi.- Ne odgovara vam, gospođice Roberts. Suviše je težak.Okrenula se, pogledala je gore i ugledala je hladne, plave oči. Po njegovom osmijehu je vidjela

da je shvatio da joj se njegova primjedba nije svidjela, ali se potrudila da mu se što ljepšeosmijehne. Bolje da pripazi na svoj jezik.- U pravu ste. Više volim nježnije parfeme. Sad mi je krivo što sam ga uopšte i probala. Osjećaćutaj miris cio dan.- Ako ručate samnom, siguran sam da ćete na njega odmah zaboraviti - rekao je tako drsko da jeŠarlota osjetila kako krv počinje da joj ključa. Bilo joj je jasno da nije tako mislio, ali nije znalazašto je to rekao.- Odlično! Prihvatam vaš poziv.- Divno! Ručaćemo ovdje.- Ovdje je dosta skupo.- Moje dnevnice će to pokriti.Uzeo je za ruku i poveo je uz stepenice do restorana.

Poslije izvjesnog vremena je shvatila da je naveo da razgovara s njim sasvim prijatno i da mu jeispričala puno toga o svom privatnom životu, iako to uopšte nije namjeravala. Na kraju je većsaznao i da su joj roditelji umrli i da je živjela sa ujakom, da je morala da se zaposli u firmi nakoju je kasnije postala ogorčena. Tek kasnije, kad je razmišljala o tom razgovoru, shvatila je da onjemu nije ništa saznala.U svakom slučaju, vrijeme je prošlo tako brzo da je uhvatila panika kad je pogledala na sat.- Zakasnila sam - jedva je uspjela da progovori.Stajao je pored nje kad je ušla u kancelariju i suočila se sa zapanjenim pogledom gospođeAtkinson. Prvi je progovorio.- Ja sam kriv što je gospođica Roberts zakasnila. Sreo sam je u gradu i zamolio je da pođesamnom na ručak. Vjerujem da možete da shvatite kako se osjećam kao stranac u ovom gradu.

Gospođa Atkinson se malo zamislila, ali je ipak uspjela da mu se osmjehne.- Nadam se - obratila se Šarloti čim je on otišao - da nije... znate...? - Nije znala kako da je pita.- Ni slučajno, gospođo Atkinson. Mislim da je zaista bio usamljen. Samo je želio sa nekim da

popriča.- Nije vas ispitivao o našoj kancelariji? Znate, ne znamo tačno zašto je došao. Gospodin Brigz jemalo zabrinut.- Ne, nisam baš toliko luda da mu pričam o našoj kancelariji. A uostalom, nemamo šta dakrijemo. Vjerujem da je ovo jedna od najboljih kancelarija u cijeloj firmi.

1000 € BONUS





7

- Da, vjerovatno ste u pravu. – Shvativši da nema razloga za zabrinutost, veselo se nasmiješilaŠarloti i vratiala se svom stolu. Ali, sada je Šarlota postala zabrinuta.Zašto je gospodin Brigz bio zabrinut? I šta je, u stvari, ispričala tom Amerikancu o sebi? Zašto je

uopšte naveo na takav razgovor?Iznenada joj je još jedna stvar postala jasna, i to je pošteno uznemirilo. Sa njim joj je bilo

prijatno, čak iako je on vrlo malo govorio, osim onih nekoliko rečenica kojima je naveo da pričao sebi.Bilo joj je neprijatno kad je ponovo pozvao na ručcak u ponedjeljak, ali je smatrala da je bolje da

prihvati taj poziv. Najzad, s njim joj je bilo prilično uzbudljivo, samo kad je ne bi tako pomnogledao tim svojim hladnim očima. Uskoro će vjerovatno otputovati nazad, a sad mu je bilo

potrebno društvo. A ona je s njim razgovarala bez ikakve uzdržanosti.





8

2

Nakon dvije nedjelje, Šarloti je još uvijek bilo teško da kaže da poznaje Kirka Lendor. Bio jesasvim prijatan, ali nije sumnjala da bi je, ako bi je susreo na ulici i ako bi imao nešto važnije umislima, sigurno potpuno ignorisao. Ignorisao je u kancelariji. Klimnuo bi joj glavom kaosvakom drugom i gospođa Atkinson je manje motrila. Bila je sigurna da se Šarlota ne bi upustilau neko nedolično ponašanje koje bi narušilo ugled kancelarijje. Šarlota nije nikad ni pomislila natako nešto. Kirk Lender je bio kao neka figura od kamena. Međutim, ona je poče1a da se radujenjihovim susretima, iako ni sama nije znala zašto.U srijedu, poslije još jednog ručka s njim, Šarlota je odlazila iz kancelarije, kad je gospođaArkinson skoro potrčala da je sustigne.- Šarlota, hoćete li mi učiniti jednu veliku uslugu? U vas imam najviše povjerenja.- Naravno, gospođo Atkinson. Šta mogu da učinim za vas?- Radi se o ovom registru. Gospodin Brigz me je zamolio da ga odnesem, ali dogovorila sam se

da ću otići na večeru sa svojim bratom i njegovom porodicom i ako bih to uradila, zakasnila bihna voz. Gospodin je otišao, a potreban mu je ovaj registar. Moramo mu ga odnijeti večeras, jersutra putuje. Možete li mi to učiniti? Adresa je tu negdje...Šarlota je bila skamenjena. Stajala je mirno i čekala da gospođa Arkinson nađe adresu, iako jeveć dobro znala. Odlazi sutra, a nije joj ni rekao. Zar ni učtiv pozdrav? To je već bilo tolikonepristojno da nije mogla da povjeruje.- U redu. Odnijeću mu – rekla je hladno.- Neće vam biti teško, Šarlota.- Naravno da neće. To mi je skoro uz put.Ulica Boford Teras je bila u izuzetno lijepom dijelu grada sa modernim kućama i stanovima kojesu mogli iznajmiti samo ljudi sa dosta novca. Kirk Lendor je, po svemu sudeći bio jedan od

takvih. Našla je broj sedamnaest i pozvonila je na vratima.Čula je njegove korake, ali ipak se trgla kad je otvorio vrata.- Zaboravio si ovo. Gospođa Arkinson me je zamolila da svratim do tebe i da ti donesem. Onanije mogla da dođe.- Hvala bogu što nije.- Dobro, onda idem. Laku noć!Šarlota se okrenula jedva čekajući da se riješi ove nezgodne situacije. Nije joj čak rekao ni hvalašto mu je donijela taj registar, i to je totalno razdražilo. Ako odmah ne ode, njen brzopleti jezikće joj opet donijeti nevolje.- Molim? - Presjekao je svojim pogledom i na njeno iznenađenje, uzeo je za ruku i povukaounutra...

Međutim, još uvijek je bila uvjerena da nije bio potpuno svestan njenog prisustva.- Treba li da sačekam neku poruku? - upitala je kad ju je uveo u toplu sobu.Unutra, u sobi, izgledao je još krupniji i još grublji. Navikla je da ga viđa u odijelu, a sada je bioobučen sasvim neobavezno. Ličio je na čovjeka koji je navikao da se stara o sebi, koji nije živio

baš tako lakim životom.- Hoćeš li da skuhaš kafu, Šarlota? - promemljao je nemarno prelistavajući papire dok se spuštaona stolicu.- Pa... ako ti se pije.

1000 € BONUS





9

- Molim? Oh, da, molim te. – Nije ni podigao pogled sa registra i tog trenutka je htjela da mukaže da povede računa o svom ponašanju, ali je ipak izdržala i potražila je kuhinju.Kad se vratila noseći već skuhanu kafu, on je još uvijek bio zadubljen u sadržinu registra. Sipala

mu je kafu u šolju i najzad je privukla njegovu pažnju tek kad mu je šolju stavila pod nos.- Oh, hvala ti! Ovi izvještaji su zaista dobri. - Najzad ih je spustio na sto i pogledao je Šarlotu.- Ti si ih kucala?- Da, jutros.- Nijedna greška. Zaista dobro. - Nije skidao pogled s nje i oan je osjetila kako crveni.- Da, znam - rekla je, ponosno podižući bradu. - Gospođa Atkinson mi je rekla da su ti oni

potrebni jer sutra odlaziš.- Sutra? Nešto je pobrkala. Odlazim tek slijedeće nedjelje. U utorak ili u srijedu, već ću ti javiti.Znači, nije odlazio bez pozdrava. Šarlota se užasnula kad je osjetila kako je oblio talaszadovoljstva kad je to čula. Pocrvenjela je još jače, zbog čega ju je on još pažljivije pogledao.- Pa, idem sad kući ako je to sve što si htio - rekla je i brzo pogledala na drugu stranu kad je Kirk

začuđeno podigao obrve.Kako je samo mogla da kaže takvu glupost!? Šta bi drugo htio?- Uredu. Laku noć. – Pošao je za njom da joj otvori vrata. Izašla je napolje i okrenula seiznenada, ugledavši osmijeh na njegovom licu, koji se mogao vidjeti vrlo rijetko.- Laku noć, Šarlota. Hvala za kafu. Vidjećemo se sutra.Klimnula mu je glavom, brzo se okrenula i požurila niz ulicu, nadajući se da ne gleda za njom.Ponekad mu je pogled bio suviše prodoran. Uvijek je imala osjećaj da on nešto smjera.Odlazio je slijedeće nedjelje. Kad ga je upoznala jedva je čekala da to čuje. Sada joj se to nijesviđalo. Iako je to uznemiravalo, morala je sebi da prizna da će joj on nedostajati. Iako grub inepopustljiv, ipak je na neki načn uzbuđivao.Stavila je ključ u bravu, ali nije mogla da ga okrene. Pokušala je još jednom, ali opet ništa! Tadase zaista zabrinula. Ujak Džo je u posljednje vrijeme bio gori nego ikad. Skoro uopšte nije

izlazio iz kuće i uvijek je izgledao kao da nešto raspravlja sam sa sobom. Onaj veseljak popredkojeg je odrasla, potpuno je nestao.Zakucala je na vrata i odahnula je sa olakšanjem kad je čula njegov glas.- Šarli? Jesi li to ti?- Naravno da jesam. Ko bi drugi bio? Pogledala ga je zabrinuto kad je otključao vrata i pustio jeunutra. - Što se sad zaključavaš?Samo je tužno pogledao i znala je da neće tako lako moći iz njega da izvuče odgovor.- Sačekaj me. Idem samo da se presvučem, pa ćemo porazgovarati.Skinula je suknju i obukla farmerke i brzo potrčala niz stepenice, nestrpljivo očekujući a otkrijerazlog njegovog čudog ponašanja.- Ujače? - Ušavši iznenada u kuhinju zatekla ga je kako sjedi s glavom spuštenom između ruku.

Još nikad ga nije vidjela tako jadnog.- Šta je bilo, ujaČe? U Čemu je problem?Podigao je glavu i na licu mu se vidio strah i sram. Kao da je za taj jedan dan postao deset godinastariji.- U velikoj smo nevolji, Šarli. Iskreno da ti kažem, ne znam šta da radimo.- Skuhaću čaj, pa ćemo onda razgovarati.- Ne vrijedi da razgovaramo. Nema nam pomoći.Šarlota se spustila na stolicu, osjećajući kako joj noge podrhtavaju. Nije imala pojma o čemu jegovorio ali mora da je nešto ozbiljno čim ga je tako dotuklo.





10

- U čemu god da je problem, mislim da je bolje da mi odmah kažeš – rekla je odlučno.- Imam dosta toga da ti kažem. Trebalo je da ti to kažem još odavno, ali sam se uvijek nadao. Utome i jeste čitav problem, u tome što sam se uvijek nadao.

- Čemu si se to nadao?- Velikom dobitku. To je jedino održavalo budalu kakva sam ja.- Ti... ti si se kockao? - upitala je zapanjeno, a on je samo klimnuo glavom i opet je spustio međuruke.- Godinama, Šarli. A sada sam nas oboje dokrajčio.- Nije to ništa strašno. Ujače, ja radim. Imam dobru platu. Nećemo gladovati, a imamo i svojukuću.- Ne, više nemamo kuću, Šarli. Založio sam kuću da bih vratio dugove, ali to nisam uspio. Još

jednom sam pokušao da dobijem. Sad nemamo više ništa ni kuću.- Oh, ujače! - Odjednom je osjetila da će se skoro onesvjestiti. Osjećala se izgubljenom, kao

poslije majčine smrti. Ali, ako se preda takvom raspoloženju, neće ništa postići. - Polako ćemo

štedjeti i otplaćivati kuću. Pokušaću da nađem neki noćni posao.- To čak i nije ono najgore. Oni hoće svoj posao i to odmah.- Ko? O čemu to govoriš?- Uvijek sam ulagao više nego što sam imao – nastavio je ne primjećujući njeno pitanje. Ali,uvijek su dobijali nazad svoj novac. Malo-pomalo, izgubio sam sav novac. Htjeli su da im

platim, pa sam založio kuću kako bih nabavio novac. Pomislio sam da bih mogao sve da povratim i opet da dobijem kuću. Zato sam, umjesto da im platim, nastavljao da se kockam i onisu me pustili. A sada hoće svoj novac. Telefonirali su mi danas. Doći će ovamo, Šarli! Doći ćeovamo i ko zna šta su u stanju da učine.- Ko su oni? - Jedva čujne riječi su nekako prešle kroz njezino suho grlo.- Vođa im je Džordž Melini. Ali, neće on doći. Poslaće svoje ljude.- Pozvaću policiju! – Šarlota je odlučno krenula u predsoblje ali ju je njegov uplašeni glas

zaustavio.- Ne! Nikako! Ako to učiniš, ubiće me!Stala je kao ukopana, nije mogla da vjeruje da se sve to stvarno događa. Pokušala je da se prisjetisvih ljudi koje je znala, ali je uskoro postala svjesaa da nijedna osoba koju je znala neće biti ustanju da joj pomogne. Muškarci koje je poznavala bili su samo radnici do dvadeset tri godine,

bez iskustva u takvim stvarima.Iznenada joj se pred očima stvorila slika jednog grubog lica i u ušima joj je odzvanjao dubok,

promukao glas. Ponovo je vidjela sudar i lice Kirka Lendor koji je gledao čovjeka, koji ga jeoptužio za izazivanje sudara. Od tada ga je često viđala, i još uvijek bi zadrhtala kad bi jenjegove hladne oči pažljivije pogledale. To je čovjek koji može da se uhvati u koštac sa svačim.- Otići ću za trenutak. Zaključaj vrata. - Dohvatila je jaknu i istrčala iz kuće, čvrsto odlučivši da

nešto preduzme prije nego što je ujak zaustavi.Isprva je krenula normalnim korakom, govoreći sebi da mora dobro da razmisli kako će postupiti prije nego što stigne do njegovog stana Ali bilo je mračno, počela je da pada kiša i kroz nekolikotrenutaka počela je da trči što je brže mogla. Plašila se svakog drveta i svakog žbuna.Kiša je padala sve jače, a kad je stigla do Kirkove zgrade, već je snažno pljuštala.Kirk isprva nije bio u stanju da je prepozna, zbunjeno je pogledao kad je iz svijetle sobe izišao utamu i kišu koja je lila kao iz kabla. Odjednom je nešto uzviknuo i skoro je unio unutra.- Šarlota! Šta radiš tu, pobogu? Mokra si do gole kože.

1000 € BONUS





11

Riješila je da mu sve smireno ispriča, ali čim je otvorila usta, sve je krenulo naopako i Kirk ju jeuhvatio za ruku i poveo je do stolice pored vatre. Pogledao je kao da će nešto opsovati, ali nijerekao ništa, već je samo ćutke izišao iz sobe. Kad se vratio, u ruci je držao veliki peškir koji joj

je stavio u krilo.- Istrljaj kosu!Potpuno zaboravljajući gdje se nalazi, Šarlota je počela da trlja kosu, da bi zatim zatresla glavomkako bi neuredni pramenovi nekako došli na svoje mjesto.- Izvoli. – pružio joj je piće. – A sad da čujem. Pretpostavljam da postoji neki razlog zašto si poovakvoj kiši došla ovamo.- Da. – Ali, nije bila u stanju da nastavi. Gledao je tim svojim hladnim, plavim očima i ona jeuplašeno otpila jedan gutljaj i odmah se zakašljala.- Prestani tako da me gledaš! - viknuo je ljutito. - Sama si dojurila ovamo. Zbog čega si došla,samo da se uvjeriš da me se zaista bojiš? I dokle ćeš već držati taj peškir ispred sebe kao nekištit? Na vrijeme ću te upozoriti kad budem htio da te silujem.

Nikad ga još nije čula da tako više. Brzo je poogledala na stranu i skoro je skočila kad joj jeistrgnuo peškir iz ruku i prebacio ga preko stolice.- Došla sam da... da te zamolim za pomoć.Ruke su joj toliko drhtale da je morala da ih sakrije između koljena.Jedva se usudila da ga pogleda. Nije izgledao veseo i pogled mu je prelazio preko njenogdrhtavog tijela. Njena svilena bluza je bila mokra i prilijepljena za kožu i primjetila je da mu se

pogled na trenutak zaustavio na njenim grudima koje su se jasno ocrtavale ispod mokre svile.- Popij to! – naredio joj je nešto staloženijim tonom. – Čini mi se da nisi osoba koja je u stanju dase tako uznemirini zbog bilo čega. Onda, zbog čega si u ovakvom stanju i u ovo doba došla kodmene i zbog čega si tako uplašena?- Nije važno. Pogriješila sam. – Pitala je kako je samo mogla i pomisliti da će u njemu moći danađe prijatelja. Izgleda da njegovoj grubosti nije bilo kraja.

- Znači, pomislila si da mogu da ti pomognem ali si sada uvidjela da ja nisam prava osoba zatako nešto?- Ne. Ali, ipak nije važno.- Ustala je, malaksalo se teturajući, ali je ipak čvrsto odlučila da svoje

porodične probleme zadrži za sebe. Vratio je nazad na stolicu bez ikakvog posebnog napora, kaoda je to učinio jednim prstom.- Koliko si dugo trčala?- Od kuće. – Pogledala je dolje izbezumljeno, svjesna da je samu sebe dovela u neprijatnusituaciju. Sjeo je nasuprot nje i njegova blizina ju je toliko uplašila da je počela još jače da drhti.- Sve mi je jasno. Bježala si od nečeg ili od nekog i to si još bježala k meni. Pa da čujem!

Nije imala izbora, jedino ako nije htjela da počne da vrišti i nekako pobjegne što dalje od njega,što bi ga još jače uvjerilo da je potpuno luda. Počela je da mu priča sve od početka, a on je sjedio

savršeno mirno i slušao njen tih, drhtavi glas, bez ijedne upadice. Kad je završila, Kirk je ustao ioslonio se na policu iznad kamina, posmatrajući njenu spuštenu glavu. Šarlota nije nijednom podigla svoj pogled.Znala je da je sada bila daleko od efikasne gospođice Roberts u kancelariji. Vjerovatno je mislioda se ponašala djetinjasto, što ni sama nije mogla da porekne.- Zašto si došla baš kod mene, Šarlota?- Ovaj... mislila sam da ćeš htjeti da mi pomogneš, a ti si... jedina snažna osoba koju ja

poznajem. Mislila sam da ćeš znati šta može da se uradi. Izvini. Pogriješila sam. Ustala je, a on je ispružio svoju dugačku ruku, obgrlio je oko struka i privukao je sebi.





12

- Mislim da nisi. Pozovi ujaka. Pitaj ga kako je, jer ako prvo čuje moj glas, misliće da sam jedanod onih koji ga jure.Pogledala ga je zahvalno a zatim je uzela slušalicu u ruku i okrenula broj. Ujak Džo je odgovorio

odmah kao da je stajao pored samog telefona.- Ujače? Ovdje je Šarli. Je li sve u redu? Da, dobro sam, ali... – Kirk joj je uzeo slušalicu iz ruke i

počeo da govori.- Gospodine Roberts. Ja sam Šarlotin prijatelj. Dovešću je kući i onda bih popričao sa vama. Neotključavajte vrata sve dok ne čujete Šarlotin glas.Spustio je slušalicu i pogledao Šarlotino lice koje je odjednom zablistalo.- Tako! - Pogledom koji je odjednom postao nekako drugačiji, prešao je preko cijele njenefigure. Izašao je iz sobe i Šarlota je duboko uzdahnula, nadajući se da će njenim brigama uskorodoći kraj. Izgledao je sposoban da se uhvati u koštac sa svim mogućim nevoljama.- Obuci ovo! - Ušao je isto tako brzo kao što je izašao i bacio joj džemper. - Mokra bluza je

posljednja stvar koja mi je sad potrebna. Samo još treba da mi se povisi pritisak!

Šarlota je osjetila kako joj lice gori od crvenila i brzo je navukla džemper preko glave dok je on posmatrao skupljenih očiju.Pogledala ga je svojim uplašenim, zelenim očima i iznenadila se kad je primjetila da mu je nalicu treperio osmijeh.- Zaista ne znam šta da radim. Mislim, ne mogu tek tako da napustim posao da bih zaštitilaujaka. Ali, on je siguran da će oni doći po njega i ne mogu da ga ostavim samog.- Sve ovo izgleda prilično bezizlazno - složio se. – Mislim da prvo moramo s njim darazgovaramo.- Ja sam to već učinila.- Pošto sam ja izabran da vas izbavim, mislim da bih i ja volio da popričam sa tvojim ujakomDžoom.Povukao je za ruku i potrčali su do njegovih kola.

Kiša je i dalje lila i Šarloti je bilo drago što neće morati da trči do kuće. Nije joj bilo potpuno jasno kako će on moći da im pomogne, ali u svakom slučaju, bio je jak i sigurno se ničega nije plašio. Osim toga, pošao je s njom.Kad im je ujak Džo otvorio vrata, pogledao je Kirka prestravljeno, kao da je bio isto tolikoopasan, kao i oni ljudi koje je svaki čas očekivao.- Znači, vi ste ujak Džo? - upitao je Kirk dok mu je na usnama bio neki osmijeh koji je brinuoŠarlotu.- Da.- Skuhaću čaj – Šarlota je brzo prekinula napetost koja je vladala između njih dvojice. - Ondaćemo odlučiti šta da radimo. Gospodin Lendor će nam pomoći.Znala je da nije zvučala baš potpuno sigurna u to što je rekla, a nije se promijenio ni izraz lica

njenog ujaka. I dalje je zabezeknuto posmatrao Kirka.- Možemo i bez čaja, Šarlota – rekao je Kirk. - Još uvijek si sva rnokra, izgledaš umorno i zato je bolje da odeš u krevet. Sutra ćemo se vidjeti i onda ćemo ponovo popričati. Sada ćemo tvoj ujaki ja da razmotrimo sve mogućnosti i da pokušamo da nađemo neki izlaz.To je bio upravo ono što je i željea da uradi, ali je ipak osjećala neku grižu savjesti. Pogledala jeujaka i on joj je klimnuo glavom.Krenula je ka vratima, ali Kirk se odjednom našao ispred njih i otvorio ih je da bi ona mogla daizađe. Lice mu je bilo ozbiljno i zato su je njegove riječi iznenadile.

1000 € BONUS





13

- Prestani da brineš! Ništa se neće dogoditi. Dajem ti riječ. - Glas mu je bio mnogo nježniji. Višenije bilo grubosti u njemu, na koju se ona već navikla. - I dobro osuši tu tvoju gustu kosu!Zatvorio je za njom vrata i Šarlota je polako pošla ka svojoj sobi. Zastala je za trenutak i čula

njihove glasove. To je utješilo. Znači nisu više samo stajali i gledali jedan u drugog. Još i ukrevetu je mogla da čuje Kirkov glas i zaspala je, sigurna da je on još uvijek tu. Ni sama neznajući tačno zašto, osjećala se vrlo sigurnom.





14

3

Rano ujutru Šarlotu je probudila neka neočekivana buka. Prva pomisao je bila da su stigli onikoji su jurili ujaka Džoa. Nije se sjetila čak ni da obuče kućnu haljinu, već je tako u spavaćici

potrčala niz stepenice. Naletjela je na Kirka koji je nosio dva kofera. Prvi put od kad ga je upoznala, učinilo joj se da jeuplašen.- Šta se dogodilo? – upitala ga je.- Ništa.- Čula sam neku buku - rekla je sumnjičavo i on je potvrdno klimnuo glavom.- Da. Ispustio sam kutiju. Izvini.Iznenada joj je sinulo da nije bilo razloga da on još uvijek bude tu. Jedino ako se ipak nešto nijedogodilo. Prišla mu je bliže.- Jesu li došli? Jesi li zato ovdje?

- Niko nije došao. Ostao sam ovdje cijelu noć i tvoj ujak sada odlazi.Šarlota je stavila ruke na obraze i širom otvorenih očiju zbunjeno je posmatrala njegovo lijepolice.- Ništa ne razumijem! Kuda ide moj ujak i zašto si ti ostao i...- Mogao bih i da doručkujem – rekao je hladno. - Nikad ne objašnjavam kad mi je stomak

prazan. Ako možeš da pričekaš još pola sata, sve ću ti reći.- Ali...- Osim toga, mogla bi i da se obučeš – dodao je tiho i prešao očima preko njene prozirnespavaćice.Šarlota je tek tada postala svjesna kako je izgledala. Kosa joj je neuredno padala po leđima,tanke bretele spavaćice klizile niz ramena i stajala je bosa pred čovjekom kojeg je jedva

poznavala.- Šta... šta obično doručkuješ?- Sve šta mi padne na ruku - promrmljao je dok je njegov pogled još uvijek pratio kako jeodlazila u svoju sobu. Ušla je u sobu i čula zvuk njegovih kola. Odjednom joj je postalo jasno dasu to bili koferi ujaka Džoa i da je u kući vladala neka jeziva tišina. Kud god da je on odlazio,odlazio je na duže vrijeme, a nije joj se ni javio. Čudno kako joj se život promijenio preko noći.Obukla je farmerke i košulju. Bilo je tek pola sedam i imala je još dovoljno vremena prije negošto je trebalo da se spremi za posao. Očešljala se i otišla je u kuhinju da spremi doručak. Kad je

ponovo čula zvuk Kirkovih kola sto je već bio spremljen za doručak.Jeo je tiho i polako, ne dižući oči sa svog tanjira. Već je pomislila da je opt riješio da odgodi da

joj objasni.- Hoćeš li, molim te, sad sve lijepo da mi ispričaš? - upitala je oštro čim je završio jelo. - Gdje mi

je ujak i šta si ti ovdje radio?- Pravi engleski doručak. Mogu li da zapalim cigaretu? - Nestrpljivo je zatresla glavom dok je

palio cigaretu. Udobno se naslonio na stolicu i zagledao se u njeno odlučno lice.- Bolje da mi sve odmah kažeš. Uopšte se ne plašim!- Dobro lažeš. To tvoje lijepo lice te odmah odaje. - Oči su mu sjevnule a zatim je ustao i počeoda šeta po kuhinji, što ju je više zbunjivalo. - Pa, da pređemo na tvog ujaka. Dobar dio noći sam

proveo razgovarajući preko telefona, srećan zbog vremenske razlike između vaše zemlje iAmerike. - Odjednom se okrenuo i stao ispred nje.

1000 € BONUS





15

- Tvoj ujak Džo se već dugo kocka. Stvarao je sebi nevolje gdje god bi se našao i naša firma ga je već više puta iz njih izvlačila. I sada ćemo mu pomoći na moje molbe. Ali posljednji put!Upravo je otišao u Ameriku. Tamo ga čeka posao ali pod uslovom da prestane sa kockanjem.

- Oh! Pa ti si ga znao odranije!- Da, znao sam Džoa.- To je tako lijepo od tebe... - počela je Šarlota, ali on je presjekao, gledajući je svojim ledenimočima.- Nije tu ništa lijepo! Tvoj ujak nije takav jadnik za kakvog ga ti smatraš. Nisam to učinio zbognjega nego zbog tebe. I to ne zato što sam ti prijatelj.Rekao je to tako nemilosrdno da su se Šarlotine oči ispunile suzama. Brzo je okrenula glavu, aliiako je to primjetio, nije bio ništa nježniji.- Ovaj svijet je okrutan, Šarlota - nastavio je. - Kad se nađeš izvan ovog grada postoji opasnostda te ščepaju još veći vukovi od ovih ovdje. No, ujak Džo je sad van opasnosti. Potrebna si mi ačini mi se id a mi sad nešto duguješ.

- Šta hoćeš da kažeš? – skočila je ali su se na njena ramena spustile njegove snažne ruke.- Smiri se! Neću te silovati. Ti si jedna od najboljih sekretarica koje sam do sada vidio. To je onošto mi je potrebno. Sve što ja radim vrlo je povjerljivo i potrebna mi je jedna dobra sekretaricakoja će sa mnom putovati, kojoj neću dosaditi ni ja ni stalna putovanja, koja mora da se drži štodalje od svog mjesta i koja će uredno obavljati sve poslove. A ti si baš ta, Šarlota!- Nisam baš sigurna da razumijem. – Pogledala ga je zbunjeno i ponovo je sjela, jer su joj sekoljena sve više tresla. – Sigurna sam da bi mogao da nađeš na stotine dobrih sekretarica koje bi

jedva čekale da putuju s tobom. Zašto si se u sve ovo upetljao samo da bi dobio mene?- Nisam namjeravao da se u ovo upetljam. Ali, pošto si me uvukla u ovu situaciju, riješio sam da

je iskoristim što bolje mogu.- Nisi morao da nam pomogneš!- Kako da nisam, Šarlota? Došla si kod mene sva zadihana, tražila si prijatelja koji će ti pomoći.

Nisam mogao da te odbijem.- Prvo, nisi mi ti nikakav prijatelj - rekla je očajno i okrenula glavu. Ali, njegove ruke su joj seopet spustile na ramena i okrenuo je njeno lice ka sebi.- Stvarno? Našao sam posao za jednog kockara, garantovao da neće praviti nikakve probleme.Poznajući Džoa, nisam u to baš siguran. Osim toga, tvoj ujak je otišao samo pod uslovom da te

povedem sa sobom i tako te sklonim od opasnosti. Oni još uvijek žele svoj novac i koliko moguda vidim ne postoji način na koji ćeš moći da zadržiš ovu kuću.- Tako si mogao i odmah da mi kažeš.- Uvjerio sam se da se ništa ne postiže lako, naročito kad su žene u pitanju. Nisam želio daodbiješ da pođeš sa mnom, jer ja nemam vremena da ostanem ovdje da te štitim.- Zar bi to učinio?

- Za čega služe prijatelji? - upitao je na način koji je opet izazvao crvenilo na njenim obrazima.Sve je ovo strašno zbunjivalo. Nikako nije mogla potpuno da prozre ovog čovjeka.- Bolje se spremi za kancelariju, Šarlota. Ako krenemo ranije, imaću vremena da svratim dostana i da se presvučem. Kad objasnimo tvoj odlazak u kancelariji, možeš da se vratiš ovamo i dase spakuješ. Najbolje da otputujemo još danas.- Toliko obaveza sam ti natovarila na vrat - rekla je zabrinuto. shvativši koliki mu je teretodjednom postala.- Nije to ništa strašno, Šarlota - uvjeravao je hladno. - Ideš li onda ili ne?- Oh, da, naravno!





16

- Hajdemo, onda!Požurila je u svoju sobu, još jednom pogledavši to grubo, lijepo lice. Djelovalo je zaistazastrašujuće, kao da je pozvala samog đavola i dopustila mu da joj se umiješa u život. A šta je

drugo i mogla da uradi? Ako ništa drugo, bar je ujak Džo bio van opasnosti, a neće biti loše akosad ipak pođe sa Kirkom. Nije namjeravala da sjedi ovdje i čeka šta će se desiti.

Stigli su u kancelariju prije gospođe Atkinson, ali čim je ona stigla na licu joj se očitavalazapanjenost. Uskoro je već bilo jasno da je Kirk prvo otišao do generalnog direktora, prije negošto je i sam dojurio u njihovu kancelariju.Svi su bili pozvani u kancelariju gospodina Brigza i Kirk je odmah sasvim bezbrižno sjeo na krajstola. Gospođa Atkinson ga je samo posmatrala, nesposobna da se snađe u ovoj neočekivanojsituaciji.- Gospodin Lendor danas odlazi – rekao je gospodin Brigz. - Volio bi da sa sobom povede igospođicu Roberts.

- Nije valjda! - zapanjeno je uzviknula gospođa Atkinson.- Sve je sasvim pristojno, gospođo – uvjeravao je Kirk. - Strašno mi je potrebna jedna dobrasekretarica. Gospođica Roberts ima sve potrebne kvalifikacije. Upoznao sam je dok sam ovdje

boravio i siguran sam da će odlično obavljati taj posao!- To se obično dešava kad nekog tako dobro obučite, gospođo Atkinson - dodao je gospodinBrigz diplomatski i sa njenog lica je nestala i posljednja sumnja.- Mogu na njeno mjesto da stavim Morin, jedino što ću morati da joj posvetim malo više pažnje.Koliko će se Šarlota zadržati?- Dvije - tri nedjelje. Ne znam tačno - Kirk je ravnodušno slegnuo ramenima.- Snaći ćemo se dotle - nasmiješila se gospođa Atkinson, ne primjećujući sve veću uplašenost naŠarlotinom licu. Samo dvije-tri nedjelje? Šta će biti kad se vrati, a Kirk ostane u Americi?

Vozeći je kući da se spakuje, Kirk je prokomentarisao izraz njenog lica i Šarlota, krajnjezabrinuta, nije mogla ništa da prećuti.- Ne govorim uvijek istinu - rekao je, gledajućii na put ispred sebe. - Neka se gospođa Atkinson

prvo oporavi od ovog šoka. Kroz dvije nedjelje biće sasvim zadovoljna sa Morin. A onda nam je put čist i bez slamanja nečijeg srca. Na putu za London, u Šarloti je dominiralo osjećanje olakšanja što je bila van opasnosti, aliobuzimala su je i druga osjećanja. Tu je bila i neprijatna pomisao da je ujak Džo nestao na

prilično zlosutan način. Još uvijek nije mogla da povjeruje da je pristao da ode, a da se ne pozdravi s njom.A onda i onaj zapanjen i sveobuhvatan pogled koji je Kirk uputio kad je sišla iz svoje sobe,spremna za put. Još nikad ranije nisu ostali bez novca. U stvari, Šarlota to još nikad ranije nije

otkrila. Uvijek je imala dobar ukus i dobro se oblačila.Odlučila je da putuje u svilenom kompletu koji je bio lagan i nije se gužvao. Bio je svjetlokrem boje, gornji dio je bio stegnut zelenim kaišem koji se slagao sa njenim cipelama i torbom.Izgledala je veorna mlada i vitka i lice joj se zarumenjelo kad je primjetila odobravajući pogled uKirkovim očima.- Nevjerovatno! - bio je njegov jedini komentar.Sada je on bio njen poslodavac. Više nije bilo prijatelja, ako ga je ikada i bilo. Njegovi motivi joj

još uvijek nisu bili jasni, ali je imala neki osjećaj da je bila primorana da pristane na sve ovo i daće uskoro zbog toga požaliti.

1000 € BONUS





17

Kirk je vozio vrlo vješto i nije ništa govorio. Krišom ga posmatrajući, morala je da prizna da je bio zaista lijep i pored grubih crta lica. Bio je elegantno odjeven, što je još više povećavalonjegovu privlačnost.

Lagano se okrenuo i pogledao je, kao da je osjetio njen ispitivački pogled.- Imaš li neke probleme, Šarlota?- Ne, samo sam se zamislila - Riječi su joj prosto izletjele kad je pokušala da sakrije drhtaj koji

joj je zatresao cijelo tijelo poslije pogleda tih hladnih očiju.- Pokušaj da ne misliš na ono što se dogodilo. Uživaj u putovanju.Kako je mogla u ičemu da uživa kad je odjednom ostala tako sama.Kirk je bio hladan kao neki kompjuter.- Biće ti potrebno nakoliko večernjih haljina – rekao joj je Kirk hladnim, ravnodušnim tonomdok su kasnije stajali u njenoj sobi u hotelu. - Zaboravio sam da ti kažem da ih poneseš.- Šta će mi? Pa, ja sam samo sekretarica.- Griješite, gospođice Roberts. Ti si moj pomoćnik. Moraćeš da ideš tamo gdje idem i ja, a ja ću,

ići bar na dva prijema dok budemo bili ovdje. Večernje haljine su ti neophodne. Moraš poćiodmah da kupiš bar dvije - tri.- Ne mogu. Odakle mi novac?- Nema potrebe da očajavaš. Novac je moja briga.- Čini mi se da ću ti nanijeti jako puno briga.

Nekoliko trenutaka gledao je zamišljeno, a zatim je pomilovao njen obraz.- Očekujem da ću dobiti neku naknadu za sve ovo što sam uradio.- Kako to misliš?Ovog puta je presjekao osjećanje krajnjeg očaja. Pogled njegovih očiju, koji još nikada ranijenije vidjela, jasno joj je govorio na čega je mislio.- Ma, hajde, gospođice Roberts. Dotrčala si kod mene da me moliš za uslugu, čak iako si i sama

priznala da sam ti bio skoro stranac. I ja sam ti pomogao. A sad da razmotrimo tvoj dug!

I dalje je netremice gledao, a ona je sve jače crvenila. Nije sumnjala u tačnost onoga što jemislila da je očekivao kao naknadu. Znala je da je grub i bezosjećajan, ali tako nešto joj nikadanije padalo na pamet. Ni sama nije znala zašto, ali vjerovala mu je još od samog početka, a sada

je shvatila da je zaista bio samo stranac i da je sada bila sama sa njim.- Dakle? - Povlačio je prst po njenom obrazu i polako ga spuštao ka vratu. Presjekao je trzaj kojinije mogla da sakrije.- Znaš i sam koliko sam ti zahvalna - jedva je uspjela da izgovori.- A kako ćeš mi to pokazati, Šarli?- Ne znam. Htio si da ti budem pomoćnik, pa evo me! Trudiću se što bolje mogu...- Šarli! - Pogledao je, smješeći se podsmješljivo.- Onda... onda ne znam o čemu to govoriš!

- Pokazaću ti. - Počeo je da se smije, zagrlio je oko vrata i privukao sebi. Nije mogla da vjerujeda se ovo zaista događa, ali sjajne, plave oči su posmatrale njene i njegovo lice joj je bilo blizu,tako blizu.- Ne!Počela je da mu se odupire, ali izgleda da je on to i očekivao.jedna njegova ruka se našla u njenojkosi, a druga je čvrsto i nemilosrdno stegla oko struka i onemogućila svaki njen pokušaj da muse istrgne iz zagrljaja.- Pusti me! - Imala je vrijeme da izgovori samo te dvije riječi i ništa više. Njegove čvrste usne

brzo su se našle na njenima. Sasvim nesvjesno, zabacila je glavu unazad i naslonila je na njegovu





18

ruku, dok je njegova druga ruka napustila njenu kosu i polako počela da klizi naniže dok nijenašla njene grudi.- Ne! - Uspjela je da se za trenutak oslobodi njegovih usana, ali potom je odmah natjerao da

ponovo prihvati poljubac.Osjetila je kako je prožimaju strah i ljutnja, panika i poniženje. Nemoćna da mu se odupre,morala je da mu se pokori i stid je potpuno obuzeo kad je shvatila da se u njoj budilo sve jačeuzbuđenje.

Njegovi prsti su brzo otkopčali njen kaiš i čula je kako je pao na pod. Zapanjila se osjetivšičvrstinu svojih grudi kad joj je otkopčao i posljednje dugme. Počeo je sve strasnije da je ljubidok su mu prsti milovali njene grudi.Šarlota je shvatila da nije mogla da sakrije dvije stvari. Uzbuđenje i zapanjenost zbog toga. On jenapao, a svaki djelić njenog tijela uzbuđeno mu je odgovarao! Bila je svjesna da je njegovagrubost potpuno nestala, da su mu prsti nježno klizili po njenoj mekoj koži i da su mu usne bilemeke i tople.

Osjetila je želju da se stopi sa njegovim tijelom i nije mogla da spriječi svoje usne da mu se predaju. Pokušala je da se pokrene, ali njgova ruka je napustila njen struk i čvrsto je zagrlila, privlačeći je još bliže.Usne su mu kliznule sa njenih i počele da lutaju po njenom vratu sve dok se nisu zaustavile nanjenim grudima. Bila je to prilika da vrisne, da se otrgne, ali jedini zvuk koji joj je prešao prekousana, bio je uzbuđeni uzdah.- Divna si, Šarli – prošaputao je. – A još i nevina!Podsmjeh koji je osjetila u tim riječima, odmah je vratio u stvarnost i bijes se uzdigao nad željomkoja joj je i dalje prožimala tijelo.- Nevinost mi ne predstavlja nikakav problem, gospodine Lendor!- Može biti, ali ona je sada u velikoj opasnosti. Pogotovo što nema uzdržanosti koja može da jezaštiti.

- Sasvim si mi jasno pokazao kakvu nadoknadu želiš za svoju pomoć. Jesi li sad zadovoljan?- Sasvim zadovoljan, gospođice Roberts. Međutim, to nije sve što želim. – Pošao je premavratima, uputivši još jedan pogled na njeno crveno i zapanjeno lice. Kroz pet minuta ćemovečerati dolje. Izgleda da si jako gladna. Nemoj da te čekam, Šarli.Kad je sišla dolje, Kirk se ponašao kao da se ništa nije dogodilo, i za pravo čudo, to jerazdraživalo do ludila. Trebalo je da je zahvalna što se ponašao kao da je sve u redu. Šta jehtjela? Zar je htjela da je podsjeti da mu se maloprije skoro predala u svojoj sobi? Upadala je usve goru situaciju.- Poslije ručka idi da kupiš sebi nekoliko večernjih haljina. I nemoj da razmišljaš kako da uštedišnovac. Firma plaća.- Oh, ne brini - pokušala je što smjrenije da mu se osmijehne. - Više ne osjećam grižu savjesti.

- Onda je vrijedjelo, Šarlota. Dvije muhe jednim udarcem. Nije ga pitala šta je druga muha trebalo da znači, ali je primjetila da je sa velikim zadovoljstvom posmatrao njeno crveno lice.

Slijedećih nekoliko dana, Šarlota je otkrila da nije još ništa uradila od onoga što je trebalo da bude njen posao. Kupila je večernje haljine koje su po njenom mišljenju bile izuzetno skupe iekstravagantne, ali on nije rekao ništa. Svako veče je večerao s njom u hotelu, ali što se i ostalogtiče, činilo joj se kao da je bila potpuno sama. Kada ga je najzad upitala kakve dužnosti treba da

preuzme, samo je slegnuo ramenima.

1000 € BONUS





20

kancelariji. Ovo je upravo ono za šta si najviše sposobna. Nikad nisam sumnjao da se ispod onogelegantnog kostima krije takva ljepota. Priznajem da te želim, Šarli! Ali neću dozvoliti da mi to

pokvari planove.

- Kakve... kakve planove? – upitala je sva ošamućena, a ipak svjesna da se još uvijek nalazila uzneodoljivo muško tijelo, da su mu ruke drhtale od želje koju je jedino nadjačavala njegovaodlučnost.- Reći ću ti kasnije! - prošaputao je i povukao je još bliže sebi. Osjetila je vrelinu njegovih usanana svojima, a zatim ih je opet udaljio.- Za sada, na ovaj način ćeš mi unaprijed platiti.Drhtala je cijelim tijelom kad je konačno pustio i vidjela je da je bio bijesan i na nju i na sebe.

Njegove usne su je nerado napustile i ruke su se zadržale na njenom tijelu do posljednjegtrenutka. Šta god da je planirao, to sigurno nije bilo ovo i mislila je da je trebalo da bude srećnašto je tako. Vidjelo se da se iznenadio zbog zadovoljstva koje su mu pružili ti poljupci. Pogledalaga je dok je prilazio prozoru i gledao napolje. Priznao je da je želi, i to ga je začudilo. Nije ni

morao da joj to kaže. Osjetila je njegovo uzbuđenje dok se njegovo čvrsto tijelo privijalo i uznjeno. Nije bila baš toliko nevina!- Ove nedjelje sam imao nekoliko sastanaka - rekao je, ne okrećući se. - Nisam mogao da te

povedem sa sobom ali znam da si ovdje na sigurnom, ako izuzmemo uštogljene tipove.- Mogu lako da izađem na kraj sa ljudima! - rekla je brzo Šarlota.- Nemoj biti baš tako sigurna. Prvo, ne možeš da izađeš na kraj sa mom! A ako vidim onog tipada se još jednom muva oko tebe, sam ću se s njim pozabaviti. – Iznenada je promijenio i ton itemu. - Večeras idemo na jedan prijem. Obuci zelenu haljinu. - Pogledao je još jednom i zatim seopet okrenuo ka prozoru. - Izlazi, Šarli! Izlazi prije nego što se predomislim!Istrčala je iz sobe što je brže mogla i uvjeravala je sebe da niko ne može da je spriječi da ode izovog hotela, daleko od Kirka.Ali, pomisao na ujaka i njihovu kuću, natjeralo je da razmisli...

1000 € BONUS





21

4

Šarlota je morala da prizna da je haljina zaista bila divna. Tirkizna svila koja je lepršala oko nje pri svakom njenom pokretu, isticala je njenu mladost i ljepotu. Njena gusta, sjajna kosa bila jezačešljana na jednu stranu i nazad prikupljena dijamantskom šnalom koja je pripadala njenojmajci. Prosto nije mogla da prepozna samu sebe. Osjećala se kao da lebdi, sve dok Kirk nijezakucao na njena vrata i dok ga nije ugledala u bijelom sakou i crnim pantalonama dok mu jelice izgledalo još grublje kad je vidio ovako obučenu.Razočarenje je obuzelo istog trenutka. Pocrvenjela je kad je shvatila da je očekivala da će joj seon diviti. To ju je postidjelo i lice joj se smračilo.- Upravo sam shvatila da sam ugledala tebe! Kako si mi samo dobro pročitao misli.- Ne tako dobro kao što sam pročitao tvoje tijelo! - promrmljao je i uzeo je za ruku. - Pazi kakose večeras ponašaš. Zapamti da si sa mnom.- Dobro! - rekla je ljutito. - Na kraju krajeva, ja sam tvoja sekretarica.

Otišli su u još luksuzniji dio hotela, i srce joj je uznemireno zakucalo kad je skoro zaslijepilo blještavilo te prostorije. Na stolovima je bio veliki izbor aperitiva, ali Šarlota nije bila naviknutana piće, a smatrala je i da je bolje da bude što trezvenija, pa je uzela samo jedan šeri i trudila seda ga što sporije pije.Kirk je svo vrijeme držao uz sebe i njoj je to, i pored njene ljutnje, bilo izuzetno drago. Na

prijemu je bilo puno bogatih ljudi i shvatila jo da su svi poznavali Kirka, vjerovatno što je bionadzornik firme i putovao po cijelom svijetu.Svima ju je predstavljao jednostavno kao Šarlotu Roberts, što je začudilo, jer je očekivala da ćečuti “ovo je moja sekretarica” ili "moj pomoćnik”. Vjerovatno su svi mislili da je bila njegova

prijateljica i po načinu na koji je držao blizu sebo, mogla je da zaključi da mu je služila kao nekavrsta štita od svih tih lijepih, ali pomalo grabežljivih žena. Sve su one imale svoje pratioce,

uglavnom muževe i za Kirka ne bi bilo nimalo povljno kad bi ga vidjeli da sa nekom od njihintimno razgovara ako je sam. To je vjerovatno i bila njena uloga.Sto za večeru je bio ogroman, ukrašen cvijećem i srebrnim posuđem i Šarlota je sjela odmah

pored Kirka. Bilo joj je drago kad je primijetila da je zamišljeno posmatrao. Bar je mislila da jeto vidjela, ali kad ga je slijedećeg trenutka pogledala, smijao se sam za sebe, i to na neoprostivodrzak način. To je povrijedilo i počela je da razmišlja kako da mu se osveti. Uskoro joj seukazala prilika.Žena koja je sjedila pored Šarlote, imala je oko trideset pet godina i bila je veoma lijepa. Šarloti

je isprva bilo veoma neprijatno što se ta dama sve vrijeme naginjala preko nje da bi razgovaralasa Kirkom.

Nije joj smetalo što je Kirk ignorisao, jer je vidjela da je suprug te dame počeo sve strožije da gagleda. Međutim, sve je više nerviralo naginjanje te dame čas ispred nje, čas iza njenih leđa. To je

zahtijevalo da se Šarlota pomjera naprijed-nazad da bi im omogućila da nastave razgovor.Trudila se da djeluje smireno i posmatrala je krišom sve veću razdraženost zapostavljenogsupruga. I Kirk je izgledao kao da bi svoju sagovornicu najradije zadavio, ali je morao da bude idalje ljubazan. To je izvelo iz takta. Prema njoj je rijetko kad bio ljubazan!- Izvolite supu, gospođo. – Konobar je najzad uspio da za trenutak smiri ovu ženu dok joj jesipao supu.- Gospođo? - Nagnuo se nad Šarlotom, a u tom istom trenutku ova pričljiva žena se opet nagnula

prema Kirku. Već unaprijed spremna za taj pokret, Šarlota se pomjerila unazad, pravo nakonobarevu ruku.





22

Činija sa supom se prevrnula i supa izuzetno jake boje počela je da se slijeva niz ramena ovelijepe žene.- Oh! Izvinite! - Kako više nije bila u stanju da zadrži tu hladnu ravnodušnost, Šarlota je naglo

ustala i supa se prelila i preko njene divne tirkizne haljine, jer je konobar potpuno izgubioravnotežu kad je učinila taj neočekivani pokret.Zavladao je tajac i zatim je žena pored Šarlote napustila svoj uglađeni jezik i počela da viče na

jeziku koji je Šarloti bio nepoznat. Šarlota je tog istog trenutka postala svjesna da je bilanespretna, glupa i neučtiva. Kirk je bio zapanjen i Šarlota je kipila od bijesa.Bila je suviše bijesna da bi obratila pažnju na način na koji je izašla iz te prostorije. U mislima

joj je bilo samo kako da stigne do svoje sobe i kako da pokuša da nekako spase tu divnu haljinu.Eto kako se završila njena osveta! Kad je odlazila, suprug one žene pokušavao je da je smiri anjoj se niko nije ni obratio!

Na kraju joj je bilo jasno da će je Kirk sada poslati nazad da se sama stara o sebi i da sama usvojoj kući čeka one koji su im prijetili. Tek je tada shvatila koiiko je bila glupa što nije ostala

mirna do kraja večeri.- Šarlota! - Zadrhtala je i brzo je istrčala iz kade i navukla kućnu haljinu.- Šarlota! Otvori vrata!I dalje se nije javljala. Na kraju krajeva nije morala više da zavisi od njega. Sutra će se spakovatii otići. Naći će posao i na drugom mjestu. Ali, večeras nije htjela da ga vidi.Poslije izvjesnog vremena čula je njegove korake i srce joj se polako smirilo. Ali, uskoro je

počelo još jače da kuca kad je čula nekoliko glasova ispred vrata i zvuk ključa u bravi.- Hvala! Vjerujem da je s njom sve u redu, ali bih ipak volio da provjerim.- Nema problema, gospodine. Pozovite recepciju ako mladoj dami nije dobro.Uskoro je čula kako Kirk zatvara vrata za sobom i kako viče glasnije nego ikad.- Šta si sad smislila?Djelovao je tako ljutito da je stala ka ukopana na sred sobe, i ne mrdajući se dok je on otišao do

kupatila i po njegovom zaprepaštenom uzviku mogla je da zaključi da je vidio haljinu natopljenuu lavabou.- To je siguran način da se uklone mrlje.- To je siguran način da se čovjek krajnje prestravi – dodao je oštro i otišao do telefona.- Pošaljite sobaricu, molim vas – rekao je učtivo.Šarlota je sjela za ogledalo i počela da se češlja što je ravnodušnije mogla. Čula je kako jesobarica došla po njenu haljinu i kako joj Kirk nešto govori, a zatim su se vrata zatvorila zanjom.- Sad, gospođice Roberts! – Kirk je upalio veliko svjetlo i stao nasred sobe. – Hoću da čujemobjašnjenje za ovo nečuveno ponašanje.Više nije mogla da ga izbjegne. Zato se okrenula prema njemu i sama krajnje bijesna.

- Bilo je slučajno! To si i sam mogao da vidiš. Da se tvoja prijateljica nije pomjerila, sve bi bilo uredu!- A zašto se ti nisi presvukla i ponovo sišla dolje? Nisi kupila samo jednu haljinu.- A zašto bih sišla? Sutra idem u London, pa onda, gospodine Lendore, radi šta hoćeš.-Tako dakle?

Njegova staloženost više je zabrinjavala nego njegova radoznalost, ali ostala je mirna čak i kad je preko telefona naručio da im u sobu donesu večeru za dvoje.- Ako misliš da ću... - počela je bijesno...

1000 € BONUS





23

- Šta ćeš, Šarlota? - upitao je zajedljivo. - Ućataćeš i večeraćeš ovdje sa mnom. Štaviše,večeraćeš baš u ovoj haljini u kojoj se sada nalaziš. Mislim da je vrijeme da najzad čuješ štanamjeravam i zašto.

Prešao je preko njenog tijela svojim smjelim pogledom i zatim joj pokazao da sjedne na stolicu.- Večeras je trebalo da sjediš pored mene, da razgovaraš sa mnom i da ne gledaš nikog drugogosim mene. To ti je bio sav posao! A ti si sve upropastila!- Nisam...- Nemoraš da se trudiš! – brzo je prekinuo. – Lako prepoznajem zle namjere. No, da čujem kojisu tvoji problemi u stvari? Zašto se tako često ponašaš kao neko nezrelo derište?- Nemam ja nikakvih problema! Ni sama ne znam kako sam upala u sve ovo. Ujak Džoobezbijeđen u Americi, a ja nemam nikakve probleme.- E, gospođice Roberts, imaš jedan veliki problem - rekao je cinično. - Tvoj problem se zoveDžo.- Kako to misliš?

- Završi večeru - rekao je tiho. - A onda ću ti ispričati priču za laku noć.- Nisam gladna - prošaputala je. Nestalo je njene odvažnosti.- Da li si znala da je tvoj ujak počeo kao geolog? – upitao je zadovoljno, posmatrajući njenouplašeno lice. - Da. I od onda, on je za naftna polja učinio više od bilo kojeg čovjeka u firmi! A

poznaje taj posao čak bolje i od samog Breta Senforda. U stvari, on i Bret su radili zajedno, prijenego što je Bret zauzeo firmu.Šarlota je bila zapanjena. Nije imala pojma o svemu tome, nije ni slutila da je njen ujak

poznavao Breta Senforda, glavnog direktora njene firme.- Ali, još nisam došao do najzanimljivijeg dijela. Zaraženi kockar ne može da propusti nijednu

priliku. Firma ga je već bezbroj puta izvlačila iz dugova, sve do sada. Sve što mu je firma dala,on je trošio na plaćanje svojih dugova i zato smo morali da ga se oslobodimo. Međutim, nedavnosmo otkrili još nešto! Džo Roberts je mjesecima i mjesecima varao našu firmu i uzimao je na

hiljade dolara.- Lažeš! - viknula je Šarlota. – To što je bio kockar ne mora da znači da je i prevarant. Kolikoljudi samo kocka, a nisu svi nepošteni.- I ja idem na trke i tamo se kladim. Ali, uzimam svoj novac, a ne kradem od firme!- Ujak Džo ne bi... - ponovo je povikala Šarlota, ali Kirk je brzo prekinuo.- Slušaj, Šarlota! Kockar kao što je tvoj ujak jeste bolestan čovjek. Pravo je čudo što je uspiotako dugo da vam zadrži krov nad glavom. Sve što mu padne pod ruku, on će prokockati, jertakvi ljudi uvijek očekuju da će dobiti.Sjetila se kako je ujak Džo ipak založio njihovu kuću i da joj to nije ni rekao, i to je ućutkaloŠarlotu. Morala je da mu vjeruje.- Da li... da li si ti zbog toga došao u Englesku?

- Naravno! Došao sam da nađem Džoa. Kad sam te sreo prilikom onogo sudara, upravo sam išaona poštu da nekako pronađem njegovu adresu.- A ja sam ti je rekla u kantini!- Tačno! - zadovoljno je potvrdio. - Zato sam nakon toga odlučio da sačekam i vidim šta će sedogoditi. Samo da znaš koliko razgovora sam morao da obavim sa našim saradnicima, da bihsačuvao ugled firme. I koliko čekova sam morao da potpišem. Kad Džo nešto uradi on to uradisavršeno!- I znači, ja sam upala u klopku kada sam dotrčala kod tebe da zatražim pomoć. Hoće li ujak Džoići u zatvor?





24

- Ugled jedne kompanije je veoma bitna stvar u Americi. Ako dođe do suđenja, siguran sam daće na duže vrijeme oatati u zatvoru.- Hoćeš da kažeš... da može da se desi da ne dođe do suđenja?

- To zavisi od tebe.- Od mene? Kako to? Šta bih ja...- Meni je potrebna žena, samo privremeno. Potreban mi je neko koga ću moći potpuno dakontrolišem, ko će skočiti kad ja to kažem, i ko će na kraju, kad sve prođe, otići bez suza iljutnje. Naravno, za to ćeš dobro biti plaćena. Šarlota, udaj se za mene, ili će ujak Džo ići uzatvor!- Potpuno si poludio! – Šarlota ga je užasnuto pogledala. - Ko kaže da od tebe zavisi da li će bitisuđenja ili ne? Uostalom, on je sigurno već u zatvoru!- Nije! Sakrio sam ga tamo gdje ga niko neće naći. Tamo je siguran sve dok ja imam ono što mi

je potrebno.- Zašto to radiš? Zašto se ne zaljubiš i ne oženiš kao svaki normalan čovjek?

Prasnuo je u smijeh koji je još više uplašio.- Da se zaljubim!? Šarlota! Imam trideset pet godina i još se nikad nisam našao u takvomnestvarnom stanju. To se ne događa.- Događa se! – viknula je Šarlota ljutito. - Normalnim ljudima se to svakodnevno dešava. Ne

budeš li se i ti ponašao normalno, neću se udati za tebe!- Zbogom, Džo! Ko zna kad će te Šarlota vidjeti! - Strogo je pogledao. - Šarlota, prestani sa timglupostima! Ljubav nema nikakve veze sa ovim što meni treba! Želim da se oslobodim jedneudate žene i mislim da ću to savršeno postići ako se i sam oženim.- Zašto joj samo ne kažeš da te se kloni? – prezrivo je rekla Šarlota.- Njen muž je moj najbolji prijatelj. Udala se za njega, a ne za mene, ali izgleda da to još nikakone može da shvati. Ne želim da se s njim posvađam, već samo da se nje oslobodim.- Koliko će to trajati?

- Oko godinu dana, možda više, možda manje. Ne znam tačno. A onda možeš da ideš, i to sadosta novca, odjeće i...- Znači, ti si ipak dosta bogat?- Dovoljno bogat da budeš zadovoljna.- Nikad neću biti zadovoljna pored takvog čovjeka kao što si ti! - Ustala je i prezrivo ga

pogledala u oči. - Možeš da ideš i... – Nije uspjela da dovrši rečenicu.Kirk se jednim pokretom našao pored nje i držao je svojim čeličnim rukama.- Hajdemo zajedno, važi? – promrmljao je ljutito i spustio svoje usne na njene.Čim je dotakao njene usne, odjednom se predomislio i počeo je da je ljubi nježno, polako i sauživanjem. Osjetila je nesvjesticu dok je on razgrnuo njenu haljinu i potražio grudi. Primjetila jeda se u njemu javio bijes kad mu se tijelo strasno privilo uz njeno i kad je srce počelo divlje da

mu lupa. I pored toga osjećala je zadovoljstvo prilikom svakog njegovog dodira i žmarci su joj prožimali čitavo tijelo.- Udaćeš se za mene ili tvoj ujak ide u zatvor! - šapnuo joj je, ne odvajajući usne od njenih. Ali,iznenada ju je gurnuo tako snažno da se skoro zateturala.Kroz njene misli su počela da prolaze sjećanja na godine provedene sa ujakom, na njegovu

pažnju prema njoj i njenoj majci. Nije mogla da dozvoli da ode u zatvor! Taj brak sa Kirkom bi bio samo privremen. To je posao, kao i svaki drugi. Malo neobičan ali nije imala drugog izbora.- Neću... ako očekuješ... – prekinula je zbunjeno, a on je pobjednički pogledao.

1000 € BONUS





25

- Da spavaš u mom krevetu? Oh, nisi baš tako srećna. Nikad mi ne nedostaju takve prijateljice,skoro stoje u redu. Ako želiš i ti da dođeš na red, moraćeš da čekaš.- Hvala ti. Prihvatam taj posao i bez tog izuzetnog|zadovoljstva.

Iznenada je prasnuo u smijeh koji je obasjao cijelo njegovo lice i učinio ga neodoljivim, aŠarlota, ljuta na samu sebe, osjetila kako joj srce stoji u grlu.- Sutra ćemo razgovarati o tvojim dužnostima - rekao je zadovoljno. - Mislim da je sad bolje daodem dok još djelimično mogu da kontrolišem želje svog tijela.





26

6

Kada je Šarlota pristala na njegove planove, Kirk je odložio ostale statistike i odvezao je njenojkući da se spremi za novi put. Sada joj više nije posvećivao nikakvu pažnju i bilo joj je jasno da

je sva njegova ranija pažnja prema njoj bila samo dio njegovog plana. Odabrao je baš nju samozato što je bila u nevolji i nije imala drugog izbora. Bio je potpuno bezosjećajan i krajnje okrutani sada se prema njoj odnosio kao prema svojoj skromnoj radnici.Kad su stigli do njene kuće on joj je samo otvorio vrata kola i njegove riječi su je učinile jošusamljenijom.- Idem u tvoju kancelariju da im kažeš da se nećeš vratiti.- Hoćeš li im reći da...- Naravno da neću! – nestrpljivo je viknuo. - Naš brak će brzo biti gotov. Neće ni saznati zanjega.- Znači... onda ću moći da se vratim?

- Ne! Kad za to dođe vrijeme, naći ću ti drugi posao.To ju je potpuno dotuklo. On je bio spreman da ode i da je ostavi samu, iako je to bilo opasno.Bilo joj je mrsko da zatraži pomoć, ali je morala.- Hoćeš li se dugo zadržati? - upitala je tiho, ali njegov strog pogled joj je rekao da nijenamjeravao da joj saopštava kuda ide tokom njegovog braka.- Imaš li razloga zašto bi željela da se brzo vratim?- Pitam zbog... onih ljudi.- Zaboravi ih! Čim je Džo otišao, isplatio sam njegov dug.- Ujak se složio s tim?- On o tome nije odlučivao. Znaš li šta bi značilo za našu firmu da novine počnu da pišu da

banda proganja jednog od najboljih njenih radnika? Nisam ga ni pitao za mišljenje! Tvoj ujak

mora da radi ono što mu se kaže, kao i ti.To je zaista boljelo. Bila je potpuno van sebe.- Da sam to znala, mogla sam da ostanem ovdje i da nastavim da radim na starom mjestu. Ustvari, još uvijek mogu! Uspjeću da povratim kuću...- Kuća je tvoja! I to sam sredio!- I to si platio?- Ne pitaj više ništa! Ako hoćeš, primi to kao svadbeni poklon. A što se tiče tvoje namjere daovdje ostaneš i nastaviš stari posao, to je besmisleno. Zaboravljaš da je tvoj ujak u mojimrukama?- Ti bezosjećajni, okorjeli prevarantu! – Šarlota je skoro skočila od bijesa, a on je samo oštro

pogledao i uhvatio oko struka .- Bezosjećajan? Oslobodio sam te svake opasnosti, a ipak sam bezosjećajan?

- To si učinio samo da me prevariš i natjeraš da se udam za tebe! Osjećam se kao da si me kupio!- To je već tvoja stvar. Ne namjeravam da ti se izvinim. Potrebna si mi i zadržaću te dok god sumi tvoje usluge neophodne. Sredićeš ti Veroniku bez problema. A ja volim slobodu i zato mi nije

potrebna žena koja će me gnjaviti kad god joj se nešto ne sviđa. To će ti biti samo posao.Zapamti/Šarlot, posao!- U redu – rekla je drhtavim glasom. - Samo me ne dodiruj! To je sve što tražim. - istrgla se iznjegovih ruku, još uvijek drhteći kao list; odjednom osjetivši strah i od prazne kuće i od svegaostalog što se nalazilo oko nje.Kirk je uhvatio za ruku i ovog puta je nježno privukao k sebi.

1000 € BONUS





27

- Smiri se. Čim se vjenčamo, moraćemo da se nađemo pred mojim poznanicima. Ljutnja je posljednja stvar koju želim da im pokažemo. Moramo da izgledamo kao da smo ludi jedno zadeugim.

Za trenutak se osjetila bezbjednom, ali je već slijedećeg trenutka preplavilo očajanje dok je posmatrala tog snažnog muškarca kako je ulazio u kola i odlazio od nje. Nevolje koje joj je nanioujak Džo nisu bile ništa u poređenju sa nevoljama koje će se uskoro stvoriti. Kad bi se zaljubila unjega, to bi bila krajnja ludost, ali već je počela da osjeća talase ushićenja kad god bi se našla

blizu njega. Tako nešto još nikad nije doživjela.

Predveče je već sve bilo spakovano, a Kirk se još nije pojavljivao. Bila je potpuno očajna. Rekao joj je da će otići do njene kancelarije, zatim da će uzeti nekoliko stvari iz svog stana, predatiključeve i odmah se vratiti po nju. Ali, nije ga bilo. Bila je to ludost, ali postalo joj je jasno da joj

je on nedostajao.Tako su malo bili zajedno, a ipak joj sad već ovaj grad nije ništa značio. Samo je željela da bude tamo gdje i Kirk.

Bio je već mrak kad je Kirk najzad stigao. Odmah je napao.- Šarlota? Šta, kog vraga, radiš u mraku? Zašto nisi upalila svjetlo?Drhtavim rukama je otvorila vrata i prestravila se kad je shvatila da je u tom trenutku poželjelada mu se baci u zagrljaj, da osjeti njegove snažne ruke oko sebe.- Kirk! Mislila sam... da se nećeš ni vratiti!- Žao mi je što sam te razočarao! - rekao je hladno i upalio je svjetlo. Okrenuo se prema njoj i

pogledao je. Bilo joj je jasno da je vidio koliko je bila umorna i nesrećna.- Jesi li sve spakovala?- Ne... ovaj, počela sam, ali... - Zaprepastila se kad je shvatila da mu tog trenutka nije nimaloizgledala privlačno i morala je da se podsjeti da će, ako mu ona više ne bude odgovarala, njenujak morati u zatvor.- Čini mi se da ću morati da te dovedem u red! - rekao je gledajući oko sebe, da ustanovi da li je

uopšte nešto uradila. - $kuhaj kafu! – naredio je.Bilo joj je drago što je bila u kuhinji dok je slušala taj grubi glas kako razgovara preko telefonačas sa jednom, čas sa drugom osobom.- Tako! - Kroz nekoliko minuta je ušao u kuhinju i sjeo na ivicu stola. - Ujutro dolaze ljudi daspakuju ove stvari! Tvoje stvari se mogu prenijeti u Ameriku, a stvari tvoga ujaka ćemo negdjeskloniti.Izgleda da je bio mnogo grublji nego što je namjeravao, jer kad se njeno lice smrklo, polako joj

je prišao i privukao je sebi.- Ne gledaj me tako - rekao je tiho. - Neću te ujesti. Ne brini, Šarli! Imaćeš sve što hoćeš dok sisa mnom, a kad odeš, postaraću se da dobiješ dobar posao.- Voljela bih da ponesem jedan dio svog namještaja. Prijatnije ću se osjećati ako je oko mene

namještaj na koji sam navikla.- Ako treba, prenijećemo i cijelu kuću, ciglu po ciglu. - Osjetila je njegov snažan pogled injegave čvrste ruke oko sebe, ali je iznenada shvatila da nije ni pokušala da se iz njih istrgne.Kad je to učinila, on je samo još jače stegao.- Ne znaš me dobro, Šarli – tiho je upozorio.- Ni ti ne znaš mene - uzvratila mu je oštro. - Možda ćeš ipak požaliti zbog ovog.- Neću, Šarli. Tačno znam šta hoću.I dalje ga je posmatrala i primijetila je da mu je prijalo da i dalje ostane u istom položaju i da je idalje drži kraj sebe, da je posmatra. Znala je da je vidio neodlučnost u njenim očima.





28

- Drago mi je što vidim da ti nisam baš totalno odbojan - prošaputao je i spustio glavu premanjoj.Šariota je okrenula glavu i pokušala da se udalji i on je pustio.

- Ne brini. Ovaj dio priprema je gotov. Sad znam da si u stanju da me pred ljudima poljubiš kaoda me stvarno voliš. Bićeš prava bomba za Veroniku. A sada, hajdemo u hotel!Podrugljivo se nasmiješio i Šarlota je ljutito krenula ka vratima. Najviše je bila ljuta na samusebe i nije htjela da dopusti da on to vidi. Zaista je željela da je on poljubi i tek se posljednjegtrenutka osvijestila. Mora da je poludjela!

***

Vjenčali su se u Londonu. Iako nije bilo neko svečano \vjenčanje, ipak je bilo čarobno na neki poseban način. Nije joj dao vremena ni da se uplaši niti da se predomisli. Bilo joj je jasno da jeupala u klopku i da su za njen novi, čudan posao znali samo njih dvoje. Takođe je držao dalje od

svojih prijatelja sve do samog vjenčanja, tako da je sada bila okružena samim strancima. Nakon vjenčanja, otišli su na ručak u jedan od najskupljih londonskih hotela i Dora Čest, ženaKirkovog prijatelja Džila, primijetila je koliko je Šarlota bila nervozna.- Znam kako se osjećate, Šarlota – tiho joj je rekla dok su Kirk i Džil razgovarali. - Sigurno vamnije svejedno što morate da idete čak u Ameriku i započnete novi život poslije mirnog životaovdje. Ali ipak, kad bih ja bila na vašem mjestu i kad bih postala rođaka Breta Senforda, ne bihse ni malo predomišljala.Šarlota je zapanjeno pogledala i pokušala normalno da reaguje na ono što je upravo čula.- Pretpostavljam da će me Kirk vremenom upoznati sa svojim rođacima. Nema potrebe da se stim žuri.- Nema potrebe? - Dora Čest je skoro prasnula u smijeh. - Šarlota! Kirk se oženio u Engleskoj!

Njegov jedini rođak je Bret Senford i varate se ako mislite da će on zanemariti vjenčanje svog jedinog unuka. Bret će htjeti što prije da sazna ko je djevojka kojom se Kirk oženio i koja će biti pored njega kad preuzme „Petrohemijsku industriju Senford“.Bio je to vjerovatno najveći šok koji je Šarlota doživjela u svom životu i ni sama nije znala kako

je uspjela da ga prebrodi. Naravno, Kirk joj je pomogao. Tog trenutka se okrenuo i pogledaonjeno lice i odmah se našao kraj nje.- Dođi ovamo, dušo. Zanemaruješ neke naše goste. – Zagrlio je oko struka i poveo sa sobom, ne

pitajući šta nije u redu, iako je vidio da se nešto dogodilo. Šarlota se smiješila i ljubazno jerazgovarala sa svima, iako se sva tresla od šoka i straha. Bret Senford, veliki kralj američkenaftne industrije bio je Kirkov djed! Osjećala se potpuno prevarenom i tako izgubljenom da je

jedva znala šta govori. Nije progovorila ni jednu riječ dok su odlazili u sobu koju je Kirk već unaprijed rezervisao. U

mislima je razmatrala ozbiljnost situacije u kojoj se našla i brzo se okrenula kad je Kirk ušao usobu, dok joj je lice bilo crveno od bijesa.- U redu! Da čujem - viknuo je. - Šta ti je to Dora rekla, od čega si se skoro onesvijestila?- Lagao si me. Lagao si me sve vrijeme! Ti si unuk Breta Senforda, a ne neki nadzornik firme.- Pa? U čemu je razlika? Udala si se za mene zato što ti je ujak u nevolji i zato što je meni

potrebna žena.- Misliš... Misliš da ću uspjeti da se ponašam kao tvoja žena u svijetu takvog bogatstva? -nemoćno je prošaputala Šarlota.

1000 € BONUS





29

Bila je blijeda kao avet, noge su joj još uvijek drhtale od šoka, a Kirk je i dalje samo mirno stajaoi hladno je gledao.- Zar nećeš ništa reći? - upitala je zbunjeno.

- Naravno. Spakuj se, krećemo odmah!- Odmah? U Ameriku?- Idemo na medeni mjesec. To rade svi mladenci. To se očekuje i od nas.- Onda pođi sam. Nisi mi rekao da je i medeni mjesec dio mog posla.- Nije to ništa strašno, Šarli. - prasnuo je u smijeh. - Samo hoću da te bolje upoznam i da ti damvremena da ti upoznaš mene. Vjeruj mi bar malo, hoćeš li? - Prišao joj je i nježno je privukaosebi.- Kako da ti vjerujem? – promrmljala je uplašena što više nije drhtala čim se našla pored njega. –Lažeš me sve vrijeme.- Spakuj se! – ponovno je viknuo. – Riješio sam da idemo i ići ćemo.Skoro je gurnuo od sebe i Šarlota je znala zašto: polako je pokušavala da utiče na njega, a takva

žena je bila posljednja stvar koju je Kirk želio.

***

Kirk je rezervisao sobu u malom hotelu pored Temze, daleko od grada i Šarlota je skoro ostala bez daha kad ga je ugledala. Sve je bilo tako tiho i čarobno, kao stvoreno za mladence.- Ne vodi brigu! – uvjeravao je dok je zaustavljao kola. - Ovdje ćemo moći pošteno da seodmorimo i da se napričamo. Siguran sam da ćemo već poslije nekoliko dana dobro poznavati

jedan drugog. Tako ćemo biti za sve spremni kad odemo u Ameriku.Soba je još više zaprepastila. Bila je zaista divna, i Šarloti bi bilo drago da ostane u njoj, samo da

je bila sa nekim drugim. Kraj prozora je stajao veliki bračni krevet, prekriven bijelom čipkom,

namještaj je bio izrezbaren, od čiste mahagonije, a kupatilo pored sobe veoma luksuzno.- Ne misliš valjda da ću ovdje spavati s tobom? - viknula je bijesno.- Mislim da nemaš drugog izbora, ako ne želiš da prekinemo cijelu igru – odgovorio je Kirkravnodušno. - Ujutro ćeš čuti tiho kucanje na vratima i zatim će nam donijeti doručak. Ja ću biti

još u krevetu, a ti ćeš imati tanku spavaćicu. Džil će prethodno poručiti taj doručak prekotelefona i kroz najviše pola sata, uletjeće ovamo da vidi kako izgleda naš brak.- Šališ se? – zapanjeno je uzviknula Šarlota.- Tiše! Džil je glavni nadzornik naše firme i poznaje Breta!- Ali... ti si glavni nadzornik - ogorčeno je nastavila Šarlota. Osim toga, ti si i najveći lažov i

prevarant...- Rekao sam da prekineš! - povikao je i brzo je uhvatio za ruke. – Bože! Zaista si nemoguća.Otvorila je usta da nastavi svađu, ali nije uspjela da progovori ni jednu riječ, jer su se njegove

usne već našle na njenim. Bio je snažan i nije nikako mogla da se oslobodi.- Kirk. Nemoj! - Najzad je uspjela da oslobodi usne i kad je pogledao u očima su joj bile suze istrah.- Onda prestani da vičeš! Prestani da mi se suprotstavljaš i saslušaj me!Bespomoćno je klimnula glavom, a njegove hladne oči su i dalje netremice posmatrale njenorumeno, uplašeno lice. Nježno je stavio ruku na njeno rame i spustio je na krevet, a zatim je sjeo

pored nje.- Ni ja nisam htio da dođemo ovamo - počeo je tiho, dok mu je ruka polako klizila niz njenukosu. - Niti sam htio da te uplašim, Šarli. Ali, nemaš pojma koliko je Amerika blizu kada su tu





30

ljudi kakav je Džil. A osim njega, tu su i drugi Amerikanci koji ogovaraju kao djevojčice u školi.Svi oni rade za našu firmu i na kraju Bret sve dozna. Vjeruješ li mi?Šarlota je samo klimnula glavom. Strah je toliko opsjeo da nije mogla da se pomjeri.

Njegove oči su to odmah primijetile i ruka mu se odjednom našla na njenom vrelom obrazu.Spustio je glavu. Šarlta nije ni pokušala da se izmakne. Usne su mu se nježno priljubile uz njenei uvjeravala je samu sebe da se toliko ljudi ljubi i da im to ništa ne znači. Ali, i pored svihizgovora koje je pokušavala da smisli, jedna činjenica nije nikako mogla da se sakrije: željela jeda je Kirk poljubi. Kako je poljubac postajao sve strasniji, njene ruke su pošle same od sebe iobavile se oko njegovog vrata. Kirk je privukao još bliže sebi.- Šarli, ti si baš luda! –prošaputao je kog njenih usana. - Znaš vrlo dobro da te želim. Vikala sizbog nečeg sasvim beznačajnog, a sad kad stvarno treba da vičeš, ti si nježna i topla, kao datražiš ono što će se izgleda skoro dogoditi.Znala je da je tako, ali bilo je tako divno sad kad je bio nježan. Strah je bio dio prošlosti iuzdahnula je uz njegov obraz dok mu je ruka otkopčavala dugmad njene bluze i polako klizila

niz njeno tijelo sve dok nije stigla do čvrstih grudi.Još jače je privio uz sebe, usne su mu lutale po njenoj koži, niz njen vrat, između njenih grudi, da bi se zaustavile na mjestu gdje je osjetio lupanje njenog srca.- Što se sad ne boriš, Šarli? - prošaputao je, ali ona je bila kao u snu, potpuno opčinjena i glas joj

je bio jedva glasniji od uzdaha.- Ne mogu! Tako si nježan.- Naravno da jesam! - viknuo je, dižući se i gledajući je ljutito. - Ali, ti znaš zašto sam se tobomoženio, a meni je jasno da sam ti odvratan. Odmah sam ti jasno rekao da te želim. To me jeiznenađivalo i ljutilo, ali ta želja se nije ugasila. Samo se malo opustiš i prestaneš da se braniš igotova si. Pošto sam ti pokazao kakav sam gad, sad ću nas i izvući iz ove frke! Uredi kosu ičekaj me ovdje! - Izletio je iz sobe i zalupio vrata za sobom i Šarlota je brzo uradila ono što joj jerekao. Još uvijek joj je pogled bio zbunjen kad je sa Kirkom došao iznenađeni portir i odnio

njihov prtljag u kola.- Šta ćemo sad? – upitala je zabrinuto dok je Kirk ulazio u kola.- Kad Džil dođe ujutru iznenadiće se kao još nikad u životu. Idemo u neki drugi hotel, i uzećemodvije odvojene sobe. Da ovdje provedemo samo jednu noć, više ne bi bila nevina, ŠarlotaRoberts.- Sad sam Šarlota Lendor! - tiho ga je podsjetila.- Lendor ili Roberts, nema veze, to bi se ipak dogodilo, a ja namjeravam da se razvedemo kad zato dođe vrijeme. Nemoj na to da zaboraviš kad se slijedeći put raznježiš.I neće! Bio je to pravi šamar koji je podsjetio kako je nisko pala.

1000 € BONUS





31

6

Šarlota je sjedila pored Kirka u avionu koji je letio za Ameriku, i bila je zadubljena u misli.Pogledala ga je dok je elegantno odjeven sjedio i čitao neke izvještaje bez kojih nije nikuda išao.Od onog kratkog boravka u botelu pored Temze, Kirk je bio hladan i rezervisan. Njegov jedinicilj je bio da je što bolje upozna sa stvarima koje će morati da zna kao njegova žena. A ima ih

puno, a najveća od svih je Bret Senford.Kirk je izgleda osjetio njen pogled i podigao je glavu sa papira koji je spustio na koljena.- Nervozna si, Šarlota?- Malo. Ne znam tačno gdje idemo i šta tamo da očekujem. Ja... ovaj...- Ja znam. U redu! Reći ću ti sve što hoćeš da znaš. Prvo, ponašaj se kao moja žena. Navikni sena to. To će biti dovoljno da niko ništa ne posumnja. Čim stignemo u Ameriku, otići ćemo uBaltimore a zatim u Čispik.- Molirn te, opiši mi ponovo kuću - molila ga je Šarlota, sretna što je bio tako strpljiv s njom iako

je vidio kako se osjećala. Naslonio se na sjedište i počeo da se smije. Zatim je čula njegov glas koji je bio tako prijatan itopao, sad kad je govorio o svom domu, o kući koja će biti izvjesno vrijeme i njen dom.- Zovemo je “Marklend“. To je prava seoska kuća. Na tom imanju se nekad uzgajao kukuruz isoja, ali mi se više time ne bavimo. Ona je već godinama u vlasništvu naše porodice. Ja sam jedobio od oca. Sada smo ostali još samo moj djed i ja, ali „Marklend” je moj, a sad, ali samo

privremeno, i tvoj.- Da li tvoj djed živi sa tobom?- Ni slučajno! – prasnuo je. Kirk. – Dobro se slažemo samo kad smo daleko jedan od drugog ikad se samo povremeno viđamo. Ne mogu ni da zamislim kako bi izgledalo kad bismo živjeli uistoj kući. I da te upozorim, nemoj da ga zoveš „djed“ kad ga budeš vidjela. Lako se razljuti zbog

pogrešnih riječi.Šarlota je u sebi zamislila mrzovoljnog starca koji se nikome ne smije i bila je srećna što nećemorati i njega svaki dan da sreće u toj kući. I ovako će teško izdržati i nije joj bila potrebna još

jedna osoba koja će joj se stalno suprotstavljati.Kirk se ponovo zadubio u svoje papire, a Šarlota je pokušala da se odmori, ali je to bilonemoguće. Misli su joj bile suviše opsjednute brigama i predstojećim problemima.- Ako ovako nastavimo, nećemo nimalo ličiti na sretan bračni par - rekao je Kirk poslijedvadesetak minuta. Ponovo je odložio svoje papire, spustio je svoje sjedište i povukao je ka sebi,spuštajući njenu glavu na svoje rame.- Pokušaj da spavaš, Šarlota. Niko te neće povrijediti! Shvati ovo samo kao neku igru ili običan

posao.Osjetila je kako počinje da drijema i pitala se zašto joj je odjednom nekako laknulo. Sigurno ne

zato što je njegova ruka bila oko njenih leđa.Kad su stigli u Baltimor, dočekao ih je plavi helikopter, na kojem je velikim slovima biloispisano ime “Senford”. Kirk je upoznao sa pilotom, preplanulim, zgodnim mladićem koji joj jesrdačno pružio ruku i toplo joj se nasmiješio.- Drago mi je, gospođo.- Don Segal – rekao je Kirk i pogledao prema pilotu.Mladić se nasmiješio Kirku i zatim je još jednom zadivljeno pogledao Šarlotu, dok joj je Kirk

pomagao da se popne u helikopter.





32

- Napravi krug oko “Marklenda“ - naredio je Kirk i pokazao Šarloti da pogleda dole. Ugledala jeogromo imanje, široke pašnjake koji su se pružali u nedogled i koje su povremeno presijecaleguste šume. Imanje je sa tri strane bilo okruženo vodom, a uz samu obalu uzdizala se ogromna,

divna, bijela kuća. Za Šarlotu je to bio potpuno novi svijet. Bogat, veličanstven, skorozastrašujući.Još više se uplašila kada je vidjela unutrašnjost kuće. Sve je bilo tako divno, kao da je pripadalo

prošlosti i upravo taj neobičan prostor, te široke stepenice koje su vodile u veličanstvenutrpezariju naveli su je na pomisao da je totalni stranac u ovoj kući. Biće joj potrebno puno snagei sposobnosti da se uklopi u život u njoj, pa čak i da je zaista Kirkova žena.Jedna krupna žena je ušla u trpezariju i obratila se Kirku, što je Šarloti dalo priliku da bolje

pogleda okolo.- Znači tako, gospodine Kirk - rekla je strogo. - Tek sam maloprije saznala da ste se oženili! Čudime da ste se uopšte potrudili da nam javite da dolazite!- Esi!- šapnuo je Šarloti. - Potpuno sam zaboravio da ti kažem za Esi!

- Tako! – Esi je izgleda čula njegove riječi. – Zaboravili ste da joj kažete za mene! A ko održavaovu kućerinu? Ko će čuvati vašu djecu kao što sam čuvala vas, Kirk, dok ste bili dijete? – Njenooblo lice postajalo je sve rumenije od bijesa. Okrenula se zatim ka Šarloti i dobro je pogledala.- Lijepi ste kao proljetno jutro! Gospodine Kirk, ovog puta niste pogriješili.Čak i Kirk je djelovao zapanjeno i Šarlota je čekala da čuje njegov grubi glas koji će prekinutiovu bujicu riječi. Ali, on se samo smiješio i ćutke posmatrao ovu neobičnu krupnu ženu.- A sad, prvo nešto da jedete - Esi je uzela Šarlotu pod ruku i povela je do fotelje. - Napravilasam čaj! Pravi engleski čaj! Sva sreća što smo nešto o vama saznali na vrijeme! Šta biste inačemislili o nama, da ste došli ovamo a nema čaja!Ljutito je pogledala Kirka i zatim polako izašla iz sobe.- Da li je Esi uvijek takva? - zbunjeno je upitala Šarlota.- Da, znam je još od svoje pete godine i ne sjećam se da je nekad bila drugačija. Moraćeš da se

pokažeš kao prava gospođa Lendor i brzo da upoznaš ovu kuću...- Nema svrhe da se puno trudim. Neću biti dovoljno dugo da bih mogla da ostavim takav utisak!- Gledala ga je zastrašeno. Kao da je iznenada postao potpuno drugačiji. Siguro zato što je došaokući.- Hajde da ti pokažem kuću, a onda možeš da ideš u svoju sobu i da raspakuješ svoje stvari.Večeramo u pola osam, ali bolje da za prvo vrijeme ostane po starom. Esi se može razbjesniti.Šarlota ga je pogledala kao da je bila opčinjena. Bio je zaista divan.- Pazi, Šarli! – rekao je hladno. Mogu vrlo lako da te iskoristim. Zato ne zaboravi šta sam tirekao!Tačno. Na kraju će se ipak razvesti! Pošla je za njim kroz cijelu kuću, ali nije ništa vidjela.

Najzad je izgubio strpljenje i odveo je u njenu sobu gdje je mogla da počne da raspakuje svoje

stvari.

***

Šarlota je slijedećeg jutra još uvijek slagala svoju odjeću kad je iznenada čula zvuk kola koja su jurila kao da se radilo o životu i smrti. Prišla je prozoru i pogledala dole.Istog trenutka i Kirk je izjurio napolje i dočekao posjetioca. Bila je to žena koju je Šarlota sad

prvi put vidjela.

1000 € BONUS





33

- Kirk! Oh, dragi moj, najzad si se vratio! Sinoć sam vidjela tvoj helikopter, ali upravo smo polazili u neku posjetu i Erik nije htio da to odgodi. Oh, kako si mi nedostajao!Zadivljeno ga je posmatrala i Šarlota je osjetila kako joj srce sve jače lupa. Način na koji je

gledala Kirka i na koji je svoje lijepo lice približila njegovom, govorio je Šarloti da je bila zaistazaljubljena u njega. A isto joj je tako i način na koji je on dočekao kazivao da ni on nije bioravnodušan prema njoj.Šarlota je krenula dole, još jednom se pogledavši u ogledalu prije nego što je izašla iz sobe. Bila

je blijeda i nije mogla da sakrije zabrinutost koja joj se tako jasno vidjela na licu. Osim toga, u posljednje vrijeme je i smršala i njene duge noge i tanak struk isticali su se više nego ikad.Prešla je rukama preko svoje narančaste suknje i ušla je u sobu što je mirnije mogla. Kirk jeupravo palio cigaretu svojoj gošći, dok mu je ona nježno držala ruku u kojoj je on držao upaljač.

Njene oči, koje su iznenađeno pogledale Šarlotu, bile su tamnosmeđe i njihova boja je bila vještonaglašena šminkom. Koraknula je unazad, zadovoljno se smiješila i dalje držeći Kirkovu ruku.- Oh! Izvini, Kirk! Nisam znala da imamo posjetu. Jesam li jako zakasnila? - Kirkove plave oči

su se veselo smiješile i Šarloti je bilo drago što je bila jedina osoba koja je to vidjela.- Ne, dušo. Naša gošća je upravo stigla. – Krenuo je ka njoj i pažljivo je posmatrao. Ovo je bionjen prvi test, a nije bila potpuno sigurna kakav je taj test, kad je ovako toplo dočekao tu ženu.- Šarli - nastavio je Kirk, zagrlivši je jednom rukom. - Ovo je Veronika Kolins, žena jednog mogstarog prijatelja. - Ove riječi su izazvale crvenilo n alicu te žene, ali je ono potpuno nestalo kad ječula njegove slijedeće riječi. - Veronika, ovo je Šarlota, moja žena!

Nastala je tišina, koja se Šarloti učinila vječnom. Vidjela je da je to za njegovu gošću bio pravišok, koji je pogodio skoro kao fizički udarac. Ali, i Šarlota je bila zapanjena. Veronika Kolins!Kirku je bila potrebna žena da se otarasi Veronike, a ipak je dočekao tako toplo.Veronika se neobično brzo povratila od šoka i prišla je Šarloti pružajući joj svoju hladnu ruku.- Ako tako kažeš, Kirk, onda moram da ti povjerujem. Naravno, jako sam iznenađena.Oprostićete mi... Šarli, zar ne?

- Šarlota! - dodao je Kirk! – Samo je ja zovem Šarli!- Oh! Dobro, onda, Šarlota - ozbiljno je rekla Veronika. - Ipak, Kirk, ona je jako mlada.- Postaće i starija, zar ne? - nasmijao joj se Kirk i Šarlota je poželjela da pobjegne. Osjećala setako neprijatno, kao da je bila neko kuče o kojem se oni raspravljali, ne vodeći računa onjegovom prisustvu.- Sjedi, Veronika – rekao je Kirk i okrenuo se ka Šarloti. - Dušo, ti sjedi ovdje, da možemo lijepoda popričamo sa našom gošćom. - U tim riječima je osjetila prijetnju i nesigurno se spustila nastolicu. Kirk je sjeo pored nje i stavio ruku na njeno rame, polako prstima milujući njen vrat.- Pa, Veronika, kako je Erik? - upitao je i Šarlota je znala da će biti samo slušalac u ovomrazgovoru. I pored svog truda da djeluje ravnodušno, ruke su joj ipak drhtale.Više nije razumjela nijednu riječ koju su oni progovorili, sve dok joj se Veronika nije obratila.

- Baš me interesuje kako ćete preživjeti sa Kirkovim djedom. - Radoznalo je pogledala, a zatimse opet okrenula prema Kirku. - Pretpostavljam da si mu rekao?- Da, telefonirao sam mu iz Londona, čim smo se vjenčali. Ali, siguran sam da će uskoro stićiovamo.- Kako će prihvatiti Šarlotu? - zadovoljno je upitala Veronika- Dopašće mu se. A ako mu se i ne dopadne, sad je već kasno. Mi smo se vjenčali!- Ja mu se nikad nisam dopadala! – ljutito je dodalaVeronika i Šarlota je morala da progovori.- Ali, ja sam udata za Kirka. Moraće bar malo da se potrudi oko Kirkove žene.





34

-Vidim - Veronika je prasnula u smijeh - da joj nisi dovoljno pričao o Bretu. Kako bih voljela da budem tu i da vidim lice tog starog đavola!- Ja vjerujem da ću ipak uspjeti! - odlučno je rekla Šarlota.

- Ne bih se čudio – dodao je Kirk. - Šarlota je mlada i lijepa. – Poljubio je Šarlotu u usta i ustaoda isprati Veroniku.Veronika nije mogla da sakrije svoj bijes i brzo se okrenula vratima.- Ispratiću Veroniku – viknuo joj je Kirk. - Sačekaj me ovdje, odmah se vraćam.Šarlota je uskoro čula škripu točkova Veronikinih kola, koja joj je govorila da se njen bijes nijestišao. Iznenada joj je postalo jasno zašto je Kirku bila potrebna žena.- Jesam li dobro obavila posao? - zajedljivo je upitaia Kirka čim je ušao u sobu.Prišao joj je i uzeo njeno vrelo, ljutito lice u svoje ruke, gledajući je pravo u oči.- Da, obavila si ga odlično. Neprijatelj se povukao, a ti si jedva i započela paljbu.- To si sam učinio kad si je ovako iznenadio svojom ženidbom! - viknula je Šarlota i spustilanjegove ruke sa svog lica. Nije se protivio, ali je vidjela je da je kiptio od bijesa.

- A šta si očekivala da ću uraditi? Da ću joj poslati telegram? Da ću joj javiti da se pripremi zaovaj susret? Ja se pripremam za svaki susret s njom još od kad se udala za Erika.- Zašto se ti nisi njom oženio?- Tako nešto neću nikad sebi dozvoliti. Osim toga, moj najbolji prijatelj je bio zaljubljen u nju. -Pogledao je oštro i stavio ruke na njena ramena. - A sada neću da čujem više nijednu riječ.Sposobna si da je pobijediš svojom mladošću i ljepotom i to ćeš i učiniti. Osvojićeš i Breta, u tosam uvjeren.Spustio je ruke i Šarlota je izašla iz sobe. Najzad joj je sve bilo jasno. Način na koji je dočekaoVeroniku jasno joj je govorio da je između njih dvoje još uvijek nešto postojalo. Sad kad jedobio lijepu, mladu ženu, mogao je da radi šta hoće. Erik sad neće ništa posumnjati. U njoj jetinjao strahovit bol, koji je odmah prepoznala, iako ga još nikad ranije nije osjetila. Ljubomora!Ona je bila Kirkova žena i tako je snažno željela da to i bude, da je skoro izgubila tlo pod

nogama kad je uočila tu želju.

1000 € BONUS





35

7

Šarlota je predveče čula zvuk helikoptera i prišla je do prozora da vidi ko dolazi. U tom trenutku,Kirk je pokucao na njena vrata i uletio u sobu.- Stigao je Bret! - rekao je hladno, posmatrajući njene farmerke i bijelu majicu. - Spremi se! Evotvoje prilike da ga očaraš!Izašao je iz sobe i ne sačekavši njen odgovor i Šarlota se osjećala nekako manje hrabrom beznjega. Otišla je do ogledala i zagledala se u svoj lik. Još uvijek je bila ono što u stvari i jeste:djevojka iz malog grada, koja je imala sasvim običan posao i koja je živjela sasvim običnimživotom, dok se Kirk nije pojavio. Ako se Bretu Senfordu takva djevojka ne svidi, to neće bitinjena krivica. Odlučno je sišla u prizemlje i nije osjetila ni namanji strah kad je uvidjela da jeBret već ušao i da je sjedio u fotelji.Polako je ustao kad je ugledao i Šarlota je skoro vrisnula od zaprepaštenja. Nigdje nije bilo onogmrzovoljnog starca kojeg je ona očekivala. Taj čovjek ispred nje je bio visok kao Kirk, kosa mu

je bila sijeda i gusta, a oči isto tako hladne i plave kao i Kirkove. Još uvijek je bio zgodan i iznjega je zračila neka moć. Šarlota je odmah znala da će ovaj čovjek biti smrtni neprijatelj iliveliki prijatelj.Kirk joj je brzo prišao i obavio ruku oko njenog ramena.- Znači, to je tvoja žena? - Bretov glas je bio moćan kao i njegova pojava, a njegove oči se nisuodvajale od nje.- Ovo je Šarlota! - razdražljivo je rekao Kirk.- Misliš da si dovoljno dobra za mog unuka?- Mnogo bolja, gospodine Senford! – odgovorila mu je isto tako hladno. - Ja ne lažem! Kirk minije rekao ko je sve dok se nismo vjenčali, a čak i onda je to prvo morao da mi kaže neko drugi.Vjerovatno možete razumjeti da sam zbog toga postala jako sumnjičava. Zato ni za vas nisam

sigurna da ste zaista onaj za kojeg se predstavljate.Za trenutak je zavladala tišina, a zatim su se oči koje su je posmatrale toliko skupile da je moglasamo da nazre njihovo plavetnilo.- Znači, nisi se udala za njega zbog novca?- Ne. Imala sam sasvim drugi motiv. - Kirkova ruka je stegla tako jako da je osjetila oštar bol.Sad je mogla da kaže istinu i da uništi sve Kirkove planove. Pomisao na to izazvala je osmijeh nanjenom licu.- Zbog čega se sad smiješite, mlada damo? - iznenada je povikao Bret Senford. - Znate li da seKirk oženio i ne pomišljajući kako ću ja to prihvatiti? Čak nisam bio niti pozvan na vjenčanjesvog jedinog unuka!- Žao mi je što niste bili na vjenčanju, ali uostalom, nije bilo nikog ni od moje rodbine. Možemose ponovo vjenčati, ako želite.

Bret je pogledao, kao da je neka potpuno neočekivana pojava, drska bezumnica kojoj nije stalodo sopstvene sigurnosti. Zatim mu je pogled odlutao do Kirka i riječi su otkrile njegovuzadivljenost.- Iz sve snage se nadam da je na tvojoj strani, mali moj! Oženio si se pravom varnicom! Dođiovamo, djevojko, da te dobro pogledam!I Kirk je krenuo sa njom, a ruka mu je još uvijek stezala njenu.- Ma, kog vraga je tako držiš? Ne čini mi se da njenim nogama nešto fali! Njenom jeziku ne faliništa, u to sam se već uvjerio!





36

Šarlota je nastavila sama. Nije se bojala Breta Senforda, a riješila je da se više ne boji ni nikogdrugog. Imala je i ona nekoliko karata u svojim rukama. Njene zelene oči hladno su gledale u

plave oči Breta Senforda dok mu je prilazila.

- Lijepa djevojčica - rekao je Bret, kao da ona nije bila tu. - Možda će postati i prava ljepotica.- To je već sad! - dodao je Kirk.- Jedno je sigurno; jezik joj je prilično oštar. Dođi, djevojko! - naredio joj je i pružio joj svojenevjerovatno snažne ruke. Poljubio je u obraz, a zatim je malo udaljio, da bi mogao još bolje da

je pogleda. - Nemoj da me zoveš djed!- Nisam vas tako ni zvala. Zvaću vas gospodin Senford.- Bret. Ako znaš šta je dobro za tebe?- Ne, dok ne postanemo prijatelji - rekla je Šarlota odlučno. - Ne mogu da se pretvaram daosjećam ono što ne osjećam.Pogledao je kao da će eksplodirati, ali se slijedećeg trenutka na njegovom licu pojavio osmijeh.- Tako, dakle, uopšte se ne bojiš - tiho je promrmljao. - E, onda ću već moći nešto od tebe da

napravim. Ne kad sazna da je sve ovo radila samo da bi spasila ujaka, pomislila je Šarlota zabrinuto, ali togtrenutka je ušla Esi i okrenula se ka Bretu.- Spremila sam sve ono što volite, gospodihe Senforde! - rekla je ponosno, ali prije nego što je onmogao da odgovori, Kirk je počeo da joj naređuje.- Esi, večeras ćemo jesti u klubu. Hoću da Šarli upozna sve koji tamo dolaze - dodao je zbogBreta, dok se Esi mrzovoljno povlačila. Bret je klimnuo glavom sa razujmijevanjem, još uvijekne skidajući pogled sa Šarlote.- Dođi sad u moju sobu djede - nastavio je Kirk nešto smirenije. - Moram s tobom sa

porazgovaram o nekoliko stvari. A ti, Šarli, spremi se za večeru.Bret joj je učtivo klimnuo glavom, a Kirk je oštro pogledao. Pokušao je da joj da do znanja da je

bio ljut. Ali, Šarlota se nije uplašila. Bilo je govoto sa njenim pokoravanjem. Otišla je u svoju

sobu sasvim zadovoljna svojim ponašanjem pred Bretom.Odlučila je da večeras obuče tirkiznu haljinu. Izvadila je iz ormara i raširila pred sobom.Savršeno su je očistili u onom hotelu u Londonu, izgledala je kao nova. Za Šarlotu je ona jošuvijek bila simbol katastrofe, ali ipak je bila tako lijepa. Brzo je obukla i pogledala se u ogledalo.Ova haljina joj je zaista izvanredno pristajala, nije mogla da odustane.- Šarlota, vrijeme je! – čula je Kirkov glas iza vrata. Otvorila mu je vrata i Kirk je za trenutakzastao i nepomično je posmatrao.- Imao sam osjećaj da ćeš to obući. Dođi ovamo!Vratila se u sobu, osjetivši kako je odjednom počela da drhti, a on je išao za njom. Stavio je rukuu džep, izvukao kožnu kutijtu, otvorio je i stavio je na sto.Donio sam/ti ovo za večeras.

U kutiji su bile minđuše i ogrlica sa dijamantima koji su svjetlucali neodoljivim sjajem.- Oh! Ne mogu...- Ti si moja žena, Šarlota – rekao je ljutito. – A ja sam bogat. Ljudi će očekivati da se pojavljuješsva u dijamantima i tako će i biti!Uhvatio je za ruku i bez imalo nježnosti, okrenuo je i zakačio joj ogrlicu, dok je ona drhtala i izsve snage se trudila da namjesti minđuše. Okrenuo je ka ogledalu da se pogleda. Dijamanti su

bili tako savršeni, tako hladni i divni uz tirkiznu boju njene haljine.- Tako - rekao je zadovoljno. - Možeš to da zadržiš kad se sve ovo završi, kao i sve ostalo što ti

budem dao. Kao posebnu nagradu.

1000 € BONUS





37

- Nisu mi potrebne nikakve nagrade - rekla je tiho, osjećajući neku hladnoću sad kad njegoveruke nisu više bile na njenoj koži.- Znam. Baš zato ćeš i dobiti puno takvih nagrada. A sad, da te još jednom dobro pogledam.

Pogledi su im se sreli u ogledalu. - Mlada i svježa kao proljeće. Lako ćeš obmanuti moje prijatelje. A i Breta, takođe.

***

Kad su stigli u klub, bilo joj je drago što je obukla tu haljinu i stavila dijamante. Bilo je to mjestogdje su bogati ljudi izvodili svoje goste, gdje su sretali svoje prijatelje i konkurente, a ne nekimračan i zagušljiv klub, rezervisan samo za muškarce, kakvim ga je Šarlota u sebi zamislila.Kirk je bio dočekan sa oduševljenjem, i to naročito od strane raskošno odjevenih žena. Još nikadnije vidjela toliko lijepih žena na jednom mjestu, a sve su se trudile da privuku pažnju jednogmuškarca. Po pogledu njihovih očiju uvjerila se da je bilo tačno ono što joj je rekao. Bar deset

žena bi jedva dočekale da im on priđe.Breta su dočekali sa iznenađenjm i izvjesnim strahom. Očigledno nije ovamo često dolazio.Ali, isto tako je iznenadio i Šarlotu. Predstavljao je svojim prijateljima sa velikom pažnjom izadovoljstvom i Šarlota je morala da uzme nekoliko pića. Kad su sjeli za sto, u sebi je većosjećala neku čudnu toplinu, kako od pića, tako i od bujice riječi kojima je Bret hvalio. Nijesumnjala da je već cijeli klub znao da je ona Kirkova žena.- Zdravo, Kirk! - Čula je poznat ženski glas i nije se iznenadila kad je iza njihovog stola ugledalaVeroniku Kolins. - Nisam znala da ćeš večeras biti ovdje!- Samo sam htio da svima predstavim Šarli - rekao je Kirk, polako ustajući.Bret je takođe ustao, ali nije izgledao nimalo oduševljen.- Je li i Erik tu?

- Ne, ja sam sa prijateljima. Kako ste, Brete?- Uživam u prisustvu svoje unuke! - rekao je hladno. - Reci Eriku da hoću da ga vidim, ako sevaši putevi najzad sretnu!- Hoću! - odgovorila je osorno i udaljila se. Ali, Šarlota je primijetila da su je Kirkove oči pratilei srce joj se još više steglo.

Neko je pozvao Kirka i on je otišao do drugog kraja sobe. Ali, na povratku se zaustavio kod stolagdje je sjedila Veronika i Šarlota je vidjela kako se smiješi. Bret je susreo njen pogled i ljutito seokrenuo na drugu stranu.- Da li voliš mog svojeglavog unuka? – iznenada je upitao.- Udala sam se za njega!Polako je klimnuo glavom, a preko usana mu je preletio osmijeh.- Dobro se boriš, djevojko! Mislim da ćeš ipak uspjeti.

Stavio je ruku na njene tanke prste i kad ga je zaprepašteno pogledala, iznenada je shvatila da je ion dobro znao šta se događalo između Kirka i Veronike, i to mu se nije nikako dopadalo. Najzad

je našla prijatelja. Pogledao je sa takvom toplinom, kakvu Šarlota nije ni pomislila da će ikadsusresti kod ovog čovjeka. Kad su najzad riješili da krenu kući, Bret je otišao da se pozdravi sanekim svojim prijateljima a Kirk je pomogao Šarloti da ustane, pomjerio je stolicu i iznenada je

poljubio u rame.Pocrvenila je i protiv svoje volje, ali je dobro znala zbog čega je to učinio. Koliko je mogla da

primijeti, posmatrao ih je čitav klub. Nema sumnje da će se vijest ubrzo pročuti: Kirk Lendor seoženio i strasno je zaljubljen.





38

8

- Bret je uskoro otišao, ali je za vrijeme svog kratkog boravka prihvatio Šarlotu tako srdačno, dani ona sama nije mogla da povjeruje da je to moguće.- Ubrzo, Šarli - rekao je pri odlasku - moram da natjeram Kirka da te dovede u Hjuston i ondaćeš ostati malo kod mene. Moram dobro da upoznam svoju novu unuku!Toplo je zagrlio i poljubio je u obraz i Šarlota je iznenada osjetila da joj je bilo žao što je odlazio.Znala je da je on bio čovjek na kojeg je mogla da se osloni, kojem je mogla da vjeruje, kao što jenekad vjerovala Kirku. Pogledala je tužno kako se helikopter uzdiže nad “Marklendom” aKirkova ruka se spustila na njeno rame. Ali, znala je da je to bilo samo zato što ih je Bretvjerovatno još uvijek posmatrao.

Nije ni pomislila da će Kolinsovi tako brzo doći kod njih na večeru. Šarlota je znala da nikadviše ne bi kročila u “Marklend“ da je bila na Veronikinom mjestu, ali opet, ona nije bilazaljubljena u tuđu ženu, kao što je to bio Kirk, a Veronika je vjerovatno već shvatila zašto se on

oženio. Možda joj je i on sam to nekako objasnio. Ali ma šta da se desilo, dva dana nakonBretovog odlaska Kirkov prijatelj Erik je prihvatio poziv i došao u „Marklend“ sa svojomženom.- Kako je bilo sa Bretom? – upitao je Erik pošto se upoznao sa Šarlotom.Erik je bio visok i dobro građen, otprilike Kirkovih godina, i pri pogledu na njeovu crnu,talasastu kosu i velike naočari, Šarlota je stekla utisak da je to bio prijatan čovjek, kojeg je bilonemoguće ne voljeti.- Bret je oduševljen! – rekao je Kirk dok je sipao piće. Večeras je on bio vrlo ljubazan premaVeroniki, a njegov srdačan pozdrav sa Erikom govorio joj je da Eriki nije znao ništa o njihovojvezi. A sad će ga ona osloboditi i najmanje sumnje, ako je kojim slučajem ona u njemu ipak

postojala.

- Naravno, Bret me nikad nije volio - dodala je Veronika, smiješeći se. - Nikad mu nisam biladobra.- Rijetko ko je njemu dobar - nasmiješio joj se Erik. - Ne uzimaj to k srcu, dušo. Bret Senfordima svoja posebna pravila.- Šarlotu je odmah prihvatio – nastavila je Veronika i okrenula se ka Šarloti. - Moraš mi rećisvoju tajnu!- Šarli ga je napala svim oružjem koje ima - brzo se umiješao Kirk. - Za čas ga je osvojila.- Napala si Breta Senforda? E, to moram da čujem! - Erik je pogledao. Ali Kirk se opet umiješao.- Ne boj se, Erik, od Šarli nećeš čuti nikakve porodične tajne. Ona je suviše odana i diskretna da

bi nešto rekla.- Baš čudno - rekla je Veronika i počela da se smije. - To mi više liči na sekretaricu nego naženu. Kako je uspjela tebe da osvoji?

Šarlota je osjetila kako joj srce kuca u grlu, ali Kirk je pogledao i nasmiješio se krajičkom usana.- I mene je isto tako napala, i ja sam morao da se predam. Izgleda da je to porodična slabost.Esi je došla da ih pozove na večeru i Šarloti nikad nije bila draža. Nije je opomenula kad je

primijetila da se Esi još uvijek vrti po trpezariji. Njeno prisustvo će onemogućiti svaki intimanrazgovor. Naravno, to je natjeralo da veći dio vremena razgovara sa Veronikom, pošto je Erikneprestano pričao sa Kirkom.- Mislim da će ti Esi dosta pomoći - zajedljivo je rekla Veronika kad je Esi najzad izašla,nesposobna da nađe neki izgovor za dalje zadržavanje. Šarloti je sve bilo jasno. Veronika je

1000 € BONUS





39

Htjela da istakne kako je ona bila mlada i neiskusna i nikako nije odgovarala da bude Kirkovažena.- U početku sam bila malo iznenađena – priznala je Šarlota, odlučivši da ne učini ni jedan korak

kojim bi pomogla Kirku. - Sada se, međutim, stara o meni kao da sam joj kćerka, a meni to više ine smeta.- Vjerovatno ćeš uskoro moći i sama da se snađeš - nastavila je Veronika, smiješeći se. - Mladasi, ali vremenom će morati da te prihvati kao Kirkovu ženu. Naravno, njoj je bio potreban nekosa mnogo više iskustva.Kao što si ti? Pomislila je Šarlota, ali nije ništa rekla.- Umalo da zaboravim - rekao je Kirk kad su se Erik i Veronika već spremali da krenu. –Slijedeće subote ćemo prirediti jedan prijem za naše prijatelje. Želim svima da predstavimŠarlotu. Naravno, doći ćete i vi!Šarlota je primijetila da ih uopšte nije pitao, već im je jednostavno naredio. Bio je isti kao injegov djed.

- Nećemo to propustiti ni za šta na svijetu - rekao je Erik.Šarlota je pogledala Veroniku i vidjela je da se njen pogled na trenutak susrete sa Kirkovim i da je zatim pocrvenjela. Kirk je htio da svi vide njegovu ženu. Samo Erik nije ništa razumio! Šarlotise srce steglo. Kirk je riješio da odmah sprovede svoj plan. Ako ga poslije neko i vidi saVeronikom, neće obratiti pažnju, jer Kirk je sad imao lijepu, mladu ženu.Otišla je u svoju sobu i počela da se sprema za spavanje, očajnija nego ikad.Dok je skidala šminku sa lica pred ogledalom, u sobu je uletio Kirk. Nagnuo se nad njom i

pogledao je dok je ona sjedila u tankoj kućnoj haljini i brižljivo skidala šminku.- Pa, šta misliš o Eriku? - upitao je. - Primijetio sam da si ga šarmirala. Osim toga, dosta si

pričala s njim, zar ne?- Neko je morao da se postara za tog jadnika. Dok si se ti udvarao Veroniki ja sam morala da

preuzmem ulogu domaćice. Ako nisi zadovoljan, ja ću jedva čekati da me otjeraš. Jesi li odlučio

koliko ćeš me zadržati ovdje?- Zauvijek, ako mi se tako svidi - viknuo je Kirk.- Nećeš me prevariti. Čim moj ujak više ne bude u opasnosti...- Pobrinuću se da on ostane tamo gdje je i sad. Šarlota, učiniću sve što je neophodno da mogu daostvarim ono što sam naumio!- A ako kažem Bretu?- Pa, možeš još da pokušaš! Bret je prilično bezosjećajan prema/takvim ljudima, naročito kad jeu pitanju njegova naftna industrija. Borio se da zadrži sve što je naslijedio i da to ostavi meni!

Nikakva bitanga mu to neće upropastiti! Ipak, možeš da pokušaš! Bret te voli, čak te i obožava!- Da li... da li on zna ko sam? - upitala je uplašeno.- Zar ti ja djelujem glupo? Nikad nije pitao za tvoje prezime a ja mu to sam nisam saopštio. Bretu

nikad nije bilo teško da poveže konce.Izjurio je iz sobe i Šarlota je shvatila da je kocka opet bila na Kirkovoj strani. Koliko god joj to bilo neprijatno, moraće da izdrži do kraja.Sunce je slijedećeg jutra rano probudilo Šarlotu. Do sada je samo slutila da je zaljubljena uKirka, ali sada joj je to bilo potpuno jasno, bilo je suviše snažno da bi to zanemarila i suviše

bolno da bi o tome razmišljala. Za sve je on bio kriv! Da je nije natjerao da bude s njim, već biga zaboravila!





40

Pokušavajući tako samu sebe da zavara, stigla je do obale, kraj koje je bio mali motorni čamac.Sagnula se da ga bolje pogleda i u tom trenutku je čula korake. Okrenula se i ugledala DonaSegala koji joj je prilazio.

- Oh! Dobro jutro! - Uspjela je da mu se nasmiješi i on je stao kraj nje, ne skidajući pogled sanjenog lica.- Dobro jutro, gospođo Lendor! Poranili ste.- Htjela sam da pogledam u čamce, ali ovdje je samo jedan. Mora da je divno voziti se po rijeciovako rano ujutro!- Uzmite camac. Neće vam se ništa desiti ako ne odete suviše daleko.- Nemogu sama! - viknula je Šarlote, shvativši da ne bi znala ni kako da pokrene čamac. - Nisamnikada imala prilike da se vozim u takvom čamcu.- Nema problema, ja ću vas provozati! - rekao je veselo.- Dobro, ali samo na kratko.- U redu! - Don Segal se nasmiješio i pomogao Šarloti da uđe u čamac.

- Ti nemaš šta da radiš?Don se trgao čuvši taj grubi glas i odjednom je pocrvenio.- Nisam mogao da vas nađem - rekao je i skrušeno je pogledao Kirka. - Šarlota je htjela da semalo provoza čamcem.- Svoje dragocjeno vrijemene ne treba da trošiš na moju ženu! Siguran sam da ćeš naći dosta

posla ako se malo promuvaš oko kuće.- U redu! - Don je pokorno slegnuo ramenima, blago se naklonio Šarloti i izašao iz čamca.Šarlota je pokušala da isto to uradi, ali nije uspjela da napravi ni dva koraka.- Znači, htjela si da se provozaš čamcem. To ćemo lako izvesti! Ovakom, draga moja!Ušao je u čamac, odvezao ga i uključio motor prije nego što je ona mogla da dođe do riječi. Brzo

je sjela i uhvatila se za ivicu, shvativši koliko je Kirk bio bijesan. Ovo sigurno neće biti lijepa jutarnja vožnja čamcem!

Čamac je skoro skakao po vodi koja ih je prskala po licu, dok je Kirk upravljao pomahnitalo.Znala je da je pokušavao da je uplaši. To joj je bila kazna što se usudila da priča sa nekimdrugim muškarcem bez njegove dozvole. Ponašao se prema njoj kao prema nekom odbjeglomrobu i osjetila je kako u njoj sve ključa.Trudila se da izgleda što mirnija i ravnodušnija, kao da uživa u toj divljoj vožnji, a duboko u sebi

je morala da prizna da je zaista i uživala. Sada se prvi put našla u takvoj fizičkoj opasnosti i to jeuzbuđivalo na neki čudan način. Lice joj je bilo rumeno i divno, a oči su joj svjetlucale oduzbuđenja.- Kao da uživaš, zar ne? - upitao je Kirk polako, zaustavljajući čamac.- Da! Baš ti hvala! Mogli bismo sutra ponovo, šta misliš?Pogledao je i usne su mu se razvukle u osmijeh koji je odavao i njegovo divljenje i njegovu

ljutnju. Shvatila je, da je namjeravao da zaustavi čamac i sumnjičavo je pogledala oko sebe dok je Kirk gasio motor i polako se približavao obali zarasloj travom i grmljem.- Zašto smo stali? - upitala je uplašeno. - Hoću da razgovaram s tobom bez Esinog špijuniranja iDonovog zadivljenog pogleda!- Ne treba mi nikakvo predavanje!Ustala je i prije nego što je mogao da je zaustavi potrčala je na obalu.Ali Kirk na to uopšte nije obratio pažnju, već se usredsredio na zavezivanje čamca. Poželjela jeda može da odvoji pogled od tih tankih prstiju, od tog jutros naročito lijepog lica, ali nije mogla.

1000 € BONUS





41

Kada je zavezao čamac, Kirk joj se polako približio i stao pored nje. Stajao je mirno, posmatrajući je šutke. Oboje su bili u šorcevima i tankim majicama. Djelovao je sportski i bio jetako neodoljiv.

- Vidim da ti se sviđa moja majica – rekao je, pošto ona nije nikako dizala glavu.- Da, interesantna je čini mi se... - Nije uspjela da završi, jer se njegova snažna ruka iznenadanašla oko njenog tankog struka i brzo je povukla ka njemu. Gledao je u oči i bila je sigurna da će

je poljubiti ali umjesto toga brzo je odgurnuo. Kao da je znao šta je osjetila! Drhtala je,osjećajući kako im se koljena dodiruju i nije smjela ni da se pomjeri.- Predavanje je kratko i jasno - rekao je tiho. – Ne ohrabruj Dona!- Nisam ga ohrabrivala! – viknula je – On je tako ljubazan, ne mogu ni ja da budem gruba!- Pa, naravno. – Kao da u njegovim očima nisi vidjela želju da te privuče k sebi i da te poljubi!- Nije on takav! Pa, on... je tvoj radnik!- Da, ali je i muškarac! Kao i ja! - Ponovo je privukao sebi, ali ovog puta mnogo grublje.- Oh! – Šarlota nije mogla ništa drugo da izgovori, vrtilo joj se u glavi od njegove blizine, a

čitavo tijelo joj je nemoćno drhtalo. I pored svog njenog gnjeva, nije mogla da savlada uzbuđenješto je s njim.- U redu, Šarli! Izgleda da voliš da živiš na ivici opasnosti! - Uhvatio je za bradu i podigao jojlice ka svom. - Jednom si mi rekla da sam prevarant. To si i ti, Šarli! Želiš me, a pretvaraš se dato nije istina! Stalno me odbijaš, a u sebi goriš od žudnje!Otvorila je usta da kaže da to nije tačno, ali bilo je prekasno! Njegove usne su se spustile nanjene, i to je bio kraj njene borbe. Čekala je to danima, možda i čitavog svog života. Odjednom

je zaboravila sve njegove gnusne postupke, pa čak i Veroniku i potpuno mu se predala.- Kirk! - Umjesto da vikne, uspjela je samo da uzdahne kada je povukao na travu, ne puštajući jeiz svog zagrljaja. Usne su mu klizile po njenom vratu, a prsti nestrpljivo otkopčavali njenu tanku

bluzu da bi zatim počeli da lutaju po njenom toplom tijelu. Ljubio je i ranije, ali nikada ovakostrasno i tihi uzdah je ponovo prešao preko njenih usana kada su mu usne stigle do njenih grudi.

- Nemoj! Molim te, nemoj - čuo je njeno šaptanje, podigao glavu i pogledao je u oči.- Ti si mi žena, Šarli! Možda si me mrzila, ali si ipak, rekla “da”. Da, rekla si to i ako te želim,moja si. A želim te i te kako!Milovao je sve nježnije, ali pogled nije skidao sa njenog lica. Posmatrao je na njemu njenouzbuđenje i tačno je znao kad je prestala da se bori. Zatim je prešao pogledom preko čitavognjenog tijela i ponovo spustio usne na njene grudi.- Omršavila si. Izgledaš mlađa i nježnija nego ikada! - šaputao je tiho, dok su je njegove očihipnotizovale. - Oči su ti tako tamne. Želiš me!- Ne! – viknula je brzo i pokušala da ustane, ali on je privukao još bliže.- Nikada nisi umjela dobro da lažeš – rekao je i prekrio njene usne svojima. Više nije mogla dase bori. Jedino što je osjećala bile su njegove ruke koje su je čvrsto držale i njegovi poljupci koji

su u njoj raspaljivali sve veću vatru.- Kaži mi da me želiš, Šarli – naredio je.- Ne!- Kaži mi! – osjetila je njegov dah na svom vratu i njegove usne koje su dodirivale njene dok jeuzdisala.- Da! Da!Sanjala je kako je u njegovom naručju i kako vodi ljubav s njim, i to je bio nježno i polako. Ali,to je bila samo njena bujna mašta! Ovo je bio pravi Kirk i ovo je bila stvarnost. Bez ikakvognapora, izazvao je u njoj bujicu želja, a njegovi poljupci su je slamali, njegove ruke izazivale





42

drhtanje njenog tijela. Nije obraćao pažnju na njenu mladost i neiskustvo. Želio je, i to sadaodmah! Iznenada je strah uništio svu čaroliju! Šta će biti poslije ovoga? Hoće li ona zauvijekostati ovdje da Kirk pomoću nje prikriva svoje sastanke sa Veronikom?

- Pred njenim očima se odjednom stvorila Donova neočekivana pažnja i Kirkov bijes i Šarlota je počela da stvara novi plan. Predala se njegovom zagrljaju, njeni prsti su se zamrsili u njegovojkosi, a njeno tijelo se privilo uz njegovo.- Dušo? - rekao je tiho,' postavši odmah nježniji. - Žao mi je što sam te uplašio. Na trenutak samzaboravio koliko si nježna.- Nisam ja nježna - Pogledala ga je ljupko i neki neodređen osmjjeh je prešao preko njenih usana.- Ti si kao divno malo mače, ali vrlo neodoljivo mače. Jedva uspijevam da savladam svoje rukeda te neprestano ne miluju.- Uzdahnuo je i poljubio je u vrat, dok su mu prsti nježno prolazili kroz njenu kosu.- Ne, Kirk! - Šarlota ga je odgurnula i podigla glavu, dok je on zbunjeno pogledao.- Šarli? - Izgleda da njje mogao da shvati da nije mogao da dobije baš sve što je htio. - Zar ne

vidiš koliko te želim?- Vidim, ali valjda se i ja pitam. Šta će biti sa mnom poslije toga? Ja treba da odem, zar ne, kadazavršim ovaj posao? Uostalom, ti si sam odredio pravila! Sada više ne možeš ništa da promijeniš.- Otvori oči - viknuo je tako ljutito da ga je odmah poslušala. - Možda nisi baš najgori lažov nasvijetu, ali si tu negdje blizu. Šta te muči, Šarli?- Samo mi je sve ovo odvratno. Jači si od mene i ja tu ne mogu ništa, ali zato bar mogu da tikažem? I sada ti govarim! – Okrenula je glavu, svjesna da je još uvijek polugola, a Kirk je nešto

bijesno promrmljao i počeo da joj zakopčava bluzu, ne skidajući pogled sa njenih grudi sve doknije zakopčao i posljednje dugme.- U redu, Šarlota. Zanemariću način na koji reaguješ na moja milovanja. Imat ću na umu samotvoje riječi. Ali, još jednom te upozoravam: ne izazivaj me suviše! Bolje pokrij te svoje dugenoge, suviše su privlačne!

Poslije ručka, Kirk je hladno izjavio da mora da otputuje i da se neće vratiti sve do dana za koji je bio planiran prijem. Šarlota se nije usudila da ga bilo šta pita, ali je na svu sreću, Esi bilaspremna da joj pomogne oko spremanja prijema. Izgleda da je Esi htjela da Šarlota potpuno

prihvati ulogu gospođe Lendor, što je ona i učinila. Osim toga, to se potpuno uklapalo u njennovi plan.

1000 € BONUS





43

9

Šarlota je imala bezbroj ideja za prijem, ali sve su one predstavljale ogromno iznenađenje za Esi.- Uvijek smo sve prijeme organizovali na isti način – rekla je zabrinuto.- Znači, onda je vrijeme da unesemo neke promjene.- Gospodinu Kirku se to neće svidjeti – promrmljala je Esi.- Gospodin Lendor me je zadužio da organizujem prijem i ja ću to i učiniti. Kao prvo, hoću da to

bude neka vrsta maskenbala.- Maskenbala! Kakav će to biti prijem?- Maskenbal je zabava na kojoj se oblače čudna odijela – odgovorio je Don Segal koji je upravoulazio u kuhinju.- Toliko znam! – ljutito mu je odgovorila Esi.- Odlično! Stavit ćemo reflektore u baštu i ako bismo mogli da nabavimo neki podijum, tamo bimoglo da se pleše. Vrijeme je divno i gosti će se osjećati mnogo bolje nego unutra.

- Znam gdje moćemo da iznajmimo podijum – oduševljeno je dodao Don. – A znam i jednugrupu koja bi mogla da nam svira!- Oh, Done, to je divno! Možeš li za sve to da se postaraš?- Kako da ne, gospođo! Idem odmah na posao! – Krenuo je ka vratima, ali ga je Šarlota zadržala.- Još nešto, Done. Neka postave podijum iza kuće, tako da se ne vidi sa staze na koju slijećehelikopter. Hoću da iznenadimo gospodina Kirka.- U redu, gospođo.- Nadam se da se gospodin neće naljutiti – zabrinuto je rekla Esi. – Još nikad nismo imali takav

prijem.- Za sve mora da postoji početak! – odlučno je rekla Šarlota.

Bret je od sveg srca prihvatio poziv za prijem kada ga je Šarlota pozvala i kada je u subotu po podne stigao, ona je veselo potrčala u dvorište da ga dočeka.međutim, srce je počelo uznemirenoda joj lupa kada je iz helikoptera izašao i Kirk. Veselo je uzvratila zagrljaj njegovom djedu, anjemu se samo blago osmijehnula.- Pa, kako je moja unuka? – Bret je krenuo sa njom prema kući i dalje držeći ruku preko njenogramena.- Suviše zauzeta da bi se pozdravila sa mužem – viknuo je Kirk.- Ti možeš da je gledaš svo vrijeme, a ja samo poneki put. Zašto si tako ljubomoran?Šarloti je to potpuno odgovaralo i nastavila je ka kući, veselo čavrljajući sa Bretom.Čim je ušla u sobu, Kirk je iskoristio priliku da izravna račune.- Zaboravila si ko sam? – Zalupio je vrata i stao nasred sobe, dok su mu oči sijevale.- Nisam imala prilike da te pitam kako ti je bilo na putu – počela je, ali joj je polako nestajalo

snage da govori kada je vidjela da je počeo da joj prilazi.- Pitaj me sad! Bret je na drugom mjestu u ovoj kući! I na drugom mjestu u tvom životu! Udalasi se za mene, a ne za njega, nemoj to da zaboravljaš!Uhvatio je za ruke i povukao je sebi, ignorišući njene uzvike protivljenja. Sagnuo se i bijesno je

poljubio, a zatim je strogo pogledao svojim hladnim očima.-Pa, zdravo, Šarlota!Šarlota je spustila glavu, da sakrije iznenadne suze.





44

U njoj je gorila želja da bude kraj njega, da osjeti njegovu nježnost, a ovaj grubi poljubac nanio joj je strahoviti bol. Tako joj je nedostajao, ali bila je svjena da ne smije to da mu pokaže. Uvijekće ostati u ovakvom položaju ako nešto ne učini i ne natjera ga da je otjera iz ove kuće.

- Mrzim te, Kirk! – šapnula je, znajući da to nije tačno.- Otvori oči i kaži to ponovo! - viknuo je, i ona je polako podigla glavu i otvorila oči, koje su bilezamagljene od suza.Jedan trenutak su samo nepomično gledali jedno u drugo, a zatim je on nježno privio uz sebe i

polako spustio svoje usne na njene. Ruke su mu klizile po cijelom njenom tijelu dok je poljubac postajao sve strasniji. Čula je svoje uzdahe i osjetila je brzo, uzbuđeno kucanje njegovog srca, ali je uspjela da prikupi svu svoju snagu i da se istrgne iz njegovog zagrljaja.- Bojiš li se ili ne želiš? - upitao je dižući pogled ka njenim očima.- Gospođo? - čuli su kucanje na vratima i Esin glas.Kirk je nevoljno pustio.- Ovo pitanje ću ti uskoro ponovo postaviti, Šarli! Imaš vremena da pripremiš odgovor.

Iznenada je postala svjesna da će biti teško da se bori protiv Kirka, jer su svi bili na njegovojstrani, pa čak i ona sama.Ali nije bila nervozna i napeta samo zbog toga, već i zbog svojih planova za prijem koji jetrebalo da počne predveče. Pozivi su bili poslati na vrijeme, i to je uopšte nije brinulo. Najviše

brige su joj zadavali njeni kasniji telefonski pozivi, i sad je već počela da se pita da li inat možeuopšte da dovede do nečeg dobrog. Pozvala je sve gošće i objasnila im kakav će biti prijem,rekla im je da obuku dugačke haljine za bal, kako su se davno nosile, da ponesu lepeze i sveostalo što ide uz takvu odjeću. Osim toga, zamolila ih je da to bude tajna, jer je time htjela daiznenadi muža. Naravno, sve žene su bile oduševljene i ni jedna nije odbila njenu molbu.Veroniki nije telefonirala, iako je i na njenoj pozivnici pisalo da treba da dođe na maskenbal.Biće to veličanstvena zabava i Šarlota je odlučila da se postara da Veronika bude u centru

pažnje. Možda će se obući kao vještica! Kirk nikako neće moći da bude s njom, a da to i ostali ne

primijete! Znala je da će se razbjesniti kao nikad ranije. Nema sumnje da će joj već sutra reći dase spakuje i da se vrati u Englesku!Zatim je posvetila posebnu pažnju svom oblačenju i šminkanju. Bijela haljina koju je kupila uLondonu, bila je skoro prava krinolina kada je ispod nje obukla nekoliko čipkanih podsuknji ikada je gornji dio spustila tako da su joj ramena bila gola. Stavila je dijamante koje je dobila odKirka, i kosu je podigla u punđu, ostavivši nekoliko talasastih pramenova da slobodno padaju nizvrat. Trebalo joj je mnogo više vremena nego što je očekivala i čula je Kirkove korake još prijenego što je bila spremna.- Šarlota! Gosti će uskoro stići!- Odmah dolazim! – viknula je, ne otključavajući vrata.- Požuri! Nemoj da te još dugo čekam!

Stavila je naušnice sa dijamantima, još malo popravila haijinu i svečano izašla u hodnik.- Bože moj, gospođo! - zapanjeno je povikala Esi, koja je sa sprata posmatrala kako gosti pristižu. – Za trenutak sam pomislila da ste duh!- Nisam valjda baš tako blijeda?- Ne, nije zbog toga. Izgledate divno! Ali, u toj haljini izgledate kao neka dama iz prošlosti, pasam se uplašila da nas ne progone duhovi. Samo nam je još to treba pored onoga što ćemo saddoživjeti kada gospodin Kirk vidi šta smo sve uradile!- Sada je već kasno. Eno, i muzika počinje. – odlučno je rekla Šarlota i požurila dole.

1000 € BONUS





45

- Nije moglo biti bolje pozadine za njen ulazak od tog širokog, izrezbarenog stepeništa. U holu jeveć bilo dosta ljudi, a Kirk je stajao na vratima i dočekivao one koji su tek pristizali. Iznenadnatišina i činjenica da gosti na vratima nisu gledali njega, natjerali su Kirka da pogleda ka

stepeništu. Bilo joj je jasno da je bio zaprepašten, jer kada joj je prišao oči su mu strogo sijevale,a na licu mu se vidjela zbunjenost.- Stigla je neka grupa muzičara – rekao joj je tiho.- Odlično! Očekivala sam ih. Plesat ćemo napolju. Tamo su reflektori i veliki podijum! – Sve jeto izgovorila sa nekim prkosom i Kirk je još jednom dobro pogledao.- Sačuvaj prvi ples za mene, Šarli. Mislim... mislim da moramo da porazgovaramo.U tom trenutku su stigli Veronika i Erik. Veronika se zaustavila na vratima, kao da je nekoošamario.- Drago mi je što ste stigli na vrijeme, Erik! - Nasmiješio im se Kirk. – Večeras će zabava bitinešto drugačija. Bio sam na putu i ostavio sam Šarloti da sve pripremi. A ona je dovela muzičarei stavila reflektore i podijum u baštu! Jedva čekam da vidim Breta kako stoji u redu i čeka da

pleše sa njom!- Morat će da stane iza mene! – nasmijao se Erik. - Osjećam kao da je trebalo da se pojavim ukočijama! Šarlota je zaista strašna! - Sagnuo se i poljubio je Šarlotinu ruku.Kirkov pogled se zaustavio na Veroniki.- Zar ti nisi znala da će biti maskenbal?- Oh, znala je! – brzo je odgovorio Erik, a Šarlota se pitala da li bi Veronika, uopšte mogla neštoda progovori, bila je tako ljuta. - Ali je smatrala da bi bilo ispod njenog dostojanstva da obučeneku smiješnu haljinu, zar ne, dušo? Kako je ovo čudno! Sve žene su u krinolinama! Skoro da

pomisliš da su se dogovorile!- Baš tako! - rekao je Kirk učtivo i snažno stegao Šarlotinu ruku. Zatim im je klimnuo glavom uznak pozdrava i pošao sa Šarlotom da dočeka ostale goste.- Kirk, što se tiče zabave... - počela je Šarlota, osjetivši kako je hrabrost odjednom napušta, ali on

je zagrlio oko struka i za trenutak je strogo pogledao.- Ne sad, dušo - rekao je tiho, smiješeći se gostima. - Kasnije! Mislim da ćemo ti i ja morati

pošteno da popričamo kada se svi raziđu. A sad idemo unutra. Tamo ima oko šezdeset ljudi kojiumiru od želje da te vide.- Ne zaboravi da će posmatrati i tebe! - rekla mu je lukavo.

Sve se odvijalo sa velikim uspjehom, a Veronika se držala po strani, pričajući veselo sa ljudimakojima je Erik prilazio. Šarlota je bila van sebe od bijesa. Skoro cijelo veče je provela uKirkovom naručju jer je on zahtijevao da neprestano igra sa njim. Na tako nešto nije uopšteračunala. Očekivala je da će on odmah otići do Veronike, ali izgleda da nije bio baš tako naivan.Umjesto toga, Kirk je bio zadovoljan kao nikada ranije, jer je vidio njeno ogorčenje i sigurno je

znao zbog čega je do njega došlo.Ljudi su uživali i ostajali su što su duže mogli, da bi najzad polako počeli da prilaze Kirku iŠarloti i da im zahvaljuju na ovako divnoj zabavi.- Hoćete li uskoro opet prirediti ovakav bal, Kirk? – pitala je jedna djevojka koja je odlazila sasvojim mladićem. - Ove haljine upravo odgovaraju vašoj kući.- To morate da se dogovorite sa Šarlotom - nasmiješio se Kirk. - Sve ovo nema nikakve veze samnom!- Hoćete li, Šarlota?





46

- Kad se malo odmorim poslije svog prvog prijema – nasmiješila se Šarlota, trudeći se da prikrijesvoj gnjev.Svi su bili sretni osim nje.

***

Šarlota je rekla Bretu da je jako umorna i on u tome nije vidio ništa čudno.- Imaš božanstvenu ženu, Kirk - rekao je Bret, pozdravljajući se sa Šarlotom. – Zabava je bilaodlično organizovana!- Originalna je, zar ne? - složio se Kirk, a Šarlota ga je krišom posmatrala. Originalna, ali ne isuviše pametna. Trebalo je da ga svi vide sa Veronikom, a umjesto toga on je cijelo veče proveos njom, uništio je njene planove i u njoj izazvao neopisivo ogorčenje. Povukla se u svoju sobu iskoro je zaplakala dok je ponovo razmišljala o svom porazu.Kirk je ušao bez kucanja dok je Šarlota pokušavala da otkopča haljinu.

- Izađi napolje, molim te! - viknula je ljutito.- Moramo da porazgovaramo!- Nemamo šta da razgovaramo.- Zabava je bila vrlo uspješna, Šarli! Ne razumijem što si toliko ljuta. Zar nešto ipak nije prošlokako treba?- Ni slučajno! Kada ja nešto organizujem, onda to mora da se odvija bez ijedne greške!- Pa šta ti je onda? Ovaj je jedan od najboljih prijema koji smo ikada imali. Naravno, Veronika senije pojavila u smiješnom kostimu. To ti je pokvarilo cijelo veče, zar ne? Nema veze, možda ćešsljedeći put imati više sreće!- Nemam namjeru da još jednom pokušam! - uzviknula je Šarlota. - Ali, neko će prije ili kasnije

primijetiti koliko vremena provodiš s njom, pa ja i neću morati da se trudim!

- To radim zbog Erika! Već sam ti to rekao. Zar mi uopšte ne vjeruješ?- Kako se usuđuješ da me i pitaš tako nešto? Lažeš me otkad smo se upoznali. Osim toga, ni ti nevjeruješ meni! Skoro si me ubio kada sam samo ljubazno razgovarala sa Donom. Vozio si onajčamac kao neki ludak!Okrenula se ljutito i zadrhtala kada joj je on prišao i stao iza nje.- To je bilo samo zbog pretjerane ljubomore. Želim te samo za sebe i nisam tako staložena osobada bih magao da stojim mirno i da se smiješim dok neko drugi uzima ono što ja želim.- Nemaš prava da tako nešto kažeš!- Znači da te želim, Šarli. Do vraga! Jedva uspijevam da zadržim svoje ruke, a da te neprestanone dotiču.- Zapamti, ovo je samo posao - brzo ga je podsjetila. - Ovdje sam samo zato da bih zaštitila svogujaka!

- Onda možeš da smatraš da je taj posao završen.- Šta ćeš učiniti ujaku Džou? - jedva je uspjela da izgovori.- Ništa. Najzad, Džo mi je rođak, zar si to zaboravila?- Ne, on...- Oženio sam se njegovom nećakinjom, zar ne? - Nastala je tišina i Kirk je tako pažljivo

posmatrao da je skoro osjetila malaksalost. Iznenada je uhvatio njenu ruku i privukao je sebi,čvrsto je privivši uz svoje tijelo, dok su mu se usne spustile na njeno rame.- Spavaj sa mnom, Šarli! Tako te želim!

1000 € BONUS





47

Mahnito je zatresla glavom, ali njegove usne su nastavile da klize po njenoj koži, njegove rukesu je čvrsto držale oko struka i soba je počela da se okreće pred njenim očima.- Neću! Ne mogu - prošaputala je, ali on je povukao još bliže i osjetila je toplinu njegovih usana

na svojim.- Ti si mi žena, Šarli!- Ne, nisam. Nisam ti prava žena!- Hoću da mi postaneš prava žena – promrmlja je ubrzano dišući. - Do vraga, Šarli! Želim daostaneš ovdje! Navikao sam na tebe! Navikao sam da se svađam s tobom, da pazim na tebe, da teljubim! Ne mogu da prestanem da te ljubim! Zar to nisi primijetila!?Spustio je lice u njenu kosu, a usne su nastavile da mu klize po njenom vratu i ramenima.Osjetila je kako mu čitavo tijelo drhti uz njeno i tiho je jauknula od zadovoljstva kada jeotkopčao njenu haljinu i kada je osjetila njegovu toplu ruku na svojim grudima.- Ne... ne smiješ! - Bio je to više nemoćni šapat nego protest i bila je svjesna da je Kirk to

primijetio.

- Znaš da smijem i da hoću. Oboje to hoćemo!Čula je šuštanje njene haljine koja je kliznula na pod i oči su mu zasvijetlile kada je pogledao,dok su mu ruke nestrpljivo pojurile da pomiluju njenu meku kožu. Zatvorila je oči, drhteći prisvakom njegovom dodiru, dok joj je čitavo tijelo gorilo od nesavladivog ushićenja. Zaustavile suga njene ponovne molbe da prestane i naglo je privio uz sebe, šapućući joj uz uho.- Budi moja, Šarli! Večeras! Sad odmah!Šarlota nije imala snage da bilo šta kaže. Čežnja koju je danima potiskivala, sada je bila jača odnje i odgovorila mu je strašću koja ga je skoro dovela do ludila. Ruke koje su je do sada nježnomilovale odjednom su postale vrele i žurile su da sa nje skinu posljednje ostatke odjeće. Šarlotase potpuno privila uz njega, osjetivši da će se onesvijestiti ako je njegove ruke ne pridrže.

Nije ni pomislila da je sposobna da tako vatreno nekog miluje i ljubi i više nije ni pokušavala dasakrije svoju ljubav prema njemu, niti da obuzda svoje želje. Svaki djelić njegovog tijela drhtao

je od strasti, kao da ga je njena svojevoljna predaja krajnje iznenadila i poljupci su mu postajalisve vatreniji.- Šarli! – prošaputao je, tek malo udaljivši svoje usne od njenih.- Sada više nemaš izbora. Želim te sada, i to potpuno!

Nemoćno uzdahnuvši, Šarlota je ponovo prihvatila njegove usne dok su joj ruke nestrpljivootkopčavale njegovu košulju. Drhtaji su joj proželi čitavo tijelo kada je naglim pokretima skinuoi svoju odjeću i privukao je uz svoje snažno tijelo.- Kirk! - U njenom glasu se osjećao neki strah, ali on to nije primijetio. U tom trenutku nije biosposoban da razmišlja. - Ne smijemo to, Kirk! - viknula je nešto glasnije kada je spustio nakrevet. Ali, on je uhvatio za bradu i natjerao je da otvori usne i Šarlota je gotovo izgubila svijestu strasti novog poljupca. U njoj je buktala vatra. I snažni talasi toplote oduzimali su snagu

njenim rukama i njeni protesti postali su samo dio prošlosti. Za nju je tog trenutka postojao samo jedan svijet, svijet koji je prelivalo plavetnilo njegovih očiju, svijet u kojem je vladala čarolija i ukojem joj je bila oduzeta sposobnost da išta razmišlja.Izazivao je u njoj sve snažniju vatru, osjećala je skoro bol od te silne strasti, a zatim je obuzelaneka do tada nepoznata sreća dok je njeno tijelo treperilo od hiljada varnica i preko usana joj je

prešao snažan krik.- Šarli! – tiho je izgovorio njeno ime i spustio se na krevet pored nje.





48

Šarlota je osjećala kako polako pada na zemlju i iz uglova njenih zatvorenih očiju klizile su suze.Bila je jedno vrijeme sama sa Kirkom u tom magičnom svijetu a sada su se opet vratili tu u ovajobičan svijet u kojem postoje i drugi ljudi i u kojem će Veronika opet pokušati da ga dobije.

- Šarli! - izgovorio je njeno ime nešto glasnije i ona je nevoljno otvorila oči i suze su počele da prate nezadrživi jecaji koje više nije mogla da suzbije. Okrenula je glavu od njega i sada jeshvatila kako je muškarac lako mogao da osvoji jednu ženu. Skoro joj je postalo zlo kada je

postala svjesna onoga što se dogodilo i pojurila je u kupatilo, zaključala za sobom vrata.Bila je sigurna da će Kirk nestati iz sobe još prije nego što se ona vrati. Ali, on je čekao,

prihvatio u naručje i poveo je do kreveta gdje je pokrio toplim ćebetom. Iscrpljenost i gorčina postajali su sve jači u njoj, ali bilo joj je drago kada je Kirk ugasio svjetlo i legao na krevet porednje, nježno je privlačeći sebi i milujući njenu kosu dok je polako obuzimao dubok san.

1000 € BONUS





49

10

Kada se Šarlota ujutro probudila, oblak patnje je još uvijek lebdio oko nje. Nije znala kako se probudila, ali se sjećala da je Kirk pred zoru čvrsto zagrlio i nešto joj nježno šaputao sve doknisu prestali njeni nesretni uzvici i dok nije ponovo utonula u san.Kirk se oblačio, farmerke su bile čvrsto zategnute na njegovim snažnim nogama a košulj koju jeupravo zakopčavao, bila je svijetlo plave boje i slagala se s bojom njegovih očiju. Posmatrala ga

je bez stida, a lice joj je bilo rumeno i oči pospane dok su prelazile preko njegovog tijela.I on je nju pogledao i Šarlota je naglo pocrvenila što je vidio kako ga posmatra, što je bila tu dokse on oblačio.U mislima se vratila na prošlu noć, na strast koja je ponijela oboje. Prisjetila se njegovih riječi.Rekao je da je njen posao gotov, ali da hoće da je zadrži ovdje. Da li je to bila stvarnost? Željela

je da se ovako budi svako jutro, ovako u krevetu još toplim od Kirkovog tijela, ali to neće bitimoguće sve dok Veronika ne prestane da se miješa u njegov život.

- Šarli? - Kirk je uzdahnuo i spustio se na krevet pored nje, da bi je zatim povukao u svojzagrljaj. - Šarli, što se tiče onoga što se noćas dogodilo...- Više bih voljela da o tome ne pričamo – jedva je uspjela da progovori.- Šarli! - prošaputao je. - Moramo da pričamo o tome!- Ne!Ljutito je podigao njenu glavu i na trenutak je pogledao u oči koje su se bolno zatvorile čim ječula njegov grubi glas.- Znam da sam te povrijedio ali.... - iznenada se podigao i ostavio je na mekoj postelji.- Ustani i obuci se, pa ću te provozati čamcem! - Zastao je na vratima i ljutito je pogledao dok jeona navlačila pokrivač sve do brade. - Povest ćemo i Breta, pretpostavljam da ćeš se tako osjećatidovoljno bezbjednom.

Esi im je spakovala ručak i njih troje su ušli u čamac i uputili se ka šumici koja se jedva nazirala,gdje su namjeravali da provedu čitav dan. Šarloti je iz više razloga bilo drago što je Bret išao snjima. Još uvijek je osjećala stid zbog onog što se dogodilo prošle noći, bila je zbunjena izabrinuta i nije smjela da sretne Kirkov pogled, mada nije mogla da odvoji svoj pogled od njegakada god je on nije gledao.Međutim, nimalo joj nije bilo drago kada su stigli Veronika i Erik upravo kada su oninamjeravali da se vrate.- Stigli ste u posljednji čas! - viknuo je Kirk, pogledavši Veroniku i uprkos Bretovomneprijateljskom pogledu, oni su im prišli. Znači, Kirk nije mogao ni jedan dan da provede bezVeronike! Šarlota je primijetila kako Bret namrgođeno posmatra ovu ženu i kako se povremenozabrinuto osvrće ka njoj. Bret je znao. Jedinu malu utjehu nalazila je u tome što se njemu tonimalo nije sviđalo.

Sjeli su ispod jednog drveta i Šarloti je bilo jasno da neće skoro krenuti nazad. Čak i način nakoji je Veronika sjela na ćebe, djelovao je Šarloti nekako izazovno i odbojno i, mada je izgledalokao da je Kirk izbjegava, na njenom licu je lebdio neki samozadovoljni osmijeh, koji je uništioŠarloti i posljednji tračak nade. Od magije koja je i zanijela prošle noći više nije ništa ostalo,ništa osim usamljenosti i kajanja.- Osjećam se kao nekada - Bret je najzad prekinuo neprijatnu tišinu. - Zar te ovo Kirk, ne

podsjeća na stara, dobra vremena kada ste ti i Erik svaki minut provodili na vodi?- Bili smo najbolji drugovi - rekao je Kirk, smiješeći se Eriku.- Nadam se da smo to i ostali! - U Erikovom glasu se osjećala neka sumnjičavost.





50

- Da, još uvijek smo drugovi - polako je rekao Kirk, posmatrajući Šaroltu, dok joj je prilazio ispustio se na ćebe kraj nje. - A da li smo baš najbolji drugovi, to ne znam. Mislim da je ipak Šarlimoj najbolji drug.

- Žene se ne računaju! - dodala je Veronika, prasnuvši u smijeh.- Možda druge žene ne, ali Šarli se računa! – rekao je Kirk i nježno zagrlio Šarlotu. - Uvijek sam

bio njen prijatelj.Šarlota se zagledala u njegove oči ne shvatajući o čemu se radi, ne shvatajuući kakve koristi jemogao da ima od onoga što je upravo rekao. Za trenutak su mu se usne razvukle u topao osmijeh,a zatim ih je spustio na njene i počeo da je ljubi pred svima. To je sigurno radio zbog Erika!Bret je izgledao zadovoljno, ali je Veronika bila duboko zamišljena. Izgleda da su je Kirkoveriječi i ovaj poljubac prilično ohrabrili.- Baš me interesuje, Kirk, da li još uvijek imaš onaj stan u Galvstonu?- Naravno, međutim već odavno nisam bio tamo. Morat ću da ga prodam uskoro.- Oduvijek mi se dopadao – namiješila se Veronika. – Možeš li da mi ga ustupiš na dvije-tri

noći? Ići ću tamo da posjetim tetku, a ne volim da spavam kod nje.- Nema problema – odgovorio je Kirk. - Samo mi javi kada ti treba.- Oh, naravno! - Veronika mu se toplo osmijehnula i Šarlota je vidjela kako se Erikovo liceodjednom namrgodilo i bila je sigurna da to nije bilo zbog Kirka.Odjednom je shvatila da je ovdje bila samo stranac, samo posmatrač onoga što se oko njedogađalo. Čak joj je bilo čudno kako je mogla tako da se dopadne Bretu. Osjećala je kao da ga jesilom navela da joj postane prijatelj. Te mračne misli su je popuno ušutkale, i to nije promaklooštrom Veronikinom pogledu. I Kirk se udaljio od nje. Sigurno mu je bila dosadna sa tim svojimmračnim i hladnim licem.Bret je imao nekih poslova u Baltimoru, pa je ostao još jednu noć. Uveče je pozvao Kirka usvoju sobu da mu nešto pomogne i Šarlota je čula Bretov ljutit glas dok su raspravljali o poslu.Osjećala se strašno usamljenom i riješila je da odmah ode u krevet i tako skrati taj užasni dan.

Dugo je ležala, ali nije mogla da zaspi i bilo je već dosta kasno kada je čula Kirkove korake itiho kucanje na vratima. Nije mu odgovorila i zatim je ispunilo razočaranje kada je otišao u svojusobu, ne trudeći se da pokuca još jednom.Kada je slijedećeg jutra ustala, nije bilo ni Kirka, a ni Breta. Sigurno su rano otišli u grad, a Kirkse nije čak ni potrudio da je pita da li bi htjela da pođe s njim.Popodne je stigla Veronika, smiješeći se ponovo samozadovoljno i Šarlota je neprijateljskidočekala.- Nema nikoga kod kuće.- Nije važno, došla sam baš kod tebe. Mislim da je vrijeme da otvoreno porazgovaramo. Vidjelasam da nisi propustila signale koje smo Kirk i ja juče dali jedno drugom. Uskoro ću otići uKirkov stan u Galvstonu i vjerovatno ti je jasno da će i on otputovati u isto vrijeme. Taj stan nam

tako dobro služi! – zadovoljno je završila Veronika.- Čini mi se da Kirk njime baš nije naročito oduševljen - hladno joj je uzvratila Šarlota. - Rekaomi je da već odavno nije bio tamo.- Tek ćeš vidjeti kako će često biti odsutan! Takav mu je posao. A otkud ćeš ti znati gdje ćetačno biti?- U redu! Kaži već jednom ono što hoćeš? - viknula je Šarlota.- Oh, kada ćeš već jednom odrasti? Zar očekuješ da ćeš vezati za sebe čovjeka kakav je KirkLender? Ne vjerujem da će dugo ostati zadovoljan čistim prijateljstvom!

1000 € BONUS





51

- Ja sam mu ipak nešto više nego prijatelj - uzbuđeno je odgovorila Šarlota. - Žena sam mu, zar tito još uvijek nije jasno!?- Kako da ne. Ali, isto mi je toliko jasno da uopšte ne izgledaš tako! Kirk i ja smo već godinama

više nego samo prijatelji, i, mada je ljut na mene što sam se udala za Erika, još uvijek me voli! Aza Erika sam se udala samo da bih mu napakostila poslije jedne svađe. Znaš i sama kako zna da

bude neprijatan.- Nikad nije neprijatan kada je sa mnom – slagala je Šarlota.- Pa zašto bi i bio? Ti mu i nisi prava žena. Oženio se s tobom samo da bi zavarao ljude. Znam janjega, nikad te neće ni dotaći.- Čini mi se da se ipak varaš. Ja sam Kirkova žena! I ko zna, možda sam već trudna!- Lažeš! - Skočila je Veronika, dok joj se sa lica povukla sva boja. - Kirk ne bi nikad...- Ja sam njegova žena, i to nije ništa čudno - odlučno je rekla Šarlota, a zatim je ustala i krenulada otvori vrata. - Razmisli o tome na putu do kuže.- Nemam ja o čemu da razmišljam! Priznajem da sam ljuta na njega, ali sama si kriva ako si

pustila da te zavede! Uostalom, došla sam samo da te upozorim, ali vidim da je sada već kasno.Kada je otišla uz glasnu škripu točkova, Šarlota je otišla u kuhinju da potraži Esi.- Esi, gdje je tačno Galvston? – upitala je ravnodušno.- Kraj samog naftnog polja. Gospodin Kirk ima tamo stan i često tamo ostaje, jer ne voli daspava po hotelima.Šarlota joj je klimnula glavom i izašla iz kuhinje. Naravno da nije volio da spava po hotelima.Bio je suviše dobro poznat.Otišla je u baštu misleći samo na to kako će što prije otići odavde. Ne, ovoga puta je Kirk nećezaustaviti!Zaokupljena svojim mislima, nastavila je da hoda, ne vodeći računa kuda ide! Staza koja jevijugala uz samu rijeku vodila je ka šumarku, koji je bio sve gušće obrastao rastinjem. Voljela jeda bude ovdje, morala je sebi to da prizna. Voljela je i Kirka, i to više nego što je ikada i

pomislila da će nekoga voljeti. Znala je da nikada neće moći da zaboravi tu noć. Razum jeopomenuo na vrijeme, ali ona nije obraćala pašnju.Suze su joj ispunile oči i počele su u potocima da se spuštaju niz njene obraze. Tako mu se glupo

predala i on je to tako sebično iskoristio, i ne misleći na njena osjećanja.Legla je na travu kraj jednog drveta i pokušala je da istisne te crne misli iz glave i da se predaslušanju tihog žuborenja vode. Zatvorila je oči i bol i napetost su je polako napuštali dok je sveviše savladavao san.

***

Probudio je zvuk čamca, istog onog čamca koji je Kirk vozio kao sumanut, ali je i dalje mirno i

opušteno ležala u travi. Taj čamac nije imao nikakve veze s njom! Ponovo je zatvorila oči, ali jetrgao dobro poznat glas.- Šta radiš ovdje, do vraga? - Nije uspjela ni da se podigne, a Kirk je već stajao pored nje, lica

blijedog i žutog. - Već ni sam ne znam gdje te sve nisam tražio. Već sam mislio da ću naći tvojetijelo u vodi, ti luckasta moja leptirice... Siguran sam da ne umiješ ni da plivaš - iznenada jeviknuo još jače.Zašto je bio tako ljut? Zar nije smjela da šeta kuda hoće? Suze, su ponovo ispunile njene očikada se sjetila zašto je došla čak ovamo i on ih je odmah primijetio. Spustio se na travu pored njei privio je uz sebe.





52

- Bože, mislio sam da sam te izgubio! Moraš da mi se povjeriš, Šarli. - Ruke su mu užurbanomilovale njenu kosu, ne dopuštajući joj da pomjeri glavu sa njegovog ramena. - Ali ne sad. Bretmože da stigne svaki čas. U svakom slučaju, čini mi se da će ti dobro doći jedno tuširanje i

čašica konjaka.Ustao je i podigao je na noge, vodeći je ka čamcu i Sarlota se iznenada osvijestila i zadrhtala,osjetivši njegovu ruku oko svog struka.- Mogu ja i pješice! – Pokušala je da se oslobodi njegove ruke, ali njena borba nije dugo trajala,

jer je on brzo povukao još bliže sebi.- Šarli, dušo! Molim te! - molio je i bilo joj je jasno da mu je ipak zadala dovoljno briga za tajdan.Pomogao joj je da uđe u čamac, uključio je motor, a zatim je pritisnuo sirenu tako snažno,da jeona skoro skočila od tog glasnog zvuka.- Signalizujem Bretu - kratko joj je objasnio. - To je za tvoje dobro. Bolje da odmah sazna dasam te našao, jer je sigurno već sada van sebe od očaja i bola. Nisi baš morala ovo da nam

prirediš! Bret je mislio da je njegova unuka pobjegla.- Upravo to i namjeravam - prošaputala je za sebe, ali je on čuo.- Ne, dok sam ja sposoban da te spriječim! - rekao je zamišljeno.

***

Šarlota je još uvijek bila ošamućena kada je Kirk izašao iz njene sobe da bi joj donio kafu ikonjak. Ali tu ošamućenost je više od svega izazvalo Kirkovo ponašanje, zbog kojeg je skoro

pomislio da je bila u snažnoj oluji. Žurno je uletio u kuću i još sa vrata pozvao Esi, kojoj jenaredio da ne postavlja nikakva pitanja, već da brzo pripremi toplu kupku za njegovu ženu. Dokse Šarlota kupala, on je čekao ispred vrata, da bi čim je ona izašla iz kade, brzo raširio peškir,

obrisao je i umotao je u kućnu haljinu.Bila je toliko utučena da nije mogla ni riječ da progovori, ali u njenim mislima neprestano suodzvanjale riječi koje je on svaki čas izgovarao: “draga moja“. Zašto je to govorio?Slabašni tračak nade pokušao je da prodre na površinu ali ga je ona odlučo tjerala nazad, nijesmjela da dopusti sebi da se nada tako nečem.Čula je tiho kucanje na vratima i zatim je ušao Bret, pažljivo je posmatrajući. Izgleda da na njojnije vidio ništa što bi moglo da je opravda, pa je počeo da viče isto kao i Kirk.- Do vraga, Šarli! Skoro sam doživio infarkt! Zar hoćeš da me se oslobodiš.Zadrmala je glavom i čvrsto stisnula usne da bi spriječila smijeh, a njegove oči su se skupile baškao i Kirkove.- Zbog čega si to onda učinila? Htjela si da pobjegneš od Kirka?- Ne, mislim da nisam u stanju da to učinim - tiho mu je odgovorila. - Razmišljala sam o tome,

ali suviše ga volim.Bret se zadovoljno nasmiješio i nagnuo se da je bolje pogleda.- Šta si onda tamo radila? Esi je rekla da si izgledala kao da si satima plakala. Još uvijek istoizgledaš. – Pomilovao je po ruci ne skidajući pogled sa njenih očiju. Bolje bi bilo za tebe da misve lijepo kažeš.Za trenutak nije znala šta da kaže. Ustvari, osjećala se kao da je iznevjerila Bretovo povjerenje,ali njegovo lice nije uopšte bilo strogo i znala je da će morati od njega da sazna istinu o Veronikii njenom mjestu u Kirkovom životu, ako hoće da ikada bude sretna ili slobodna.

1000 € BONUS





53

- - Htjela bih da mi kažete sve što znate o Veroniki Kolins – izgovorila je brzo prije nego što jemogla da se predomisli i Bretovo lice se odmah smračilo.- Znači, ona ti zadaje probleme?

- Pokušavala je a ja ne znam šta da mislim. Kirk ne voli da mi priča o svojoj prošlosti.- Pitaj ga još jednom - promrmljao je Bret.- Ne! Ne mogu!- Bojiš se da će ti reći da je to sve istina?- Da, a i osjećam da nemam prava da... da...- Pa, ti si mu žena, Šarlota! Zar se on prema tebi ponaša tako kao da nemaš prava? – Učinilo jojse da je bio bijesan na Kirka i morala je brzo da mu objasni.- Oh, ne! Samo... samo...- U redu, u redu! Mislim da si ipak dosta mlađa od Kirka. Osim toga još si i Engleskinja ivjerujm da se ne osjećaš sasvim slobodno ovdje. - Pogledao je njeno radoznalo lice i tužno joj senasmiješio. – U redu, dušo, reći ću ti sve što znam o Veroniki Kolins iako mi pritisak skoči čim

izgovorim njeno ime! Ta žena mi je postala trn u oku još od prvog dana kada je došla u Čispik. -Ustao je i počeo da se šeta okolo, očigledno uznemiren, ali je nastavio da priča, i to je bilo svešto je Šarlota željela.- Erik i Kirk su bili kao braća. Njegova porodica nije nikada bila tako bogata kao naša, ali to imnikada nije smetalo. Nadali smo se da će raditi kod nas čim završi fakultet. A zatim se ovdjedoselila Veronika sa svojom porodicom. Kirk je tada imao dvadeset sedam ili dvadeset osamgodina, a Erik je bio nešto mlađi a zaljubio se u nju do ušiju!- Kirk? – prošaputala je Šarlota.- Ma ne! Kirk je nikada nije podnosio! Ali Eri je podlegao njenom šarmu. Kirk je uzalud

pokušavao da ga upozori, jer ona je u stvari jurila Kirka, pošto je on bio bogat. Kako nije uspioda ga urazumi, odustao je, ali je morao zbog Erika da bude prema njoj ljubazan. Međutim, onanije prestajala sa svojim pokušajima da ih posvađa dok se Erik nije najzad zaposlio u drugoj

firmi. Željela je da povrijedi Kirka! Najzad se udala za Erika, ali opet nije prestala da juri Kirka.Zato je Kirk na kraju morao da prestane da ih poziva u svoju kuću. To je uglavnom sve, osim što

je otputovao u Evropu i vratio se sa lijepom, mladom ženom. – Nasmiješio joj se zadovoljno, aliona nije bila sasvim ubijeđena.- Rekla mi je da se Kik sa mnom oženio samo zato da bi prikrio svoje sastanke s njom - rekla jetiho, uplašivši se njegovog glasnog krika.- Pakosnica! Znači, još uvijek nije odustala! Tako sam i mislio. Slušaj, Šarlota, nikada nije biloničeg između te žene i Kirka.- Znači, nisu se nikada sastajali u Kirkovom stanu u Galvstonu? - jedva je uspjela da izgovori.- Možda - Bret je prasnuo u smijeh - možda je Kirk pomišljao da bi mogao tamo da je odvede ida je zadavi! Jedini razlog što ništa o svemu tome ne govori jeste to što ne želi da povrijedi

Erika. Ali, ja mislim da je i Eriku sada već dosta! Upravo pokušavam da nagovorim Erika da preuzme jedno naše predstavništvo u Južnoj Americi. A kada se ja za nešto založim, to mora dauspije!- Zar ga to neće razdvojiti od žene?- Ne, Šarli, to će ga razdvojiti od njegove noćne more! Ako joj je stalo do njega, poći će s njim.A ako joj nije stalo najzad će i Erik to otkriti! Život je kratak, Šarli, ali i sladak! Kirk je pronašaosvu životnu slast kada je dobio tebe!U tom trenutku je u sobu žurno ušao Kirk i sav je gorio od silnog zadovoljstva.





54

- Upravo mi je telefonirao Erik! Najzad se odlučio i vjerujem da ćeš se oduševiti kada to čuješ!Pridružit će se našoj firmi! Riješio je da već od sljedećeg mjeseca počne da radi u JužnojAmerici.

Šarlota ih je posmatrala kako su veselo čestitali jedan drugom, a zatim se Kirkov pogledzaustavio na njoj.- Godinama smo željeli da Erik radi u našoj firmi – pažljivo je pokušavao da joj objasni.- Bret mi je upravo to pričao – rekla je tiho i trudila se da gleda pravo u njega.- On je odličan advokat. Imamo potpuno povjerenje u njega. – Zbunjeno je pogledao Kirk,vjerovatno misleći da je povjerenje upravo ono što nedostaje njima dvoma. – Potreban nam je.- Razumijem! – Šarlota je shvatila da joj je lice bilo ukočeno, ali nije mogla ništa da učini.Bila je potrebna Kirku. Veronika je lagala a Kirk je uvijek i govorio da je pomoću nje samo htioda se oslobodi Veronike. Izgleda da je to ipak bilo tačno.- Ovaj... idem da nađem Esi – iznenada je rekao Bret. - Ne brini za tu ženu, Šarli. - rekao joj je

pri odlasku.

- Razgovarala si sa Bretom? - hladno je upitao Kirk kada je zatvorio vrata. - Izgleda da si našlanovog prijatelja!- Htjela sam da čujem...- Nastavi, Šarli! - ohrabrivao je nestrpljivo.- Morala sam nešto da ga pitam - prošaputala je.- Nešto što nisi mogla da pitaš mene?- Ne... ovaj... - Okrenula se da joj on ne bi vidio lice.- Otišao sam u Englesku i natjerao te da dođeš ovamo i izgleda sada moram da ispaštam zbogtoga. Da li je odbio da ti pomogne da pobjegneš?- Nisam ni htjela da pobjegnem. Samo... – Nije više mogla da izdrži i brzo se okrenula, svakipteći od bijesa, ali njen bijes se ubrzo izmijenio u zaprepaštenje kada je vidjela njegovo lice.

Na njemu je bilo bola i očaja.

- Šta si onda htjela?- Htjela sam da saznam istinu o Veroniki. Bila je danas ovdje. Rekla je da ti i ona... Rekla je daćete se opet sastati u onom tvom stanu. Ali, sada znam da to nije tačno, da je bilo istina kada simi rekao da si se samnom oženio samo da bi je se oslobodio.Prišao joj je bliže i ona je podigla oči ka njemu.- Šao mi je što ti nisam vjerovala, Kirk. Ako hoćeš da odem sada kada je sve u redu sa Erikom,neću ti stvarati nikakve probleme i otići ću odmah.Za trenutak je zastao kao paralizovan, a zatim se okrenuo i otišao do prozora.- Da ti kažem da ideš? - promrljao je. - Morala bi da me moliš da to učinim!- Ako te brine Bret...- Do vraga i s Bretom! – viknuo je. – Nema on ništa s ovim i s nama. - Ponovo je došao do nje i

pogledao je u oči. - Da li me mrziš, Šarli? Da li me mrziš zbog onog što sam ti učinio one noći?Pocrvenila je i spustila je glavu, nemajući snage da ga pogleda.- To se dogodilo samo od sebe...- Nije. Ja sam htio da se to dogodi. Htio sam to, jer sam te želio i bojao sam se da ćeš me ostaviti.Želio sam da ostaneš ovdje zauvijek, a vidi šta sam učinio od tebe: uplašenu, zarobljenu pticu! Ine izvinjavaj mi se što mi nisi vjerovala. Lagao sam te još od samog početka, izmislio sam svemoguće laži samo da te dovedem ovamo, samo da se, udaš za mene... Ali... ujak Džo...? –

promrmljao je i sjeo pored nje. - Još odavno si bila u pravu! Bio nam je potreban! Bret me je poslao da ga dovedom. Da, uradio je sve ono što sam ti rekao, ali ipak nam je potreban za nešto

1000 € BONUS





55

mnogo važnije nego što su nekoliko dolara. Ako on ne može da sredi stanje na onom naftnom polju, onda to niko neće moći!- Ali... ali, zar ga ti nisi sakrio?

- Ne, Šarli! Bret dobro zna gdje je Džo, a i Džo zna gdje si ti. Zar ti nisam već rekao da su njihdvojica stari drugovi? Osim toga, Bret zna i ko si ti. Ali sam ga zamolio da ti to ne pokaže.- Znači, ja sam vam dobro poslužila! Uspjela sam da Erika privučem u vašu firmu!- Ne, Oh, bože! Zar sam toliko lagao da više nikada neću moći da se izvučem iz tih laži?- Dobro, onda mi sada konačno kaži istinu - rekla je ošamućena od pomisli da će se njena tajnanadanja možda ipak ostvariti.Još jednom je pogledao, a zatirn je naglo privukao ka sebi, njegove usne su nestrpljivo tražilenjene, a njegova ruka se čvrsto obavila oko njenog struka.Čitavo njeno tijelo je zadrhtalo čim je osjetila njegove ruke na sebi i on joj je podigao glavu da bi

je bolje pogledao. Zatim je privukao još bliže i usne su im se spojile, njegove ruke su mahinalnoklizile po njenoj kosi, a poljubac je postajao sve strasniji.

Šarlota je osjetila kako joj se vrti u glavi, činilo joj se kao da se ovo nikada neće završiti. Višenije mislila ni o čemu, već se potpuno priljubila uz njega, dok su joj prsti lutali po njegovomvratu.

Najzad je bila potpuno opuštena i njegove ruke su to osjetile i počele su dalje da istražuju njenotijelo, sve dok joj disanje nije postalo ubrzano, a lupanje srca tako snažno da ga je i on osjećao nasvojim grudima. Zatim joj je podigao glaru i pogledao njene omamljene oči.- Volim te, Šarlota! Volim te tako jako da mislim da ću umrijeti ako me ostaviš!- Oh, Kirk! - Pružila mu je svoje meke usne i pomilovala ga nježno po obrazu. - I ja tebe volim,Kirk! Nikada te neću ostaviti.- Mislio sam da to nikada neću čuti. Mislio sam da me mrziš. Bio sam s tobom tako grub!

***Kasnije, dok je ležala sa glavom na njegovim grudima, ispričala mu je sve što joj je Veronikarekla kada je posjetila i sve što joj je Bret o njoj ispričao.- Nikada nisam ništa imao sa tom ženom! – rekao je Kirk ljutito. – Osim toga imam neki osjećajda ona duboko u sebi ipak voli Erika. Siguran sam da će poći s njim. A siguran sam da višenikada neće pokušati da te uznemirava, ljubavi moja!- Oh, sada bih već mogl da izađem na kraj s njom, kada znam da me voliš. – rekla je Šarlota iobavila ruke oko njegovog vrata.- Znaš, od trenutka kada sam te ugledao, više nisam mogao da se udaljim od tebe - nastavio jeKirk, sretno se smiješeći. - A ti me čak nisi ni primjećivala.- Plašila sam se. Kada si me pozvao na ručak nisam znala šta da mislim.

- Već tada sam počeo da kujem plan kako da te dobijem!- Ali si čekao da dođeš do ujaka Džoa – podsjetila ga je.- Dušo, onda sam već skoro zaboravio na njega, ali si ti zatim plačući došla u moj stan. Moraosam da to iskoristim kada sam te ugledao u onoj mokroj bluzi, više nisam mogao da izdržim!

– I znači, tada si se zaljubio u mene?- Ne, dušo. Mislim da sam se u tebe zaljubio još onog prvog dana.- Rekao si mi onda da ne vjeruješ u ljubav – morala je da ga podsjeti.- Šrli, moram prestati da lažem! Moraš da mi pomogneš u tome!





- I da znaš da hoću! – rekla je Šarlota strogo. – Ako je Bret sve to znao, a ipak je šutio, znači dani on nije mnogo bolji. Ne mislim da našu djecu učim takvim lažima.- Reci to ponovo, draga. – šapnuo je, stežući je u zagrljaju.

- O lažima?- O djeci. Želiš ih, Šarli?- Da! – prošaputala je naslanjajući svoje vrelo lice na njegove grudi.Zapanjeno su se okrenuli ka vratima kada su čuli kucanje i kada je Bret zatim ušao u sobu.Vidjelo se kako mu je bilo neprijatno kada ih je ugledao kako zagrljeni leže na krevetu.- Oh, izvinite! – promrmljao je i brzo se vratio napolje.Kirk je sišao sa kreveta i povukao je za ruku.- E, tako! U buduće, gospođo Lednor, spavat ćeš u mom krevetu, pa će nas onda možda manje

posjećivati – rekao je vodeći je u svoju sobu i zaključavajući vrata za njima. – Jesmo li najzad prijatelji, Šarli? – upitao je tiho, nježno joj milujući kosu.- Jesmo, Kirk – rekla je zadovoljno, dok joj je lice blistalo od sreće.

- Ali, ne samo prijatelji, već i ljubavnici. Ljubavnici zauvijek. – prošaputao je kraj njenih usana.- Da, zauvijek – složila se dok je on nježno privlačio ka sigurnosti svog snažnog tijela. Njegovatoplina i žudnja uništili su i posljednju sumnju.

KRAJ

http://casino.rubyfortune.com/rfc/22420-rfc.aspx?s=wgs15169&a=bfpadid70111&mid=80464

ljubav kao Čarolija - ptsy messing

Documents