F P

Ljubomir Misic Radomir Lakusic

LIVADSKE BILJKE

1

LlVAD KE BIUKE

Recenzenll: dr Rajna Jovanovic dr Ljudevit lIijanie

Redakeljskl koleglj : Dr Ljubomir Berberovle

Dr Muso Dlzdarevie Mirjana Jovanovic

Zvonko Korene Dr Radomir Laku~ic

Mr Esad Maslie Dr Smilja Mueibabie

Dr Vitomir Stefanovie Dr Gedomil Silie (predsjednik)

I Dr Tihomir Vukovic I Glavni urednlel: Zvonko Korene Mr Vojislav Mitie

Odgovorni urednik : Mr Esad Maslic,

Autorl fotograflja: Ljubomir Mi~ic

Gedomil Silic (4 na sl. 20, 80, 85 i 129)

lIuslralor[ : Ljupomir Mi~ic Ljerka Kovac

Tehnickl urednik : Auiica Aiorovic

Lektor: Filip Zlou~ie

Korektor : Ruia Mlae

Tlra' : 15000

Izdalu : SP .. Svjetlost .. Izdavaeko preduzeee Sarajevo,

direktor Savo Zirojevie Zavod za udi benike i nastavna sredstva

Zavod za udibenike i nastavna sredstva, Beograd

Za Izdavace: Abduselam Rustempasie

Radojiea Vucieevic

Foto - slog LlNOTRONIK 300: GIP .. SarS .. , ~tamparija Sarajevo

Stampa:

Tisk Gorenjski tlsk Kranj

Prof. dr Ljubomir Misic Prof. dr Radomir Lakusic

LIVADSKE BILJKE

160 fotografija u koloru 160 crteza u tablama

I izdaoje

IP »SYJETLOST«, Zavod za udzbenike i nastavna sredstva, Sarajevo Zavod za udzbenike i nastavna sredstva, Beograd

1990.

SLIKA NA KORICAMA : Uvada kosanice u Gata~kom polju

SLIKA NA UNUTRASNJOJ STRANI KORICA : Uvada na Igmanu kod Sarajava.

SLIKA NA STRANI 3.: Crvana djatalina (Trifolium pmtanse l.)

CIP - Katalogizacija u publikaciji Narodna i univerzitetska biblioteka Sosna i Hercegovina. Sarajevo

UDK 581.9:633.2.03

MI$ IC, Ljubomir Livadske bitjke I Ljubomir Mi~ic, Radomir Laku~ic;1 autori

lotografija Ljubomir Mi~ ic .. . lel al.); itustratori ljubomir Misic (et al.). - 1. izd. - Sarajevo : Svjetlost. 1989. -228 sIr.: 160 fOlografija u kaloru, 160 crteia u tablama; 24 em. - (Priroda Jugoslavije ; 5)

Literatura: 51r. 181- 185. - Skracenlce Imena citiranih autora: str. 187-190. - Ajecnlk bolanickih termina : sIr. 195-206.­Registri : sir. 207-227 ISBN BIHl1-02501-2

ISBN 86-01-02501-3

SADRZAJ

Predgovor ... ......... .................. ....... ... ..•. .... ..... ... ...... ... ... ........... ....... .. ............. ... ... .... 7

Uvod .......... ....................... ... .............. ........ .. .................... .. ........................... .......... 9

Pregled najznacajnijih zajednica livada i pasnjaka Jugoslavije ............................. 11

Skracenice ............... .... ................. ...................... .. ............... ....... .... ......................... 18

Opis vrsta, fotografije i crlezi ....... .... ......................... .................... . ... ...................... 19

Literatura ......... .. ... ... ....... ......... ............................ .. .. ..... .. ... ......... .... ... ............ .......... 181

Skracenice imena citiranih autora ..... ... ........................... .. ...... .... ............ ..... .......... 186

Indeks asocijacija ......... ...... ... ............. .... ....................... ......................... .. .. ...... .. ..... 191

Rjecnik botanickih termina .. ........................... .. .... ...................... .. ... .. ... ... ... ............. 195

Registri

Naucna imena (Nomina latina) ...................... .. .......... .. .. .. .... ........ .. .. ........ .. ...... 207

Srpskohrvatska imena ........... ................... .. ...... .... ........ ............................... ... ... 210

Makedonska imena .. ............ .... .. ... ............................. ....... ...... . ........... ...... .. ....... 213

Siovenacka imena ...... ............ ......... .................... .. ....... ............ .......................... 215

Engleska imena (Common English Names) ........................... ............. ............ 217

Francuska imena (Noms communs francais) ... ..................................... .. .... .... 219

Njemacka imena (Deutsche Namen) .. ....... ... ................ .......... .. .. ..... .. .... .......... 221

Italijanska imena (Nomi comuni italiani} .... ................... .................. ................. 224

Ruska imena (PycKue Ha3BaHufl) ........ .. .... .. ..... .......... ... .. .... .. ............. .......... ... 226

5

PREDGOVOR

Knjiga " L i v ads k e b i I j k e" iz edicije " Priroda Jugoslavije" sadrii najvainije informacije 0 160 vrsta biljaka kOje optimum ekoloskih uslova nalaze u ekosistemima livada i pasnjaka horizontalnog i vertikalnog profila Jugoslavije.

Pri izboru vrsta, 6iji je broj ograni6en, rukovodlli smo se prije svega zna6ajem svake konkretne vrste, njenim kvalitativnim i kvantitativnim karakteristikama, i, s druge strane, izostavljanjem onih vrsta koje su obra(fene u ranije publikovanim knjigama ove edicije.

Kako je morfoloskim karakteristikama prezentiranih vrsta posveeena puna painja kroz fotografije u boji i crteie, nastojali smo da u tekstu naglasimo ekoloske karakteristike vrsta i njihovih populacija, lj. njihov odnos prema klimatskim, geoloskim, pedoloskim i orografskim karakteristikama njihove iivotne sredine, pripadnost biljnoj zajednici, iivotnoj zajednici i ekosistemu.

Tako(fe smo nastojali da za svaku vrstu istaknemo njenu upotrebnu vrijednost -hranjivost. medonosnost, ljekovitost i dekorativnost, sto ee, nadamo se, knjigu u6initi korisnijom i upotrebljivijom ne samo za stru6njake, studente i (fake iz oblasti fundamen­talne i primijenjene biologije i ekologije vee i za daleko siri krug ljubitelja prirode. Radi toga smo za svaku vrstu, osim nau6nog (Iatinskog imena), dali i njena narodna imena na : srpsko-hrvatskom, slovena6kom, makedonskom, engleskom, francuskom, njema6-kom, italijanskom i ruskom jeziku.

Radi boljeg razumijevanja obuhvacene materije, u Uvodu smo dali razjasnjenja najosnovnijih pojmova i sinsistematiku biljnih zajednica livada i pasnjaka, ana kraju knjige indekse koji omogucavaju brzo nalaienje svake biljne vrste i svakog zna6ajnijeg termina.

Sirom literaturom ieljeli smo da ukaiemo korisnicima knjige na brojne izvore podataka kojima smo se sluiili u radu na ovoj knjizi, kao i da ih uputimo na moguenost koriscenja potpunijih podataka, kako 0 ovoj problematici u cjelini, tako i u svakom konkretnom slu6aju.

Na dragocjenoj pomoei pri izradi ove knjige dugujemo iskrenu zahvalnost recenzen­tima dr Rajni Jovanovie-Dunjic i prof. dr Ljudevitu lIijanieu, kao i kolegi dr Gedomilu Silieu.

7

UVOD

Pojam livadske biljke podrazumijeva sve one biljne vrste koje optimum uslova za zivot nalaze u razlieitim tipovima livada, od onih mezofilnih, higromezofilnih i kseromezo­filnih , koje se zbog visoke biljne produkcije jednom iii vise puta godisnje kose radi sabiranja stoene hrane iii intenzivno ispasaju , do onih koje se, zbog manje produkcije, slabijeg kvaliteta biljne mase iii nekih drugih nepogoda, uglavnom ispasaju a rjede kose, te ih nazivamo pasnjacima. Medutim, pojam pasnjak znatno je siri od pojma livada i ukljucuje sve oblike biljnih zajednica u kojima se napasaju stada doma6ih zivotinja, bilo tokom cijele godine, kao sto je to slucaj u primorskim i nizijskim krajevima, iii samo tokom Ijeta, kao u planinskim predjelima. Livade su i po genezi specificne jer su nastale u novijoj istoriji vegetacije, pod uticajem eovjeka, koji je krcio i palio prirodnu, preantropogenu, tj. klimatogenu , najces6e sumsku iii sibljacku vegetaciju radi stvaranja livada na kojima 6e sabirati stocnu hranu iii intenzivno napasati svoja stada. U pasnjake, medutim, spadaju osim antropogenih, i oni koji su prirodnog - preantropogenog porijekla, kao sto su planinske rudine, planinske vristine, stepe, polupustinje, itd.

Prema intenzitetu i kvalitetu antropogenih uticaja, sve livade mozemo svrstati u dvije grupe: a) livade intenzivno kultivirane, koje se kose najces6e 2-3 puta godisnje iii sluze za intenzivnu ispasu ; njihov floristicki sastav odreduje uglavnom covjek siju6i odredene kombinacije visokokrmnih biljaka i ciju bioprodukciju pomaiemo dubrenjem, navodnjava­njem, itd. i b) livade koje se ekstenzivno kultiviraju - kosenjem (najces6e jednom u toku godine), odstranjivanjem drvenastih vrsta i ekstenzivnim ispasanjem. Za ovu kategoriju livada cesto se i u strucnoj literaturi koristi termin "prirodne livade" , sto je sasvim pogresno, jer se pod .prirodnim livadama mogu podrazumijevati samo neantropogeni oblici travnih zajednica, za koje najces6e koristimo specificne termine - planinske rudine, stepe, mocvarne livade, tresetista, itd. , dok se za prvu kategoriju koriste termini -vjestacke livade iii sijane livade, koji u potpunosti odgovaraju njihovoj genezi.

9

PREGLED NAJZNAGAJNIJIH ZAJEDNICA LlVADA I PASNJAKA JUGOSLAVIJE

Siozeni ekosistem livada i pasnjaka u uzem smislu rijeci , diferencira se na prostoru Jugoslavije u cetiri prirodne cjeline :

a) livade na vlaznim i toplim stanistima mediteransko-submediteranskog i nizijsko­brdskog podrucja, na dubokim !lima, intenzivno kultivirane i visokoproduktivne;

b) livade na umjereno vlaZnim i umjereno hladnim stanistima gorskog i subalpinskog pojasa, sa pli6im !lima, ekstenzivno kultivirane i srednje produktivne ;

c) uglavnom pasnjaci na suhim i toplim stanistima mediteranskog, submediteran­skog , nizijskog i brdskog pOjasa, na degradiranim i plitkim !lima, nekullivirani i sa niskom produkcijom fitomase;

d) uglavnom pasnjaci gorskog, subalpinskog i alpinskog pojasa, na plitkim -degradiranim iii prirodnim !lima, nekultivirani i sa veoma niskom produkcijom fitomase, zbog niskih temperatura i fizioloske suse na njihovim stanistima.

Svaka od pomenutih grupa se diferencira na subjedinice, koje su u fitocenoloskoj, odnosno ekoloskoj sinsistematici, oznacene kao razlicite klase iii razredi , redovi, sveze, asocijacije, geografske varijante, geolosko-pedoloske varijante, subasocijacije iii facijesi. Osnovna jedinica fitocenoloske sinsistematike, odnosno nauke 0 vegetaciji jeste asocija­cija pod kojom podrazumijevamo sistem razlicitih biljnih populacija koje zive na odredenom prostoru, u odredenom vremenu , odnosno u odredenim ekoloskim uslovima, ekoloski su snaZno povezane u jedinstvenu fitocenozu a geneticki medusobno izolovane jer pripadaju razlicitim vrstama, rodovima, porodicama, itd., te se razmjena genetickog materijala i ostvarivanje vitalnog potomstva ostvaruje unutar svake populacije ponaosob. Sistem floristicki i ekoloski slicnih asocijacija cini svezu, sistem sveza red, sistem redova klasu, sistem klasa krug, a sistem krugova vegetaciju u global nom smislu rijeci. Tako bi krugu livada i pasnjaka, u uzem smislu rijeci , pripadale klase:

a) higro-mezofilne, mezofilne i kseromezofilne livade i pasnjaci (Molinio­-Arrhenatheretea R. Tx. 1937) ;

b) mezo-kserofilni pasnjaci i livade kontinental nih krajeva (Festuco-Brometea Br.-BI. & R. Tx. 1943);

c) kserotermni pasnjaci i livade cirkummediteranskog podrucja (Thero-Bra­-chypodietea Br.- BI. 1947) ;

d) acidifilni higro-mezofilni, mezofilni i kseromezofilni pasnjaci i livade (Nardo-Cal/u­netea Pre ising 1949) ;

e) higrofilni pasnjaci i livade oko izvora i potoka gorskog i subalpinskog pojasa (Scheuchzerio-Caricetea fuscae / Nordhagen 1936/ R. Tx. 1937);

f) higrofilni pasnjaci i livade primorskih, nizijskih i brdskih mocvara (Phragmitetea R. Tx. & Preising 1942);

g) higrofilni pasnjaci i livade muljevitih obala rijeka, jezera i bara (lsoeto-Nanojunce­tea Br.-BI. & Tx. 1943) ;

h) halofilno-higrofilne livade i pasnjaci primorskih krajeva (Juncelea maritimi R. Tx. 1951) ;

i) livadsko-stepska vegetacija slatina kontinentalnih krajeva (Fesluco-Puccinellielea S06 1968), itd.

11

Najveei broj vrsta obuhvaeenih knjigom .. Livadske biljke« optimum uslova za zivot nalazi u zajednicama klasa Molinio-Arrhenatheretea I Festuco.-Brometea, a znalno manJI broj u okviru drugih pomenutih klasa, kOJe obuhvataJu prelezno pasnJake, pa eemo se ukralko osvrnuti na diferencijaciju livada u uzem smlslu rlJecl. ..

Higrornezofilne, mezofilne i higrokserofilne livade klase Molfmo-Arrhenatheretea se diferenciraju na :

a) higromezofilne livade i pasnjake redova Molinietalia W. Koch 1926. i Oescham-psietalia H-ic (1956) 1958. a; ..

b) mezofilne livade i pasnjake reda Arrhenatheretalfa Pawlow. 1928. I c) higrokserofilne livade reda Tnfollo -Hordeetalfa H-Ie 1963.

Higromezofilne livade i pasnjaci reda Molinietalia u Jugoslaviji diferenciraju se na tri sveze : Molinion caeruleae W. Koch 26, Filipendulion Segal 1966 i Calth,on R. Tx. 1937.

Sveza Molinion caeruleae obuhvata raznovrsne i za covjeka znacajne livade i pasnjake, kao sto su : Serratulo-Plantaginetum aftissimae Ilijanic 1967. Ventenato- Trifo­lietum pallidi Ilijanie 1967, Molinietum arundinaceae lIijanie 1 ~67, Canci grac",s-~oetum palustris lIijanic 1967, Lathyro-Molinietum caeruleae Tatlc et al. 1982, Mollmetum caeruleae W. Koch 1926, Molinio-Gladioletum H-t 1954. itd.

Saveza Calthion objedinjuje livade i pasnjake visih polozaja, hladnijih stanista i uzeg rasprostranjenja oko izvora i potoka, kao sto su : Trolio-Orchidetum bosniacae Misic 1984, Trolio-Juncetum (W. Koch 1926) Oberd. 1957, Equisetetum palustris Danon & BlaZent ic 1978. itd.

Sveza Filipendulion Segal 1966. obuhvata za covjeka manje znacajne pasnjake i livade kontinentalnih krajeva, koji cine prelaz prema vegetaciji visokih zeleni, kao sto su: Filipendulo-Geranietum palustris W. Koch 1963.

Vegetacijski red Oeschampsietalia H-ic (1956) 1958. obuhvata mocvarne livade nizijskih podrucja Jugoslavije, na duze plavljenim terenima i teskim (dzombastim) tlima. Jedina sveza ovoga reda - Oeschampsion caespitosae H-ic 1930. obuhvata vise asocijacija livada i pasnjaka, od kojih cemo pomenuti samo neke najznacajnije, kao sto su : Oeschampsietum caespitosae H-ic 1930, Caricetum tricostato-vulpinae H-ic 1930, Agrosti-Juncetum effusi. T. Cincovie 1959, Junco-Oeschampsietum caespitosae Petkovic 1981 .

Mezofilne livade i pasnjaci reda Arrhenatheretalia Pawlow. 1928. na sirokom horizontalnom i visokom vertikalnom profilu nase zemlje, od primorskih i panonskih podrucja do subalpinskog pojasa srednjih - visokih Dinarida, diferenciraju se u tri sveze:

a) Arrhenatherion elatioris Br.-BI. 1925, b) Cynosurion cristati R. Tx. 1947, c) Pancicion Lakusic (1964) 1966.

Saveza Arrhenatherion elatioris obuhvata uglavnom intenzivno kultivisane Ii vade nizijskih i dolinskih predjela, na dubokim i umjereno vlaZnim tlima, koja se najcesce dohranJuju slajskim iii vjestackim aubrivima, Ie daju visoke prinose kvalitetnog sijena. Njihovoj ekoloskoj i. floristickoj raznovrsnosti znacajno doprinosi covjek - aubrenjem, navodnJavanJem I slJanJem odabramh smjesa krmnih biljaka, pa su u okviru ove sveze opisane.brojne zajednice livada, od kojih cemo pomenuti za jugoslovenski prostor neke znacaJmJe, kao sto su: Onomdl-Arrhenatheretum (H-ic 1956) lIijanic & Segulja (1978) 1980, Alchemiffo- Trisetetum H-t 1951, Festuco-Agrostetum H-t 1951, Bromo-Cynosure­tum cnstatl H-Ie 1930, Festucetum paratensis Lakusic et al. 1975 Taraxaci- Trifolietum pratensis Lakusie et al. 1975, Trifolio -Cynosuretum cristatiVeljovic 1967, Arrhenatheretum elallOns R. Tx. 1937 medioeuropaeum (Scherr. 1925) H-ie 1941 itd. . Sveza Cynosurion cristatiR. Tx. 1947.obuhvata zajednice liv~da i pasnjaka brdskog I gorskog pOlasa, kOJe se ekstenzlvno kultlvlraJu - kosenjem, ispasanjem i povremenim staJsklm .d.ubrenJem, metodom . pomlcanJa .torova. Razvijaju se na plicim i hranivima slromasmJlm tllma, Ie daJu manJe pnnose slJena. Najznacajnije fitocenoze ove sveze na nasem prostoru su : Rhinantho-Cynosuretum Blecie & Tatic 1960, Knautio-Cynosuretum cnstatl Blecle & Tatle 1966, Cynosuretum cristati bosniacum Lakusic et al. 1975, Festuco-Cynosuretum R. Tx. 1940, itd.

12

Sveza Pancicion obuhvata me f'I r d na plicim tlima kOja se rijetko dUbr!Ot~ n~ ;va e Qorsk.og i su~alplnskog polasa, najee~ce karaktera i rasprostranjena je Od ' bo a u k~ar:r pnnose sl!ena. Sveza Ie endemienog Najznaeajnije asocijacre . sans 0 srbljansklh I makedonskih planina. 1966, Pancicio - Liliatu~ b~~~i~~~~eBj~l~i~~~~~~~t~~~c9,cl:tum sarpbicaa Laku~ic (1964) K Tomic 1970 Alch '/1 Ph I, rastuco- anclclatum sarblcaa F~slucalum faitacis ~~' 1 ~60 ~~uhmalum psaudoorblcularis Laku~ic et al. 1962, Violato-

. . ' c amillo-Crapldalum bosniacaa Bleleic 1966, ltd.

stani~t~dd~~~~~;;~~~=a~~!a H.-ICd1963. ?buhvata livade i pa~njake kra~kih polja i sllena

I r . ' . je_ su Ie OIm d'jelom godlne, najee~ee od novembra do aprila ~ a~ j:.ne, a

l tokom Ijeta Izlozene . fiziekoj i fiziolo~koj su~i, jer se najeeMe razvijaju n~

T uk 0 dim og eJeOl~. tllma sa Visokim procentom nepristupacne i te~ko pristupacne vode a 0 e se razVIJaJu na slicOim stani~tima i u Panonskoj niziji, gdje su obuhvacen~

posebnom "svez0m. T"follo ~ Ranunculion padali Slavnie (1942) 1946, unutar kOje su naJznaeaJOIJe ~socIJacIJe: T"foltalum subtarranai Slavnie (1942) 1946, Paucadano-Asle­~petumb ~uknctall (Rapcs. 1927) S06 1947, Trifolio angulali-Alopecurelum pratansis S

ara u<;s I 1965, itd. .

" Sveza Trifolion resupinali K. Micevski 1957. rasprostranjena je u submediteranskom dlJelu Jugolstoene Jugoslav~e, od u~ea Nerelve, preko jugoislocnog dljela Hercegovine i krske. Crne Gore do Srblje I Ma.kedonije u kojoj je najoplimalnije razvijena. Najznacajnije asocljaclje ove sveze su : T"foltelum mgrescantis-sublarranai Micevski 1957, Trifoliatum resupmall-balansae M,cavskl 1957, Poato- Trifolialum fragifari Micevski 1966, Alopecuro­RanL!nculelurry margmall Zeidler (1944) 1954, Poo-Alopacurelum pralensis R. Jovanovic­Dunjlc 1957, I Fesluco-Hordaetum secalini R. Jovanovic 1957.

. Uvade i pa~nj!ici sveze Trif<?lion palidi I!ijanie 1969. razvijaju se u nizijskom dijelu sJeverozap~dnog dl)ela JugoslavlJe I dlferenclraJu se na veei broj asocijacija, od kojih su naJznaeaJnlJe: Genllano-Molmietum litoralis llijanie 1967, Trifolio-Alopecuralum pratansis T. C,ncovlC 1959, Rumici-Agrostelum caninae Gincovie 1959, ild.

Uvade i pasnjaci sveze Molinio-Hordeion sacalini H-ie 1934. rasproslranjene su u sjevernim i srednjim djelovima ilirsko-submedileranskog krsa i razvijaju se na mocvarnim i poplavnim slanistima, Ie u kraskim poljima, spustajuci se sve do pojasa uvijek zelene medileranske vegelacije i zalazeci dosla duboko u kopno Dlnarida. Od pelnaeslak do sad a opisanih asocijacija ove sveze pomenueemo samo neke najrasproslranjenije i za covjeka najznacajnije : Trifolio-Hordeelum sacalini H-ie 1934, Peucedano-Molinielum litoralis H-ic 1934, Molinio -Lathyrelum pannonici H-ic 1963, Canlauralum pannonicaa RI. 1954, Planlaginetum altissimae RI. 1954, Deschampsiatum madiae (Zeidler 1944) H-ic 1963, Hordeo-Poelum silvicolae H-ie 1963, Agrosti-Hordaatum secalini lIijanie 1969, Carici gracilis-Poelum palustris lIijanic 1967, ild.

Uvade i pasnjaci reda Agrosliatalia sloloniferae Oberd. 1967. zaslupljene su na prosloru sjeverozapadnog dijela Jugoslavlje svezom Agropyro- Rumiclon crispi Nordhagen 1940, kOja se diferencira na veei broj asocijacija od kojih su najznacajnije: Agropyro-Poe­lum anguslifoliae Babic 1971, Trifolio-Agroslelum stolonifaraa Markovic 1973, Roripo­Agroslelum sloloniferae (Moor 1956) Oberd. et Mull. 1961 . ild.

Pasnjaci i livade klase Fesluco-Bromelea Br.-BI. & R. Tx. 1943. obuhvalaju primarne - klimalogene slepske fitocenoze sjeveroislocnlh dijelova Jugoslavije, kao i sekundarne - anlropogene biljne zajednice naslale degradacljom naj6eMe kserotermnih - hrastovo-grabovih iii bukovih suma brdskog i gorskog pojasa, a neslo rjede i smrcevih suma. Diferenciraju se, na prostoru Jugoslavije, na Iri vegelacijska reda : Bromalalia aracliBr.-BI. 1936 Feslucelalia valesiacaa Br.-BI. & R. Tx. 1943. i Scorzonero-Chrysopogonalalia , H-I et H-ic 1956.

Red Bromelalia erecli Br.-BI. 1936, na prostoru Jugoslavije, zastupljen je svezom Bromion arecli Br.-BI. 1936, koja obuhvata mezokserofilne (Masobromion) i kserofilne (Xerobromion) pasnjake i livade brdskog i gorskog pojasa kontinentalnih dijelova nase zemlje, na seriji karbonatnih i peridotitsko-serpentinskih zemlji~ta . Od mezokserofilnih livada i pasnjaka na prostoru Jugoslavije naj~ire je rasprostr!injena ~iroko shvacena asocijacije Bromo-Planlaginalum madiaa H-t 1931, kOJa se razvlJa na vertlkalnom profllu Dlnarida od njlhovog podnozja do subalpinskog pojasa.

13

Pasnjaci i livade reda Festucetalia valesiacae Br. -BI. & R._ Tx: 1943. razvijaju se u sjeveroistocnom dijelu nase zemlje, iduci na sjeverozapad do Backe I Srema. Dlferen~lraJu se u vise vegetacijskih sveza, od kojih su najsire rasprostranJene ., naJboIJ.e. proucene: Festucion valesiacae Klika 1931, Chrysopogoni-Danthonlon alpmae KOJ'c 1957, te Festucion rupicolae S06 1940.

Sveza Festucion valesiacae siroko je rasprostranjena i dobro proucena na podrueju Srbije. ad desetak asocijacija ove sveze navescemo samo neke : poten!,ffO-Cancetum. humilis R. Jovanovic 1955, Galio-Festucetum valesiacae R. JovanovIc 1955, Canci humilis-Stipetum pulcherimae R. Jovanovic 1955, Poterio -Festucetum valesiacae Danon 1960, Napeto-Festucetum valesiacae Diklic et Milojevic 1976, Trifolio - F~stucetum vale­siacae Diklic et Nikolic 1972, Taraxaco-Festucetum valeslacae, StoJanovlc 1981 , Chryso­pogoni-Festucetum valesiacae Veljovic 1971 , Bromo-Festucetum valesiacae Danon et Blaiencic 1978.

Pasnjaci i livade sveze Chrysopogoni-Danthonion alpinae uglavnom su rasp rostra­njeni u nizijskom, brdskom i gorskom pojasu Srbije i diferenciraju se na velik broj asocijacija, od kojih su kao izvori kvalitetnije stoene hrane najznaeajnije : Koelerio-f!antho­nietum alpinae Z. Pavlovic 1974, Centaureo- Tritolietum velenovsky Rexhep' 1978, Onobrychido-Tritolietum pannonici Randelovic, Rexhepi, V. Jovanovic 1979, Agrosti capilaris-Cynosuretum cristati Vuckovic 1985, Inulo-Danthonietum alpinae K. Tomic 1972. i Agrostio-Chrysopogonetum grylli Kojic 1958.

Sveza Festucion rupicolae S06 1940. obuhvata vegetaciju izrazito stepskog karakte­ra. ana je rasprostranjena na cernozemu i smedem stepskom tlu Podunavlja. Zahvata znacajne povrsine i izgradena je od kombinacija : mezokserofita, kserofita, kseromezofita i mezofita, sto je cini znacajnim izvorom stoene hrane, pa je pod jakim antropogenim uticajima. ad desetak opisanih asocijacija ove sveze pomenucemo samo neke : Calama­grosti-Festucetum rupicolae R. Jovanovic 1985, Thymo-Festucetum pseudovinae Steva­novic 1984, Inulo-Chrysopogonetum grilli Stojanovic 1981, Centaureo sadlerianae-Chry­sopogonetum grilli Parabucski el Slojanovic 1984, Festuco-Potentilletum arenariae L. Stjepanovic-Veselicic 1953. itd.

Vegetacija submediteranskih i mediteransko-montanih kamenjarskih pasnjaka i livada reda Scorzonero-Chrysopogonetalia H-t & H-ic 1958. optimum zivotnih uslova nalazi na plicim iii degradiranim karbonatnim tlima primorskih Dinarida i diferencira se u tri sveze: Chrysopogoni-Satureion H-t & H-ic 1934, Satureion subspicatae H-t 1962. i Scorzonerion villosae H-ic 1949.

Sveza Chrysopogoni-Satureion obuhvata desetak asocijacija, od kojih navodimo neke najznacajnije : Stipo-Salvietum officinalis H-ic (1956) 1958, Festuco-Koelerietum splendentis H-ic 1963, Asphodelo-Chrysopogonetum gryffi H-ic (1956) 1958, Artemisio­Salvietum officinalis Nikolic & Diklic 1966;. Euphorbio myrsiniti-BothriochloiHum R. Jovanovic 1955, Narcisso-Asphodeletum N. ::;egulja 1969. itd.

Kserotermni kamenjarski pasnjaci sveze Satureion subspicatae H-t razvijaju se na nesto visim polozajima submediteranskog i mediteransko-montanog pojasa primorskih Dinarida i diferenciraju se u vise asocijacija, od kojih su najsire rasprostranjene: Canci-Centauretum rupestris HI. 1931 , Satureio-Edraianthetum HI. 1942, Satureio-Cari­cetum humilis Trinajstic 1981 . i Bromo-Caricetum humilis Sugar 1969.

.. Kserotermne livade i pasnjaci na nesto dubljim i ocuvanijim karbonatnim tlima gornjeg dlJela submedlteranskog I mediteransko-montanog pojasa primorskih i srednjih Dinarida pnpadaJu svezl Scorzonenon vlffosae. U okviru ove sveze opisan je veci broj asocijacija, od kOJlh su za eovjeka najznacajnije : Scorzonero-Hypochoeretum maculatae H-ic (1956) 1958, Festuco Iffyncae-Poetum bulbosae HI. 1956, Peucedano-Poetum bulbosae H-ic 1956, Ie Festuco-Armerietum canescentis Trinajslic & Sugar 1972.

Klasa Thero-Brachypodietea Br.-BI. 1947. obuhvala zajednice kserolermnih trav­njaka i .kamenjarskih. pasnjaka eumediteranskog pojasa istocnojadranskog primorja. Dlferenclra se na dVIJe sveze: Cymbopogo-Brachypodion ramosi H-ic (1956) 1958. i Vulplo-Lotion H-ic 1960, koje pripadaju redu Thero-Brachypodietalia Br.-BI. 1936 .

.. Sveza Cymbopogo-Brachypodion ramosi (Syn.: Hyparhenio-Brachypodion ramosi H-Ic (1956) 1958) razvlJa se na karbonatnim t!ima naseg eumediteranskog krsa i obuhvata kamenJarske pasnJake I suhe travnJake. Dlferencira se u vise asocijacija, od kojih

14

~~;e~!;~~:~s~;~~~~~jen~:larChYPOdiO-Trifolietum stellat; H-ic (1956) 1958, Festuco ­Oryzopsetum miliace:: H-:C \i ~~~\ \9i58EiBarChYPOdIO-Hyparhemetum hlrtae H-ic 1961,

karb~~:~~mV~/PiOI:~~tion obuhvala eumedileranske Iravnjake na dubljim i zakiseljenim . I I Sll a nlm tllma. Obuhvata veci broj asocijacija, kOje su najcesce uze

ras~!t0str~Je_ne , kao sto su: PSlluro -Tnfolietum cherleri H-ic 1963, Chrysopogoni-Airetum capl anHs . ~ IC19(61956) 1963, Ormthopodl- VUlpietum H-ic 1960, Gastridio-Brachvpodietum ramosl -IC 2. ltd. J,

. Klasa Nardo-Callunete,.a Preising 1949. obuhvata livade i pasnjake na zakiseljenim tllma bllo.zbog klselog. matlcnog supstrata iii zbog ispiranja karbonata iz njih. Na prostoru Ju~oslavlJe ovakve bllJne zaJednice optimum uslova za zivot nalaze u brdskom i gorskom pOJasu kontlnentalnlh planinskih masiva i diferenciraju se u dva reda - Nardetalia (Obred. 1949) Prelslng 1949 I CaIJuno-Ulicetalia R. Tx. 1937.

Pasnjaci i livade reda Nardetalia zahvataju velike povrsine, narocito na silikatnim mas!vlma Dlnanda, Prokletija, te Sarskih I Rodopskih plan ina. Zbog loseg kvaliteta sijena, kOJI Je uglavnom uslovlJen kVCilitetom edlflkatorske vrste - trave tvrdace iii tipca (Nardus stn~ta L.) - OVI se travnJacl nJetko kose, a mnogo cesce ispasaju, sto pogoduje tvrdaci , Jer Je stoka ne pase oSlm u najranijim fazama.

Red Nardetalia je na prostoru Jugoslavije zastupljen sa dvije sveze - Nardion strictae Br.-BI. 1926. montanum Domin 1933. i (Achileo-Arnicion Horvat & Pawlowski prov.) Calluno-Festucion tenuifoliae ( = capillatae) HI. (1959) 1962; Ireca sveza - PotentiJIo ternatae -Nardion Simon 1958. obuhvata subalpinske i alpinske pasnjake sa tvrdaeom, te joj je prirodnije mjesto u klasi Juncetea trifidi Hadae 1944.

U okviru sveze Nardion, odnosno njene visinske varijante montanum, na prostoru Jugoslavije izdvojene su dvije zajednice : Nardetum strictae montanum bosniacum Misic Lj . 1984. i Nardetum strictae montanum montenegrinum Lakusic (1966) 1988, koje na gornjoj granici svog vertikalnog areala - u donjem dijelu subalpinskog pojasa bosanskih i crnogorskih planina, postepeno prelaze u subalpinsku svezu Jasionion orbiculatae Lakusic 1966. red a Seslerietalia comosae (Simon 1957) Lakusic 1964, odnosno klase Juncetea trifidi.

Sveza Calluno-Festucion tenuifoliae zastupljena je jednom asocijacijom, rasprostra­njenom u sjeverozapadnim Dinaridima - Arnico-Nardetum HI. 1962. i jed nom u srednjim Dinaridima - Aurantiaco-Nardetum (Horvat 1960) Bjeleic 1964.

Od zajednica sa tvrdaeom, koje povezuju gorske sa visokoplaninskim, te im je sinsistematski polozaj intermedijaran, mozemo navesti : Agrostietum capillaris Z. Pavlovic 1955, Trifolio-Nardetum Bleeic & Tatic 1964, Carici-Nardetum strictae Petkovic 1981 . i siroko shvacena asocijacija Nardetum strictae Grebenseikov 1950.

Red Calluno-Ulicetalia na prostoru sjeverozapadnih dijelova Jugoslavije zastupljen je svezom Calluno-Genistion Duvign. 1944, koja obuhvata asocijacije: Genisto-Callune­turn HI. 1931. (illyricum) i Erico carnee-Callunetum Lakusic et al. 1979, od kojih se prva razvija na veoma kiselim tlima gorskog i brdskog pojasa, a druga na blaZe kiselim, u brdskom, gorskom i donjem dijelu subalpinskog pojasa planina Vraniekog sektora, eesto i na seriji serpentinskih zemljista. Zbog izrazite dominacije hamefita erikoidnog tlpa, OVI su pasnjaci veoma loseg kvaliteta, ali se krcenjem i klasifikacijom mogu unapredivati.

Posto su knjigom "Planinske biljke« iz edicije " Priroda Jugoslavije« obuhvacene vrste pasnjaka i livada klasa Juncetea trifidiHadae 19~4. (Syn.: Ca~iceteacurvulaeBr.- BI. 1947) i Elyno-Seslerietea Br.-BI. 1948) to u ovoJ knJlzl nece 0 nJlma bltl govora.

Klasa Festuco-Puccinellietea S06 1968. obuhvata livadsko-stepsku vegetaciju pa­nonskih slatina na slabo zaslanjenim tlima. Klasa se diferencira na dva reda -Festuco-Puccinellietalia S06 1968. i Artemisio-Festucetalia pseudovinae S06 1968, od kojih je ovaj drugi znaeajniji kao izvor stoene hrane, PCicemo se na njega ukratko osvrnutl. Naime, njegova sveza Festucion pseudovinae . Soo 1933. zastuplJena Je na prostoru Vojvodine, odnosno Srbije asocijacijama: Achllleo-Festucetum pseudovmae . (Magyar 1928) S06 (1933) 1945, Plantagini-Festucetum pseu.dovmae S. Parabucskl 1979. I Artemisio-Festucetum pseudovmae (Magyar 1928) Soo (1933) 1945.

15

Klasa Festucetea vaginatae S06 1968. emend. Vicharek 1972. obuhvata vegetaciju Deliblalske pjescare i oslalih podunavskih stepa, kserofilmh IravnJaka . I kamenJara jugoislocne Srbije i Makedonije, Ie vegelaciju serpenlinskih kamenJara Kosova, zapadne Srbije i Bosne. Klasu sacinjavaju tri reda: Festucetalia vaginatae S06 19:;7, Astragalo-Potentilletalia K. Micevski 1970. I Halacsyetalla sendtnen H. Ritter-Studnicka 1970. Prvi red je rasproslranjen u Vojvodini i Hrvalskoj svezom Festucion vaf1inatae S06 1929, unutar koje su najznacajnije asocijacije : Festucetum vaginatae dellblatlcum L. Stjepanovic-Veselicic 1953, Festucetum vaginatae danubiale S06 1929. i Corynephoro­-Festucetum vaginatae croaticum Soklic 1943.

Vegelacija kserotermnih travnjaka reda Astragalo-Potentilletalia se diferencira na 4 sveze - Satureio- Thymion K. Micevski 1970, Trifolion cherleri K. Mlcevskl 1970, Scabioso- Trifolion dalmatici H-ic et Randelovic 1973. i Armerio-Potentillion K. Micevski 1978. U okviru prve sveze na prostoru Makedonije i Kosova opisane su tri asocijacije : Brachypodio-Onobrychietum pindicolae K. Micevski 1970, Astragalo-Morinetum K. Micev­ski 1971 . i Echinario-Convolvuletum althaeoidis Rexhepi 1973. Asocijacije druge sveze su : Petrorhagio- Trisetetum myrianthi K. Micevski 1972, Helianthemo-Euphorbietum thessalae K. Micevski 1973. i Erysimo- Trifolietum K. Micevski 1977, a rasprostranjene su na toplim i suhim stanistima Makedonije. Treca sveza rasprostranjena je na podrucju pokrajine Kosovo i diferencira se u cetiri asocijacije: Astragalo-Calamintetum hungaricae H-ic & Randelovic 1973, Teucrio-Artemisstum camphoratae (Feri 1975). Rexhepi 1975, Onobrychidi-Haynaldietum dasypyrum-villosae (Feri 1976) Rexhepi 1976. i Sedo-Poten­tilletum arenariae Ruiic 1978, koja je rasprostranjena izvan Kosova.

Sveza Armerio-Potentillion rasprostranjena je u Makedoniji i obuhvata za sada dvije asocijacije - Genisto-Agrostietum bizantinae K. Micevski 1978. i Koelerio-Festucetum stojanovi K. Micevski 1978.

Serpentinsko-peridotitske kamenjare reda Halacsyetalia sendtneri na prostoru Srbije i Bosne diferenciraju se na 2 sveze - Centaureo-Bromion fibrosi Blecic et al. 1960. i Polygonion albanicae H. Ritter-Studnicka 1970, unutar kojih je opisan velik broj endemic­nih serpentinofilnih asocijacija, od kojih cemo pomenuti samo neke : iz prve sveze : Cynancho-Saponarietum intermediae Blecic et al. 1969, Polygalo-Genistetum hassertia­nae Blecic et al. 1969, Sedo-Bornmullerietum dieckiiBlecic et al. 1969, Poo molinieri-Plan­taginetum holostei Z. Pavlovic 1951 , Festuco sulcatae-Potentilletum zlatiborensis Z. Pavlovic 1951 , Hyperico-Euphorbietum glabriflorae Rexhepi 1978, Onosmo-Scabiosetum fumariodis Rexhepi 1978. itd., a iz druge sveze : Halacsyo-Seslerietum rigidae Rt. 1970. Oorycnio-Scabiosetum leucophyllae Rt. 1970, Silenetum willdenowii-serpentinae Rt. 1970. itd.

Klasa Phragmitetea R. Tx. & Pre ising 1942. obuhvata emerznu vegetaciju i vegetaciju visokih saseva na hidrogenim i mocvarnim glejnim tlima oko slatkih i brakicnih voda nizijskog, brdskog i gorskog pojasa. Diferencira se u dva reda : Magnocaricetalia Pignatti 1953 i Phragmitetalia eurosibirica W. Koch 1926. Vegetacija visokih saseva diferencira se na dvije sveze: Magnocaricion W. Koch 1926. i Caricion gracilis-vulpinae E. Balatova-Tulackova 1963. Sveza Magnocaricion obuhvata visokoproduk1ivne pasnjake i IIvade vrlo nJskog kvalltela za stocnu ishranu, te se cesto koristi kao prostirka u objektima za uzgajanje stoke. Od velikog broja asocijacija ove sveze koje se javljaju oko slatkih voda na prosloru Jugoslavije pomenucemo samo neke: Caricetum elatae W. Koch 1926, HydrrJCotylo-Caricetum elatae. H-ic (1958a) 1962. U okviru druge sveze najznacajnije asoclJaclJe su: Cancetum gracilis R. Tx. 1937, Caricetum vulpinae-ripariae R. Jovanovic 1958. ild.

_ U okviru reda Phragmitetalia eurosibirica kao izvor stocne hrane mogu se pomenuti pasnJacl I Ilvade sveza Spargamo-Glycerion Br.- BI. & Siss. 1942. i Beckmanion eruciformis S06 1933.

Klasa Scheuchzerio-Caricetea fuscae (Nordhagen 1936) R. Tx. 1937. obuhvata ve~etaciju niskih cretova subalpinskog i alpinskog pojasa i zastupljena je na prostoru nase zemlJe sa 4 reda : Cancetalta .'uscae W. Koch 1926, Scheuchzerietalia palustris Nordhagen 1937, Tofleldletalla Prelslng 1949. i Narthecietalia Lakusic 1973.

16

Nesto veci znacaj kao izvori stoene hrane imaju pasnjaci i livade obuhvaceni redovima Caricetalia devaflianae Br.-BI. 1949. (Syn.: rofieldietalia Preising 1949) i (Caricetalia fuscae W. Koch 1926. emend. Nordhagen 1937, odnosno njihovim svezama Caricion davallianae Klika 1934. i Caricion canescentis-nigrae Nordhagen 1937, kao sto su : u prvoj : Eriophoro-Caricetum paniceae Ht. 1962, Molinio-Caricetum hostianae HI. 1962. emend. Trinajstic 1985, Carici-Blysmetum compressi Eggler 1933. i Orchido-Schee­netum nigricantis Obred. 1957. emend. Gars 1966, a iz druge: Caricetum macedonicae HI. 1936. i Carici-Sphagno-Eriophoretum R. Jovanovic 1978.

Osim kratko prikazanih, postoji jos dosta tipova livada i pasnjaka u nasoj lijepoj i vegetacijski veoma raznovrsnoj zemlji , ali su oni s uzim rasprostranjenjem i manjim znaeajem za covjeka u ekonomskom pogledu , te ih ovom prilikom necemo prikazivati.

17

OBJA~NJENJA SKRAGENICA

Skracenice

ap., apred arap.

emend., em. grc. lat.

nadm. vis. V

2n inc!.

Ch G E H T

Fam. (Familia) subsp. (subspecies)

var. (varietas) f. (forma)

auct. (auctorum)

cv. (cuftivar)

hort. (hortorum)

x syn. (synonim)

s. st r. (sensu striciore) s. lat. (sensu latiore)

ex. non

p.p. (pro parte) p. var. (pro var.)

gen. !--XII

±

= =

=

= =

=

=

kod arapski emendavit, popravio, ispravio grcki latinski nadmorska visina visina biljke u centimetrima broj kromosoma . inclusive, ukljucivsi hameliti (chamaephyta) geofiti (geophyta) epifiti (epiphyta) hemikriptofiti (hemicryptophyta) terofiti (therophyta) familija, porodica podvrsta varijetet, odlika forma skracenica koja oznacava da je naucno ime od razlicitih pisaca (autora) sorta (internacionalna skracenica za razne sorte kulturnih biljaka u vrtlarstvu i poljoprivredi) vrtni (znaci daje doticno ime uobicajeno u vrtlarstvu) znak krizanja kod bastarda

= sinonim u uzem smislu u sirem smislu iz (djela, rada ... ) ne djelimicno kao varijetet

= genitiv vrijeme cvjetanja (i zrenja spora) oznaceni su rimskim brojevima vise iii manje

GEOGRAFSKE SKRAGENICE

S Siovenija H Hrvatska

Oa = Dalmacija BH Sosna i Hercegovina Bo Sosna He Hercegovina Sb = Srbija Cg = Crna Gora Ma Makedonija

EaUISETUM PALUSTRE L.

Fam. Equisetaceae

\ . Mocvarna preslica, zablji rastavic

Mocvirska preslica

Marsh- Horsetail Queuede cheval, Prele des marais

Simpf-Schachtelhalm Erba cavaliina

Xsow 6onoTH~u

S,H,BH,Sb,CG,Ma VI- IX

2n = 216 ; G

Iz puzavog, dihotomski razgranjenog rizo­ma, istovremeno se razvijaju jednostavni iii raz­granati, izrazito clankoviti fertilni i sterilni nad­zemni izdanci, visoki 30-50 (- 75) cm, s 4-12 (vecinom 6-10), dubokih uzduznih brazda iz­medu kojih su glatka iii malo hrapava rebra. Rukavicasti lisni ovoji zeleni , dugi 12- 15 mm, prema gore rasireni, sa 6-10 slobodnih zubaca koji su lineal no siljasti, zelenkasti , prema gore crni sa sirim bijelim suvokozicastim rubom i priblizno za treCinu kraci od ostalog dijela ovoja. 80cni ogranci obicno prema gore raskreceni, sa 5 (rjede 6- 7) rebara. Sporolilni klas mrkocrn, na vrhu zaokruzen, dug 10-30 mm.

Obrasta mocvarne povrsine, obalna podruc­ja, te vlazne livade i pasnjake, u prvom redu zajednice reda Molinietalia (karakteristicna vrsta reda) . Cesta je i u zajednicama sveze Arrhenat­herion elatioris, Trifolion resupinati, Molinio -Hor­deion secalini, Oeschampsion caespotosae, Magnocarycion elatae i Rhynchosporion albae W. Koch , 1926. Kao vazan edilikator i karakteri­sticna, odnosno dilerencijalna vrsta, zastupljena je u asocijacijama: Molinietum coeruleae W. Koch, 1926, Carex gracillis-Poa palustris lIijanic 1967, Ventenato- Trifolietum pallidi Ilijanic, 1967, Equiseto -Scirpetum sylvatici Segulja 1974,

1, 2. habitus, 3. poprecni presjek stabljike, 4. ohrea

Equisetetum palustris Danon et 81aZencic 1978, Caricetum gracillis - vulpinae subass. equisete­tosum palustris H-ic 1930. i dr.

Uslijed velike otrovnosti smatra se nasom najopasnijom otrovnom livadskom vrstom. Sad­rzi vise otrovnih supstanci: alkaloid ekvizetin, akonitinsku kiselinu, kao i antivitaminski laktor koji dovodi do gubitka vitamina 8, u organizmu domacih zivotinja. Skodljiva je kako u svjezem zelenom stanju, tako i u sijenu.

Opste rasprostranjenje : umjerena i hladna podrucja Evrope, Azije i Sjeverne Amerike.

19

1, 2. habitus, 3. fertilni klasic, 4. vrsni dio fertilnog klasica, 5. sporangije

Sa vrha kratkog rizoma svake godine se nadzemno razvija samo jedan list 5-30 em dug. Peteljka otprilike jednake duzine kao i sterilni, pljosnati dio lista, koji je zelen, sjajan, jajast do duguljast, eijelog oboda i mrezaste nervature. Fertilni dio lista znatno nadvisuje sterilni dio. On ima na vrhu 2-5 em dugu i 3-4 mm siroku spljostenu tvorevinu poput klasa, u kojoj je na svakoj strani, tj . dvoredno, smjesteno 12-40

20 ...... -

OPHIOGLOSSUM VULGATUM L. F am. Ophioglossareae

Jednolistak, zmijski jezik

Navadni kacji jezik

Adder'stongue Langue de serpent Natterzunge Erba Luccia Y)t(OBHIoiK 06blKHoBeHHbiu

S,H,BH,Sb,CG,Ma (V)VI-VII 2n = 480, c.490, 500-520 ; G

(-50) uronjenih sporangija (eusporangije). Ove se otvaraju poprecnom pukotinom. Podzemni protalijum dvopolan, valjkast, bez hlorofila, s mikorizom.

Ova izosporna paprat rasprostranjena je u hidrofilnim i mezofilnim livadama i pasnjacima klase Molinio-Arrhenatheretea od nizina do gor­skog pojasa, uglavnom na karbonatnim \lima. Karakteristicna je vrsta sveze Molinio-Hordeion secalini. Jedna je od edifikatorskih vrsta u zajed­nicama reda Molinietalia i Arrhenatheretalia (ka­rakteristicna i diferencijalna vrsta asocijacija: Molinietum coeruleae medioeuropaeum W. Koch 1926, Bromo-Cynosuretum cristati H-ic 1930. i Malinietum arundinaceae lIijanic 1967). Sporadicno raste u zajednicama sveze Oes­champsion caespitosae, te u mezofilnim hrasto­vim sumama.

Kao Ijekovita biljka, dosta se primjenjuje u narodnoj medicini. Za ishranu stoke ova izo­sporna paprat nije znacajna. Spada u vrste bez vrijednosti.

Opste rasprostranjenje : Evropa, zapadna, sjeverna i istocna Azija, sjeverna Afrika, atlant­ska ostrva, Sjeverna Amerika.

POLYGONUM BISTORTA L.

Fam. Polygonaceae

Srcenjak, uvinuti dvornik

Gadi koren, kacja dresen

nliisaACKa TPOCKOT

Sistort, Snake-root Renouee-Sistorte

Schlangenkn6terich Sistorta, Serpentina

rOpe4 3Me~HHbIO, pay bill weUK'"

S, H, SH, Sb, eG, Ma (V) VI-VII (VIII )

2n = 44(46,48); H

Visegodisnja zeljasta biljka sa debelim valj­kastim i izuvijanim rizomom. Stabljika busenasta negranata - do 1 m visoka. Ohree duge, koplja­sta vrha i bez resa po obodu. Donji listovi dugi, trouglasto kopljasti, skoro odrezane iii suzene osnove, najgornji su skoro linealni i sjedeci. Cvast je vrsni klas, valjkast iii ovalno glavicasl. Cvjetovi dvopolni, cvjetne drske duze od peto­djelnog, do os nove usjecenog krunicolikog peri­gona ruzicaste boje. Prasnika 8, stubica 3 sa glavicastim zigovima (karpela 3) . Orasica je trostrana - ostrih ivica, viri iz cvjetnog omotaca.

Rasprostranjena je uglavnom u gorskom i subalpinskom pojasu . U odnosu na geolosku podlogu, eurivalentna je vrsta, dok je, u odnosu na 110, uglavnom vezana za slabo kisela, vlaZna i mocvarna zemljista. Prilagodena je na eks­tremne uslove stanista, kako u pogledu vlaznosti tako i suse. Naseljava mezohigrofilne i mezofilne livade i pasnjake reda MOlinietalia, te zajednice sveze Deschampsion i Pancicion. Kao edifikator­ska vrsta, izgraduje asocijaciju Polygono bi­storte-Poetum trivialis Z. Pavlovic 1951 . Konsta­tovana je i u subalpinskoj zbunastoj zajednici Salici-Alnetum viridis Colic, Misi6, Popovic 1964,

1. donji dio biljke, 2. list rozete, 3. gornji dio stabljike sa listom, 4. cvijet sa braktejama, 5. razrezana i rasirena krunica sa prasnicima i tuekom, 6. tueak, 7. brakteja cvijeta, 8. orasica, 9. orasica zasti6ena cvjetnim omotacem

kao i u zajednici maljave breze i bijelog bora na tresetistima - Pino-Betuletum pubescentis Ste­fanovic 1962.

Za ishranu stoke, kao krma slabog je kvali­teta, osim u mladom stanju, kada je stoka rado jede. Mladi listovi mogu se upotrebljavati za jelo kao ukusno povrce. Kao lijek, upotrebljava se podzemno stable (Rhizoma Bistortae).

Opste rasprostranjenje ; Evropa, Azija; u Sjevernoj Americi adventivna.

21

4dJ£ ~ . ~

f'

~ ~ ' ~ . 6 . 7 ..

1. donji dio biljke, 2. list rozete, 3. gomji dio stabljike sa listovima, 4. zenski cvijet, 5. muski cvijet, 6. orasica, 7. orasica bez perigona

Do 1 m visoka biljka sa kralkim, granalim rizomom i uspravnom brazdaslom slabljikom. Lislovi naizmjenicni s razvijenom ohrejom, koja je po obodu nazubljena iii resasla. Donji lislovi na drsci, slrelasle osnove i kopljaslog oblika, srednji poslepeno suzeni u drsku, a gornji sjede­ei. Cvjelovi jednopolni, u prsljenima. Perogon Iroelan, od 6 listiea blijedozelene do crvenkaste boje; 3 unutrasnja - valve srcasto-jajastog obli­ka, s poluloptastim bradavicama i obuhvataju plod. Prasnika 6, a tri ziga. Plod je trostrana zasiljena orasica, tamnosmede boje.

22

RUMEX ACETOSA L. Fam. Polygonaceae

Velika kiselica, Ijutika

Navadna kislica, scavje

Common Sorrel Oseille commune Grosser Sauerampfer Acetosa, Salegiola K"cll"4a , ~aBel1b Klo1Cn\ltC.

S, H, BH, Sb, CG, Ma V - VIII 2n = 14 ( <;», 15( d ); H

Oplimalne uslove za zivot nalazi u ekosiste­mima mezofilnih i higrofilnih livada brdskog, gorskog i subalpinskog pojasa, te se smatra karakteristienom vrstom klase Molinio-Arrhenat­heretea R. Tx. 1937. Takode se javlja u zajedni­cama acidofilnih livada i pasnjaka klase Nardo­Gal/unetea Preising 1949, te u zajednicama visokih zeleni sveze Adenostylion alliaraiae Br.­B!. 1925, itd. Irna sirqku ekolosku valencu u odnosu na malicni supstral i lipove tala, te je nalazimo na zemljistima eije pH varira izmedu 4 i 7.

Cijenjena je kao dobra krma njena zelena stabljika, i to pod uslovom da njen tezinski dio u ishrani nije veei od 10%, jer zbog kalcijevog oksalata u veeim kolieinama negativno utice na sekreciju mlijeka i njegov kvalilet.

Upotrebljava se kao divlje povree za salatu i zaein, prijalnog, osvjezavajueeg kiselog okusa. Mlado se lisee osim za salatu, moze upotreblja­vati i kao varivo, ali u ogranieenim kolicinama.

U narodnoj medicini upotrebljava se ad najstarijih vremena.

Opste rasprostranjenje : Evroazija i Sjeverna Amerika (izuzev Arktika ), Cile, juzna Afrika (Ka­pland).

RUMEX CRISPUS l. Fam. Polygonaceae

Kovrdiava kiselica, poljsko zelje, stavelj obicni

Kodrasta kislica

KOApas WTasen

Curled Dock, Curled Sorel,

Curly Dock Rumex crepu,

Potience cnlpue Krauser Ampler,

l:iasenampler Rombice cavolaia,

Romice l1.\aeenb Kyp4ae~u

4~cToTen

S, H, BH, Sb, CG, Ma VI -VIII

2n = 60; H

Visegodisnja, slabo granata biljka, do 1 m visine, gola, sa slabo lisnatim stab 10m i vertikal­nim debelim korijenom. Listovi narovaseni, po­malo mesnati, peteljka i liska jednake duzine -do 30 cm ; liske donjih listova kopljaste, a gornjih linearne. CVjetni prsljenovi u rastresitim meUica­ma; cvjetovi dvopolni i do 2 puta kraci od cvjetnih drski. Valve jajaste, srcaste, cijelog iii fino nazub­Ijenog oboda, te sa mrezastom nervaturom ; bradavice su znatno krace od valvi , okruglasto vretenaste i smede bOje. Orasica oko 3 mm duga, na vrhu zaostrena, smede bOje.

Optimum zivotnih uslolta nalazi u asocijaciji Rumici-Alopecuretum geniculati Tx. (1937) 1950, a veoma je brojna i u ostalim zajednicama sveze Agropyro-Rumicion crispi Nordhagen 1940, Ie se navodi kao karakteristicna vrsta ove sveze, kao i reda Agrostietalia stoloniferae Oberd. 1967, iako je sa mnogo sirom ekoloskom valencom i naseljava ekosisteme klasa : Molinio­Arrhenatheretea, Festuco-Brometea, Plantagi­netea majoris Tx. 1950. i Phragmitetea. Visoku vitalnost i brojnost postize na dubljim, cesto oglejenim, plavljenim i donekle nitrificiranim tlima nizijskog, brdskog i gorskog pojasa nasih plani­na. Jedan ekotip ove vrsle zivi kao korov u

1. donji dio biljke, 2. list, 3. cvijet, 4. plodovi, 5. orasica, 6. orasica bez perigona

ekosistemima strnjista klase Secalinetea Br. -BI. 1951 . i okopavina klase Chenopodietea Br.-BI. 1951 .

Ovu krmno bezvrijednu biljku, pa cak i skodljivu u sijenu pri teiinskom udjelu vecem od 5%, treba potiskivati iz livada, pasnjaka i oranica jer negativno djeluje na sekreciju i kvalitet mlije­ka. Medulim, njeni mladi listovi imaju vitamina C i drugih korisnih supstanci, te se mogu upotri­jebiti kao povrce, a i kao lijek u narodnoj medicini (antiseptic i antiscorbutic) . Rasprostranjena je u umjerenom pojasu sjeverne hemisfere.

23

1. donji dio biljke, 2. vrsni dio grancice sa cvjelovima, 3. cvijel na uzduinom presjeku, 4. dio krunice sa prasnikom

Visegodisnja zeljasta biljka, rastresito buse­nasta. Stabljike zeljaste iii pri dnu slabo odNe­njele, gole i visoke do 80 em najcesce. Listovi jajasti, elipticni iii kopljasti , ± mesnati. Cvat je razgranata iii siromasnog dihazija. Brakteje sa hrskavicavo opnastim rubom. Cvjetovi dvopolni; casiea jajasta, naduvena, opnasta, gola, sa 20 anastomoziranih nerava ; kruniea bijela iii ruzica­sta, obicno bez pavjencica i sa duboko dvodjel­nim listicima. Plod je loptasta iii jajasto loptasta cahura, sa golim karpoforom, duzine 2-4 mm. Sjemenke bubrezasto okrugle i bradavicave.

24

SILENE VULGARIS (Moench ) Gareke (Syn. S. inflata Sm.) Fam. Caryophyl/aceae

Pucavac, pusina

Pokalica

Bladder Campion Silane enfiee, Carnillel Aufgeblasens Leimkraul Been-bianco, Bubbolini CMoneBKa xnonywKa, KYKOn"~a

VI- VIII 2n = 24 ; H (Ch)

Ova slozena sjeverno-euroazijsko-subme­diteranska vrsta, sa sirokom ekoloskom valen­com u odnosu na osnovne ekoloske faktore stanista i fitoeenoze, razvrstava se na vise podvrsta, varijeteta i formi.

Tipicna podvrsta je na podrucju zapadne Srbije, na serpentinitima i peridotitima zastup­Ijena sa zlatiborskom varijantom (S. v. var. zlatiborensis Novak), koja zivi u kseromezofil­nim, mezofilnim i kserofilnim livadama i pasnja­eima brdskog i gorskog pojasa. Bosanska pod v­rsta (S. v. subsp. bosniaca (Beck) Janehen) rasprostranjena je od Bosne do Albanije i opti­mum zivotnih uslova nalazi u livadama gorskog i subalpinskog pojasa, te se smatra karakteristic­nom za mezofilne livade endemicne jugoistocno­dinarske sveze Pancicion. Na siparima od brdskog do alpinskog pojasa zive populaeije polegle pucaline (S. v. subsp. prostrata /Gaud./ Becherer), ana kamenjarskim pasnjaeima podv­rste S. v. subsp. marginata (Kit.) Hayek. Popu­laeije tipicne podvrste i tipicne varijante cesto ulaze u sastav nitrofilne vegetaeije klase Cheno­podietea.

Mladi listovi i stabljike prije evjetanja upo­trebljavaju se kao povree. Ubraja se u grupu medonosnih i Ijekovitih biljaka. Dobra je krma.

DIANTHUS ARMERIA L.

Fam. Caryophy l/aceae

Divljl karanfil

Gmanjska Ijubezen

Deptford Pink Oeiliel Armaria Buschel nelke,

Rauhe Nelke Armeria, Slr19011

re03A~Ka apMep~eB~AHa"

S, H, BH , Sb, eG, Ma 2n = 30; T (H)

VI - IX

Jednogodisnja do dvogodi5nja biljka, visine do 50 em, sa vretenastim korijenom i krutom, uspravnom, pri vrhu razgranatom stabljikom. Ustovi su prl osnovi stabljike duguljasti i tup i, a u gornjem dijelu stabljlke linearni, linearno lanee­tasti, kruti, uspravnl, dlakavi, sjedeCi i sa kratkim rukaveem , Cvjetovi u gustim evastima, sjedeci iii sa vrlo kratkim dr5kama. Brakteje duga6ke koliko i evjetovi, sli6ne listovima. Ljuspe dvojne, 6a51ee laneetaste iii jajaste, koiaste, sa zelenlm osjem, krace, duie iii jednake sa 6asicnom eijevi. Casicna eijev meko dlakava, rjede gola, 15- 20 mm duga i 2- 3 mm slroka, u gornjem dijelu suiena, s ispupcenim uzdui nim nervima, zelena ill ervena. Krunlcne liske oko 5 mm duge, objajaste, nazubljene, pri osnovi kllnaste, sa gornje strane ervenkaste i tamno iii bjelicasto istackane, bradaste, a sa donje strane iuckaste. Cahura kraca od 6a5lee.

Ova srednjoevropsko- juinoevropska, suba­tiantsko-submediteranska vrsta razvrstava se, na prostoru Jugoslavlje, u dvije podvrste sa veclm brojem varijeteta i formi. Naseljava ekosi­steme kserotermnog karaktera, tj . travnjake klase Fesluco-Bromelea, Sedo-Sc/eranillelea (Br,-BI. 1955) Oberd . 1957. i Tilero-Bracilypo-

3

rj . 1. don)1 dlo blljke, 2. vr~n l dlo slabljlke sa IIslovima i cv)elovlma, 3. cvi)el na uzdui nom presjeku, 4. ca~lca, 5. cahura sa ca~lcom uzdui no rasjecenom

dlelea. Cesta je u zajednieama sveza: Mesobro­mion, Trifolion medii i Saroillamnion. Srednje godisnje temperature na njegovim stanistima najtesce se krecu izmedu 8 i 14°C, a srednja godisnja relativna vlainost vazduha izmedu 50 i 70%. Optimum zlvotnih uvjeta nalazi na neutral­nlm, slabo bazicnim do slabo klselim tIIma.

Kao i sve vrste karanfila, ima dekorativna svojstva I moze se uzgajati u hortikulturne svrhe.

Siabog je kvaliteta kao stotna hrana.

25

1. donji dio biljke, 2. gomji dio stabljike sa listovima i cvjetovima, 3. prasnik i krunicni listie, 4. cahura s casicom

Visegodisnja, eesto pri dnu odrvenjela bilj­ka, razrijedeno busenasta, zelena iii sivkastoze­lena, do 50 em visoka. Sterilni izdanci imaju linearno laneetaste do eliptieno laneetaste, tupe iii slabo usiljene listove, a evjetne stabljike su sa najeesce 4-10 pari linearnih usiljenih listova. Listovi su po obodu i po srednjem nervu s obje strane dlakavi. Rukavae najeesce dug koliko sirina lista. Cvjetova mnogo, pojedinaenih ; Ijuspe dvojne easiee 2 (4) , jajaste i postepeno suzene u siljast vrh, od easiee upola krace i po obodu kozaste; easiea 14-18 mm duga, skoro cilindric-

26

DIANTHUS DEL TOIDES L. Fam. Caryophyllaceae

Klincic sareni , sareni karanfil

Deltolisati klincek

Maiden Pink Oeillet a delta, Hiede Nelke re03Al-1Ka TpaB~HaJ1

S, H, Sb, BH, CG, Ma VI - IX 2n = 30; Ch (H)

na, kozasta, eesto samo pri vrhu sitno dlakava iii gola, ervena; kruniene liske sprijeda nazublje­ne, oko 8 mm duge, ervene iii bijele, sa gornje strane bradaste, sa svjetlijim taekama i sa jed­nom tamnijom popreenom prugom.

Optimum uslova za zivot nalazi u ekosiste­mima livada i pasnjaka na kiselim tlima brdskog , gorskog i subalpinskog pojasa koji pripadaju redovima Nardetalia i Festuco-Sedetalia Tx. 1951 . Karak1eristiena je vrsta asocijacije Diantho deltoidis-Armerietum Krauseh 1961 . iz sveze Armerion elongatae Krauseh 1961 . Nesto rjede, nalazimo ga i u vegetaeiji subalpinskih rudina na silikatima sveza Jasionion orbiculatae Laku­sic 1964. i Poion vio/aceae HI. 1937.

Moze se koristiti kao dekorativna vrsta za uredenje prostora oko turistiekih objekata na planinama gradenim od silikatnih stijena, koje, u odnosu na karbonatne masive, oskudijevaju ukrasnim vrstama.

Rasprostranjena je u Evropi i umjerenom dijelu Azije, te pripada evroazijskom flornom elementu, a unesena je i u Sjevernu Ameriku.

LYCHNIS FLOS

CUCULI L. Fam.

Caryophyl/aceae

Usac, rumenika, drijemina

Kukvicja lucka

KYKaSW-leH 4seT

Ragged Robin Fleur de coucou

Kuckuckslichtnelke Fior del cucolo

rop~4BeT KYKYWK~H , 30pbKa

S, H, BH, Sb, CG, Ma V - VII I

2n = 24 ; H

Visegodisnja' biljka, najcesce 25-60 cm vi­soka, s uspravnom, jednostavnom iii slabo gra­natom cvjetnom stabljikom, koja je rebrasta, ispod cvorava Ijepljiva, sa kratkim i rijetkim prileglim dlakama okrenutim nadolje, te cesto crveno nahukana. Donji su listovi izduzeno lopa­ticasti i siljati , a gornji linearno lancetasti i siljati. Cvjetovi su u razrijedenim dihazijima. Casica je trbusasto zvonasta, 6-10 mm duga, sa 10 nera­va, gola, zelena iii crvenkasta ; casicni zupci oko 5 mm dugi, jajasti i nesto kraci od polovine casicne cijevi. Krunicni IistiCi crveni do blijedoru­zicasti , duboko izdijeljeni na 4 dijela iii plice na dva dijela, reznjici linearni i razmaknuti ; u donjem dijelu krunicne liske je parakrunica. Cahura je 6-10 mm duga, u gornjem dijelu trbusasta, otvara se sa 5 kratkih i prema spolja strsecih zubaca. Sjemenke brajne, bubrezaste, smede­crne i ostro hrapave povrsine.

Indikator je higrofilnih livada reda Molinieta­lia i higromezofilnih livada reda Arrhenathereta­lia, te semiglejnih i pseudoglejnih tala poplavnih podrucja, u kojima nalazi optimum uslova za ostvarivanje visoke brojnosti i vitalnosti . Srednje godisnje temperature na stanistima njenih popu­lacija, rasutih od nizijskog i brdskog do gorskog pOjasa, najcesce variraju izmedu 7 i 12°C, a srednja godisnja vlaznost vazduha krece se

1. donji dio biljke, 2. vrsni dio stabljike sa listovima, cvjetovima i plodovima, 3. krunicni listie, 4. casica, 5. tucak, 6. cahura sa casicom uzdui no razrezanom

izmedu 75 i 100%. Izrazita je heliofita, ali se neke populacije mogu naci i u prorijedenim poplavnim sumama joha, vrba, topola i hrasta luznjaka.

Zbog sadrzaja lihnidina, u zelenom stanju moze se smatrati slabootrovnom biljkom, te ga stoka na pasi izbjegava, sto mu uz snaznu rozetu pomaZe da se intenzivno siri i potiskuje neke znacajne krmne vrste, zbog cega je sma­traju korovskom biljkom. Potiskuje se odvodnja­vanjem, tj . drenaZom tla, dubrenjem, valjanjem i herbicidima na koje je jako osjetljiva. Subbo­realna je vrsta.

27

1. dio stabtjike sa tistovima, 2. list donjeg dijela stablji­ke, 3. dio stablj ike na poprecnom presjeku, 4. vrsni dio stablj ike sa listovima i cvjetovima, 5. cvijet, 6. casitni tistie, 7. sjemenka

Visegodisnja biljka, sa tan kim i dugackim puzecim rizomom, te mnogim plodnim i neplod­nim izdaneima. Cvjetne stabljike polegle iii usta­juce, do 50 em duge, lomljive, cetvrtaste, zelene, gole. Listovi do 5 em dugi, linearni , linearno laneetasti do elipticno laneetasti , pri osnovi su­zeni i nesto trepljasti , inace goli. Cvat je razrije­deni dihazij sa mnogo evjetova. Cvjetne drske gole, cetvrtaste , 1- 3 em duge. Brakteje kozaste, usko laneetaste i po obodu slabo trepUaste. Cvjetovi 5-12 mm u precniku, varijabilni . Casic­nih listica 5; elipticno laneetasti , siljati , 3-7 mm

28

STELLARIA GRAMINEA L. Fam. Caryophyl/aceae

Misjaklnja prugolisna, crijevac

Travasta zvezdiea , kurja creva, matuska

npyron~cHa rnyByeT~ Ha

Lesser Slitchwort Stellaire gramminee Grass·Sternmiere, Grasblattrige Sternmiere 3Be3A~aTKa 3JlaYHaSJ , nb~Ha~ Tpasa

S, H, BH, Sb, eG, Ma V - VIII 2n ~ 26; H

dugi , sa tri jasna nerva, zeleni, sa kozastim i trepljastim obodom. Krunicnih listica 5 ; bijeli , malo kraci , jednaki iii duzi od casiee, duboko izdijeljeni na dva linearna dijela. Prasnika 10; svi iii samo neki razvijeni. Stubica 3. Cahura duguljasto jajasta, duza od casiee i otvara se na 6 djelova. Sjeme ernosmede, jajasto, 0,8- 1,2 mm dugo i po povrsini slabo zrnasto hrapavo.

Najvecu brojnost i vitalnost ostvaruje u eko­sistemima nizijskog, brdskog i gorskog pojasa, na zakiseljenim, dubokim i vlaznim tiima, tj . u biljnim zajednieama redova Nardetalia, Arrhe­natheretalia i Mo/inietalia, a nesto rjede i u zajednieama reda Festuco -Sedeta/ia. Vecina njenih populaeija heliofitnog je karaktera, ali se moze naci i u prorijedenim 5umama poplavnih terena. Srednje godisnje temperature na njenim stanistima variraju najcesce izmedu 6 i 10°C, a srednja godisnja relativna vlaznost vazduha iz­nosi izmedu 70 i 90%.

Siabe je krmne vrijednosti; potiskuje se dubrenjem i intenzivnom ispasom. Zbog aktivnih materija u korijenu ubraja se u Ijekovite vrste nase flore.

Rasprostranjena je u gotovo eijeloj Evropi, Kavkazu, eentralnoj Aziji, Sibiru i japansko-kitaj­skoj oblasti , te pripada evroazijskom flornom elementu.

MOENCHIA MANTICA (L.) 8artlx.

Fam. Caryophyllaceae

Pescenka, obicna masanka

Peterostevna prZenka

Upright chickweed Moenchie de Verone

Aufechte Weissmiere, Funfzahlige Weissmiere

S, H, Sb, BH, CG, Ma V - VII

2n = 38 ; T

. Biljka ~isine 10-40 em, sivozelene boje, sa Jednostavnlm iii granatim korijenom i vise fertilnih izdanaka, koji su uspravni, tanki, jednostavni iii u gornjem dijelu razgranati. Listovi rozete suvi su vee u fazi evjetanja; listovi stabljike sjedeei, naspramni i pri osnovi ± srasli ; svi listovi linearni do linearno laneetasti, siljati, goli, sivkastozeleni, 1,5-3 em dugi i 2-5 mm siroki. Cvat je dihazij sa najcesee 3-10 evjetova. B"rakteje su siroko jajasto laneetaste, siljate i sa sirokim bijelo kozastim obodom. Cvjetne drske do 8 em duge, tanke, kruto uspravne i gole. Casicnih listiea 5 ; jajasto laneetasti, kruto pravi, siljati , sa 1 nervom, po obodu vrlo siroko bijelo kozasti , dugi 5-9 mm. Krunicni listiei (5) bijeli, duguljasto objajasti, skoro dvostruko duzi od casicnih listiea, naj­cesce sa cijelim obodom. Prasnika 10, kraeih od casiee. Plodnik loptast do jajast, sa 5 gotovo Rravih stubica koji su dvostruko duzi od plodnika. Cahura siroko jajasta do jajasta, duga gotovo kao i casiea, prava i otvara se na vrhu sa 10 zubaea koji su malo savijeni prema spolja. Sjeme tamnosmede, 06-09 mm dugo, trouglasto okru­glasto i zrnasto hrapavo.

Izrazita je heliofita, koja optimum za zivot nalazi u razlicitim asocijaeijama klasa Molinio­Arrhenatheretea i Festuco-Brometea; Horvat et al. (1974) navodi je kao karakteristicnu i diferen-

1, 2. habitus, 3. cvijet, 4. krunicni listie i prasnik, 5. casicni listie, 6. tuoak, 7. otvorena cahura s casicom uzduino presjecenom, 8. sjemenka gledana s dvije strane

cijalnu vrstu asocijacije Festuco-Agrostetum, sto se moze odnositi samo na jednu od njenih brojnih populaeija, koje se dan as sl(rstavaju u dvije, prostorno, ekoloski i morfoloski dobro izdifereneirane podvrste, od kojih je M. M. subsp. caerulea (Boiss. ) Clepham endem Balkanskog poluostrva.

Rasprostranjena je u juznoj Evropi izuzev Madarske i juzne Svajearske, te u Turskoj i pripada submediteranskom flornom elementu.

29

1. donji dio biljke, 2. gornji dio stabljike sa listovima i cvjetovima, 3. cvijet. 4. uzduini presjek cvijeta, 5. cahura, 6. cahura 5 krunicom i Casicom

Visegodisnja i pri dnu odrvenjela biljka, visine 10-50 cm, busenasta i od osnove na sve strane jako granata. Rizom puzeei i odrvenjen. Stabljika polegla iii ustajuea, gola, hrapava iii u donjem dijelu sitno dlakava. Listevi usko linearni, 5-25 mm dugi i 0,5-1 ,5 (2,5) mm sireki, sa jednim nervom i po obodu ostro hrapavi. Cvjetovi pojedinacni ; listi6a donje casice 4 i dosta su kraei od casice, jajasto lancetasti bjelicasto­smede kozasti, siljato bod ljasti, sa jake izraze­nim srednjim nervom - u vidu kobilice. Casica cjevasto zvonasta, 3-6 (7) mm duga, gola, sa

30

PETRORHAGIA SAXIFRAGA (L.) Link. ( Tunica saxifraga / L.! Seop.) Farn. Caryophyllaceae

Susulj, modar karnenicak

Haljiea, krenilea

Tunic Flaver. Coart Flaver Tunique saxifrage Steinbrech Felsennelke, Gev6hnliche Felsennelke TYH\1Ka

S, H, BH,Sb,CG, Ma VI - VIII (IX) 2n = 60 ; Ch

duguljastim, tupim i slabe treplj astim zupcima; casicni listiCi zeleni do ruzicasto­-bijeli, spojeni medusobno sa bjelicasto koza­stim rebrima. Krunicni listiei ruzicasti iii bijeli, skoro 2 puta duzi od cas ice ; krunicne liske sprijeda izreckane, obrnuto srcaste, sa 3 zilice, 3-4 mm duge i postepeno suzene u nokatac, bez parakrunice. Stubiea 2, koncasta. Cahura budzasto jajasta, jednako duga kao casica i olvara se sa 4 zupca. Sjeme stitasto, 1- 1,5 mm dugo i 0,6-1,2 mm sireko, bradavicasto.

Ova heliofilna vrsta najveeu brejnost i po­krevnost, te socijalnost, nalazi na suhim i toplim stanistima submediteranskog, brdskog i gorskog pojasa. Navodi se kao karakteristicna vrsta ve­getacije reda Festucetalia valesiacae, iako ulazi u sastav asocijacija redova : Brametalia erecti, Scorzonero-Chrysopogonetalia, Sedo-Scleran­thetalia, itd. Srednje godisnje temperature na njenim stanistima najcesee variraju izmedu 8 i 15' C, a srednja godisnja relativna vlaznest va­zduha kreee se izmedu 50 i 60%. Indikator je plitkih , humoznih karbonatnih tala, cija pH-vrijed­nost varira izmedu 5,5 i 7,5 najcesce.

Pripada submediteranskom flornom ele­mentu (od Spanije do Persije) .

VIOLA CANINA L. Fam. Vio/aeeae

Pasja Ijubicica

Pasja violca, pasja ruza

TaMjaHYWKa AIi1Ba

Dog 's violet, Heath dog violet

Violette de chien, Violette de serpent

Hunds veilehen, Heideveilchen

Viola matta, Viola selvatiea

CP~anKa eo6aYb~

S, H, BH, Sb, eG, Ma IV - VII

2n = 40 ; H

Nadzemni dio rizoma najcesce kratak, raz­granat, ponekad sa vrijezama. Izdanak pokriven prorijedenim dlakama iii gol najeesce mutno-ze­len. Stabljike najcesce pojedinacne, uspravne iii poluuspravljene, 5- 15 (-20) em, obicno samo pri osnovi razgranate, sa 3-6 listova. Listovi rozete odumiru prije evjetanja; lisne drske sraz­mjerno su duge ; liska uzano do siroko jajasta, 2-5 em duga i 1-2 em siroka. Zalisci usko laneetasti iii siljasti , najcesce 0,5-1 ,5 em dugi. Stabljika nasi 1-3 evijeta, cija duzina varira izmedu 1,5 i 2,5 em ; evjetovi ne mirisu; evjetne drske do 3 puta duze od lista u cijem se J;1azuhu nalaze, sa 2 brakteole u gornjem dijelu . Casieni listiei srpasti , na vrhu siljati, sa oko 2 mm dugim i cetvrtastim privjescima. Krunicni li stiei svijetlo do tamnoplavoljubicasti, pri osnovi bjelicasti, obrnuto jajasti , donji kraci od bocnih, bradati, razl icite sirine ; ostruga 4-8 mm duga, valjkasta, vecinom debe la, na vrhu tupa, prava iii neznatno savijena nagore, bijela iii zuckastobijela i duza od ca.sicnih privjesaka. Polen loptast iii tetraeda­ran. Zig kratko kljunast i papilozan . Plod izdu­zeno jajast, na vrhu tup Iii siljat, gol , duzi od casiee i pueajuci. Sjeme jajasto, zuekastobijelo do mrko.

1, 2. habitus, 3, 4, 5. zalisei drugog. treeeg i sestog lista, 6. cahura

Rasprostranjena je u umjerenom dijelu Evrope, Azije i Sjeverne Amerike. Veoma je varijabilna i na prostoru Jugoslavije razlikuju se dvije podvrste - V. e. subsp. eanina i V. e. subsp. montana, od kojih prva nalazi optimum uslova za zivot u acidofilnim livadama i pasnjacima brdskog i gorskog pojasa klase Nardo-Callune­tea, a druga u subalpinskim rudinama na kiselim tllma sveza: Jasionion orbieu/atae, Poion vio/a­eeae i Eu-Nardion.

Cljela biljka je Ijekovita - sadrzi glikozid violin. Kao krma je slabog kvaliteta.

31

1. donji dio biljke, 2. dio slabljike 5 listovima i cvjetovi­rna, 3. dio stabljike na presjeku, 4. cvijet, 5. ca~ica, 6. cahura

Visegodisnja biljka sa debelim, kratkim, ± uspravnim, drvenastim rizomom. Stablo 30-200 cm visoko, jednostavno iii razgranato, u donjem dijelu 4-uglasto. Listovi sjede6i , u donjem dijelu stabla duguljasto-elipticni, duzi od internodija stabla, rasporedeni naspramno iii po tri u prslje­nu. U gornjem dijelu stabla listovi vrlo varijabil­nog oblika, usko lancetasti do trouglasto lance­tasti , pri osnovi srcasti iii zaokruzeni , raspore­deni naizmjenicno. Cvjetovi podboceni sa 2 male, opadajuce brakteje u pros to iii slozeno dihazijalnim klasastim iii grozdastim cvastima,

32

LYTHRUM SALICARIA L. Fam. Lythraceae

Vrbica velika , vrbicica velika

Navadna krvenka

Bp6eCTa TpeBa

Purple Loosestrife, Willowherbe Salicaire. Lysimachie rouge Blutweiderich, Gemeiner Weide rich Salicerella, Salicaria A epe6HII1K II1BOllll1CTHbIU , nnaKYH - Tpaea

S, H, BH,Sb, CG, Ma VI-IX 2n = 60 ; H

skupljenim u vrhu stabla u metlicu, rjede samo po 1 cvijet u pazuhu listova namjesto pojedinih dihazija. Tubus cas ice sa 12 istaknutih, dlakama pokrivenih, nerava. Unutrasnji zupci casice si­roko trouglasti, dva puta kra6i od linealno lance­tastih do siljastih spoljnih zubaca. Krunica od 6 elipticnih iii izduzeno elipticnih plavicasto-pur­purnocrvenih, rijetko ruiicastih iii bijelih listi6a. Prasnika 12 rasporeden ih u 2 kruga i zglobljenih blizu os nove casicnog tubusa. Plodnik sa 2 karpele, sinkarpan. Plod cahura, zatvorena u tubusu casice, puca sa 2 kapka. Sjemena mno­gobrojna zu6kastomrke boje.

Karakteristicna je vrsta poplavnih livada i pasnjaka reda Molinietalia i klase Phramitetea. Optimum iivotnih uslova nalazi u zajednicama sveze Molinion, Phragmition australis W. Koch 1926. i Magnocaricion . Cesta je u zajednicama cretova klase Scheuchzerio-Caricetea fuscae, te u livadskim zajednicama sveze Arrhenathe­rion elatioris, Deschampsion caespitosae, Trifo­lion resupinati i Molinio-Hordeion secalini.

Kao krma, slabog je kvaliteta. Dobra je medonosa. Znacajna je Ijekovita biljka.

Opste rasprostranjenje : U Evropi , Aziji, Africi (sarno u Alziru ), Sjevernoj Americi, Juznoj Americi (Peru) i u jugoistocnoj Australiji .

RANUNCULUS ACRtS L.

(Syn. R. acer L.) Fam.

Ranunculaceae

Zabnjak tjutic

Ripeca zlatica

5apcKI-1 nYTI-1Y, nYTl-1ye

Meadow Buttercup Bassinet d'or, Bouton d'or

Scharfer Hahnenfuss Batrachio, Tazza

nIOT~K eAK~O

S, H, BH, Sb, eG, Ma V-X

2n = 14 (16, 28, 42, 56) ; H

Visegodisnja zeljasla biljka, 30-100 em vi­soka, sa kratkim rizomom i mnogobrojnim boc­nim korjenovima. Stabljika uspravna i razgranje­na, u donjem dijelu gola, u gornjem sa prileglim dlakama. Prizemni listovi sa dugom peteljkom ± duboko dlanasto izrezani na (3-) 5-7 ispera­ka. Pojedini su isperci duboko trokrpasti , njihovi reznjevi urezano nazubljeni , linealni , laneetasti iii duguljaslo jajasli , u mladosti svilenasto, ka­snije prileglo cekinjasto dlakavi. Gornji listovi na stabljiei sjedeci, usjeceni do os nove u linealne iii laneetaste reznjice. Cvjelne drske valjkaste , sa prileglim dlakama. Cvjetovi precnika 0,8- 2,5 cm, skupljeni u racvaste evasti. Perijant sastav­Ijen od 5 jajastih prileglo dlakavih casicnih listica i pet sjajnozutih 6-1 1 mm dugih jajastih krunicnih lislica. Medne kesiee - nektarije sa poklopeem. Gineeej apokarpan. Orasiea mnogo na goloj evjetnoj lozi. Pojedine orasiee oko 3 mm duge, uglasto' okruglaste, sa pravim iii malo savijenim kljunom.

Kao vrsta sirokog rasprostranjenja zastup­Ijena je u mnogim zajednieama livada i pasnjaka, uglavnom higrofilnim i mezofilnim . Karakteri­slicna je vrsta klase Molinio-Arrhenatheretea. Oplimum rasprostranjenja je u zajednieama sveze Calthion i Arrhenatherion e/atioris.

1. donii dio biljke, 2. list, 3. cviiet sa strane, 4. cviiet odozdo, 5. zbirni plod (orasice na cvjetnoj lozi), 6. orasica

U vecem proeentu sadrzi toksicni proloane­monin i spada medu najolrovnije livadske biljke. Za sloku je vrlo skodljiva u zelenom stanju. Kao krma u sijenu je bezvrijedna. Dobra je medono­sa. Opsle rasprostranjenje : Evropa, sjeverna i juzna Azija, sjeverca Afrika, Sjeverna Amerika i Novi Zeland.

Uz opisani lipski oblik - var. acris (R. aeris var. typicum Beck), koji obuhvata vise f~rmi, u nasoj flori zastupljen je i planinski oblik - var. a/pinus Heuff. sa niskom stabljikom - 15 (30) em i silnijim evjelovima precnika 0,8-1 em.

33

" 2. kliianac, 3. donii dio bilike, 4. list, 5. cViiet. 6. orasica, 7. orasica na cvjetnoj loi:i

Visegodisnja biljka, (15) 30-40(-50) em visoka. IZ kratkog rizoma iii iz donjeg dijela stabljike razvijaju se puzave stolone sa listovima i adventivnim korjenovima. Stabljika uspravna iii pri osnovi polijeze i ustajuca, razgranata. Pri­zemni listovi troperi, svi listiei sa drskama, tro­djelni, nepravilno krupno nazubljeni. Listovi stab­Ijike slicni prizemnim, prema gore jednostavniji , najgornji sjedeei. Cvjetovi 2-3 em u precniku na dugim dlakavim i izbrazdanim drskama. Casicni listiei (5) jajasti, dlakavi , prilegli uz krunieu. Sjajnih zlatnozutih krunicnih listiea 5, duzi od

34

RANUNCULUS REPENS L. Fam. Ranuncu/aceae

Puzavi Ijutie, puzavi zabnjak

Plazeca zlatica

non3ecT >Ka6fbaK

Creeping Buttercup Renoncule rampaute Kriechender Hahnenfuss Crescione salvatio n lOTII1 K non3Y\..ll/lu

S, H, BH, Sb, CG, Ma (IV) V-VIII (X) 2n = (16), 32 ; H

casicnih. Ginecej apokarpan. Orasice na kugla­stoj , cekinjasto-dlakavoj cvjetnoj lozi, 3 mm dugacke, okrugle, spljostene i gole, sitno istac­kane sa jasno istaknutim rubom. Kljun ploda siroko trouglast, pray iii slabo savijen.

Naseljava vlazna ruderalna mjesta i depre­sije, te vlazne i poplavne livade i pasnjake od nizine do subalpinskog pojasa. Kao znacajna komponenta vegetaeije klase Molinio-Arrhenat­heretea, brojno je zastupljena u zajednicama sveze Trifolion resupinati, te u mnogim fitoceno­zama reda Mo/inietalia, Deschampsietalia, Ar­rhenatheretalia i Agrostietalia st%niferae, ka­rakteristicna je vrsta sveze Agropyro-Rumicion crispi i asocijacija: Trifo/io - Agrostietum st%ni­ferae Markovic, 1973. i Agrostio-Ranuncu/etum repentis Knapp 1945). Veliku brojnost ostvaruje u vegetaciji klase Phragmitetea, prvenstveno u zajednicama sveze Beckmanion eruciformis S06 1933, te u sumskim ekosistemima red a Populie­talia albae Br. -BI. 1931 . i Sa/icetalia purpureae Moor 1958.

Jedna je od rijetkih livadskih biljaka rod a Ranuncu/us koja nije toksicna, odnosno skod­Ijiva za stoku. Medutim, kao krma, slabog je kvaliteta.

Opste rasprostranjenje: Evropa, Azija, sje­verna Afrika ; adventivna u Sjevernoj Americi.

RANUNCULUS SARDOUS Crantz

Fam. Ranunculaceae

Sardinijski Ijulie, obicni zabnjak

Srhkodlakava zlatica

Hairy Buttercup -Renoncule sarde,

Renoncule des marais Sardinischer Hahnenfuss

Slroscione nIOT~K cap,q~HcK~U

S, H, BH, Sb, eG, Ma (IV) V- IX (X)

2n = 16 (32, 47, 48) ; T

Jednogodisnja, 1 0-30( -50) em visoka bilj­ka. Stabljika sa strsecim dlakama iii skoro gola, od osnove veeinom granata, sa mnogo evjetova. Prizemni listovi sa drskama, trodjelni. Srednji rezanj suzen u drsku i izdijeljen na tri dijela, dok su boeni reznjevi izdijeljeni na dva reznja. Listovi stabljike slieni su prizemnim i prema vrhu stab­Ijike jednostavniji. Najgornji je sjedeei , s usko laneetastim reznjevima. Cvjetovi 1,2 - 2,6 em u preeniku sa drskama koje su izbrazdane i prile­glo dlakave. Casieni listici jajasti , usiljeni, treplja­sto dlakavi, nanize okrenuti, otpadaju . Krunienih listica 5 (iii vise) . Jajasti su i svijetlozuti. Gineeej apokarpan. Cvjetna loza kuglasta, dlakava. Ora­siee zute boje sa zelenim obodom, spljostene, sa strane glatke iii ± bradavicaste, na vrhu sa 0,5 dugim trouglastim i malo savijenim kljunom.

Naseljava vlaine i moevarne livade i pasnja­ke , a takode i obradivane povrsine, rubove putova i vlaina ruderalna mjesta sa mineralno-

1. donji dio biljke, 2. dio slabljike sa lislovirna i cvjelo­virna, 3. zbirni plod (orasice na cvjelnoj loii), 4 , 5 . orasice

moevarnim 110m koje je uglavnom slabo' kisele do kisele reakeije. Karakteristiena je vrsta red a Tritolio-Hordeelalia H-ic 1963. Cesta je u zajed­nieama vlainih travnjaka red a Arrhenalherelalia Pawl. 1928. i Bidenlelalia Br.-BI. et Tx. 43, te u asoeijaeijama sveze Deschampsion caespilosae i Polygonion avicularis Br.-BI. 31 .

Za stoku je vrlo skodljiva uslijed prisustva toksicnog protoanemonina u vecem proeentu.

Opste rasprostranjenje : Evropa, Azija, Sje­verna Amerika.

35

1. donji dio biljke, 2. gomji dio slabljike sa lislovima i cvjetovima, 3 . cvijet, 4 . uzdui.ni presjek cVijeta

Siroko Lineovo shvatanje ove vrste danas je najslozeniji agregat uze shvaeenih srodnih vrsta i njihovih podvrsta, koje se ne samo po ekologiji i spoljnoj morfologiji vee i po broju hromozoma medusobno razlikuju. Tako A/ehe­milia g/abra Neyg. ima 2n = 96, A. obtusa Bus. 2n = 103, A. xanthoc/ora Rothm. 2n = 105, A. aeutiloba 2n = ca. 105-109, itd.

Ll prikazu ove vrste ostaeemo pri Lineovom shvatanju.

Stabljika 10 - 50 em visoka, gola iii ± dlakava, zelena do plavkastozelena, a preko

36

ALCHEMILLA VULGARIS L. Fam. Rosaceae

Virak, obicna vrkuta

Navadna plahtica

neTTlOBO nepo

Lady's Manlle Manteau de NOIre-Dame Gemeiner Frauenmantel Erba ventaglina MaH>KeTKa 06bIKHOBeHHasl

S, H, BH, Sb, CG, MA V-IX 2n = 9&-1 10; H

Ijeta ponekad ervenkasta iii smeda. Nadzemni rizom pokriven ostaeima zalistaka i sterilnih rozeta. Izdanei uspravni iii ustajuei. Listovi rozete sa dlakavim i dugackim drskama (5-10 em), okruglasto-bubrezasti, najcesee s obje strane ± dlakavi, 1,5-4 em siroki , izdijeljeni na 7- 11 rez­njeva koj i zalaze do 1 /4 iii 1/3 liske, rjede do 1/ 2, najcesee svuda unaokolo nazubljeni iii iz­reekani ; listovi stabljike nesto manji su nazublje­nim zaliseima, a u predjelu evasti zvjezdasto usjeceni. Cvast najcesee jako rasirena, sa mnogo evjetova koji su zeleni i goli. Casicni listiei kraci iii iste duzine kao i casicna eijev; listiei spoljne casiee kraei od casicnih listiea.

Optimalne uslove za zivot nalazi u mezofil­nim, kseromezofilnim i higromezofilnim livadama i pasnjaeima nizijskog, brdskog, gorskog i subal­pinskog pojasa. Vrste ovog agregata karakterisu razlicite asoeijaeije i sveze redova Arrhenathere­talia, Molinietalia, Oeschampsietalia, Brametalia erecti, Nardetalia, itd.

Znacajna je krmna biljka i svojim prisustvom indieira na travnjake visokog proizvodnog pot en­eijala. Mladi listovi sluze za spravljanje vitamin­skog caja, corbi, variva i pi rea pri ishrani u prirodi. Rasprostranjena je u Evropi, Aziji, Sje­vernoj Ameriei i Grenlandu.

FILIPENDULA VULGARIS

MOENCH (F. hexapeta/a Gilib.)

Fam. Rosaceae

Surucica, gomoljasta

koncara

Navadna sracica, gomoljasti oslad

MajeKa cHeryflKa

Dropwort Fi lipendule

Knolienriisterstaude, Erba peperina

1la6a3Hw< UJeC1WlefleCTbnj,

Taeonra

S, H, BH, Sb, e G, Ma V - IX

2n = 14, 15; H

Najcesee 30-80 em visoka, sa prilicno tan­kim, kosim i cvorovitim rizomom ; adventivni korijeni sa duguljasto vretenastim do loptastim krtolama. Stabljika najcesee jednostavna iii ri ­jetko u gornjem dijelu razgranata, tanka, okrugla­sta iii slabo izbrazdana, gola, sa jako razmaknu­tim listovima, uspravna iii ustajuea. Listovi ispre­kidano perasti, sa 8-25 pari listiea, koji su duguljasti , perasto reznjeviti iii perasto nazublje­ni. Zalisei listova rozete smedi i kozasti , a zalisei gornjih listova mali, zeljasti i nazubljeni. Cvjetovi sestoclani, dosta krupni , bijeli, slozeni u metlica­ste eimozne evati duzine 3-10 em najcesee. Prasniei iste duzine kao i krunicni listiei iii nesto duzi. Karpela 9-12, slobodnih i pravih ; stubie jasno zadebljao. Plodiei 3-4 mm dugi, sa kratkim dlakama, sjedeei, nisu spiralno uvijeni.

Difereneira se na velik broj populacija, koje nalaze optimume za egzisteneiju u razlicitim ekosistemima mezokserotermnog i kseroter­mnog karaktera, najcesee na bazicnim tlima submediteranskog, brdskog i gorskog pojasa. Smatra se karakteristicnom vrstom klase Fe­sluea-Bramelea, ali je prisutna, sa nesto ma­njom brojnoseu i vitalnoseu, i u zajednieama drugih klasa travnjacke vegetaeije, kao i u svije­tl im i prorijedenim borovim i hrastovim sumama.

1. donji dio biljke, 2. dio lista, 3. vrsni dio stabljike sa listovima i cvjetovima. 4. cvijet, 5. apokarpan gineceum, 6. zbirni plod (ora"ice)

Srednje godisnje temperature na njenim stani­stima najcesee variraju izmedu 7 i 14°C, a srednja godisnja relativna vlainost vazduha iz­medu 60 i 70%.

Mladi listovi upotrebljavaju se kao salata, a nesto kasnije i kao kuvano povree, u mjesavini sa drugim divljim povreem, zbog speeificnog okusa. Gomolji imaju slatko-nagorak okus i pod­sjeeaju na gorke bademe, te se jedu prijesni iii na razlicite nacine pripremljeni, najcesee sa drugim krtolastim biljkama, u obliku kasa, hljeba i sl. Pripada euroazijskom flornom elementu.

37

1. donji dio biljke, 2. lisl gornjeg dijela slabljike, 3. vrsni dio stabljlke sa listovima, cvjetovima i plodovima, 4. die slablj ike na poprecnom presjeku, 5. dvojna casica, 6. lucak

Biljka visine 30-70 cm. Nadzemni dio rizoma pokriven izumrlim ostacima zalistaka i lisnih drski. Stabljika uspravna, kruta i u gornjem dijelu granata, sa mnogim kratkim cekinjama i strseeim dugacklm dlakama na cvorieima, a u gornjem dijelu sa brojnim clankovitim zljezdastim dlaka­ma. Listovi prstasti , S obje strane zeleni , sa rijetkim sivim maljama od .dugackih dlaka, sa jakim nervlma i cesto naborani . Prizemni I donji listovi stabljike vellki , sa dugackim drskama i

38

POTENTILLA RECTA L. Fam. Rosaceae

Petoprstica, celasica velika,

Petoprstnik

neTonpCT

Sulphur Cinquefoil POlen til Ie droi le Hohes Fingerkraut. nanyaTKa npnMan

S, H, BH,Sb, CG, Ma V - VII 2n = (28) 42; H

5-7 -ciani ; gornji listovi stabljike postepeno sve manji i sa kraeim drskama, 5-clano prstasti . Listiei 15-100 mm dugi i 5-35 mm siroki , dugu­Ijasti do klinasto objajasti , testerasto iii perasto usjeceni , s obje strane sa po 7-17 zubaca, siljati iii tupi ; zupci slabo nazubljeni. Zalisci donjih listova srasli sa lisnom drskom ; ohreje linearne do linearno lance taste ; zalisci gornjih listova same pri osnovi srasli sa lisnom drskom, dugu­Ijasto-Iancetasti do jajasti , po obodu cijeli, na­zubljeni iii reznjeviti. Cvjetovi brojni , kompono­vani u lijepe - razrijeaene cimozne cvasti ; prvi cvjetovi razvijaju se sa vrlo dugackim drskama, dok su ostali sa kraeim. Casicni listiei su trougla­sto-jajasti, ± gusto dlakavi i usiljeni ; listiei dvojne casice linearno-Iancetasti, iste duzine iii nesto duzi od cas ice (rijetko kraei) , dugo usiljeni . Krunicni listiei 6-12 mm dugi, opsrcasti, blijedo­zuti do svijetlozlatnozuti , iste duzine kao i casicni listiei iii nesto duzi. Prasnika 20 (- 25) ginecej apokarpan. Cvijetna loza gusto dlakava. Plodiei brojni, jajasti do duguljasto-jajasti, jako naborani i siroko okriljeni , smeai; stubie konusno cilindri­can i kraei od ploda; zig malo prosiren.

Zivi u ekosistemima kserotermnih pasnjaka i livada redova : Brometalia erecti, Festucetalia valesiacae i Scorzonero - _Chrysopogonetalia. Pripada subpontijskom flornom elementu.

POTENTILLA REPTANS L.

Petoprstica, puzava petoprsta

Plazeci petoprstnik,

neTonpCT Spe>KaCT

Creeping Cinquefoil Potentille rampante,

Quintefeuille FOnffingerkraut,

Kriechendes Fingerkraut Pentafillo

n anyaTKa n0J13Y4aR, nRTlo1 s:lIl1CTHHK

S, H, BH, Sb, CG, Ma VI- VIII

2n = 28 ; H

Biljka s uspravnim debelim rizomom. Stab­Ijika puzeea, koncasta, izduzena, najcesee 30-100 em duga, sa bocnim izdaneima i adventivnim korijenima na cvorovima. Listovi su prstasti, donji i srednji sa 5-7, a gornji sa 3--4 reznja i kraeim drskama, s obje strane rijetko dlakavi iii gotovo goli, a kod nekih oblika i sa gustim prileglim dlakama. Listiei (5-) 10 -30(-70) mm dugi i 3-25 mm siroki, jajasti iii duguljasto objajasti , suzeni u klinastu osnovu nazubljeni iii testerasto nazubljeni. Zalisei prizemnih listova kozasti, ± srasli po eijeloj duzini sa lisnim drskama i sa nepodijeljenim laneetastim ohreja­ma ; zalisei listova stabljike jajasti, siljati, naj­cesee nepodijeljeni, a rjede nazubljeni iii usjece­ni. Cvjetovi u pazuhu listova, petoclani, pojedi­nacni, na dugim drskama i promjera 15-25 mm. Casicni listiei i listiei dvojne casiee varijabilni. Krunicni listiei 8-12 mm dugi najcesee, siroko opsreasti , zlatnozuti. Prasnika oko 20 gineeej apokarpan. Karpele brojne, najcesee 60-120 ; stubie pri osnovi kupast, skoro terminalan, iste duzine iii nesto kraei od plodiea.

Stanista populaeija ove slozene vrste jesu higrofilne i higromezofilne livade poplavnog pod­rucja, te brdskog i gorskog pojasa. Optimum uslova za zivot nalazi u ekosistemima livada i pasnjaka sveza: Agropyro-Rumicion, Molinion i

;..-' J:;<:'/ . ' .. ~. i-', . l . ~ . ~ ~ . ~ " ..a 4

" ",_ . ,,,".' . . . . ,1 ;: " . # . "' :,' .' __ f & • '." .. , . ' .... ,~ , -. . _ii'! _ ,..

. ,oJ • _. ."iI!, 1'. __ ..:... _ , 'J ' .~ _ _ P"""'_" . t

I , 2. habitus, 3. dvojna casica, 4. krunitni listie, 5. tutak

Arrhenatherion, Ij. na dubljim oglejenim zemljisti­ma. Srednje godisnje temperature na njenim stanistima najcesee variraju izmedu 8 i 12°C, a srednja godisnja relativna vlaZnost vazduha iz­medu 70 i 100%.

Dobra je pcelinja pasa i koristi se u narodnoj medicini. Plodiei su povoljna hrana za ovee. Povoljno djeluje na sekreeiju mlijeka, ali je stoka nerado jede.

Pripada evroazijskom flornom elementu, ali ju je covjek veoma rasirio, te se moze smatrati sekundarnim kosmopoli'om.

39

1. donji dio biljke, 2. list, 3. vrsni dio stabljike sa lislom i cvijetnim glavicama, 4. mu~ki cvijet. 5. ienski cvijel, 6. dvopolni cvijel, 7. plod

Biljka visine 10-90 cm, sa jakim, granatim, odrvenjetim rizomom. Stabljika uspravna iii usta­juca, jednostavna iii granata, gola iii u donjem dijelu dlakava. Listovi perasti, sa 3-13 listita; prizemni listovi sa dugim drskama, malo se razlikuju od listova stabljike. Listiti okruglasti do elipticni, 0,7-2 cm dugi i 0,5-1 ,5 cm siroki, tupo nazubljeni do testerasti, sa svake strane sa po 3-9 zubaca sasvim goli, svijetiozeleni, sa donje strane nesto tamniji. Zalisci mali, skoro sasvim

40

SANGUISORBA MINOR Scop. Fam. Rosaceae

DlnJlca. mala krvara

Zelena svitlica

Mana AIolHIol4a

Salad Burnet Pimprenelle Sanguisorbe, Pelile Sanguisorbe Kleiner Wiesen knopf, Bibernelle Pimpinelle 4epHoronoBH~K Kpoooxne6KoBbuj

S, H, BH, Sb, CG, Ma IV - VII 2n = 28; H

srasli sa lisnom drskom. CVjetne glavice ± sa dugom drskom, prilicno bogate cvjetovima, 0,5-2 cm duge i gotovo isto toliko siroke; u donjem dijelu glavice muski, u srednjem dvopolni, a u gornjem zenski cvjetovi; otvaranje cvjetova ide od donjeg dijela glavice ; cvjetne drske vrlo su kratke, sa jednom lancetastom braktejom i 2 jajaste brakteole. Casica zelenkasta, crveno oro­sena, poslije cvjetanja otpada. Hipancijum mre­iasto naboran, cetvorouglast i po ivicama usko krilat. Nektarije nedostaju. Prasnika najcesee 10-30, a u dvopolnim cvjetovima najcesce sarno 1-4; prasnicki konci bijeli iii crvenkasti; prasnlce iute iii narandzaste. Karpela i stubita najcesee 2, a rjede 1 iii 3; zig sa vrlo dugackim, strSeClm, crvenim papilama. Plod cetvorouglast ± mrefa-' sto naboran iii bradavicav, srastao sa hipnaciju­mom i sa hrptastim uglovima,

Brojne populacije ove vrste nalaze optimum za iivot u ekosistemima kserotermnih i mezok­serotermnih travnjaka klase Festuco-Brometea. te se smatra karakteristicnom vrstom ove klase, Takode se javlja u kseromezofilnim livadama reda Arrhenatheretalia, kao i u svijetlim borovim sumama klase Erica-Pinetea Horvat 1959,

Dobra je krmna biljka, te se u novije vrijeme uzgaja. Dobra je peelinja paSa i ima Ijekovit rizom, Pripada evroazijskom flomom elementu,

SANGUISORBA OFFICINAlIS L Fem. Rosaceae

Jarc lja trava, velika krvara

Navadna svetlica, zdravilna slrasnica

Great-Burnet Sanguisorbe officina/e,

Pimpinelte des pres Grosser Wiesenkopf

Sanguisorba KpoBoxne6Ka

neKapcTBeHaR. K. anTe4HaJI

S, H, BH, Sb, eG, Ma VI -X

2n 28, 56; H

Biljka najcesce 20-100 em visoka, sa Jakim granatim rizomom. Stabljike najcesce pojedinac­ne, uspravne i u gornjem dijelu racvasto granate, Izbrazdane i suplje. listovi perasti , sa 3-15 listica ; prizemni sa dugim drskama ; listici jajasti iii duguljasto jajasti, sa sreastom osnovom i sprijeda najcesce zaokruzeni , 1,5-5,5 em dugi i 0,7-3,5 em siroki, krupno testerasto nazubljeni, sa gornje strane tamnozeleni i nesto sjajniji, a sa donje sivkasti i sa jako istaknutom nervatu­rom. Zalisei prizemnih listova kozasti i skoro cijelom duzinom srasli sa lisnom drskom ; mali zalisci linearni i otpadaju. Cvjetnih glaviea 1-5, jajastih do skoro loptastih, na dugim uspravnim drskama, dugih najcesce 1-2 em i sirokih 0,5--1,5 em, s oko 5-10 evjetova, koji su najcesce dvopolni. Casiea tamnosmedeervena, 4-dijelna. Prasnika 4, sa tamnoervenim do ernim prasniei­ma. Karpela jedna ; stubic 1, kratak i s umjereno dugim papilama na zigu. Plod zatvoren, s otv­rdnutim , cetvrtastim i usko krilatim hipaneiju­mom.

Zivi u ekosistemima higrofilnih livada i pa­snjaka reda Molinietalia i smatra se njihovom karakteristicnom vrstom. Takode se javlja sa nesto smanjenom brojnoscu i vitalnoscu u higro­mezofilnim livadama reda Arrhenatheretalia.

1. donji dio biljke, 2. dio lista rozete, 3. dio stabljlke sa listom, 4. vrsni dio grane sa cvjetnom glavlcom, 5. plod

Kao sto joj i latinsko ime kaZe - Ijekovita je biljka, cije su aktivne materije saponini, flavoni i gorke tvari, te se koristi u medieini i veterini. Dobra je pcelinja pasa. Ima i dobru krmnu vrijednost u manjim kolicinama, tj . ako ne prede kolicinu od 3 do 4% u sijenu; u ranim fazama razvica stoka je rado pase, ali unesena u veCim kolicinama izaziva nadrzaje i proljeve. Potiskuje se ranom kosnjom, intenzivnim ispasanjem i dubrenjem, kao i herbieidima. Pripada evroazij­skom flornom elementu.

41

1. donii dio biljke, 2, 3. lisl pri osnovi slabla, 4. lisl u gornjem dijelu stabljike, 5. vr~ni die grane sa cvastima, 6 . list pri osnovi cvasti, 7 . cvijet

Glavni korijen najeesce snazan, a nadzemni dio rizoma nerazgranat iii slabo razgranat, kra­tak. Stabljika (5-) 10-40 (-60) em visoka, neraz­granata iii slabo razgranata, uspravljena iii po­luuspravljena. Listovi su veoma varijabilni, ne­parno perasto slozeni, prizemni nekada prosti iii sa 1-4 para listica, a na stabljiei s oko 7 pari , gornji su sjedeei , a prizemni sa prilieno dugom drskom; listiei su izduzeno jajasti do eliptieni iii laneetasti , vrsni krupniji od boenih, dugi do 6 i siroki do 2 em, na lieu skoro goli, a na nalicju pokriveni, najcesce priljubljenim svilastim dlaka­mao Zalisei su mali i najvecim dijelom iii potpuno

42

ANTHYLLIS VULNERARIA L. Fam. Fabaceae (= Papilionaceae)

Ranjenik, ranjenica, belodun

Pravi ranjak

Lady's Fingers (engl.) , Kidney Velch (amer.) Trelle jaune des sables, Vulm1raire Echler Wundklee Erba vulneraria, Anlillide S13SeHlltK 06blKHo e8HHbiu

S,H, BH, Sb, CG, Ma V -VIII 2n = 12; H

srasli sa stablom, obuhvatajuci gao evasti su glavieaste, pojedinaene iii po dvije, prividno vrsne, a ustvari u pazusima gornjih listova, koji su slieni pripereima i duboko iseijepani u 3- 7 reznjeva ; evasti su od veceg broja evjetova; evjelovi su skoro sjedeci, uspravni i dugi 8- 19 mm; easiea je manje-vise opnasta, 6-17 mm duga, u mlaoim stadijima ejevasto flasastog oblika, a u starijim ± trbusasta, malo naduvena, pokrivena vunastim do pustenastim dlakama, veeinom bijela do zuckasta, pri vrhu ervenkasta do purpurnoljubicasta ; krunicni listiei suzeni u dugi nokatae, bjelicastozute do sVijetlozute, iii narandiaste do ervene boje, sa slobodnom za­stavieom, pri osnovi sreolikom; krila su samo malo kraca od zastaviee a nesto duia od eunica; eunic je siljat, bez kljuna i cesto ± erven. Prasnicki konei su srasli u eijev i u gornjem dijelu prosireni. Tucak je na drsei, sa dugim i ostro savijenim, na mjestu zavoja zadebljalim stub i­cem i glavicastim zigom. Mahuna koso jajastog oblika, na drsei, spljostena, zatvorena u easieu i ima jedno sjeme ; sjeme je jajasto, glatko, sjajno, isarano zutim i zelenim pjegama.

Vrsta je veoma varijabilna. Optimum nalazi u suhim pasnjaeima klase Fes/uco-Brome/ea. Ljekovita je biljka i dosta dobra krma.

CHAMAESPAR­TIUM

SAGITTALE (L.) P. Gibbs. (Syn. Genista

sagitta/is L.) Fam. Fabaceae

Strelicasta zutica, prijestap

Prevezanka, krilata kosenicica

Winged broom Genet aile,

Pelite genistrelle FIOgelginster

Ginestra alata

S, H, BH, Sb, eG, Ma V-VII

2n = 44. 46, 48 ; H

Busenasti poluzbun, visine 10-25 em. Nad­zemni dio rizoma puzeci i drvenast. Stablo poluuspravljeno iii uspravno, nerazgranato iii razgranato, sastavljeno od 3 do 6 listolikih cla­naka sa zilavim, opnasto kozastim, sjajnim zele­nim krilima, prekinutim u visini clanaka ; na svakom clanku se nalazi po jed an list, tj. po 2-5 na svakoj grani, vecinom dugih 1-2 em i sirokih oko 0,5 em ; mladi listovi gusto pokriveni mekim dlakama a kasnije ogole i relativno rano opadaju. Cvjetovi su svijetio zlatnozuti , duzine 11 - 13 mm, sa evjetnom drskom nesto duzom od casicne eijevi, sa dvije silaste brakteole, komponovani u loptaste iii jajaste, guste vrsne evasti , koje su uspravne i najceS6e sa po 5-15 evjetova. Casiea dvousnata, pokrivena mekim svilastim dlakama 5 usnama jednake duzine i duzim od casicne eijevi ; donja usna 5 uskim srednjim reznjem a gornja sa laneetasto siljatim reznjevima. Krunicni listici ± iste duzine, otvorenozuti i ne opadaju ; zastaviea gola iii rjede pokrivena prorijedenim maljama; krila izduzeno linearna, prava i na vrhu tupa. Mahuna izduzeno spljostena, najcesce 1,5-2 em duga i oko 0,5 em siroka, pokrivena kratkim priljubljenim dlakama, otvara se puea­njem na dva kapka i ima 2-6 sjemenki ; sjemenke jajaste, sjajne i maslinastozelene.

1. donji dio biljke, 2. dio grancice sa listom, 3. dio grancice sa listom i evjetovima, 4. poprecni presjek granciee, 5. dio evasti sa evjetnom drskom, brakteo­lama i casieom, 6. dijelovi kruniee, 7. mahuna

Ova srednjoevropsko-juznoevropska vrsta, koja pripada subatiantsko-submediteransko­prealpskom flornom elementu, optimalne uslove za zivot nalazi u ekosistemima aeidofilnih livada reda Narde/alia, u brdskom i gorskom pojasu ; znatno je rjeda u nekim asoeijaeijama reda Brametalia ereeti, na zakiseljenim tlima, kao i u zajednieama sveza Paian via/aeeae i Jasionian arbieu/atae.

Ova ukrasna i Ijekovita biljka moze biti otrovna ako se uzima u vecim kolicinama.

43

1. donji dio biljke, 2. dio stabljike sa listom, 3 . dio stabljike sa listovima i cvastima, 4. cvijet, 5. casica, 6. mahuna

Poluzbun iii zeljasta biljka. Stabljika us­pravna iii poluuspravna, samo pri osnovi odrve­njela, 30-45 cm visoka, s uspravnim boenim granama, koje su pokrivene prorijedenim dlaka­ma. Internodije 3- 5 puta duze od listova. Lisne drske kratke ; srednji listiCi duzine 7-18 mm i sirine 4-6 mm, kao i ostali listiei u ranijim fazama pokriveni dlakama a kasnije goli iii rijetko dlakavi. Cvasti su stitaste, guste i najeesee bez pripera­ka , komponovane od 15 do 25 cvjetova. Cvjetne drske duze od easiene cijevi iii od cijele easice;

44

DORYCNIUM HERBACEUM ViiI. Fam . Fabaceae

Zeljasta bjeloglavka, bjeloglavica

Mnogocvelna spanska detela

3eIleCTa 6eIlOrnaB"14a

8adasse, Oorycnium herbace Krautiger Behaarter, Bartklee Trifoglio senze lappola, Mosclno ,Qap"KH"YM

S, H, BH,Sb, CG, Ma V - VIII 2n = 14 ; Ch

easica pokrivena prorijedenim, kratkim, priljublje­nim dlakama, sa kratko lrouglastim zupcima; krunica bijela, sa zaslavicom oko 2 puta duzom od easice (4--5 mm) i oko 2 mm sirokom, sa eunieem tamne boje. Mahuna jajasta do izdu­zeno jajasta, 3-4 mm duga i oko 1,5 mm siroka, 2-3 puta duza od easice, malo naduvena i uzduz naborana, Sjeme okruglasto-jajasto i ne­znatno spljosteno,

Optimum zivotnih uslova nalazi u submedi­teranskim, mediteranskomontanim i eumedite­ranskim kamenjarskim pasnjacima, na plitkim karbonatnim tlima, eiji pH najeesee varira izmedu 6,5 i 8. Diferencira se na prostoru Jugoslavije u veei broj varijeteta, koji karakterisu i diferenciraju razlieite asocijacije redova : Scorzonero-Chryso­pogonetalia, Thero-Brachypodietalia, Brometa­lia erecti i sl. , te fitocenoze svijetlih borovih suma reda Pinetalia heldreichii-nigrae Lakusie 1972. i asocijacije kserotermnih lisearsko-listo­padnih sibljaka jugoistoene Evrope, koje pripa­daju redu Ostryo-Carpinetalia orientalis Lakusic, Pavlovic, Redzic 1984.

Zbog suhog i kozastog lisca, stoka je pri pasi izbjegava, te je kao krmna biljka bez vrijed­nosti ,

Rasprostranjena je u Evropi, Transkavkazju i Maloj Aziji .

• LOTUS

CORNICULATUS L. Fam. Fabaceae

Zuti zvjezdan, smiljkita

Navadna nakota

Common Blrd 's· foot, Trefoil

Lolier cornicuhl, Lolier des pres

Gemeiner Hornklee, Gewohnlicher H6rnklle

Trifogliolino, Moscino 9iallo

nRAseHe4 poraT~u

S, H, BH, Sb, eG, Ma IV -X

2n = 24; H

. . Stabljika polegla, ustajuea iii uspravna, gola III slabo dlakava, slabo razgranata, duzine naj­cesee 5-30 em. Listovi sa kratkom drskom i petoclani; listiei na kratkim drskama, klinasto objajasti do gotovo laneetasti. Zalisci reducirani u vrlo kratke bodlje iii zljezdane kvrZiee. Cvasti stitaste, na drskama duzine preko 10 em, veei­nom sa 2-6 evjetova. Cvjetovi na vrlo kratkim drskama; casiea sa 5 nerava, sa zupeima dugim kao cijev ; kruniea zuta, spolja cesto ± ervenka­sta, pri susenju postaje postepeno zelenkasta, duga 10-14 mm; zastaviea skoro okrugla do siroko jajasta, suzena u nokatae ; krila siroka, objajasta, nesto uza od cuniea koji je kraei od zastaviee i pod pravim uglom savijen navise, te naglo suzen u prilicno dug kljun . Mahuna okru­gla, prava, u zrelom stanju kestenjastomrka, duga 2-3 em, sa sjemenima odvojenim rastresi­tim parenhimom. Sjeme loptasto-jajasto, sjajno, mrko do ervenkasto, cesto sa crnim mrljama.

Kao vrsta sa sirokim arealom, od Evrope i Azije do Afrike i Australije, te sa sirokom ekolo­skom valencom u odnosu na osnovne ekoloske faktore, diferencira se u veei broj oblika, koji nalaze optimum uslova za zivot u razlicitim ekosistemima mezofilnih livada i pasnjaka reda Arrhenathereta/ia, te mezokserofilnih pasnjaka reda Brametalia erecti; planinski varijetet ove

1. donji dio biljke, 2. vrsni dio slablj ike sa lislovima u cvaslima, 3. cvijel , 4, 5, 6. dijelovi krunice (4. zaslavica, 5. krilo, 6. ladica), 7. mahuna, 8. mahune u slilu

vrste (L. C. var. a/pinus Ser.) ulazi u sastav planinskih rudina na karbonatima klase E/yno­Ses/erietea.

Zvjezdan je veoma dobra stocna hrana, kako u svjezem stanju tako i u sijenu, te se cesto kultivira.

Listovi smiljkite bogati su vitaminima, pa ih u nekim zemljama jedu kao zdravu proljetnu salatu iii varivo. U mladim listovima (do maja) ima 100-140 mg % vitamina C i oko 10 mg % karotina.

45

~I , I , t U , •• \ .1 '~I"t I' " $1\ hRI<\ io \\,\ I 11I.\hll I\~'n"' . \ t h$t ... .. :.111$1:' .... :', (I mOlulr",

M DICAGO ARABICA ( .) HlId l1 " (M. mil 11/1/0 Iblb.)

Ifl . F Ilm n

PI gAvA Ille rnA. pi gRVA vlln

Arub k \ m t Ilk

II r I nYLI P

• H. H. b. • MO V VII " I tl : T

\\1.\ \llupi (1" lill ~1t11l11h bill \ ~ t . I ~ 1I . ,\ n8\

MEDICAGO SATIVA L. SUBSP.

FALCATA (L.) Arcang. (Syn. M.

fa/cala L.) Fam . Fabaceae

Zuta lucerna, zuta vija

Srpasta meteljka

)KonTa nY4epKa, KPI-1BowI-1ja

Sickle Alfalfa Medick Luzerne batarde

Sichelluzerne Erba rA'edica de fior gallo

Jl104epHa cepnOBHAHalI

S, H, BH, Sb. eG. Ma V-IX

2n = (16) 32 ; H

Stablo ustajuce iii poleglo, najcesce 20-60 em dugo. Listici kl inasto duguljasti iii lineami, oko 1 em dugi i 1,5-3 (-10) mm siroki . vecinom samo na vrhu nazubljeni, fino dlakavi, cesto bodljasto usiljeni. Cvjetovi 7-11 mm dugi, svije­tlozute do tamnozute boje. rjede bjelicasti. skup­Ijen i u skracene kuglaste grozdove. Casiea gola. Mahuna prava iii srpasto savijena, 5- 15 mm duga, 3-4 mm siroka, vecinom obrasla jed no­stavnim dlakama iii gola, u zrelom stanju eme boje. Sjemenki 2-8 (najcesce 4) u mahuni ; sjeme 2.3- 2.5 mm dugo, 1-15 mm siroko i 0,7- 1 mm debelo.

Ova euroazijska kontinentalno -submedite­ranska vrsta optimum uslova za razvice i razvoj nalazi u suhim travnjaeima submediteranskog, stepskog i brdskog pojasa. Njene populaeije ulaze u sastav asoeijacija redova Festucetalia va/esiacae, Brometalia erecti i Origanetalia Th. MOiler 1 961 . Navodi se kao karakteristicna vrsta sveze Geranlon sanguinei Tx. 1960. iz reda Origanetalia, odnosno klase Trifolio-Geranietea sanguinei Th. MOiler 1961. Izrazita je kaleifilna vrsta, pa samim tim i bazifilna ; pH -vrijednost zemljista na kojima ostvaruje najvecu brojnost i vitalnost najcesce varira izmedu 6 i 8. Srednje godisnje temperature na njenim stanistima naj­cesee variraju izmedu 8 i 15°C, a srednja godi-

1. donji dio biljke, 2. dio slabljike sa lislom i zaliscima, 3. lislie, 4. vrsni dio stabljike sa listovlma i cvaslima, 5. mahuna

snja relativna vlBinost izmedu 50 i 60%. Kao vrsta u ejelini pripada kategoriji heliofita, ali su neke njene populacije dobro prilagodene na sibljacke zajedniee i rubove suma, te ih mozemo smatrati heliofitno-poluskiofitnim.

Lineovo shvatanje ove podvrste kao po­sebne vrste prihvacaju i danas autori raznih flora, pa se unutar nje izdvajaju dvije podvrste, od kojih jedna (Medicago falcata L. subsp. glandulosa I Dav./ Kozuh.) naseljava suha i topla stanista Podunavlja. Kao dobra krma uz­gaja se u Evropi, Aziji i Sjevernoj Ameriei. Medonosna je biljka.

47

1. klijanae, 2. donji dio biljke, 3. dio slabljike na poprecnom presjeku, 4. vrsni die stabljike sa lislovima i cvastima. 5. list, 6. listie, 7. cvast, 8. cvijet, 9. dio stabljike sa mahunama, 10. mahuna, 11 . sjemenka

Jednogodisnja, dvogodisnja iii visegodisnja biljka sa vretenastim korijenom duiine do 50 em. Stablo najcesce ustajuce iii poleglo, 10-60 em dugo, busenasto, sa prileglim iii prema dolje odstojecim dlakama. Listovi po velicini varijabil­ni ; lisne drske na donjim listovima 3- 8 em duge, a na gornjim mnogo krace; listici objajasti iii siroko elipticni , srednji sa nesto duzom drskom od bocnih. Zalisei siroko jajasti do jajoliko lanee­tasti, zasiljeni, eijelog oboda iii ± nazubljeni, najcesce dugi kao listici ali vecinom znatno uzi.

48

MEDICAGO LUPULINA L. Fam. Fabaceae

Dunjica, hmeljasta lucerna

Hmeljna meteljka

XMeflOBV1AHa f1Y4epKa, AV1Ba joHl,la

Black Mediek Minelle do,,;e Gelbkiee, Hopfenklee Trifogliolino selvalico n lOL-4epHa XMen OB&.1AHaR

S, H, BH, Sb, CG, Ma V - IX 2n = 16,32; H(T)

Cvasti na dugoj drsei , sa 10-50 evjetova, 4-5 mm siroke, u pocetku ioptaste a kasnije nesto izduzene. Cvjetovi na vrlo kratkim drskama, 2-4 mm dugi ; casiea dvaput manja od zastaviee, dlakava i sa trougiasto laneetastim zupeima; kruniea sVijetlozute do tamnozute boje ; cunic vrlo mal. Plodnik s donje strane s dugim dlaka­ma ; stubic debeo, sa giavicastim zigom. Mahuna 1,5-3 mm duga, bubrezastog oblika, gola iii slabo dlakava, sa jako razvijenim transverzalnim nervima i u zrelom stanju erne boje. Sjeme jedno, izduzeno jajasto, 1,5-2 mm dugo, giatko, vostanozute do zelenkaste boje.

Ova siroko rasprostranjena evroazijska vrsta s eksklavom u sjevernoj Afriei razvrstava se na veci broj ekoloski i morfoloski izdiferenei­ranih populaeija, koje biljni taksonomi oznaca­vaju kao varijetete i forme. Neke od njih optimum uslova za zivot nalaze u antropogenoj - tereijar­noj vegetaeiji redova Chenopodietalia i Sisym­brietalia, a neke u antropogenoj - sekundarnoj vegetaeiji redova Brometalia erecti i Arrhenathe­retafla ; navodi se kao slaba karakteristicna vrsta sveze Mesobromion. Heliofiina je, termofilna, mezokserofilna i bazifiina vrsta.

Ima visoku hranjivu vrijednost kao krma, te se uzgaja u Evropi , Sjevernoj Ameriei, Juznoj Ameriei i Australiji . Dobra je pcelinja pasa.

LATHYRUS LATIFOLIUS L.

(Syn. L.mega/anthus Steudef)

Fam. Fabaceae

Sirokolisni grahor, grahovina

Velecvetni grahor

,QI-1B rpaB, rpaOpl-1Ka

Everlasting pea Pais II banquets

Bukett Wicke Veccione di macchia

4HHa w~poKOn~CTHaH

S, H, BH, Sb, eG, Ma VI - VIII (IX)

2n = 14; H

Visegodisnja biljka s razgranatim rizomom. Stabljika duga 60-200(300) cm, okriljena, krila siroka 2,5 - 6 mm. Listovi sastavljeni iz jednog para listiea sa rasljikom: Listiei linealni do jajasti iii elipticno-kruzni, dugi (3)4-15 em i siroki 3-50 mm. Zalisei laneetasti do jajasti, polukopljasti . Grozdasta evast sadrii (5)8-15 evjetova, mnogo duza od listova. Casiea zvonasta, zupei nejedna­ki. Kruniea tamnoervena, rjede bjelicasta. Ma­huna izduzeno linealna, gola, mrke boje, dug a 5-11 em i siroka 6-10 mm, sadrzi 8-14 sjemena. Sjeme poluloptastog iii ovalnog oblika. Osim tipicnog oblika - var. latifolius; (L. latifolius var. typieum Posp.), koji ima do 8 em duge mahune i uglavnom elipticne iii siroke listove, te grozdove sa 3-12 evjetova, zastupljen je i var. membrana­ceus (Pres!.) Beek / L. membranaceus Presl./ , koji ima grozdove samo od 3 do 5 evjetova i mahune dugacke do 11 em.

Naseljava kserotermne livade i pasnjake uglavnom na dubljim bazicnim, neutralnim i umjereno kiselim zemljistima. Karakteristicna je vrsta zajedniea sveze Scorzonerion villosae. Optimum uslova za zivot nalazi u mnogim zajed­nieama (npr. u asocijaeijama Bromo-Chrysopo­gonetum H-ic 1 934. i Danthonio-Scorzoneretum villosae Ht et H-ic (1956) 1958 znacajna je kao regional no karakteristicna vrsta asocijaeije). Ce-

1. dia Iista, 2. vrsni dia grane sa listam i cvjetavima, 3. cvijet, 4. casica, 5. prasnici i tucak, 6. mahune

sta je u vegetaciji sveze Bromion erecti (dileren­eijalna je vrsta asocijaeije Bromo-Plantaginetum litorale Ht (1949) 1962, kao i u vegetaeiji sveze Arrhenalherion elalioris (regionalno je karakteri­sticna vrsta asocijacije Arrhenalherelum me­dioeuropaeum-Salvietosum nemorosae lIijanic et Segulja 1978).

Kao krmna biljka vrlo dobrog je kvaliteta u zelenom stanju i u sijenu. Znacajna je i kao medonosna biljka.

Opste rasprostranjenje: u juinoj Evropi, a prema sjeveru do Cehoslovacke i Poljske, prema istoku do SSSR-a. Pripada istoenosubmedite­ranskom Ilornom elementu.

49

1. donli dio blilke, 2. dlo stabljike sa lislovima, 3. lisl sa zallselma, 4. evast, 5. ta;;lea, 6. mahuna

Biljka sa tan kim, dugim i olistalim izdaneima. Stablo i !istovi plavieastozeleni, goli iii sa kratkim prileglim dlakama, ustajuee iii povijusavo 30-60(-120) em dugo, veeinom razgranato, neokri­Ijeno, eetvorougaono i ± izbrazdano. Listovi mali , sa 0,5-3 cm dugom drskom, jednim parom listiea i razgranatom rasljikom ; listiei laneetasti do uzano eliptieni, najeesee 1--4 em dugi i 3-6 (- 12) mm siroki, najeesee usiljeni i obieno sa tri jasno istaknuta i vise nejasnih uzdui nih nerava. Zalisci kraei iii iste duiine kao !isna drska, asimetrieno strelasti do kopljasti (donji cesto polustrelasti ), (5) 10-30 mm dugi i 3-6 (-12)

50

LATHYRUS PRATENSIS L. Fam. Fabaceae

Livadski grahor, livadna grahorika

Travnick i grahor

Yellow vetehling, Meadow pea Gesse de pr~s, Gesse sauvage Wiesenkicher Pisallo de prall 411uta nyrODan

S, H, BH, Sb, eG, Ma VI - VII 2n = 14 ; H

mm siroki. Cvast mnogo duia od listova, sa drskom duiine 5-15 em i sa 3-1 2 evjetova; evjetovi 1- 1,5 (-2) em dugi , slabo miri sljavi ; easiea zvonasta, sa trouglasto-Ianeetastim zup­eima, donjim duiim od gornjih ali kraeim od easiene eijevi; kruniea iute boje, s obrnuto srcastom zastavicom koja je nesto duia od krila i iskrivljenim eunieem; stubie u gornjem dijelu malo prosiren i nije uvijen. Mahuna linearno-Ian­cetasta, 26-33 mm duga i oko 6 mm siroka, sa slabo izraienim mreiastim nervima, u zrelom stanju obieno gola, erne boje i sa 6-12 sjemena. Sjeme okruglo do malo soeivasto, 3- 3,5 mm dugo, mrke iii ervenkastozelene boje, a ponekad i sa crnim taekama.

Livadski grahor je siroko rasprostranjena evroazijska vrsta, koja naseljava ekosisteme mezolilnih livada reda Arrhenatheretalia, higro­lolnih livada redova Molinietalia i Deschampsie­talia, te ekosisteme tresetista klase Oxycocco­Sphagnetea Br,-BI. & Tx, 1943. Izrazita je helio­lita, na eij im stanistima srednje godisnje tempe­rature najeesee variraju izmedu 6 i 12' C, a srednja godisnja relativna vlainost vazduha iz­medu 65 i 90%.

U umjerenim kolieinama je hranjiva biljka ; uzgaja se za krmu u Velikoj Britaniji. Pripada medonosnim i Ijekovitim biljkama.

ONOBRYCHIS VICIIFOLIA Seop.

(Syn. 0. sativa Lam.) Fam. Fabaceae

Esparzeta

Navadna turska , detelja

Eenap3eTa

Esparsette Saintoin, Saintoin, Esparcette

Hahnenkamm Lupinella

3enep4eT noceBou, 3. BIo1KOflHCTHHU

S, H, BH, eG, Ma V - VII

2n = 28; H

Biljka visine 30-70 em, sa vrlo dugim i debelim glavnim korijenom, te kratkim i granatim nadzemnim dijelom rizoma, bez stolona. Stab­Ijike najcesce mnogobrojne, lucno poluuspravlje­ne, najcesce samo pri osnovi razgranate. Listovi duiine 5-15 em, neparno perasto sloieni, donji sa lisnom drskom a gornji sjedeci , sa 5-15 pari listica. Zalisei veliki , izduieno jajasti. Cvasti gro­zdaste i sastavljene od veceg broja evjetova, u pocetku guste, kratke, jajaste do izduieno valj­kaste, a kasnije izduiene i rastresitije. Cvjetovi duiine 10- 14 mm, na kratkoj evjetnoj drsei, strse. Priperei opnasti, silasti. Casicna cijev kratko zvonasta, sa zupcima duga 5-7 mm; zupei 3,5-4 puta duii od casicne eijevi, laneetasti do iaokasto silasti. Krunicni listiei sa kratkim nokateem, goli, ruiicasti do iivahno karmine­rvene boje, rjede bjelicasti. Mahuna polukruino savijena, jako spljostena, cuga 6-8 mm i gotovo isto toliko siroka, cesto sa prilicno siroko krilatim i bodljikavo nazubljenim grebenom, sa 1 sjeme­nom, nakon sazrijevanja okermrke boje i opada eijela; sjeme je jajasto-bubreiasto i mrke boje.

Ovu znacajnu krmnu biljku covjek je odavno uocio i poceo je kultivisati od XV vijeka, na suhim i toplim karbonatnim tlima, gdje nije moguce kultivirati lueerku i druge krmne leptirnjace. Pri­rodne populacije ove vrste iive u istocnom dijelu

1. donji dio biljke, 2. list pri osnovi stabljike, 3. gornji dio stabljike sa listom, 4. listie, S. grozdasta evast, 6. dio evasti sa cvijetom i brakteolom, 7. ~asiea sa prasnieima i tu~kom, 8, 9. mahune

,/'

submediterana, a covjek ju je prosirio po cijeloj Evropi, Aziji, Sjevernoj Americi , Juinoj Americi i Africi. Njene prirodne populacije optimum us­lova za iivot nalaze u suhim i toplim, te umjereno suhim i umjereno toplim travnjacima submedite­ranskog, nizijskog i brdskog pojasa, tj . u vegeta­ciji redova Seorzonero-Chrysopogonetalia, Fe­stueetalia valesiaeae, Brometalia ereeti, te na suvljim livadama Arrhenalherelalia. Dobra je pcelinja pasa, te se ubraja u medonosne biljke.

51

1. donji dio biljka, 2. vrsni dio grana sa listovima i cvjetovima, 3. dio stabljike sa trope rim lislom, 4. list sa Jednim listicem, 5. cvijet sprijeda, 6. cvijel sa slrane, 7. Cas;ca

Stablo debelo, uspravno iii od osnove po­luuspravljeno, neznatno razgranato, bez adven­tivnih korjenova, dlakavo iii zljezdovito dlakavo, sa kratkim izdaneima bez trnova. Listovi uglav­nom troclani, a gornji prosti - sa jednim listicem duzine 1,5-3 em i sirine 0,5-1 ,5 em, izduzeno elipticni , ± pokriveni zljezdastim dlakama iii goli. Zalisei veliki, polujajasti, testerasto nazubljeni i obuhvataju stabljiku, srasli sa lis nom drskom i pokriveni zljezdama. Cvjetovi 1,5-2 cm dugi,

52

ONONIS ARVENSIS l. (0. hircina Jacq.) Fam. Fabaceae

Gladis, zecji trn, runjavi zecak

Njivski gladez

Bocks Hauhechel, CTaIlbHIIIK naweliHblu

S,H,BH, Sb, CG,Ma VII - VIII ( IX) 2n = 32 ; H(Ch)

gornji pojedinacni a donji u parovima, na vrho­vima grana i grancica, u pazusima listova i sa kratkom drskom, slozeni u guste grozdaste cva­sti. Casica pokrivena maljama i zljezdastim dla­kama, sa linearno lancetastim zupcima 2,5 puta duiim od casicne eijevi. Krunica je ruzicasta i prozeta crvenim zilicama, rjede bijela; zastavica ± okrugla, duga 15-18 mm, najcesce za polo­vinu duza od bijelih iii ruzicastih krila, sa ledne strane slabije iii jace pokrivena zlijezdama; cunic ponekad duzi od krila, na vrhu siljat i kljunasto produien. Mahuna jajasta, pokrivena zljezda­stim dlakama, kao zrela zutomrke boje i vecinom sa 2 sjemena; sjeme ± loptasto, prilicno krupno, bradavicavo i mrke boje.

Rasprostranjena je uglavnom u kontinental­nim dijelovima Evrope, te u srednjem i juznom dijelu SSSR-a, i diferencira se na veCi broj infraspecijskih oblika, koji optimum uslova za zivot nalaze u zajednicama klase Festuco-Bro­metea ; za srednju Evropu se navodi kao karak­teristicna vrsta sveze Cirsio-Brachypodion Ha­dac & Klika 1944, koja obuhvata polusuhe sup­kontinentalne pasnjake,

Ova je vrsta slabe krmne vrijednosti. U medicini se cesce upotrebljava srodna

vrsta Ononis spinosa L. , koja ulazi u sastav raznih diureticnih cajeva.

ONONIS SPINOSA L.

Fam. Fabaceae

Bodljikavi zecji trn , bodljikavi gladis

Plazeci gladei

60AneCT 3e4j"1 TpH, rpMOTpH

Reslharrow Arr/ite Boeu!. Borigrane

Dornige Hauhechel Arreslabue, Bonaga

S, H. BH. Sb. CG. Ma VI- IX

2n = 30. 32 ; H (Ch)

lbunic sa snainim i dugim glavnim korijenom. bez slolona. sa poluspravnim iii uspravnim iz­daneima. visine 30-60 em najcesee i dlakavim iii i ljezdaslo dlakavim; boeni izdanci zavrsavaju se ± tvrslim trnovima. Listovi su sa kratkom lisnom drskom iii sjedeei ; donji troclani sa krup­nijim vrsnim listieem a gornji prosti ; listiei su izduieni iii jajasti, katkad eliptitni iii izduieno eliptitni. 0.5-2.5 em dugi i 6-10 mm siroki. testerasto nazubljeni i pokriveni njeinim iljezda­stim dlakama. Zalisei su veliki i polujajasti . ± obuhvataju stabljiku. Cvati su gusei iii rastresitiji grozdovi. Cvjetovi pojedinacni iii po 2 u pazusima listova. najcesee na bodljikavim kralkim boenim izdaneima. 6-25 mm dugi. Casiea mnogo duia od kralke evjetne drske. gotovo dvousnata. sa lancetastim zupeima 2-4 puta duiim od casiene eijevi. pokrivena dugim prorijedenim dlakama i ilijezdama. Krunieni listiei ruiicaste boje i proieti tamnije obojenim iilieama, rjede su svjetloljubi­easti iii bijeli. 2 puta duzi od casiee; zastaviea je okruglasta nesto duza od cuniea. sa i ljezda­stim dlakama; krila su bjelicasta i za 1/2 iii 2/3 kraea od zastaviee. Prasnicke kesiee naizmje­nicno okrugle i jajaste. Plod izduieno koso jajasl. oko 7 mm dug, pokriven mekim dlakama i ilijezdama. veeinom sa jednim, rjede sa dva sjemena. Sjeme okruglasto, mrko. poprskano lamnijim pjegama. bradavieavo.

1. vrsni dio grane sa listovima i cvjetovima, 2. uzduini presjek cvijela. 3. casica. 4. mlada mahuna s oSlacima cvijela. 5. mahuna sa casicom. 6. poprecni presjek mahune

Dijeli se na veei broj infraspeeijskih sistema. od kojih je. osim tipicne podvrste sa njenim varijetetima i formama. za jugoistocne dijelove nase zemlje znacajna i O. s. subsp. antiquorum (l.) Areang, koja inace pripada mediteransko­orijentalno-turkestansko-submediteranskom flornom elementu. dok tipicna podvrsta pripada submediteransko-euroazijsko-subaltantskom flornom elementu. Nalazi optimum i ivotnih us­lova u pasnjaeima i livadama klase Festuco-Bro­metea (Mesobromion). Kao mlada dobra je krma. Medonosna je i Ijekovita biljka.

53

1, 2. habitus, 3. lislie, 4. zalistak, 5. cvijet, 6. casica, 7. mahuna

Jednogodisnja biljka sa tankim i jako razgra­natim korijenom. Stabla 10-30 cm duga, veci­nom razgranata, dlakava, polegla, ustajuca iii uspravna. listovi na kracim drskama ; lisliCi 8-10 mm dugi, klinasto objajasti , cesto do preko polovine nazubljeni, blijedozeleni ; srednji listici na mnogo duzoj drsci od bocnih. Zalisci na osnovi prosireni , jajasti do jajasto lancetasli, najcesce kraci od lisne drske. Drske cvasti krute, ± uspravne, odstojece. Glavice do 15 mm duge i 7-10 mm siroke, u pocetku loptaste a kasnije jajaste i sa oko 20- 30 cvjetova; cvjetovi 2- 5 mm

54

TRIFOLIUM CAMPESTRE Schreber Fam. Fabaceae

Poljska djetelina

Poljska detelja

Hop-Irefoil, Hop-Clover Pelil Irelle d'or Gelber Ackerklee Pratolina salvatica KneBep nOlleBou

S, H, BH, Sb, CG, Ma V - VII 2 n = 14 ; T

dugi, na drskama za polovinu kracim od cijevi casice, u lazi precvjetavanja oboreni; zupci ca­sice nejednaki, donji duzi od gornjih kao i od cijevi casice ; krunica svijetlozuta do jako zuta a u kasnijim lazama zutomrka ; zastavica sa 12- 16 dubokih brazda, a krila i cunic povezani ; stubic samo do 1 /4 duzine mahune ; sjeme jajasto.

Ima veoma siroku ekolosku valencu u od­nosu na osnovne ekoloske laktore. Srednje godisnje temperature na stanistima populacija mediteranskog pojasa variraju izmedu 13 i 16' C, submediteranskog izmedu 11 i 14' C, a brdskog i gorskog pojasa izmedu 8 i 11°C. Srednja godisnja relativna vlalnost vazduha na stani­stima razlicitih populacija ove vrste varira izmedu 50 i 70%. Vitalna je na razlicitim maticnim supstratima i razlicitim \lima karbonatnih i silikat­nih serija. Visoku brojnost, vitalnost i bioproduk­ciju ostvaruje u kserotermnim livadama i pasnja­cima klase Thero-Brachypodielea Br.-BI. 1947, kseromezolilnim livadama i pasnjacima klase FesluGo-Bromelea Br.-BI. et R. Tx. 1943, te u mezolilnim livadama klase Mo/inio-Arrhenalhe­relea R. Tx. 1937. Pripada kategoriji medono­snih i Ijekovitih biljaka.

Dobra je krma. Rasprostranjena je u Evropi , zapadnoj Aziji,

sjevernoj Alrici , na Maderi i Kanarskim ostrvima.

TRIFOLIUM FRAGIFERUM L.

Fam. Fabaceae

~./ Jagodasta 1\ djetelina,

bjelicasta djetelina

Jagodasta detelja

JaroAaCTa AeTem1Ha

Strawberry Clover Trelle-fraise, Porte-fraise Erdberklee,

Friesischer Klee, Blasenklee

Trifoglio fragolino Knesep 51 ro,q~O ,

K. 3eMn5l H~4HbIO

S, H, BH, Sb,CG, Ma (V) VI- IX

2n = 16 ; H

~isegodisnja (rijetko dvogodisnja) biljka s puze91m stol?nima .. Stabla 10-20 (-40) em, puzeea, na evorovlma se ukorjenjuju. Listovi kllnasto objajasti , jajasti do elipticni, 1- 2 em dugi, s ± 20 pari bocnih nerava. Zalisci kozasti lane~tasto siljasti, opkoljavaju stabljiku. Cyjetne glavlce loptaste - na vrlo dugim drskama. Casiea ejevasta, odozgo gusto dlakava s ± 20 nerava, gomja polovina poslije evjetanja mjehurasto na­duvena. Kruniea svijetloruzicasta do crvena, ri­jetko bijela ± dvostruko duza od casiee. Plodnik nadevjetan, izgraden od 1 oplodnog Iistica. Gla­vice nakon evjetanja izgledaju kao jagoda. Ma­huna spljostena, kozasta s 1-2 sjemena, opko­Ijena uvecanom casieom. Sjeme bubrezasto, zuto s mrkim mrljama.

Obrasta ravnicarske i dolinske Iivade i pa­snjake. Cesta je na vlaZnim i zamocvarenim mjestima pored putova i obala. Prilagodena je na ekstremne us love vlaZnosti !la, a takode i na djelimicno zaslanjena !la. Karakteristicna je vrsta higrofilnih livada i pasnjaka red a Trifolio-Hordee­talia. Optimum pogodnosti za zivot postize u zajednicama sveze Molinio-Hordeion secalini i Trifolion resupinati, kao sto su : Trifolio-Hordee­tum secalini H-ic (1934) 1958.1-. Poeto- Trifolietum fragiferi Mieevski 1968. i dr. l,;esta je u zajedni­cama sveze Agropyro-Rumicion crispi (karakte-

1. habitus, 2. dio listica, 3. cvjetna glavica poslije cvjetanja, 4. cvijet, 5. casica razrezana i rasirena 6. casica u vrijeme sazrijevanja ploda, 7, 8. dij~lovi krunice, 9. sjemenka

risticna vrsta asocijacije Trifolio-Agrostietum sto­loniferae Markovic 1973), zatim kao pratilac u zajednieama sveza : Magnocaricion, Sparganio­Glycerion, Beckmanion eruciformis, Nano-Cy­perion flavescentis i Fymbrostylion dichotomae.

Daje krmu odlicnog kvaliteta. Opste rasprostranjenje : gotovo u citavoj

Evropi, izuzev visokih planina i sjevernih dijelova Skandinavije i Rusije, zatirn u sjevemoj Afriei i zapadnoj Aziji, na Maderi i Kanarskim ostrvima. Evroazijski flomi element.

55

1. donji dio biljke, 2. dio listica, 3. dio stabljike sa listovima i cvjetnim glavicama, 4. cvijet, 5. sjemenka, 6, 7. dio stabljike na presjeku (6=subesp. hybridum, 7= subsp. elegans (Savi ) Asch. et Graebn.)

Visegodisnja biljka sa korjenovima koji pro­diru duboko u tlo, te sa stolonima. Stablo neraz­granato, do 50 em dugo, golo iii u gornjem dijelu stablo dlakavo (rijetko ± razgranato). Listovi na drskama do 10 em; listiei skoro sjedeei, jajasti iii objajasti do siroko elipticni , zaobljeni iii ± usjeceni na vrhu, skoro po eijelom obodu nazub­Ijeni i sa mnogobrojnim racvastim bocnim nervi­mao Zalisci trouglasti i cekinjasto usiljeni. evati loptaste, 1,5-2,5 em, sa mnogo evjetova na dugim drs kama ; drske donjih cvjetova iste du­zine kao i casiea, a gornjih dvostruko duze ;

56

TRIFOLIUM HYBRIDUM L. Fam. Fabaceae

Svedska djetelina, hibridna djetelina

Svedska detelja

Aisike Clover T retle hybride Schweden Klee, Trifoglio ibrido ograzioso KneBep P030BbIU, KneBep wBeAcKHu

S, H, BH, Sb, eG, Ma V- VII 2n = 16 ; H

casiea sa pet nerava i donjim zupeima nesto kracim od gornjih ; kruniea bijela iii ruzicasta, 6-7 mm, 2-3 puta duza od casiee, poslije evjetanja mrka, a zastaviea naborana i mnogo duza od krila i cuniea. Mahuna elipticna, gola, sa 2--4 sjemena. Sjeme jajasto do tetraedricno, zutoze­leno do tamnomaslinastozeleno.

Razdvaja se u dva varijeteta ; T. h. var. hybridum L. i T. h. var. elegans (Savi) Boiss., koji se dosta dobro razlikuju kako morfoloski tako i ekoloski, pa ih neki botanicari dizu na nivo podvrsta iii vrsta.

Ova slozena vrsta ima siroku ekolosku va­leneu kako u odnosu na klimatske i pedogenetic­ke, tako i u odnosu na biotske faktore, te je sa punom vitalnoseu nalazimo u razlicitim zajedni­cama klase Molinio-Arrhenatheretea R. Tx. 1937; navode je kao karakteristicnu vrstu sveze Deschampsion caespitosae, kao i asocijacije Eleocharo-Caricetum nutantis R. Jovanovic-Du­njie 1958.

Hibridna je djetelina medonosna biljka, a njeni sasvim mladi listovi mogu se koristiti kao kuvano povree. Veoma je dobra krmna biljka.

Opste rasprostranjenje; od Kavkaza i Male Azije do Atlantskog okeana, srednja i juzna Evropa, srednji i juzni dio SSSR-a; kultivirana: Engleska, Sj . Amerika.

TRIFOLIUM INCARNATUM L.

Fam. Fabaceae

Inkarnatska djetelina

Inkarnatska detelja, rdeca detelja

Crimson Clover T retle incarnat,

Incarnatklee. Blutklee Erba rossa.

Trifoglio pesarone KIlesep M~coKpacHblu

S, H, BH,CG, Sb, Ma 2n = 16(16) ; T (H)

Jednogodisnja do dvogodisnja biljka, dlaka­va. Stablo 10-50 em dugo, pojedinacno iii u skupini, uspravno iii ustajuee, nerazgranato iii od osnove s dugim uspravnim granama, kao i listovi ± s gustim prileglim do odstojeeim dlaka­mao Donj i listovi sa dugim, a gornji sa kratkim drskama ; listiei veeinom 8-25 mm dugi, klinasto objajasti do gotovo okrugli , cesto usjeceni i u gornjoj polovini nazubljeni, meki, s jasnim nervi­mao Zalisei veliki , jajasti, siroko u vidu sare srasli , zelenkastobijeli , te sa zelenim iii Ijubica­stim nervima i tupim ± nazubljenim, cesto erve­nim vrhovima. Glaviee vrsne, na dugim drskama, bez omotaca, u pocetku duguljasto jajaste i cesto malo savijene a kasnije eilindricne, uko­ceno uspravne, oko 2 em siroke i do 5 em duge, sa mnogo zbijenih evjetova. Cvjetovi bez drski i bez brakteja, 8-12 mm dugi : casiea 5 10 nerava, sa cupereima odstojeeih dlaka, sa duguljasto zvonastom eijevi koja je iznutra gola i sa dvou­snim do prstenastim zadebljanjem u zdrijelu ; zupci skoro iste duzine iii dvostruko duzi od cijevi casiee, linearni, siljati, kruti, u pocetku pravi a kasnije zvjezdasto strseci; kruniea 10-12 mm duga, ervena kao krv iii zuckastobijela, iste duzine kao casiea iii nesto duza. Mahuna jajasta, s ostatkom stubica i jednosjemena. Sjeme jaja­sto, zelenkastozuto i sjajno.

1. donji dio biljke, 2. vrsni dio stabljike sa listom i cvjetnom glavicom, 3. dio listica, 4. cvijet, 5. Casica, 6, 7. dijelovi krunice, 6. mahuna, 9. sjemenka

Difereneira se u vise varijeteta i formi koje nalaze optimum zivotnih uslova u razlicitim fito­eenozama redova Scorzonero-Chrysopogone­talia H-t et H-ic 1958, Brometalia erecti Br.-BI. 1936, Festucetalia valesiacae Br. - BI. et R. Tx. 1943. pa i Arrhenatheretalia Pawlow. 1928.

Pripada kategoriji medonosnih I'iljaka, pa samim tim i Ijekovitih.

Veoma je dobra krmna biljka, kako u svje­zem stanju tako i u sijenu.

Opste rasprostranjenje : juina Evropa od Pirinejskog do Balkanskog poluostrva, Ma~ar­ska, Franeuska, Velika Britanija, sjeverna Afrika i Aliir.

57

1. donji dio biljke, 2. dio listica, 3. gornji dio stabljike sa listovima i cvjetnim glavicama, 4. cvijet

Visegodisnja biljka sa debelim drvenastim rizomom sa jed nom iii vise rozet a opkoljenih ostacima lisnih rukavaea iz kojih izlazi vise stabljika, uspravnih i nerazgranatih po pravilu , visokih najcesce izmedu 20 i 40 em i vunasto dlakavih . Drske donjih listova duge (i do 20 em), a gornjih mnogo krace i dlakave ; listici elipticni iii duguljasto elipticni , najcesce 2-4 em i dugi i 1- 1,5 em siroki , po obodu testerasti , a s donje strane sa gustim, prileglim svilastim dlakama, koje kasnije opadaju , te sa mnogim izrazenim i razgranatim bocnim nervima. Zalisei su kozasti ,

58

TRIFOLIUM MONTANUM L. Fam. Fabaceae

Brdska djetelina

Gorska detelja

Mountain Clover T ni fle des montagnes Bergwiesenklee Trifoglio montano Knesep ropHblu

S, H, BH, Sb, CG, Ma 2n = 16; H

dlakavi, a oni pri osnovi stabla preobraceni u cvrste sare. Glaviee najcesce u parovima, pri­vidno vrSne, na gusto dlakavim drskama duzine 1-7 em, loptastog iii valjkastog oblika, 1-2 em duzine i 1- 1,5 em sirine, sa mnogo zbijenih evjetova ; evjetne drske 2-3 puta krace od eijevi casiee ; casiea dlakava sa pravim silastim zupei­ma ; kruniea bijela do zuckasta, a poslije mrka; evjetovi najcesce 8-10 mm dugi. Mahuna oval­na, tanko kozasta, jednosjemena i u gornjem dijelu gusto dlakava. Sjeme oval no, zelenkasto.

Najveci broj populaeija ove vrste zivi u kserotermnim livadama i pasnjacima klase Fe­stuco-Brometea Sr.-SI. et Tx. 1943. Na prostoru Jugoslavije optimum zivotnih uslova nalazi u asoeijaeijama sveza Bromion erecti Sr.-SI. (1925) 1936, Schrysopogoni-Danthonion alpi­nae Kojic 1957. i Scorzonerion vi/losae H-i6 1949.

Po krmnoj vrijednosti ova se vrsta ne istice narocito, ali je znacajna pcelinja pasa.

Opste rasprostranjenje : naseljava velik dio srednje i juzne Evrope i pripada subpontijskom flornom elementu.

TRIFOLIUM NIGRESCENS VIV.

Fam. Fabaceae

Crnkasta djetelina

l..\pHKaCTa A9T9n11tHa

Bali Clover Trefle noircissant

Istrischer Klee Trifoglio de pascoli

S, H, BH, Sb, CG, Ma III - VII

2n = 16 (32) ; T

Jednogodisnja biljka. Stabla pri osnovi veci­n~~ r~granata , ustajuca, prava iii polegla. Li­StlCI khnasto ~bj~jasti iii rombicni , 8- 15 (-25) mm dugl. Zahsci trouglasto lancetasti silasto usiljeni. Glavice 1-2 cm siroke, lopt~ste , sa m~o~o cvjetova i rastresite, na mnogo duzoj drsci od hstova. Cvjetovi na drskama, iste duzine ~i ?uzi od cijevi cas ice - 5 mm dugi, bijeli iii zuckasti, a nakon cvjetanja mrki ; zupci cas ice blago savijeni navise ; krunica 6-7 mm duga. Mahuna linearna sa 1-2 sjemena.

Osim tipicne podvrste, u nasoj zemlji je rasprostranjena i T. n. subsp. polyanthemum (Tenore) A. et G., cije je stablo suplje, debelo, s odstojecim granama i drskama gornjih cvjetova duzih od casice.

Optimalne ekoloske uslove nalazi u vegeta­ciji mediteranskih i submediteranskih pasnjaka i livada sveze Trifolion resupinati Micevski 1957, odnosno asocijacije Trifolietum nigrescentis­-subterranei Micevski 1957. TakoCle se navodi kao karakteristicna vrsta asocijacije Alopecuro­Ranunculetum marginati Zeidler ( 1944) 1954 za podrucje donjeg toka Neretve. Dosta je cesta u

1. donji dio biljke, 2. dio stabljike sa listovima i cvjetnim glavicama, 3. dio listi6a, 4. cvijet, 5. casica, 6. mahuna

asocijacijama sveze Vulpio-Lotion H-ic 1960, kao sto su : Ornithopodi-Vulpietum H-ic 1960. i Psi/uro-Trifolietum sherleri H-ic 1962. Na rude­ralnim stanislima ulazi u sastav nekih zajednica sveze Hordeion Br.-BI. (1931) 1947. - kao diferencijalna vrsta subasocijacije Lolio-Planta­ginetum commutatae trifolietosum H-ic 1963.

Smatra se vrlo dobrom vrstom za krmu u svjezem stanju; u sijenu pripada kategoriji dobrih vrsta.

Opste rasprostranjenje : mediteransko pod-rucje, Srbija i Bugarska.

59

1. donji dio biljke, 2. dio stabljike sa listovima i cvjetnom glavicom, 3. cvijet, 4. casica, 5. razrezana i rasirena Casica, 6, 7, 8. krunicni lisli6i, 9. prasnici, 10. tucak, 11 . cahura

Visegodisnja biljka sa rizomima. Stablo us­tajuce iii uspravno, najcesce 20-40 em dugo, dlakavo. Donji listovi na dugim dlakavim drska­ma, a gornji na vrlo kratkim; listici duguljasto elipticni do laneetasti, najcesce 15-30 mm dugi i izmedu 5 i 8 mm siroki , s obje strane sa priljubljenim dlakama. Zalisei kozasti, dlakavi, zeleni. Glaviee jajasto loptaste iii loptaste, 1-3 em duge i siroke, sjedece iii na drskama. Cvjetovi 13- 16 mm dugi, sjedeci i bez brakteja ; casiea 5-8 mm duga, sa 10 nerava, u gornjem dijelu

60

TRIFOLIUM OCHROLEUCUM Huds. Fam, Fabaceae

Zutikava djetelina

Sulphur Clover Trelle jounalre Blassgelber Klee KneBep 6neAolKenTHblu

S, H, BH, Sb, CG, Ma VI - VIII 2n = 16; H

dlakava; kruniea mnogo duza od casiee, zucka­stobijela, nakon evjetanja ervenomrka, po pree­vjetavanju brzo opada, zastaviea dvostruko duza od krila. Mahuna jajasta i na vrhu zadebljala. Sjeme sitno, ovalno i mrke boje.

Optimum uslova za zivot nalazi u kseroter­mnim livadama i pasnjacima submediteranskog, nizijskog, brdskog i gorskog pojasa, te se moze smatrati karakteristicnom vrstom klase Fesluco­Bromelea Br.-BI. et R. Tx. 1943.; najmezolilnije populaeije zalaze u vegetaciju mezolilnih livada i pasnjaka klase Molinio-Arrhenalherelea R. Tx. 1937. Narocito je znacajna i cesta u vegetaciji sveze Chrysopogoni-Danlhonion Kojic 1957. na podrucju Srbije i Bugarske , dok se u nasem primorju javlja u zajednieama sveze Vulpio-Lo­lion H-ic 1960. Kao i sve djeteline dobra je krmna biljka.

Opste rasprostranjenje : Evropa, osim sje­vernog dijela, Krim i Mala Azija. Medu litogeogra­lima postoji znacajan stepen neslaganja u deter­minaeiji njene pripadnosti Ilornom elementu. Oberdorfer (1962) je smatra submediteransko­subatlantskom, Horvat, Glavac, Ellemberg (1974) srednjoevropskom, a Cineovic (u Josilo­vicu, 1972) pontsko-submediteranskom biljkom, sto nas najbolje priblizava istini 0 njenoj litogeo­gralskoj pripadnosti .

TRIFOLIUM PANNONICUM L.

Farn. Fabaceae

Panonska djetelina

Panonska detelja

naHoHCKa AeTeru"Ha

Hungarian Clover Trelle de Hongria Ungarischer Klee

Kneeep naHOHCK>1U

S. H. BH. CG. Sb. Ma VI - VIII

2n = ca. 130. ca. 180; H

Vi~egodi~nja biljka sa kratkim puzeeim rizo­mom. Stablo uspravno. najeesee 15-40 cm dugo. nerazgranato iii slabo razgranato, okruglo, kasnije ~uplje. u donJem dijelu sa st~eeim dlaka­mao Donji listovi na duzim. a gomji na kraeim d~kama . listiei donjlh listova mali. objajasti. a gornjih duguljasto lanoetasti. 3- 6 em dugi i 2 em ~iroki; lisne d~ke kao i listiei s obje strane sa grubim dlakama; zalisel uzani. kozasti, sa dugim linearnim vrhovima, zeleni i srasll s lisnom d~kom. GI vice velike 3-5, a ~ed i do 8 em duge i do 3 em ~iroke . Cvjetovi sjedeei, 1-2,5 em dugi ; ea iea sa 10 nerava. gusto dlakava, sa suzenim zdrijelom, lineamo u ilJenim zupeima kojl su trepavieavo dl kavi i Iste duzine kao cij v ea~iee osim najdonjeg koji je dvostruko duzi; krunlea zuek slo iJel . duz od donjeg zupce ca~iee , k snij mrk I op d .. zaslavice uzana i rnnogo dui ad krfla i euni Mahuna s jedOim Jam nom Sj me dugulj to Iii okruglo, sVIJetioz J no I sj jno.

Optimum skolo klh u lov nalazl u ksero­m Zohlnlnl liv d m I pa nlaclm n1zilskog. brdskog, I 9 r kog pOJ s K rakleristiena je

1. don]i dio bilJke. 2. dio stablJike s listom i cvjetovirna. 3. razrezana i re~irena ~ Ica, 4. mahuna

vrsta sveze Bromion ere Ii Br. -BI. 1936. odno­sno asocijaeije Bromo-Plant ~inetum mediae H-t. 1931 .

Panonska je djetelina veoma eijenjena krmna biljka. kako u svjezem slanJu tako i u ijenu.

Sasvim mladi lislovi korisle se pri ish rani u prirodi kao alaI i k 0 kuvano povrce.

Op Ie rasproslranjenje: juzna i jugolsto na Evropa. Madarska. Ukrajin . srednja Rusija. M la Azija I Kavk z; u srednjoj Evropi se kultivi­r Pripad ponlsko-submedileranskom flomom lemenlu.

61

1. donji dio biljke, 2. listie, 3. zalistak, 4. dio stabljike sa listovima i cvjetnim glavicama, 5. cvijet, 6. casica, 7. mahuna

Jednogodisnja biljka. Stablo tanko, duzine 20-50 em, uspravno iii ustajuee, najcesee raz­granato, savitljivo. Lisne drske do 2 em duge ; listiei njezni, dugul]asto elipticni i sa klinastom osnovom, 5-18 mm dugi u gornjoj polovini fino testerasti , srednji listie na nesto duzoj drsei od bocnih listiea. Zalisei jajasti, usiljeni, eijelog oboda iii slabo nazubljeni, najcesee kraei od lisne drske i s izraienim uskama. Drske evasti tanke, lucno odstojeee, najcesce 3-4 em duge daleko nadvisujuci list iz cijeg pazuha polaze. Cvjetne glaviee 10- 12 mm duzine, 9- 12 mm

62

TRIFOLIUM PATENS Schreber Fam. Fabaceae

Zuta gunjica, zuta djetelina

Razmakljena detelja

Hop-Clover Trelle elale, Trefle -jaune Spreizklee, Abslehender Klee Trifoglio-dorato

S, H, BH, Sb, CG, Ma V-VII 2n = 14, 28,32; T

sirine, poluloptaste u ranijim fazama, a kasnije loptaste i sa zbijenim evjetovima. Cvjetovi sjede­ei , odnosno na vrlo kratkim drskama, nakon evjetanja opusteni ; casiea sa nejednakim zup­cima - donji vise puta duzi od gornjih i dvostruko duzi od eijevi casice ; kruniea oko 6 mm duga, zlatnozuta, a nakon evjetanja svijetlomrka; za­staviea na lednoj strani ravna, sa slabo izraienim nervima; krila sa koncastim uskama; stubie ne­sto kraci od ploda. Sjeme duguljasto i zutomrko.

Brojne i razlicite populaeije ove vrste opti­mum uslova za zivot nalaze u razlicitim - mezo­filnim, higromezofilnim, higrofilnim i mezoksero­filnim livadama i pasnjacima nizijskog, submedi­teranskog i brdskog pojasa, te se moze smatrati karakteristicnom vrstom klase Molinio-Arrhenat­heretea R. Tx. 1937 ; na pasnjacima je rjeda jer sjeme ne stigne da sazri. Rasprostranjena je u juznoj i srednjoj Evropi.

TRIFOLIUM PRATENSE L.

Fam. Fabaceae

Crvena djetelina

Travniska detelja, crna detelja

Red Clover, Purple Clover Trefle rouge

Rotklee , Wiesenklee Trifoglio rosso,

Capro rosso Kfleeep KpaeHblU

S, H, BH, Sb, CG, Ma V-IX

2n = 14 (28) ; H

Visegodisnja biljka sa snainim vretenastim korijenom i jakim bocnim korjenovima, te sa kratkim rizomom. Stabla polaze iz pazuha listova rozete, uspravna su i najcesce nerazgranata iii sa kratkim granama, 20-50 em duga, izbrazdana do uglasta, ± obrasla gustim prileglim iii strsecim dlakama. Donji listovi na dugim drskama. Listici s vrlo kratkim drskama, najcesce 1,5- 5 em dugi i 1-2 em siroki, jajasti iii duguljasti. Zalisci jajasti i naglo izvuceni u cekinjasti vrh . Glaviee pojedi­nacne iii po dvije u parovima, sjedece, loptaste do jajaste, cesto okruzene zaliseima i listovima, rjede su glaviee na drskama, 2-3 em siroke, sa po 30-90 evjetova. Cvjetovi su sjedeci, bez brakteja, 1,5-2 em dugi ; casiea sa 10 nerava bjelicastozelena, po cijevi spolja kratko dlakava a unutra gola ; zupei cas ice koncasti, trepavicavi , iste duzine kao i cijev izuzev najgornjeg koji je najduzi i duzi od eijevi. Kruniea ervena, rjede bijela, zastavica duza od krila i cunica ; plodnik sjedeci sa dva sjemena zametka. Mahuna jaja­sta, tanko kozasta, jednosjemena. Sjeme dugu­Ijastojajasto, glatko, zuto do mrko iii Ijubicasto.

Najvecu brojnost, vitalnost i prinos dostize u mezofilnim livadama nizijskog, brdskog, gor­skog i subalpinskog pojasa reda Arrhenathereta­lia Pawlowsky 1928 ; znatno manju brojnost, vitalnost i produkciju ima u kseromezofilnim

1. klijanae, 2. donji dio biljke, 3. dio stabljike sa listom, 4. zalisei, 5. dio stabljike sa listom i evjetnom glavicom, 6. evijet, 7. rasjecena i rasirena casiea, 8, 9. sjemenka

livadama reda Brametalia erecti Br. -BI. 1936, kao i u higrofilnim livadama redova Malinietalia W. Koch 1926. i Deschampsietalia H-ic. (1956) 1958.

Zbog izvanrednih krmnih svojstava veoma mnogo se kultivise, sama iii u kombinaeiji sa jos nekim djetelinama i travama.

Znacajna je medonosna i Ijekovita biljka, a moze se upotrebljavati i u Ijudskoj ishrani.

Opste rasprostranjenje: Evropa izuzev kraj ­njeg sjevera, zapadna Azija do Altaja i Bajkal­skog jezera, Kasmira i prednje Indije; Alzir u Afriei ; odomacena u Sjevemoj i Juznoj Americi .

63

1. klijanac, 2. habitus, 3. listie, 4. casica, 5. sjemenka

Visegodisnja biljka sa snaznim osovinskim korijenom i razgranatim rizomom. Stabljika puza­va, do 40 em duga, gola i na cvorovima se ukorjenjuje. Listovi sa golim i vrlo dugim drska­ma. Listiei klinasto obrnutojajol iki do elipticni, 1 -3 em dugi i nesto uzi, slabo usjeceni i skoro po ci tavom obodu nazubljeni, sa slabo razgrana­tim bocnim nervima. Zalisei kozasti , siroki, jajo­liki , veeinom bjelicasti sa ervenoljubicastim iii zelenim nervima. Glaviee na dugim drskama, okrugle, rastresite , najcesee sa 30-80 evjetova, 1-2 em siroke. Cvjetovi na drskama duzine casiee i poslije eVjetanja oboreni nadolje. Casiea

64

TRIFOLIUM REPENS L. Fam. Fabaceae

Bijela detelina, puzeca djetelina

Bela detelja, plazeca detelja

,QeTemtHa 6ena

White Clover, Dutch Clover Trefle blanc Weissklee, Kriechhenderklee Trifoglio bianco KneBep 6enblu. K. nOn3YYH~U

S, H, BH, Sb, CG, Ma IV -X 2n = 32; H (Ch)

zvonolika, s deset zelenkastih nerava i laneeta­stim usiljenim zupcima. Kruniea 8-13 mm duga, bijela iii ruzicasta, a nakon eVjetanja mrka; zastaviea elipticna i usiljena ; krila nesto kraea od zastaviee, rasirena, srasla sa cunieem i prasnickim koneima; stubie nesto duzi od polo­vine ploda i ostaje na njemu. Mahuna linearna, spljostena, s tan kim omotacem i 3-4 sjemena. Sjeme jajasto, okruglasto iii bubrezasto, sum­porno do narandzastozuto, a kasnije mrko.

Najvecu brojnost i vitalnost ostvaruje u me­zofilnim livadama brdskog, gorskog i subalpin­skog pojasa, kao i u parkovima urbanih i ruralnih naselja. Karakteristicna je vrsta klase Molinio­Arhenatheretea R. Tx. 1937. U zelenilu konti­nentalnih gradova i sela izgraduje specificnu asoeijaeiju Trifolietum repentis Lakusic et aJ. 1976.

Izuzetno je znacajna krmna biljka, koja se uz crvenu djetelinu, zbog visokog procenta bje­lancevina i drugih hranjivih materija forsira u kultiviranim livadama i pasnjaeima.

Znacajna je medonosna, Ijekovita i divlja jestiva biljka.

Opsta rasprostranjenost : Evropa, sjevema i zapadna Azija, sjeverna Afrika, Sjeverna Ame­rika, a odomacena u Juznoj Ameriei i istocnoj Azij i.

TRIFOLIUM RESUPINATUM L.

Fam. Fabaceae

Crvena gunjica, persijska djetelina

Persiska detelja

AeTenlilHa 1i13BlileHa, rpKnaH

Persian Clover T refle renverse

Persischer Klee , Wendeblumenklee Trifoglio trafoglino

KneBep nepCI-IACKI-IU, K. wa6Aap

H, BH, Sb, CG, Ma V-VI

2n = 16 (14) ; T (H)

Jednogodisnja (iii prezimljujuca) biljka, glat­ka. Stablo 10 - 30 (-60 ) cm dugo. Listovi jajasti do objajasti , po cijelom obodu ostro nazubljeni s najvise 20 pari bocnih nerava. Zalisci lanceta­sti , usiljeni, u donjem dijelu srasli s lis nom drskom. Cvjetne glavice do 1 cm siroke, za vrijeme sazrijevanja ploda loptaste, do 2 cm siroke. Casica zvonasta, spolja u gornjem dijelu gusto dlakava. Njena gornja polovina za vrijeme sazrijevanja ploda povecana i mjehurasto nadu­vena. Krunica ruzicasta, zastavica 2- 3 puta duza od casice (prije povecanja ove). Listici krunice vecinom pred otvaranje cvijeta okrenuti u obrnut polozaj (resupinirani). Mahuna loptasta do jajasta s 1- 2 sjemena.

Naseljava vlazne i mocvarne pasnjake i livade, kao i poljoprivredne obradive povrsine, uglavnom na podrucju Hercegovina, Makedoni­je, Kosova i oko Juzne Morave. Odgovaraju joj vlazna i mokra stanista na aluvijalnim i srednje teskim tlima neu.tralne iii slabo alkalne reakcije. Dobro uspijeva i na zaslanjenim zemljistima.

Karakteristicna je vrsta sveze Trifolion resu­pinati. Optimum postize u brojnim asocijacijama, npr. Alopecuro-Ranunculetum marginati Zeidler 1944, Poo-Alopecuretum pratensis R. Jovanovic 1957, Festuco-Hordeetum secalini R. Jovanovic 1957, Hordeo-Caricetum distantis-trifolietosum

1. donji dio biljke, 2. vrsni dio stablj ike sa listovima i cvjetnim glavicama, 3. dio listica, 4. cvijet, 5. casica, 6. " resupinirana« krunica, 7. casica u vrijeme sazriJeva­nja ploda

resupinati Micevski 1957, Cynosuro- Caricetum hirlae Micevski 1957, Trifolietum resupinati-ba­lansae Micevski 1957, Trifolietum nigrescenti­subterranei Micevski 1957. Cesta je i u zajedni­cama sveze Molinio-Hordeion secalini, dok je rjeda u zajednicama klase Phragmitetea.

Medonosna je i daje dosta nektara i polena. Kao krma je odlicnog kvaliteta.

Opste rasprostranjenje : U citavoj medite­ranskoj oblasti do Kanarskih ostrva ; Madera, srednja Azija, sjeverna Afrika ; Portugal , srednja i zapadna Francuska, Balkansko poluostrvo. Submediteranski je florni element.

65

1. vrsni dio stabljike sa listovima i cvjetnim glavicama, 2. zalisci, 3. cvijet, 4. cvjetna glavica poslije cvjetanja i plodonosenja, 5. mahuna u (:asici, 6. sjemenka

Jednogodisnja biljka s poleglim, 5-20 (-40) cm dugim razgranatim ± dlakavim stablom. Listovi s dugim drs kama. Listiei s pjegama, obrnuto srcoliki, po obodu sitno nazubljeni i dlakavi. Zalisci polujajasti , usiljeni. CVjetne gla­vice na dugim dlakavim drskama, s malo cvjeto­va; samo spoljasnji cvjetovi u glavici fertilni; takvih cvjetova 2-5; unutrasnji cvjetovi sterilni, bez krunice, cesto imaju samo casicu; razvijaju se poslije fertilnih. Fertilni cvjetovi 10-20 mm dugi s trepavi6avim 6asicnim zupcima ; krunica bijela iii blijedoruzicasta, dvostruko duza od casice. Nakon cvjetanja glavice savijene nanize,

66

TRIFOLIUM SUBTERRANEUM L. Fam. Fabaceae

Djetelina podzemna

Podzemna detelja

Subterraneum Clover Trelle semeur, Trefle souterroin Bodenfriichtiger Klee Trifoglio sotterrano KneBep nOA3eMHbiu

H, BH, Sb, eG, Ma IV- V 2n = 12,16; T

zarivaju se u zemlju gdje sazrijevaju ± so6ivaste jednosjemene mahune (geokarpija). Sjemenke sjajnocrne.

Naseljava livade i pasnjake pretezno suvih i toplih stanista sa ± ispranim dekalcifikovanim, umjereno kiselim i neutralnim tlima. Karakteri­sti6na je vrsta zajednica sveze Vu/pio-Lolion H-ie 60, ciji je centar rasprostranjenja u eumedi­teranskom podrucju istocnojadranskog primorja. Cesta je u zajednicama sveze Trito/ion resupina­Ii. Karakteristicna je vrsta asocijacije Tritolielum nigrescenti-sublerranei Micevski 57 i asocijacije Trito/ielum sublerranei SIavni6 (42)48.

Kao krma vrlo dobrog je kvaliteta. Prven­stveno sluzi za ispasu preko zime i u rano prolje6e.

Opste rasprostranjenje : U citavoj medite­ranskoj oblasti ; zapadna i juzna Evropa, sje­verna Afrika, Kanarska ostrva, Madera, prednja Azija. Prenesena je u Australiju. Takode rasirena u juznom dijelu USA, Argentini i juznoj Africi.

VICIA CRACCA L. Fam. Fabaceae

Pticja grahoriea, graoriea

Pticja grasiea

nnlYYY1 rpaop

Wild vetch, Bird vetch, Tufted vetch,

Cat peas Vesee cracca

Vogelwicke Craca, Veccia montana

rOpOW8K MblW II1 HblU

S, H, BH, Sb, CG, Ma VI - Viti

2n = 12, 14, 24, 28 ; H

Rizom puzeei i razgranat. Stabljika 30-150 cm visoka, najcesee pokrivena kratkim dlakama. Listovi se zavrsavaju razgranatim rasljikama i imaju 6-12 pari sjedeeih listiea, koji su uzano elipticni do linearni, 1,5-3 cm dugi i 1- 7 mm siroki , po pravilu pokriveni priljubljenim dlakama. Cvati su najcesee od 15 cvjetova i duze od lista u cijem se pazuhu nalaze. Zalisci su polukopljasti do lancetasti, 6-10 mm dugi. Cvjetovi su naj­cesee 8- 12 mm dugi sa cvjetnom drskom duzine do 1 mm ; casica kratko zvonasta sa nejednakim zupcima - donji mnogo duzi od gornjih ; krunica je Ijubicasta, 3-4 puta duza od cas ice ; zastavica jajasta iii polusrcasta, iste duzine kao nokatac iii nesto duza od njega ; krila su malo kraea od zastavice, a malo duza od cuniea koji ima pjegav vrh. Mahuna je izduzeno rombicna, 2- 3 em duga i 5-6 mm siroka, spljostena, gola, mrke do crne boje i sa drskom koja ne izlazi iz cas ice . Sjeme je okruglo, precnika 2,5-3,5 mm, maslina­stomrke boje i isarano tamnijim pjegama, po 4-8 u mahuni.

1. dio stabljike sa listovima, cvastima i plodovima, 2. listie, 3, 4. zalisci, 5. casica, 6. cvijet

Ovu evroazijsku vrstu unijeli su jOs Vikinzi na Grenland i u sjeveroistocne dijelove Sjeverne Amerike. U USA i Francuskoj se gaji kao krmna kultura, sto najbolje govori 0 njenom kvalitetu. Medonosna je i Ijekovita biljka. Njene razlicite populacije zive u razlicitim biljnim zajednicama higromezofilnih i mezofilnih livada i pasnjaka redova Molinietalia i Arrhenatheretalia, te se moze smatrati karakteristicnom vrstom klase Molinio-Arrhenatheretea. Osim toga, naseljava cesto i oranice, gdje se javlja kao kor~Y, koji se suzbija agrotehnickim mjerama i primjenom her­bicida, kao sto su: ONOC, 2,4-0, itd.

67

1. diD stabljike sa IistDvima i cvjetDvima, 2. diD stabljike sa listom i mahunama, 3. listie, 4. cvijet, 5. casica, 6. mahuna

Podzemno stablo vrlo takno i razgranato, najcesee ervenkaste boje. Stabljika 30-50 (-100) em duga, nerazgranata iii pri osnovi slabo razgranata, uglasta, njezne svijetlozelene boje, najcesee gola. Listovi dugi 5-10 em i izuzev najdonjeg svi se zavrsavaju neznatno razgrana­tim rasljikama; listiea 3-8 pari, skoro sjedeeih, elipticnih, jajastih iii skoro okruglih, duzine 7-35 mm i sirine 6-14 mm. Zalisci su znatno manji od listova, jajastog do polukopljastog oblika, sa konkavnom, purpurnomrkom nektarijom na do­njem dijelu. Cvasti su sa 2-6 evjetova, sjedeee

68

VICIA SEPIUM L. Fam. Fabaceae

Vijugasta grahorica, purpurna grahorica

Obplotna grasica

rpaop

Bush-vetch, Hedge-vetch Vesce des haies, Vesee sauvage Zaunwicke Siepi, Veccia silvana BIiIKa 3a6opHas:l , ropoweK 3a6opHblU

S, H, BH, Sb, eG, Ma IV - VIII 2n = 14 (Hi-18) : H

iii sa kratkom drskom, znatno kraee od lista u cijem se pazuhu nalaze. Cvjetovi 1,2-1,5 em dugi, orijentisani na jednu stranu; casiea je kratko zvonasta, dlakava, sa nejednakim casic­nim zupcima koji su kraei od cijevi, po pravilu; kruniea veeinom ervenoljubicasta do mutnopla­va, rjede zuekastobijela iii Cisto bijela, gola; zastaviea je obrnuto jajasta i duza od krila, koja su mnogo dUla od cuniea, koji ima tamnoljubi­cast vrh; stubic je s unutrasnje strane pokriven kratkim a sa spoljasnje dugim dlakama. Mahuna je izduzena siroko linearna, 2-3,5 em duga i 5-8 mm siroka, neznatno spljostena, dok je mlada pokrivena kratkim dlakama, a kao sazrela gola i sjajna, erna i sa 3-6 sjemenki. Sjeme je okrug lo, sa dijametrom 3-4,5 mm, luckasto, ervenkasto, sivo iii sivomrko i poprskano s tam­nim pjegama.

Populacije ove sjeverno-euroazijsko-subo­keanske vrste nalaze najpovoljnije uslove za livot u ekosistemima mezofilnih livada red a Arrhenatheratalia i prorijedenih mezofilnih suma reda Fagetalia sy/vaticae Pawlow. 1928.

Pripada kategoriji odlicnih krmnih biljaka, te se u novije vrijeme sve cesce uvodi u kulturu. Dobra je medonosna biljka.

GERANIUM MOLLE L.

Fam. Geraniaceae

Iglica mekana, babin zdravac

Mehka krvomocnica

Dovers - foot, Cranesbill Tete rouge, Pied rouge ,

Pied de pigeon Zottiger Storchschnabel ,

Favetta, Piedi gallo, Erba del grue

repaHb MouKaR

S, H, BH, Sb, CG, Ma V-VIII

2n =26; T

Jednogodisnja iii dvogodisnja biljka. Stab­Ijika 10-30 (40) em duga, slabo granata, pokri­vena rijetkim odstojeeim dlakama, pri vrhu pone­kad sa zljezdastim dlakama. Listovi pri osnovi stabljike u rozeti sa drskama dugim 6-10 em, liske s obje strane dlakave, okruglo bubrezaste, siroke -5 em, do 1/ 3 iii do 3 /4 urezane na 7-9 objajastih reznjeva, koji su na vrhu plitko urezani na 3-5 tupih reznjiea ; listovi na donjem dijelu stabljike sa kraeim drskama i s uzim reznjevima, gornji jos sitniji ; zalisei siroko jajasti. susni, ervenomrki. Cvjetne drske pokrivene dlakama i zlijezdama, svaka sa po dvije evjetne peteljke, za vrijeme plodonosenja odstojeee. Casicnih i krunicnih listiea po 5, casicni listiei pokriveni dugim dlakama; krunicni listiei veeinom duzi od casicnih, obrnuto sreasti , svijetloruzicasti iii ervenkastoljubicasti, pri osnovi trepljasti. Pra­snika 10. Plodnik sinkarpan petook, karpele na vrhu izvucene u kljunast izrastaj. Plod 10-30 mm dug ; pojedinacni plodiei (karpidije - cahure ) goli , poprecno (koso) naborani , kljun zljezdasto dlakav; sjemena veeinom glatka.

Rasprostranjena od nizijskog do subalpin­skog pojasa i naseljava suve livade i pasnjake, uglavnom zajedniee sveze Cynosurion i Arrhe­natherion elatioris. Cesta je kraj puteva, na

1. klijanac, 2. donji dio bi ljke, 3. list, 4. dio stabljike na poprecnom presjeku, 5. vrsni dio stabljike sa listovima, cvjetovima i plodovima, 6. casicni listie, 7. krunicni listie, 8. plod, 9. sjemenka

zapustenim neobradenim, ruderalnim povrsina­ma, rjeda u poljoprivrednim kulturama.

Kao krma dobra je i korisna za stoku kada je u hrani zastupljena samo u manjim kolicinama. Stoka je nerado jede u svjezem - zelenom stanju . Smanjuje mlijecnost, uzrokuje rano kise­Ijenje i grusanje mlijeka. Koristi se kao Ijekovita vrsta.

Opste rasprostranjenje: Siroko rasp rostra­njena u najveeem dijelu Evrope i Azije. Medite­ransko-submediteransko-subatlantski florni ele­ment.

69

1. donji dio biljke, 2. gomji dio stabljike sa listovima, cvjetovima i plodovima, 3. cvijet, 4. krunicni listie, 5. casica, 6. zrela - raspuknuta cahura s casicom

Jednogodisnja, dvogodisnja, rjede visegodi­snja zeljasta biljka sa tan kim bjelicastim korje­nom. Stabljika visine 5-30 cm, gola, tanka, jednostavna iii pri osnovi razgranata. Listovi naspramno rasporedeni , sjedeei, trepljasto hra­pavi, sa 1 nervom; donji izduzeno obrnutojaja­stog oblika, gornji lancetasti, si ljati. Cvjetovi u razgranatoj cvasti na tankim, dugackim peteljka­ma. Casicni listiei elipticni, zasiljeni, u gornjoj polovini trepavicavo zljezdasti. Krunicni listiei izduzeno obrnutojajastog oblika, bijeli, pri osnovi zuti. Prasnici pri osnovi spojeni. Stubiei sa glavi-

70

LlNUM CATHARTICUM L. Fam. Linaceae

Lan cistilac, lanik bijeli

Predivec

n~BaACK~(A~B)neH

Purging fl ax, Mountain flax , Fairy flax Lin sauvage purgatif I Pelit Lin Purgier Lein, Wiesen-oder-Barg-Lein Lino purgativo, Lino cathartico. linoeula, neH cna6lo1TenbHblu, KOKyWKI-1H neH

S, H, BH, Sb, CG, Ma VI- VII I 2n = 16 : T,

castim zigovima. Cahura loptasto-jajastog obli­ka, gola, zuekastomrke boje, visi. Sjeme izduze­nojajastog oblika, zuekasto mrke boje.

Na vertikalnom profilu nalazimo je od nizija do subalpinskog pojasa - na livadama, pasnja­cima, vristinama, tresetistima, uz potoke, na poljima, pjescanim naslagama, kamenitim mje­stima i u svijetlim sumama i sikarama. Znacajan je element zajednica livada i pasnjaka sveze Bromion erecti, Chrysopogoni satureion, Scorzo­nerion vil/osae i Chrysopogoni - Danthonion. Nalazimo je i u zajednicama planinskih rudina klase Festuco-Seslerietea Barbero et Bonim 1969, te u mnogim fitocenozama reda Arrhenat­heretalia i Molinietalia, kao i u acidofilnoj vege­taciji sveze Calluno-Festucion tenufoliae i Cal­luno-Genistion.

Stoka je ponesto jede iako je gorkog okusa. Zbog sadrZaja etericnih ulja, glikozida i gorkih taninskih materija u svjezem stanju je u manjoj mjeri otrovna za stoku i djeluje skodljivo. Kao purgativ upotrebljavala se u narodnoj medicini (Herba lini cathartici). Kod stoke uzrokuje kolike, krvavo mokrenje, uzetost pa i uginuee (rijetko). U sijenu je gotovo neotrovna. Sjeme je otrovno.

Opste rasprostranjenje: Evropa, jugoza­padna Azija, sjeverna Afrika . Euroazijsko-subo­ceansko-submediteranski florni element.

EUPHORBIA CYPARISSIAS L.

Fam. Euphorbiaceae

Mljecika obicna, mali mlijec

Cipresasti mlecak

CMpeKOSY1AHa MneYKa

Cypres Spurge, Irish moss, Milk weed

Euphorbe Petit-cypres, Zypressen Wolfsmilch,

Bauernbarbar Erba cipressina,

Erba-di-galbretto Mon04au K~nap~cOBbIU

S, H, BH, Sb, CG, Ma IV-VII

2n = 20, 40 ; G(H)

Visegodisnja zeljasta biljka, visoka 15- 50 cm, gola iii ponekad malo dlakava, sa cilindric­nim puze6im korjenom. Stabljike ve6inom mno­gobrojne, gusto olistale, razgranate, sa donjim stenlmm granama. Listovi sjede6i, spiralno gusto rasporedeni , uzano linearni, na vrhu zatupasti iii siroko usiljeni, sa jednim nervom ; pricvjetni Ii­~tovi jajasto !ombicni iii trouglasto srcasti, tupi, zutl , kasmje cesto purpurni. Terminalna cvast 10 do 18-toradijalna (pazusnih cvasti 1-12), zraci na kraju jedanput do dvaput dvoracvasti (rjede prosti). Cijatijum 3 mm dug, sa polumjesecastim dvorogim nektarijama, sa kratkim zatupastim rosci6ima. Cahura trobrazdasta, istaknuto tacka­sta; sjeme glatko, jajastookruglasto.

Nastanjuje preteino suncana i topla stani­sta, na vertikalnom profilu od nizina do alpinskog pojasa. Nalazimo je na izrazito suvim ali i na umjereno vlainim livadama i pasnjacima, a ta­kode i na proplancima u ibunju, u svijetlim sumama i sikarama, kao i na ruderalnim stan i­stima uz putove i iivice, te po utrinama, na njivama, u usjevima i zasadama. Znacajan je element livada i pasnjaka klase Festuco-Brome­tea. Njene populacije postiiu svoj optimum u zajednicama reda Scorzonero-Chrysopogoneta­lia i Festucetalia valesiacae, a brojno su raspro­stranjene i u fitocenozama sveze Bromion erecti,

1. donji dio biljke, 2. vrsni dio stabljike sa listovima i cvjetovima, 3. cijatijum, 4. stubic tucka sa reinjevima, 5, 6. pricvjetni listiei, 7. cahura, 8. sjemenka

Festucion vaginatae, Cymbopogo-Brachypo­dion ramosi i Vulpion (nesto manje u zajedni­cama sveze Calluno-Festucion tenuifoliae i reda Arrhenatheretalia).

Spada u vrlo otrovne biljne vrste i stoka je na pasi izbjegava. Upotrebljava se u narodnoj medicin i.

Opste rasprostranjenje : Citava srednja i juina Evropa, kao i juini djelovi Skandinavije, srednja i juzna Rusija, u Sibiru sve do Bajkala ; u Sjevernu Ameriku unesena ; na Balkanskom poluostrvu siroko rasprostranjena.

71

1, 2, habitus, 3. evast, 4. dio tista stabtjike, 5, koto Ca~ice, 6. casicni listie, 7. dio cvasti sa braktejama i cvijetom, 8. tahura, 9. cahura 5 Casicnim listleima, 10. sjemenka

Visegodisnja zeljasta biljka sa tan kim vrete­nastim korijenom i razgranatim nadzemnim dije-10m rizoma. Stabljike mnogobrojne, uspravne iii ustajuce. Listovi u donjem dijelu stabla usko lopaticasti do objajasti, zatupasti, obieno otpa­daju prije evjetanja ; u gornjem dijelu stabla listovi linearno laneetasti, zasiljeni. Cvjetovi (15-50) u terminalnoj grozdastoj evasti, prije evjeta­nja piramidalno eubastoj , kasnije valjkasto izdu­zenoj . Osovina evasti pokrivena dlakama. Brak­teje u donjem dijelu evasti jajasto duguljaste,

72

POLYGALA COMOSA Sehk. (Syn. P. vulgaris l. subsp.comosa Chad.) Fam. Polygalaeeae

OIakavi krestusac, kija ruzasta

Co pasta grebenusa

Tufted Milkwort Polygala, Laiter Schopf Kreuzblume, Sehopfige Kreuzblume IIIcTOA xoxnaTblu

S, H, BH, Sb, eG, Ma V-VIII 2n = 28, 32, 34 ; H

glatke, iste duzine iii malo duze od evjetnih peteljki ; u srednjem i gornjem dijelu evasti brak­teje linearne, nekoliko puta duze od evjetnih peteljaka. Cvjetovi zigomorfni , dvopolni. Spoljni listiei casiee linearno laneetasti ; unutrasnji (krila) elipticni iii objajasti: boeni nervi sa granama koje su vrlo nejasno povezane anastomozama. Cvje­tovi ruzicastoljubicasti , rjede plavi iii bijeli ; kru­nicni listiei gotovo iste duzine sa krilima casice. Plodnik dvook. Prasniei pokriveni dlakama. Ca­hura objajasta iii opsreasta, po obodu krilata. Sjeme pokriveno bjelieastim dlakama; privjesak dlakav sa boenim reznjevima od oko 1/3 duzine sjemena.

Naseljava livade i pasnjake, svijetle hra­stove i bukove sume, sikare i vristine od nizijskog do subalpinskog pojasa. Karakteristicna vrsta klase Festuco-Brometea. Cesta je u zajedni­eama sveza Bromion erecti, Chryzopogoni- Dan­thonion i Festucion rupicolae, a zastupljena je i u nekim drugim termofilnim i termomezofilnim zajednicama livada i pasnjaka.

Kao krma slabog je kvaliteta. U sijenu je bezvrijedna. Peele je rado posjecuju.

Opste rasprostranjenje : Sjeverna i sjevero­zapadna Evropa, sjeverni dio Balkanskog po­luostrva, jugoistocna Azija, M. Azija, Pripada evroazijsko-kontinentalnom flornom elementu.

POLYGALA VULGARIS l.

Fam . Po/yga/aeeae

Oblenl krestusac

Navadna grebenu~a, krlzman, krizanka

Common Mllkwort, Gong lIover

Herbe a lail, POlygala commune,

Polygala vulga"e Gamelne Kreuzblume,

GelYohnllche Kreuzblume Erba bozzollna,

Vecciolina V1CTOA 06blKHoa8HHblu

S, H, BH, Sb, CG, Ma V- VIII

2n = (28,32,48,c.56) 68 c.70 ; H(Ch)

VI~egodi~nja biljka, lankog, vrelenaslog korjena sa razgranatim nadzemnim dijelom rizoma. Siabia mnogobrojna (-35) , uspravna iii uSlajuca do polegla, gUSlo lisnala. Lislovi u doni em dijelu slabla objajasli do lancelaslo ellptieni , pri osnovi kllnaslo suieni, u gornlem IInearno-lancelasti, svi za~iljeni. Cvasli lermi­nalne, u poeelku piramidalnog oblika, kasnije izdu­iene i raslresite. Cvjelovi zigomorini, najee~ce plavi, rijelko ru i ieasli ii i bijeli. Brakleje jajasle, opnasle i opadajuee. Spollni listiei ea~ice linearni; krila eliptiena iii oblajaslo-eliptiena, pri osnovi suiena, sa 3 nerva, srednji nerv povezan mrezom anastomoza sa ± upola razgranallm boenlm nervima. Tubus krunice obieno malo duii od slobodnog dijela krunienih Iisliea, isle duiine sa krillma. Plodnik dvook. Cahura jajaslo­opsrcasla, pri osnovi suiena u peleljku, usko krilala po obodu. Sleme izduieno jajaslo, sivomrke boje, pokriveno bjelieaSlim dlakama ; privjesak sa dlakama, reinlevi dostli u oko 1/3 duzine sjemena.

Rasproslranlena je na suvim iii umjereno vlainim livadama i pa~nlacima , a lakode u svijellim ~umama , u zbunju i u vri~tinama od nlzlna do alpinskog pojasa, naleeMe na ilovaslim i sllikalnim zemljistima. Pre­leino Ie zasluplJena u zajednicama klase Nardo-Cal­lunetea. Nalazimo Ie eeslo I u zalednicama reda Arrhenat!lereta/la i Molinietalia, kao i u nekim ksero­mezofllnim filocenozama sveze Scorzonerlon vi/losae i Bromion erect!.

1, 2 habitus, 3 1151 don]eg dljela slabljike, 4. dio lisla iz sredn]eg di]ela slablilke, 5. krilo ta~ice, 6. ta~itni listie, 7. dio cvasli 5 braktejama i cviJelom, 8, 9. cahura 5 ta~ltnlm listicima, 10. sjemenka

U pogledu krmne vrijednosli, spada u vrsle slabi­leg kvalitela (u sijenu je bez vrijednosli). Povecava sekreciju mlijeka. Zbog gorkog ok usa, sloka je manje jede. Ukrasna je vrsla. Upolrebljava se u narodnoj medicini. Mlado Ii~ce moze se koristiti kao dodalak sal ali.

Op~le rasproslranjenje : Sjeverna i sjeveroza­padna Evropa, sjeverni dio Balkanskog poluoslrva, juina Rusila , Kakvkaz, M. Azija, jugoisloeni Sibir. Subatianlsko-submedileranski florni element.

73

1 donJi dlO biljke. 2. dio stablJlke sa hslovima I plodo­virna. 3 dlO stabljike na popretnom pres!eku, 4. lisht involuceluma. 5. CV1f8t. 6 krunitnr hstiO. 7. tutak, 8 plod. 9 shematski popretni prosjek plodiea

Visegod,snja billka sa ± repasto zadeblja­Urn. vretenastJm korijenom. Stabljika 3(}-150 em V1SOka, suptJa, rebrasto lzbrazdana, gotovo gala ill pri osnovi dlakava, veeinom u gomJem dijelu razgranata. UstOVI trouglastl, 2- 3 puta perasto dijeljeni, reznjevi izduieno laneetasll, sillati , na­zublJ8nl ill duboko uSjeCenl, donji hstovi na drSka­rna. sradnll i gomli sledeCl Sa dlakavim rukav­cern. Cvest je sloteni stit. VcSni i boCni StitOVI sa 8-16 na~ gollh zrakova lednake duline. Involukruma nama. lnvolucelum iz !HI listica sa PIIl8f]kama, po obodu uzano opnastih, trep/jasto

74

ANTHRISCUS SYLVESTRIS (L. ) HoHm. (Syn. Chaerophyllum sifvestre L.) Fam. Apiaceae ( = Umbelliferae)

Krbuljiea velika, krasulJlca obicna

Gozdna krebulliea

Cow Parsley. Smooth chervIl Anlhnsque sauvage. Persil sauvage Wiesenkerbel . Wilder Kerbel, Cerfogho salvalico KynblPb necHaSl, AYAK8. 5YrWIb

S. H. BH. Sb. CG. Ma IV - VII 2n • 16 (1 8) ; H

dlakavih. Casiea slabo iZraiena. Krunit ni IIstiei bijeli, zelenkaSiI ih luekasti. obmulo lajaslog oblika, razlieile velicine, spoljasnjl eeslo kraei. Plodnik polevjelan, sinkarpan. sasloji se iz 2 srasla oplodna lisliea, na vrhu sa slilopodiju­mom. Plod sizokarpijum izduieno lancetas! Iii hnealno-Ianeelas!. 5-7 mm dugaeak i oko 2 mm ~irok, prema vrhu suzen. Zreo S8 raspada na dva plodiea. Siubiei duii od slilopodijuma.

Naseljava sikare I mezofilne Uvade, Ie ru­bove suma, a cesta je uz abale. putove I iivlce. Karakteristican je element IiVBdskih zajednica reda ArrhenatheretellB. Zaslupllena je i u neklm asocijacijama sveza : Rllpendullon, Arctlon. Geo-Alliarjon i Rumicion alpml.

Kao krma Ie dobrog kvaliteta. ako njen teiinski udio u hrani ne preiazi 301

0 . Kao kampo­nenta sijena nema krmne vnJednosti. Pogodna Ie za siliranJe. Medonosna je bilJka. Kao poljsko povrce upotrebljava se za jelo. U svjeiem stanlu dadaJe se kao zaein salall. Bere se pnje evjetanja I prikladna Je za susenje (djelimitno gub' aromu) Kod branja treba biti oprezan jer je shena smrtno otrovnoJ kukull (Con/urn macula /urn )!

Optte rasprostranjenje ; Evropa, zapadna AlIJa, sJaverna Afrika Prenesena u sjevernu Ameriku. Nordijsko -euraziJsko -suboeeansk' flomi element.

CARUt. ARVI L. Fem. Aplaceae

Obienl (divlji) kim, poljskl kim

Navadna kumlna

A~B K~M

Caraway. Caewey CaM, CumIn des pres

W.oscnkummct, Kummel CarYl. Cumlno Tadesco

T MUH OOOKHODOHHblU

S, H, BH, Sb, e G, Ma V- VII

2n = 20(22) H

Dvogodl~nja gala b.llka sa vretenast.m kon­jenom Slabijika do 100 em Vlsoka, razgranala u gomJem diJelu, lIslOv. 2- 3 pula pereslo diJelJe­m, donll na dugatklm dr~kama , sa 6-12 pan sJedeclh re.l:nJeva, reznJevl drugog reda nepra­vtlno perasto dl)elJenl na hneame ISJetke. gornJl !lstovi SJedeCl sa razmaknuhm ISleCclma CVJe­tOVI u slofenim shtovlma sa 5-16 zraka razht lte dutln8 Involukrum i Involucelum ne postote Ih se sasloJe od 1 do 3 hstlCa, Ca~1C8 sa neJasno Izra.l:enlm ZUpcima Krunltnl hsba bgell, crvenka-511 III crvenl Plodmk smkarpan, polcvJ8lan Plod Izdutenog eJipSOIdnog oblika 5 Istal<nuhm rebn­ma, 4-5 mm dugatak PIodiCt srpasto savgenl, lako se odvaJalu, brezde su sa po 1 kanalom s 81entnim ullem,

Optimalno Ie rasproslranJena na hvadama I pdnlacima brdskog I gorsl<og PC118S8, na dub­Ijtm. umjereno SV)etlm Illma bogallll1 kaItlOnati­mao Kalaktenstltna je vrsta zajedntca recle A· rrtJenathetelBJia. ~ J8 zastupljena u neJam zajedniCama sveze Blomion erecII I RunIIcioII ... (Rubel 1933) Klilca 1944

Kao cljenJena livadska vrsta s dljltelSkim I .eIcovItlm djeIovanjem D slOku )e u svjatwm SIInju I u sIjenu VIto dobra Icrma _ kod ~ tatiMkog udjeIL jet'le IIlJIca lie jede d '*<)j I (~va mljlCncJII - 1l1IIIIIOII

1 donIl dIe ~. 2 dID ."4 'f' ... _ btL ~ ...rna. 3 CVIJIII • _ _ 5 -. e pIDd. 7 __ peJlll'otJ. Pf8IIIOk pIOdo

1. donji dio biljke, 2. dio slablj ike sa lislom, 3. cvijel na uzduinom presjeku, 4. plod, 5. shemalski poprecni presjek plodica

Dvogodisnja, rjede jednogodisnja biljka sa vretenastim korijenom bjelkaste boje. Stabljika visoka 50-80 (150) em, rebrasta, cekinjasto dlakava, rijetko gola. Listovi 2-4 puta dijeljeni, jajasti, prizemni na drskama, gornji sjedeei ; lisni rukavei po obodu opnasti. Cvat slozeni stit sa zraeima razlicite duzine. U sredini slozenog stita nalazi se tamnoerven eVijet. Involukrum od vise trodijelnih iii perasto dijeljenih listiea koji su pri osnovi opnasto oiviceni. Involueelum od vise trodijelnih iii perasto dijeljenih listiea. Casiea u obliku petozubog obruba. Kruniea bijela, zueka-

76

DAUCUS CAROTA L. SUBSP. CAROTA Fam. Apiaceae

Mrkva divlja, sargarepa divlja

Navadno korenje

A'-1B'-1 MOPKOB

Wild Carrot Panais, Paslanade (sauvage) Gemeine MohrrObe oder Mehre, Gelbrilbe Carola salvatica, Dauco marino MOPKOBb AVlKaR , M. 06blKHoeeHHafI

S, H, BH, Sb,CG, Ma VI-IX 2n = 18 ; H

sta, ruzicasta ii i purpurna. Tucak sa potevjetnim plodnikom od 2 srasle karpele . Plod sizokarpi' jum, nakon sazrijevanja raspada se na 2 susna elipsoidna plodiea gusto obrasla laneetasto si lja­tim bodljama, koje su pri osnovi gotovo slobod· ne. Plodiei imaju 5 glavnih i 4 sporedna rebra s uljanim kanalima.

Znacajna je vrsta livadskih zajedniea reda Arrhenatheretalia, a cesto je zastupljena i u mnogim zajednieama sveze Calthyon, red a Tri­folio-Hordeetalia i klase Festuco-brometea i Thero-Brachypodipodietea . Nalazimo je i u ne­kim ruderalnim zajednieama pored putova i na nasipima, kao i u poljima na obradivim povrsi­nama (u zajednieama redova Sysimbrietalia i Plantaginetalia majoris), a takode i u sikarama i svijetlim sumama. U svjezem stanju stoka je rado pase do faze cvjetanja (krma srednje do­brog kvaliteta). Starije biljke zbog grube stabljike i bodljikavih plodova krma su slabog kvaliteta. U maloj kolicini etericno ulje ima povoljno dijetet­sko djelovanje. Medonosna je vrsta. U narodnoj medicini koristi se korijen i plod (Radix et Semen Dauci silvestris) . Aromaticni listovi i korijen kori­ste se u kulinarstvu kao zaein i povree.

Opste rasprostranjenje : Evropa, Azija, sje­verna Afrika. Euroazijsko-suboeeansko-subme­diteranski florni element.

HERACLEUM SPHONDYLIUM L.

SUBSP. SPHONDYLIUM

Fam. Apiaceae

Mecja sapa, medvjedi dian

Navadna dei en

AeBeCl-lfl

Cow-parsnip. Hogweed Berce Spondyle.

Brancursine Wiesenbarenklau.

Unechter Biirenklau Sedano dei prati.

Panace erculeo 6opll\eB~K

06blKHoBeHHbiu

S, H, BH, Sb, CG, Ma (V) VI-IX (X) 2n=22; H

Dvogodisnja do visegodisnja bitjka sa debe­lim vretenastim i razgranjenim rizomom. Stab­Ijika 30-150 cm visoka, suplja, rebrasta, razgra­nata, obrasla ostrim dlakama. Listovi vrlo varija­bitni s obzirom na podijeljenost i dlakavost. Obicno su perasto dijeljeni sa 3-5 nesimetricnih reznjeva, po obodu grubo nazubljenih. Liske maljavo hrapave, ponekad gole iii po nervima trepljasto dlakave. Donji listovi cesto vrlo veliki , do 60 cm, na drskama, gornji sjedeci sa prosire­nim rukavcem. Siozeni sti tovi najcesce oko 20 cm u precniku sa 10-30 zrakova razlicite duzine. Involukruma nema iii je od 1 do 6 listica. Involu­celum iz veceg broja lancetastih iii linearnih listica. Casica sa 5 zubaca. Krunica bijela iii zelenkasta, zelenozuta, iii zuckasta, ruzicasta, crvenkasta iii plavicasta. Plodnik dlakav, potcvje­tan, srastao iz 2 karpele. Plod sizokarpijum, raspada se na 2 susna pljosnata plodica eliptic­nog, objajastog iii okruglog oblika, sa bocnim kritima sirine do 1 mm.

Rasprostranjena biljka na vlaZnim livadama i ruderalnim stanistima na dubljim i azotom dobro snabdjevenim tlima. Karakteristicna je vrsta zajednica reda Arrhenatheretalia. Optimum pogodnosti za zivot nalazi u zajednicama sveze Arrhena/herion. Nalazimo je u zajednicama reda Molinietalia i Trifolio-Hordee/alia, te u ruderalnoj

1. dio stabljike sa listovima, 2. vrsni dio listica, 3. dio slozenog stita, 4. cvijet, 5. plod, 6. shematski popre':ni presjek plodica

vegetaciji sveze Arc/ion Tx. 1937 (cesta je uz rubove putova, kanale i u bastama), kao i u sikarama i gustim vlaznim sumama. U mladom je stanju krma vrlo dobrog kvaliteta i stoka je rado jede. Ima povoljno dijetetsko djelovanje. U suvom stanju je krmna vrijednost slaba. Listovi , korijen i plodovi koriste se u narodnoj medicini. Usprkos jakom mirisu moze se koristiti i u kulinarstvu. Jestivi su mladi listovi i stabljike, a takode i korijen. Odlicna je medonosa.

Opste rasprostranjenje : Evropa. zapadna I

sjeverna Azija, zapadni dio sjeverne Afrike. Evroazijski florni element.

77

1. klijanac, 2. donji dio biljke, 3. prizemni lisl , 4. lisloyi gomjeg dijela stabljike, 5. plod, 6. shemalski poprecni presjek plodi6a

Dvogodisnja biljka sa vretenastim, ponekad repasto zadebljalim korijenom. Stabljika vi sine 3D-l00 cm, suplja, okrugla, rebrasta. Listovi jednostavno dijeljeni , sa 2-7 pari reznjeva. Rez­njiei jajasti iii lancetasti, pri osnovi sa 1-2 iSjecka, ~ede perasto usjeceni, po obodu grubo nazublje­ni ; vrsni reznjevi sa 3 isjecka. Prizemni listovi na drskama, sa prosirenim kratkim rukavcem ; gornji gotovo reducirani u rukavac. Vrsni stit sa 5-20 zrakova. Involukruma i involuceluma nema iii su od 1 do 2 listica, koj i otpadnu. Krunicni listiei jajasti, zutL Plodnik potcvjetan, srastao iz

78

PASTINACA SATIVA L. SUBSP. SYLVESTRIS (Iv'E!) Pooy & Cans Fam. Apiaceae

Obitni pastrnak, obitni pastrnjak

Navadni rebrinec, paSlinaka

naWTepHaK

Wild Parsnip, Common Parsnip Pastenaque Gemeiner Pastinak, Hammelmc5hre Pastinaca, Pastricciani naCTepHaK noceeou

S, H, BH,Sb,CG, Ma VII-VIII 2n = 22; H

2 karpele. Sizokarpijum mrkozute boje. PlodiCi spljosteni, sirokog elipticnog oblika, s uskim krilima po obodu.

Siroko rasprostranjena biljka suvih i umje­reno vlafnih livada. U nizijskom podrucju cesta je na ruderalnirn povrsinama pokraj put eva, uz grmove, na medama i nasipima. Karakteristicna je vrsta sveze Arrhenatherion i asocijacija Arrhe­natheretum elatioris-Arrhenateretum medioeu­ropaeum. Naseljava zajednice sveze Sysim­brioon. Uvedena je u kulturu.

Kao krma je srednjeg kvaliteta. Povoljno djeluje na mlijeko. Kod veeeg udjela u ishrani mlijeko postaje gorko. U suvom stanju je slabog kvaliteta. Korijen je odlicna krma i sredstvo za tovljenje krupne stoke. Povecava masnocu mli­jeka. Korijen se sabira prije cvjetanja. Medono­sna je biljka. Mladi izdanci i listovi koriste se u kulinarstvu : kao dodatak salati i kao povrce u jelima. Za jelo se koristi i korijen, ali samo od jednogodisnje biljke, jer stariji nije za upotrebu. Plodovi sluze kao zacin . Korijen i plodovi koriste se u farmaceutskoj industriji i narodnoj medicim (Radix et fructus Pastinacae sativae s. sylve­stris).

Opste rasprostranjenje : Evropa, Kavkaz, Sibir. U ostale dijelove svijeta unesena je i gaji se.

PIMPINELLA MAJOR (L.) Huds

(Syn. P. magna L., P. saxifraga var.

major L.) Farn. Apiaceae

Bedrinac veliki , bedrenika velika

Veliki bed renee

roneM aHaeOH

Greater bumet Saxifrage Grande Pimpinelie,

Grand boucage, Pimpinelie blanche Grosse Bibemelle

Tragoselino maggiore 6eAP~He4 6onbwou

S, H, BH, Sb, eG, Ma VI-IX

2n = (18)20 ; H

Visegodisnja biljka sa vretenastim zadeblja­lim korijenom. Stabljika visine do 100 cm, suplja, uglasta, Izbrazdana. Listovi perasto dijeljeni , pri­zemm na drskama, sa 3-7 pari reinjeva. Rei­njevi jajasti do izduieno jajasti, duiine do 7 cm, siljati iii zasiljeni , sa srpastom iii klinastom osno­yom, vrsni najeesee trodijelni iii usjeceni na 3 dijela; srednji i gornji listovi manji, sjedeei.l. s opnastim rukavcem, sa manjim reinjevima. :;ti­tovi sa 9-15 zrakova. Involukruma i involuce­luma nema. Stitiei sa ve6im brojem cvjetova, na drskama razlicite duiine. Krunicni listiei bijeli do intenzivno crvene boje. Plodnik potcvjetan, sra­stao iz 2 karpele. Sizokarpijum se nakon sazri­jevanja raspada na 2 plodiea jajastog oblika sa koneastim rebrima. Brazde sa po 3 kanala s etarskim uljem.

Rasprostranjena vrsta u livadama i poljima. Karakteristicna je za livadske zajednice reda Arrhenatheretalia. Voli zasjenu. Nalazimo je ce­sto uz grmlje, iivice i rubove suma, te u svijetlim sikarama kao i u ruderalnoj vegetaciji i u zajed­nicama sveze Rumicion. Vezana je za dublja tla neutralne do umjereno kisele reakcije koja su u veeem dijelu vegetacionog perioda vlaina. Stoka je rado jede u svjeiem stanju. U mladom stadiju je vrlo dobra krmna biljka. Povoljno dje­luje na mlijeko. Nakon cvjetanja i kasnije, s

1. donji dio stabljike, 2. dio stabljike na poprecnom presjeku, 3. prizemni list, 4. listovi gornjeg dijela stab­Ijike, 5. plod, 6. shematski popretni presjek plodica

obzirom na to da sadrii mnogo eterienih ulja, mlijeku daje ostar ukus. Susenjem se veei dio listova drobi pa je u sijenu krmna vrijednost mnogo manja. Prizemni listovi ubrani u martu i aprilu mogu se koristiti kao povree (kuvano varivo iii dodatak salatama). Plodovi i svjeii iii osuseni listovi sluie u kulinarstvu kao zacin. U narodnoj medicini upotrebljavaju sa plodovi i korijen.

Opsta rasprostranjenje: Evropa, osim Arkti ­ka, Kavkaz. Evropski-subatlantsko-pradalpski florni element.

79

1. donji dio biljke, 2. list rozete, 3. vrsni dio cvjetnog stabla sa cvjetovima, 4. die stabla na poprecnom presjeku, 5. cvijet. 6. rei anj - slobodni dio zvonaste kruniee. 7. cahura

Visegodisnja biljka, 15-20 (30) cm visoka, sa kratkim korijenom, pokrivena visecelijskim i zljezdastim dlakama sa crvenim glavicama. Li­stovi jajasti u lisnu drsku naglo suzeni, na nalicju gusto pokriveni bijelim dugackim granatim dla­kama koje su gusto prepletene. CvLetovi u stita­stoj cvasti, dvopolni, aktinomorfni. Casica prosi­reno zvonasta. Krunica zvonasta sa pet reznjeva na vrhu, zuta, na zdrijelu cijevi sa 5 crvenkastih pjega. Plod ovalna cahura, upola kraca od casi­ceo

80

PRIMULA VERIS L. SUBSP. COLUMNAE (Ten. ) LOdi (Syn. P. columnae Ten.; P. officinalis (L. ) Hill subsp. columnae (Ten.) Arcang .) Fam. Primulaceae

Jaglika proljecna, jagorcevina proljecna

Pomladanski jeglic, smigovec

Jarfll-lKa

Cowslip, Paigle Primevere , Primevere officinale HimmelschlOsselblume, Arzneiprimel Primavera, Primalavere nepBo~BeT eeceHHlo1u

S, H, BH, Sb, CG,Ma IV- V 2n = 22 :

Rasprostranjena je na livadama i r,>asnjaci­ma, od brdskog do alpinskog pojasa. Cesto se srece medu grmovima, na ivici suma i u svijetlim sikarama i sumama. Znacajan je element sveze Bromion erecti, i to narocito u zajednicama livada i pasnjaka vlaznije varijante. Vrlo je cesta i u zajednicama reda Scorzonero-Chrysopogo­netalia Arrhenatheretalia i Festucetalia valesia­cae. Karakteristicna je vrsta asocijacije Scorzo­nero-Hypochoeretum maculatae. U asocijaciji Arrhenatheretum elatioris indicira na suvlja sta­nista. Takode je zastupljena u fitocenozama planinskih rudina reda Seslerietalia juncifoliae HI. 1930. i Crepidetalia dinaricae Lakusic 1966, te sveze Poion violaceae HI. 1937. Nalazimo je i u vegetaciji krecnjacko-dolomitnih sipara sveze Sileniom marginatae Lakusic 1968. Konstato­vana je u mnogim sumskim zajednicama reda Quercetalia pubescentis, te sveza: Omo-Ericion serpentinicum, Vaccinio-Piceion, Fago-Coryle­nion columae i Pinion peuces. Kao krma je slabog kvaliteta. Medonosna je biljka. Koristi se u narodnoj medicini i farmaceutskoj industriji (Radix Primulae, Flores Primulae, Folium Primu­lae). Mlado lisce sluzi za jelo kao vitaminsko povrce.

Opste rasprostranjenje: Evropa I bez kraj­njih sjevernih djeloval i Sredozemlje.

LYSIMACHfA NUMMULARIA L. Fam. Primufaceae

Krugolisna metilJka, polegll protlvak

Drobii na pijavenica

Men1Jl TpaBa

Creeping Jenny Herbe aux ecus

Pfennigkraut Borissa, Erba quatrina

JlyroBoO 48 0, >KenTaR nOB~Tellb

S, H, BH, Sb, CG, Ma V- VII

2n = 32, 36, 43, 45 ; Ch

Visegodisnja biljka. Stabljika polozena, 10-50 cm duga, jednostavna iti mato granata. Listovi okrugli iii eliptieni , tupi, po obodu cijeli. Cvjetovi pojedinaeni u pazuhu listova. Casica do os nove izdijeljena, easieni listiei srcasti - zasiljeni. Kru­nica zuta, unutra sa tamnocrvenim zlijezdama, dva puta duza od easice, do blizu os nove podi­jeljena, sa tupim vrhovima, po obodu cijela. Prasnici 2-3 puta kraei od krunice. Filamenti zljezdasto dlakavi, srasli pri osnovi. Tueak iz 5 oplodnih listiea. Stubiei jednake duzine sa pra­snicima. Cahura loptasta, zutobjelieasta, sa ma­lim crvenim rezervoarom sekreta. Sjeme okru­glo, bradavieavo - crvenosmede boje.

Raste na vlainim livadama i pasnjacima, u trscacima, sikarama i sumama, na poplavnim stranistima i u stajaeim vodama uz obale potoka i rijeka. Indiferentna je na reakciju tla.

Karak1eristiena je vrsta mezofilnih i mezohi­grofilnih livada klase Mollnio-Arrhenatheretae. Veeu brojnost postize u zajednicama redova : Agrostietalia stolon/ferae, Arrhenatheretalia i Molin/etalia (regionalno karakteristiena vrsta asocljacije Molin/etumcoeruleaeW. Koch 1926).

1. habitus, 2. list, 3. ca~lca , 4. krunlcnilistic, S. pra~nicl I tucak

Cesta je i u zajednicama sveze Trifolion resupi­nati. Konstatovana je u brojnim zajednicama u okviru vegetacije klase Phragmitetea (npr. u asocijaciji Caricetum elatae W. Koch- Iys/mac­hietosum Micevski 1959).

Kao medonosna biljka od veceg je znacaja za pcelinju pasu. Sto se tice kvaliteta krme u vezi s ishranom stoke, spada u vrste koje su bez vrijednosti.

Opste rasprostranjenje : gotovo u cijeloj Evropi do srednjeg dijela SSSR-a, na Kavkazu, a kao adventivna u sjevernoj Americi i Japanu.

81

1. donji dio biljke, 2. gornji dio s1abljike sa listovima i cvjetovima, 3. cvijet. 4. razrezana i rasirena casica, 5. razrezana i rasirena krunica, 6. l:ahura

Visegodisnja, glatka biljka, sa valjkastim rizomom i racvastim korijenom. Stablo visoko 10-40(60) em, pri osnovi sa rozetom prizemnih listova. Iz pazuha listova svake godine izbija veci broj poluspravnih stabala, gusto pokrivenih listovima. Listovi u donjem dijelu stabla lanceta­sti iii elipticni , zaSiljeni , osnovama srasli u dug rukavac, unakrsno postavljeni ; u gornjem dijelu stabla listovi jajasti iii laneetasti, zatupasti, unakr­sno naspramni, osnovama srasli u kratki ruka­vae. Cvjetovi po pravilu 4-clani, rjede 5-clani , skupljeni prsljenasto u pazuhu listova iii na vrhu stabla, rjede usamljeni. Casiea kratko zvonasta,

82

GENTIANA CRUCIATA L. Fam. Gentianaceae

Prostrel , s i r istara, mala lincura, mall srcanik

Lecjan zivinski , gorki koren

Gross Gentian Gentiane Croisette Kreuzenzian Genziana minora rOpe~aBKa KpeCToo6pa3Ha.

S, H, BH, Sb, CG, Ma VII-X 2n = S2 ; H

sa 4 kratka, linearno-silasta zupea, mnogo kraca od tubusa. Krunica zvonasta, uglasta, 3 puta duza od casiee, sa 1 iii vise zubaea izmedu 4 krunicna reznja, plave boje, spolja zelenkasta. Filamenti kratki , pole nove kesice slobodne. Plodnik sinkarpan, dvook. Stubic nedostaje, zig sa dva kratka unazad povijena reznja. Plod cahura. Sjeme elipsoidno, sa fino mrezastom opnom, erne boje.

Naseljava kserotermne livade i pasnjake, iviee suma i sikare, u.9lavnom u gorskom i subalpinskom pojasu. Cesca je na otvorenim suncanim stanistima iznad krecnjacke pod loge. Karakteristicna je vrsta zajedniea klase Festuco­Brometea (konstatovana je u mnogim asoeijaei­jama, kao, na primjer : Asperu/o-Agrostidetum R. Jovanovic 1968, Carici-humilis-Stipetum pu/­cnerrimae ( = grafianae) R. Jovanovic 1955, Stipetum joannis R. Jovanovic 1956).

Kao krma je slabog kvali teta. U suvom stanju listovi se lako drobe pa je u sijenu bezvrijedna. Cijela biljka je gorka. Upotrebljava se u narodnoj medieini. Sabi ra se eijela biljka u fazi evjetanja (Gentianae cruciatae herbal.

Opste rasprostranjenje : Centralna i juzna Evropa, M. Azija, Kavkaz, zapadni Sibir, Turke­stan. Pripada evroazijsko-kontinentalno-subal­pinskom flornam elementu.

GENTIANA PNEUMONANTHE

L. Fam. Gentianaceae

Mocvarna lineura, mocvarna siristara

Mocvirski svisc

Marsh Gentian, Wind-flower

Gentiane pneumonantne, Gentiane des marais,

Lungenenzian, Lungenblume,

Wasserlungenblume Metlimborza,

Genzianella a foglie streHe rOpeyaBKa nerOYHClH.

r . lla30peBaJl

S, H, BH, Sb,CG, Ma VII-IX

2n=26;H

Visegodisnja glatka biljka. Rizom kratak, razgranat u mesnate korjenove. Stabljika us­pravna, (10)25 - 50(65) em visoka, trouglasta, rjede od osnove granata. Listovi naspramni, sjedeci, linearni iii linearno lancetasti, zatupasti, pri osnovi suzeni u kratak rukavae, po obodu cijeli i najcesce uvrnuti; u donjem dijelu stabla listovi manji, skoro Ijuspasti. Cvjetovi upadljivo dekorativni, 25-53 mm dugi, pojedinacni iii po 2- 10 skupljeni u pazuhu gornjih listova iii na vrhu stabla.; donji na peteljkama, gornji sjedeci. Casica zvonasta, sa 5 linearnih iii linearno-Ian­eetastih, zasiljenih zubaea, ± jednaki duzini tubusa iii malo duzi. Kruniea zvonasta, 4--5,3 em duga, tamnoplave boje, rjede gotovo bijela iii ervenoruzicasta, iznutra sa 5 tackastih, zelenih pruga ; reznjevi kruniee mnogo kraci od tubusa ; na obodu nabora izmedu 5 reznjeva po 1 sirok, kratak zubae, tri puta duzi od reznjeva. Prasniei sa sraslim prasnickim koneima) polenovim kesi­cam a, pri osnovi siroko krilati. Zig stubica 2-rez­!}jevit, spiralno uvijen, s uspravnim reznjevima. Cahura 3-5 em duga, suzena pri osnovi. Sjeme vretenastog oblika, sa mrezasto zilicastom op­nom.

Nalazimo je na vlaznim livadama, pasnja­eima i vristinama. Stanista su najcesce svjeza i mokra (karakterise ih visok nivo podzemne vo-

1, 2. habitus, 3. cvijet, 4. razrezan i rasiren cvijet, 5. razrezana i rasirena casica, 6. razrezana i rasirena krunica, 7. cahura

de). Karakteristicna je vrsta sveze Molinion coe­ruleae. Optimum postize u zajednieama : Moli­nietum coeruleae W. Koch 1926. Gentiano-Mo­linietum litoralis llijanic, 1968. i Molinio-Lathyre­tum pannonici H-ic 1963. i u kojima je vaZna edifikatorska vrsta.

Kao krma je slabog kvaliteta. U sijenu je bezvrijedna jer se listovi lako drobe. Upotreb­Ijava se u narodnoj medieini.

Opste rasprostranjenje : Skoro citava Evro­pa, Kakvaz, umjerena podrucja Azije. Pripada evroazijsko-suboeeansko-submediteranskom flornom elementu.

83

1, 2. habitus, 3. cvijet, 4. vrsni dio stabljike s listovima i cvijetom, 4. razrezana i rasirena casica, 5. razrezana i rasirena krunica, 6. cahura

Jednogodisnja, zeljasta, glatka biljka, sa vretenastim korijenom. Stabljika uspravna, 8(1 0)-25(30)cm visoka, od osnove iii u gornjern dijelu razgranata, jednocvjetna do visecvjetna. Prizemni listovi u rozeti , 6-10 mm dugi, jajasto zatupasti; listovi stabljike manji , jajasto lanceta­sti, sa 3- 5 nerava, zatupasti iii malo zasiljeni. Cvjetovi na kratkim drskama, postavljeni boeno ina vrhu stabla. Casieni listiei duguljasto elipticni. Casica naduvena, 10-20 cm duga i 5-10 cm siroka ; cijev easice duz uglova siroko krilata, krila 2-4 mm siroka. Casieni zupci kratki, lance­tasti, zasiljeni sa 3 nerva ; boeni nervi susjednih

84

GENTIANA UTRICULOSA L. Farn. Gentianaceae

Vid, mjesinicasta gencijana

Trebusasti svisc

Bladder Gentian Gentiane acarice renfle Aufgeblasner Enzian , Schlauchenzian r Ope .... asKa M8WOYHaR

S, H, BH, Sb, eG, Ma (V) VI - VIII 2n = 22 ; T

easienih zubaca povezani mrezastom nervatu­rom. Krunica u donjem dijelu cjevasta, pri vrhu tanjirasta, sa 5 duguljasto eliptienih zatupastih iii zasiljenih, 5-8 mm dugih reznjeva, tamno­plave boje, rijetko bijela, spolja eesto zelenkasta. Krunicna cijev malo duza od easice. Plod cahura, lancetasta, kratka, sjedeCa, zajedno sa casicom 8-12 mm siroka. Stubie tucka duboko rasjecen; zig okrugao. Sjeme duguljasto, 1-1 ,5 mm dugo, bradavieasto, crvenkaste boje. Na vertikalnom profilu siroko je rasprostranjena od brdskog do alpinskog pojasa. Naseljava mnoge zajednice livada i pasnjaka sveza: Molinion coeruleae, Arrhenatherion elatioris, Pancicion, Chrysopo­gony-Satureion, Bromion erectii, Calluno-Festu­cion tenuifoliae. U subalpinskom pojasu Dinarida eesta je u zajednicama planinskih rudina sveze Festucion pungentis Ht. 1930 i Festucion pseu­doxanthinae Lakusie et al. 1968. Jednocvjetni oblik f. monlenegrina Beck cesta je komponenta alpinskih rudina sveze Oxytropidion dinaricae Lakusie 1966. Nalazimo je i u zajednicama cretova sveze Carycion davallianae Klika 1934.

Procentualno je vrlo malo zastupljena u sijenu i nema veeeg znacaja u ishrani stoke.

Opste rasprostranjenje: Srednja i juzna Evropa (Apeninsko i Balkansko poluostrvo). Er­delj. Apeninsko- balkan ski florni element.

",

~ I nf.'lfll/ GJ lArA

{I I 1~(,rYh (f' / n (Imllttf/ft

elllflil I I (c/lmll tf! fl, ' f ff,

f (,',(f',11 WI~.J:" " (>!J(l,, (,(!l,fjfm

Ilfl:,£Y.JriI';hjfl , UltJ/Yfl f1illf' , ,I / (l1I'1>l/:i<;fun, I< ;,r~~1Hl'1. p//llarn rl ff:trlltlfff I r '4jrM8111ff, r1il /"'111 IIIlm rM1j(j(;I(fI! f ttl ':if/ll<:J ( #. ,('JCj WI A y;;l< " uqI j ,jf!, y;<l,,r;(;!lj<;fflf> iU 1/';(1(, .f, A'iL, (;!Ij'itJ'"I{' nft mrd/;tt"011lm t~J(I1 fjrMlf"llfl. fJ· ~Ijt A II(JI,fj((~, I/'#II: (j Jf111JfI ,ttl !ril,t:"Afi .11, I' /~II'"

IIi, {JlmYI, /-1 , NIi NfJffl , "" ~/tJ t;Ii 11, (';j<ill';!'A 4·di',lrN, ";((tllr/f,INt, pOf,I" !lV,ttl, &/~ 7/oo:t .Ifl • mt.ltl<;r Im~' .,(r!h IftllfM1i ,lim 1J/p<;Irr ", I<~I

I 11'Jflfif;YI (JIj 1/" IIi 1/~ f-(i';iMV! lAWA, V"mlt,:J d( rr"il<""fMlj m~ll;q IA'll/Y.;" I1tItirJYJ) (49 ;{/;<IIW" m ~(.u" jJ, 4- / ' fUll dllfof' , II (,MM," WMru Ii "/ (I/'" , plhW" 1f/(ilM t1lj(Ml bI:Ij(;, I (*4 If: 11 Ym"fl.iJ jfJj ,II, I 1ft INI II III W, (>'1 ~'J W,/,r, II Ifft 111VI· , ''''(APi /1", (I;tjh, f'1tJti",1' >lflI<{J(('iJIJ, tifJ ~t,rl(,IJ, I1I<fJlg,'1iI, (Atum (,IiP/I'I1f1 , r,lt d lI,flJj

Ii/W,IYA, 1'l7f '" ,rl ~/y,tf, ~ 1"lIh , HfI ,t" flfl h/,(qfJ/rllrfl I I' ,(ttl I r/.L1/II(JI(fJ (il

"'I tAm" , 11· I' !If " 1m (('I'I".III(lfJ, Ifllid I n;,oNl'J filM, . ttr, l./ItA IJ(f I 1/ (,jY,({,'M 1/1, n:' IljImlm

41: ,,''>tlmf> Iv)l!) IWXfJ I" mlfl4lrl>l,,,,, rAl1¥t, ""rtl'l Oft1(j/J, fill Itf Ifj{, 1.1.) )(, f,IY,:,IV;(llt I (,I""IV" ,(1)1,1< IAjIt.

Vfl(""tJ,(1 .tll;"" jIl {, ,rr 11ft "illfl,1I r/L,j,t",h b 1M. I I" '>fIjf11l::, • /11'1' I JflcJlfl/t1fl I,m ell. I ,'I',h/,I,., , .. 0111 ,(jffllJ IJ /JoI'JfJIl/L,IJI(I ,,, ,(<4, ,/11111f11 , ,,;.

I

1, r N:s "tJJf;.,~, ~ft 11 f"" 'Ii, I~~'I " 4 ,Ir/./lfl hl,;' I f; tL.,.{l1Nh hHI,v.J1, '" ( /..11, 1- 1,:1 , ( £,.{CIf,;' 1.-*,1.#,:" (), rM " ~ ~IIH"''', / I.;of; KI'

f;r.jf'Y{' (",,( II ' ,Y>fA!'''4JI IJffJthfJ 1'll lfllflfllrltliJJrfl af, I I f/f;ftl,lfIIIJ IlIfII I Ufl)mlJ /111ifi/"/j1f1f,/IJff/ r,"

hlJlI, yrlfl lI(fl ll) II /f/I j , I;, 1 ,(M.II ,tt.ll<', fI/,(IJ" " ,(,1 # 1,,1.:'1 Y 111111:'

1(;1(,,:1,11:11.) 1'>1 j" 1(1rJ (.I~Y':' (/(,y II, IJ ' .tjI,j1,fI'j .ulfI/lJ. I J '.11'>" I ,., tJlrl' 1(1)''''/'1<>1.11 r 1j'>11<11 /(1 IJ

1;/I1/~ II 11;/,1I1ff '/dl',I" ,I:; tn il, ~ IMI<, ~ It,,"'" 1II1t!"YfI 111'(0'.1/:' I" , Ij',Yi.",r:, tAI,Yl,

(jp!;lJ, rJI'ij,(()".If!ll 1"(" " ',(1;1./' i" I 111ft', /(f-Jj,;1 (11/" .tllflll"fi) (t" JI}(I" I ;d(J/l/J'jl'i, .-;. 1

V:' / , /111fJ11" ~I~""~I 1'.I',y I '(',d',JI~I'J ~I ,(( 'till 11,(,,,, J'", 11(( /(,("''''/<MI1I(I<".I:I/", IIt,flu 1;/(,,, ,'~

1, 2. habitus, 3. eviJet, 4. razrezan i ra~iren cvljet, 5. t ahura

Jednogodisnja iii dvogodisnja biljka, visoka 10-50 cm. Stabljika jednostavna iii u gornjem dijelu granata, 4-uglasta, gola. Prizemni listovi u rozeti, objajasti do jajasto elipticni, zatupasti, pri osnovi ± suieni u drsku . Listovi na stablu sjedeei, naspramni, duguljasto jajasti do lanceta­sto elipticni. Petodijelni cvjetovi u racvastoj stita­sto-grozdastoj cvasti ± zbijeni. Casica cjevasta sa 5 reinjeva, ovi lancetasti, skoro silasti, sa 3 nerva. Krunica simpetalna, 10-15 mm duga, ruii':aste boje, rjede bijela; reinjevi krunice elip­ticni , zatupasti. Stubi': tucka sa 2-reinjevitim iigom. Plod poludvooka usko cilindricna cahura,

86

CENTAURIUM ERYTHRAEA Rain. SUBSP. ERYTHRAEA (Syn. C. minus Moench, C. umbel/alum Gilib, Erithraea cenlaurium aucl. non (l. Pers.) Fam. Gentianaceae

Rasljasta kicica , crven i kantarion

Navadna tavientroza

Common Centaury Pink Cenlaury Erylhree, PetiteCentauree, Echles TausendgOldenkraul Centaurea mtnore 30noToTb'C~4H\I1K lOHTIo14HbiU

S, H, BH, Sb, CG. Ma VII-IX 2n = 40 (4Q-48); Th

puca dui pregrada na 2 kapka. Sjeme sit no, sa mreiasto iilicastom opnom.

Raste na umjereno suvim livadama i pasnja­cima od nizijskog do subalpinskog pojasa. Cesta uz rubove suma, u svijeUim sumama i sikarama, kao i po ivicama njiva i putova. Kao element kseromezofilnih livada i pasnjaka najcesee je zastupljena u zajednicama sveze Chrysopagoni­Danthonion, Bromion erecti, Scorzonerion vil/o­sae i Chrysopogoni-Satureion. Osim toga, nala­zimo je i u mnogim zajednicama red a Arrhenat­heretalia, kao i sveza : Molinion caeruleae, Cal­luno-Genistion, Hyparhenio-Brachypodion ra ­mosi i Vulpio-Lotion. Cesta je u sastavu tvrdoli ­snih zimzelenih mediteranskih suma i sikara klase Quercetea ilicis Br.-BI. 1947, kao i u raznim tipovima hrastovih suma.

Sadrii gorke glikozide. lako je gorkog oku­sa, stoka je jede (poboljsava opstu probavu). U svjeiem stanju kao krma je slabog kvaliteta, dok je u sijenu bezvrijedna. Stabljika u cvijetu (Herba Centaurii minoris) koristi se u narodnoj i sluibe· noj medicini.

Opste rasprostranjenje : Gotovo ci tava Evropa - izuzev sjevernih podrucja, Kavkaz, Iran, sjeverna Afrika, i u Sjevernu Ameriku une­sena. Submediteransko-subaUantski florni ele­ment.

SALVIA PRATENSIS l.

Fam. Lamiaceae Labiatae

Divlja zalfija , livadna kadulja

Travniska kadulja

JaHOBAeH'-Ie mtBaAcKo

Meadow Sage, Wild Clary Sauge des pres

Wiesensalbei Salvia de'prati,

Wan<jleu nyroBou

S, H, BH, Sb, CG, Ma V - VIII

2n = 18 ; H

Korijen vretenast i jako odrvenio. Stabljika najcesce uspravna, 30-80 em visoka, nerazgra­nata iii razgranata samo u visini evasti, cetvorou­glasta, izbrazdana, u donjem dijelu sa prorijede­nim strseCim dlakama, a u gornjem dijelu sa zlijezdama na drskama. Listovi rozete krupniji, sa lisnom drskom 3-7 em, te jajastom do izdu­zeno laneetastom liskom, dugom 6-17 em i sirokom 2-7 em; listovi na stabljiei mnogo manji od listova rozete , sjedeci iii sa kratkom lisnom drskom. Priperei zeleni i okruglasti, osnovom obuhvataju stabljiku, mnogo kraci od evjetova. Cvasti u razgranatom prividnom klasu, sastav­Ijene od razdvojenih prividnih prsljenova; evje­tovi 2-3 em dugi, sa kratkom evjetnom drskom, najcesce 4--8 u prsljenu, a prsljenova 6-12; casiea zvonasta, duzine 6-11 mm, gusto pokri­vena strse6im dlakama, ponekad i zljezdastim, sa gornjom usnom duzine oko 2,5 mm i sa zupeima bez osastog nastavka, a donja znatno duza sa lancetastim, na vrhu silastim i dublje odvojenim zupcima; kruniea 10-30 mm duga, najcesce plavo do tamnoljubicasta, cesto bijela iii ruzicasta, prljavocrvena iii sarena, pokrivena prorijedenim maljama, do 3 puta duza od casice, sa jako srpasto savijenom gornjom usnom koja je bocno spljostena, na vrhu kratko dvoreznjevita i duz sredisnje linije pokrivena zljezdastim dlaka-

1. donji dio biljke, 2. list, 3. vrsni dio stabljike sa cvjetovima, 4. cvijet, 5. casica

ma, a donja usna troreinjevita. s izduzenim iii elipticnim bocnim reznjevima i sirokim, na vrhu usjecenim, srednjim reznjem ; krunicna eijev kod zenskih evjetova mnogo manja, jedva duza od casice ; prasnici dugi kao gornja usna krunice, a stubi6 mnogo duzi. Plodici jajasti, dugi oko 2 mm glatki i ernomrke boje.

Obllcima bogata vrsta, submediteransko­umjerenokontinentalnog rasprostranjenja na prostoru Evrope i jugozapadne Azije . Njezine populacije nalaze optimum uslova za razvice i evoluciju u ekosistemima klase Feslueo-Brome­lea. Siaba je krma. Medonosna je i Ijekovita.

87

1. donji dio stabljike, 2. dio stabljike sa listovima, 3 . vrsni dio stabljike sa cvjetovima, 4. cvijet, 5. plodie

Stabljika snaina, nerazgranata iii jos od os nove razgranata, uspravna iii se izdize, 20-80 cm visine. Listovi jajasti, lopaticasti , elipticni do lancetasti , a gornji linearni i suzeni u kratku lisnu drsku iii sjedeCi, 2--£ cm dugi i 0,5-2 cm sireki , po rubu slabo testerasti i s obje strane liske dlakavi. Priperci sjedeci i sa visinom stabljike se smanjuju. Po 6-12 cvjetova slozeno u 6- 12 prsljenova koji su razmaknuti jedan od drugog za duzinu priperaka ; donji prsljenovi prerijedeni a gornji zbijeni. Casica je cjevasto zvonasta, duga 5- 10 mm najcesce, pokrivena cekinjama, kratkim dlakama i zlijezdama, rjede gola, sa ± istaknutim nervima ; casicnih zubaca 5, uglav-

88

STACHYS RECTA L. Fam. Lamiaceae

Cistac

Pokoncni cisljak

PaHom"CT )KOIlT

Upright-Hedge- Nettle Epiaire droite, Crapaudine Beschreikraut Erba slrega 4I11 CTel\ npflMou

S, H, BH,Sb,CG, Ma V-IX 2n ~ 32, 34 ; H

nom jednakih, treuglasto lancetastih, oko 2 puta kra6ih od casicne cijevi iii jednakih po duzini sa njom. Krunica blijedozuta do zu6kastobijela, gola iii pokrivena kratkim dlakama; krunicna cijev duza od casice iii ± jednake duzine sa njom ; gornja usna cas ice malo kra6a od donje, nesto ispupcena i stoji pravo, a donja duza nanize savijena, trereznjevita, iscrtana mrkim sarama, sa sirokojajastim srednjim reznjem koji je na vrhu usjecen i kra6im bocnim reznjevima. Pra­snici jako iskrivljeni napolje, sa poluanterama koje stoje pod uglom. Plodi6i okruglasto jajasti , oko 22 mm dugi , kestenjavomrki, cesto fino istackani.

Ova veoma varijabilna vrsta rasprostranjena je od najnizih dijelova do subalpinskog pojasa nasih planina. Razlici te podvrste, varijeteti i for­me, odnosno populacije ove vrste zivi " razlicitim ekosistemima submediteranskog, mediteran­sko-montanog, brdskog, gorskog i subalpinskog pojasa, te u stepama pontsko-panonskog pre­stora. Najve6i brej populacija optimum uslova za zivot nalazi u suhim i toplim travnjacima koji pripadaju asocijacijama, svezama i redovima klase Festuco-Brometea, dok subalpinske popu­lacije zive u ekosistemima klase E/yno-Ses/erie­tea. Medonosna je i Ijekovita biljka, ali je slaba krma.

TEUCRIUM CHAMAEDRYS L.

Fam. Lamiaceae

Dubacac, dupcac

Navadni vrednik

Common Gennander Gennandree petit chene

Edel - Gamander Calamandrea

AY6POBH"K nypnypoBblU

S, H. BH, Sb, CG, Ma VI -IX

2n = 50, 64 ; Ch

Poluzbun. Korijen uglavnom drvenast, sa podzemnim stolonima. Stabljika najces6e us­pravna, razgranata, 10-25 em visoka, gusto pokrivena dugim sivim strse6im dlakama, sa zljezdastim dlakama. Listovi sa kratkom lisnom drskom, rombicno jajasti do elipticni, 1-2(-4) em dugi i 0,5-1 em siroki, po rubu nazubljeni, pokriveni mekim dlakama sa donje strane a sa gomje gotovo goli ; priperei se prema vrhu stab­Ijike postepeno smanjuju. Cvjetovi 10-12 mm dugi, na duzim drskama i uspravni, po 2-6 slozeni u pazuhu priperaka u prividne prsljenove grade6i prividne terminalne grozdove cesto okre­nute na jednu stranu ; casiea ejevasto zvonasta, pri osnovi neznatno trbusasto prosirena, prorije­de no pokrivena strse6im dlakama, sa 5 zubaea koji su trouglasto laneetasti, jednaki i kra6i od casicne eijevi, duz oboda trepljasti iii zljezdasto­trepljasti ; kruniea najces6e blijedoervena, rjede bijela, oko 2,5 puta duza od casiee, sa krunicnom eijevi jednake duzine sa casieom iii nesto duzom; donja usna krunice pokrivena maljama iii duzim dlakama, sa zaokrugljenim i valovitim, oborenim srednjim reznjem i siljatim bocnim reznjima na­vise savijenim. Prasnici i stubi6 daleko duzi od krunice. Plodi6i jajasti, 1,5-2 mm dugi, glatki i po povrsini fino mreiasti .

1. donji dio bHjke, 2. vrsni dio stabljike sa listovima i cvjetovima, 3. cvijet , 4. plod

Glavnina populacija ove vrste iivi u subme­diteranskim, mediteranskim i steps kim oblastima Evrope i zapadne Azije, a manji broj u sjevemoj Alrici. Optimum uslova za zivot nalazi u pasnja­eima i livadama klasa Festuco-Brometea i Thero-Brachypodietea. Srednje godisnje tempe­rature na stanistima njenih populaeija najces6e variraju izmedu 8 i 16°C, a srednja godisnja relativna vlainost vazduha kre6e se izmedu 40 i 60%. Osim izrazito heliofilnih ima i heliofilno-po­luskiofilne populacije, koje iive u svijetlim boro­vim iii svijetlim lis6arsko-listopadnim sikarama i sumama. Losa je krma, ali i odlicna ljekovita biljka protiv proljeva i infekcije probavnih organa.

89

1. donji dio biljke, 2, 3. dio stabljike sa listovima, 4. vrsni die stabljike sa lislovima i cvjetovima, 5. casica

Rizom kratak i gusto pokriven korjencicima. Izdanak pokriven bijelim, neznatno kovrdzavim dlakama. Stabljika uspravna iii se uzdize, cesto razgranata, 5-30 (-40) em visoka. Donji listovi stabla najcesce u rozeti, sa lisnom drskom duzine do 3 em, te liskom duzine 1-5 em i sirine 5-15 mm, izduzeno jajastog iii laneetastog oblika i pokrivenom dugim dlakama; listovi na stabljiei dugi do 7 em, slabije pokriveni dlakama, srednji i gornji jednostruko iii dvostruko perasto izdijelje­ni . Gvjetovi su sjedeci iii gotovo sjedeci, 15-18 mm dugi, slozeni na vrhu grana u prividne

90

PRUNELLA LACINIATA L. (P. alba Palles ex Bieb.) Fam. Lamiaceae

Crnjevac zuckasti

Prunelca

L\PHO 3eflje nepecTo

CuI leaved Self Heal Brunelle Weisse Brunelle Brunella YepHoronoBKa 6enaSl

5, H. BH, CG. Sb. Ma VI- VIII 2n = 32 ; H

prsljenove koji grade guste prividne klasove duzine 2-6 em. Priperci su siroko okruglasti, s ostro izdvojenim dugackim si ljkom i pokriveni bjelicastim krutim dlakama. Casica oko 12 mm duga, pri osnovi gusto dlakava, dvousnata, sa sirokim srednjim i puna uzim bocnim zupeima. Krunica zuckastobijela, najvecim dijelom gola, oko 2 puta duza od casice , sa cijevi koja je prema vrhu prosirena i gornjom usnom duzine oko 5 mm i donjom nesto kracom. Prednji prasnici sa zupcem duzine oko 1 mm. Plodiei elipticni , duzine 2-2,5 mm.

Rasprostranjena je u submediteranskom di­jelu juzne Evrope, Male Azije i sjeverne Afrike, te u srednjoj Evropi, pa se smatra mediteransko­srednjoevropskom vrstom. Njenim populacijama najbolje odgovaraju zajednica klasa Festuco­Brometea i Trifolio-Geranietea sanguinei ; u na­soj zemlji postize najvecu brojnost i vitalnost u zajednieama sveze Mesobromion, kao sto su Brometum erecti, Koe/erietum montanae, itd.

Srednje godisnje temperature na njenim stanistima najcesce variraju izmedu 10 i 15°G, a srednja godisnja relativna vlaznost vazduha krece se izmedu 55 i 65%; vecina populacija heliofilnog je karaktera, ali se javlja i u svijetlim borovim, te degradiranim hrastovo-grabovim su­mama submediteranskog podrucja.

PRUNELLA VULGARIS L. (Syn. Brunella

vulgaris Moench) Fam. Lamiaceae

Obicni crnjevac, krizalina, celinscica

Navadna crnoglavka

LlPHO 3enje

Common SeH-heal Brunelle vulgaire Kleine Braunelle

Brunella YepHoronoBKa 06bIKHoBeHHa~

S. H, BH, Sb.CG, Ma VI - IX

2n = 28(34); H

Visegodisnja biljka sa kratkim rizomom. Stabljika dugacka 5-30 cm, vecinom razgranata. Listovi naspramni, prizemni ± u rozeti. Liske jajaste iii jajasto izduzene. Gornji listovi stabljike postepeno pre laze u ± sjedece priperke jajastog iii skora okruglog oblika. Cvjetovi zigomorfni, vecinom dvopolni , 8- 13(16) mm dugacki, po 4-6 slozeni neposredno iznad gornjeg para listova u prividne prsljenove koji su na vrhu grana grupisani u zbijene prividne klasove. Ca­sica zvonasta, dvousnata - petozuba. Krunica dvousnata, kod dvopolnih cvjetova dvojno duza od casice, vecinom tamnoplavo Ijubicasta, rjede ruzicasta iii bijela. Krunicna cijev malo duza od casice. Prasnika 4. Plodnik sinkarpan, iz 2 kar­pele. Plod merkarpijum sastavljen od cetiriju jajastih do elipticnih orasica.

Naseljava zajednice higrofilnih i mezofilnih livada i pasnjaka, kao i mnoge sumske ekosiste­me, od eumediterana do subalpinskog pojasa. Indiferentna je na vlaznost i reakciju tla. Karak­teris ticna je vrsta klase Molinio-Arrhenatheretea. Nalazimo je vrlo cesto u zajednicama sveze Calluno-Festucion tenuifoliae i Bromion erecti, zatim u vocnjacima i djetelistima, uz putove, na zapustenim i ugaienim mjestima (u zajednicama reda Bidentetalia tripartiti, Chenopodietea, Plan­taginetea majoris). Najhigrofilnije populacije za-

1. donji dio biljke, 2. vrsni dio stabljike sa listovima i cvjetovima, 3. cvijet, 4. casica, 5. prasnik

stupljene su na travnjacima klase Phragmitetea i Scheuczerio-Caricetea fuscae, te u zajedni­cama reda Salicetalia purpureae Moor 1958, Populetalia albae i klase Alnetea glutinosae.

Kao krma je slabog kvaliteta. Zbog niskog rasta nakon kosnje se iskoristi neznatan dio. Medutim, dobra je medonosa, a mladi listovi se koriste kao povrce (kuvano i u salati) . Kao Ijekovita biljka koristi se u naradnoj medicini.

Opste rasprostranjenje: Evropa, Azija, Au­stralija, sjeverna Afrika, Sjeverna Amerika. Ko­smopolit.

91

1, 2. habitus, 3. dio stabljike na poprecnom presjeku, 4. cvijet, 5. plod sa Casicom

Rozetasta biljka sa puzecim izdaneima koji se ukorijenjuju. Stabljika jednostavna, 15-35 em visoka, slabo dlakava. Prizemni listovi na dugim drskama i rozetasto rasporedeni , lopaticasti iii lopaticasto-objajasti, 5-12 em dugi i 1-5 em siroki ; listovi stabljike malobrojni, izduzeni iii jajasti, sjedeci i postepeno pre laze u prievjetne listove; prievjetni listovi cijeli, jajasti , donji duzi a gornji kraci od evjetova. Cvjetovi plavi iii modri, ponekad bijeli iii ruzicasti , 1-1 ,5 em dugi, po 6-8 sakupljeni u prividne prsljenove, koji su pri vrhu zbijeni u klasolike evasti; casiea dlakavo-ilje-

92

AJUGA REPTANS L. Fam. Lamiaceae

Ivica, puzava ivica

Plazeci skrecnik

rOpeWHW-le

Common Bugle Bugle rampante Giildengiinsel, Kriechender GOnsel Bugula, Marandola )K"'sy ..... Ka non3Y4aJ1 , AyopoBKa n0n3Y4a5l

S, H, Sb,CG, BH, Ma IV - VIII 2n = 32 ; H

zdasta, sa zupeima duzine casicne eijevi iii nesto duiim ; kruniea eijelom povrsinom dlakavo­iljezdasta, sa eijevi koja je dvostruko duza od Casiee, sa duboko dvoreznjevitom gornjom us­nom i troreinjevitom donjom usnom ; prasnicki konei gusto su dlakavi i zajedno sa stubicem strse iz krunicne eijevi. Orascici okruglasti do jajasti, oko 2,5 mm dugi i fino mreiasto naborani.

Ova subatlantsko-submediteranska vrsta rasprostranjena je gotovo u cijeloj Evropi, izuzev sjeverne, u Sredozemlju, Maloj Aziji i Iranu. Njene se populaeije difereneiraju ekoloski u dvije skupine - heliofilne (nesumske) i poluskiofilne (sumske) . Nesumske populaeije nalaze najbolje uvjete za zivot u razlicitim asocijaeijama mezofil­nih livada reda Arrhenatheretalia, a sumske u prorijedenim mezofilnim hrastovo-grabovim iii bukovim sumama umjerene zone sjeverne he­misfere. Srednje godisnje temperature na stani­stima nesumskih populaeija variraju najcesce izmedu 6 i 14°C, a na stanistima sumskih popu­laeija izmedu 6 i 12°C, dok je srednja godisnja relativna vlainost vazduha na stanistima sum­skih populaeija vece za oko 10-20%.

Upotrebljavala se kao povrce jos kod antic­kih naroda. Ljekovita je i medonosna biljka, a u hortikulturi se upotrebljavaju dvije njene forme (viridissima i variegata) . Siaba je krmna biljka.

THYMUS SERPYLLUM L. Fam. Lamiaceae

Majclna dus ica

Poijska materina dusica

MaTepKa

Serpollet, Wild Thyme Thym serpolet

Quendel, Feldthymion Pepolino

T~MbRH nOfl3yYlo1u

S, H, BH, Sb, eG, Ma V -IX

2n = 24 ; Ch

Stabljika je duga i pri osnovi odrvenila, puza u vidu izduzenih stolona razvijajuci adventivne korjenove i na vrhu se zavrsava sterilnom roze­tom listova. CVjetne grane visoke 4-10 cm i razvijaju se duz polozenog stabla u nizovima, a ravnomjerno su pokrivene dlakama sa svih slra­na. Lislovi su joj mali , evrsli, uzano jajaslo eliplieni, na vrhu zaokruzeni a pri osnovi klinasli , 4-6 mm dugi i 2-4 mm siroki, goli, izuzev pri osnovi duz oboda, gdje su trepljasli, sa izrazenim srednjim nervom. Cvjelovi slozeni na vrhu grana u okruglasle iii neslo izduzene cvasli ; easica dlakava, duga 3,5-4 mm, sa zupcima koji su pokriveni dugim Irepljama; krunica ruzieasle, bjelieasla iii crvena, sa lrodijelnom donjom us­nom eiji je srednji rezanj duzi i si ri od boenih, te kracom nepodijeljenom i po rubu narovasenom gornjom usnom. Prasnici i njuska tueka slrse iz cijevi krunice.

Lineovo shvatanje ove vrste veoma je siroko i obuhvala velik broj oblika, od kojih su u novije vrijeme mnogi podignuli na stepen posebnih vrsta, od kojih neke zive i u nasoj zemlji. Danas ova vrsta, u uzem smislu rijeei, obuhvata samo dvije podvrste - tipienu (Ciji je sinonim : Th. s.

1. habitus, 2. list, 3. cvijet, 4. plod s casicom

subsp. angustifo/ius I Pers.1 Arcangeli i subsp. rigidus I Wimmer & Grab.1 Lyka) i Th. s. subsp. tanaensis (Hyl.) Jalas, od kojih nijedna ne zivi na prosloru nase zemlje, vee u sjevernoj i srednjoj Evropi. Mi ovom prilikom oslajemo pri sirem shvalanju ove vrsle. Brojne populacije ove slozene vrsle naseljavaju sirom nase zemlje ekosisleme kserofilnih i mezokserofilnih pa­snjaka i livada klasa Festuco-Brometea i Festu­cetea vaginatae, kao i ekosisleme subalpinskih rudina na karbonalima klase E/yno-Ses/erietea, Ie na silikalima klase Juncetea trifidi.

Medonosna je i Ijekovila biljka, ali je slaba krma zbog visokog prisustva elericnih ulja.

93

1. donji dio biljke, 2. dio stabljike 5 listovima. 3. dio stabljike 5 Hstovima i cvjetovima, 4. priperak (pricvjetni lislie), 5. caSica, 6. oahura

Korijen slabo razvijen. Stabljika uspravna, 15-60 cm visoka, slabo razgranata iii nerazgra­nata, u gornjem dijelu pokrivena najcesce zlje­zdastim dlakama, posuta iskidanim uskim crnim linijama. Listovi jajasto izduieni do uzano lance­tasti , sjedeCi, dui oboda testerasto nazubljeni ; interkalarnih listova najcesce do 5 pari. Priperci trouglasto jajasti , sa kratkim vrhom, blijedozele­ni , pokriveni zljezdastim dlakama, rjecle slabo dlakavi iii goli , duz oboda nazubljeni. Casica pokrivena kratkim zljezdastim dlakama. Krunica duga do 2 em, svijetiozuta, sa tubusom neznatno

94

RHINANTHUS RUMELICUS Velen . (Syn. R. major Ehrh. var. glandulosus Simonk., Alectorolophu5 rumelicu5 (VeJen.Borb.) Fam . Scrophulariaceae

Rumelijski suskavac, rumelijski skrobotac

Rurnelijski skrobotec

WywKaBel1, KJlOnOTOp'-Ie , wyMap~ra

Rumelisch. Klappertopf norpeMoK PYMenillcK\I1u

S, H, BH. Sb, eG. Ma V - VII I 2n = 22 ; T

nagore savijenim i Ijubicastim zupcima na gornjoj usni , duiine oko 2 mm ; donja usna krunice uspravna i nalijeie na gornju, zatvaraju6i na taj nacin idrijelo kruniee. Cahura zatvorena u cas i­ei. Sjeme sa kruznim membranoznim krilatim ispustom sirine oko 1 mm.

Ova srednjoevropsko-balkanska vrsta koja seie do Male Azije i pripada dacijsko-balkan­skom flornom elementu, ima siroku ekolosku valencu u odnosu na osnovne abioticke faktore stanista. Najveci broj njenih populacija zivi u livadama i pasnjacima gorskog, brdskog subal­pinskog i nizijskog podrucja, kako mezofilnog higromezofilnog tako i kseromezofilnog karakte­ra, te je moiemo smatrati karakteristicnom vrstom klase Molinio-Arrhenatheretea, odnosno reda Arhenatheretalia. Zbog visoke brojnosti i vitalnosti navodi se kao vrsta karakteristicnog skupa nekih asocijacija, kao sto je sluCaj sa Rhinantho (rumelici) - Cynosuretum cristati 8lec. & Tat. 1960. Takocle je nalazimo i u zajednicama klase Festuco-Brometea, a naro­cito red a Festucetalia vallesiacae, kao i u zajed­nicama subalpinskih rudina na karbonatima sve­za : Festucion pungentis, Festucion pseudoxan­thynae i Festucion albanicae.

Zbog otrovnih glikozida nepozeljna je kao krma, ali je medonosna.

PHYNANTHUS MINOR L.

(Syn.: Alectorolophus

minor (L.) Wimm. & Grab.)

Fam. Scrophulariaceae

Mali suskavac, mali zvecac,

petlova kresta

Mali skrobotec

Mana wYMapl-1ra

Little Rattle Petit Rhinanthe

Kleiner Klappertopr Cresta di gallo

norpeMoK MMblU

S, H, BH, Sb, CG, Ma V -IX

2n = 22: T

Korijen slabo razvijen . Stabljika uspravna, 5-30 em najcesce, nerazgranata iii samo u gornjem dijelu razgranata, djelomicno dlakava te sa uzduznim crnim isprekidanim ertama iii bez njih. Listovi izduzeni , jajasto laneetasti do usko laneetasti , testerasto nazubljeni , duzine 2-15 mm. Priperci dugi kao i casica iii nesto duii , trouglasti, na vrhu sinati, dui oboda nazubljeni , tamnozeleni , goli. Casiea gola i dui oboda hrapava. Kruniea sVijetlozuta, duga oko 1,5 em; donja usna ne nalijeze potpuno na gornju, te je zdrijelo ± otvoreno ; zupei gornje usne vrlo kratki, zaobljeni i kraci od 1 mm, najcesce bjelicasti , rjede Ijubicasti. Sjeme oiviceno opna­stim krilatim ispustom sirine oko 1 mm.

Naseljava ekosisteme higromezofilnih, me­zofilnih, kseromezofilnih i mezokserofilnih livada , i pasnjaka, sa neutralnim, slabo bazicnim i slabo kiselim tlima. Najvecu brojnost i vitalnost postiie u asoeijacijama sveze Arrhenatherion e/atioris. dosta je cesta u asocijacijama sveza Trifolion resupinati i Molinion coeruleae, a prisutna je i u

1. donji die biljke, 2. gornji diD stabljike sa listovima r cvjetovima, 3. vrsni diD stabljike sa plodovima, 4. cvijet, 5. uzduini presjek cVijeta, 6. cahura

zajednicama sveza Bromion erecti i Chrysopo­goni-Danthonion, te u aeidofilnim livadama. sveze Nardion s/rictae montanum.

Kao poluparazit javlja se na vrstama iz porodica : Fabaceae i Poaceae.

Sadrii dosta bjelancevina i drugih energet­skih materija , ali je stoka nerado jede zbog sadriaja stetnog glikozida rhinantina. Ubraja se u skupinu slabije otrovnih biljnih vrsta. U mladom stanju stoka je konzumira ponekad, sto stetno djeluje na kvalitet mlijeka. Dobra je pcelinja pasa.

95

~5

1, 2. habitus, 3. dio stabljike na poprecnom presjeku, 4. cvijet, 5. cahura sa casicom

Rizom razgranat i puzeci. Stabljika 10-40 em visoka, lueno se izdize, vecinom nerazgrana­ta, sa 2 niza dugih dlaka duz dvije naspramne linije. Listovi jajasti do izduzeno jajasti , 1,5-3 em dugi i 1-2 em siroki , duz oboda duboko usjeeeno testerasti , na lieu gotovo goli a na nalieju sa krutim dlakama ; donji listovi sa kratkom lisnom drskom, a srednji i gornji najeesce sjedeci, sa zaobljenom iii neznatno sreastom osnovom. Cvjetovi slozeni u boene, naspramne i rastresite grozdaste evati, duge 2-20 em ; drske evasti pokrivene dlakama, polaze iz pazuha gornjih

96

VERONICA CHAMAEDRYS L. Fam. Scrophulariaceae

Cestoslavica , zmijina cestoslavica

Vrednikov jeticnik

Benl-lKAeHye, TpecKasa 61-lnKa

Angel's eys, Bird 's eys Fleusse germandree, Veronique des bois Gamanderehrenpreis Crescione dei prati BepoH~Ka Ay6poBKa

S, H, BH, Sb, eG, Ma IV - VIII 2n = 32 (? 16) ; H

listova stabla. Brakteje laneetaste iii izduzeno laneetaste, najeesce krace od evjetnih drski. Cvjetne drske uspravne kao i osovina evasti, pokrivene kratkim, kovrdzavim zvjezdastim dla­kama. Casiea se sastoji od 4 gotovo podjednaka reznja, koji su linearno laneetasti iii laneetasti, do 2 puta kraci od kruniee i pokriveni maljama. Kruniea tanjirasta, 10-14 mm siroka, azurno­plave boje, rjede ruzieastoervena iii bijela, sa eetiri nejadnaka reznja, od kojih je donji najmanji . Prasniei kraci od kruniee. Cahura trouglasto obrnuto sreasta, boeno spljostena, na vrhu plitko uSjecena, 3-4 mm duga i 3,5-4 mm siroka, pokrivena prorijedenlm maljama. Sjeme brojno, jajasto, pljosnato, glatko, duzine oko 1 mm.

Ova varijabilna i siroko rasprostranjena evroazijsko-subokeansko-submediteranska vrsta ima siroku ekolosku valeneu u odnosu na tipove stanista i biljne zajedniee. Jedna skupina njenih populaeija najbolje us love za zivot nalazi u mezofilnim livadama reda Arrhenatheretalia, druga u pasnjaeima reda Brometalia erecti, treca u sibljacima reda Prunetalia spinosae, cetvrta u svijetlim kserotermnim sumama reda Querceta­lia pubescentis i sibljacima red a Ostryo-Carpine­talia orienta lis, peta u degradiranim mezofilnim liscarsko-listopadnim sumama, itd. Medonosna je. Bez krmnih vrijednosti.

VERONICA SERPYLLIFOLIA L.

Fam. Scrophulariaceae

Verenika sitna

~\

.. ' , ~

• "',6 ~ "

~1 · .,

f" ~ 'f

•

~ "

"

. ,,~

" 1/

grozdasta, jajastolisna cestos lavica

TImijanov jeticnik I .. .'

" ..,. .. , :1' .),

J~ -. A .. ,

t. ' ..• ' . BeJlIo1KAeHye

ThymeHeaved­-Speedwel,

Smothspeedwel Veronique a leuilles

Quendelblattrige Ehrenpreis

Erba guada selvalica BepoHIo1Ka

il1MbSlHOnIJlCTHafI

S, H, BH, Sb, eG, Ma V-VIII

2n = 14 ; H

• •

• ~

•

•

,'","".

I _ ,'.,;

« .~

• ,

.. ,

~. "' , -. \

,

~-

Rizom puzeci. Stabljika (5-) 10-25 (-40) em visoka, uspravna iii se uzdize, pokrivena kratkim maljama u donjem i zljezdastim maljama u gornjem dijelu. Listovi naspramni, jajasti iii elipticni, do okruglasti, donji sa kratkom lisnom drskom, srednji i gornji sjede6i, goli. Cvjetovi sa kratkom evjetnom drskom, grade vrsne, rastresi­te, u ranijim fazama do umjereno zbijene, a u doba plodonosenja izduzene grozdaste evati. Priperci su elipticni do izduzeni, cijelog oboda i pokriveni finim prorijedenim zljezdastim dlaka­ma. Casicni reznjevi jajasti, na vrhu tupi, pokri­veni zljezdastim maljama. Krunica tanjirasta, bjelicasta, prezeta plavim zilicama, rjede plava, siroka 5-6 mm i sa vrlo kratkom cijevi. Cahura sira nego duza, okruglasto bubrezasta do ops­rcasta, na vrhu dosta duboko urezana, malo naduvena, duga 3-4 mm i pokrivena zljezdastim maljama. Sjeme stitoliko, oko 1 mm dugo.

Rasprostranjena je u arktickom i umjerenom pojasu Evrope, Azije i Sjeverne Amerike i pri­pada nordijsko-evroazijsko-suboceanskom flor-

'", ,

,

... ''"'

,

• • ,..

," ,

.~ .. • • ~ ., .' , '~

, ; , '" ,

i • p " -• ,.

, .. , ,

...

-2 4

1, 2. habitus, 3. cvijet, 4. tahura, 5. tahura sa tasicom, 6. sjemenka

nom elementu. Ima sireku ekolosku valencu u odnosu na abioticke faktore i fitocenoze. Opti­mum nalazi na nitrificiranim stanistima brdskog, gorskog i subalpinskog pojasa, u vegetaciji red a Chenopodietalia, a nalazimo je cesto i na liva­dama klase Molinio-Arrhenatheretea, Plantagi­netea majoris, a ponekad i na krcevinama iii pozaristima mezofilnih suma u vegetaciji reda Epilobietalia angusfolii, a kao korovska vrsta moze se javiti u agroekosistemima strnjista reda Secaline/alia.

Ima malu produkciju fitomase i losa je krma.

97

, ~

• -~

1. donji die biljke, 2. vrsni dio stablj ike sa listovima i cvjetovima, 3. list, 4. cvijet, 5. krunica sa prasnicima i tuekom, 6. eahura

Korijen veoma slabo razvijen. Stabljika us­pravna, 5-20 em visoka, u donjem dijelu granata, ± dlakava iii zljezdasto dlakava. Listovi u donjem dijelu slabo klinasto zatupasti , sa malim i tupim zupcima ; u srednjem i gornjem dijelu stabljike listovi su jajasti i kratko zasiljeni, sa 6--12 zasilje­nih zubaea. Priperei skoro naspramni, slicni listovima sa gornjeg dijela stabla, ali nesto kraei i siri, s obje strane liske sa po 3-5 zasiljenih zubaea i pri osnovi sa zljezdastim dlakama. Cvast u prvim fazama razviea zbijena, sa kratkim evjetnim drskama, a nakon preevjetavanja izdu-

98

EUPHRASIA ROSTKOVIANA Hayne (Syn.: Euphrasia officina/is L. ) Fam. Scrophu/ariaceae

Vidova trava, vidac

Navadna smetlika

Eyebight Euphrasia de Rostkovius Augentrost, Grosser Augentrost Euphragia, Luminella QYaHKa neKapcTB8HHas:l , QYaHKa POCTK08CKar1

S, H, BH, Sb, eG, Ma V-X 2n ~ 22 ; T

zena. Casiea pokrivena zljezdastim dlakama i ne uveeava se za vrijeme plodonosenja. Krunica bijela, rjede blijedoljubicasta sa Ijubicastom gor­njom usnom, te naznacenom mrljom i tam nom prugom na donjoj usni , duga 9-15 mm. Cahura elipsoidna, po duzini jednaka casiei iii malo duza, usjecena i po obodu pokrivena dugim cekinjastim trepljama.

Pod ovu vrstu Wettstein je podveo u nivou podvrste vrstu Euphrasia montana Jodanov, koja je endem Balkanskog poluostrva, visokopla­ninska silicifi lna, nerazgranata i znatno niza biljka, cime je znatno prosireno shvatanje ros­tkovske vidove trave, ne samo u horolosko-eko­loskom vee i u morfoloskom pogledu.

Tipicna podvrsta u obliku izdiferenci ranih populacija najbolje uspijeva u asocijacijama klasa Mo/inio-Arrhenatheretea i Nardo-Callune­tea, dok planinska, balkansko-maloazijska biljka zivi u vegetacij i planinskih rudina na silikatima red a Ses/erietalia comosae i planinskim vristi­nama reda Vaccinieta/ia.

Kako u sVjezem stanju tako i u sijenu skodljiva je za stoku i nepovoljno djeluje na sekreeiju mlijeka. Znacajna 'je medonosna i Ije­kovita biljka, 0 cemu svjedoce i njena imena na jezieima raznih naroda, te naucno -Iatinsko ime (E. officinalis L. ).

ASPERULA CYNANCHICA L. Fam. Rubiaceae

). Lazarkinja crvena, modricica

I

Hribska perla

LjpBeHa na3apKL-1Ha

Herbsquinancy wort, Herb-ol-vine

Herbe a I'esquinancie, Asperule des sables

HOgelmeier Asperello montana

5lcMeHH"'K noneeoO

S, H, BH, Sb, eG, Ma VI- IX

2n = 22 ; H

Busenasta biljka visine 10-30 em najcesee, sa tan kim i jako granatim rizomom. Stabljika mnogo, poleglih iii ustajueih, granatih, golih i glatkih . Listova u donjem dijelu stabljike po 4 u prsljenu , elipticnih iii objajastih, najcesce vee suvih u periodu evjetanja; u srednjem dijelu stabljike 4--6 linearnih listova koji su : sa jednim nervom, po obodu savijeni, na vrhu usi ljeni u os duzine oko 1 mm, goli i najcesee kraei od clanaka stabljike; listovi gornjeg dijela stabljike cesto naspramni. Cimozne evati sa malo evje­tova grade rastresitu metlieu. Brakteje u evasti jajasto laneetaste, sa bodljom na vrhu. Kruniea sVijetloljubicasta iii Ijubicasta, ejevasto tanjirasta, spolja hrapavo dlakava ; krunicni reznjevi jednaki sa krunicnom eijevi iii upola kraei . Plodie je hrapavo bradavicav, oko 3 mm dug.

Rasprostranjena je u srednjoj i juinoj Evropi do Kavkaza i pripada submediteranskom Ilor­nom elementu. Optimum uslova za zivot njene brojne i dobro izdilereneirane grupe populaeija nalaze u razlicitim asoeijaeijama, svezama i redovima klase Festuco-Brometea, a nesto rjede i u ekosistemima sveze Geranion sangui­nei, odnosno klase Trifolio -Geranietea sangui-

1. donji dio biljke, 2. vrsni dio stabljike sa listovima i cvjetovima, 3. cvijet, 4. cvijet na uzduznom presjeku, 5. plod

nei. Pripada skupini kaleifilnih biljaka, te najveeu brojnost i vitalnost ostvaruje na plitkim karbon at­nim i pjeskovitim tlima, cija pH-vrijednost naj­tesee varira izmedu 6 i 8. Nalazimo je i u borovim sumama na dolomitima, krecnjacima i serpentinitima, kao i u ekosistemu subalpinskih rudina na neutralnim, slabo bazicnim i slabo kiselim tlima (A. c. subsp. montana IW. & KI Stojanov).

Ubraja se u sku pine Ijekovitih i ukrasnih biljaka. Stoka je rado pase. Podzemni organi koriste se za dobijanje ervenog mastila.

99 ~

1. donj i dio biljke, 2. dio stabljike sa listovima i plodo­virna. 3. plod

Aizom je puzeei , granat i skoro drvenast. Stabljika 10-50 cm visoka, pri osnovi odrvenjela, cetvorouglasta, ustajuea iii uspravna, jako gra­nata i pokrivena sitnim dlakama. Listovi linearni, sa siljkom, po obodu nesto savijeni, 10-20 mm dugi i 0,5- 1 mm siroki, goli, sa paralelnim ivicama i najcesce ih je 8-10 u prsljenu. Cvjetovi pojedinacni iii u veoma rastresi tim cimoznim cvastima, rasuti dui cijele stabljike u pazuhu listova ; cvjetne drske vrlo tanke i poslije cvijeta­nja visece ; krunica purpurnosmecla, oko 2 mm u precniku, sa kratko usiljenim reinjevima. Plod je go, gladak, 1,5 mm dug, u zrelom stanju crnkast.

100

ASPEAULA PUAPUAEA (L. ) Ehrend. (Syn. : Galium purpureum L. ) Fam. Rubiaceae

Purpurna lazarkinja, purpurni broe

Bedstraw Gainet pourpre Purpur Labkraul rloAMepeHHIo1K nypnypHblU

S, H, BH, CG, Ma, Sb V - VIII 2n = 22 : Ch

Juinoevropska submediteranska vrsta, sa sirokom ekoloskom valencom u odnosu na kli ­matske, mineralosko-petrografske, zemljisne i biocenoloske faktore. Srednje godisnje tempera­ture na stanistima razlicitih populacija, odnosno ekotipova, variraju izmeau 8 i 15°C najcesce; izrazita je heliofita sa vecinom populacija, dok je manji broj populacija heliofitno-poluskiofitnog karaktera ; srednja godisnja relativna vlainost vazduha varira izmeclu 50 i 60% najcesce; kalcifilnim populacijama najbolje je na plitkim krecnjackim tlima - kalkolitosolima, kalkoregoso­lima i kalkomelanosolima, dolomitofilnim na plit­kim dolomitnim, a serpentinofilnim na plitkim serpentinskim tlima - serpentinskim litosolima, serpentinskim regosolima i serpentinskim mela­nosolima, odnosno rankerima. Visoku brojnost i vitalnost postiie u razlicitim asocijacijama kame­njarskih pasnjaka redova Brometalia erecti, Fe­stucetalia valesiacae, Scorzonero-Chrysopogo­netalla I Halacsyetalla, a prisutna je i u borovim sumama sveze Pinion nigrae Lakusic 1972, odnosno njenim podsvezama : Pinenion pal/asia­nae Lakusic 1972, Pinenion il/yricae Lakusic 1972. i Pinenion dalmaticae Lakusi6 1972.

CRUCIATA GLABRA(L. )

Ehrend. (Syn. Galium

vernum Seop.) Fam. Rub/aeeae

Zuta brocika, prava brocika

Pomladinska lakota, dremota rumena

Slender Crosswort Gaillet printannier

Friihlings Labkraut

S, H, BH, Sb, CG, Ma V- VII

2n = 22,44 ; H

Rizom vrlo tanak i puzeci. Stabljika vise, uspravne iii ustajuce, eetvorouglaste, glatke, gole iii slabo dlakave. Listovi duguljasti iii eliptic­ni , tupi iii nesto siljati, sa tri nerva, po obodu kratko trepljasti , inace goli, po eetiri u prsljenu. Cimozne su cvati pazusne i sa mnogo cvjetova. Cvjetne drske bez brak1eja, gole, poslije cvjeta­nja nadolje savijene. Krunica iuta do zelenkasta. rijetko bijela, preenika oko 2 mm, sa siljatim reinjevima. Plod je go, gladak i nakon sazrijeva­nja crnkast.

Rasprostranjena je u submediteranskom i umjerenokontinentalnom prostoru, te pripada pontijsko-submediteranskom flornom elementu. Razlikuju' se dvije grupe populacija, od kojih jedna naseljava ekosisteme suhih smetljista klase Artemisietea, a druga higrofilne i mezofilne liscarsko- listopadne sume nizijskog i brdskog pojasa koje pripadaju svezama Alno-Padion i Carpinion betuli. Srednje godisnje temperature na stanistima prve grupe populacija najcesce variraju izmedu 7 i 12'C, a srednja godisnja

1. donji dio bitjke, 2. dio hiljke sa listovima i cVjetovima, 3. lisl, 4. cvijet, 5. plod

vlai:nost izmedu 50 i 70%, dok na stanistima druge grupe populacija srednje godisnje tempe­rature variraju izmedu 8 i 10·C, a srednja godi­snja relativna vlaznost vazduha izmedu 70 i 90%; populacije suhih smetljista izrazito su he­liofilne, a populacije suma i sikara najcesce poluskifilne; bitna razlika medu njima postoji i u odnosu na zemljista koJa naseljavaju.

. Zastupljena je u mnogim zajednicama li­vada i pasnjaka, uglavnom kseromezofilnog ka­raktera . Vecu brojnost postiie u asocijacijama redova: Festycetalia valesiacae, Arrhenathere­talia, Nardetalia i Seslerietalia comosae.

101

1. donji dio biljke. 2. dio stabljike sa listovima i cvjeto­virna. 3. 4. cvijet (3. odozgo. 4. sa strane). 5. plod

Biljka 25-100 em visoka. sa njeznim valjka­stim rizomom. Stabljika uspravna. granata. sa strse¢im grancieama, rjede ustajuca iii polegla, cetvorouglasta, na cvorovima nesto zadebljala, najcesce gola, s izduzenim internodijama. Listovi duguljasti iii siroko laneetasti , prema vrhu naglo stegnuti, 8-25 mm dugi i 3-7 mm siroki. Cvjetovi mali , 2-3 mm u precniku ; cvjetne drske 2-4 (-5.5) mm duge i poslije evjetanjajako raskrece­ne, te je evast rastresita. Plodiei poluloptasti . oko 1 mm dugi i nakon sazrijevanja ernkasti.

102

GALIUM MOLLUGO L. Fam. Rubiaceae

Broeae, obicna broeika

Navadna lakota

06V1yeH nenasel1, MeKa KoneHKa

Hedge Bedstraw Gaille lail blanc Gemeines Labkraut Caglio bianco nOAMepeHH\.1K MflrKlo1u

S.H.BH. Sb,CG. Ma V-IX 2n = 22, 44 ; H

Euroazijsko-subokeanska vrsta, sa sirokom ekoloskom valeneom u odnosu na osnovne ekoloske faktore stanista. Tipieni varijetet tipiene podvrste karakterist ican je za mezofilne livade sveze Arrhenatherion elatioris, dok je G. m. var. dumetorum karakteristican za svezu Trilolion medii; G. m. subsp. ereetum karakteristiean je za livade i pasnjake klase Festueo-Brometea, a neke ekotipove nalazimo cak u vegetaeiji puko­tina karbonatnih stijena (klasa Asplenietea rupe­stris), te u vegetaeiji sipara klase Thlaspeetea rotundilolii; neki, pak, obliei zive u higrofilnim sumama sveze Alno-Padion.

U svjezem stanju stoka ga jede, a u sijenu brzo poerni i trusi se, te nije pozeljan. Ranije se koristio za bojenje sira i kiseljenje mlijeka. Kori­jen mu sadrii materije za bojenje. Ljekovita je biljka, sa velikim brojem aktivnih materija, kao sto su : heterozidi asperulozida i primaverozida. tanini , saponozidi, nesto etarskog ulja, vosak. erv_ena boja, ~itamin C. itd. Koristi se za lijecenje koznlh bolestl , skorbuta, itd.

GALIUM VERUM L. Fam. Rubiaceae

Ivanjsko cvijece, ivanjska brocika

Prava lakota )!(onT nenaBe,-\ ,

111 BaH 1'1 WTe

Yellow Bedstraw Gaillet jaune

Echtes Labkraut Caglio giallo, Erba zolfina

nOAMepeHH~K HaCTOSU.ltlo1u

S, H, BH, Sb, CG, Ma V- IX

2n = 44 ; H

Rizom valjkast i puze6i. Stabljika do 100 em visoka, uspravna iii ustajuca, tupo cetvrtasta, gola iii malo dlakava. Listovi linearni, sa gornje strane goli iii slabo hrapavi, tamnozeleni, a sa donje strane gusto fino dlakavi, po obodu savije­ni , po 8- 12 u prsljenu, 15-25 mm dugi i 0,5-2 mm siroki, sa bodljicom na vrhu. Cvast je metli­ca, terminalno postavljena, duguljasta; osovina evasti gusto pokrivena kratkim dlakama. Kruniea zuta, 2-3 mm siroka, jako mirise na med; kru­nieni reznjevi siljati. Plod go, oko 1,5 mm dug, nakon sazrijevanja crn.

Ova siroko rasprostranjena euroazijsko­submediteranska vrsta , koja je prenesena u Sjevernu Ameriku i tame odomacena, ima velik broj dobro izdiferenciranih populacija. Jedna skupina populacija pogodnu sredinu nalazi u mezokserofiln im livadama i pasnjacima reda Brometalia erecti, odnosno sveze Mesobromion, druga u pasnjaeima red a Origanetalia, treca u ekosistemima reda Festuco-Sedetalia, a eetvrta u zajednicama klase borovih suma (Erico-Pine­talia Horvat 1959). Najbolju vitalnost ostvaruje na umjereno razvijenim karbonatnim tlima, eija pH vrijednost varira izmedu 6 i 7,5. Srednje

1. donji dio biljke, 2. dio lista na poprecnom presjeku, 3. dio stabljike na poprecnom presjeku, 4. dio stabljike sa listovlma i cvjetovima, 5. cvijet, 6. cvijet na uzduinom presjeku, 7. plod

godisnje temperature na stanistima razlieitih po­pulacija ove vrste variraju najeesce izmedu 7 i 15°C, a srednja godisnja relativna vlaZnost va­zduha krece se izmedu 55 i 70%.

Pripada kategoriji medonosnih i Ijekovitih biljaka. Dobra je krmna biljka u svjezem stanju, a u sijenu pocrni i trusi se te nije pogodna. Na mlijeko djeluje bojenjem i pospjesivanjem kise­Ijenja ; koristi se za bojenje sira. Potiskuje se gnojenjem sa NPK dubrivima, jer ugrozava krmnije livadske biljke.

103

1. 2. habitus, 3. dio stabljike na poprecnom presjeku, 4. list, S. cvijet, 6. cahura

Visegodisnja zeljasta biljka sa puzeeim po­lozenim rizomom sa evatnim drskama visokim 30--100 em. Svi listovi u prizemnoj rozeti, izdu­zeno laneetasti, do 30 em dugi i 2-4 em siroki, sa 3 do vecinom 7 nerava, na kratkim drskama, obodom prorijedeno nazubljeni, na vrhu usiljeni. Cvatne drske okrugle i visestruko uzlijebljene. Brakteje trouglasto jajaste, usiljene, sa sirokom opnastom ivieom svijetlomrke boje, duze od Casiee. Cvjetovi u kratkim klasovima valjkastog iii jajastog oblika, 2-3 em dugaeki, easica sa 3 pukotine, dva prednja casicna reznja rebrasto

104

PLANTAGO AL TISSI MA L. (Syn.: Plantago lanceolata L. var. altissima Pollini) Fam . Plantaginaceae

Visoka bokviea

Trpotec Ribwort plantain Hoher Wegerich nOAOpo)l(H~tK BbiCOKlo1U

S, H. BH, Sb, CG, Ma (V) VI- VIII 2n = 72 ; H

srasla, oba zadnja slobodna. Kruniea 3 mm duga, bjelieasta ii i mrka, krunicna eijev gola, wasniei 2-3 puta duzi od kruniee , bjelicasti . Cahura jajasta, 4-5 mm duga, dvooka. sa mnogo sjemena.

Naseljava vlazne i poplavne livade i pa­snjake sveze Milinio-Hordeion seealini H-ie 1934, koje su razvijene na vecim povrsinama na podrucju naseg primo~a, u prvom redu sub me­diteranskog krsa na mocvarnim terenima i u kraskim polj ima, zalazeci duboko u kopno.

Uslijed relativno visokog nivoa podzemnih voda na stanistima su zastupljena pretezno vrlo vlazna i do odredene mjere slana tla. Karakteri­stiena je vrsta ranije opisane asoeijaeije Planta­ginetum altissimae Ritter 54. Cesto je prisutna u zajednicama sveze Agropyro- Rumieion erispi Nordh. 40. Od posebnog je znacaja za vegeta­ciju sveze Molinion coruleae Ht. 49. Kao ed ifika­torska vrsta izgraduje vise zajednica, kao npr. : Serratulo-Plantaginetum alitissimae lIijanit 67, Deschampsieto -Plantaginetum altissimae lIija­nit 74.

Kao krma vrlo je dobrog kvaliteta. Takode je dobra i kao medonosna biljka.

Opste rasprostranjenje: Juzni dijelovi sred­nje Evrope, Italija, Balkansko poluostrvo.

PLANTAGO HOLOSTEUM

Seop. (Syn. P. carinala

Schr. ex Mert. & Koch non

Moench.) Fam. Plantaginaceae

Bokvica cunasta, minja moravica

Gredljati Irpolee

Hertle au he Kielwegerleh

S. H. BH.Sb, CG, Ma V - VIII

2n D t2 ; H

Korijen snaian, vretenas1 i odrvenio. Stab­IJike 10-30 em visoke. Listovi u prizemnoj rozeti , linearni oko 1 mm siroki , okruglasto- trouglasti na poprecnom presjeku, odozdo grebenasti. Cvatne stabljike brojne i uspravne iii uzdizuce ; cvjetovi sakupljeni u cll indricne guste klasove, 2-6 em duge ; brakteje sa jajastom osnovom prema vrhu lancetasto suzene, duge kao eaSica iii nesto duze ; easieni listiei svi jednaki, zeleni, jajasti, sa ledne strane grebenas1i; krunicni rez­lJievi 3-4 mm dugi, a cijev krunice dlakava. Cahura jajasta, dvooka, sa po 1 sJemenom u svakom okeu, duza od caliice ; sjeme oko 1,5 mm dugo, elipsoidno.

Ova evroazijsko-submediteranska vrsta razvrstava se na velik broj populacija, koje su rasute na vertikalnom profilu od submediteran· skog i brdskog do gorskog i suba lpinskog pojasa.

I".~. : I I

"""'N n ,r_ ' t - 2

1. habilus, 2. dlo lista na popretnom presjeku, 3. gornl' dlo stabljike sa klasom, 4. evilat, 5. Oahura sa ca~icom

Najvecu brojnost i vitalnost ostvaruju na plitkim zemljistima krecnjaeke, dolomitne, serpentinit· ske i kisele silikatne serije, te vrstu mozemo smatrati pionirom u naseljavanju razlicitih matic· nih supstrata, sa razlieitim fizieko·hemijskim ka· rakteristikama. Naroeito su brojne populacije na balkanskim serpentinitima, koje najbolje uspije· vaju u serpentinitskim kamenjarama reda Ha/ac­syera/ia , te na dolomitima i kreenjaekim dolomi­tima u pasnjacima reda Scorzonero-Chrysopo· goneralia i Brometalia erecti; nesto rjede je nalazimo i u subalpinskim rudinama na silikatima sveza Poion vio/aceae i Jasionion orbicu/alae.

105

1. 2. habitus. 3. dio stabljike na popret nom presjeku, 4. cvijet, 5. tahura sa ta.!;icom

Rizom kratak, vertikalan. Cvjetnih stabljika mnogo, visine do 50 em, uspravnih iii ustajueih. Listovi u prizemnoj rozeti, elipticno-Ianeetasti, laneetasti iii linearno-Ianeetasti, sa 3-7 nerava, na kratkim iii dosta dugim drskama, goli, slabo dlakavi iii vunasti. Cvjetne drske izrazito uzduzno izbrazdane. sa nagore priljubljenim dlakama. Cvati su glavicasti iii eilindricni klasovi, 0,5-7 em duge. Brakteje su jajaste iii elipticne, gole iii rijetko dlakave. Casicni listiei 2,5-3,5 mm dugi ,

106

PLANTAGO LANCEOLATA L. Fam. Plantaginaceae

Muska bokvica, uskolisni trputac

Uskolisni trpotee

TeCHon~CTeH

TeraBe4

Aibworth plantain Plantain lanceole Spilzwegerich Lanciuola. Arnoglossa nOAOpo>K HIo1K naH4eTonlo1cTHblU

S. H, BH.Sb. CG, H IV - IX 2n = 12 ; H

opnasti, s izraienim zeljastim grebenom, goli iii na leonoj strani dlakavi; krunicni reznji su jajasti iii izduzeno jajasti , zaostreni i oko 12 mm dugi. Cahure elipticne iii jajaste, sa dva sjemena i oko 3 mm duge ; sjeme izduzeno, oko 2 mm dugo, ernkasto, sa jedne strane ispupceno a sa druge uzlijebljeno.

Siroko rasprostranjena euroazijsko·subo­keanska vrsta, koju je covjek zbog visoke krmne vrijednosti prenio i na ostale kontinente; uzgaja se u Afriei i Australiji. Difereneira se na veei broj podvrsta, varijeteta i f~rmi , tj . ekotipova i popu­laeija, od kojih se neki razlikuju i po broju hromosoma. Tipicna podvrsta nalazi optimum uslova za razviee i razvoj u ekosistemima mezo­filnih livada klase Molinio-Arrhenatheretea, dok P. I. subsp. sphaeros/achya (Wimm. & Greb.) Hayek najveeu brojnost i najbolju vitalnost ima u ekosistemima pasnjaka i livada klase Festuco­-Brometea. Treea grupa populaeija naseljava ekosisteme ugaienih stanista klase Plantagine­tea majoris, te brajne nitrafilne, ruderalne i sege­talne geobioeenoze submediteranskog, brdskog, gorskog i subalpinskog pojasa.

Poznata je Ijekovita biljka sa velikim brojem aktivnih materija, kao sto su: heterozidi, enzimi, tanini, fitoneidi, itd. Upotrebljava se protiv upala koze i sluznice, katara, grceva. itd.

PLANTAGO MEDIA L. Fam.

Plantaginaceae

Srednja bokvica, srednj i t rpu tac

Srednji trpotec

Hoary plan lain Plantain batard

Minlerer Wegerieh Pianlaggine mezzana

nOAOpo>K""K epeA"""

S, H, BH, Sb, eG, Ma IV -IX

2n = 24 ; H

Biljka visine 10--15 cm najeesee, sa prizem­nom .lIsnom m zetom,. te jednom iii vise cvjetnih stablJlka ko)e su pn dnu sabljasto savijene. Listovi sirokl, ellptieni ii i jajasti, rjede jajasto-Ian­cetash,. sa 5--9 nerava, najeesee 2-2,5 puta duzi nego Sin, ± dlakavi, sjedeei iii pri osnovi suzeni u kratku i siroku drsku kod heliofilnih i znatno duzu drsku kod heliofilno-poluskiofilnih populaci­Ja .. CVJetne stablj ike dlakave, sa zbijenim cilln­dnenlm klasovi'; 18, duzine 2--6 (10) cm; brakteje JaJaste III Izduzeno Jajaste, obodom opnaste, du.ge gotovo kao casica ; easieni listiei eliplicni III JaJasto eliptieni , opnasli i s izraienim zeljastim grebenom, 1,5--2 mm dugi. Cahura jajasta, 2--4 mm duga, sa 2--6 sjemenki, koje su naborane i crne.

Siroko rasprostranjena evroazijsko-konti­nentalno-submediteranska vrsta, koja se dife­rencira u dvije grupe populacija, od kojih jedna optimum nalazi u mezofilnim livadama klase MOlinio-Arrhenatheretea, a druga u kseromezo­fllnlm pasnjacima i livadama klase Festuco-Bro­metea, odnosno sveze Mesobromion. Najveeu brojnost i najbolju vitalnost u nasoj zemlji ostva­ruje u asocijaciji Bromo-Plantaginetum mediae, koja je siroko rasprostranjena u brdskom, gor­skom i subalpinskom pojasu Dinarida. Srednje godisnje temperature na stanistima razlicitih po-

1. donji dio biljke, 2. gomli dio stabljike sa klasom, 3. evijet, 4. raspuknuta f allura

pulacija najcesce variraju izmedu 6 i 12"C, a srednja godisnja relativna vlainost vazduha iz­medu 60 i 70%. NajceSee naseljava karbonatne kambisole, ali se dosta cesto javlja i na karbonat· nim luvisolima, pa i karbonatnim melanosolima.

Poznata je Ijekovita vrsta, koja sadrii velik broj aldivnih materija, kao sto su : heterozidi aukubozidi, enzimi - invertaze, trozinaze, koagu­laze i emulzini, tanini, peldini, limunska kiselina, vitamin C, itd. Droga je Plantaginis mediae folium, herba et radix ; sjeme se koristi kao hrana za plice. Upotreba kao kod P. lanceolata.

107

, ~. ,"'6 1. don]i dio blljke, 2. list 90rnj09 dijela stab la, 3. vrSnl dio stablJlke sa lislovima 1 cvastima, 4, 5. evlle!, 6. plod

Rizom razgranat. Siabljlka uspravna, 30-150 em vlsoka, u donjem dijelu dlakava a u gornjem gola iii maljava. Lislovl lopalicaslo lan­eelasll, naj~iri u vr~noj Ireeini, ± dlakavi, dvo­slruko reinjevilo peraslo duboko dijeljeni Iii cijell, sa krupnljim vr~nim reinjem ; prizemni lislovi polimorfni, izduieno laneelasti, ~iijali , najeesee nazubljeni, po dr~kama i na nallcju guslo pokri­veni dlakama. evasli su na dugim dr~kama koje su pokrivene dlakama, ponekad i flljezdama, ~Iroke 2-4 em, sa mnogo cvjelova; evjelna loia pokrivena dlakama ; ovojnl lisliei evasti poredanl

108

KNAUTIA ARVENSIS (L) Coulter. Fam. Dipsacaceae

Udovlea njivska, oblena pi'Zenlea

Njivsko grabljisce

nOIlCKO CI'IHOrnae4e

GipsJe's Rose, Egyptlana-Rose Knautia des champs. Langue de vacha Ackerwitwenblume Vedovina campestre. Ambretta KOPOCT8BHt.1K noneeou

S, H, BH, Sb. eG, Ma V -IX 2n = (20) 40 ; H

u vi~e redova, izduieno jajasli iii laneelasli, sa jajaslom osnovorn, pokriveni priijubljenim dugim dlakama; cvjelovi oko 15 mm dugi, plavoljubiea­sli , rjede ervenoljubicasti: spoljnja ca~iea eelvo­rouglasla, sa 4 iii vise zubaca na vrhu; unutra­~nja se produiava u 8 peraslo dlakavih eekinja. Plod je 5-6 mm dug i guslo pokriven nagore uspravljenim dlakama.

Sjeverno-euroazijsko -subokeanska vrsla, razvrslana na velik broj infraspecijskih sislema. Jedna grupa populacija najbolje uslove za i ivol nalazi u mezolilnim livadama sveze Arrhenathe­rion elatioris, druga u pa~njacima i livadama sveze Mesobromion, a Ireea u agroekosisle­mima i ekosislemima ruralnih naselja, u nizij· skom, brdskom i gorskom pojasu.

U slarijim fazama razviea je gruba, Ie je stoka nerado jede. Ljekovita je vrsta, jer sadr;!i aktivne malerije kao ~Io su; lanini i saponozidi (seabiosid) , Ie se u narodu upolrebljava proliv koinih bolesli, za jace mokrenje, proliv proljeva, za preznojavanje, ild. Medonosna je biijka.

SCABIOSA COLUMBARIA L.

Fam. Dipsacaceae

Golubija udovicica

Navadni grintavec

3aeYKIiI y WIiI

Field Scabious Scabieuse, Bonnet bleu

Gemeines Kratzkraut Scabiosa rustia

CKa6~o3a rony6~HaR

S, H, BH, Sb, CG, Ma VI - IX

2n = 16 ; H

Korijen vretenast, sa jednim cvjetnim sta­blom i sjedeCim sterilnim lisnim rozetama. Stab­Ijika uspravna, 50-100 eentimetara visoka, ± pokrivena kovrdzavim mekim dlakama, razgra­nata ; grane sa jednom iii manjim brojem evasti ; rjede je nerazgranata. Listovi pokriveni ± kovr­dzavim dlakama iii gotovo goli, lirasto-perasto reznjeviti. Drske evasti pokrivene mekim, priljub­Ijenim kovrdzastim dlakama. Cvasti 1,5- 3,5 em siroke ; ovojni IistiCi laneetasti do linearno-Ianee­tasti , pokriveni maljama, kraci od cvjetova iii iste duzine. Cvjetovi u pocetku crvenkasti a kasnije plavicastoljubicasti , vrlo rijetko bijeli , ivicni znatno veei. Plod oko 3 mm dug, sa 8 dubokih uzduznih brazda, dlakav.

Pripada submediteransko-subatlantskom flornom elementu.

Razvrstava se na veei broj infraspecijskih oblika, cije su populacije rasute od submedite­ranskog i panonskog do subalpinskog prostora makedonskih planina. Jedna grupa populacija zivi u submediteranskim i mediteransko-monta-

1. donji dio biljke, 2. list gornjeg dijela stabljike, 3. vrsni dio stablj ike i glavicasta cvast, 4. cvijet , 5. plod

nim sibljaeima reda Ostryo-Carpinetalia orienta­lis, te kamenjarama reda Scorzonero-Chrysopo­gonetalia, druga u panonskim stepama reda Festucetalia valesiacae, a treea u subalpinskim rudinama na karbonatima makedonskih i srbijan­skih planina reda Onobrychidi-Seslerietalia, od­nosno sveze Onobrychidi-Festucion.

Dok je mlada stoka je rado jede, kasnije odrveni. Uzgaja se kao ukrasna biljka. Medono­sna je i Ijekovita, a moze se koristiti i za dobivanje boje. Po aktivnim materijama i Ijekovi­tim svojstvima slicna je vrsti Knautia arvensis.

109

1. donji dio stabljike, 2. list gomjeg dijela slabla, 3. vrsni die slabljike sa listovima i cvastima, 4. evast, 5. cvijel , 6. plod, 7. shemalski poprecni presjek ploda

Aizom vertikalan, kratak, snaian i sa broj­nim boenim korjenovima. Stabljika uspravna iii poluuspravljena, 30-100 em visoka, u gornjem dijelu razgranata, rjede nerazgranata, u donjem dijelu gola a u gornjem pokrivena krutim priljub­Ijenim dlakama iii gola. Listovi naspramni, malo­brojni ; donji i srednji eliptieni, objajasto laneetasti iii laneetasti, suieni u drske koje su pri osnovi srasle ; gornji listovi sjedeci, linearno laneetasti, eljelog oboda iii rjede testerasto nazubljeni ; svi listovi na nalicju sa prorijedenim dlakama iii goli, zadebljali , koiasti i sjajni. Cvasti na vrhu dugih

It a

SUCCISA PAATENSIS Moench. Fam. Dipsacaceae

Piskavac. obieni preskoe

Navadni objed

Devi1's Bil· Scabious Scabieuse succise, Mors du diable Gemeiner Teufelsabbiss Morso del diavola CIo1Be~ o6rpbt3aHHbtu. C. nyroeou

S, H, BH , Sb,CG, Ma VII-IX 2n = 20 (18) ; H

grana, u poeetku poluloptaste, a kasnije loptaste. Ovojni listiei mnogobrojni , siroko laneetasti, po­stavljeni u dva reda, kraei od evasti i pokriveni priljubljenim dlakama. Krunica eetvororeinjevita, 4-7 mm duga, plavoljubieasta, dlakava. Spoljna easiea eetvorouglasta, hrapavo dlakava i produ­iava se na uglovima u 4 kratka vrska. Casiea je plitko eankolika, sa 5 kratkih zrakasto postav­Ijenih eekinja. Plod je oko 5 mm dug i gusto pokriven dlakama.

Pripada evroazijsko-subokeansko-subme­diteranskom flornom elementu. Njene brojne populacije ekoloski se razvrstavaju u vise skupi­na, od kojih jedna nalazi optimum uslova za iivot u vegetaciji mezohigrofilnih livada reda Molinietalia, druga u aeidofilnim livadama i pa­snjaeima reda Nardetalia, treea u ekosistemima tresetista klase Oxycoeeo-Sphagnetea, eetvrta u mezofilnim livadama reda Arrhenatheretalia, itd. Srednje godisnje temperature na njenim stanistima najeesee variraju izmedu 5 i 10·C, a srednja godisnja relativna vlainost vazduha iz­medu 70 i 90%. Izrazita je heliofita.

Stoka je ne koristi jer sadrii neke otvorne materije, zbog kojih se ubraja u Ijekovite biljke (metil -glikozidi, tanini, saponini, itd.). Lisce mlade rozete u Bugarskoj koriste kao salatu. Medonosna je.

CAMPANULA PATULA L.

Fam. Campanulaceae

Otvorena zvoncika, strkasti zvoncic

Razprostrta zvoncica

3S0Hye

Spreading Bell -flower Campanule etah\e

Wiesen Glockenblume Raponzolo minore

KonOKOnbY\IIK paCKIo1A\o1CTblU

S, H, BH, Sb, CG, Ma V - VIII

2n=20;H

Rizom vretenast, vertikalan, bez loziea. Stablji.ka ~spravna , gola iii dlakava, bridasta. Listovi suzeni u kratku drsku, donji dlakavi a gornji golL Cvast je bogata metliea sa dugim granama, III grozdolika sa 1-3 evijeta. Cvjetovi na drijkama; caijiea gola sa kopljastim zupcima kraclm od krunice iii jednakim sa njom; kruniea 2-3 em duga, siroko Ijevkasta i do polovine us}ecena, blijedoljubicasta iii bjelicasta. Gahura }e uspravna i otvara se pri vrhu sa 3 pore.

Evroazijsko-kontinentalno-submediteran­~ka vrsta, cije populaeije na prostoru Jugoslavije zlve u mezofilnim livadama brdskog, gorskog, i subalpinskog pojasa. U srednjoj Evropi smatraju }e karakteristicnom vrstom sveze Arrhenatherion elatioris, a kod nas se javlja jOs i u svezi Pancicion, gdje preovladuje njoj srodna vrsta C. abietina, koju neki sistematicari smatraju samo podvrstom od C. patula. Izrazita je heliofita. S.rednje godisnje temperature na stanistima nje­nih populaeija najcesce variraju izmedu 5 i SoC, a srednja godisnja relativna vlainost vazduha Izmedu 70 i 80% najcesce. Optimum pogodnosti za fivot nalazi na dubljim, zakiseljenim tlima Iznad razlicitih stijena.

1. donji dio biljke, 2. vi'Sni dio stabljike sa lislovima i cvjetovima, 3. cvijet, 4. cvijet bez krunice uzduino presjecen, 5. cahura s casicom

Medonosna, Ijekovita i ukrasna vrsta, koja sadrii glikozide, te povoljno djeluje na sekreeiju mlijeka.

Campanula patula l. subsp. abietina (Gris. & Schenk) Sim. (Syn.: c. abietina Gris. & Schenk) optimum zivotnih uslova nalazi u acido­filnim livadama gorskog pojasa reda Nardetalia i subalpinskim rudinama na silikatima reda Se­slerietalia comosae, odnosno njegovih sveza Poion violaeeae i Jasionion orbieulatae, kao i u mezofilnim livadama pomenute endemicne bal­kanske sveze Pancicion.

111

1. donji diD biljke, 2. vrsni diD stabljike sa evjetovima, 3. evijet, 4. oahura s oasieom

Korljen debeo I vretenast. Stabljlka usprav­na, najcesce dlakava, 30- 100 em vlsoka, u iJornjem dljelu granata. listovl goll III slabo dlakavl, prema gore se smanjuju ; donjl obrnuto jajastl III obrnuto kopljastl , srednjl Izduzeno elip­tlcnl , clpkastog oboda I sjedecl, a gornjl kopljasti iii trakasto kopljastl , uslljenl , sjedeci I dlakavi. Cvast je klasasta III metilcasta, sa evjetnlm granama slozenim u klasaste grozdove. Cvjetovl su pojedlnacnl Iii po dva ; caslca 2- 2,5 em duga, gola, sjajna Iii bradavlcasta, sa duglm sllasto-tra-

112

CAMPANULA RAPUNCULUS L. Fam. Campanulacea

Repasta zvoncika, repusica

Krapuneel, zvonclca

Rampion, Coventry- repes Campanule gantelee, Campanule Raiponce Rapunzelglockenblume Raperonzolo KonOKOnbYII1K penyaTbuj , PanYH4enb

S, H, BH, Sb, CG, Ma V - VI II 2n = 20; H

kastlm zupcima ; krunlea usko Ijevkasta, do 2 em duga, do 1/3 uSjecena, s ostrlm, trouglastlm zupcima, blijedoljubicasta.

Naseljava srednju I juznu Evropu, jugoza­padnu Azlju I sjevernu Afrlku, te prlpada evroa­zljsko-submedlteranskom flornom elementu.

Zlvl u ekosistemlma submedlteranskog, kontlnentalno-nlzljskog, brdskog I gorskog poja­sa. Optimum za zlvot nalazl u pasnjaelma I Ilvadama klase Festuco-Brometea, odnosno sveza Festucion rupicolae I Chrysopogoni-Oan­thonion. Takode je nalazlmo u prorljedenlm kse­rotermnlm hrastovo-grabovlm sumama I sika­rama pontsko-panonskog I submedlteranskog dljela nase zemlje, koje prlpadaju redovlma Quercetalia pubescentis I Ostryo-Caprinetalia orientalis.

Prlpada skuplnl medonosnlh I Ijekovltlh bilja­ka ; korljen je bogat Inulinom.

Korljen i Iistovi su jestlvi , te se korlstl prl Ishranl u prlrodl kao salata Iii povrce, a u Fran­cuskoj I Njemackoj je I uzgajaju.

ACHILLEA MILLEFOLIUM L. Fam. Astreraceae

(Compositae)

Hajducka trava, haJducica, sporiS,

obicni stolisnik

Navadni rman

AjAYYKa Tpeea

Miltoi! Milleteuille

Gemeine Schafgarbe Milletoglio, Erba da lagi

TbIC~'-lem1CTH\.1K 06btKHoeeHHbiu

S, H, BH, Sb, CG, Ma V -IX

2n = 54 ; H(Ch)

Rizom puzeei. Stabljika najeesee 20-80 cm visoka, sa dosta listova, nerazgranata, dlakava. Listovi dvostruko do trostruko perasto izdijeljeni, sa Itnearno lancetastim i siljatim reinjevima posljednjeg reda, ± dlakavi, ponekad sa ilije­zdama. Cvati su granate gronje, sa brojnim glavicama promjera 3--5 mm u precniku. Involu­krum je jajast, sa zutozelenim listi6ima svijeUo­smedeg iii crnog kozastog ruba; sredisnji cvje­tovi prljavobijeli ; jezicastih cvjetova po pravilu 5, koji su bijeli, rijetko Ijubicasti , ruzieasti iii tamnoc­rvenoruzicasti , kratko trozupcasti i upola kraei od involukruma. Ahenija, 1,5-2 mm duga.

Diferencira se u velik broj podvrsta, varije­teta i formi; neke ranije shvaeene podvrste danas se izdvajaju i kao posebne vrste (A. collina J. Beck, A. pannonica Schelle, A. setacea W. & Kit.) . Tipicna podvrsta nalazi optimum uslova za zivot u ekosisternima mezofilnih livada reda Arrhenatheretalia, koje su rasprostranjene od nizijskog i brdskog do gorskog i subalpinskog pojasa. U sjeverozapadnom dijelu Jugoslavije ulazi u sastav biljnih zajednica sveze Poion alpinae, Polygono- Trisetion, Cynosurion i Arrhe-

1. donji dio biljke, 2. die lista, 3. glavica, 4. glavica na uzdui:nom presjeku, 5 . jezicasli cvijet, 6. cjevasli cvijel. 7. ahenija

natherion elatioris, a u jugoistocnom dijelu dviju posljednjih i sveze Pancicion. Neke populacije ove podvrste nalazimo u vegetaciji nitrificiranih stanista sveze Arction, a neke i u vegetaciji sveze Mesobromion, te acidofilnih pasnjaka i livada sveze Nardion.

Poznata Ijekovita i medonosna vrsta, kao i dobra krma u ranim fazama razvica (prije cvjeta­nja) , djelujuei povoljno na mlijecnost i prinos mesa ; u fazi cvjetanja i nakon nje zbog obilja aromaticnih i gorkih materija nije poieljna kao krma jer kvari kvalitet mlijecnih i mesnih proizvo­da.

113

, ' 5

1. habitus, 2. glavica na uzduinom presjeku, 3. cjevasti cvijet, 4. cjevasti cvijet na uzduinom presjeku, 5, jezicasti cvijet, 6, ahenija

Najcesce 5-15 em visoka. Skapus sa jed­nom glavieom, bez listova, pri vrhu nesto zadeb­Ijao i sa prileglim dlakama. Listovi u rozeti, lopaticasti do objajasti, naglo suzeni u siroku drsku, po rubu slabo nazubljeni iii testerasti , sa kratkim dlakama iii goli. Glaviea precnika 10-20 mm ; involukrum poluloptast, sa elipticnim iii duguljastim listicima, koji su tupi , dlakavi i pore­dani u dva red a ; diskus 4- 5 mm sirek, sa zutim, ejevastim i mnogobrejnim dvopolnim evjetovima; obodni evjetovi jezicasti, zenski , bijeli , na vrhu

114

BELLIS PERENNIS L. Fam. Asteraceae

Bela rada, tratincica, krasuljak

Navadana marjetica

n aplitye, TypTe

Common Daisy Paquerette, Fleur de palurage Gemeines Ganseblumchen Margherita, Bellide Maprap"T"Ka MHoroneTHRH

S, H, BH, Sb, eG, Ma IV - X 2n = 18 ; H

cesto ruzicasti do sasvim crveni , 8- 15 mm dugi i 0,5-1 mm sireki . Ahenija 1-1 ,5 mm duga, objajasla, sa strane spljostena, glatka i bez papusa.

Prirodni areal ove vrste obuhvata Evropu, Malu Aziju , Siriju i Madeiru , a unesena je u Sjevernu Ameriku i na Novi Zeland ; ubraja se u subatlantsko-submediteranski florni element.

Razvrstava se u velik brej populacija koje naseljavaju utrine, livade i pasnjake nizijskog, brdskog i gorskog pojasa. Najvecu brejnost i vitalnosl ostvaruje u ekosisterT\tma dolinskih li­vada i pasnjaka reda Arrhenathereta/ia, kao i u parkovima urbanih i ruralnih naselja koji pripa­daju ugazenim ekosislemima klase P/antagine­tea majoris.

Ima dekoralivna svojstva, Ie je covjek proi­zveo formu hortensis, koja se uzgaja sirem svijeta.

Medonosna je i Ijekovita bilja (Be/lidis flos), koja sadrzi saponine, gorke materije, etericna ulja i tanine, te ulazi u sastav cajeva za lijecenje disajnih organa.

CENTAUREA JACEA l.

F am. Asteraceae

Razllcak, zecina, vasiljak

Navadm glav,nec

npoMOHnI'B pa3n~yaK

Rayed IBtuwn) I<napwl>ed

Jacee. Jaoeo des pres GemeITl8 Aockenblume

Slecaoru. 51_ BaCo1/leK nyroBOU

S. H BH Sb eG. Ma VI- X

2n - « . H

RlZom granat , debeo Sta I,ka najCe~ 4(}-8() em \I1soKa. uspravna. lednosta\'T1a ,II gra­nata . uglasta. gala ,h pauCinasto dlakava USia'" zeten, Ib pautlnasta pustenaslo dlakaVl u do­nlem d'ielu stabIJ ,~e sa drSkama jaJasto lancet.· stl IIJ lancetas . ClJe!! It I razmaknuto hrskavlCavo nazublJem do reinJ8vltJ III lulno perasto reinJ8\.I­". u srednJem , QomJem d, elu stablJ' e dugullBSl, Iii lancetastl. c ~eli. sa zaobiJenom Ih suienom osnovom I SJedect GlavlCe poJedlnable, "Jelko 2-3 ZBJedno. na lIThu grant.ca Involukrum JaJas. ,', laJaslo Joptast '0-20 mm dug' 7-20 mm ~lrok. liS Ci Involukruma sa suvo koz tasllm nasta\kom I zelenlm nokacem. nastavak sfTled. kruian. clo II, Iwtte1jen C to\! I Ot\.OI nopurpur­nI, nJetko b1leti. oboonl 5,",oro witek nepkldnl zra~nJ I nelasno d fBtOjeVltl Papus 01,8 lJZ\l­

Jen. ahem,s ako 3 mm duga. 9 la 1.1 fmc d '<a".a biJeloswa do sVIJe! csmeda, s'abo Izbfiltdana. s,alna

1 dot'lJI 00 e 2 .. Sf' do G'B"Qn'la l 4 C\ I 5.. 6 ... a

st Ka na

1. donji dio biljke, 2. prizemni list, 3. list srednjeg dijela stabljike, 4. glavica, 5. listie involukruma

Visegodisnja biljka, 15-70 em visoka, sa granatim i valjkastim rizomom. Stabljika jedno­stavna iii od sredine granata. Listovi sivozeleni , po lisnoj osi malo vunasto dlakavi , inace goli , duguljasto elipticni (opsti oblik) ; u donjem dijelu stabljike listovi su sa drskama, dvostruko perasto dijeljeni; u gornjem dijelu stabljike listovi jedno­stavno perasto dijeljeni , sjedeei, reznjevi usko linearni , 1-2 mm siroki , sa jasno bodljikavim vrhom. Glaviee pOjedinacne, na dugackim drska­ma. Involukrum jajast, 20 mm dugacak i 15 mm sirok. Listiei involukruma zuekastozeleni , bez

116

CENTAUREA RUPESTRIS L. Fam. Asteraceae

Zuta krska zecina, zuti krski razlicak

Felsen Flockenblume B aCIo1JleK KaMeH~CTbIU

S, H, BH, Sb, CG VI-VIII 2n=20; H

nerava, pokriveni nesto vunasto i kratko dlaka­ma; nastavak trouglast, 1- 1,5 mm dugacak, obje strane se spusta niz listiee, sa cesljastim trepljama (sa svake strane 5-B treplji) , na vrhu siljat iii sa bodljom. Cvjetovi ejevasti , zivozlatno do limunzuti , obodni evjetovi zracni. Papus skoro dvostruko kraei od plod a, bjelicast. Ahenija gola, sivoplava, sjajna, 4 mm dugacka.

Biljka suvih stanista, iskljucivo iznad karbo­natne geoloske podloge. Tlo je neutralne reakei­je, najcesee plitko skeletno iii rendzina. Karakte­risticna je vrsta mediteransko-montanih i subme­diteranskih pasnjaka i kamenjara sveze Satu­reion subspicatae i edifikatorska vrsta asocijacije Carici-Centauretum rupestris koja cini vrlo ras­prostranjen pasnjak u submediteranskom fito­geografskom podrucju, a koji se na dubljim i manje skeletnim tlima koristi i kao Iivada kosani­ca. Takode je cesta i u mnogim zajednicama sveze Scorzonerion vil/osae i Chrysopogoni­-Satureion.

Za ishranu stoke u svjezem zelenom stanju jeste krma slabijeg kvaliteta. U sijenu je bezvri­jedna. Kao medonosna vrsta ima veei znacaj .

Opste rasprostranjenje ; Austrija, Jugoslavi­ja, srednja i sjeverna Italija. Submediteranski florni element.

CENTAUREA SCABIOSA L.

Kozja brada, cesljasti razlicak

Poljski glavinec

Panas pa3n1'14aK

Hard -Heads, Greater Knapweed

Centaunle Scbieuse Scabiosenflockenblume

Centaurea-vedovina BaCv1fleK wepoxosaTblU

S, H, BH, Sb, CG, Ma VI- X

2n = 20, 40 ; H

Biljka sa snainim i gotovo odrvenjelim rizo­mom. Stabljika uspravna, uglasta, hrapava, od sredine granata. Listovi koiasti , tamnozeleni, najcesee isprekidano dijeljeni, sa duguljastim iii laneetastim reinjevima, koji su 'najcesee dijelje­ni , hrapavi od cekinja iii rijetko goli; listovi donjeg dijela stabljike sa drskama, a u gornjem sjedeei i slabije dijeljeni. Glaviee pOjedinacne, na vrhu granciea. Involukrum jajast loptast, najcesee 15-20 mm dug i 14-16 mm sirok ; listiei involukruma smedezeleni , cesto brasnasto maljavi. Nastavak trouglast, 1- 5 mm dug, cesljasto perasto izdije­Ijen, bez iii sa bodljom. Palje na evjetnoj loii otpadaju. Cvjetovi purpurni, rjede ruiicastoe­rveni iii bijeli ; obodni evjetovi radijalni, rijetko nedostaju . Papus Ijubicast, ponekada svjetliji, skoro jednak sa duiinom ploda. Ahenija maljava u pocetku a kasnije ogoli , prljavoiuta do smeda, najcesee sa strane spljostena, 4-5 mm duga.

Ova evroazijsko-subokeansko-submedite­ranska vrsta, ciji areal na istok ide do Bajkalskog jezera, na vertikalnom profilu nasih planina ide od submediteranskog do subalpinskog pojasa. Jedna grupa populaeija optimum uslova za iivot nalazi u ekosistemima reda Brometalia erecti, druga u subalpinskim rudinama na karbonatima sveza Festucion bosniacae, Festucion pseudo-

1. donji dio stabljike, 2. list gornjeg dijela stabljike, 3, 4, 5. listiei involukruma (3 = spoljasnji , 4 = sredisnji , 5 = unutrasnji), 6, 7. cvijet, 8. ahenija

xanthynae, Onobrychidi-Festucion i Festucion albanicae, a treea u vegetaeiji strnjista klase Secalinetea. Populaeije tipicne podvrste najvecu brojnost i vitalnost ostvaruju u pasnjaeima i livadama sveze Mesobromion, dok populaeije podvrste C. s. subsp. spinulosa (Roeh.) Hayek karakterisu kserotermne pasnjake krecnjackih, dolomitnih i serpentinskih kamenjara redova Scorzonero-Chrysopogonetalia i Halacsyetalia.

Dok je mlada, stoka je rado jede, te ima znacaja i kao krmna biljka a ubraja se i u medonosne biljke.

117

1. habitus, 2. list - vrsni diD, 3. listiei invDlukruma, 4. cvijet

Biljka bez stabljike iii sa kratkom stabljikom. Listovi kod individua bez stabljike u rozeti, zbije­ni , duguljasti , reinjeviti do lucno perasto reinje­viti ; reinjevi izdijeljeni na 3-4 dijela, ostro nazub­Ijeni i sa bodljama, sa gornje strane svijetlozeleni i goli a sa donje strane kratko dlakavi. Glavice najcesce sjedece, pOjedinacne iii na kratkim drskama, najcesce listovima gornjeg dijela stab­Ijike opkoljene. Involukrum jajast, 2,5-4,5 cm dug, sa tupolikim, purpurnosmede nahukanim listicima, prileglim, golim i suienim u vrlo kratku bodlju, rjede bez bodlje, na poledini sa nejasno smolastom brazdom; unutrasnji listiCi linearno

118

CIRSIUM ACAULE Scop. Fam. Asteraceae

Bodilica, mala boca, bestabljicni osjak

Bezstabelni osat

5e3CTa 6 e IlHIot OCOT

Pod -Thistle, Dwarf -Charl ine-Thistle Cirse a liges cDurtes Stengellose Kratzdistel Cameleone- rosso 60AflK 6e3Cre6eJlbHli\U

S, H, BH,Sb, CG, Ma VI - IX 2n = 34 ; H

lancetasti a spoljasnji jajasti. Cvjetovi 25-30 mm dugi ; obod krunice kraci od krunicne cijevi. Papus prljavobijel. Ahenija 3-4 mm duga.

Naseljava Evropu i zapadnu Aziju i ubraja se u subatiantsko-submediteransko florni ele­ment.

Na vertikalnom profilu nasih planina nala­zimo je u svim pojasevima od brdskog do subalpinskog, i to u pasnjacima i livadama kse­rotermnog karaktera, koje pripadaju klasi Fe­sluea-Bromelea. Optimum uslova za iivot nalazi u asocijacijama sveze Mesobramian. Diferencira se na karbonatne i serpentinske populacije , te pH-vrijednost zemljista na njenim zemljistima najcesce varira izmedu 6 i 7,5. Izrazita je helio­fita. Srednje godisnje temperature na stanistima razliCitih populacija variraju izmedu 5 i 10°C najcesce, a srednja godisnja relativna vlainost vazduha izmedu 60 i 70%; najmezofilnije popu­lacije ulaze u sastav asocijacija reda Arrhenathe­relalia .

Medonosna je biljka. Stoka je na pasnjacima zbog bodlji slabo

konzumira, a kosaci je izbjegavaju pri sakuplja­nju sijena.

CIRSIUM OLERACEUM (L.)

SCOP. Fam. Asteraceae

Vodenika, zutkasti osjak

Mehki osat

0l10T

Water Thistle Chardon des potagers

Kohldistel Cardo dei prati

60A~K oropOAHbl

S, H, BH, Sb, CG, Ma VI-IX

2n = 34; H

Rizom valjkast, cvornat i kos, sa razrijede­nim ~tilama bez zadebljanja. Stabljika 50-150 em visoka, obrasla listovima do vrha, najces6e jed­nostavna, a rjede u gornjem dijelu granata, slabo dlakava iii gola, uspravna. Listovi donjeg dijela stabljike jajasti iii eliptieni, prema osnovi dugo suzeni, eijeli iii nazubljeni, iii ± duboko perasto reznjeviti; reznjevi duguljasti , usiljeni kratko nazubljeni; listovi srednjeg i gornjeg dijela stabljike jajasti, pri osnovi suzeni, sreasti i obu­hvataju stabljiku , sjede6i, cijeli , rjede perasto reznjeviti, ne spustaju se niz stabljiku; svi listovi meki, zeleni , goli , rjede pokriveni razrijedenim dlakama i po obodu sa mekim bodljastim treplja­ma. Glaviea vise, zbijenih na vrhu stabljike i obuhva6enih blijedozutozelenim braktejama koje su elipticne, po obodu sa nejednakim bod­Ijastim trepljama i nadrastaju glaviee . Involukrum jajasto-valjkast, sa listi6ima koji na poledini ne­maju smolastih brazda ; najvisi spoljnji listi6i sa kratkim bodljastim vrhom, a unutrasnji listici sa strse6im vrhom. Cvjetovi bjelicastozuti iii rijetko erveni. Papus prljavobijel , oko 16 mm dug. Ahenija svijetlosiva, eesto slabo ivicasta i oko 4 mm duga.

Evroazijsko-kontinentalnog je rasprostra­njenja.

1. donji dio biljke, 2. dio stabljike sa listom, 3. vrsni dio stabljike sa listovima i glavicom, 4, 5, 6. listiei involukru­ma, 7. cvijet, 8. ahenija

Brojne, geografski najces6e dobro izdiferen­cirane populaeije zive na higrofilnim livadama i pasnjaeima brdskog i gorskog pojasa, te pored izvora i potoka, ostvaruju6i najve6u brojnost i najbolju vitalnost u ekosistemima sveza: Ca/­thion, Filipendu/o-Petasition i Alno-Padion, na mocvarnim glejnim, semiglejnim i livadskim glej­nim tlima.

Dobra je pcelinja pasa. Mlado lis6e se u srednjoj Evropi jede kao salata. Stoka ga rado jede u svjezem stanju , a za sijeno nije preporuc­Ijiv zbog debele stabljike koja se tesko susi i truli.

119

1. donji dio biljke, 2. gornji dio stabljike s listovima i glavicama, 3. listovi srednjeg dijela stabljike, 4, 5. listiei involukruma, 6. ahenija, 7. ahenija bez papusa

Korijen kratak i valjkast, sa veeim brojem vretenastih zila . Stabljika uspravna, visine 50-120 em najeesee, u gornjem dijelu gronjasto iii metlieasto granata, izbrazdana, pokrivena djelo­micno eekinjastim dlakama iii skoro gola, sa razrijedenim listovima. Listovi zeleni kao trava, pljosnati , goli iii slabo dlakavi, testerasto perasto dijeljeni, perasto izdijeljeni iii neizdijeljeni ; u do­njem dijelu stabljike suzeni u drsku i klinasto duguljasti , a gornji duguljasti do laneetasti i sjedeei. Glaviee 25-35 em u preeniku, sa

120

CREPIS BIENNIS l. Fam . Asteraceae

Cekinjusa erna, dvogodisnji dimak

Navadni dimek

Rough hawsbeard Crepide bisannuelle Wiesen Pippau CKeApa

S, H, BH, Sb, CG, Ma V -IX 2n = 40 ; H

drskama koje su pri glaviei dlakave do vunasto dlakave. Involukrum 10-13 mm dug, valjkasto zvonast ; listiei involukruma ernkastozeleni, Ii­nearno laneetasti, tupoliki, po obodu pokriveni pustenasto zvjezdasto pahuljastim dlakama i ponekad sa kratkim ernim zljezdastim eekinja­ma, spoljasnji uski , strseei i kraei od unutrasnjih listiea koji su s unutrasnje strane pokriveni gusto poleglim dlakama. Cvjetovi duzi od involukruma, zlatnozuti. Papus snijeznobijel. Ahenija smeda, na vrhu suzena i bez kljuna, 10-13 mm duga, rebrasta i poprecno naborana.

Umjereno kontinentalna evropska vrsta, koja optimum nalazi u mezofilnim livadama i pasnjaeima nizijskog, brdskog i gorskog pojasa. Najveeu brojnost i najbolju vi talnost ostvaruje u asocijacijama sveza Arrhenatherion e/atioris, Po/ygono- Trisetion i Cynosurion. Rjedi je u aso­eijaeijama sveze Paneieion, kao i u vegetaeiji ruderalnih stanista sveze Sisymbrion. Naseljava najeesee duboka i blago nitrifieirana, umjereno vlazna \la, eija pH-vrijednost varira najeesee izmedu 5,5 i 7,5.

Medonosna je biljka. Umjereno je dobra krma, naroeito u svjezem stanju ; zbog debele stabljike, koja se tesko susi, u sijenu nije pozelj­na.

CREPIS CONYZIFOLIA

(Gouan) A. Kerner (Syn. Hieracium

grandiflorum AIL, Crepis graniflora

Tauch.) Fam. Asteraceae

Cekinjusa bodljikava,

dimak bodljikavi, odvracenica

Dimek

Hawk's beard Crepide a feuilles

de Conyze Grosskopfir Pippau,

DOrrwurzblattriger Pippau Crepide

CKeApa, 6enonyw~4a

S, H, BH, Sb, CG, Ma VII - IX

2n = 8; H

Visegodisnja biljka, 20-60 em visoka. Rizom eilindrican. Stabljika u gornjem dijelu izdijeljena, gra~e zavr~avaju sa glavieom, rijetko gola, ob/cno poknvena maljavo zljezdastim dlakama. Listovi s obje strane gusto pokriveni zljezdastim dlaka'!la; prizemni listovi klinasto duguljasti , pri osnov/ khnasto suzeni u drsku, nazubljeni , rjede testerasto reznjevito urezani; listovi stabljike na­zubljeni iii cijeli sa strelastom osnovom, sjedeei; u donjem dijelu stabljike listovi klinasto dugulja­st/, u gornjem laneetasti , siljati, najcesee po obodu cijeli. Drske glaviee na vrhu zadebljale. Listiei involukruma siroko laneetasti , prilegli , ernkasti , pokriveni gusto maljavo mekanim ernkastim dlakama i zljezdastim dlakama i jos sazvjezdasto pahuljastim dlakama; spoljasnji li­stiei mnogo kraei i uzi od unutrasnjih . Cvjetovi jezicasti, zlatnozuti do oranzzuti. Papus snjezno­bijele boje. Ahenija bez kljuna, sa 20 uzduznih rebara, glatka, prema vrhu nesto suzena.

Rasprostranjena je u srednjoj i juznoj Evro­pi, na planinama, od brdskog do subalpinskog pojasa; pripada alpsko-prealpskom flornom ele­mentu.

Brojne populacije ove vrste dijele se u nekoliko sku pin a, od kojih su najinteresantnije i za covjeka najznacajnije : populacije acidofilnih livada i pasnjaka brdskog i gorskog pojasa koje

1. donji dio biljke, 2. srednji dio stabljike sa listovima, 3. vr!ini dio stabljike sa listovima i glavicama, 4. dio stabljike na poprecnom presjeku, 5. listiei involukruma, 6. ahenija

ulaze u sastav asocijacija reda Nardetalia ; popu· lacije subalpinskih rudina na kiselim lIima sveze Jasionion orbiculatae; populacije u subalpinskim rudinama na karbonatima zakiseljenim tlima sveza Festucion bosniacae, Festucion pseudo­xantynae i Festucion albanicae; populacije na serpentinskim tlima u okviru asocijacije oanto­nieturn calycinae, itd. C. c. var rnontenegrina je karakteristicna biljka za asocijaciju Crepidi (co­nyzifolii) - Centaureturn kotschianae, iz subal­pinskog pojasa planina prokletijskog sektora vi­sokodinarske provincije alpsko-visokonordijske regije. Dobra je krma u svjezem stanju.

121

1. habitus, 2, glavica, 3 . listie involukruma, 4. cvijel, 5. ahenija

Rizom izduzen i nesto zadebljao. Stolona vise, najcesce bogato pokrivenih pril icno dugim dlakama, a ponekad i sa zlijezdama. Skapus najcesce 5-30 em visok, bez listova, sa jednom glavieom, najcesee dlakav i zljezdovit. Prizemni listovi laneetasti do duguljasti, jezicasti do obr­nuto jajasti, sa gornje strane zeleni, a sa donje strane sivozeleni ii i bjelicasto-pustenasti, rjede samo sa mnogo pahuljastih dlaka. Involukrum najcesee 8-12 mm dug, loptast do jajast i sa zaobljenom osnovom, go iii bogato dlakav, sa zlijezdama i pahuljastim dlakama ; listiei involu-

122

HIERACIUM PILOSELLA L. Fam. Asteraceae

Zecja loboda, obicna runjika , kosmatica

Dolgodiakava skrzolica

BI1COKa 3aeYKa

no6oAa

Mouse-Ear Hawkweed Oreille de Souris Langhaariges Habichtskraut Pelosella, PeloseUa ~cTpe6~HKa BonOC~CTaR

S, H, BH, Sb, CG, Ma V - VIII 2n = 36, 45 ; H

kruma 0,5-2 mm sireki, linearni, siljasti, zeleno­sivi, ernkasti, rjede bjelicasti, najcesce sa svije­tlim obodom, koji je bez iii sa pahuljastim dlaka­ma. Cvjetovi luti, spoljasnji najcesce erveno prugasti.

Pripada nordijsko-evroazijsko-subokean­skom flornom elementu, a unesen je u Sjevernu Ameriku.

Difereneira se na veei brej podvrsta, varije­teta i f~rmi , koje naseljavaju razlicite ekosisteme, od brdskog do subalpinskog pojasa. Jedna ve­lika grupa populaeije ove vrste najbolje uslove za zivot nalazi u ekosistemima klase Nardo-Ca­IIunetea, druga u ekosistemima klase Sedo­-Seleranthetea, a treca u vegetaeiji subalpinskih rudina na silikatima sveza Jasionion orbieu/atae, Poion vio/aeeae i Nardion suba/pinum (Syn.; Eu= Nardion). Sa znatno manjom brojnoscu i vitalnoscu moze se naei u nekim zajednieama reda Brometalia ereeti iii, pak, u prorijedenim, aeidofilnim, hrastovo-grabovim, bUkovo-javoro­vim iii smrcevo-jelovim sumama.

Ljekovita je biljka (Hieraeii herbal) Sadrzi gorke materije, tanine , smole, sluzi , flavonske derivate. Narodni je lijek za lijecenje nekih koznih oboljenja (Iisaja). upala besike, kamena u bubre­gu, itd. Siaba je krma i kvari kvalitet mlijeka.

HYPOCHOERIS MACULATA L.

Farn. Asteraceae

Pjegavi jastrebljak, provaljen koren,

surjan

Pegasti svinjak

Spotted Calsear, Cat's·ear

Porcelle achealee Gefleckles Ferkelkraul

Porcellina macchiala na3H\I1K KpanyaTblU

S, H, BH, Sb, CG, Ma VI - VIII

2n = 10 ; H

Visegodisnja biljka, 20-90 (100) crn visoka sa mlijecnim sokom. Rizom crnkast, debeo: valjkasto vretenast. Stabljika jednostavna iii pri vrhu granata sa 2-3 glavice, bez listova iii sa 1 -2 lista, pokrivena kratkim krutim dlakama. Prizemni listovi u rozeti, sjedeci, duguljasti do objajasti , tupi , po obodu cijeli iii nazubljeni, sa crvenkastim srednjim nervom, pokriveni kratkim krutim dlakama, katkad i sa smedim mrljama ; listovi stabljike jajasti, nazubljeni, cesto nedosta­ju. Glavice velike sa dugackim drskama, ove ispod glavice zadebljale. Involukrum skoro polu­loptast, listici involukruma crvenkastozeleni , po obodu otvoreniji, pokriveni zvjezdasto pahulja­stim dlakama; spoljasnji listiCi involukruma lan­cetasti , unutrasnji linearno lancetasti, prema vrhu zuckasti. Cvjetovi limunzuti, dvopolni, jezi­casti, duzi od involukruma. Papus u 1 redu, cekinje papusa peraste. Ahenija sa dugackim kljunom, poprijeko naborana.

Siroko rasprostranjena vrsta, uglavnom na suvim i umjereno vlaZnim livadama i pasnjacima. Nalazimo je i u svijetlim sumama, pretezno hrastovim.

Kao edifikatorska vrsta znacajan je element zajednica sveze Chrysopogoni-Danthonion alpi­nae, Scorzonerion vil/osae i Bromion erecti. Karakteristicna je vrsta slijedecih asocijacija:

T ('~;' ~ ! ij' 4 2 3

1. donji dio biljke, 2. listie involukruma, 3. cvijel, 4. ahenija

Scorzonero-Hypochoeretum maculatae H­-ic(56)58, Pediculari-Caricetum humilis H-ic 56, Bromo-Danthonietum alpinae Sugar 72 i Festu­cetum paniculatae R. Jovanovic - 1955. Cesta je u zajednicama Molinion coeruleae, Arrhenat­herion elatioris, Chrysopogoni-Satureion~ Festu­cion rupicolae, Poion violaceae, Onobrychido­Festucion, Festucion pungentis i Festuco-Knau­tion longiflorae.

Kao krma svrstana je u grupu bezvrijednih vrsta. Proljecni listovi rozete mogu se koristiti u kulinarstvu kao salata.

Opste rasprostranjenje : Evropa, Kavkaz, Sibir.

123

3

1. donji dio biljke, 2. gornji dio slabljike sa listovima i glavicama, 3. ahenija

Rizom kratak i valjkast, najeesee sa zadeb­Ijalim boenim korijenima. Stabljika 30 - 80 (- 100) em visoka, uspravna iii koso ustajuea, viljuskasto granata, plavozelena, fino izbrazdana, bez listo­va, sa Ijuspama i pri osnovi sa krutim dlakama. Prizemni listovi obrazuju rozetu , duguljasto su laneetasti i bez drski, tupoliki, lueno nazubljeni , sa gornje strane zeleni a sa gornje plavkasti, goli iii sa prorijedenim grubim dlakama. Cvjetne drske pri vrhu malo zadebljale. Glaviee 2,5-4 em siroke. Involukrum go, valjkasto zvonast, 12 -25 mm dug; listiei involukruma laneetasti, mutno-

124

HYPOCHOERIS RADICATA L. Fam. Asteraceae

Svinjski ko rijen, su rjan, zrakasti jastrebljak

Trpezni svinjak

CSl-1HCKl-1 KopeH

Long -Rooled-Cat's Ear Salade de pork Gemeines Ferkelkraut Porcellina giuncolina na3HII1K

S, H, BH, Sb, CG, Ma V - VIII 2n = 8 ; H

zeleni, pO sredini sa ledne strane cesto sa eekinjastim dlakama, iii goli. Cvjetovi zuti , obodni duzi od involukruma, spolja zelenkasti. Papus u dva reda ; unutrasnji red cekinja perast, a spoljni od eekinja koje su vrlo kratko hrapave. Ahenija ervenkastozuto-smeda, sa kljunom, 15 - 17 mm duga.

Prirodni areal vrste obuhvata Evropu, Malu Aziju i sjevernu Afriku , a danas je posredstvom eovjeka siroko rasprostranjena. Pripada suba­tlantsko-submediteranskom flornom elementu.

Na vertikalnom profilu nase zemlje javlja se u nizijskom, brdskom i gorskom pojasu. Raz­vrstava se u cetiri grupe populacija, od koj ih jedna optimum nalazi u higromezofilnim liva­dama reda Molinietalia, druga u mezofi lnim liva­dama reda Arrhenatheretalia, treea u kseroter­mnim livadama reda Festucetalia valesiacae, a cetvrta u aeidofilnim livadama reda Nardetalia.

Mlado lisce i stabljika su jestivi i koriste se kao poljska salata. Medonosna je i Ijekovita biljka i koristi se za lijeeenje pluenih bolesti. Slabih je krmnih vrijednosti.

INULA SALICINA L.

Fam. Asteraceae

Pasnjacki oman, utrenica glatka

Vrbolisni oman

Willow-leaved-Inula Inule a feuilles de saule

Weiden alant Spraginella

AeBRC&.11l HBOflHCTHblU

S, H, BH, Sb, eG, Ma VI-IX

2n = 16 ; H

Rizom granat i puzeei. Stabljika 25-85 em visoka, sa mnogo listova gola iii u donjem dijelu sa cekinjastim dlakama, uspravna, kruta, lomlji­va. Listovi jedri , jajasti iii duguljasto laneetasti , sa sreasto uvastom osnovom, upola obuhvataju stabljiku, sjedeci, goli iii po obodu i sa donje strane po nervima slabo pokriveni kratkim dlaka­ma. Glaviee pojedinacne iii u razrijedenim termi­nalnim gronjastim evastima, 2,5-3(5) em u prec­niku. Listiei involukruma pravilno poredani kao erepovi na krovu, po obodu sa trepljama, kozasti i sa zeljastim usiljenim nesto strsecim vrhom; unutrasnji listiei linearni, vise od dva puta duzi od involukruma. Ahenija slabo prugasta, gola, 1,5 mm duga.

Rasprostranjena je u Evropi i jugozapadnoj Aziji i pripada umjerenokontinentalno- submedi­teranskom f/ornom elementu. Diferencira se u tri grupe populaeija, od kojih jedna - najbrojnija, najpovoljnije uslove za zivot nalazi u ekosiste­mima reda Molinietalia, druga u ekosistemima reda Brometalia erecti, a treea u degradiranim sumama i sikarama redova Querceta/ia pubes­centis i Ostryo-Carpinetalia orienta/is ; po osnovi

1. donji dio biljke, 2. vrsni dio slabljike sa lislovima i glavicom, 3, 4. listovi, 5. jezicasti cvijet, 6. cJevast cvijel, 7. ahenija

brojnosti i optimuma uslova za zivot, odnosno vitalnosti individua i populaeija, neki fitocenolozi srednje Evrope smatraju je karakteristicnom vrstom zajednice Molinietum medioeuropaeum, odnosno sveze Molinion.

Pripada grupi Ijekovitih biljaka, kao i vee ina vrsta iz ovoga roda, medu kojima je najznacajnija /nula he/enium L. Sadrfe inulin, inulenin, pseu­doinulin i druge fruktozide, etericna ulja, gorke materije itd., te se upotrebljavaju u lijecenju plucnih, stomacnih i koznih bolesti, kao i za regulaciju menstruaeije.

125

1. donji dio biljke, 2. gornji dio stabljike sa listovima i glavicama, 3. cvije t, 4. ahenija

Rizom valjkast, kos i odrezan. Stabljika najcesee 10-50 cm visoka, uspravna iii ustajuea, najcesee racvasto granata, gola i uglavnom bez listova ; mali lancetasti listovi u pazuhu grana. Listovi u rozeti prilegli uz zemlju , duguljasti , duguljasti iii lancetasti , lucno nazubljeni iii ± perasto dijeljeni , sa linearnim reinjevima koji strse. Drske glavica sa brojnim Ijuspama, duge i prema gore zadebljale. Involukrum jajasto valj­kast, go iii dlakav, taman do crvenkastozelen; listiei involukruma linearno lancetasti, siljati i najcesee sa kratkim dlakama. Cvasti zlatnoiute,

126

LEONTODON AUTUM NAllS L. Fam. Asteraceae

Golocek brdski, lavlji zub, locina

Jesenski jajcar

Fall-dandelion, Autumnal hawkbit Liondent d'automne Herbst Lowenzahn Radicchiella tardiva Kynb6a6a oce""""

S, H, BH. Sb, eG. Ma VI- X '2n = 12, 24; H

rijetko bjelicastoiute. Cekinje papusa iste duii­ne, peraste, nazubljene samo pri prosirenoj osnovi, prljavobijele.

Rasprostranjena je u Evropi i u Aziji do Altaja, na Grenlandu, a i u Sjevernu Ameriku je unesena. Pripada evroazijskom flornom elemen­tu .

Optimum uslova za iivot nalazi u ekosiste­mima red a Arrhenatheretalia. Diferencira se u tri grupe populacija, od kojih jedna naseljava mezofilne Ii vade i pasnjake brdskog i gorskog pojasa sveze Cynosurion cristati (L. a. subsp. autumnalis), druga naseljava subalpinske pa­snjake i livade sveze Poion alpinae, a treea se javlja u pasnjacima i livadama sa Agrostis vulga­ris na serpentinitima i kornitima Srbije i Sosne. Iz fitocenoloske diferencijacije populacija jasno proizilazi da vrsta u cjelini ima siroku ekolosku valencu u odnosu na geolosku podlogu, tipove tala, pa i osnovne klimatske elemente - toplotu i vlainost ; srednje godisnje temperature na sta­nistima tipicne podvrste variraju najcesee iz­medu 6 i 10°C, a na stanistima populacija subalpinskog pojasa (L. a. subsp. pratensis I L. l Arcang.) , u okviru sveza Poion alpinae i Panci­cion, kreeu se izmedu 4 i 6°C.

Medonosna je vrsta i povoljno djeluje na kvali tet mlijecnih proizvoda.

LEONTODON HISPIDUS L.

Fam. ASleraceae

Nakostrijeseni lavlji zub,

cekinjasti golocek

Navadni otavcic

Rough Hawkbll Liondent en fe r fance Gemeiner Lowenzahn

Radicchieifa Kynb6a6a WepWaBa>l, Kynb6a6a onyweHHa>l

S, H, BH, Sb, eG, Ma V - fX

2n = 14 ; H

Rizom kratko valjkast i koso Stabljika 10-60 cm, sa jednom glavicom, sa 1-2 linearne Ijuspe iii gola. Listovi goli, sa zvjezdastim iii racvastim dlakama, zeleni do sivozeleni , u rozell , razlicitog oblika - duguljasti do obrnuto lancetasti , po obodu cijeli, lucno izrubljeni iii perasto reznjeviti , suzeni u nejasnu drsku . Glavice poslije cvjetanja viseee i krupne . Invotukrum 12-17 mm dug, tamnozelen do crnkast, go iii sa kratkim bjelica­stim dlakama; spoljasnji listiei involukruma lan­cetasti i tupoliki iii kratko usiljeni. Cvjetovi zuti , dvostruko duzi od involukruma. Papus plavobijel do smedast; cekinje papusa poredane u dva reda, od koj ih je spoljasnji sa hrapavim, a unutrasnji sa perastim cekinjama. Ahenija 5-8 mm duga, svijetlosmeda, slabo naborana, prema vrhu suzena u obliku kljuna.

Naseljava Evropu i jugozapadnu Aziju ; pri­pad a evroazijsko-subokeansko-submediteran­skom flornom elementu .

Diferencira se na horizontalnom i vertikal­nom profilu areala na vise grupa populacija, koje su razliCit i taksonomi shvatili kao razlieite podv-

1. donji dio biljke, 2. list - v(sni dio, 3. glavica, 4. listie involukruma, 5. cvijet , 6. ahenija

rste , varijetete i forme. Tako tipienu podvrstu mozemo smatrati karakteristienom za red Arrhe­natherelalia, odnosno za klasu Molinio-Arrhe­natheretea, a L. h. subsp. hyoseroides (Welw.) Murr. kao karakteristicnu vrstu klase sipara Thla-

. speelea rolundifolii, sto ukazuje na velike razlike njihovih stanista, a narocito u pogledu tipa zem­Ijista koje naseljavaju, tipovima ekoklirne i po strukturi fitocenoza, odnosno biocenoza.

Lisee ove vrste, dok je mlado, moze se koristiti kao salata. Povoljno djeluje u krrni na mlijeene proizvode, ali ga stoka u starijim fazama slabo konzumira, zbog grube dlakavosti.

127

1. donji dio biljke, 2 . . dio stabljike sa listovima, 3. cjevasti cvijet, 4. jezicasti cvijet, 5. ahenija

Rizom valjkast, clankovit i koso polozen. Stabljika 20-100 em visoka, uspravna, jed no­stavna i sa jed nom glavicom, iii je granata sa vise izduzenih grancica koje se zavrsavaju gla­vieom. Listovi prilicno jedri , goli iii slabo dlakavi, a samo ponekad gusee pokriveni kovrdzavim dlakama; prizemni listovi lopatieasti iii klinasto duguljasti , sa dugom drskom i grubo nazublje­nom do perasto reznjevitom liskom ; listovi stab­Ijike duguljasti iii linearno lancetasti, usko i du­boko nazubljeni s usiljenim zupcima. Glavice sa dugaekim drskama, preenika 3-5 cm. Involukrum

128

LEUCANTHEMUM VULGARE Lam. (Syn.: Chrysanthemum leucanthemum L.) Fam. Asteraceae

Oblcna margareta, oblcna ivancica

Navadna ivanjsica

06t-1YHa t-IBaHYt-I4a, Maprapt-lTKa

Oxeye Daisy Grande marguerite Wiesen wucherblume Occhio di bove, Margherita HII1BRHII1K 06blKHo a e HHbiu

S, H, BH, Sb, eG, Ma V - XI 2n = 18 (54, 72) ; H

poluloptast, sa listieima koji su po obodu svijetli iii crnosmedi i pored ani kao crepovi na krovu. Sredisnji evjetovi zlatnozuti, jezicasti cvjetovi bijeli, najcesee dUli od preenika diska. Papus kod sredisnjih cvjetova nedostaje, a kod obodnih iii nedostaje iii obrazuje malu, kosu krunieu. Ahenija 2,5-3 mm duga, oblika cigre .

Prirodni areal vrste je Evropa i Azija do Altaja, a danas je veoma rasprostranjena u svijetu, posredstvom covjeka, kao dekorativna vrsta. Pripada evroazijsko-subokeanskom flor­nom elementu.

Ova kompleksna vrsta, shvaeena u najsirem smislu rijeei, diferencira se u velik broj vikarnih i sestrinskih vrsta, podvrsta, varijeteta i f~rmi , koje se eesto razlikuju ne samo ekoloski i morfoloski , vee i po broju i obliku kromosoma. Kod nas su najznacajnije svojte ovog agregata L. v. subsp. vulgare l. i L. v. subsp. montanum (aiL) Briqu., od kojih prva ima 2n= 18, a druga 2n= 54. Populacijama prve podvrste najbolje odgovaraju mezofilne livade sveze Arrhenathe­rion elatioris u nizijskom, brdskom i gorskom pojasu, dok druga naseljava plica karbonatna tla subalpinskog i gorskog pojasa, ulazeCi u sastav zajednica mezofilnih livada i pasnjaka iii plan in­skih rudina. Ljekovita je i krmna biljka.

SCORZONERA VILLOSA Seop. {Gelasia vil/osa (Scop.) Cass.}

Fam. Asteraceae

Muravka

Viper-grass Zot1ige Schwarzwurzel Scorzonera spinulosa

S, H, BH, CG V- VII

2n = 14 ; H

Rizom vertikalan, eilindrican, ponekad sa duboko ukopanim jajolikim gomoljima. Stabljika jedna iii ih je vise, najcesce uspravna, nerazgra­nata iii sa 1-2 granciee. Listovi najcesce u donjoj polovini stabljike, 10-25 em dugi i 0,2-0,3 em siroki, linearni, eijeli, povijeni, donji sa prosirenim bijelorn rubom. Involukrum 17 -25 mm dug. Ligu­lasti evjetovi 1-1,5 puta duzi od involukruma, zuti, ervenkasti spolja. Ahenija 9-15 mm, cilin­dricno-elipticna. Papusne dlake 1,5-2 puta duze od ahenije, blijedoervenosmede.

Tipicna podvrsta je endem Dinarida i raspro­stranjena je od Istre do Albanije, te pripada dinarskom flornom elementu . Optimum uslova za zivot nalazi u kamenjarskim pasnjacima i kserotermnim livadama submediteranskog i me­diteransko-montanog pojasa, dajuci visokom brojnoscu i vitalnoscu snazan pecat nizu asoei­jaeija koje su obuhvacene svezom Scorzonerion vi/losae, medu kojima su od posebnog znacaja : Dantonio-Scorzoneretum vi/losae, Scorzonero­Hypochoeretum maculatae, Ononidi-Brometum condensati i Chrysopogoni-Euphorbietum ni­caensis. Izrazita je klaeifilna vrsta, u cijim pli­tkim karbonatnim tlima pH-vrijednost najcesce

1. donji dio biljke, 2. dio stabljike sa listovima, 3. glavica, 4, 5. listiei involukruma, 6. ahenija

varira izmedu 6 i 8. Srednja godisnja osuncanost stanista ove vrste najcesce varira izmedu 2000 i 2600 sati. Srednje godisnje temperature na podrucju njenog areala najcesce variraju izmedu 10 i 15°C, apsolutne minimalne temperature najcesce se na duze vrijeme ne spustaju ispod - 15°C, a apsolutne maksimalne u podnevnim casovima jula i avgusta, na juinim ekspozici­jama i nagibima do 45° dizu se i preko 45°C. Srednja godisnja relativna vlaZnost vazduha na njenim stanistima najcesce varira od 50-60%. Znacajna je krmna biljka na oskudnom primor­skom krsu Dinarida.

129

1. donji dio biljke, 2, 3. dio stabljike sa listom, 4, 5. listiei involukruma, 6. cvijet, 7. ahenija

Bi ljka visine 30-100 em najcesee, sa krat­kim, cvornatim i valjkastim rizomom. Stabljika gola, sjajna i sa dosta listova, uspravna, uglasta i u gornjem dijelu slabije iii jace granata. Listovi goli, zivozeleni, jajasto-Ianeetasti , u donjem di­jelu stabljike nedijeljeni i sa dugim drs kama, u gornjem dijelu stabljike lirasto perasto reznjeviti, po obodu ostro i sitno nazubljeni. Glaviea mno­go, sa sirinom 6-12 mm i duzinom 15-20 mm, u metlicastoj iii gronjastoj evasti. Involukrum eilindrican ; listiei involukruma jajasto laneetasti ,

130

SERRATULA TINCTORIA L. Fam . Asteraceae

Srpak, obic n i srpac, pilica

Barvilna macina

Saw wort, Centaury SarnHe de teinture Farberscharte Serretta, Cerretta Cepnyxa KpacliIl1bHafl

S, H, BH, Sb, CG, Ma VII - IX 2n = 22 ; G, H

bodljasto siljati, po obodu maljavi, zeleni iii cesto Ijubicasto prevuceni. Cvjetovi purpurni , rijetko bijeli. Papus prljavobijel do slamastoiut.

Rasprostranjena je u Evropi , Aziji i sjevernoj Alriei (Ali iru ); pripada evroazijsko-submedite­ranskom flornom elementu.

Dilerencira se u nekoliko sistema populaei­ja, od kojih su neki shvaeeni i opisani kao posebne podvrste, varijeteti i forme. Tipicna podvrsta nalazi optimum za iivot na dubokim glejnim tlima nizijskog i brdskog pojasa, u asoei­jaeijama sveze Molinion, te se smatra karakteri ­sticnom vrstom ove sveze ; takode se javlja u vegetaeiji visokih zeleni sveze Filipendu/o- Peta­sition. Druga podvrsta - S. t. subsp. macrocep­hala (BertoL) Rouy optimum uslova za zivota nalazi u subalpinskim rudinama na karbonatima sveze Caricion ferruginei, kao i sveze Calama­groslidion arundinaceae kOja pripada redu Ade­nostylelalia; ova podvrsta sadrzi materije za bojenje.

Pripada Ijekovitim biljkama (Herba et Radix Serratulae). Medonosna je i dekorativna biljka, a I krmna za koze.

TARAXACUM OFFICINALE

Weber in Wiggers

Fam. Asteraceae

Maslacak

Navadni reg rat

rnysapye

Dandelion, Blow-ball, Lions Toolh

Dent de lion, Pissenlit Gemeiner L6wenzahn

Dente di leone, Radichiella OAYBa4H~K

neKapcTBeHHblu

S, H, BH, Sb, CG, Ma III- X

2n = 24 (32, 16-37)

Biljka 2-50 cm visoka. Rizom viseglavicast, skoro uvijek bez slamastih lisn ih ostataka. Ska­pus uspravan iii ustajuci. Listovi goli, objajasti , do usko lancetasti iii linearni, najcesce duboko testerasto usjeceni do duboko perasto izdijeljeni, sa linearnim do trouglastim reznjevima koji su po obodu cijeli iii nazubljeni iii samo sa pojedi­nacnim zupcima. Involukrum zeljast, mek, zelen­kast iii crnkast, sa spoljasnjim li sticima sa iii bez kozastog oboda. Cvjetova mnogo, zutih do svi­jetlozutih , rijetko narandzastih iii bijelih, koji su sa donje strane ponekada prevuceni sivoplavka­sto, crveno iii smede. Papus bijet. Ahenija siva, do tamnosmeda iii crna, gotovo glatka iii sa mnogo bodljastih kvrzica.

Prema " Flora Europaea«, 4 :340-343, grupa Taraxacum officinale koja pripada Sect. Taraxa­cum (Sect. Vulgaris Dahlst.) obuhvata vise od sto uze shvacenih vrsta, medu kojima Taraxa­cum officina Ie Weber in Wiggers, kao podskupi­na, odnosno podgrupa. Rasprostranjena je u Evropi i Aziji i pripada sjeverno-evroazijsko-su­bokeanskom flornom elementu.

Prema Hayek, A. & Markgraf, F., 1931 :834: 835, ova vrsta se na prostoru Jugoslavije dile­rencira u tri podvrste - T. o. subsp. officinale,

1. habi tus, 2. glavica, 3. cvijet, 4. ahenija, 5. ahenija bez papusa

T. o. subsp. palustre (Lyons) Becherer in Schinz u. Kell i T. o. subsp. erectum (Schrk.) Schinz u. Kelt. Tipicna podvrsta optimum uslova za zivot nalazi u vegetaciji mezofilnih livada i pasnjaka red a Arrhenatheretalia i ugazenih stanista urba­nih i ruralnih sistema reda Plantaginetalia majo­ris, druga podvrsta naseljava higrofilne livade reda Molinietalia i red a Deschampsietalia, a treca podvrsta zivi u vegetaciji oko snjeznika na visokim planinama Jugoslavije, u asocijacijama sveza Salicion retusae HI. 1948 i Ranunculion crenati Lakusic 1966. Ljekovita, medonosna i jestiva biljka.

131

1. donji dio biljke, 2. dio stabljike sa listovima, 3. glavica, 4. cvijet , 5. ahenija, 6. ahenija bez papusa

Biljka VISlne 30-70 em. Korijen valjkasto vretenast, smed, sa mnogo mlijecnog soka. Stabljika gola iii u ranijim fazama razvi6a 51 abo pahuljasto dlakava, plavkastozelena, uspravna, jednostavna iii slabo razgranata ; grane sa jed­nom glavieom. Listovi dugi, Iinearno laneetasti , pri osnovi trbusasto prosireni, a pri vrhu siljati, goli, 4-10 mm siroki i do polovine obuhvataju stabljiku. Drske glaviea pri vrhu 51 abo zadebljale. Involukrum tokom evjetanja 2,5-3 em dug, a u vrijeme plodonosenja nesto produien ; listi6a

132

TRAGOPOGON PRATENSIS L. Fam . Asteraceae

Kozja brada, livadska kozja brada, turovet

Travniska kozja brada

Yellow Goat's beard Salsi!is des pres Wiesenbocksbart Barba di beceo K03no60poAHlo1K nyroBou

S, H, BH, Sb, CG, Ma V - VIII 2n = 14 ; H (G)

involukruma 8-10, laneetasti , siljati i iznad osnove stisnuti. Cvjetovi sumporasto do tamno zlatnoiuti. Ahenija pokrivena bodljastim Ijuspa­ma, 16-22 mm duga i suzena u kljun , koji je duiine ahenije iii nesto duzi od nje.

Rasprostranjena u Evropi, na Kavkazu, u zapadnoj Persiji i Sibiru. Pripada evroazijsko­submediteranskom flornom elementu. Tipiena podvrsta nalazi optimum uslova za iivot u aso­eijaeijama sveze Sisymbrion, na prostoru een­tralne i zapadne Evrope, a T. p. subs. orientalis (L.) Celak je karakteristiena vrsta mezofilnih livada reda Arrhenatheretalia i difereneira se na prostoru Jugoslavije u niz populaeija od subme-1,teranskog i nizijskog do brdskog i gorskog pojasa. Ima siroku ekolosku valeneu u odnosu na matieni supstrat i tipove zemljista, te ga nalazimo na karbonatima i silikatima, odnosno na kreenjaeima, dolomitima, kornitima i serpen­tinitima i njihovim uglavnom razvijenijim tlima. Serpentinske populaeije uglavnom su vezane za livade i pasnjake sveze Mesobromion i sveze Festucion valesiacae, te se jasno ekoloski dife­reneiraju od kreenjaekih populaeija, koje opti­mum za iivot nalaze u asoeijaeijama sveza Arrhenatherion, Cynosurion i Pancicion.

Ljekovita je biljka. Mlado lisee se koristi kao salata. Krmna biljka.

COLCHICUM AUTUMNALE L.

Fam. Li/iaceae

Mrazovac

Jesenski podlesek

Meadow Saffron Colchique

Herbst zeitlose Colchico

6e3speMeHHI'IK ocel~I·IIo1U

S, H, BH, Sb, eG, Ma VIII-IX

2n=38;G

Biljka visine 20 - 40 em najcesce, sa koso jajastom krtolastom lukovieom duzine 2,5 - 5 em i pokrivena mrkom do ernom tunikom. Listovi prizemni , uspravni, 20-40 em dugi i 2-6 em siroki , uzduzno laneetasti, na oba kraja suzeni , goli , sa dugom sarom, razvijaju se ranD u pro­Ijeee zajedno sa plodom, a ujesen tokom evjeta­nja biljke nedostaju. Cvijet najcesce jedan, rjede dva iii tri, velicine 10-25 em najcesce, svijetlolju­bicastoruzicastih , rjede bijelih iii sa sarom u obliku sahovskog polja. Perigon Ijevkast sa listi­Cima razlicitog oblika i velicine - obrnuto jajasto izduzenih, elipticnih do laneetastih, 3-7 em dugih i 7-15 mm sirokih, sa 2 uzduzne linije pokrivene papilama ; eijev perigona vrlo duga, skoro konca­sto suzena, 3-4 puta duza od listica perigona. Prasnika 6, kracih od perigona ; antere izduzene, narandzastozute, pricvrscene sa ledne strane, 6-12 mm duge. Stubica 3, kraCih iii jednake duzine kao i perigon, na vrhu zadebljali ; zigovi zadebljali , djelomicno se spustaju niz stubie ; plodnik trook i ostaje pod zemljom sve do proljeca kada zajedno sa listovima izrasta. Ca­hura izduzeno objajasta, naduvena, na vrhu kratko usiljena, 3-5 em duga, tankih zidova, otvara se do sredine, sa veCim brojem sjemenki. Sjemenke loptaste , mrke do ernomrke boje, rupicavo istackane, 0,8-2 mm duge.

1, 2. donji dio biljke (2 = uzduzni presjek), 3, 4. gornji dio perigona sa prasnicima i stubicem (4 = na uzduz­nom presjeku), 5, 6. cahura (6 = na poprecnom presjeku), 7. sjemenka

Areal vrste obuhvata juznu, srednju i za­padnu Evropu; pripada subatlantsko-submedite­ranskom flornom elementu.

NajveCi broj populaeija zivi u asoeijaeijama klase Molinio-Arrhenatheretea, a nesto manji broj i u asoeijaeijama klase Festuco-Brometea.

Mrazovae je veoma poznata Ijekovita, ali i otrovna biljka.

Sadrzi dva jaka alkaloida - kolhicin i kolhi­eein, te se narocito mlada stoka veoma cesto truje njime ; narocito cesto stradaju goveda, konji i svinje.

133

1. donjl dlo biljke, 2. dlo stabljike sa listovima, 3. eviJet, 4. listie perigona sa pra~nikom, 5. cahura, 6. sjemenka

Biljka visine 50 - 150 cm najceM e. Rizom uspravan, kralak, mesnato zadebljao i sa broj­nim korjenovima. Stabljika snaina, uspravna, ~uplja, cijelom duiinom pokrivena listovima i njihovim cjevastim sarama, u gornjem dijelu pokrivena kratkim dlakama. listovi u donjem i srednjem dijelu stabljike jajasti, ~iroko elipticni do elipticni, 10-20 cm dugi i 6-10 cm ~iroki , a gornll lancetasH; svi listovi sledeel, pljosnati, cijelog oboda, sa gornje strane goli a sa donje naroeito uz nerve maljavi, duboko uzduino na­borani i sa brojnim paralelnim nervima. Cvast je

134

VERATRUM ALBUM L. Fam. Liliaceae

Cemerika bljela

Bela cmerika

False White Hellebore Varatre blane Weisser Germer Elabro bianco 4eMepl'1l"a

5 , H, BH, Sb, eG, M. VI - VIII 2n = 32 ; H

vr~na metlica, duiine 30-60 cm, sastavljena od klasolikih grozdova. Cvjetovi srazmjerno veliki -1, 5-2 cm u precniku, spolja zeleni a s unutrasnje strane bijeli iii iuckastozeleni do intenzivno zele­ni, donji dvospolni, a gornji veeinom mu~ki ; cvjetna drska pokrivena mal jam a ; listiei perigona obrnuto jajasti, izduieno elipticni do lancetasti, na oba kraja sui eni, 7-9 mm dugi, u vr~nom dijelu cesto resasto nazubljeni. Prasnici kraei od perigona; antere bubreiaste iii okruglaste. Plod­nik graden od 3 karpele; iiga 3. Cahura 10-20 mm dug a najce~ce , jajasto elipticna iii jajasta. Sjeme mnogobrojno, 5-15 mm dugo, pljosnato.

Siroko je rasprostranjena u sjevernim i sred­njim djelovima Evroazije i diferencira se u dvije podvrste, od kojih tipicna iivi u sjeverozapad­nom, a V. a. subsp. /obelianum (Bernh.) Rchb. u istocnoj Evropi i Aziji do Aljaske.

Nase - jugoslovenske populacije, iive u razlicitim ne~umskim , pa i nekim ~umskim eko­sistemima kao ~to su : ekosistem subalpinskih pa~njaka i livada na kiselim tlima klase Juneetea trifidi, odnosno sveza Jasionion orbieu/atae i P%n vio/aeeae, u ekosistemima visokih zeleni reda Adenosty/etalia, te nitrofilnih visokih zeleni sveze Rumicion alpini, u ekosistemima gorskih i subalpinskih mezofilnih livada sveze Paneieion itd . Poznata je otrovna i Ijekovita biljka.

NARCISSUS POETIC US l.

SUBSP RADIIFLORUS (Salisb ,) Baker

Fam, Amaryl/idaceae

Narcis, sunovrat

Beli narcis, bedenica

Poet's Narcissus, While- Dillies,

Primase-Peerless Narcissus des poetes.

Herbe a la vlarge Weisse Narzisse

Fiof-maggi, Narciso Hap~"1cc

S, H, BH, Sb, eG, Ma IV - VII

2n = 14 (16, 21 ); G

Lukovica loptastog do jajastog oblika 5-6 cm duga i 1,5-2,5 cm siroka, sa tamnim, suhim omotacem. Stabljika 20-50 cm visoka, spljo­stena i sa dva istaknuta uzduina rebra, Listovi linearni, 3-6 mm siroki , na vrhu zatupasti, plavi­casti iii zeleni, kraci od stabljike. Cvjetovi pojedi­nacni , rjede po 2 na vrhu stabljike, na peteljki duiine 1,5-2 cm koja je u donjem dijelu obuhva­cena opnastim priperkom. Perigon je bijel iii u poeetku cvjetanja iuckastobijel ; cijev perigona 2,5-3 mm duga; elipsoidni iii izduieno objajasti reinjevi 2-2,5 cm dugi, na vrhu siljati iii ovalni, prema osnovi S8 s uiavaju i po pravilu se ne prepokrivaju. Parakrunica tanjirasta, 2-4 mm duga, iuta, po obodu nepravilno sitno nazub­Ijena i crvena. Svi prasnici gotovo iste duiine (gornji nesto malo kraci). Stubi6 se zavrsava trodijelim iigom. Plod je eahura sa mnogo sje­mena u svakom okcu.

Areal ove podvrste obuhvata Alpe, Karpate, Jugoslaviju i sjevernu Grcku ; pripada prealpsko­submediteranskom Ilornom elementu, a tipska podvrsta je rasprostranjena na Iberskom poluo­toku,

Populacije nase podvrste rasprostranjene su na vertikalnom profilu Dinarida, od submedi­teranskog do alpinskog pojasa. Najbrojnije i najvitalnije populacije five u kraskim poljima

1. donjl die biljke, 2. dio slabljike sa listovima, 3. uzduini presjek cvijeta, 4. vrsni die slabljike sa cvijelom

gornje Hercegovine, a narocito su karakteri­sticne za Gatacko polje, gdje krajem maja iii u prvoj polovini juna stvaraju prekrasan bijeli tepih njeinih i opojno mirisnih cvjetova, Ova grupa populacija optimum uslova za fivot nalazi u asocijacijama sveze Molinio-Hordeion secalini, a narocito u asocijaciji Molinio-Lathyretum pano­nici, odnosno njenoj subasacijaciji M. -L p, narcissetosum radiif/o,; Lakusi6 1974. Druga grupa populacija fivi u mezofilnim livadama gorskog i subalpinskog pojasa, a naroeito na planinama oka Sutjeske (Maglic, Volujak i Zelen­goral, a treea u planinskim rudinama reda Cre­pidetalia dinaricae, Ukrasna je i za stoku otrovna,

135

1. donji dio biljke, 2. vrtni dio stabljike sa cvjelovima, 3, 4. cvijet (4 = na uzduinom presjeku) , 5. prasnici i luoak, 6. plod

Lukoviea jajolika, najeesee 20-40 mm u preeniku, sa sivkastim iii bjelieastim opnastim omotacem. Stabljika 30-60 em visoka, malo spljostena, na vrhu sa 3-8 cvjetova u stitastoj cvasli. Listovi siroko linearni, 5-15 min siroki, sjajni, iste duzine iii nesto duzi od stabljike. Ispod stitaste evasti laneetast i opnast priperak duiine do 5 em. Cvjetovi zvonasti, na dugim peteljkama i nadole povijeni; listiei perigona izduzeni, objajasti iii elipsoidni, 10-15 mm dugi i 8-10 mm siroki, bijeli i na vrhu sa zelenkastom iii zelenkastoiu6kastom mrljom. Prasniei duiine 7 -10 mm. Stubie duzi od prasnika, oko 10 mm,

136

LEUCOJUM AESTIVUM L. SUBSP. AESTIVUM Fam. Amary/lldac9ae

Drljemovae, dokoljen

Snowflake, Snowdrop Niveole d '~I~ Sommerknotenblume Campanella, Clpolhno 5eno4SeTHIiII< neTH"u. 5enRHKa 118THRR

S, H, BH, Sb, eG. Ma IV - VI 2n~22,24 ; G

na vrhu malo klinasto prosiren, ispod ziga sa zelenim prstenom. Cahura skoro loplasta iii objajasta, duga eko 10-15 mm i oko 5 mm u preeniku. Sjemena loptasta, erna .

Rasprostranjena je u juznoj Evropi, na Krimu i Kavkazu , u Maloj Aziji i sjevernoj Persiji: pripada submediteransko-mediteranskom lIor­nom elementu.

Ova izrazito higrofitna vrsta optimum uslova za iivot nalazi u poplavnim sumama sveza Salicion albae, Populion albae i Alnion glulino­sae, Ie u poplavnim livadama sveza Descham­psion eaespitosae, Magnocarieion, MaNnion eoe­ruleae, A/opecurion utrieulali Zeidler 1953. i Gal/hion, na moevarnim glejnim, livadskim glej­nim i pseudoglejnim lIima, te na hidrogenim ernieama. Srednje godisnje temperature na sta­nistima razlicitih populaeija najeesee variraju izmedu 10 115°C, apsolutne minlmalne tempera­ture po pravilu se ne spustaju ispod -1 SoC, a apsolutne maksimalne ne diiu S8 iznad 30QC, sto zna6i da ima relativno usku ekolosku valencu u odnosu na temperaturu, kao i sve higrofite. Heliofitne populaeije su po pravilu na vlaznijim, a poluskio/itne na nesto suvljim lIima, sto uka­zuje na njenu veoma usku ekolosku valencu u odnosu na vlagu, odnosno vodu . Ukrasna, me­donosna i Ijekovita biljka.

GLADIOLUS ILL YRICUS Koch

Fam. Iridaceae

Gladiola, sabljicica

Illyriens·sword·lily. lIIyriens sword·grass

Glaieul d'lllyrie IIlyrisches Siegwurz, lIIyrisches Schwenel Wna>KHH K HnHpcKHu

S, H, BH. Sb, eG, Ma IV - VI

2n = 69, 90 : G

Krtolasta lukovica loptastog oblika, a pone­kad malo spljostena iii kruskasto izduiena. Stab­Ijika tanka i 3~-SO em visoka. Listovi sabljastog oblika, 3-15 mm siroki, po obodu i dui nerava sa kratkim cvrstim dlacieama. Cvast rastresita, sa 3-10 cvjetova koji su okrenuti na jednu stranu najcesce. Priperei kraci od evjetova i nejednake duiine obicno. Perigon purpurne do Ijubicaste boje, 3-4 em dug ; eijev perigona malo povijena ; reinjevi zatupasti iii zaokrugljeni i razliciti - tri donja duia od gornjih . Prasniee duge 7-10 mm, pri osnovi razvedene i krace od prasnickih kona­ca. Reinjevi iiga objajasti i sa trepljama. Cahura objajasta, sa tri rebra i zaobljenim stranama. Sjemenke kolate.

Rasprostranjena u srednjoj i juinoj Evropi, Maloj Aziji i Kavkazu ; pripada disjunktnom medi­teranskom flornom elementu.

Vrsta u ejelini je izrazita heliofita, na cij im stanistima u podnevnim casovima Ijetnih mjese­ci, na juznim ekspozieijama i pri nagibima oko 45· intenzitet svjetlosti dostiie oko 100.000 luk­sa. Srednje godisnje temperature na stanistima razlicitih populacija najcesce variraju izmedu 12 i 1S·C, apsolutne minimalne po pravilu se ne spustaju ispod - 15 C, a apsolutne maksimalne dizu se i preko 45 C na stanistima najkseroter­mnijih populacija. Geolosku podlogu cine karbo-

1. donj! dio biljke, 2. dio stabljike sa listovima, 3. dio stabljike sa cvijetom. 4. zig lufka. 5 . dio stabljike sa pJodovima, 6. sjemenka

natne stijene - krecnjaei, dolomitizirani krecnjaei, dolomiti, te laporoviti krecnjaei i laporei, a zem­Ijista su razlicite razvojne faze karbonatne serije, te je mozemo smatrati bazofilno-neutrofilno -slaboaeidofilnom vrstom. U fitoeenoloskom smi­slu, vrsta se difereneira na 4 grupe populaeija . Jedna grupa populaeija nalazi optimum za zivot u eumediteranskim kamenjarama reda Cymbo­pogo-Brachypodietalia. druga u submediteran­skom i mediteransko-montanim travnjaeima reda Scorzonero-Chrysopogonetalis, treea u li­vadama reda Trifolio-Hordeetalia . a cetvrta u livadama reda Brometalia erecti.

137

1. donjl dio biljke, 2. gornji dio slabljike sa cvjelovima, 3. gomJi dio slabtjike sa plodovima, 4. cvijel

Krtola cijela, loplasla, rjede jajasla iii eliplie­na. Siabijika 5-30 cm najeesce, svijellozelena, u gronjam dijelu malo Ijubieasla, pri osnovi pokrivena siljaslim lislovima koji lijesno prilijeiu uz slabljiku po put rukavaca. Listovi plavieasloza­leni , siroko do izduieno lancelasli , na vrhu siljali , 5- t 5 mm siroki. Klas jajast i dug 4-8 cm dug, zbijen iii rastresit, najeesce sa 7 -20 cvjeto­va. Cvjetovi Ijubicasti, s izraienim zelenim nervi­ma, a rjede ruiieastocrveni iii bijeli. prijatnog mirisa. Brakteje si ljato lance taste. opnaste, pur­purnocrvene i nesto krace od plodnika. Listiei perigona. izuzimajuei usnu. medusobno povijeni ,

138

ORCHIS MORIO L. Fam. Orchidaceae

Kacun. salep

Navadna kukavica

Green-winged orchis Boulfon. Couitton de chien. Orchis-bouffon Kleines Knabenkraut. Knabenkrautweibchen Gigti caprini. ZonzeUe ~TPbtWHIIIK APeMnlilK

S. H. BH. Sb. eG. Ma IV - Vii 2n = 36: G

gradeci tako kratku zatupastu kacigu; ponekad boeni listiei strse iii su naniie povijeni ; usna je sira nego duia, pri osnovi suiena i najeesce Ijubieastopurpurne boje , sa bijelom osnovom na kojoj sa izdvajaju tamnije purpurne pjege iii bez pjega. najeesce troreinjevita. srednji reianj ne­sto duii od boenih. na vrhu dvo[einjevit. po rubu nazubljen; ostruga valjkasta. kriva, pomalo na­vise uzdignuta iii horizontalna, na vrhu blago naduvena. kraca od plodnika iii iste duiine sa njim. Ginostemijum kratak, na vrhu zatupast, sa kratkim dodatkom ; antere Ijubicaste.

Areal vrste obuhvata Evropu do juine Skan­dinavije, Kavkaz. Malu Aziju i Sibir; prema Meu­selu (1965) pripada mediteransko-submedite­ransko-pontsko-allantsko-zapadnosarmatskom flornom elementu.

Diferencira se na velik broj populacija. odno­sno podvrsta. varijeteta i f~rmi. koje optimum uslova za iivot nalaze u razlicitim ekosistemima klasa Mofinio-Arrhenatheretea i Festueo-Bro­metea. Jedna grupa populacija karakteristiena je za asocijacije sveze Mesobromion, druga za asocijacije sveze Arrhenatherion. treca za Moli­nion, a eetvrta se javlja u kamenjarama serpen­tinitskim, kao sto su : Festueo suleatae-Potentil­letum zlatiborensis. itd. lnaeajna je Ijekovita vrsta.

JUNCUS ARTICULATUS L.

(Syn. : Juncus lamprocarpus Ehrh.

Fam. Juncaceae

Cverasti sit, everasti sitinac

Clenkovito locje

Ja3neCTa CI<nKa

Spreat, Closs Jane articule Glanz Binse

Giunco·nodoso CHTHHK

6necnmtenl10AHblU

S, H, BH, Sb, CG, Ma VI - IX

2n = 80 : H

Rastresito busenasta biljka sa kratkim puze­cim rizomom. Stabljika sa listovima, uspravna iii se uzdize, ponekada polozena iii tlotantna, 10-70 em visoka, okrugla iii nesto spljostena, pri osnovi sa svijetlomrkim iii mrkim rukaveem. Li­stavi pri osnovi sa tupim uvastim nastavcima, bocno spljosteni , povijeni, clankoviti. Cvast slo­zena, uspravna, rastresita, sastavljena od veceg broja peluloptastih glaviea na uspravnim iii raz­vedenim granama. Glaviee 4-8 mm, najcesce sa 3-' 0 evjetova. Brakteja 2-4 puta kraca od evasti. Brakteole siroko jajaste, blijedo opnaste, osasto usiljene i nesto duze od polovine perigo­na. Listici perigona 3-4,5 mm dugi, mrki iii kestenjasti, rjede gotovo erni, sa zelenom pru­gom po sredini, svi jednake duzine. Prasnika 6; antera duga kao i prasnicki konae. Stubi': kratak, sa ruzicastim iii mrkocrvenim iigovima. Cahura duguljasto jajasta, 3-3,5 mm duga, na vrhu naglo stisnuta u kratak siljak, sjajna i mrkoerna. Sjeme sitno, 0,3-0,5 mm dugo, ervenkasto i uzduz mrezasto.

Rasprostranjena je u Evropi, Aziji i Sjevernoj Ameriei , od brdskog do subalpinskog pojasa.

Razvrstava se na velik broj prostorno, eko­loski i morfoloski izdiferenciranih populaeija, koje taksonomija oznacava razlicitim varijetetima i formama. Jedna grupa popu laeija zivi u emer-

1. donji dio biljke. 2. dio siabijike sa lislovima i cvjeto­virna , 3. cvaSl, 4. cYijet 000z90, 5. cYijel sa slrane, 6. tucak, 7. tahura sa perigonom, 8. sjemenka

znoj vegetaciji trstika reda Phragmitetalia, u submediteranskom, nizijskom, brdskom i gor­skom pojasu, druga u nitrificiranoj higrofilnoj vegetaeiji reda Bidentetalia tripartiti, u panon­skom podrucju, treca u vegetaciji submediteran­skih i nizijskih livada i pasnjaka reda Trifolio-Hor­deetalia, ceIYrta u vegetaeiji visokih ostriea reda Magnocaricetalia, peta u vegetaciji niskih ere­tova reda Caricetalia canescentis-nigrae i sesta u vegetaciji visokih eretova reda Sphagnetalia. Siaba je krmna biljka, ali nesto bolja od ostalih sita.

139

~ I

1. donji dio biljke, 2. gornji dio bifjke sa cvaslima, 3. cvijel . 4. nedozreli plod,S. plod sa perigonom i pricvjetnim IistiCima, 6. prezrela tahura. 7. sjemenka

Gusto busenasta bi tjka sa puzeeim rizo­mom. Stabtjika uspravna, kruta, fino izbrazdana, ispod evasti skoro gtatka, 30-100 (-120) em visoka . svijetlozelena, sa bezlisnim tamnim ru­kaveem, na vrhu produzena u 12-15 em dugu i bodtjavu brakteju . Cvat prividno bocna, mettica­sta. Cvjetovi na vrhovima grana cvasti i raspore­deni u rastresite gtaviee; grane razticite duzine. Brakteote opnaste , do 1 mm duge, jajaste do jajasto lance taste. zasiljene. Listici perigona 2-2,S mm dugi, dugutjasto taneetasti, jednake

140

JUNCUS EFFUSUS L . Fam. Juncaceae

Gola sita, rastresen i si t

Navadno locje (Iocek)

PaerpeeeHa c~nKa

Common (Soft) Rush Jane a meche Flatterbinse CHTHl-IK pacxoA~UlIIIUCfl

5 , H, BH, Sb. CG, Ma vt - VII 2n = 40 ; H

duiine iii unutrasnji nesta kraci. zasiljeni, zeleni iti btijedomrki, po obodu opnasti. Prasnika 3; antere duzine prasnickog konea. Stubie kratak, sa koncastim upredenim zigovima. Cahura obr­nuto jajasta, 3 mm duga, mrka iti zuekasta, sjajna, na vrhu zaobtjena i s udubtjenjem u kojem se natazi stubie, jednaka duzini perigona iti nesto kraea. Sjeme sitno, dugutjasto, oko D,S mm dugo svijettoervenomrke boje.

Rasprostranjena je u Evropi, Matoj Aziji, na Kavkazu i na Madagaskaru ; pripada mediteran­sko- (ptaninsko) -submediteransko- (pontsko)­srednjoevropskom ftornom etementu.

Difereneira se u vetik broj poputaeija raspro­stranjenih oko izvora, potoka, bara i jezera u submediteranskom, nizijskom, brdskom i gor­skom pojasu. Oberdorfer (1964) je navodi kao karakteristicnu vrstu red a Molinietalia, a poznate su i asocijacije koje su po ovoj vrsti imenovane, kao sto su ; Epilobio-Juncetum eltusi, Agrosto­Juncetum eltusi itd. Zastuptjena je u mnogim zajednieama reda Deschampsietalia.

Kao krma je veoma tosa. Nepovotjno djetuje na kvatitet mtijeka i snizava sekreeiju . Zbog znacajnog prisustva SiO, i htorida izaziva pro­tjeve kod krupne stoke koja je sporadicno zagri­za.

LUZULA CAMPESTRIS (L ) Fam. Cyperaceae

Bekica. ob icna bekica

Poljska bekic

FIeld· Woodrush. Bleckcops

LUlule des champs Gem Ino Hainsimso

Giunco·secco MenI(04BeTI(OBa~

o*"rn

S. H. BH. Sb.CG. Ma III - VII

211 = 12 : H

Rastrasito busenasta biljka. sa kretkim iii nesto izduienim rizomom bez stolona iii sa kratkim puzeeim stolonima. Stabljike zelena. rijetko pri osnovi crvenkasta. 10 - 40 cm duga. uspravna iii se uzdiie. Listovi linearni do linearno lancetasti. rjede pri osnovi zadebljali. sa razba­canim dlakama koje sa starenjem listova iseeza­vaju, 1-5 mm siroki. evast vrsna, ± zbijena. obieno visi . nakrivljena iii uspravna. rjede keo jedna glavica sa 3-15 klasiea. Brakteja jedna. ~ede dvije. Listiei perigona tamno iii crnkastom­rki. ~ade iuekasti. sa iii bez opnastog oboda. spoljasnji jajasto lancetasti i zasiljeni. a unutra­snji izduieno lancetasti. Prasnika 6; antere 3-6 puta duie od prasniekog konca. Stubie iste dui ine kao i plodnik iii nesto duii. sa koneastim. bjelieastozelenim iigovima. Brak­teo Ie siroko jajaste. cijele. opnaste. upola krace od listiea perigona. Cahura jajasta. kestenjaste boje. na vrhu tupa, sa kratkim siljkom. jednake duiine ill kraea od listiea perigona. SJeme od 1.2-2,4 mm dugo. sa privjeskom karunkulom dugim do polovine sjemena.

Veoma je siroko rasprostranjena. te je mo­zemo smatrati subkozmopolitskom vrstom. U tropskim krajevime diie se u planine. a na

4

6

f

I , 2. 3. habitus .. 1. cvijal. 5. plod so perigonolll I pricvJelnhn lislicfmn. 6. sjemonko

sjevernoj granici suptropskog pojesa. tj . kod nas u jedranskom primo~u ulazi u sastav asocijacija sveze Vulpio -Lotion. na eijim stanistima srednje godisnje temperature najeesee variraju izmedu 14 i 16UC. U svim pojasevima vertikalnog profila nasih planina. od mediteranskog do alpinskog. na slabije III jaee zakiseljenim tlima. kako u nesumskim tako i u sumskim fitocenozama ova vrsta je zastupljena manje iii vise brojnim. OOno­sno manje iii vise vitalnim populacijama. Najbolje joj odgovaraju ekosistemi klase Nardo-Callune­tea. odnosno reda Narde/alia. Siaba je krma.

t41

1. donji dio biljke, 2. Y~ni dio stabljike sa evastima. 3. zen ski evijet. 4. mu~ki evijel, 5. ora~ica

Prorijedeno busenasta biljka sa tan kim pu­zecim rizomom pokrivenim smedim iii tamnosi­vim ostaeima lisnih rukavaea, sa kracim iii duiim puzecim izdaneima. Stabljike najeesee 5-30 em visoke, pojedinaene, tanke, prave iii polusavije­ne, tupo trouglaste, hrapave iii glatke, pri osnovi sa smedim i skoro eijelim rukaveima. Listovi linearni, 2-3 mm siroki, pravi iii odstojeei, malo hrapavi , pri osnovi sa sivosmedim rukavcima Uednogodisnji) iii sa svijetlosmedim (troQodi­snji) . Priperei pri osnovi evasti sa kratko eeklnla­stom liskom i kratkim rukaveem, ponekad bez liske, sa Ijuspastim dijelom rukavea. Cvat kratka,

142

CAREX CARYOPHYLLEA Latour. Carex verna Chaix non Lam.) Fam. Cyperaceae

Proljecna ostrica

Pomladinski sas

Spring Sedge Carex (Laiche) sprinlainer FrOhlings Segge OcoKa eeCHeHHRR

S, H, BH, Sb, CG, Ma 111 - VI 2n = 62 (64, 66, 68) : H

rastresita, sa 2-3 ienska klasiea, duiine 5-15 mm ; muski klasiei na vrhu evasti , do 3 em dugi ; pljeve muskog klasiea s uskim opnastim rubom, zasiljene, svijetiokestenjaste, a kod ienskih kla­sica siroko jajaste, zatupaste, siljate iii rijetko bodljasto siljate, smede i sa zelenom sredisnjom prugom duiine meskova iii nesto duie, Meskovi objajasti iii elipti':ni, ispupeeno trouglasti , pokri­veni kratkim maljama, 2-2,5 mm dugi, pri osnovi suieni , slamnoiutozeleni u ranijim fazama raz­viea a kasnije ridi , iiga 3. Orasiea tamnosmeda.

Rasprostranjena u Evropi, na Krimu , u Si­biru i Sjevernoj Ameriei; pripada evroazijsko-su­bokeansko-submediteranskom flornom elemen­tu.

Rasprostranjena je od submediteranskog do alpinskog pojasa, u kserotermnim kamenja· rama i plan ins kim rudinama, te u borovim i termofilnim hrastovo-grabovim sumama. Ima veoma siroku ekolosku valeneu u odnosu na matieni supstrat stanista, kao i u odnosu na tipove zemljista. Najveeu brojnost i vitalnost postiie u ekosistemima redova : Narde/alia, Bro­me/alia eree/i, Seorzonero-Chrysopogone/alia i Fes/flce/alia valesiaeae; rjeda je u Seslerie/elia eomosae i Crepide/alia dinaricae.

AGROPYRON REPENS (L.)

Beauv [Elymus repens

(L.) Gould. subsp. repensj

Fam. Poaceae (Gramineae)

Plrevlna, pirlka

Plazeca pirnica

nl-1peel-1Ha, n0J13eCT nl-1p

Couch, Quitch, Quickgrass

Chiendent rampant Gemeine Quecke

Gramiana nblpeu non3';'liIu

S, H, BH, Sb, CG, Ma v- VI

2n = 42 (28, 56) ; H

Rlzom u obliku dugopuzeceg podzemnog stolon a, spratovno rasporeden u zemljistu do dubine od 20 em. Stabljika 50-150 em visoka; fertilni izdanak Ima najcesce 5-6 internodija sa listovima, a vegetativni izdanak dvostruko veei broj; fertilna internodija sa klasom duga je oko 1/ 3 duzine eijele biljke. Listovi su ravni, sa zaostrenim vrhom i sa liea hrapavi; lisnl rukavei goli iii dlakavi. Klas 7-11 (-20) em dug, sa 7-36 klasica jajastog oblika koji su najcesce 11 -14 mm i sa 3-5 evjetova ; pljeve duge 9-11 mm, zaslljene iii produzene u osje, sa 5 uzduznih nerava; antere 5-6 mm duge. Plod 6-7 mm dug, na prednjem dijelu spljosten, dlakav i prirastao za pljeviee sa prosjecnom tezinom izmedu 0,4 i 0,5 mg.

Rasprostranjena je u srednjem i sjevernom dijelu Evroazlje. Na vertikalnom profilu Jugosla­vije nalazimo je od primorja do gorskog pojasa.

Difereneira se na vise podvrsta, varijeteta i f~rmi , meclu kojima su za prostor Jugoslavije od posebnog znacaja: A. r. subsp. repens I A. r. subsp. calcareus (Cernjavski) Melderis (Syn.:

1. donji die biljke, 2. dio Hske i rukavca sa ligulom, 3. dio klasa, 4, 5. klasie

A. ealeareum Cernjavski. Tipicna podvrsta dife­reneira se na velik broj populacija, koje optimum uslova za zivot nalaze u raznim antropogenim tercijarnlm ekosistemima klasa Chenopodielea, Artemisietea, Plantaginetea majoris, itd. Cesto se navodi kao karakteristicna za svezu Agro­pyro-Rumicion, sto se ustvari odnosi samo na jednu grupu populacija. Agropyron repens subsp. calcareus jeste endem juzne Makedonlje i optimum uslova za zivot nalazi na dolomitnim stijenama i kamenjarama.

Dobra je krmna biljka kako u svjezem stanju tako i u sijenu.

143

1. donji dio biljke, 2, 3. dio liske i rukavea sa ligulom , 4. melliea, 5, 6. ktasit

Rizom kratak, podzemni, puzeei , sa stolo­nima preko 5 em duzine i ukorjenjuje se duboko. Stabljika 30-60 em visoka najcesee, tanka , us­pravna iii se koljenasto savija ustajuei , ispod metliee cesto hrapava. Listovi ravni, oko 30 em dugi i 2-4 mm siroki , uglavnom glatki ; ligula jajasta, glatka, poprijeko odsjecena, cesto nedo­staje. Metliea 2-15 em duga i u vrijeme plodono­senja raslrena, sa granama duzine do 7 em, tankim, njeznim, cesto vijugavim i horizontalno odstojeCim. Klasici mali, 1,5-2 mm dugi , ± Ijubicasti iii rjede zelenkasti ; pljeve jednake,

144

A GROSTIS CAPI LLARIS L. (A. tenuis Sibth., A. vulgaris With .) Fam. Poaceae

Obic na rosulia, nacrvena rosulia

Navadna sopulia

noneSVll.\a o6V14Ha

Common Bent. Agroslide vulgaire Gemeines (Roles) Siraussgras Capellini n0l1eB~4a B0I10eOB"'AH~

S, H, BH , Sb, eG. Ma VI - IX 2n ~ 28 (32, 34) ; H

najcesee oko 2 mm duge, na grebenu prema vrhu hrapave, mrko, Ijubicasto iii zeleno obojene; donja pljeviea gotovo uvijek bez osja, na vrhu zaokrugljena, sa 3 nejasna nerva, a gornja pljeviea za polovinu kraea.

Siroko je rasprostranjena u Evropi , Aziji , Sjevernoj Ameriei i sjevernoj Alriei , Ie je mozemo smatrati supkozmopolitskom biljkom.

Na vertikalnom prolilu nasih planina zastup­Ijena je sa veoma brojnim populaeijama od nizijskog do subalpinskog pojasa. Jedna grupa populacija najbolje us love za iivot nalazi u ekosislemima klase Molinio-Arhhenatheretea, odnosno reda Arhhenatheretatia, druga grupa u okviru klase Nardo-Callunetea, odnosno redova Agrostidetalia i Nardetalia, a treca u silikatnim kamenjarama klase Sedo-Seteranthetea. Sa znalno manjom brojnoseu i vitalnoseu populacije ove vrste nalazimo i u subalpinskim rudinama na silikatima sveza Jasionion orbieu/atae i Poion vio/aeeae. kao i u antropogenim tereijarnim eko­sistemima okopavina, ugaienih stanista itd . Krmna vrijednost populacija povecava se sa nadmorskom visinom, odnosno sa poveeanjem mezofilnostl.

AGROSTIS STOLONIFERA L.

(A. alba aucl. non L.) Fam. Poaceae

Bijela puzava rosulja

Plazeca sopulja

6ena nonesl'Il1a

Creeping Bent·grass Agrostide blanche

Weisses Gras, Weisses Straussgras

nOfleBIiI~a 6ena$l

S, H.BH, Sb,CG, Ma V -IX

2n=28: H

Biljka sa rizomima i stolonima. Stabljika ustajuca, do 50 em visoka, na donjim cvorovima se najcesce ukorjenjuje. Listovi su sivkasti , ravni , 4-7 mm siroki i sa glatkim rukaveima ; ligula duguljasta, 2-4 mm duga, duia od sirine listova stabla i na vrhu nazubljena. Metliea 5-10 em duga najcesce, zbijena i sa strsecim granama povijenim na jednu stranu. Klasici blijedozeleni, na vrlo kratkim drskama; pljeve 1 ,5 mm duge, sa gusto priljubljenim finim dlakama; donja plje­vica upola kraca od pljeve i bez osja; gornja pljeviea skoro iste duiine kao donja.

Rasprostranjena je od zapadne i srednje Evrope do srednje Azije, kao autohtona, a danas je covjekom rasirena i na druge kontinente, te se moie smatrati subkozmopolitskom vrstom ; pripada evroazijsko-submediteranskom flornom elementu.

Zastupljena je brojnim populaeijama na ver­tikalnom profilu Jugoslavije od mediteranskog i submediteranskog, preko nizijskog i brdskog do gorskog i subalpinskog pojasa. Srednje godisnje

1. donji dio biljke, 2. dio fiske i rukavca sa ligulom, 3, 4. metlica, 5, 6. klasic

temperature na njenim stanistima najcesce vari­raju izmedu 6 i 15°C, a srednja godisnja relativna vlainost vazduha izmedu 70 i 80%. Izrazita je heliofita. Smatra se karakteristicnom vrstom sveze Agropyro-Rumicion i Trifolion resupinati, ali se dosta cesto javlja i u ostalim ekosistemima tereijarnog karaktera, kao sto su: Artemisietalia, Secalinetalia, Chenopodietalia, te u antropoge­noj sekundarnoj vegetaeiji klase Molinio-Arrhe­natheretea, kao i u primarnoj vegetaeiji klase Phragmitetea. Kao krmna biljka je slabijeg kva­liteta, ali se cesto koristi za stvaranje tratine u parkovima mezofilnijeg karaktera.

145

~ 5

1. don)i dio biljke. 2. klasolika melliea. 3. 4. dio liske i rukavca sa ligulom, 5. klasic

Biljka sa kratkim rizomom. Stabljika 30-100 cm visoka. uspravna iii pri osnovi koljenasto savijena i tad a na cvorovima sa korjenovima. Listovi 5-10 mm siroki . ravni , odozgo hrapavi ; rukavci glatki i kod gornjih listova malo naduveni; ligula preko 4 mm duga. tupa, jednako dug a i siroka. rjede vrlo kratka i odsjeeena. Klasolika metlica cilindriena, zelena 5- 10 cm duga. do 10 mm u promjeru. tupa. sa 4-10 klasica sa vrlo kratkim drskama na svakoj grani cvasti; klasici 4-6 mm dugi , siroko jajasti ; pljeve skoro do sredine medusobno srasle. lance taste. prave iii

146

ALOPECURUS PRATENSIS L. Fam. Poaceae

Lisicjl repak

T ravni5ki rep

nl-lCI-IYja onaWKa

Meadow foxtail Vulpin des pres Wiesen fuchsschwanz Coda dl topo nO COXBOCT nyroDou

5, H. BH . Sb. CG. M. V - VII 2n=28; H

primaknute. po grebenu i po zelenim boenim nervima pokrivene gustim trepavieavim dlaka­rna. rjede gole (A. p. var. glabrescens). bjeliea­ste. crvenkaste iii crnkaste; donja pljevica bjeli­casta i nesto kraca od pljeva, oko 5 mm duga. s osi u donjoj trecini ledne strane; os do 10 mm duga. malo savijena i najeesce dvostruko duia od donje pljevice; gornja pljevica i lodikule nedo­staju . Plod 2.5-3 mm dug.

Rasprostranjena je u umjerenoj i borealnoj zoni Evroazije; pripada sjevernoevroazijskom flornom elementu. Na vertikalnom profilu nase zemlje javlja se od submediteranskog do subal­pinskog pojasa. Najvecu brojnost, vitalnost i produkciju nalazi u mezofilnim i higromezofilnim livadama klase Molinio-Arrhenatheretea. te se smatra karakteristienom vrstom ove klase. Eko­loski centar vrste nalazi se u subasocijaciji a/opecuretosum asocijacije Arrhenatheretum a/atioris. Tla na njenim stanistima su duboka. dobro obezbijedena vodom I mineralnim materi­jama. te joj je i fitoprodukclja visoka. sto je od izuzetnog znacaja za razvoj stoearstva, jer pri­pad a grupi biljaka sa visokom krmnom vrljednos­cu.

ALOPECURUS UTRICULATUS

Solander in A. Russel

Fam. Poaceae

Lisicji koljenasti repak

Kolencasti lis icji rep

KOneHyaCTa mlCI'1Yja onaWKa

Vulpin a vessies Aufgeblasener Fuchsschwanz

Borsette fhtCOXBOCT

S, H, BH, Sb, eG, Ma IV - VII

2n = 14 ; T

Jednogodisnja biljka. Pri osnovi jako razgra­nata, sa brojnim stabljikama, ustajueim iii us­pravnim, golim i do 40 em visokim, Listovi linearni, ravni, do 2 mm siroki ; rukavei na gornjim lislovima mjehurasto naduveni, goli i glatki . Kla­solika melliea kratka, jajasla iii kratko ei lindriena, 1-2 em duga i 0,5-2 mm siroka; grana mellica 1-2, sa prilieno krupnim klasieima. Pljeve 4-7 mm duge, do sredine srasle, bjelieasle, sa zele­nim nervima, iznad sredlne naglo suiene u pljosnati vrh, a u donjem dijelu na lednoj strani sa dugim do skoro eekinjastim Irepavieavim dlakama, u zrelom slanju olvrdle; donja pljeviea pri osnovi rubovima u vidu cijevi povezana, na lednoj slrani u donjoj Ireeini sa koljenasto savi­jenom, do 1,5 mm dugom osi. Plod je jajast i lako spljosten, sa gotovo sjedeeim bocnim slubi­eem.

\ J

1. donji dlo biljke, 2. gornji dio stabljlke sa listovima i klasolikom meUlcom, 3. klasic. 4. donja pljevlca

Vrsla je rasproslranjena u jugoisloenoj Evropi, Francuskoj i Engleskoj. Ie se smalra submedileransko-allanlskom biljkom. Karakleri­sliena je vrsla sveze Alopecurion utriculati, a javlja se i u asocijacijama sveze Cynosurion (crista Ii).

Izrazila je heliolila. Srednje godisnje tempe­rature na slanistima njenih populacija njaeesee variraju izmedu 8 i 15' C, a srednja godisnja relalivna vlai nosl vazduha izmedu 60 i 70%.

Stoka ga rado pase, te se smatra dobrom krmnom biljkom.

147

L donji dio biljke. 2. dio liske ; rukavca sa ligulom, 3, 4. klasollka metlica, 5. klasic, 6, 7. cvijet

Biljka sa zbijenim busenovima, 30-50 em visoka, sa brojnim stabljikama koje su uspravne iii ustajuce, glatke iii malo hrapave. Listovi ravni, 3-6 mm siroki , donji do 30 em dugi , a gornji znatno kraci, pri osnovi trepavicavi, rjede s obje strane dlakavi ; lisni rukavei goli iii sarno donji dlakavi ; ligula do 2 mm duga, tupa, cesto nazub­Ijena iii raseijepana. Klasolika metliea duguljasta, dosta gusta, 2-6 em duga i 0,5-2 em siroka. Klasici jednoevjetni, sa 4 pljeve ; 2 spoljne pljeve usiljene, laneetaste, gole iii sa razbaeanim dlaka­rna ; donja pljeva 3-5, a gornja do 7 mm duga;

148

ANTHOXANTHUM ODORATUM L. Fam. Poaceae

Mirisavka

Diseca boljka, rosulja

Sweet Scedent Vernal grass Flouve odor ante Gemeines Ruchgras Paleo A YW\o1CTblU KOllOCOK

S, H, BH. Sb.CG, Ma IV - VII I 2n = 20;H

obje unutrasnje pljeve dlakave i na lednoj strani s osjem duiine 4-5 mm. Prasnika 2; stubica i iigova 2, do 1 em duiine. Plod vrlo mal, oko 2 mm dug, kafene boje, zatvoren u tvrdoj mrkosjaj­noj i koiasto obrubljenoj donjoj pljeviei.

Prirodno je rasprostranjena u Evropi i Aziji , a unesena je u Sjevernu Ameriku, Australiju i Tasmaniju ; pripada sjeverno-evroazijskom fior­nom elementu.

Difereneira se na velik broj populaeija, koje postiiu visoku brojnost i vitalnost u razlicitim pasnjackim i livadskim zajednieama klasa Moli­nio-Arrhenatheretea, Nardo-Callunetea, Fe­stuco-Brometea i Carieetea curvule. Takode je nalazimo i u degradiranim sumama reda Quer­cetalia robori-petreae.

Nekada se vise vjerovalo u krmnost ove vrste, te je i uzgajana u nekim livadskim smjesa­rna. U sijenu je prijatnog mirisa, zbog kojeg je stoka nerado konzumira. Posjeduje kumarinske materije, proteine i neke secere, te se smatra Ijekovitom biljkom. Smatra se uzrocnikom polen­ske kijaviee, te joj se polen koristi u lijecenju ove bolesti.

ARRHENATHE­RUM

ELATIUS L. Beauv. J . & C. Presl.

Fam. Poaceae

Ovsenica, pahovka,

francuski Ijulj

Visoka pahovka

CDpaH 4YCK"1 pejrpac

Tall Oatgrass Fromental

FranzQsische Raygras, Glatthaler

Parlaria, Vena maggiore Paurpac BblCOKHU

S, H, BH, Sb, eG, Ma V- VII

2n=28; H

Biljka sa restresitim busenovima, 50-120 em visoka, cesto sa kratkim stolonima. Stablo uspravno iii od osnove ustajuce, glatko i sjajno. Listovi ravni, 4-8 mm siroki, hrapavi, iutozeleni iii sivozeleni ; rukavei goli iii slabo dlakavi; ligula kratka, gola, odsjecena. Metliea duguljasta, prije cvjetanja stegnuta, a kasnije rasirena, uspravna i sa mnogo klasica. Klasici okruglasti, bijeloze­leni iii mrkoljubicasti, sa 2 evijeta. Donji evijet muski (sa zakriljalim plodnikom) i 5 osjem, gornji hermafroditni i bez osja ; os donjeg evijeta koljenasto savijena, upredena i polazi ispod sredine ledne strane donje pljeviee ; pljeve dugu­Ijasto laneetaste, trepavicavo hrapave, donja kraca i uia od gornje ; gornja pljeviea koiasta. Plod 5 mm dug, vretenast, sa me kim maljama i na vrhu sa kratkim dlakama, te sa malo siljatim hilumom.

Rasprostranjena je u juinoj i srednjoj Evro­pi, zapadnoj Aziji, sjevernoj Afriei i Kanarskim ostrvima, a prenesena je u Sjevernu Ameriku i Australiju. Na vertikalnom profilu naseg prostora javlja se u vegetaeiji mezofilnih livada, od sub­mediteranskog i nizijskog do brdskog pojasa. Karakteristicna je vrsta reda Arrhenalhrelalia, koji je kao i sveza Arrhenalherion elalioris i

1. donji dio biljke, 2. dio liske i rukavca sa ligulom, 3. dio metHee, 4. klasic, 5. pljeve, 6. cvjetovi, 7. lucak sa lodikulama

asoeijaeija Arrhenalherelum elalioris pO njoj do­bila ime. Malobrojne populacije se javljaju u primorskim garizima i kamenjarama, tj. na suhim i top lim stanistima, te cine pose ban ekotip, bitno izdiferenciran od tipicnog ekotipa mezofilnih Ii­vada kontinentalnih dijelova nase zemlje . Ima visoku bioprodukeiju i izuzetno je znacajna krmna biljka za proizvodnju sijena ; u svjeiem stanju je nagorak, te ga stoka nerado jede. Uzgaja se u djetelinskim smjesama i vee su proizvedene kulturne sorte, kao sto je 9-16 Instituta za oplemenjivanje i proizvodnju bilja u Zagrebu, itd.

149

1. donji dio biljke, 2. dio liske i rukavca sa ligulom, 3. metlica, 4. klasic, 5. cvijet

Rizom kralak sa kralkim podzemnim slolo­nima. Biljka rijelkog busena. Siablo uspravno, 30-100 em visoko, golo. Lislovi linearni , ravni , 2-5 mm siroki, goli i po obodu hrapavi ; rukavae poipu no go ; ligula duga do 1 mm, siroko ok rug la­sla. Melliea siroko piramidalna, u ranijim fazama razvica zbijena, a kasnije rasirena, s uspravnim iii horizontalnim grancieama. Klasi':i na dugim peteljkama vise, sreastojajasti do sreasto okru­glasti, bocno stisnuti, 4-10 mm dugi, sa 3-12 evjetova. Pljeve jednake, objajaste, 3-4 mm duge, tupe, konveksne, koiaste, s uzanim opna-

150

BRIZA MEDIA l. Fam. Poaceae

Suzica, obicna treslicica

Srednja migalica

Common Quaking·grass Trotter grass AmoureHe. Tremblette, Gramen tremblant, Wiesen Zittergras. Mittleres Zittergras Tremolina. Brillanlina T pAcYHKa cpeAHAA

S, H, BH. Sb,CG, Ma V - VII 2n = 14 ; H

slim rubom, gole, sa 3 nerva, Ijubicaste iii zelenkastoljubicasle. Pljeviee jajaste, tupe, po obodu opnaste, sa 5 nerava slabo istaknutih, zelenkastobijele iii Ijubicaste.

Rasprostranjena je u Evropi i Aziji pripada evroazijsko-submediteransko flornom elementu.

Brojne populaeije ove vrste razvrstavaju se u cetiri ekoloske sku pine, od kojih jedna nalazi oplimum u ekosistemima mezokserofilnih livada sveze Mesobromion, druga u ekosistemima me­zofilnih livada reda Arrhenatheretalia, treea u higromezofilnim livadama reda Molinietalia i reda Deschampsietalia, a cetvrta u aeidofilnim liva­dama brdskog i gorskog pojasa reda Nardetalia.

Individue i populaeije ove vrste imaju dosta nisku produkeiju fitomase, te nije od velikog znacaja kao krmna biljka; ovee je rado pasu. Ima veoma dekorativnu metlieu, te se koristi u araniiranju ikebana, kao i njena primorska svojta Briza maxima L.

BROMUS COMMUTATUS

Schrader Fam. Poaceae

Ovsik, promjenljiva

klasaca

Spremenlj iva stoklasa

Brame confondu Verwechselte Trespe

KocTep nepeM8H4111BblU

S, H, BH, Sb, CG, Ma V - VII

2n = 28, 14 : T

Jednogodisnja prezimljujuca biljka. Stabljika do 90 em visoka. Liske donjih listova, kao i lisni rukavei kosmato dlakavi, a liske gornjih listova kratko dlakave. Metliea do 20 em duiine, rastre­sita i u kasnijim fazama razvica oborena nadolje ; grane evasti tanke, uspravne. bez dlaka i hrapa­ve ; klasici jajasto laneetasti. do 20 mm dugi , sa 5-8 evjetova, sivozeleni i djelimicno ervenkasti ; pljeve uzane ; pljeviee obrnutojajaste. sa posu­vracenim obodom, samo po nervima hrapave i 8-9 mm duge. Oska do 1 em duiine, kod vrsnih evjetova nesto kraca ; prasniea do 1 ,5 mm duga i oko 0,5 mm siroka.

Vrsta je rasprostranjena u Evropi i sjevernoj Afriei i pripada submediteransko-subatiantskom flornom elementu.

Na vertikalnom profilu Jugoslavije vrsta se javlja od submediteranskog do gorskog pojasa, nalazeci optimum uslova za iivot u ekosiste­mima mezofilnih livada reda Arrhenatheretalia, kao i u njihovim daljim degradaeionim stadijima - antropogenoj tereijernoj vegetaeiji utrina, oko­pavina i strnjista. testa je u zajednieama sveze. Trifolion resupinati. Srednje godisnje tempera-

f

1. donji dio biljke, 2. klasic, 3. metlica, 4. die liske i rukavca sa ligulom, 5, 6. danja pljevica

ture na njenim stanistima najcesce vari raju iz­medu 8 i 16·C, apsolutne minimalne po pravilu se ne spustaju ispod -15·C, a apsolutne maksi­maine diiu se i do 40· C. Srednja godisnja relativna vlainost vazduha na stanistima razlici­tih populaeija ove vrste najcesce varira izmedu 65 i 75%. Izrazita je heliofita. Naseljava dublja i blaie iii jace zakiseljena zemljista si likatnih i karbonatnih serija.

Po krmnoj vrijednosti ova vrsta pripada kategoriji biljaka sa osrednjom iii slabijom krmnom vrijednosti. U sijenu je prisutan samo u prvom otkosu.

151

5 6

1. donll dlo blllko, 2, meillea, 3, 4. klaslt, 5. evlle l

Blljka sa gusUm busenom, a rijetko i sa stolonlma. Stabljlka najeeMe 3~-SO em visoka, krula, uspravna, rjeCle ustaju6a, gola. L1snl ru­kavei zatvorenl, dlakavi; liska po obodu trepljavo dlakava, do 2 mm §Iroka, suva, upredena ; IIske po stablu §Iroke, otvorene, sa 7- 11 ja~e Izrafe­nih nerava I S-10 slablje Izrafenlh ; ligula kratka I tupa. Motllea do 12 em duga, uzana, sa kralklm, uspravnlm i hrapavlm Izdanelma. Klasl61 uzanl, laneotasU, sa 5- 12 evjetova, 2-4 em dugl, naj­eeA¢e ervenkasti , a rjeae f uU ; pljevlee osate, sa 5-7 hrapavlh nerava, 8-14 mm duge, dlakave iii gole ; oska 4 -1 0 em duga.

152

BROMUS ERECTUS Hudson Farn. Poaceae

Uspravni ovslk, uspravna stoklasa

Pokoricna stoklasa

Upright Brome Brome dresse Trespe KOCTep 6eperoBou

S, H, BH ,Sb, CG, Ma v - VII 2n = 42, 56 ; H

Rasprostranjena je u srednjoj i jufnoj Evro­pi, sjevernoj Alriei , Kanarskim ostrvima I prednjoj Azijl : pripada submediteranskom flornom ele­mentu.

Po ekolo§ko-morfolo§koj i produkclonoj slie­nosU, populaeije ove vrste mozemo grupisati u tri sku pine. Prva skupina obuhvata populaeije koje optimum uslova za fivo! nalaze u ekosiste­mima reda Brometalia ereeti, u kontinentalnim dijelovima na§e zemlje, na vert lkalnom profilu od brdskog do subalpinskog pojasa. Druga sku­pina populaelja fivi u ne§to suvljim i toplijim varljantama ekoslstemima mezofilnlh livada reda Arrhenatheretalla, tako(le uglavnom u kontinen­talnlm podruejima, a treca skupina u ekosiste­mlma submedlteranskih I mediteransko-monta­nih pa§njaka I livada reda Seorzonero -Chryso­pogonetalla. Srednje godi§nje temperature na stanl§Uma razllcltih populaelja ove izrazite hello­lite najeeM e variraju Izmedu S' C u subalpin­skom I 14' C u submediteranskom pojasu, a srednja godi§nja relaUvna vlafnost vazduha krece se Izme(Ju 50 i 70%. U ranljlm razvojnlm fazama dobra je krmna vrsta, a kasnije ogrubi, te ga stoka nerado jede. No, danas se vee prolzvode sorte sa vecom krmnom vrijednosti .

SROMUS HORDEACEUS L.

SUSSP. HORDEACEUS

(S. meil is L. ) Fam. Poaceae

Meka steklasa, maljava klasaca

Mehka steklasa

MeKa eBc~4a

Soft Brome -grass, Soft Chess Brome nou

Weiche Trespe Spigolina

KocTep MRrKlo1u

S. H. BH. Sb, CG,Ma V- VII

2n = 28; T

Jednogodisnja prezimljujuca biljka, pri osnovi najcesce busenasto granata, sivozelena, s ustajucim iii uspravljenim stablima. Lisni ru· kavei somotasto dlakavi ; liske do 5 mm siroke, glatke iii slabo hrapave, sa dugim dlakama. Metliea kruta, uspravna, do 10 em duga, jajasta, a nakon evjetanja gusto zbijena ; grane evasti sa mekanim dlakama. Klasici jajasto laneetasti , oko 15 mm dugi i sa 6-10 evjetova na vrlo kratkim drskama; pljeve nejednake, obicno dlakave ; pljeviee jajasto elipticne, 8-12 mm duge, naj­cesce sa mekim dlakama i s oskom do 1 em duiine, te sa istaknutim nervima sa ledne strane.

Areal vrste obuhvata srednju i juinu Evropu, Aziju, Sjevernu Afriku i Sjevernu Amerika ; pri­pada evroazijske -submediteranskom fiornom elementu.

Na prostoru Jugoslavije vrsta se difereneira u dvije grupe populaeija od kojih jedna iivi u ekosistemima mezofilnih livada reda Arrhenat­hereta lia, gdje u asoeijaeiji Bromo-Cynosuretum crista ti ostvaruje najvecu brojnost i vitalnost, a druga grupa populacija je rasuta po urbanim i ruralnim ekosistemima reda Sysimbrietalia, Ono-

1. donji dio biljke, 2. dio liske i rukavea sa ligulom, 3, 4, 5. metiiea, 6. klasic, 7. donja pljeviea

pordetalia i Chenopodietalia, od submediteran­skog i nizijskog do brdskog i gorskog pojasa. Srednje godisnje temperature na stanistima raz­licitih populaeija najcesce variraju izmedu 7 i 14°C, apsolutne minimalne temperature se ne spustaju po pravilu isped -20°C, a apsolutne maksimalne se diiu i do 40°C. Izrazita je helio­fita. Najcesce naseljava dublja i manje iii vise oglejena zemljista.

Lako se obnavlja nakon prvog otkosa te znacajno ucestvuje i u drugom otkosu, ali joj krmna vrijednost nije znacajna, kao ni produkeija fitomase . .

153

1. donji dio bUjke. 2. dio liske i rukavca sa Hgulom, 3. metHca, 4. klasic, 5. cvijet

Jednogodisnja prezimljujuca biljka. Stabljike visoke do 80 em, iuckastozeleno, uspravno iii koljenasto uzdiiuce. Lisni rukavei najeesce hra­pavi i s unazad okrenutim dlakama. Liske do 4 mm siroke, samo po abodu trepljavo dlakave. Metliea do 7 em duga, uspravna, gusto zbijena, grozdasta i nakon evjetanja oborena; graneiee cvasti do 3 em duge, hrapave. Klasici jajasti do 16 mm dugi, sa 5-8 evjetova, iuckastosivi iii Ijubieasti; pljeva do 8 mm duiine ~ danja lan~eta­sta, a gomja duguljasta, obmuto JaJasta I zasllJe-

154

BROMUS RACEMOSUS L. Fam . Poaceae

Grozdasti ovsik, livadska kJasaca

Grozdasti vlasen

rp03AeCTa Kflac"'4a

Upright-chess Brome en grappe Trespe KOCTep nOpeMeH<-iI1BblU

S, H, BH,Sb,CG, Ma V - VII 2n = 28 ; T

na ; pljevica do 7 mm duga, elipticno jajasta i gola ; oska 6-7 mm duga, prava ; prasnica ako 1,5 mm duga.

Vrsta je rasprostranjena u Evropi ; pripada subatlantskom 1I0mom elementu.

Populacije ove vrste rasute su po ekosiste­mima higrofilnih i higromezofilnih livada kao sto su ani abuhvaceni svezama: Calthion, Des­champsion caespitosae, Mo/inion coeru/eae, Magnocaricion e/atae, te nesto vlainije varijante sveze Arrhenatherion e/etioris. Srednje godisnje temperature na stanistima papulacije ove vrste najcesce variraju izmedu 8 i 12·C, apsolutne minimalne po pravilu se ne spustaju ispod -IS· C, a apsolutne maksimalne najcesce se ne diiu iznad 30· C. Srednja godisnja relativna vlainost u ekosistemima koje naseljava najeesce varira izmedu 70 i 90%, tzrazita je heliotita, na cijim stanistima intenzi tet svjetlosti u podnevnim casa­vima jula i avgusta dostiie do ako 100.000 luksa.

Pripada kategoriji osrednjih do slabih krmnih bi ljaka, U prikupljanju sijena prisutan je samo u prvom otkosu,

CHRYSOPOGON GRYLLUS (L. ) Trin

Fam . Poaceae

Rdobrada, dipovina

Ziatolasi obrad

Brush-grass Andropogon grillon

Gotdbart Ema da spazzota, Brecco

3onOTo60poA""K 4~KaAOBbiU

S,H,BH,Sb,CG, Ma V - VII

2n ~ 20, 20 + B

Rizom horizontalan iii koso ustaju6i, kratak, razgranat i pokriven brojnim ostaeima listova. Stabljika do 1 m visoka, gusto busenasta biljka. Listovi 2-3 mm siroki, odozdo glatki, a odozgo i po obodu malo hrapavi, 5 bijelim dlakama do 5 mm duzine; rukavei gotovo glatki; ligula redu­eirana na niz dlaka, Metliea rastresita, 10-20 em dug a, sa mnogim prsljenasto rasporeoenim tan­kim granama, kojih je do 12 u jed nom prsljenu, a na svakoj po 3 klasi6a. Klasi6i oko 1 em dugi, na osnovi sa gustim snopi6em zlatnih do erveno sjajnih dlaka ; pljeve Ijubicaste, najdonja kod hermafroditnih evjetova usiljena, gornja pljeva eekinjasto trepevieava, sa 2 vrha i 5 oko 10-14 mm dugom vijugavom osi; donja pljeviea skoro sasvim redueirana na oko 3 em dugu, koljenasto savijenu i upredenu os ; boeni klasi6i muski i na drskama, 5 njeznim osatim pljevama i sa koza­stim, na vrhu raseijepljenim donjim pljevieama. Plod vrlo uzan.

Rasprostranjena je u mediteranskoj oblasti ; na istok ide preko Male Azije, Kavkaza, Sirije i Irana do istocne Indije; danas je ima i u Australiji; pripada pontsko-mediteranskom flornom ele­mentu .

Razvrstava se u velik broj populaeija, koje su geografski i ekoloski na prostoru Jugoslavije povezane u dvije skupine - primorsku i panon-

1. donji die biljke, 2. die liske i rukavca sa reduciranom ligulom, 3. metliea, 4. klasic

sku, Primorska skupina populaeija zivi u znatno toplijim i suvljim ktimatskim uslovima, pri sred­njim godisnjim temperaturama izmeou 14 i lBoC i pri srednjoj godisnjoj relativnoj vlaZnosti va­zduha izmeou 50 i 60%, te pri visokoj osuncano­sti od oko 2500 sati godisnje, na krecnjacima i dolimitima, tj . na ervenieama i smeoim primor­skim tlima, u fitoeenozama redova Cymbopogo­Braehypodietalia i Scorzonero-Chrysopogone­talia . Panonska skupina populaeija zivi na hlad­nijim i nesto vlaZnijim stanistima, na cernozemu, u stepskoj vegetaeiji. Losa je krma.

155

~ 1 !2 ,-~ 6

f ~f!

':/;J • ~

l ~ IW

2 • ';'3 5

I. donjl dlO b"J~"" 2, 3. kfawli~.a rn9tlJca, 4. d., I':;~B I ru}f .. a'lca a IIgulorn , 5. granCica Ir.Ja~hklj rnctllce (ft;:r1Ilnl I G1erdrn ~1",;iC), 6. !:'IIJm

Rlzoml kra.cl, debljl, tamne do erne boje. Bvs!;nasla, ~a tanHm I glall<lm stabljlkama vlslne 30-00 em najeeSCe, uf/lajuCirn iii uspravnlrn. Usnl ru~,avci u:kl I gla ~I; II$ke plilko lutllo udubllene, rod donllh lI~to la '1E;c,norn kfalke, do 2 rnrn !;Iroke, a kod IIGWla :Jtablji~e nesto ~Ire (do 3 mm) I odozgo prerna vrhu hrapave, a odozdo glalYe; ligula hatY.a , od~jeCana, o~.o 1 rorn duga. Kla:;ol,~.a rneWell hnearna, 5-10 em <fuga I 0,3-0,8 ern ~Iro~a , p"le I oaken c'Ijelanja ~le\Jnuta . Kla!..cl poredanl u dva reda , ako 3 rnrn dugi, z.r::leni, okf~nu I no ,ednu ctranu; GvaJq lertlln! ~ Iarl(: praeen Ie lednlrn ~le rr lnlrn , Ce~lla-

15(>

CYNOSURUS CRISTATUS L Faro_ Poaceae

Kresl ac, ces l]lka, peUova kreslica

Pas], rep

Clested Dog's Tall CrelBlle Gemelne5 Kammgr as Gr amign. canaiUol. rp&OOHH"' OOt:"KHOOOHHbW

5 , H, BH, Sb, CG, lola V - VII : IY - X 2n • 14 : H

stog oblika, na ti]oj osovlni Ima do 10 uzan.h, oalrih udubljenih I trepavltavih bodljastih praZOlh pljel/a ; fertilnl klasici aadrie 3-4 cvljeta ; donie pljevlce fertilnlh klaGita imaju osje kraee od nJ.h, ~lIjate au I sa 2 zupca. Plod je 2-2,3 rnm dug.

Rasprostranjena je u arednjoj I juznoj Evro­pi ; prlpada subatlantsko- aubmedlleranskorn flornoro elementu.

Brojn!: populacije ove wate na prostoru Jugoalavlje diferenciraJu se u vlile skupina, od kojih je svaka.ko najbrojnlja, najvltalnlja i najpro­duktivnlja ona koja tivi u livadarna I paBnjacirna reda Arrhenalheretalla, odnosno sveze Cynasu­rlan criatall. Srednje godi~nje ternperalure na njenlrn Btanlstirna najCaSCe variraju Izmedu 5 i lO-'C, apoolutne rnlnlrnaJne SpUGtaju se I do -30'C, a apoolutne rna.kBlrnalne dliu ae i do 35' C. Srednja godltnja relatillna vlaznost va­zduha varlra Izrnedu 65 i 80%. Izrazlta je helio­lila .

Krrnnu vrijednost ove 'Irate razllclto 6U oc)e­njivaJ. razliell. autori. U starijoj litera un prldavala jOj ~e veca krmna vriJednost, I£: )9 fJIOgB i cesto blla f"rGlrana u razllcltirn livadsklrn DrnjeDa rna, tto IE: dana:J cve rnanje Glueaj.

DACTYLIS GLOMERATA L.

Farn. Poaceae

Jezeviea, klupcasta ostriea

Pasja trava

E)KOBKa

Cocksfoot, Orchard grass Dactyle pelotonn.

Gemeines Knaulgras Mazzolina

E>Ka c60P"M

S, H, BH, Sb, eG, Ma V - VIII

2n=28; H

Korijen razgranat. Stabljika 30-100 em vi so­ka, kruta, uspravna iii koljenasto ustajuca. Listovi ravni, do 40 em dugi i oko 1 em siroki, sivi iii plavieastozeleni; rukavac spljosten , najcesce go; ligula duga 4 mm, zasiljena. Metlica jajasto­piramidalna, do 18 em duga; grancice prvoga reda krute, sa zbijenim klasieima na vrhovima. Klasici dugi oko 7 mm, sa 3-5 cvjetova koji su ponekad svijetloljubicaste boje; pljeve nejedna­ke, lancetaste, zasiljene iii sa kratkom oskom ; donja pljeva sa 1-3 nerva; pljevice jajastolance­taste, sa 3-5 nerava i izraienim rebrom, koje je trepavicavo iii vrlo kratko dlakavo.

Rasprostranjena je u Evropi, Aziji i Sjevernoj Africi, a unesena je i u Sjevernu Ameriku ; pripada evroazijskom flornom elementu.

Brojne populacije ove vrste rasute su na horizontalnom i vertikalnom profilu Jugoslavije, ad submediteranskog do gorskog pojasa. Naj­veea skupina populacije optimum uslova za zivot nalazi u ekosistemima klase Molinio-Arrhe­natherstea, te se cesto cijela vrsta uzima kao karak1eristicna za ovu klasu iii njen centralni vegetacijski red Arrhenatheretalia. Drugu grupu populacija nalazimo u kseromezofilnim livadama

1. donji dio biljke, 2. list, 3. mellica, 4. klasi6, 5, 6. dio liske i rukavca sa ligulom

sveze Mesobromion, najcesee u brdskom poja­su, a treeu skupinu u ruderalnoj vegetaciji rural­nih i urbanih ekosistema reda Artemisietalia; malobrojne populacije nalazimo i u vegetaciji higrofilnih 5uma sveze Alno-Padion, odnosno u njihovim degradacionim stadijima, koji naginju higrofilnim livadama redova Molininietalia iii Oes­champsietalia.

Dok je u mladem stanju stoka je rado jede, a kasnije otvrdne ; povoljno djeluje na prinos mlijeka i njegov kvalitet. Uzgaja se veei broj sorti ove vrste u krmne svrhe. Pelud joj izaziva alergije . Medonosna je biljka.

157

1. donji dio biljke, 2. metlica, 3. dio stabljike i lisla u regionu ligule, 4. klasit

Busenasta biljka. Stabljike vitke, uspravne iii ustajuce, 30-80 em visoke. Listovi usko linear­ni , do 3 mm siroki, postepeno zasiljeni, uvrnuti i po obodu cesto trepavicavo dlakavi; najvisi list na stabljiei najcesce ne doseie evast ; umjesto ligule nalazi se vjencic dlaciea, duiine aka 4 mm. evast je rastresiti grozd, najcesce do 5 em duiine. sa 3-8 uspravno odstojecih klasica. Klasici krupni, do 1,5 em dugi, svijetiozeleni, a ponekada sa Ijubicaslom nijansom, najcesce sa 2-3 evijeta; pljeve aka 15 mm duge, zasiljene, najcesce duge kao i klasic ; gornje pleviee duie

158

DANTHONIA AlPINA Vest. [D. ca/ycina (VIII.) Reichenb. , non (lam.) Roemer & Schultes ; O. provincia/is DC.] Fam. Poaceae

Silj ka, silj

Oklasnica

AaHToH~ja

Danthonia Danthonie de Provance Kelch Traubenhafer Vena spigala AaHTOHl.1R

S, H, BH, Sb, eG, Ma V - VII 2n = 36; H

za polovinu ad pljeva, po obodu cekinjasto dlakave, tvrde, na vrhu sa dva zuba izmedu kojih je oska duiine do 1 em, trakasto upredena i koljenasto povijena. Plod je duiine 3-3,5 mm.

Rasprostranjena je u srednjoj i Juinoj Evro­pi, na Kavkazu, u zapadnoj Aziji i Aliiru ; pripada pontsko-subemditeranskom flornom elementu .

Brojne populaeije ave vrste rasute su po ekosistemima klase Festuco-Brometa. Optimum uslova za iivot nalazi u razlicitim ekosistemima submediteranskog i pontskog dijela Jugoslavije. Najvecu brojnost i vitalnost na podrucju subme­diteranskog i mediteransko-montanog dinarskog krsa nalazi u asoeijaeiji Bromo-Danthonietum alpinae, kao i u asoeijaciji Danthonio-Seorzone­retum vil/osae, dok je u kontinentalnim krajevima najvitalnija i najbrojnija u asoeijaeijama sveze Chrysopogoni-Danthonion. odnosno u asoeija­eiji Danthonietum calycinae, na serpentinitima zapadne Srbije, pri nadmorskim visinama iz­medu 600 i 1100 m.

Na kamenjarskim pasnjaeima dinarskog krsa jedna je od pionira i najznacajnijih krmnih vrsta. Gaji se u SAD i Australiji.

DANTHONIA DECUMBENS (L.)

DC in Lam. DC (Syn. Sieglingia decumbens (L.)

Bernh.) Fam. Poaeeae

Trozupka, lezeca trava

Trizobka

Tpl13a6Ka

Heath grass Danthonie decombante

Niederliegender Dreizahn, Dreizack

Gramigna logliarella ~rnIllHn1R ne)KaL14~

S, H,BH, Sb,CG, Ma VI- VII (VIII)

2n = (18)24,36,124; H

Visegodisnja gusto busenasta, 15-40 (60) em visoka biljka. Stablo glatko, ustajuce iii us­pravno. Listovi ravni, liske malo krute, 2 mm siroke, na obodima hrapave, s rijetkim trepavica­vim dlakama. Rukavei vecinom glatki, na obo­dima 5 dugim trepavicavim dlakama. Ligule ne­rna, umjesto nje dlake. Metliea stegnuta, preko 6 em duga, sa 4-12 klasica i uspravnim grana­rna. Klasici duguljasto jajasti, sa 3-5 evjetova, skoro 1 em dugi, svijetlozeleni, rijetko prelaze u Ijubicasto. Osnova klasi6a ispod evjetova 5 dla­kama. Pljeve malo duie od evjetova, obje zatva­raju klasic, prema osnovi sa 3-5 nerava, sa istaknutim srednjim nervom. Donja pljeviea 5 vise nerava i na vrhu 5 3 zupea. Lodikule malo mesnate. Prasnika 3. Plod duguljast, 3 mm dug, 5 ledne strane ± stisnut, zatvoren u pljevieama.

Rasirena je od nizinskog do subalpinskog pojasa. Naseljava livade, pasnjake, sume i sika­re, uglavnom na stanistima si romasnim karbona­tima. Indiferentna je na vlainost tla.

Znacajan je element acidofi lnih livada i pa­snjaka klase Narda-Callunelea. Karakteristicna je vrsta asoc~acije Nardelum slriclae manlanum basniacum. Cesta je nalazimo i u fitoeenozama sveze Arrhenalherian, Malinian caeruleae i 8ar-

~6

1. donji dio biljke, 2. dio liske i rukavca sa ligulom, 3. mellica, 4, 5. klasic, 6. cvijet

I

1

5

mian ereeli. U poplavnim nizijskim podrucjima istacnajadranskog primorja zastupljena je u ve­getaciji slabo halafilnih travnjaka sveze Agro­pyro-Planlaginian maritimae H-ic 1934 (karakte­risticna vrsta asoeijaeije Schaena-Plantagine­tum maritimae H-ic 1934. Skromne je krmne vrijednosti dok je u mladom stanju. U sijenu je bezvrijedna (stabljike brzo otvrdnu).

Opste rasprostranjenje : Evropa (u juinim dijelovima sarno na planinama), Kavkaz, sje­verni dio Male Azije, Aliir, Madera. Pripada subatlantsko-submediteranskam flornom ele­mentu.

159

1. donji dio biljke, 2. dio metiice, 3. klasie, 4. dio stabljike I lista u regionu ligule

Biljka sa gustim i cvrstim busenovima, naj­cesce 50-150 em visoka, sa mnogobrojnim sta­blima koja su glatka iii sarno ispod metliee hrapava. Listovi ravni, 2-3 mm siroki, odozgo sa snaznim, ostrim i vrlo hrapavim rebrima koja su medusobno povezana i daju listu zanimljivu strukluru ; rukavei su najcesce glalki ; ligula je izduiena, siljata i oko 8 mm duga. Metliea je velika, rastresila, piramidalna, do 20 em duga, zuckasla iii sarena ; grane metliee hrapave, na kraju horizontalno odstojece. Klasici kratki , 4-5 mm dugi, sa 2-3 evijeta, sa kratkim drskama,

160

DESCHAMPSIA CAESPITOSA (L.) SUBSP. CAESSPITOSA Fam. Poaceae

Busika, ostrica busika

Rusnata masniea

Tuffed Hair grass Deschampsie en gazon Gemeine Rasenschmiele Nebbia nyroBIo1K AepHlo1cTIo1U, WYIoiKa AepH(.1CTa~

S, H, BH, Sb,CG,Ma VI -VI II 2n = 26, 28 ; H

zeleni ; pljeve duguljaste, tupe, donja 2 mm duga, sa 1 nervom, a gornja oko 3 mm duga i sa 3 nerva ; donja pljeviea s osjem, koje je kralko, pravo i krace od pljeviee, iii je jed va nadvisuje, ne strsi iz klasica.

Rasprostranjena je u Evropi, Aziji , Sjevernoj Ameriei, Tasmaniji i Novom Zelandu ; pripada subkozmopolilskom flornom elementu.

Na horizonlalnom i vertikalnom profilu Jugo­slavije javlja se u svim pojasevima, od submedi­terana do subalpskih predjela. Jasno se izdva­jaju dvije velike grupe populaeija, od kojih jedna iivi u submediteranskom i nizijskom podrucju, u okviru ekosistema poplavnog podrucja velikih rijeka, jezera i bara, koji su naseljeni vegelaeijom reda Deschampsietalia (caespitosae), a druga grupa naseljava gorski i subalpinski pojas, gra­deci speeificne filoeenoze oko izvora i potoka, gdje se voda duie zadriava (Deschampsietum subalpinum). Takode je znacajna komponenla filoeenoza visokih zeleni reda Adenostyletalia. mocvarnih livada red a Molinietalia, te vlainih suma sveze Alno-Padion.

. Veoma je .gruba, sa visokim proeentom S,02, Ie Je sloka Jede sarno dok je sasvim mlada. Zbog snainih busenova pravi diombe i kvari tlo i snaino se zakorovljuje u livadama potiskujuci bolje trave.

FESTUCA NIGRESCENS

Lam. SUSP. NIGRESCENS

(F. fallax Thuill ., F. rubra Lam. subsp. fallax

Thuill. ) Fam. Poaceae

Crvena vlasu lja, crvena vlasenika

Rdeca bilnica

Cherwing Fescue Fe1uque

Horslbildender ROlschwingel

OBcHH~4a

S, H, BH, Sb, CG, Ma VI- IX

2n =28, 42 ; H

Guslo busenasla biljka, bez podzemnih pu­ze6ih izdanaka, 25-70 em visoka, sa koljenaslo uslaju6om, glalkom i golom slabljikom. Prizemni lislovi iii cekinjaslo savijeni iii u obliku zlijeba i lada 2 mm 5iroki, sa 2-7 nerava; lislovi slabljike u obliku zlijeba iii sasvim ravni. Melliea vilka, 5-10 em duga, sa malo klasova i malo evjelova. Klasi6i sa 4-6 evjelova, zeleni iii ernoljubicasli ; pljeve laneelasle, nejednake; pljeviea laneela­sla, ceslo pri vrhu dlakava, s osjem koje je kra6e iii do polovine duzine pljeviee. Plodnik je gladak iii sa nekoliko dlacica na vrhu.

Rasprosl ranjena je u Evropi , umjerenom pojasu Azije i Sjevernoj Americi; pripada evroa­zijsko-suballantskom flornom elementu.

Na na5em prosloru populaeije ove vrste dijele se u vise skupina, od kojih su najbrojnije, najvitalnije i najproduktivnije one iz acidofilnih livada reda Nardetalia i reda Arrhenatheretalia, odnosno iz sveza: Nardian strictae mantanum, Cynasurian i Palygana- Trisetian. Takode je zna-

4

1. donji dio biljke, 2. dio liske i rukavca sa ligulom, .. 3. shemalski poprecni presjek lisla, 4. meillca, 5. klaslc

caJna komponenla fitoeenoza subalpinskih ru­dina na zakiseljen im tlima sveza Jasianion orbi­culatae i Paian via/aeeae, kao slo je Violeto-Fe­stueetum fal/acis.

Pravi guste Iraline i brzo obrasta ogoljela zemljisla Ie se kao pionirska vrsla cesto korisli za ozelenjavanje sportskih lerena, parkova i slicnih anlropogenih ekosislema, Ie su u 10m cilju proizvedene u USA, Svedskoj i Zapadnoj Njemackoj posebne sorte.

Kao krmna biljka nije na glasu, iako je u subalpinskom pojasu, gdje je veoma brojna, znacajan izvor hrane, za ovce narocito.

161

1. donji dio biljke, 2. dio liske i ruka ca sa ligulom, 3. shematski poprecni presjek lisla, 4, 5. metiica. 6, 7. klasic, 8. donja pljevica s dvaju strana. 9. plje e

Gusto busenasta biljka, sivozelene do zivo­zelene boje i sa intravaginalnim sterilnim stablji­kama, koje su tanke, uspravne iii nesto ustaju6e, najceste sa dva clanka, dlakave iii gole, ispod metlice hrapave iii glatke. Rukavac razrezan, gladak, bez uzduznih pruga, cesto pokriven sitnim dlakama ; ligula kratka, uvasta ; liske kon­caste iii cekinjaste, u suhom stanju cilindricne, tupe, hrapave iii glatke, najcesce 0,3 -1 ,2 mm siroke , sa 3-7 nerava, zelenkaste. Metlica je uspravna, linearno duguljasta iii duguljasto jaja-

162

FESTUC A OVI NA L. [F. ulgaris (Koch) Ha ek] Fam. Poaceae

Viju k. ovc ja v lasulj a

Ovcja bilnica

Sheep's Fescue Coquiole, Petit oin Scha schvingel Gramigna Belaiola O BCllHH4a OBe YbH

S, H, BH, Sb, CG. a V - VII 2n = 14, 21, 28, 42. 49, 56; H

sto, 2-12 em duga. Klasit i duguljasti iii dugulja­sto elipticni, 4-8 mm dugi, sa 3-8 cvjetova. zeleni iii prljavoljubicasti, ~ede intenzivno Ijubica­sti ; pljeve nejednake, laneetaste. donja 1,5 -3,5 mm duga, a gornja 2-4,5 mm ; pljeviea 3 -5 mm duga, s osjem duiine 1-2,5 mm, rjede bez osja i sa kratkim siljkom. Prasnici 1,5-2,5 mm dugi. Plodnik go.

Rasprostranjena je u Evropi , Aziji i Sjevernoj Alriei , a unesena je u Sjevernu Ameriku ; pripada sjeverno-evroazijskom flornom elementu.

Vrsta je na nasem prostoru zastupljena sa brojnim populacijama, koje se grupisu u vise skupina, od kojih su najbrojnije one u ekosiste­mima kJase Festuco-Brometea, na vertikalnom profilu od submediteranskog i panonskog do subalpinskog pojasa. Druga grupa populacija naseljava suvlje livade reda Arrhenatheretalia. u kojima je, zbog povoljnijeg hidrickog reiima stanista, fitomasa ove biljke nesto povoljnija za stoku. Treca grupa populacija iivi u acidolilnim livadama reda Nardetalia. a cetvrta u degradira­nim sumama sveze Ouercion roboris. gdje popri ­maju heliofilno-poluskiolilan karakter.

Vrsta je u cjelini slaba krma, zbog izrazite kseromorine grade. ati je znacajna kao pionirska vrsta u obrastanju plitkih i degradiranih zernljista.

FESTUCA PRATENSIS

Hudson (F. elatior subsp. pratensis

lHuds./Hack. Fam. Poaceae

Livadski vijuk, livadna vlasulja

Travniska bilnica

n l-1BaAcKa BIlaCeHI-14a

Fescue-grass Fetuque des pres Wiesenschwingel

OBc~H~4a nyroB~

S, H, BH, Sb, e G, Ma V - VIII

2n = 14 ; H

Rizom kratak, puzeci. Busen razrijeden. Stabljika 30-120 em visoka, lucno ustajuca, iznad osnove najcesce sa 3 lisla, sa najvisim nodusom oko polovine stabljike. Listovi ravni, najcesce glatki, tamnozeleni, 10-20 em dugi i 3-5 mm siroki , labavi ; mali sudovni snopici sa donje slrane povezani preko sklerenhima s epi­dermisom; rukavae otvoren i najcesce gladak. Metliea uspravna iii pri vrhu gotovo viseca, duguljasta 10-20 em duga, prije i poslije evjeta­nja skupljena, cesto jednostrana; prva granciea u donjem dijelu metliee sa 4-6 klasica, kraca od polovine metliee. Klasici zuckastozeleni , pone­kad Ijubicasto prevuceni, rjede sa Ijubicastim mrljama, duguljasti iii laneetasti , 9- 11 mm dugi , sa 3-13 evjetova, pljeve laneetaste, nejednake (gornja duza), donja sa 1 a gornja sa 3 nerva ; pljeviea laneetasta, 6-7 mm duga, bez osja, rijetko Ijubicaslo isarana, nervi slabo izraZeni. Plod je jajasto duguljast. Rasprostranjena je u Evropi i umjerenom pojasu Azije, a u Sjevernu Ameriku je unesena ; pripada evroazijsko-konti­nentalnom flornom elementu.

Na vertikalnom profilu javlja se od nizijskog do subalpinskog pojasa. Najbolje joj odgovaraju ekosistemi mezofilnih livada reda Arrhenathere-

1. donji dio biljke, 2. metlica, 3. dio liske i rukavca sa ligulom, 4, 5. klasic

talia, odnosno sveze Arrhenatherion i Cynosu­rion, dok je u okviru sveza Pancieion i Poion a/pinae znatno rjeda, manje vitalna i sa nizom produkeijom fitomase ; rjede se sreta u zajedniei sveze Mesobromioni reda Brometalia erecti.

Livadska je vlasulja bez sumnje nasa naj­kvalitetnija i najznacajnija visoka trava. Sadrzi visok proeenat proteina i mali proeenat mehanic­kih elemenata. Jednako je podesna za ispasanje kao i za spravljanje sijena. Dobro podnosi navod­njavanje i dubrenje sa NPK dubrivima, odnosno znatno povecava produkeiju njihovim tretma­nom.

163

1. donji dio biljke, 2. dio liske i rukavca sa ligulom, 3. shemalski poprecni presjek lisla, 4. mellica, 5. klasic, 6. donja pljevica, 7. gornja pljevica

Gusto iii razrijedeno busenasta biljka, inten­zivno zelena. Sterilne stabljike najcesce intrava­ginalne iii ekstravaginalne i tada dugo puzeee. Stabljika 30-90 em visoka najeesce, kruta i glatka. Rukavae gladak, suv i djelimieno se eijepa u konee. Ligula uvijek gola. Prizemni listovi eekinjasto savijeni, rijetko ravni, tupi, sa 5- 7 nerava, 0,4-1 ,2 mm u preeniku; listovi stab­Ijike najcesee ravni , sa mnogo nerava, sa gornje strane dlakavi, rijetko eekinjasti. Metliea opuste­na, 6-15 duga, uspravna iii nesto vi see a ; gran-

164

FESTUCA RUBRA L. Fam . Poaceae

Crveni vijuk, crvena vlasulja

Rdeca bilniea

LjpBeHa BflaCeHI1Ka

Red Fescue Feluque rouge Rolschwingel Fusajola OBcsmLo1 l.\a KpaCHa5l

S, H, BH, Sb, e G, Ma VI - X 2n = 14, 28, 42,56 , 70 ; H

Ciee metliee u vrijeme evjetanja strseee. KlasiCi laneetasti do linearni, Ijubieastoruzicasti iii sme­dasti, 7-10 mm dugi, sa 4-6 cvjetova. Pljeve laneetaste, nejednake. Pljeviea laneetasta, eesto pri vrhu dlakava, s osjem koje je kratko iii dospijeva i do polovine duzine pljeviee. Plodnik gladak iii sa nekoliko dlaciea na vrhu.

Rasprostranjena je u Evropi , umjerenom pojasu Azije i sjevernoj Africi, te u Sjevernoj Ameriei; pripada sjevernoevroazijskom flornom elementu.

Razvrstava se na veei broj podvrsta, varije­teta i f~rmi , tj . na razlicite grupe populaeija, od kojih neke imaju i specifican broj hromosoma. Populacije tipiene podvrste naseljavaju ekosi­steme klase Molinio-Arrhenatheretea, nalazeCi optimum zivotnih uslova u okviru fitoeenoza reda Molinietalia i Arrhenatheretalia, a sa ma­njom brojnoseu je nalazimo i u subalpinskoj i gorskoj nitrofilnoj vegetaciji sveze Rumieion al­pini (F. r. var. megastaehya). Jedna grupa popu­laeija zivi u aeidofilnim livadama reda Nardetalia, u brdskom i gorskom pojasu, a nalazimo je i u vegetaeiji subalpinskih rudina na kiselim tlima sveza Jasionion orbiculatae i Poion violaceae.

Tipicna podvrsta dobra je krmna biljka, kako u svjezem stanju tako i u sijenu. Proizvedene su njene razlieite kulturne sorle.

FESTUCA VALESIACA

Schleicher ex Gaudin

(Syn. F. ovina L. var. valesiaca Koch.)

Fam. Poaceae

Vlasulja janjcarica, vlasulja valiska,

vijuk stepski

Valiska bilnica

Fetuque du Valais Valliser Schwingel

OBc~H~4a

S, H, BH, Sb, eG, Ma V- VII

2n = 14, 28 ; H

Visegodisnja, gusto busenasta, biljka, ± vostano prevucena iii zelena, s intravaginalnim stabljikama. Stabljika 20-50 (70) em visoka, tanka. Rukavae plavkasto prevucen, razrezan. Ugula jako kratka, uvasta, gola. Ustovi vrlo tanko iii tanko cekinjasti, do 0,6 (0,7) mm u precniku, tupi, najces6e hrapavi i sivo vostano prevuceni; sklerenhimskih snopi6a 3. Rukavae starijih listova ne raspada se u konee. MeUiea duguljasta, gotovo gusta, (2-) 3,5-8 (-14) em dugacka. Klasi6i .5-7,5 mm dugacki , sa 3-8 evjetova. Pljeviee silasto laneetaste, do 8 mm dugacke, sa kratkim osjem. Osje 1 -3,5 mm dugo. Vrsta je vrlo varijabilna i obuhvata nekoliko podvrsta i varijeteta. Tipicni oblik (F. valesiaca Sehl. subsp. valesiaca Stohr var. valesiaca ; Syn. F. valesiaca Stohr. var. valesiaca Seldei) ima golu stabljiku sa 2 clanka. Klasi6i cesto sivo vostano prevuceni ; pljeviee 3,5-5 mm dugacke, gole, s osjem - ovo do 3,5 mm dugacko.

Rasprostranjena biljka, vrlo cesta na ksero­termnim livadama, pasnjacima i kamenjarama submediteranskog i stepskog karaktera, uglav­nom na plitkoj krecnjackoj podlozi. Sre6e se u sikarama i svijetlim sumama. Karakteristicna je vrsta kserofilnih travnjaka red a Festueetalia va­lesiacae. Znacajan je element zajedniea red a Scorzonero-Chrysopogonetalia, a cesta je i u

1. donji dio biljke, 2. dio liske i rukavca sa ligulom, 3. shematski poprecni presjek lista, 4. metlica, 5. klasic, 6. cvijet

fitoeenozama sveze Vulpio-Lotion i Hyparhenio­Brachypodion ramosi. Nalazi se u brojnim fitoee­nozama u kojima je vain a edifikatorska vrsta, kao na primjer u asocijaeijama: Galio-Festuce­tum valesiacae, Bromo-Festucetum valesiacae, Trifolio-Festucetum valesiacae, Taraxaco-Fe­stueetum valesiacae, Chrysopogono-Festuce­tum valesiacae, Festucetum pseudovinae vale­siacae. U pogledu kvaliteta krme, svrstava se u vrste osrednje vrijednosti.

Opste rasprostranjenje : Juina i istocna Evropa, umjerena Azija, Mala Azija.

165

1. donji dio biljke, 2. dio liske i rukavca sa ligulom, 3, 4. metHea, 5. klasic

Rizom zilieast. Stablo uspravno iii ustaju6e, 30-100 em visoko, golo, samo pri koljeneima dlakavo. Listovi dlakavi , 4-8 mm siroki; ligula usjeeena, do 2 mm duga ; lisni rukavae go iii samo kod srednjih i donjih listova ponekada dlakav. Metliea izduzena, oko 10 em dug a, osrednje gusta i sa dlakavim graneieama. Klasi6i bjelieasto zelenkasti , zu6kasti iii ruzicasti, sa po 2-3 evijeta, 3-6 mm dugi. Pljeve 5-6 mm duge, zasiljene, samo po lednom nervu i po obodu trepljasto dlakave. Os donje pljeviee svih muskih evjetova kukasto savijena.

166

HOLCUS LANATUS L. Fam. Poaceae

Vunasta medunika, pahuljasta medunika

Volnata medena Irava

Mocj:JneCTa MeAoBVl 4a

Soft-meadow grass, Wolly SoH grass Houlque laineuse Wolliges Honiggras Fiene bianco 6yxapH"K wepcn1cTbiu

S,H, BH, Sb,CG, Ma VI- VII 2n = 14 ; H (Ch)

Lodikule su oko 2 guta duze od plodnika hermafroditnih evjetova. Ziga 2, perasto dijeljeni. Krupa pri osnovi dlakava, 1-2 mm duga.

Rasprostranjena je u Evropi , Aziji, sjevernoj Africi , Sjevernoj Americi i Kanarskim ostrvima; pripada subatiantsko-submediteranskom flor­nom elementu.

Brojne populacije ove vrste nalaze povoljne uslove za zivot u ekosistemima klase Molinio-A­rrhenatheretea, a naroeito u okviru reda Molinie­talia, na dubokim, najces6e oglejenim zemljisti­ma. Srednje godisnje temperature na njegovim stanistima najces6e variraju izmedu 8 i 12·C, apsolutne mini maine po pravilu se ne spustaju ispod -20·C, a apsolutne maksimalne ne dizu se iznad 30·C. Srednja godisnja relativna vlaz­nos I vazduha na stanistima ve6ine populacija varira izmedu 70 i 90%. Izrazita je heliofita.

Siabe je krmne vrijednost, jer brzo ogrubi, te je stoka samo u sasvim mladom stanju konzumira, i to kad nema boljeg izbora. Pripada grupi medonosnih biljaka. Zbog dekorativnih svojstava gaji se u hortikulturi (H. I. f.albovarie­gatus).

HORDEUM HYSTRIX Roth.

[Syn. H. maritimum With. subsp.

gussoneanum (ParI.) Asc. & Graebn.,

H. marinum Huds. sUbsp.gussoneanum ParI.] Fam. Poaceae

Livadski jecam, mekis

Sea Barley, Sea side Barley

Orge maritime Strand gerste Orzo marino

s:J4M8Hb 0llteT\I1H8HHbIU,

s:J4MeHb MOPCKOU

H, BH, Sb, CG (V) VI - VII

2n = 14,28 ; T

Jednogodisnja busenasto razgranata biljka. Stabla mnogobrojna, do 30 em visoka, gola, sve do klasova obrasla liscem. Listovi ravni , ± goli; rukavei ± goli, iii oni na donjim listovima s gustim, mekim dlakama, a oni na gornjim listo­vima ± naduveni ; ligula tupa, do 0,5 mm duga. Klasici jednoevjetni , u zbijenim klasovima. Klas eilindrican, ± uspravan, obicno do 6 em dug, bez osja oko 8 mm sirok, na osnovi zaobljen. U grupi od 3 klasica, srednji hermafroditan, s pljevama oblika osja, 15-25 mm duge, donja pljeviea gola s osi duzom od pljeviea, dugom do 3 em. Boeni klasici muski, njihove pljeve medu­sobno prilicno jednake, obje oblika osja, iii gornja malo rasirena, s ostro hrapavim do 2,5 em dugom osi; os donje pljeviee srednjeg klasica nadvisuje ih za 1 f 4; donja pljeviea vrlo mala, linearno laneetasta, gola, 5-6 mm duga, suzena u os priblizno iste duzine (pljeviea i os zajedno do 1,5 em dugi). Antere ± 1 mm duge. Raste na ruderalnim stanistima, pored putova, na nasi­pima i pjescanim naslagama, takode i na rubo­vima obradenih polja, a u vegetaeiji livada na vecim povrsinama zastupljena je na podrucju kraskih polja. Stanista su najeesce na dohvatu proljecnih poplava i odlikuje se vrlo kolebljivim

1. donji dio biljke, 2. gornji dio stabljike sa Iistovima i klasom, 3. grupa klasica, 4. pseno

rezimom vlaZnosti tla. Djelimicno su u vecoj iii manjoj mjeri zaslanjena. Vrlo je rasirena u zajed­nieama sveze Molinio-Hordein secalini; karakte­risticna je vrsta asoeijaeije Centauretum panno­nicae H. Ritter 1954. i Deschampsietum mediae il/yricum (Zeidler 44) H-ic 1963. Cesto je nala­zimo u antropogenoj vegetaeiji sveze Hordeion Br. -BI. (31) 1947.

Stoka je rado jede dok je u mladom stanju. Kao krma dobrog je kvaliteta ako se rano kosi. U kasnijoj fazi gotovo je bezvrijedna.

Opste rasprostranjenje : Juzna i srednja Evropa, Krim, Kavkaz srednja Azija ; adventivna u eentralnoj Evropi i Sjevernoj Ameriei.

167

1. donji dio biljke, 2, 3. dio stabljike i !ista u regionu ligule, 4. gomji dio stabljike sa !istom i klasom, 5. grupa klasiea

Biljka gusto busenasta. Stabljika do 60 em visoka, tanka, uspravna iii ustajuca, u gornjem dijelu gola. Listovi ravni iii cekinjasto previjeni, do 5 mm siroki; rukavei donjih listova hrapavo dlakavi. Klas eilindrican, 3-5 em dug i 4-5 mm sirok, na osnovi suzen; osovina klasa nakon sazrijevanja lomljiva. Klasi6i svijellozeleni , 6-8 mm dugi, boeni na prilicno dugim drskama. Pljeve svih klasi6a u obliku osi. 12-15 mm duge i pri osnovi nisu prosirene. Donja pljeviea lanee­tasta, oko 8 mm duga, suzena u nesto duzu os

168

HORDEUM SECALINUM Schreber (H. nodosum Koch ; H. pratense Hudson) Fam. Poaceae

Visoki jecam, klasulja

Travniski jecmen

Meadow Barley Orge des pres Roggen gerste fl4MeHb KOPOTKOOCT~CTbIU, fl4MeHbnyroaou

-S, H, BH, Sb, eG, Ma VI-VII 2n = (14) 28 (42) ; H

(9-10 mm); boeni klasi6i muski, sa linearno laneetastim pljevama, duzine oko 5 mm, produ­zene u os duzine do 7 mm.

Rasprostranjena u juznoj, srednjoj i zapad­noj Evropi, na Kavkazu, u prednjoj Aziji, sjever­noj i juznoj Alriei, te Sjevernoj i Juznoj Americi ; pripada subkozmopolitskom flornom elementu.

Vrsta je zastupljena brojnim populacijama na horizontal nom i vertikalnom profilu Jugoslavi­je, od submediteranskog do brdskog pojasa. Najbrojnije i najvitalnije populacije zive u ekosi­stemima reda Trifolio-Hordeetalia, odnosno sveza Molinio-Hordeion secalini i Trifolin resupi­nati. Karakteristicna je i diferencijalna vrsta aso­cijaeije Hordeo-Caricetum distantis i Trifolio­Hordeetum nodosi, a ucestvuje u izgradnji aso­cijacija Oenantho-Alopecuretum bulbosi i Peu­cedano-Molinietum litoralis. Srednje godisnje temperature na stanistima razlicitih populacija ove vrste najcesce variraju izmedu 10 i 16°C, apsolutne minimalne spustaju se do oko -10°C, a apsolutne maksimalne dizu se i iznad 45°C. Srednja godisnja relativna vlainost vazduha na stanistima ve6ine populaeija krece se izmedu 60 i 70%. Izrazita je heliofita. Optimalno uspijeva na periodieno plavljenim i oglejenim lIima, koja su tokom Ijeta najces6e veoma suha. Dobra je krma samo u ranijim fazama razvi6a.

KOELERIA MACRANTHA

(Lebedev.) Schultes [Syn . K. gracilis

Pers., K. cdslala (L.) Pers. var gracilis

(Pers.) Beck) Fam. Poaceae

Smilica tanka, smiliea njezna

Nezna smiljica

Hair-grass Zarte Kammschmiele,

Zierliche Kammschmiele,

TOHKoHor CTPOUHbIU , T . TOHK~U

S, H, BH, Sb, eG, Ma V-VIII

2n = 14 ; H

Visegodisnja biljka, gustog busena. Stablo njeino, 20-60 em visoko, samo u donjem dijelu sa liscem, najcesce citavo golo iii samo ispod metliee dlakavo. Prizemni listovi vrlo uzani, jedva pre laze 1 mm sirine, pokriveni kratkim dlakama. Lisee na stablu kratko, obicno upredeno. Cvast piramidalno izduiena iii duguljasto eilindricna, do 10 em duiine, cesto sjajna. Klasici sitni , 4-5 mm dugi, uzano laneetasti, 2-3 rjede 3-5 evjetni, najcesce goli. Pljeve linearno laneetaste, gotovo jednake, siljate, gole. Pljeviee znatno krace od klasica, linearno laneetaste, u donjem dijelu iii ispod sredine najsire, postepeno suiene, obicno gole, bez oski.

Rasprostranjena je sve do subalpinskog pojasa uglavnom na suvim pasnjaeima, liva­dama i kamenjarama. U nizijskom podrucju sre­cemo je na veoma suvim stanistima. Karakteri­stican je element zajedniea klase Festuco-Bro­metea. Cesta je u zajednieama sveze Bromion erecti, Festucion rupicole, Chrysopogoni-Dan­thonion, Satureion subspicatae i Festucion vale­siacae (znacajna je edifikatorska vrsta asoeija­eije Potentillo -Caricetum humilis R. Jovanovic

1. donji dio biljke, 2. dio liske i rukavca sa ligulom, 3, 4. metlica, 5, 6. klasic

1955). Nalazimo je cesto i u nekim zajednieama planinskih rudina sveze Festucion bosniacae HI. 1930 (karakteristicna vrsta asoeijaeije Anthylli­detum alpestris HI.). Stoka je rado jede dok je u mladom stanju, s proljeca, jer kasnije previse otvrdne. Hranljiva vrijednost je neznatna.

Opste rasprostranjenje : gotovo citava Evropa (nema je u Sredozemlju) na sjever do 60· sjeverne sirine, na istoku do Himalaja ; Kam­catka, Mandiurija, Kina i Sjeverna Amerika. Pripada evroazijsko-kontinentalnom flornom elementu.

169

1. donji dio biljke, 2. dio liske i rukavca sa ligulom, 3, 4. mellica, 5, 6. klasic

Gusto busenasta biljka. Stabljika do 1 m visoka, ispod evasti sa kratkim dlakama, lisnata, pri osnovi obavijena starim, cvrstim lisnim rukav­eima. Listovi meki, zeleni , goli iii sa trepljastim dlakama; rukavei labavo obavijaju stabljiku ; li­gula kratka. Cvast krupna, do 10 em duga, blijeda, rjede slabo obojena. Klasici najcesce krupni , troevjetni, 5-7 mm dugi, rjede dvoevjetni ; pljeve siroke, zasiljene, najcesce gole, hrapave ; pljeviee bez oske.

Rasprostranjene u Evropi, na sjeveru do Danske i sjeverne Njemacke, na zapadu do Selgije i Franeuske, a na jugu do sjeverne Italije,

170

KOELERIA PYRAMIDATA (Lam.) 8eauv. (= K. cristata f lo) Pers.} Fam. Poaceae

Piramidalna kelerija, obicna smilica

Navadna smiljica

Cresled Hair grass Koelerie 11 craie Pyramiden Kammschmiele TOHKoHor

S, H, BH, Sb, CG, Ma V - VII 2n = 28, 42, 70 ; H

Madarske i zemalja Salkanskog poluostrva ; pri­pada subatlantsko-submediteransko flornom elementu.

Populaeije ove vrste rasute su na vertikal­nom profilu od brdskog do subalpinskog pojasa. Najveca grupa populaeija nalazi optimum za zivot u ekosistemima klase Festuco-Brometea, odnosno red a Brametalia erecti i sveze Bromion erecti. Karakteristicna je i dominantna vrsta aso­eijaeije Koelerietum pyramidatae Pavl. 1951, koja se razvija na serpentinitima zapadne Srbije i istocne Sosne. Manje grupe populaeija nala­zimo u subalpinskim rudinama na karbonatima sveza : Festucion variae, Festucion bosniacae, Festucion pseudoxanthinae i Festucion albani­cae, kao i u borovim sumama reda Pinetalia heldreichii-nigrae na karbonatima i serpentiniti­ma.

Ima siroku ekolosku valencu u odnosu na svjetlo, toplotu, vodu, maticni supstrat i tipove zemljista.

U mladim fazama razvica, ovee je rado pasu , a kasnije otvrdne.

LOLIUM PERENNE L.

Fam. Poaceae

Engleski Ijulj, obicni Ijulj, Ijulj utrinac

Angleska Ijuljka, trpezna Ijuljka

AHrn\llCK\II pajrpac

Perennial Rye-grass Raygrass anglais

Deutsches Weidelgras, Englisches Rayg ras

Logliarelia nfleeen MHorOfleTH \.1U , paurpac nacT6~14HbIU

S, H, BH, Sb, eG, Ma V - VII

2n = 14 ; H

Biljka sa rasirenim busenovima, 30-70 em visoka. Stabljika nerazgranata, glatka, ponekada spljostena, uspravna iii koljenasto ustajuca. Lisni rukavei glatki , goli , najdonji erveni ; lisne plojke u pupoljku naborane, tamnozelene, dosta cvrste, 2-4 mm siroke ; ligula kratka i nesto vise od 1 mm duga. Klas tanak, rastresit, do 20 em dug. Klasici uspravni, sa 6-16 evjetova najcesce ; osovina izmedu klasica glatka ; pljeve veCinom duze od donje pljeviee, 7-10 em duge, usiljene ; donja pljeviea sa 7 -9 nerava, 6-7 mm duga, 1,5 mm siroka, tupa iii siljata i uvijek bez osja ; gornja pljeviea sa 2 nerva, po nervima fino i gusto trepavicava; evjetovi uspravni. Rjede viviparna bi ljka.

Nalazimo je u Evropi, izuzev arkticke obla­sti , sjevernoj Afriei , srednjoj Aziji , a unesena u Sjevernu Ameriku i Australiju; po autohtonom arealu pripada evroazijskom flornom elementu, a prema reeentnom arealu eirkumpolarnom.

Ova siroko rasprostranjena vrsta difereneira se na velik broj populacija, koje se mogu grupi­sati u dvije skupine. Sku pine urbano- rural nih populaeija, koje forsira covjek zasijavanjem, ga­zenjem, dubrenjem i slicnim aktivnostima i koje

1. donji dio biljke, 2. dio liske i rukavca sa ligulom, 3. klas, 4. klasic, 5. pljeva, 6, 7. dijelovi cvijeta

pripadaju tercijarnoj antropogenoj vegetaciji reda Plantaginetalia rnajoris nalaze optimum u asoci­jaeiji Lolio-Plantagineturn rnajoris, koja je subko­zmopolitskog rasprostranjenja i vjeran pratilae Ijudskih naselja. Druga grupa populacija zivi u antropogenim sekundarnim ekosistemima reda Arrhenatheretalia, odnosno sveze Cynosurion cristati, postizuCi najvisu brojnost, pokrovnost, vitalnost i produkeiju u asoeijaciji Lolio-Cynosu­return crtistati, koja je takode vezana za uzu iii siru okolinu urbanih i ruralnih naselja.

Veoma je dobra krmna i odlicna hortikul­turna vrsta.

171

1. donji dio biljke, 2, 3. dio slabljike i lisla u regionu ligule, 4. metiica, 5, 6. klasic

Biljka sa jakim korjenovima i stolonima du­zine d01 m pokrivenim Ijuspama. Stabljika naj­cesee 20-80 em visoka, sa vrlo kratkim donjim claneima koji su malo iznad zemljista, najgornji clanak vrlo je dug i ide do ispod melliee, te se dobiva utisak da je bez clanaka (beskoljenka); na cvorovima kratkih internodija razvijaju se korjenovi sa donje i pupoljei sa gornje strane; u pojedinim, naduvenim internodijama nalazi se rezervna eeluloza; gornji dio stabla bez cvorova, gladak, katkad do sredine opkoljen rukaveem. Osnove listova u zemljistu prosirene i jako za­debljale; lisna plojka sa bjelicastom srednjom prugom, 3-5 mm siroka; ligula nedostaje ; ulaz

172

MOLINIA CAERULEA (L.) Moench SUBSP. CAERULEA Fam. Poaceae

Modra beskoljenka

Modra stozka

Purple Moorgrass Molinie bleue Pfeifengras Gramigna liscia MonHHHR rony6aR

S, H, BH, Sb, eG, Ma VI - IX 2n = 36 ; H

u rukavae sa gustim dugim dlakama. Metliea uspravna, do 40 em duga, uzana, stegnuta kod livadskih i rasirena kod sumskih formi ; grane melliee tanke, do 20 em duge, unazad hrapave. Klasiei 6-8 mm dugi, 1-6 evjetni, najgornji obicno zakrZljao, najcesee plavicasti a katkad Ijubicasti iii zelenkasti, rijetko bjelicasti ; osnova klasiea sa kratkim dlakama; pljeve sa 1 nervom, 2-2,5 mm duge, gornja nesto duza i ponekad sa 3 nerva; donja pljeviea zasvodeno okruglasta, trbusasto prosirena, s 5 nerava, 3-6 mm duga, bez osi na vrhu Ijubicasta; gornja pljeviea gola i bez osi. Antere tamnoljubicaste. Plodnik sa dva tamnoe­rvena perasta zig a ; stubie na osnovi slabo za­debljao. Plod slobodan, malo savijen, sa malim sti!ieem i linearnim hilumom.

Rasprostranjena je u Evropi, izuzev juzne Spanije, juzne Italije i Grcke, u maloj Aziji, na Kavkazu, u Sibiru i u Sjevernoj Americi ; pripada sjevernoevroazijsko - subokeanskom flornom elementu.

Difereneira se na veei broj populacija, od kojih jedna grupa nalazi najbolje uvjete za zivot u asocijacijama sveze Malinian caeruleae, odno­sno reda Malinietalia, druga grupa u zajedni­eama reda Brametalia ereeti, treea u okviru reda Nardetalia, cetvrta u aeidofilnim sumama. Ima slabu krmnu vrijednost.

NARDUS STRICTA L.

Fam. Poaceae

Tvrdaca, tipac

Valk, v rnuh , scetinavka

Mat Weed-grass Nard, nard raide

Gemeines Borstengrass, Bocksbart

Cervino, Tondello 6enoyc TOp4aL1\~U

S, H, BH, Sb, CG, Ma V-VII

2n = 26, 30 ; H

Biljka sa debe lim, 3 -5 em dugim podzemnim rizomima, od kojih polaze brojni zbijeni vegeta­tivni i evjetni izdanei. Gusto zbijeni busenovi sa stabljikama duzine 10-30 em najcesce. Stabljike krute, uspravne, samo na osnovi sa listovima, u donjem dijelu glatke a u gornjem hrapave, znatno duze od listova. Listovi najcesce do 10 em dugi, sivozeleni ; donji redueirani na slamna­tobjelicaste i sjajne Ijuspe; gornji listovi sa vrlo uskim, cekinjasto savijenim, do 0,5 mm sirokim, na obodima hrapavim, siljatim i uspravnim liska­ma; ligula kratka, najcesce do 2 mm duga, a ponekada sasvim nedostaje. Klas je jednostran, jednostavan i tanak. Klasici do 12 mm dugi, vrlo usko laneetasti, dugo usiljeni, u ranijim fazama razvica uspravni a kasnije odstojeci, plavicasti iii Ijubicasti , pa zuti, posjedani na dvjema stra­nama trostrane osovine; pljeve nedostaju, odno­sno zakrZljale i postoje samo sa jed nom neja­snom Ijuspom na osovini klasa ; donja pljeviea sa donje strane ravna, sa 3 nerva, cesto vrlo tamna i suzena u krutu os; gornja pljeviea 4 mm duga i njezno tanko kozasta. Stubic jednostavan, a zig ejelovit. Plod sa 3 iviee, vretenast, suzen u stubic koji na njemu ostaje i go.

Areal vrste obuhvata Evropu, sjevernu Azi­ju, Kavkaz, Malu Aziju ; pripada sjevernoevroazij­skom flornom elementu.

1. donji dio biljke, 2. klas, 3. dio klasa, 4. dio stabljike i lista u regionu ligule, 5. klasic

Vrstu cini velik broj populacija koje su rasute od brdskog do subnivalnog pojasa nasih planina. Najbrojnije i najvitalnije, kao i najproduk1ivnije populacije zive u ekosistemima aeidofilnih livada brdskog i gorskog pojasa koji pripadaju klasi Nardo-Callunetea, odnosno redu Nardetalia. Veoma brojne i vitalne, ali manje produk1ivne populaeije zive u subalpinskom, alpinskom i subnivalnom pojasu, u ekosistemima klasa Jun­cetea trifidi (= Caricetea curvulae), Rhodoreto­Vaccinietea i Salicetea herbaceae. Kao krma je veoma losa, jer sadrZi puno Si02 ;

korovska biljka.

173

1. donji dio biljke, 2. dio IIske i rukavca sa ligulom, 3. klasolika metlica, 4, 5, 6. klasic, 7. tucak i lodikula

Biljka sa njeznim korijenom. Busenasta. Stablo uspravno, 20- 150 em visoko. Listovi rav­ni, blijedozeleni , 30-35 em dugi, postepeno su­zeni u vrh ; rukavei goli , glatki, donji naduveni a najgornji ne ; ligula gornjih listova nesto duza, do 5 mm duga, a kod donjih 2-3 mm duga, siroka. Klasolika metliea uska, eilindricna, 2-30 em du-­ga, 4-8 mm siroka, rijetko kratka, loptasta, naj­cesce zelena, rjede Ijubicasta . . Pljeve 3-5 mm duge, bjelicaste, opnaste i sa zelenim grebenom na kome su krute trepevicave dlake ; donja pljeviea sa 3-5 nerava, gola, odsjecena i na vrhu

174

PHlEUM PRATENSE L. Fam. Poaceae

Macji repak, macica

Travniski macji rep

ni'lSaACKa Ma4KIi1Ha onaWKa

Timothy grass, Cat's tail grass Fhleole des pres Wiesenlieschgras, Timotheusgras Coda di topo TimcpeeeKa nyroBa~. Ap>+<aHe4 nyro600

S, H, BH, Sb, CG,Ma V - IX 2n = 42 : H

nazubljena. Antere su Ijubicaste. Plod loplasl do jajasl, 1,5-2 mm dug ; pljeviee cvrsto prirasle uz plod.

Rasprostranjena je u Evropi s izuzetkom arktickog dijela SSSR-a, u Maloj Aziji i sjevernoj Africi , a prenesena u Sjevernu Ameriku i Austra­liju.

U okviru ove vrste na prostoru Jugoslavije razlikujemo dvije velike grupe populacija, od kojih jedna nalazi optimum uslova za zivot u mezofiln im livadama reda Arrhenatheretalia, a druga grupa, znatno malobrojnija, naseljava me­zokserofilne livade i pasnjake sveza Mesobro­mion i Chrysopogoni-Danthonion ca/ycinae. Po­pulacije prve grupe imaju izuzetno visok znacaj kao krma, bilo da su prirodne iii antropogenog porijekla, dok su populacije druge grupe manja znacajne u tom pogledu.

Zbog izuzetno visokih krmnih vrijednosti covjek je ovu vrstu odavno poceo uzgajati i proizvoditi sorte sa visokim prinosom i visim kvalitetom. Tako je nas selekeionar Strelee P. iz Poljoprivrednog instituta u Banjaluei ~roizve~ nekoliko kvalitetnih i visokoproduktivmh sarti, koje se kultiviraju preko livadskih i pasnjackih smjesa sirom Jugoslavije i izvan nje.

POA PRATENSIS L. Fam. Poaceae

Livadna vlasnjaca, metlusica, prava

livadarka

Travniska latovka

Blue grass, Kentucky Blue grass,

Bird grass Paturin des pres

Wiesenrispengras Gramigna dei prati M$lm~K nyroBoii

S, H, BH, Sb, eG, Ma V - VII

2n = 28-142 ; H

Biljka sa busenastim iii puzecim rizomima, od kojih cesto polaze izduieni stoloni. Stablo uspravno, okruglo, glatko, u gornjem dijelu bez lisca. Listovi na stablu 2-4 ; rukavei goli iii dlakavi, glatki , na bocnim izdaneima potpuno zatvoreni ; liske rayne iii previjene, gole, kratko usiljene, krute, sivozelene, 2-4 mm siroke ; ligula kratka, odsjecena iii jajasla, oko 1 mm duga. Metliea prije evjetanja stegnuta, a za vrijeme evjetanja rasirena, plavozelena iii Ijubicasta, do mrka ; grane metliee hrapave, donje po 3-5 zajedno. Klasici jajasti, najcesce sa 3-5, a ponekada i do 13 evjetova, 4-5 mm dugi, zeleni, prelaze na Ijubicasto ; pljeve gotovo jednake, 3-4 mm duge, donja sa 1 a gornja sa 3 nerva, siljate ; donje pljeviee kruto koiaste, duguljaste, gotovo tupe, 2-3 mm duge, na osnovi sa vunasto-paucina­stim cupereima, a na lednoj strani i na obodnim nervima do sredine sa gustim kralkim dlakama. Cvjetovi povezani cupereima. Plod vretenast, 1,2-2 mm dug.

Rasprostranjena je u Evropi, na Kavkazu, u sjevernoj Aziji , Sjevernoj Ameriei , sjevernoj Afriei i Australiji ; po osnovu prirodnog areala pripada evroazijsko-kontinentalno-submedite­ranskom flornom elementu , a po osnovu reeen­tnog - prirodno-antropogenog areala supkozmo­pOlitskom.

1. donji dio blljke, 2. dio liske i rukavca sa ligulom, 3. metlica, 4. klasic, 5. donja pljevica

Brojne populaeije ove vrste grupisu se u dvije podvrste : P. p. subsp. pralensis i P. p. subsp. anguslirolia (L.) Sm., od kojih prva nalazi optimum uslova za iivot u ekosistemima klase Molinio-Arrhenalherelea, a druga u ekosiste­mima klase Fesluco-Bromelea. Tipicna je podv­rsta brojnija i produktivnija, a ima i znatno vecu krmnu vrijednost, Ie spada u grupu nasih najko­risnijih trava za razvoj slocarstva, kako za napa­sanje stada, tako za sijeno. Veoma se koristi u raznim livadskim smjesama, dugotrajna je i bujno se regenerise.

175

1. donji dio biljke, 2. metiica, 3. dio liske i rukavca sa ligulom, 4. klasic, 5. cvijet, 6. pileno

Korijen povrsinski , ekstenzivan. Stabljika 10-50 em visoka, uspravna, kruta, rjede ustaju­ea, na osnovi sa lukovicastim zadebljanjima, u gornjem dijelu stabljika bez lisea. Listovi 1 -2 mm siroki , na stablu ravni , a u rozeti savijeni; rukavei goli; izumrli rukavci na osnovi stabla kozasti, zadebljali i obrazuju lukovicasto zadebljanje; ligula duguljasta, si ljata, do 3 mm duga. Metliea rastresita, do 8 em duga, za vrijeme evjetanja rasirena, sa kratkim, uspravno odstojeeim grana­ma, koje su eesto vijugave. Klasici duguljasto jajasti, sa 4-10 evjetova, zeleni iii prelaze na Ijubieastu boju . Pljeve do 4 mm duge, laneetaste,

176

POA BULBOSA L. Fam. Poaceae

Lukovicasta vlasnjaca, lukovicasta livadarka

Cebulasta latovka

nYKOBlo1peCTa JlIo1BaAapKa

Bulbous Meadow-grass Paturin bulbeux Knolliges Rispengras Fienarola Scalogna MflTJl\.1K flYKOBI-1YHbUi

S, H, BH, Sb, eG, Ma IV - VI 2n = 28, 42, 45 ; H

na grebenu hrapave. Donje pljevice duguljaste, oko 3 mm duge, siljate i sa purpurnom mrljom ispod kozaslog vrha, rjede pOIpU no zelene.

Rasprostranjena je u srednjoj i juznoj Evro­pi, zapadnoj Aziji , u Sibiru i u sjevernoj Afriei; pripada mediteransko-submediteransko-konli­nentalnom flornom elemenlu.

Brojne populacije ove vrste rasule su na vertikalnom profilu nasih primorskih planina, od mediteranskog do subalpinskog pojasa. Najveea grupa populaeija zivi u ek0sislemima klase Brac­hypodio-Chrysopogonetea, Ij . u pasnjacima i kserotermnim livadama eumedileranskog, sub­mediteranskog i mediteransko-montanog poja­sa, najcesee na plieim karbonalnim tlima. Druga grupa populaeija zivi u stepskim ekosislemima klase FestuGo-Brometea, a Ireea u ekosiste­mima reda Trifolietalia parnassii, na makedon­skim i grckim planinama. Srednje godisnje tem­perature na slanislima razliCilih populaeija naj­cesee variraju izmedu 8 i 18°C, a srednja godi­snja relalivna vlainost vazduha izmedu 50 i 60%.

Znaeajna je krmna biljka u aridnim - primor­skim i stepskim podrucjima; kultivira se u Ore­gonu (USA).

POA TRIVIALIS L.

Fam. Poaceae

Obicna livadarka, obicna vlasnjaca,

petograna metlusica

Navadna latovka

Rough Meadow-grass Paturin commun

Gemeines Rispengras Spannochina,

Sciamonica MsnnVlK 06blKHoBeHHbiu

S, H, BH, Sb, CG, Ma VI - VIII

2n = 14 ; H (CH)

Busenasta biljka sa nadzemnim puzecim izdancima koji se ukorjenjuju i granaju. Stabljika koljenasto ustajuca, okrugla, gotovo do vrha obrasla liscem, pod metlicom hrapava. Rukavci unazad hrapavi ; lisne plojke linearne, raYne, 1 -4 mm siroke, usiljene, jako hrapave, zelene; ligule makar kod najgornjih listova jako izduiene, naj­cesce siljate i do 5 mm duge. Metlica dugu/jasta iii piramidalna, do 20 em duga, prava ; grane metlice prije cvjetanja uspravne, zatim strsece, donje po 3-5 zajedno. Klasici jajasti, oko 4 mm dugi, sa najvise 3-4 cVijeta, najcesce zeleni , rjede svijetlomrki iii prelaze na Ijubicasto; pljeve lancetaste iii jajaste, siljate, donja 2, a gornja 3 mm duga, gornja mnogo sira i jajasto siljata ; donje pljevice duguljasto lancetaste, tanko koia­ste, zelene, ostro hrptaste i usiljene, 2-2,5 mm duge, na osnovi sa gustim cupercima paucina­stih dlaka, a na obodu i lednim nervima sa prilicno jasnim, kratkim, srebrnastosjajnim dlaka­mao Cvjetovi povezani cupercima dlaka. Plod elipsoidan, sa ledne strane sa slabim ilijebom, 1,5 mm dug.

Rasprostranjena je u cljeloj Evropi, sjever­noj Aziji, na Kavkazu, u sjevernoj Americi , Maro­ku, Aliiru i Australiji ; pripada sjeverno-evroazij-

4

I

1 3

dl "

1. donji dio biljke, 2. dlo metlice, 3. dio liske i rukavca sa ligulom, 4. klasic, 5. donja pljevica

sko-subokeanskom flornom elementu, po osnovu autohtonog areala, a po osnovu recen­tnog - prirodno-antropogenog subkozmopolit­skom.

Brojne populacije ove vrste rasute su po ekosistemima higrolilnih, higromezolilnih i mezo­Ii/nih livada i pasnjaka klase Molinio-Arrhenathe­retea. Jedna grupa najbo/je uslove za zivot na/azi u asocijacijama sveze Calthion, druga u zajednicama sveze Filipendulo-Petasition, a ma­nje brojne populacije nalazimo i u antropogenoj tercijarnoj vegetaciji sveza Sysimbrion i Polygo­nion avicularis. Dobra je krma u svjezem stanju.

177

1. donji dio biljke, 2. meilica, 3. dio liske i rukavca sa ligulom, 4. klasi6, 5. vrh donje pljevice i upredeni dio osi

Rizom puzeci sa kratkim stolonima. Stablo uspravno, 30-80 em visoko, rjede na osnovi koljenasto savijeno, sa 4 cvora, od kojih je najgornji bez rukavea, na cvorovima cesto dlaka­vo, a ispod metliee sasvim golo. Rukavci sa tan kim mekanim dlakama, hrapavi iii goli ; lisne ploce ravne, odozgo nesto jace, a odozdo slabije dlakave; ligula 1-2 mm duga, na vrhu poeijepa­na. Metliea vel ika, duguljasta, rastresito rasirena, do 20 em duga, u pocetku i poslije evjetanja uska, tanka, stegnuta i sa mnogo klasica ; grane metliee njezne , slabo hrapave iii skora glatke.

178

TRISETUM FLAVESCENS (l.) Beauv . (T. pratense Pers .) Fam. Poaceae

Ziatnoluti ovsik, zlatnoluta zobika

Ziatni ovsenec

)KOflT OBCHK

Yellow Oat grass, Golden Oal grass Avoine jaunatre Goldhafer Gramigna bionda Tp~ll1eT~HH~K nyroBo~

OBce4 30noT~cTblO

S, H, BH, Sb, eG , Ma V-VII 2n = 24, 28 ; H

Klasici sa 1-4 evijeta, 5-8 mm dugi, prije evjeta­nja okruglasti , a za vrijeme evjetanja si rako rasireni i tada zeleni i zlatnozuti; osovina klasica sa vrlo kratkim dlakama. Pljeve krace od evjeto­va; donja sa 1 nervom i oko 4 mm duga, a gornja sa 3 nerva i dvostruko duza. Snopici dlaka ispod cvjetova vrlo kratki, a ispod najdonjeg evijeta skoro potpuno nedostaju . Donja pljeviea gola, sa 5 nerava, na dva dijela rascijepljena sa vrhom koji se zavrsava savijenim osjem, do 7 mm duga. Gornja pljeviea tanka kozasta i sa 2 hrpta. Plod go iii sa paucinastim dlakama.

Rasprostranjena je u srednjoj i juznoj Evro­pi , na Kavkazu, u Alziru , Maroku, srednjoj Aziji i Sjevernoj Ameriei; pripada prealpsko-submedi­teransko-subatlantskom flornom elementu .

Optimum uslova za zivot nalazi u asocijaei­jama sveze Polygono- Trisetion flavescentis, a ucestvuje i u gradi nekih asocijaeija sveze Arrhe­natherion elatioris, odnosno reda Arrhenathere­talia.

Daje kvalitetnu krmu, kako u svjezem stanju tako i u sijenu.

LlTERATURA, SKRACENICE IMENA CITIRANIH AUTORA INDEKS ASOCIJACIJA, RJECNIK BOTANICKIH TERMINA,

REGISTRI

LlTERATURA

ADAMOVIC, l., 1909 : Die Vegetationsverhaltnisse der Balkanlander (Masische Lander), Leipzig . AHAPEEBA-ClJETBA.l\>KIIlEBA, H., 1973 : 6op6a c nneBen~ne , COcp~SI . ASCHERSON, P.F.A. & GRAEBNER, K, 0, P.D. 1896-1938: Synopsis der milleleuropaichen Flora.

Ed. 1, Leipzig .

BACAR, R., 1950 : Prilog poznavanju vegetacije pretplaninskih travnjaka Makedonije. Godisen zbornik na Zemjodelsko-5umarskiot lakultet na Univerzitetot, Zemlodelstvo, X, Skopje.

BECK, G., 1890-1893: Flora von Nieder-Csterreich, Wien. BECK, G., 1903-1 ~27 : Flora Bosne, Hercegovine i Novopazarskog Sandiaka, 1- 2, Sarajevo, Beograd BECK, G. & MAL Y, K., 1950: Flora Bosnae et Hercegovinae, 4, Sympetatae 1, 1-72, Sarajevo. BECK, G., Maly, K. & Bjelcic, Z. 1967 : Flora Bosnae et Hercegovinae 4, Sympetalae 2 :1-110,

Sarajevo. BECK, G., MALY K. & BJELCIC, Z. 1974 : Flora Bosnae et Hercegovinae 4, Sympetalae 3 :1--83,

Sarajevo. BECK, G., MALY, K. & BJELCIC, Z. 1983 : Flora Bosnae et Hercegovinae 4, Sympetalae 4 :1-188,

Sarajevo BJELCIC, Z., 1966: Vegetacija pretplaninskog pojasa planine Jahorine. Glasnik Zemalj. muzeja BiH

u Sarajevu, Prirodne nauke, Sarajevo BLECIC, V. & LAKUSIC, R., 1967 : Prodromus biljnih zajednica Crne Gore, Glas. republ. Zavoda

zast. prirode Prirodnjackog muzeja Titograd, 9, 57-98, Titograd. BLECIC, V. & TATIC, B. , 1964 : Acidolilne livade i pasnjaci na pi anini Goliji. Glasnik Prirodnjackog

muzeja u Beogradu, 19, 89-94, Beograd. BOHINC, P., 1979 : Siovenske zdravilne rastline, Mladinska knjiga, Ljubljana. BONNIER G. E. M. 1911-1935: Flora complete illustree en Coulers de France, Suisse et Belgique,

I-XII, Paris. BONNIER, G. & LAYNES, G de., 1962 : Flore complete portative de la France de la Suisse et de

la Belgique, Paris. BRAUN-BLANOUET, J., 1950; Ubersicht der Pflanzengesellschat1en Ratiens (IV), Vegetatio, Vol.

II , Haag. BRAUN-BLANOUET, J., 1964 : Pflansensoziologie. Drille Aull. Springer-VerI. Wien-New York. BRIOSI, G.: Atlante Botanico, Seconda Edizione, Urlico Hoepli, Milano.

CINCOVIC, T., 1956 : Livadska vegetacija u recnim dolinama Zapadne Srbije, Dok!. disert., Zborn. radova Polj. lak. 1--82, Beograd

CINCOVIC, T., 1956: Tipovi livada u Posavini, Zborn. radova Polj. lak. IV, 1, Beograd. CINCOVIC, T. & KOJIC, M., 1956: Neki tipovi livada i pasnjaka na Divcibarama, Zborn. radova

Polj . lak. IV, 2, Beograd. CINCOVIC, T. & KOJIC, M., 1962 : 0 livadskoj zajednici Danthonietum calycinae u zapadnoj Srbiji.

Arhiv za Poljoprivredne nauke, (47), 3-12, Beograd.

CANAK, M., PARABUCSKI, S. & KOJIC, M., 1978: lIustrovana korovska Ilora Jugoslavije, Novi Sad.

CERAVSKI, P., 1949 : Sistematika biljaka, Beograd.

DANON, J. , 1960: Fitocenoloska ispitivanja livada tipa Agrostidetum vulgaris i Poterieto-Festucetum val/esiacae u okolini Krivog Vira. Arhiv bioloskih nauka, (1 - 2), 1-9, Beograd.

DIKLlC, N. & Nikolic, V., 1964 : 0 nekim zajednicama pasnjaka i livada na Svrljiskim planinama. Glasnik Prirodnjackog muzeja, 19, 65--88, Beograd.

DIKLlC, N. & NIKOLIC, V., 1972: 0 nekim livadskim zajednicama iz Elerdapske klisure, Glasn. Prirodnjackog muzeja, serija B, 20, 57-76, Beograd.

DIZDAREVIC, M:, 1974: Rjecnik ekologije, Sarajevo. DOMAC R. 1950 : Flora za odredivanje i upoznavanje bilja, Zagreb. DOMAC: R. ' 1973 : Mala flora Hrvatske i susjednih podrucja, 1-543, Skolska knjiga, Zagreb.

181

ElORElEVIC, V., 1951 : LivadarslVo s pasnjarstvom, Beograd.

EHRENDORFER, F. , 1973 : Liste der Gefiisspflanzen Mil1eleuropas, Graz.

FIORI, A., 1923-1929: Nouva flora analilica d' lIalia, Bd. 1- 2, Firenze.

FRITSCH, K. & GJURASIN, S. 1941: Prirodopis bilja, Zagreb.

GAJIC, M., 1954: Sumske i livadske fitocenoze Kosmaja. Arhiv bioloskih nauka, 1- 2, 145-160, Beograd.

GIL, N. T. & VEAR, K. C. 1958: Agricultural Botany, London. GLiGIC, V. 1954 : Etimoloski botanicki recnik, Sarajevo. GOSTUSKI R. 1969: Lecenje lekovitim biljem, Beograd. GREBENSCIKOV, O. & aI. , 1956: Hole juznej casti Vel'kej Fatry, Siovenska Akad. vied., Bratislava. GRLlC, LJ. 1980: Samoniklo jestivo bilje. Prosvjeta ; 1-335, Zagreb.

HEGI , G., 1906-1931- 1966: lIIustrierte Flora von Mittel-Eurpa, Munchen. HAYEK, A. , 1924-1933: Prodromus Florae Paninsulae Balcanicae 1-3. (in Feddes Repert. Beih.,

30), Berlin-Dahlem. HOLMGREN, H. 1958: Weeds of Utah, Utah State University. HORVAT, I., 1931: Brdske livade i vristine u Hrvatskoj, Acta. Bot. Univ. 7, 76-90, Zagreb. HORVAT, I. , 1949: Nauka 0 biljnim zajednicama, Zagreb. HORVAT, I. 1960: Pretplaninske livade i rudine planine Vlasic u Bosni. Bioloski glasnik, 13, 2-3,

113-157. Zagreb. HORVAT, I. 1962: Vegetacija planina zapadne Hrvatske. Prirodoslovna istraZivanja, Jugosl. akad.,

30, Acta biologica, 2, Zagreb. HORVAT, I. , 1962: Dvije znacajne dolinske livade gorskih krajeva Hrvatske, Veter. arh . XXXII ,

129-143, Zagreb. HORVAT, I. , GLAVAC, V. & ELLENBERG , H. 1974: Vegetation Sudosteuropas Geobot. selecta

4. Gustav Fischer Verlag , Stuttgart. HORVATIC, S., 1934: Flora i vegeracija otoka Paga. Prirodosl. istraZ. Jugoslav. akad. znan. umjetn.

19, 116-732, Zagreb. HORVATIC, S. 1954 : lIustrirani bilinar, Zagreb HORVATIC, S., 1956: Fitogeografsko rasclanjenje krsa Hrvatske i susjednih podrucja Jugoslavije,

Krs Jugoslavije 5, Split. HORVATIC, S. , 1963 a: Vegetacijska karta otoka Paga s opcim pregledom vegetacijskih jedinica

hrvatskog primorja. Prirodosl. istraZiv. Jugoslav. akad. znan. umjetn. 33, Acta BioI. 4, Zagreb. HORVATIC, S. , 1963 b: Biljnogeografski polozaj i rasclanjenje naseg primo~a u svjetiu suvremenih

fitocenoloskih istraZivanja. Acta Bot. Croat. 22, Zagreb. HORVATIC, S., 1964: Fitocenoloske jedinice vegetacije krskog podrucja Jugoslavije kao osnova

njegovog rasclanjenja. Acta bot. Croat. Vol. exstraord., 15-34, Zagreb. HORVATIC, S., TOMAZIC, G., 1941 : Travniska vegetacija reda Arrhenatheretalia v nizinskem pasu

Siovenije. Zborn. Prirodoslov. drustva 2, 68-75, LjUbljana. HORVATIC, S. & TRINAJSTIC, I. (eds.) , 1967-1981 : Analiticka flora Jugoslavije 1. Zagreb.

ILiJANIC, LJ., 1957: Ekolosko fitocenoloska istrazivanja livada u Hrvatskoj, Acta Bot. Croat. Vol. XVI, Zagreb.

ILiJANIC, LJ., 1965: Recherches phy1osociologiques et ecologiques dans les prairies de I' Arrhenat herion de Lattes (Herault) . Comm. SIGMA 173, Acta Bot. Croat., 24, 47-67, Zagreb.

ILiJANIC, LJ. , 1968: Die Ordnung Molinietalia in der Vegetation Nordostkroatiens, Acta Bot. Croat. 26-27, Zagreb.

ILiJANIC, LJ., 1969: Das Trifo/ion pallidi, ein neuer Verland der Ordnung Trifolio-Hordeeta/ia H-ic. Acta Bot. Croat. 28, Zagreb.

ILiJANIC, LJ ., GAtI, V. & TOPIC, J. , 1972: Grasslands Containing Chrysopogon gryllus in Continental Regions of West Croatia, Acta Bot. Croat., 31 , Zagreb.

ILiJANIC, LJ. & SEGULJA, N., 1978: Zur Pflanzensoziologischen Glieiderung der Glal1haferwiesen Nordostkroatiens, Acta Bot. Croat . 37, Zagreb.

JAKOVLJEVIC, S., 1962: Sistematika lekovitih biljaka, Beograd. JASMAK, K. , 1980: Medonosno bilje, Noli!, Beograd. JAVORKA S. 1925: Magyar Flora (Flora Hungarica), Budapest. JAVORKA: S.' & Csapody, V. 1975: Iconographia Florae Partis Austro-orientalis Europae Centralis,

Budapest IiIOPAAHOB, A. & all., 1963-1982: <l>nopa Ha Hapo,qHa Peny611~Ka 6bJl(ap~A I - VIII, CO<l>,Ii1R . JOSIFOVIC, M., 1970-1996: Flora SR Srbije, tom I- X. Srpska akad. nauka I umetn., OdelJenJe pnr.

- matem. nauka, Beograd.

182

JOVANOVIC, B. & aI., 1986: PRODROMUS PHYTOCOENOSUM JUGOSLAVIAE ad mappam vegetation IS m 1: 200 000, Nauc. vece Veget. karle Jugoslavije, Bribir-liok. JOVANOVIC , B. & aI., 1986: Prirodna potencijalna vegetacija Jugoslavije, Nauc. vece Veget. karle

Jugoslavije, Ljubljana.

JOVANOVIC-DUNJIC, R , 1954 : 0 fitocenozi dipovine (Chrysopogon gryl/us) u istocnoj Srbiji. Zbormk radova Instltuta za ekologiju i biogeografiju, knj . 5, 1- 18, Beograd.

JOVANOVIC-DUNJIC, R., 1955: Tipovi pasnjaka i livada Suve planine. Srpska akad. nauka i umetn., Insti tut za ekologiju i biogeografiju 6,2, 1-104, Beograd.

JOVANOVIC-DUNJIC, R., 1956: Tipovi pasnjaka i livada na Rtnju. Srpska akad. nauka i umetn. Zbornik radova. Institut za ekologiju i biogeografiju, 7,1. Beograd.

JOVANOVIC-DUNJIC, R., 1957 : Tipovi dolinskih livada Jasenice, Arhiv. bioI. nauka, IX, 1-4, Beograd.

JOVANOVIC-DUNJIC, R. , 1958 : Tipovi mocvarne vegetacije u Jasenici. Zbornik radova BioI. instituta NR Srbije, 2, 1-36, Beograd.

KLAPP, E. 1938 : Wiesen und Weiden. Verlag Paul Parey, Berlin. KLAPP, E. 1965: Taschenbuch der Graser, Berlin KLAPP, E., 1974: Tashenbuch der Graser, Verlag Paul Parey, Hamburg. KOJIC, M., 1957: Chrysopogono-Danthonietum calycinae-nova sveza u redu Festucetalia valesiacae

Br. - BI. & Tx. Zbornik radova Poljoprivrednog fakulteta, 2, 51-55, Beograd. KOJIC, M., 1959 : Zastupljenost, uloga i znacaj djipovine (Chrysopogon gryl/us) u livadskim

fitocenozama zapadne Srbije. Arhiv za poljoprivredne nauke, 37, 3-46, Beograd. KOJIC, M. & IVANOVIC, N., 1953: Fitocenoloska istraiivanja livada na juinim padinama Maljena,

Zbor. radova Polj . fak. I, 1, Beograd. KOMAPOB, n. B. & 811. , 1934--1964: <Pnopa CCCP, Bon. I. XXX, MocKBa - neHI1Hrpa,q. KOVACEVIC, J., 1959 : Pregled tipova travnjaka s agroekoloskog gledista podrucja bivsih bosanskih

kotara San ski Most, Mrkonjic Grad, Bosanski Petrovac i Lijevca Polja. Godisnjak BioI. inst. Univ., XII 1-2 Sarajevo.

KOVACEVIC, J. , 1967: Travnjaci , Poljopr. enciklopedija III, Jugosl. leksikografski zavod, Zagreb. KOVACEVIC, J. 1971 : Poljoprivredna fitocenologija, Zagreb. KOVACEVIC, J. 1976: Korovi u poljoprivredi, Zagreb. KYnbT~ACOB , M. B., 1955 : 60TaHI1Ka, II - CI1CTeMaTI1Ka paCTeHI1U, MocKBa. KUSAN, F. , 1956: Ljekovito i drugo korisno bilje. Poljoprivredni nakladni zavod, Zagreb. KVAKAN, P. 1947: Trave, Zagreb.

LAKUSIC, R., 1964: Seslerietalia comosae Ordo novus der Caricetea curvulae Br. - BI. 26, auf dem Balkangebirges. Mitt. Ost. alp. - din. Sect. Heft 5, Glagenfurl.

LAKUSIC, R., 1966: Vegetacija livada i pasnjaka na planini Bjelasici. Godisnjak Bioloskog instituta Univerziteta u Sarajevu, XIX, Sarajevo.

LAKU8IC, R., 1967: Crepidetalia dinaricae Ordo, n~vus der Elyno-Seslerietea Br. - BI. 48 auf dem sud6stlichen Dinariden. Mitt. Ostalp. - din. Sect., Heft 8, Wien.

LAKU8IC, R., 1968 : Planinska vegetacija jugoistocnih Dinarida. Glasnik. Republ. zavoda za zastitu prirode, 1, Titograd.

LAKUSIC, R., 1969 : Fitogeografsko rasclanjenje visokih Dinarida. Acta Bot. Croat. XXVIII, Zagreb. LAKUSIC, R., 1969 : Planinska vegetacija Prokletija. Zbornik rezimea II kongresa biologa Jugoslavije,

Beograd. LAKU8IC, R. , 1969: Vergleich zwischen den Elyno-Seslerietea Br. - BI. 49 der Apeninen und der

Dinariden. Mitt. Ostalp. - din. Sect., 9, Camerino. LAKUSIC, R., 1970: NatUrlichen und antropogenen Hohengrenzen in den siid6stlichen Dinariden,

Mitt. Ostalp. - din. Sect. , Heft 10, Insbruck. LAKU8IC, R. , 1970: Floristicke rijetkosti i vegetacijske zakonitosti planine Hajle (2400 m.s,m.).

Glasnik Republ. zavoda za zastitu prirode, br. 3, Titograd. LAKU8IC, R., 1970: Die Vegetation der siid6stlichen Dinariden, Vegetatio , XXI, Fasc. 4--6, The

H~gye. . d "k I . h d -d- tl' h LAKU"lv, R., 1973 : Die resultatae der aut6kologlschen un syno ooglsc en an en su os IC en Dinariden, ECOOP, Bratislava.

LAKU8IG, R. , 1974 : Specificnosti flore i vegetacije Komova i Prokletija, Zbornik radova sa Simpozijuma 0 flori i vegetaciji jugoistocnih Dinarida, Tokovi 9, Ivangrad.

LAKU81C R. 1976: Prirodni sistem tala u prirodnom sistemu geobiocenoza na Dinaridima, Zbornik refer~ta if kongresa Jugoslovenskog drustva za proucavanje zemliista, Sarajevo. . . .

LAKU8IG, R., 1976: Prirodni sistem geobiocenoza na pi am nama Dlnanda. Godls. BIOI. IfIstltuta Univerziteta u Sarajevu, XXIX, Sarajevo.

LAKU8IG, R., 1977 : Struktura i dinamika ekosistema covjekove sredine na jugoistocnim Dlnaridima, Zbornik radova sa Simpozijuma Crnogorske akad. nauka u Herceg Novom.

LAKU8IC, R. , 1980: Ekologija biljaka, Svjetlost, Sarajevo.

183

LAKUSIC, R., 1982: Planinske biljke, Sarajevo. LAKUSIC, R., 1973 : Narthecietatia Ordo novus der Scheuchzerio - Caricetea fuscae Nordh. 36. in

den sudeuropilischen Gebirgen, Berichte des Geobotanisches Institut der ETH, 51, ZOrich. LAKUSIC,. R., Bjelcic, .Z., Silic, C., Kutlesa L. , Misic, Lj: Grgic, P., 1969 : Planinska vegetacija

Maglica, VoluJaka I Zelengore. Radovi Akad . nauka I umJ. BiH, posebna izdanja, XI, Odjelj. prirod. i matemat. nauka, 3, Sarajevo.

LAKUSIC, R., Pavlovic, O. & Abadiic S., 1977 : Uticaj antropogenih faktora na strukturu i dinamiku ekosistema covjekove sredine u podrucju centralne Bosne, naucni skup .. Tehnoloski progres, Ijudske slobode i zastita covjekove okoline«, 2, Sarajevo.

LAKUSIC, R. , & PULEVIC, V., 1977; Makrofitocenoze kao indikatori degradiranosti covjekove sredine, Zbornik radova sa Simpozijuma Crnogorske akademije nauka u Herceg Novom.

LAKUSIC, R. , & aI., 1977: Prirodni potencijali Ijekovitih , vitaminoznih i jestivih divlj ih biljnih vrsta na jugoistocnim Oinaridima, Zbornik radova sa Simpozijuma Crnogorske akad. nauka u Herceg Novom.

LAKUSIC, R. , & aI. , 1978 : Prodromus biljnih zajednica Bosne i Hercegovine, Godisnjak BioI. inst. Univerz. u Sarajevu, Vol. XXX, 1-87, Sarajevo.

LAKUSIC, R., & aI., 1979 : Struktura i dinamika ekosistema planine Vranice u Bosni, Zbornik radova II kongresa ekologa Jugoslavije, I, 605--714, Zadar.

LAKUSIC, R. , & aI. , 1982: Ekosistemi planine Vlasic, Bilten Orustva ekologa BiH, Ser. A - ekoloske monografije , I, 1, 7-13 1, Sarajevo.

LAKUSIC, R., & al. 1987 : Indikatori stanja iivotne sredine, Bilten Orustva ekologa BiH, Serija A - ekoloske monografije, III , 3, Sarajevo.

LAKUSIC, R., & al. 1987 : Pregled nesumskih ekosistema Nacionalnog parka Sutjeska, Bilten Orustva ekologa BiH , Serija A - ekoloske monografiJe, Vol. 4, Sarajevo.

nAPIIIH, III . B., 1950-1956 : KOpMoHbie pacTeH~~ ceHOKOCOB ~ nacT6~L1I CCCP, TOM I - III , MocKBa - neH~HrpBA.

MAJOVSKY, J. & KREJCA, J., 1970 : Rastliny v6d mocvarov a luk, Obzor, Bratislava. MARKOVIC, LJ., 1978 : Travnjacka vegetacija sveze Agropyro-Rumicion u obalnom pojasu Save

u Hrvatskoj , Acta Bot. Croat. 37, Zagreb. MARTINCIC, A., & SUSNIK, F., 1984 : Mala flora Siovenije. Praprotnice in semenke.

Oriavna zaloiba Siovenije , Ljubljana. MAYER, E., 1952: Seznam praprotnic in cvetnic slovens keg a ozemlja. SAZU, Ljubljana MEUSEL, H., 1943 : Vergleichende Arealkunde, I, II, Berlin - Zehlendorf. MEUSEL, H., JOGER, E., WEINERT, E., 1965 : Vergleichende Chorologie der Zentraleuropaischen

Flora, Jena. M III l.\EBC Kill , K. , 1964; T~nonowKa ~CTpa>KyBaHa Ha BereTa4~jaTa Ha H~3~HCK~Te n~Ba,q~ BO

MaKe,qoH~ja , rO,q"WeH 360PH~K Ha np"pO,qHO - MaTeMaT~4K" ¢aKynTeT Ha YH~Bep3~ToT BO CKonje, 15, 3, CKonje.

MISIC, LJ ., 1984 : Vegetacija livada i pasnjaka na planini Treskavici. Ooktorska diserta­cija, Prirodno-matematicki fakultet, Sarajevo.

MISIC, V. , 1964 : Ekoloski faktori i njihov znacaj za biljni svet, Beograd. MISIC, V. & aI. , 1978 : Biljne zajednice i stanista Stare planine. Srpska akad. nauka i

umetn. OXI, Beograd. MISKOVIC, B., 1986 : Krmno bilje, Naucna knjiga, Beograd.

NESTOROV, V., 1959 : Prilog poznavanju privredne vrijednosti planinskog pasnjaka Ljubuse, sa posebnim osvrtom na biljnu zajednicu Festucetum pungentis. Veterinaria, VIII , 1, Sarajevo.

NESTOROV, V., 1964 : Prilog proucavanju nekih zeljastih biljaka planinskog rejona Ljubuse i njihove pogodnosti kao krme, Veterinana, 13, 1, Sarajevo.

HOBAK, <1>. A., 1976 :: IIInmjcTp~poBaHHa~ 3H4~Knone,q~~ pacTeH~u, APT~~ , npaxa.

OBEROORFER, E., 1962, 1970 : Pflanzensoziologische Exkursionsfiora. fUr SOddeutschland und die angrenzenden Gebiete, Stuttgart.

OCOKOLJIC, S., & aI., 1964 : Krmne biljke, Zadruina knjiga, Beograd . OCOKOLJIC, S., & aI. , 1983 : Prirodni i sejani travnjaci, Beograd.

PAULlNI , O. 1969 : Flowers of Europe, London-New York-Toronto. . . PAVLOVIC, Z., 1950: Pregled livada i pasnjaka Ziatibora, Zborn . radova Inst. za ekolog. I blogeogr.

1, Beograd. k I . b' PAVLOVIC, Z., 1951 : Vegetacija planine Ziatibor. Zborn . rad . SAN XI, Inst. za eo . I logeogr.

2, Beograd. . . '1' k U · 't t B d PAVLOVIC, S., & ZIVANOVIC, P. , 1982: Sistematika lekovl tlh blJa a, nlverzl e u eogra u,

1-287, Beograd. . I ' S 1972 " PETKOVSEK, V., 1974: Travniska zdruzba Bromo~Danthonletum ca ycmae ugar, In nJena

rasirjenost v Sioveniji. BioI. Vestn . 22, 29-37, LJublJana.

184

PETRIC, M., 1969 : Pregled sistema visjih rastlin , Univerza v Ljubljani, Blolehniska fakulteta, Ljubljana. PIGNATTI, S. , 1982 : Flora d' lIalia, I - III , Edagricole, Roma. PIZON, A., 1925: Anatomie et physiologie vegetales, Paris

RAUH, W. , 1966: Unsere Wiesenpflanzen, Winters naturwissenschaftliche Taschenbucher, HeIdel ­berg.

RESMERITA? I. , 1970 : Flora, vegetatia si potentialul productiv pe masivue VIAdeasa, Editura Academiei Republicii socialiste Romania, Bukuresli.

RICHTER, M., & SEVERA, F. 1971 : Lecive rostiyn . Praha PbI4It1H, 10. B., 19~8 : Cl>llopa r"'rpOQJ"'TOB, MocKBa. RITER-STUDNICKA, H., 1954: Flora i vegetacija livada kraskih polja Bosne i Hercegovine,

Godisnjak BioI. inst. Univerz. u Sarajevu, VII, 1-2, 25-109, Sarajevo. RITTER-8TUDNICKA, H., 1956, 1957, 1959, 1962: Flora i vegetacija na dolomitima Bosne I

Hercegovine, Godisnjak, BioI. inst. Univ. u Sarajevu, IX, X, XII, XIII , Sarajevo. RITTER-8TUDNICKA, H., 1963 : Biljni pokrov na serpentinima u Bosni, Godisnjak BioI. inst. Univ.

u Sarajevu, XVI, Sarajevo. ROHLENA, J., 1942: Conspectus Florae Montenegrinae, Preslia, XX-XXX, Praha. ROSE, F. , 1983: Wild Flowers, Frederick Warne, London.

SAVULESKU, T., & al. 1951-1972: Flora Republici Populare Romane, T. I-XII. Bucuresti. SCHLOSSER, J. C. & VUKOTINOVIC, L. 1869: Flora Croatica, Zagrabiae. SELISKAR, A. & Wraber, T. 1986: Travniske rastiine na Siovenskem. Presemova druiba, Ljubljana. SIMONOVIC, D. 1943: Botanika. Beograd. SIMOillOVIC, D. 1959: Botanicki recnik, Naucno delo. Beograd. SLAVNIC, Z., 1949: Slatinska vegetacija Vojvodine. Arhiv za poljopriv. nauke i tehniku , 3, 4, 1-180,

Beograd. STANKOVIC-TOMIC, K. , 1975: Livadska zajednica Inulo-Danthonietum calycinae u vegetaciji

Ibarskog Kolasina (Kosovo) . Ekologija, 10, 1, 1-22, Beograd. STJEPANOVIC-VESELICIC, L., 1953: Vegetacija Deliblatske pescare, Poseb. izd. SAN, knj . CCXVI,

Beograd. STRASBURGER, E. , NOLL, F., & aI. , 1921 : Lehrbuch der Botanik, Verlang von Gustav Fischer, Jena.

SEGULJA, N., 1977: Nove jed in ice sveze Calthioll na podrucju Vukomerickih gorica, Acta Bot. Croat, vol. 36, Zagreb.

SEGULJA, N., & HRSAK, V., 1988: Prirucnik za fitocenoloska i ekoloska istraiivanja vegetacije, 1-93, Zagreb.

SILlC, C., 1973: Atlas drve6a i grmlja, Sarajevo. SILlC, C., 1977: Sumske zeljaste biljke, Sarajevo-Zag reb-Beograd SillS C., 1984: Endemicne biljke, Sarajevo-Beograd. SIMI\';, F., 1980: Nase medonosno bilje Znanje. Zagreb. SOSTARIC-PISARCIC, K., & KOVACEVIC, J. 1968: Travnjacka flora i njene poljoprivredne

vrijednosti , Zagreb. SUGAR, I. , 1972: Dvije nove biljne zajednice u Samoborskom polju . Acta bot. Croat., 32, 197-201,

Zagreb.

THOME, 0., W., 1975: Lehrbuch der Botanik, Coin. THOMEN, E. , 1967: Taschenatias der Schweizer Flora, Basel-8tut1gart . THURZOV A L. , & KRESANEK, J. & aI. , 1971 : Maly atias lecivYch rastlin, Osveta. TRINAJSTIC, I. , (ed.), 1975-1983: Analiticka flora Jugoslavije 2..'1-3) ,. Zagreb. .. . . TRINAJSTIC, I. , & SUGAR, I. , 1972: Prilog poznavanju vegetaclJe suhlh travnJaka na plamm Dinan

u Hrvatskoj, Acta Bot. Croat. 31 , 165-171 , Zagreb. TRINAJSTIC, I. & aI., 1981: Prilog poznavanju floristickog sastava i rasprostranjenosti as. Bromo­

Danthonietum alpinae Sugar u gorskim predjelima Hrvatske, Acta bot. Croat. Vol. 40, 155-163, Zagreb.

TUCAKOV, J., 1971 : Leeenje biljem, Beograd. TURINA, B., 1952: Livade i pasnjaci, II, Zagreb. TUTIN, T. G. & aI. , 1964-1980: Flora europaea 1-5. Cambridge, University Press.

VISIANI, R., 1842-1 852 : Flora Dalmatica, I- III , Upsiae.

WETTSTEIN, R., 1935: Handbuch der Systematisvhen Botanik, VII, Leipzig - Wien.

185

B

B

SKRACENICE IMENA CIT1RANIH AUTORA

h nil In

A~\ iffk.lnt.t. .. (it 1m

001nrltC", IIIU1 lli' In

( I n~ 1650). prol<s I OOl onl~t II IiUl Ili i pISU ' II.k,h

). R j,lIl II Nit 11111 ~ I. knsIIII' dloln "Flo" , hUIMOO·(' .... lUt? \StO.t ..

l\I OjO \I :

17. 18 ) Prot '.10 I 11.\\

18(6). NI.111 ckl hUI II : plsn' brql1th 1,1 " .

t.,,, t\I koji 10 PI )l1C:n\'. \;)

nolaSkih 1,\ t) 1..\ •

• "00" : .1 ~n~1 1 11I pnfl>(\1l ~ R IWlo I I hi I\lWgllo I :"~tll· pl/rodll.

g). III 'nih i pi los I oolllnih II I. lISh!tlCl\ • (II In kllli!lt) (I • 1767).

djttl I Prodromus

'nQ' ~"Ih II rlslltlI-lh. b lSi III Ilsklll I ht I~klh

1I B ' II 1 I~I knutl s Itllskl

. Pk . , dlol. -BtilnIgtl " '

Gftrck: A 1\ F. . (t8190 19().1). Ntem I botan ' I . lItor dllliu • klm 1 Nord Ulid

Mlttol-OootSChIIlIId- (1849). Audln : U IN J n Fr "tell Philippe (1 766 1

(1" t 833) I druglh rII • IIlb.: , ILIB RT J n mmanu 1(1741 1814). protesorbOt nlk

pi lilt, S d UI pe- I druglh.

). Autor djtlta .FIonI He tic·

u l: -u. PI

187

RJE CN IK botanickih termina, imena vrsta, varijeteta i formi, dijagnostickih atributa, te porijekla imena rodova

upotrijebljenlh u ovoj knjizi

abioticki fak10ri - obuhvataju kompleks fak10ra neiive prirode : kiimatske (svjeUost. temperaturu, viainost. vazduh) , orografske, edafske i druge, koji zajedno sa bioliekim laktorima cine ekoloske fak10re u okviru koj ih se odvija iivot organizma

acaul is (grc. a = ne, kaulos = stablo) bez stabla acet6sus, - nakiseo, kiseo Ach illea L. (grc. achilleia) po Ahilu, junaku iz trojanskog rata acidofilan (Ial. acidus = kiseo, grc. philos = prijatelj) koji vOii , odnosno podnosi kiselu podlogu -

sredinu (sian isle) acris acer (Ial. acer = ostar, siljat) zbog oblika lisnih reinjeva adventivne biljke (advenire = pridoei) biljke kOje su slueajno donesene iz drugih udaljenih podrueja adventivn i izdanci (advenire = pridoci) izdanci koji se ne javljaju na odredenim nego na proizvoljnim

mladim iii starijim biljnim djelovima adventivni korijen (radix adventiva) korijen koji ne nastaje iz korijenka kiice nego naknadno na izdanku

(stablj ici iii lislu) aestivalis, aestivus, - Ijetni, koji cvjeta u Ijelnem periodu Agrostis L. - antieki greki naziv za vise livadskih trava ahenija (achenium) (g rt . a = ne, hen06 = sjedinjujem, chaino = otvaram) poseban obiik sinkarpne

roske (orasice) s jed nom sjemenkom eija sjemenjaea nije evrsto srasla s usplodem. Plod karakteristiean za predstavnike lam. ASleraceae.

Ajuga L. - od gre. aguja = gihl, bolest zglobova, preobracen naziv u ajuga, jer se vrsta A. chamaepitis upotrebljavala protiv gihta

ak1inomorfan (actinomorphus) (gre. aklis = zraka, morphe = oblik) zrakast ; cvijet koji se moie sa vise od dva uzduina presjeka podijeliti u pribliino jednake dijelove: sinonim: polisimetrican, radijalan, mullilaleralan

album - bjelina albus - bijel Alchemilla L. - od arapskog Alkemelych = nebeska rosa, (kod Arabljana se IjekoviloSI i eudotvorna

moe pripisivala ne samo pojedinim biljkama, nego eak i kapljicama rose sa njih) Alectorolophus (gre. aleklor = pijetao, lopos = kresta) pijeUova kresta. alkaloidi (arap. a/-kal = potaSa, soda i gre. eidos = vid, oblik, slika, sliean) azolna organska jedinjenja

bazienih svojstava, prisutna u nekim biljkama. Snainog su fizioloskog djelovanja i otrovna za zivotinje i Ijude. U terapeutskim dozama koriste se u medicini. Do danas ih je u hemiji poznato vise od stotinu (nikotin, morfin, kofein, kokain. kinin, slrihnin, teobromin i dr.).

Alopecurus L. (gre. a/poex = lisica, oura = rep) kad uvenu prasnici, klasolika metlica postaje rida kao lisica

alpinus, - alpski, planinski altus, - visok altissimus, - najvisi aluvijalni (Ial. alluvium = naplava, nanos) nanosni, naplavni amplituda (Ial. amplitudo = obujam, velieina) prostranstvo, sirina, opseg andreceum (androeceum) (gre. aner, andr6s = muz, oicos = stan) kolek1ivna oznaka za muske

cvjelne dijelove anemofilno (gre. ilnemos = vjetar, phi/os = prijatelj) prilagodenost na oprasivanje pomoeu

vjetra angustifolius, - uskolistan annuus, - jednogodisnji antera (-anthera)(grc. antheros = koji cvjeta) prasnica; sastoji se iz 2 poluantere . Anthoxanthum L. - od gre. anthos = cvijet i xanthos = i ut, jer je cvast po svjetanju takve bol~ . Anthriscus Pers. - od gre. antherix = stabalce, jer mu je stablo tanko, iii od gre. anthos = cvllet I

rhyskos = zivica, jer biljka eesto raste u iivicama

195

Anthyllis L. (gre. anthos = evijet, ioulos = malja) Ime po casiei sa bijelim maljama. antropogeni laktori (gre. antropas = eovjek, genesis = porijeklo i lat. factor = einilae) laktori koji se

odnose na djejstva i utieaje koje na zivi svijet vrsi eovjek posredno iii neposredno areal (Iat. area = povrsina) oblast prirodne rasprostranjenosli odre.:lenih biljnlh iii i ivotinjskih vrsta

iii zajedniea aridan - susan Arrhenatherum (gre. arrhen = muski, ather = os) tako nazvano jer muski evjetovi, za razl iku od

bezosnih dvospolnih, imaju prilieno dugu os arvensis - poljski, oranieki asoeijacija (Iat. associatio = udruiivanje drustvo, udruzenje) osnovna jedinica u sistematici l itoeenoza,

koja se odlikuje odredenim floristiekim sastavom, odredenom lizionomijom, odredenim zivotnim prilikama i odredenom dinamikom u prostoru i vremenu, a izdvaja se na osnovu karakteristienih vrsta iii karakteristienog skupa vrsta

aspekt (Iat. aspectus = izgled, pojava) izgled litoeenoze koji se javlja kao njena reakeija na sezonske promjene ekoloskih laktora biotopa. Ovaj izgled treba shvatiti kao izraz sastava i stanja u datom trenutku.

Asperula L. - deminutiv od asper = hrapav, jer su listovi hrapavi articulatus - elankovit autohorija (au/ochoria) rasijavanje plodova iii sjemenki bez ueesca stanisnih laktora autohton (gre. autos = sam, chtoon = zemlja) samonikao, starosjedilacki , koji oduvijek postoji na

jednom mjestu , u jednoj oblasti autumnalis (Iat. autumnum = jesen) jesenji. azonalna vegetacija - vegetaeija koja nije uslovljena opstim klimatskim prilikama, te zato nije

raspore.:lena u vidu odredenih zona

bazililne vrste, vrste koje se iskljucivo razvijaju u bazienoj sredini iii im ta sredina pruza optimum uslova za njihovo razvice

Bellis L. - naziv kod Plinija za B. perennis od lat. bel/us = lijep biennis, - dvogodisnji bioeenoza (grc. bios = zivot, koin6s = zajednieki) zivotna zajednica raznovrsnih biljnih i zivotinjskih

organizama na odredenom stanistu (biotopu) biogeoeenoza (sinonimi: geobioeenoza, ekosistem) osnovni ekoloski sistem, sa speeilienim arealom,

klimom, geoloskom podlogom, bioeenozom, produkeijom, evolucijom, itd. Kao primjeri razlieitih ekosistema mogu da posluze : livada, bara, suma, itd .

biogeogralija (gre. bios = zivot, ge = zemlja i graphia = opis, nauka) nauka 0 geogralskoj rasprostranjenosti zivog svijeta : biljaka (Iitogeogralija), zivotinja (zoogeogralija), eovjeka (antro­pogeogralija)

bioloski spektar - proeentualno ueesce vrsta svih zivotnih lormi u jednoj zajedniei, iii u jednoj oblasti. Dosta dobro odraiava opste klimatske us love oblasti.

biotieki laktori (sinonim : biotski laktori) (gre. bios = zivot) odnose se na one utieaje koje na odredeni organizam vrse druga ziva biea, biljke, zivotinje i eovjek

biotieki poteneljal- unutrasnja moe populaeije da raste. On ukljueuje u sebe dvije osnovne konstante : poteneijal razmnozavanja i poteneijal prezivljavanja.

biotop (gre. bios = zivot i t6pos = mjesto) staniste, uze zivotno podrueje zivotinja i biljaka koje zive u istim uslovima ; skup svih laktora okoline (svjetlo, vlainost, tlo, itd.) koji djeluju na mjestu gdje biljke i zivotinje zive

bistortus (bis = dvaput, tor/us = uvrnut) dvostruko svinut ; po zmijolikoj glavnoj osi borealni f10rni elemenat, - grupa biljnih vrsta sa arealima u oblasti rasirenja sjevernih eetinarskih

suma brakteja (Iat. bractea = list) redukovani list u eijem se pazuhu razvija evijet : priperak, potporni list brakteola (brae/eolia) listie iz kategorije gornjeg lista koji se nalazi uz evjetnu drsku Briza 1. - od gre. britho = tonem ; zbog visecih klasica Bromus L. - od gre. broma = hrana, pasa, naziv kod Grka za neku vrstu divljeg ovsa (pod : bromos) bulb6sus - lukovicav, poput lukoviee

caeruleus, coeruleus - modar caespitosus - busenav, busav Campanula L. - dem. od lat. campana = zvono ; zbog zvonastih cvjetova campestrls (Iat. campus = ravniea, polje) poljski caplllaris, - vlasast, utanjen poput vlasi Carex L., kod Rimljana - naziv za neke barske biljke, lat. carere = grepsti, strugati (gre. keiro ), jer

su se neke od njih upotrebljavale za razna glaeanja Carum L. - od gre. kar iii kare = glava, zbog izgleda evasti Caryophyllaceae (gre. karyon = kuglasto zadebljanje, phyl/on = list) listovi su cesto prievrsceni za

stablo ± razvijenim zadebljanjem Centaurea L. - od grc. kentayrion mega za vrstu Cantaurea centaurium, koja raste u Grckoj i gdje se

196

upo~rebljava u Ijekarslvu, kao i mnoge druge vrste ovog roda Centaunum HilI. - Po jednom misljenju ime police od lat. centum = stotina i aureum = zlatnik i

upucuje na vrijednost Ijekovitosti ove biljke. ' chamaedrys (grc. drys = hrast) zbog oblika lista koji podsjeca na hrastov list ciatij (cyathiu!'l) (grc . . kyathos = posuda sliena solji) specifiena evast, veoma sliena pojedinaenom

hermafrodltnom eVIJetu , u stvan plejohazijum sa jednim zenskim i vise muskih vrlo redueiranih evjetova, obavijenih posebnim peharastim omotacem

Cirsium Adans. - od grc. kirsion, naziv za neku vrstu ovog roda koja se upotrebljavala u antieko doba protiv prosirenja vena

Colchicum l. - kao otrovna biljka nazvana po Kolhisu na Crnom moru, domovini trovaeiee Medeje (= C. autumnale, mrazovae)

commutatus - pretvoren, promijenjen, preokrenut comosus - kitnjav, vlasast, kosmat Compositae (Iat. compositus = slozen) glavoeike, nazvane tako zbog slaganja mnogobrojnih malih

evjetova (jezicastih, ejevastih) u specificnu raeemoznu evast - glavieu conglomeratus - uklupcan, nagomilan corniculatus - opskrbljen roscicima, roscicav Crepis L. od grc. krepis = osnova, jer lisna rozeta lezi na tiu cretovi - biljne zajedniee mocvarnih stanista u kojima je produkeija organske mase mnogo veca nego

potrosnja i rastvaranje. (Dominantne su tresetne mahovine - vrste roda Sphagnum.) Donji slojevi IzumlrU I pre laze u treset.

crispus - kovrcav eristatus - krestav, grebenav, cesljast erueiatus - krstast . Crueiferae (crux = krst, kriz, ferre = nositi) fam. krstasiee, u vezi sa krstastim rasporedom listica

evjetnog omotaca eueulius - kukuljiea eultivar (ev.) sorta (internaeionalna skraceniea za razne sorte kulturnih biljaka u vrtlarstvu i

poljoprivredi) evast (evat) - razgranati metamorfozirani izdanak cije se grane zavrsavaju evjetovima. Po nacinu

grananja moze biti monopodijalna (raeemozna) i simpodijalna (eimozna) evast. Cynosurus l. - od grc. kyron = pas iura = rep, zbog izgleda evasti eyparissias - kao cempres

Daetylis (grc. daktylos = prst) zbog prstasto razgranate metiiee Danthonia Lam. et DC. - po franeuskom prirodnjaku Dantonu (E. Danthonie) Daueus L. - od grc. daukos, ime za vise raznih rodova fam. Apiaceae (Athamantha, Daueus i dr.) deeumbens - povaljen, polegao degradaeija (Iat. degradatio) postepeno snizavanje, smanjivanje iii gubljenje nekog svojstva; svodenje

na stupanj manje sposoban za vrsenje odredene funkeije; proces pogorsavanja neceg deltoides, deltoideus - oblika grckog slova delta, dakle slican trouglu Desehampsia Beauv. - u cast franeuskog prirodnjaka Des-Longehamps-a (- 1849) Dianthus l. - anticki naziv za Lychnis, Papaver, a vjerovatno i za ovaj rod. Po jed nom tumacenju

izveden je od grc. dios = bog i an/hos = evijet, sto bi trebalo da znaci boianski evijet. Po drugom tumacenju, ime mu dolazi od gr6. pref. di = dva, dvostruk, i anthos = evijet, tj . koji ima dva evijeta, koji bujno evjeta. Za ovaj rod naziv datira od XtV stoljeca. Dotie je rod nazivan Caryophyllus.

difereneijalne vrste - vrste koje difereneiraju nize vegetaeijske jediniee (subasocijaeije i laeijese) u okviru jedne asoeijaeije

dihazija (grc. dis = dvaput, chasis = pukotina) eimozna evast kod koje glavna osovina proizvodi dva ogranka

dihotomo (raevasto) grananje - kada sa vrha izdanka (iii grane) polaze dvije ravnomjerno razvijene grane koje se dalje na isti naein mogu granati

disjunkeija (disjunktivan areal) (Iat. disjungere = rastavljati) oznacava razjedinjenje areala nekih vrsta, tj . areal ovih vrsta sastoji se od dva, tri iii vise medusobno odvojenih dijelova

dominantna vrsta (Iat. dominare = vladati) vrsta koja svojom brojnoscu iii pokrovnoscu preovladava u jednoj zajednici (vidi: edifikatori)

DOrYcnlum Viii. - gr6. dorycnion, naziv za neki sib koji raste uz morsku obalu droga (fr. drogue) sirovi iii polupreradeni produkt za farmaeeutske, medieinske iii tehnoloske svrhe ;

moze biti biljnog porijekla (osuseni nadzemni iii podzemni dijelovi Ijekovitih biljaka; smole, balzami), zivotinjskog (vosak, riblje ulje) iii mineralnog (kaolin, kreda, parafin)

dvodomne, ( = dvodome) bltjke (planta dioicia, p. diocia) - one vrste kod kojih jedni individui nose samo muske a drugi individui, iste vrste, sarno zenske evjetove

edafskl faklorl (grc. edafos = zemljiste) - cine grupu ekoloskih faktora koji se odnose na fizicke, hemijske i bioloske osobine zemljista, kao i osobine stijena na kojima se zemljiste razvija

197

edilikatori zajednlce (Iat. edifikara = gradili) - vrsle koje izgraduju neku zajednicu. Shvaeeni u najsirem smislu ... "ani su saslavni clanovi zajednice, koji uslovljavaju njezln opslanak, odreduju njezinu slrukluru i proizvade u zajednici najveei ulieaj " (Horval I. , 1949).

elfusus - rasprsen, raslrkan, rasiren, razgranal ekologlja (grc. oikos = okolina, sredlna, logia= nauka), nauka koja proucava adnose organizama

(biljaka i iivolinja) i iivolnih zajedniea (biaeenoza) prema uslovima spoljasnje sredine, kao I uzajamne adnose izmedu iivih biea

ekoloska amplituda izraiava variranje pojedlnih ekoloskih faklora u eijim okvirima je mogue opslanak dale vrsle

ekoloskllaktori - mnogoslruka djejslva razlicile prirade (fi2icke, hemijske i biolicke) kojima su izloieni organizmi

ekotip (gre. oikos = kuea, sredina, sian isle i Iypos = oblik, lik, uzor) - nasljedno izmijenjen oblik neke biljke iii iivolinje uslijed prilagodenja izvjesnom lipu sredine

ekstrazonalna vegetacija (Iat. extra = van, Izvan i grc. zone = pojas) - dio zonalne vegelaeije izvan graniea odredene zone, koja se mogla razviH zahvaljujuei speeifienim lokalnim uslovima

ekstreman (Iat. extremus) - krajnji. elatus - visok endemiti (gre. en = u i demos = narod) vrsle sa ogranieenim arealom, Ij. vrsle koje su, s obzirom na

svoje rasproslranjenje ogranieene na posve adreden, redovno mali, pros lor na povrsini Zemlje entomolilija (gre. entomon = kukae i philos = Ijubilelj) oprasivanje evjelova pomoeu insekala Equis,Hum (Iat. equus = konj, seta = dlaka) eekinja, u vezi s izgledom nadzemnog dijela veeine vrsla

ovog roda

erectu5 - uspravan erythrinus - iarkoerven Euphorbia L. - gre. euphorbion, naziv za EuphOrbia officinarum i njenu smolu, koja se upolrebljavala u

Ijekarslvu. Po Pliniju, biljku je nazvao numidski kralj po svom Ijekaru Euforbusu (iz I st. prije n.e.) Euphrasia L. (grc. euphrassia = radosl ), - zbog Ijupkih evjelova i navodne Ijekovilosli kad oenih bolesli evroazijski 110rni element - grupa biljnih vrsla koje imaju areale na veeem dijelu evroazijskog

konlinenla

lacijes (Iat. facies = spoljasnjosl, izgled, slrana, lice) najniia jediniea u filoeenologiji, koja nema svojslvenih vrsla. Karaklerise se masovnim pojavl jivanjem jedne iii vise vrsla biljaka u nekim sasloj inama asoeijaeije iii subasaeijaeije kojih u drugim saslojinama isle asaeijacije nema.

lalcatus - popul srpa, srpasl tallax - laZan lenolaze - sukeesivne fenoloske pojave u iivolnom eiklusu jedne organske vrsle, odnosno livolne

zajedniee lenologija (gre. phainomai = pojavljujem se, logia= nauka) grana ekologije, izucava odnose izmedu

klimalskih faklora i periadienih sezonskih bioloskih pojava lertilni dio lista - dio lisla paprali na kome se obrazuju sporangije lertilni izdanak - izdanak kad paprali na kome se slvaraju sporangije lertilnost (Iat. fertillis = pladan, rodan) pladnosl, rodnosl Festuea L - anlieki naziv kod Grka za slamku, kao i za biljke eija slabljika poslaje kao slamka kad

uvene Ii lament (Iat. filamentum) prasnieka nil Filipendula Mill. (Iat. filum = konae, nil, pendulus = viseei) korijenova vlakna su na kraju krtolaslo

zadebljala, lako da krtole vise kao na koneu litocenologija (Iitosociologija) nauka 0 biljnim zajednieama; bavi se proueavanjem odnosa biljnih

zajedniea prema faklorima sredine, uzajamnim odnosima clanova biljne zajedniee, kao i uopste svim zakoniloslima formiranja, odrianja i evolueije i propadanja filoeenoza

litocenoza (gre. fyton = biljka, koinos = zajednicki) biljna zajedniea ; kao komponenla bioeenoze, 510 je organizovani prirodni skup biljaka koji je islorijski naslao u proeesu borbe za opslanak iii priradnog adabiranja i prilagodavanja vrsla na zajednicki i ivol i odredeno sian isle kOje zajedno naseljavaju. U svojoj najsiroj upolrebi lermin filoeenoza nije laksonomski vee opsli pojam kojim se oznacava biljna zajedniea neodredenog sislemalskog ranga (oznaeava bilo koju livadsku, sumsku iii neku drugu zajednieu) .

litogeogralija (grc. phyton = biljka, geographia = zemljopis) nauka a rasproslranjenosli biljaka na Zemlji, biljna geografija

lIavescens - i uekasl lIora (Iat. lIos, lIoris = evijel) kompleks biljaka koje live u adredenoj regiji (na pro flora Balkana,

flora Zialibora), u odredp.nom ambijenlu (morska flora), biljaka iz odredenog geoloskog razdoblja (flora karbona) ii i odredene sislemalske pripadnosli (flora baklerija)

lIornl elemenat - grupa biljnih vrsla koje imaju areale na vecem dijelu jedne regije (Zemljine polulople, konlinenla i sl.), npr.: borealni, evroazijski, evropski, evrosibirski, srednjoevropski ponlski, submedileranski, ponlsko-submedileranski, ponlsko-ilirski, ilirski, balkansko-karpalski (i 51.)

198

florni elemenat lIos-eueuli - evijet kukaviee; kao i mnoge druge biljke, dovedena je i biljka Lyehnis flos-eueuli u vezi

sa pocetkom pjevanja kukaviea lIos, floris - evijet folium - list

Galium L. - od grt . gala = mlijeko, jer sa pomocu nakih vrsta ovog roda postize zgrusavanje mlijeka gametofit - polna generaeija : biljka mahovina i protalijum kod paprati Genista L. - kod Rimljana naziv genista iii genesta izveden je od lat. genu = koljeno, jar su mlade

grane koljenaste, iii od keltskog gen = zbun , Gentiana Tourn. - po ilirskom vladaru Geneiju iz II st. prije n.e., koji je protiv kuge preporucivao

vrstu G. lutea Gentianella - deminutiv od Gentiana genus - rod , klasifikaeijski stupanj visi od vrste, nizi od porodiee geobioeenoza - vidi biogeoeenoza geokarpija (grt . ge = zemlja, karpos = plod) pojava da se plodovi zavlat e u tio, gdje sazrijevaju ;

napr., Arachis hypogea, Trifolium subterraneum geofite (geophyta gre. ge = zemlja, phyt6n = biljka) suvozemne biljke eiji pupoljei iii drugi rasplodni

organi nepovoljne uslove prezivljavaju u zemlj i. Neke od njih prezivljavaju u obliku lukoviee, druge u obliku rizoma, trece u obliku krtola i sl.

Geranium L. - deminutiv od grt. geranos = zdral, zbog spoljnog izgleda ploda koji je slit an njegovom kljunu

gineeeum (Iat. gynaeceum = gineeej ; grc. gine = zena, oikos = kuca) kolektivna oznaka zenskih generativnih organa u evijetu eija je osnovna struktura tucak. Tucak koji nastaje od jedne karpele monokarpan je. U vecini slucajeva gineeeum je polikarpan. Cesto dolazi do srastanja karpela, te u evijetu postoji samo jedan tueak. Takav se gineeej zove sinkarpan iii eenokarpan. Meoutim, u evijetu sa polikarpnim gineeeumom moze svaka karpela za sebe da formira tucak, pa se takav gineeeum oznaeava kao apokarpan iii horiearpan.

ginostemijum (grc. stemon = prasnik) ; oplodni stubic Orhideja, nastao srastanjem andreeeuma sa gineeeumom.

glaber - gladak, gol Gladiolus L. - deminutiv od lat. gladis = mac, zbog oblika lista glandulosus - zljezdav, ima zlijezde glikozidi iii heterozidi - slozena organska jedinjenja koja pri hidrolizi oslobaoaju secer i aglikon. Mnogi

su otrovni za zivotinje i Ijude. U medieini se upotrebljavaju kao glikozidne droge. glomeratus - klupeast gomolj - vidi krtola gracilis - vitak, tanak, njezan Gramineae I lat. gramen (gen. graminis) = trava I familija trava grandiflorus - veleevjetni gryllus (gre. gryl/os = 6udljivost) zbog eudnog izgleda

habitus (Iat. habitus = izgled, oblik) oblik, spoljasnjost, spoljasnji izgled (opsti izgled biljke kao odraz njenog naeina grananja)

halofite - biljke koje su prilagooene zivotu na zaslanjenim zemljistima hazmofite - biljke koje se razvijaju u pukotinama stijena hederaeeus - kao brsljan heliofilne biljke (gre. helios = sunee, phi/os = Ijubitelj) biljke koje se optimal no razvijaju u uslovima

pune sunceve svjetiosti hemikriptofite, hemicryplophyta (gre. hemi = pola, polovina, kript6s = skriven phyton = biljka)

zivotna forma biljaka kod kojih nadzemni dijelovi izumiru u jesen i preko zime, ali njihovi pupoljei, iz kojih ce se sljedece godine razviti novi izdanei, ostaju pri osnovi stabla, neposredno blizu povrsine zemlje iii, u drugom slucaju, pupoljei se nalaze ispod zemlje na korjenovima.

Heraeleum L. - ime po antiekom Herkulu iii Heraklu - zbog snaZnog rasta, iii, pak, zbog toga sto se smatralo da je ova biljka vrlo Ijekovita (izvedeno od Herosa, Herakla iii Herkula, koji su mozda otkrili Ijekovitost biljke)

herba - zeljasti dio biljke herbaeeus - zeljast hermafrodltnl evljet (flos hermaphrodllus) dvopolni = dvospolan evijet s prasnieima i tuekom heterofillja (grc. heteros = razlicit, phyl/on = list) pojava da se na istoj stabljiei nalaze listovi razlicitog

oblika hexapetalus - koji ima sest latiea hlbrldl (Iat. hibrida = melez od grc. hybris = obijest, nasilje) krizanei, potomei rodilelja koji pripadaju

istoj vrsli , a razlikuju se po nasljednim svojstvima. Hleraclum L. - anticki naziv za ovaj i njemu bliske rodove; grcki: hierax = jastreb (vjerovalo se da

jaslreb i soko imaju oSlar vid , zato slo .. upolrebljavaju« mlijecni sok tih biljaka. Postoji i tumacenje

199

da nazi v , moi da, potiee otuda ~to ovih biljaka ima u znatnom broju na visinama gdJe borave jastrebovi.

higrofite (gre. hygr6s = vlaga, phyt6n = biljka) biljke koje su prilagodene uslovima veoma vlainih stani~ta

Hipancijum - pro~irena i udubljena cvjetna loia (eesto u obliku pehara) hispidus - eekinjav, o~trod lakav Holcus L. - antieki naziv za neku vrstu iz porod Ice trava sa dugim osima, od gre. holkein = vuei,

izvuci, jer se osje lako izvlaei ; prema Pliniju ta trava moie da izvlaei iz grla riblje kosti. Hordeum L. - antieki naziv za ovaj rod od lat. horrere = biti hrapav, bodljikav, zbog osja horologija (gre. Mra = zemlja, mjesto logia = nauka) nauena disciplina koja proueava zakonitosti

rasprostranjenja biljnih i i ivotinjskih vrsta i njihovih zajednica hortikultura (Iat. hortus = vrt i cullura = gajenje) vrtlarstvo, grana poljoprivrede kOja se bavi uredenjem

vrtova i parkova i uzgojem biljaka u njima humidan (Iat. humidus) vlaian, mokar humus - zemlja crnica, tamna organska materija u tlu, nastala razgradnjom biljnih i i ivotinjskih

ostataka; vaian elemenat plodnosti Ua hybridus - hibridan, kriian ; kriianac, bastardni Hypochoeris L. - antieki naziv vjerovatno za Hyoseris od hypo = pod, ispod, pri i choiros = prase, jer

svinje rado jedu ovu biljku hystrix - bodljast

ilyricus - ilirski ilirski - fitogeografski pojam, naziv prema jui nom dijelu rimske provincije Ilirije (lliricum) (kasnije

rimska provincija Oalmacija) indikator (Iat. indikator = pokazivae, ukazivae) stvar iii pojava koja ukazuje na nesto, u ovom slueaju

biljka koja ukazuje na odredenu kiselost, vlainost, sastav zemljista, itd. infraspecijski (Iat. infra = pod, ispod niie i species = vrsta) jedinice niie od vrste inicijalni - poeetnik; poeetni stadijum naseljavanja iivog svijeta u procesu obrascivanja iii naseljavanja stanista inklinacija - nagib insolacija - direktno zagrijavanje Suncem ; osuneavanje internodije (inler = izmedu, n6dus = koljence) dio stabla koji se nalazi izmedu koljenaca (nodija) Inula (gre. inca = praznim) zbog purgativnog djelovanja korijena involucelum (Iat, involucel/um) ovojeic (kategorija gornjeg lisca koje se nalazi neposredno pod

cvjetovima) involukrum (Iat. involucrum) ovoj, omotae (kategoriia gornjeg lisca koje obrazuje omotae napr. stitaste

i glavieaste cvasti) izdanak - stablo sa listovima

jednodome biljka, jednodomne b. (planla monoecia, p. monoica) biljke koje na istoj jedinki (individuumu) imaju muske i ienske cvjetove

jednopolan cvijet, jednospolan c. - cvijet koji sadrii iii samo muske iii samo ienske generativne dijelove

Juncus L. od lat. jungere = vezati , svezati, jer se mnoge vrste upotrebljavaju za pletenje kosara i sl.

kalavac (schizocarpium) susni plod koji nastaje od sinkarpnog plodnika sagradenog od dva iii vise oplodnih listica koji se poslije zrenja uzduino dijeli (kala) dajuci onoliko plodica koliko je karpela ueestvovalo u gradi tucka, ako se prilikom zrenja raspada na vise plodica nego sto ima karpela koje ueestvuju u izgradnji tueka, oznaeava se kao merikarpium

kaleifili (Iat. calcium = kreenjak i gre. philos = Ijubitelj) biljne vrste za eiji je uspjesan razvoj i opstanak potrebno prisustvo kalcijuma u podlozi , ali mogu opstati i bez njega

kaleifobne vrsle (Iat. calcium = krecnjak i gre. phobos = strahl vrste koje ne pod nose kalcijum, odnosno najbolje se razvijaju u odsustvu kalcijuma

kamenjare - najdegradiraniji oblici vegetacije u pojasu tvrdolisnih zimzelenih i kserotermnih listopadnih suma mediteranskih krajeva

kapsula (Iat. capsula) eahura, tobolac; opsti naziv za sve susne pucajuce plodove sagradene od dvije iii vise sraslih oplodnih listiea, a koji se mogu otvarati na razlieite naeine. Postoje cahure sa kapcima, cahure sa zupcima, eahura sa porama, cahura sa poklopcem.

karakterlstiene vrste - vrste koje su u toj mjeri prilagodene odredenim uslovima bioticke i abioticke sredine u jednoj zajednici, tako da se u njoj najce~ce (iii iskljueivo) srecu iii postiiu najveeu brojnost i vitalnost. Karakteristiene vrste najbolje odraiavaju ekolo~ke uslove sredine i snaino utieu na njih svojim obiljem iii masom iii svojom vitalno5Cu.

karpele (Iat. carpel/um = plodni iii oplodni iii karpelni list) fertilni dijelovi cvijeta koji izgraduju tucak iii tuekove

karpofor - zajednieki nosae plodi6a kod ploda kalavca (sizokarpijum) klas (spica) cvast kod kote se na dugaekoj osovini nalaze sjede6i cvjetovi. Prosti klasovi (klasici) u

200

nekih biljaka (fam. Poaceae) skupljeni su u sloieni klas (spica composi/a) iii metlicu. klaslc - prost~ cvast utra~a (fam ... Poaceae). Po pravilu klasic obavijaju dvije pljeve. U klasicu se

nalaze cVJetovl. CVI!et Je obavlJen donjom i gomjom pljevicom i pljevi~icama (Iodikulama). Na plJevlcama (obi~no JednoJ) moie se nalaziti izra~taj - os.

kleistokarpija - cvjet~vi k?d kojih je jedini na~in opra~ivanja - samoopra~ivanje (kleistogamni cVJetovl). Kod takvlh bllJaka povremeno nastaju takvi cvjetovi koji se uop~te ne otvaraju, pa se opra~ivanje vrsi samo vlastitim polenom.

klimatogena (klimaks, klimazonalna) zajednica - slozenija i postojanija fitocenoza koja najbolje odgovara uslovima i mogucnostima date oblasti, u prvom redu klimat skim prilikama. U odnosu prema spoljasnjoj sredini klimaks-zajednica nalazi se u stanju relativne ravnoteie, relativnog mlrovanJa.

Knautia L. - po njema~kom botani~aru i Ijekaru Knautu - Ch. Knaut (- 1716 g.) Koeleria Pers. - po njema~kom prirodnjaku Keleru - G. L. Koeler (- 1807 g.) kosmopoliti - sinonim geopoliti (grc. kosmos = svijet, po/eo = stanujem) organizmi koji su vrlo ~iroko

rasprostranjeni, gotovo na svim kontinentima kras (kras, krs, karst), specifil'~an reljef s posebnom (preteino podzemnom) cirkulacijom u topljivim

stijenama (vapnenac, dolomit, sadra i dr.) . Otapajuci kalcijev karbonat, voda stvara skrape, ponikve, iii vrtace, polja i drugo.

krtola (= gomoli) podzemni izdanak najcesce sfericnog oblika sa veoma skracenim internodijama (ogranicenog rastenja). Sadrii dosta rezervnih materija.

krupa (pseno) (Iat. cary6psis) susni nepucajuci plod sa sraslom oplodnicom i sjemenjacom. Krupa je posebni vid sinkarpne orasice.

kserofilne vrste - obuhvataju biljne (kserofite) i iivotinjske vrste koje su sposobne da se normaJno razvijaju u susnim oblastima sa niskim stepenom vlainosti vazduha.

kserofite (grc. xeros = suv i ph:ilon = biljka) biljke prilagodene iivotu na susnim stanistima. U okviru kserofita moguee je razlikovati kserofite u strogom smislu rijeci (iive u toplim oblastima oskudicom u vlazi), kriofite (prilagodene fizickoj susi ali niioj temperaturi), psihrofite (prilagodene vlainim stanistima sa niskom temperaturom, prilagodene, dakle, fizioloskoj susi), kserohalofite (prilago­dene fizioloskoj susi na slanim zemljistima), oksilofite (prilagodene da iive na sfagnumskim tresavama) .

kseromorfni oblici - obuhvataju biljne vrste kod kojih se javljaju specificne morfoloske i anatomske osobine uslovljene i vezane za oskudicu u vodi. Veoma karakteristicna kseromorfna svojstva jesu pojacana kutikula, poveeana dlakavost, razvijenije provodno tkivo, redukcija transpiracionih povrsina, pojava sukulentnosti, itd.

kultivar (cul/ivar) - vrtna forma. kumarin - slofeno organsko jedinjenje aromaticnog mirisa, sluii u kozmetici, duvanskoj industriji i

medicini, prisutno u nekim biljkama

labellum - medna usna Labiatae - familija usnatice ({labium = usna) posto krunica ima dvije usne) laevigatus - gladak, uglacan. laevis - gladak, ravan . lamina - lisna plojka Lamium (grc. lamos = idrijelo) zbog oblika krunice. lanatus - vunast lanugin6sus, lanugineus - fino vunast lapovi - listiei caske (sepala) . . . .... .. Laserpitium (laser ...... sok, grc. pi/izo = kapljem) prvobitno ime za Jednu bllJku famlliJe slltarkl IZ

Kirenajke, koja je davala zacinski sok . . . . ' ... Lathyrus (grc. la = vrlo hyros = iestok) dolazi od upotrebe Latyrus satlvus III L. clcer kao afrodlzlJaka latice - listiei vjenciea (pe/ala) latif611us - sirokolistan Leguminosae - familija mahunarki (legumen = mahuna) Leontodon (od leon = lav, dons = zub) .... . . . Leucanthemum (grc. leucos = bijel, an/hemos = cvijet) Dloscund Je oVlm Imenom oznacavao razllclte

vrste familije glavocika (As/erauae) sa bijelim zrak~stim cvasllm,a. . .. Leuc6jum (grc. leuc6s = bijel i ion = Ijubicica) zbog blJele bOJe cVIJeta I ranog cVJetanJa:. ligula - ogrljak iii jezicak - karakteristicni koncasti dio na gramci rukavca (vagina) I dlo kOJI obuhvata

stabljikul i plojke lista kod trava (Gramineae) . .. . Unum L. - od grc. linon, a lat. linum = lan, lanena preda, lanem konac. I keltskl Je 1m = konac. IItoralan (Iat. Ii/us, Iitoris = obala) obalni, priobalni lobatus - reinjevit . . . _ . . . . Locus classicus - original no nalaziste, nalazlste sa kOJ.eg)e d?t~cna vrsta III nekl takson prvl put opisan lokalltet (Iat. locus = mjesto) mjesto nalazl~ta bllJke III zlvotlnJe Lollum L. anticki naziv za korov, u prvom redu za L. /emulen/um longlf611us - sa dugim listovima

201

Lukovica - podzemni izdanak ogranieenog raslenja . Siablo slabe razvijeno-skraceno, sa rezervnim malerijama u soenim lislovima

Luzula (Ial. lucere = sijati) u vezi sa svijellim i sjajnim perigonom vrsla ovoga roda Lychnis - anlieki naziv za ova) rod od gre. Iychnos = svjellosl, poslO se vrsle ovoga roda u mnoslvu

drugih blljaka sa kojima raslu islieu IIjepim cvjelovima, a neke vrsle roda Lychnis olvaraju cvjelove tek sa zalaskom sunca. Po drugima, zalo 510 se lislovl vrsle L. coronaria upolrebljavaju kao fili lj za svjeliljke.

Lysimach ia L. - Najvjerovalnije dobila ime po anliekom Ijekaru Lizimahu.

macrophyllus - krupnolislan macrocarpus - krupnoplodi maculatus - pjegav major, majus - veei makija (po korzikanskom nazivu za formaeiju) vrlo gusla, zalvorena formaeija raznog uvijek zelenog

zbunja (Erica vrsle, Arbulus unedo, Smifax aspera ild .), obieno naslala degradaeijom sume eesvine

maxim us - najveei medialis - srednji Medicago L. - U grekom medike = medijski, po Mediji (Mala Azija), odakle je prenesena Medicago

sativa ; lal. medicus = Ijekovil. mezijski - fi logeografski pojam nazvan prema rimskoj provineiji Meziji (Moesla), koja se nalazila na

dosla sirokom prosloru iSloeno i zapadno od Morave, a na jug do ispod Skoplja mezofite (gre. messos = srednji, phyton = biljka) biljke prilagodene na umjerenu vlaznosl vazduha i

zemljisla metabolizam - ukupna razmjena malerije i energije, koja se neprekidno odvija u svakoj zivoj eeliji,

odnosno bioloskom sislemu micranthus - malih evjelova microcarpus - silnoplodi mieoriza (gre. mycos = gljiva, rhiza = korijen) gljive oko korijena iii u korijenu mnogih visih biljaka,

koje su od velikog znacaja za njihovu ishranu (mikolrofija) I vidi pod .. ektolrofan« i .. endolrofan« I microsporangija - prasna kesiea u kojoj naslaju polenova zrnea, Ij. mikrospore mikrostrobilus - muski slrobilusi iii .. muski evjelovi« minimus - najmanji, vrlo malen minor, minus - manji. minutus - vrlo malen

mirmekohori ja (gre. mirmex = mrav, horeo = idem, sirim se) kada sjemenke iii plodove pojedinih biljaka [npr. Ijubiciea (Viola spl.), Gagea sp., kopilnjak (Asrum europaeum L.) i dr.). raznose mravi koji se hrane razlieilim izraslajima na sjemenkama (Izv. karunkuli) . Kod tih biljaka karakteristicno je da su im peleljke evjelova njezne i poslije evjelanja padaju na zemlju, a plodovi sazrijevaju rano, pOSlo mravi raznose sjeme, uglavnom Ijeli.

mixtus - pomijesan (s obzirom na osobine najsrodnijih vrsla, odnosno na populacije razlicilih vrsta u filoeenozi, odnosno bioeenozi)

mjehur-mjesak (folliculus) nadrasli, suhi, jednoplodnicki plod pueavae, koji se u zrelom slanju olvara na Irbusnom savu [npr. kukurijek (Hel/ebarus sp.), jasenak i dr.]

Molinia Schrank - (= Aira, Festuca) - dobila ime po spanskom jezuili J. J. Molina, islraZivacu cileanske flore

mollis - mekan, sa mekim dlacieama monanthus, monanthemus - s jednim cvijelom monogyna - sa jednim luckom monosimetrican - vidi pod nzigomorian cc

monspeliensis, monspessulanus - monpeljeski (po mjeslu Montpellier na jugu Franeuske) montani pojas - brdski pojas montanus - brdski morfologija (gre. morfe = oblik logos = nauka) iskazuje vanjsku i unulrasnju gradu organizma mughus - ime bora krivulja (Pinus mugo Turra) u juznim Alpama multifidus - viseslruko razdijeljen multiflorus - mnogocvjelan multllateran - vidi .. aktinomorfan« murorum - koji rasle na zidovima

nektarij (gre. nektar = pice bogova) medne i lijezde evjelova (mednice) nemoralis, nemor{msis, nemorosus - koji rasle u gajevima, lugovima nervosus - sa i ilama (nervima) niger, nigra, nigrum - crn nobllis (Ial. nobifis = olmjen, plemenil, uzoran, vrslan)

202

nod!ji .(C~orovi, koljenca) kratke zone stabljike na kojima su pricvrsceni listovi nudlcauhs - gole stabljlke nutans - koji visi preko nux - orah, orascic

Narcissus ( = Hermione) od grckog narao = opiti, omamiti , zbog jakog mirisa koji karakterise vecinu vrsta ovoga roda

Nardus l. - po grckom nardos, nazivu vjerovatno za Andropogon nardus. Nepeta L. (= Glechoma) - po antlckom nazivu za sadasnji grad Nepi u Italiji.

obuvenac. - dio cvjeta kod trava (Graminaeae) koji je u obliku listica. Obuvenci imaju vrlo cesto na .yr~u III n~.lednoJ stram tzv. osje iii osati u obliku raznolikih cekinja.

ocv'jece'<J:lenjan9 / penanthlum/ skup metamorfoziranih listova koji obavljaju glavne cvjetne organe (prasmke I tucak)

Oenanthe.l. :- Od grc. r:.inos ~ vin~ , vinova loza i anthos = cvijet nastao je anticki naziv za vrstu Oe. plmpmel/oldes, CIJI mlns cVIJeta podsjeca na miris vina.

officinalis - upotrebljiv, Ijekovit officinarum - u upotrebi u apotekama On~nis L. - od grc: enos = magarac i oninemi = korisliti , sto znaci magareca trava Onosma L .. - od grc. onos = magarac i osme = miris, jer se smatralo da miris i ukus ove biljke prija

magarclma optimum (opti'!'us = superlativ od!Jonus = najbolji) onaj stepen intenziteta jednog spoljasnjeg faktora

pn kOJem zlvotna radnJa dostlze kulminaciju, odnosno skup ekoloskih faktora pri kojem dati zivi sistem ostvaruje najvecu vitalnost

orasica - suvi nepucajuci plod orbicularis, orbiculata - kruzicast Orchis (grc. orchis = muda) u vezi sa slicnosti jajasto-okruglastih gomolja brojnih vrsta familije

Orchidaceae (kacuni) sa mudima i u vezi s upotrebom gomolja kao afrodizijakuma orientalis - istocni , istocnjacki orografski (grc. oros = planina, grapho = pisem) koji se odnosi na reljef Zemljine povrsine ova lis, ovatus - jajast.

Pancicia Vis. - endemicni rod iz porodice Apiaceae, koji je na prostoru nase zemlje zastupljen samo jednom vrstom (Pancicia serbica Vis.), dobio ime u cast Josifa Panciea, velikog jugoslovenskog botanicara

pannonicus - panonski. papile (papiJ/6sus = papilozan = bradavicav) bradavicasto izboceni spoljni zidovi epidermalnih

eelija Papillionaceae - familija leptirnjace (papillio = leptir) , biljke leptirastih cvjetova. papus (pappus) - reducirana, metamorfozirana caska razlicitog oblika (dlacice, membranozni

izrastaji, bobice i dr.), koja ostaje na plodu raznih vrsta glavocika [Compositae (Asteraceae)j, a sluzi rasprostiranju plodova pomoeu vjetra [maslacak (Taraxacum)] iii pomocu zivotinja [dvozub (Bidens)] i dr.

patulus - sirok, rasiren Pedicularis l. - od latinskog pediculus = vas, Os, jer se vrsta Pedicularis palustris ked rimljana

upotrebljavala protiv vasaka pedologija (grc. pedon = zemlja, logos = nauka) nauka koja proucava zemljiste, tj. zakone njegovog

nastajanja, egzistencije i evolucije perimnis - trajan perfolliatus - proraslih listova perigon (grc. gonos = leglo, izdanak) jednostavan cvjetni omotac koji se sastoji iz 2 istovjetna lisna

kruga, bez diferencijacije na casicu i krunicu petiolatus - sa drskom (odnosi se na listove) petraeus - koji raste na stjenovitim mjestima Peucedanum l. - anticki naziv za P. officinale, postao iii od grckog peuke = smrca i danos = nizak,

zbog izvjesne medusobne slicnosti listova, a mozda od grckog peukedanos = gorak, opor, zbog ukusa smole iz korijena . . , .

Phleum (grc. phleein = teei) jer su neke vrste ovog roda sluzlle kao sredstvo protlv curenja uha pilosus - mekano dlakav. pinnatifidus - perast, perasto rascijepa.n . .• pionirske vrste - vrste koje prve naselJavaJu neko stamste planinski vrtici - vegetacija visokih zeleni planta annuela, planta annua - jednogodisnja biljka planta blennis - dvogodisnja biljka Plantago l. - ed latinskog planta = taban, zbog oblika lista slicnog tragu stopala planta perennis, perenna - trajnica.. . ...... plodnlca - donji, siroki, vecinom okruglasti dlo tucka u kOJem se razvlJaJu sjemem zamec!.

203

Poa l. - anticki naziv kod GrI<a za zeljasle blljke. koji je Linne prenio na ovaj rod poligamna blljka (planta polygama) biljka sa zenskim. muskim i dvospolnim cvjelovlms polimorfan (polymorphus) - sa mnogo oblika polinanj, polinlj (pollinarium) skup polenovih zma slijepljenih u grudvice raznog obllka. slo je

karaklensticno. npr., za familiju kacuna (Orchidaceae) polusklofitno bille - biljke koje najbelje uspijevaju pn izvjesnom slepenu zasjene. Polygala l. - od grtkog polys = mnogo i gala = mlljeko. zbog vjerevanja da od njih stoka daJe vise

mlijeka Polygonum l. - od grckog polys = mnogo i gony = koljeno. jer je slablo koljencima izdijeljeno na

clanke pontski florni elemenat - grupa biljnih vrsla S area lima u oblasli juznoruskih slepa pontsko-ilirskl florni elemenat - skupina biljnih vlSla clji se areali jednim dijelom nalaze u oblasli

juznoruskih slepa, a drugim dijelom u ililSkom podrucju pontsko- juznosibi rski florni elemenat - grupa biljnih vrsla koje imaju areale u oblasti jui noruskih

slepa i u juznom Sibiru pontsko-submediteranski florn i elemenat - grupa biljnih vlSla s arealima u jui norusklm slepama i

submediteranskom dijelu Evrope populacija - sistem individua koje zive na islom slanislu, u islom vremenu, aklivno razmjenjulu

geneticki malenjal i ostvaruju vi lalno polomstvo Potentilla (dem. od grc. potens = mocan) srednjovjekovni naziv za vrslu Potentilla anserina l. poSlo

se smalralo da je ova biljka veoma Ijekovila pratensis - livadski Primula (Iat. primus = prvi) poSIO se velik brej vrsla ovoga roda pojavljuje u prvim proljetnim danima pro parte (p.p.) - djelimicno pro parte maxima (p. p. max.) - vecim dijelom pro parte minima (p. p. min.) manjim dijelom pro var. - kao varijetet Psilu rus Trin. - od grckog psi/os = go, bez dlaka i ura = rep, jer lanki klas nema osja pubescens - pahuljasl pumilio, pumilis - paluljasl , mal nizak punchitus - islockan purgativum - lijek (sredstvo) za ciscenje cri jeva

Ranunculus (Iat. dem. rana = zaba) Plinijevo ime biljke, posto je vecina vrsta ovoga roda zaslupljena u barama i na vlainim slanislima, gdje zive i abe

(klasa) razred - najvisa filocenoloska jedinica, koja objedinjuje redove, a ovi sveze, ild recentan (Iat. recens = svjez, nov) sadasnji. danasnji , iz naseg doba. red - filocenoloska jedinica koja obuhvala vise sveza, a ove vise asocijacija reli k! - populacija iii vrsla koja je oslatak nekadasnje drevne flore rendzina - tip humusnog karbonalnog zemljisla repens - puzuci reptans - koji puze i zako~enjuje se rizom (grc. rhizoma od rhiza = korijen) - podanak; metamorfiziran podzemni izdanak koji se

ukorjenjuje i potsjeca na korijen, ali se od njega razlikuje po tome sto ima si tne Ijuspasle listove. roska - ahenija rotundifolius - okruglolislan ruber, rubra, rubrum - crven Rumex - rimsko ime za kiselice(Rumex sp.) rupester, rupestris, rupestre - onaj koji rasle na slijenama Rhin<i nthus l. (A lectorolophus, Fistularia) - od grckog rhis - rhinos = nos i allt l10s = cvijel, zbog

oblika gornjeg dijela krunice

sagitta lis, sagittarius, sagittatus - strelicasl salep (persijski sahlep iii schalep = sluzav) sluzna droga koja se dobiva iz gomolja ( Tuber Sa/ep)

raznih vrsla kacuna (Orchis) iii nekih drugih rodova familije Orchidaceae sallcifollus - sa lislovima kao kod vrbe (Salix) Salix l. od lal. salire = izbijali , jer biljka brzo rasle. iii od grc. helix = povijen, uvijen, jer su grane

saviUjive Salvia - rimski naziv za zalfiju, kadulju, (S. officinalis), od lalinskog salvare = spasiti . izlijecili Sangulsorba l. od lat. sanguis = krv i sorbere = pili, upijati , jer se ranije uzimala za zauslavljanje krvi Saturela (L.) Brlq. (= Ca/amin/ha, Clinopodium, Micromeria, Nepe/a. Thymus) - od lat. sa/urare =

zasitili, jer se kod Rlmljana pod sataregia iii kunila uzimala kao zacin S. hortensis saxatllls - koji raste na stijenama, stjenoljubiv Scablosa L. - od lat. scabies = suga, jer se S. succisa uzimala kao lijek proliv svraba scloflta - biljke sjenovitih stanisla Scorzonera l. - ii i od italijanskog scorza = kora i nera = crvena iii od spanskog eskorzon naziv za

204

~rs~u guslera .cd eijeg ujeda se lijeei korijenom ove biljke semlsclo~lta - bllJke poluzasjenjenih sian isla sensu Jatlore (5. lat.) - u si rem smislu sensu strictiore (5. str.) - u uzem smislu s~pi~m - koji rasle uz ograde, na rubovima slkara i slienim slanisl ima serblcus - srpskl ser6tinus - kasan, zakasnio serpyllif6lius - sa lislovima koji su slicni majeinoj dusici (Thymus sp.) serratus - leslerasl sessilis - sjedeci, bez drske S.iI.ene l. -:- od grc. se/~ne = mjesec, jer S. noctillora cvjela floeu, ali ima i drugih prelposlavki slhqua - Ijuska, komuska silvaticus, silvester, silvestris - sumski sinonim (Synonim, syn.) - drugo(a) ime(na) za islu vrslu skeletan (grc. skeletos = koslur, skelel) misli se na zemljisle s visokim procenlom kamena sorus (s.orus) - sku Pin a Irusnlca (sporangija) koje izraslaju iz jednog mjesla iii pokrivaju malu

povrslnu sporoflla species,. vrsla - sislem populacija koje zive .na razl ieilim slanislima u razlicilim vremenima, i kOje po

pravllu., ne razmJenJuJu genellCkl malenJal , zbog proslorne, vremenske, ekoloske iii fenoloske IzolaclJe, a nlSU reproduktivno izolovane

spin6sus - Irnovil spora (g:.c. spora i sporos = sjeme, plod) reproduktivni sislem koji se dalje razvija bez oplodenja spora".9 lja (Irusnlca) I sporangluml organ u kOjem se razvijaju spore sporo~11 (spor0p'hyllu'!') (grc. phyl/on = lisl) lisl na kojem se obrazuju Irusnice, odnosno sporangije sred~joevropskl Ilorm element - grupa blljnlh vrsta s arealima u srednjoj Evropi, u oblasli lislopadnih

suma Stachys -anlicki naziv za vrslu Stachys germanica, od grc. stachys = klas, poslo cvjelovi ove biljke

formiraju privide klas stellatus - zvjezdasl sterilan - neplodan Stipa l. - od grc. stype, alaI. stupa = lanena, konopljana kudelja, na sla asocira dugo osje stipula (stipulae) (stipula = slama) zalislak, palislie, koji ceslo ima slamnasl izgled stolon (vrijeza) (grc. stolos = pratnja) podzemni izdanak iii nadzemna vrijeza slabla stoma (grc. stoma = uSia) oIVori, najcesee na nalicju lislova, koji sluze za razmjenu gasova biljke sa

spoljasnjom sredinom. stomahika - sredslVa za podslicanje funkcije zlijezda striptika - sredstva (Ijekovi) koji slezu (zauslavljaju) Itanini l strobilus (strobilus) - klas sporofila (npr. kod vrsla roda Equisetum, Lycopodium i dr.) subalpinski pojas - prelplaninski pOjas subasocijacija - filocenoloska jedinica niza od asocijacije, a odlikuje se lime slo nema karakterislicnih

vrsla vee samo diferencijalne vrsle ; ima naslavak - etosum, na primjer campanuletosum submediteranski florni elemenat - grupa biljnih vrsla koje imaju areale u submediteranskom dijelu

Evrope subspecies - podvrsla. sukcesije - smjenjivanje jedne populacije drugom, odr.lOsno smjenjivanje biocenoza na islom prosloru supstrat - podloga sveza - sistem slicnih asocijacija (filocenoza); dobiva ime lako slo se imenu najznaeajnije vrsle doda

naslavak· ion, npr. Pinion, Molinion sizokarpium - vidi kalavac

takson - laksonomska (sislemalska) jedinica tanini (Ireslovine) najvaZniji predslavnici hemijskih jedinjenja ugljenih hidrala sa aromalskim kiselina·

ma, koji se susrecu u prirodi. Korisle se u larmaceulskoj i kozarskoj induslriji. Taraxacum (Hall.) Zinno (= Leonlodon) - najvjerovalnije od grc. taraxis = zapaijenje oCiju , proliv

cega se upolrebljavala vrsla T. officinale tenuilolius - lankih lislova Teolrast I Theophrastl (372-287) napisao je djelo " Hislorija bilja", koji obuhvala sve 510 se do lada

znalo 0 Ijekovilom bilju . " tercijaran - koji se odnosi na geoiosku penodu lerCljar terminalan (term/nails) vrsni (cvijel, pupoijak, ltd.) . . . . . . .. . terminologija - skup izraza koji se upolrebljavaju U ne~oj nau.cnoJ dlscljlhnl Ih obiasll ~auka •. . terolita (therophyta) IT I jednogodisnje i dvogodi.snje bdJke kOje nepovoljan penod godlne prezlvlja-

vaju samo u obliku sjemena iii plodova (Slel/ana meel/a, Agroatemma g/Ihago, Lam/um purpureum, ltd.) .

terra rossa - crvenica, po pravilu primorsko tlo na karbo!1all.ma . tetrameran (grc. lelra = celiri, meros = dio) cetvoroelanl cVjelm krug

205

Trifolium l. - od lat. Ires = Iri i {olium = lisl, zbog Irodjelnog lisla Thymus l . - od gre. Ihymos iii Ihymon = lamjan, zbog slienosti mirisa tobolac - eahura (capsula) - suhi plod pueavae, koji, po pravilu , sadrfi veei broj sjemenki , a olvara

se na vrlo razlieile naeine (zaklopeima, poklopeima, rupicama, ild.) Irifolius, Irifolialus - trolislan. tuber6sus - gomoljast. typicus - lipiean, uzoran

uligin6sus - koji rasle na moevarnim slanistima Umbelliferae (Iat. umbella = suneobran ) u bolaniekoj lerminologiji slilae i {ere = nosili, familija slilarki unill6rus - jednocvjelan urbanieus, urbanus, urbieus - gradski.

vagina (rukavae) lisla - baza lisla koja obuhvata slabljiku (Poaceae, Cyperaceae i dr. ) var. (vanelas) - varijelel , odlika vegetacija - sve biljne zajedniee planele Zemlje iii neke njene oblasli, planine, polja, ild vegetativno razmnozavanje - razmnozavanje biljaka vegelalivnim organima (reznieama, lislovima,

ild.) Yeris, vernalis, vernus - proljelni (koji cvjeta u proljeee) (Ver, vMs = proljece) verruc6sus - bradavieav vertieilaris, vertieillatus - prsljenasl verus - pravi vikarirajuce vrste (vicarius = zamjenik) koje su sliene, a koje se u prosloru smjenjuju. Viola - po grekom anl iekom nazivu ion iii iolon za vrslu Malhiola incana izveden je rimski naziv

viola ria za ovaj rod i kasnije skraeen na viola vrijeze - sloloni vulgaris, vulgatus - obiean, opsli, siroko rasproslranjen Veratrum l. - od lat. verare = govorili islinu, jer spraseni korijen izaziva kijanje, Ij . znak da se govori

islina Vicia L. - od lat. vincire = vezati , zbog vi liea kojima se prievrscuju za okolne biljke iii predmete

zalisci - palistici. zigomorfan (gre. zygon = jaram, morphe = oblik) organ (u ovom slucaju evijet) koji se moze podijeliti

na dva simetricna dijela samo jednim presjekom (monosimetrican, dorzivenlralan) zoohorija (dispergatio zoochorica) rasprostiranje sjemena i plodova posredstvom zivotinja

zivotni oblici (forme) biljaka - pojam u fitoekologiji po kojem su vise i nil'e biljke svrstane u razne kalegorije. Svaka zivolna forma predstavlja odredeni naein prilagodenosti na dale uslove zivota.

206

Danski bolanicar Raunkier, 1905. godine izradio je veoma jednostavnu i jasnu podjelu l'ivotnih oblika biljaka. Za osnovu Ie podjele uzeo je onu prilagodbu biljke koja slul'i prezivljavanju najnepovoljnijeg godisnjeg doba, a to je u hladnim i umjerenim krajevima zima, u loplim (tropska i suplropska oblasl) susa. Biljke su prilagodene ovim vaZnim promjenama, ate prilagodbe naroeilo se ogledaju u polozaju i zastili pupova (tj . prezimljujueih organa), iz kojih ee se razvili biljka na poeetku vegetaeione sezone. Prema polozaju prezimljujueih organa, Raunkier je poslavio nekoliko zivolnih oblika (formi), koje svrslava u pet osnovnih kategorija: fanerofili (Phanerophyta) {P{ jesu biljke koje imaju visegodisnje, Irajne grane sa pupovima na vrhovima, koje se nalaze slobodno u vazduhu, na veeoj iii manjoj visini od povrsine zemljista; hamefite (Chamaephyta) ICh l jesu niske biljke eiji se pupoljei nalaze najvise do 25 em iznad zemlje, lako da su oni za vrijeme zime bolje zaSlieeni nego kod vrsla prethodne skupine ; hemikriptofile (Hemicryplophyta I HI jesu biljke kod kojih nadzemni djelovi preko zime izumiru, ali pupoljci oslaju pri osnovi stabla, neposredno uz povrsinu zemlje (bilo da se nalaze ispod iii iznad nje )1 Veei broj biljnih vrsta umjerene zone pripada ovoj skupini. Geofite (Geophyta) IG I jesu biljke eiji nadzemni organi polpuno izumiru a pupoljei se nalaze na podzemnim organima, i 10 na znalnoj dubini. Geofite prezimljuju iii pomoeu rizoma (Anemone, Iris, Polygonalum, ild.), lukovica (Galanlhus, Leucoium, Allium i dr) , korijenskih krtola (Orchidaceae) iii slablovih krtola (Colchicum, Cyclamen i dr.). Terofite (Therophyta) IT I jesu jednogodisnje biljke koje nepovoljan period godine prezivljavaju sarno u obliku sjemena, odnosno plodova

, ,­- ~

, ,--<>

.ae!': ~ • _ 4~

~--. ~·r odoI atum _ . .t..a

"'S Voen:r: B'*

Q-epis c:onymulia GOl..a- .... "'"""'" 'Z' ~e = - aq 'ZO

Cn.JciMa gIaba _ 9":1!n:..' Cynosurus u ' 'lS _ '5;;

0. .... " caroIa _ ~ caoI:a -Dactyk gIoma __ 'S-

0.111 .... Mpina • est 4 sa - -=--~ c ..a- ~ & ~-m="" ' 51!

Os ~bOilia <treoWetE¥ as :e . X . '51!!

,:l:-=",--= =_,,""""'05 X ' 56 Desct Ii ,·iSR

,Aasa 46C DianIhus aiDbia 25 DianIhus .... . h _ 2S DoIj'Q1ium te' e_.

"EOe'E Go...c... sbs:!... ::osrs . .Q

Fq' )1m paIu:sare _ ' _ E:-.~ ~ :vet. ""Jill'"

EUpoo.bia ".,.' -5..p , a",iir."io; L !l6 &4A- - i' 4., , i& _ --Hi -J? £liB

"'esLca __ = "are SS ~ !"'IaeI>-'63

'G ca a&D .. 6" F e .... iiigl escesiS :...a-.. subsp. niglew:ens .~

F t .... owina '"62 z If"'2 '.-"'er _ • a$ a Jr<oc:ro ·65

F ' .... p -~ 63 F 7 ... rubnt "S& :esu:a -..aa Lam. ~ 3lD 61 F 7... S' Sd-..e ex GaUlin 55 Fesa.c:a ~ HayeI< 62 ~ dAa E " Gill! :J7 1RE;:e "'. '9 iI ...... d . 37

C 5_ A s L Q2

C 5-~ 00 GaIUtr __ Seq!.. £ ..... 03 C . .o1bsa Seq!.. Cas&. 29 Genisa sa-; F L 43 0... __ c:iIaIa L85

C 5 a '5 L82

2f11

Gentiana pneumonanthe L. 83 Gentiana utriculosa l. 84 Gentianella ci liata (l.) Borkh. 85 Geranium molle L. 69 Gladiolus lIIyrlcus Koch 137

Heracleum sphondilium subsp. sphondillum 77 Hleracium grandlflorum All. 121 Hieracium plio sella 122 Holcus lanatus l. 166 Hordeum hystrix Roth. 167 Hordeum marinum Huds. subsp. gussoneanum

ParI. 167 Hordeum maritimum With. subsp. gussonea~

num (ParI.) Asch. & Graebn. 167 Hordeum nodosum Koch 168 Hordeum pralense Hudson 168 Hordeum secalinum Schreb. 168 Hypochoeris maculata l. 123 Hypochoeris radicata l. 124

Inula salicina L. subsp. salicina 125

Juncus articulatus L. 139 Juncus effusus l. 140 Juncus lamprocarpus Ehrh. ex Hoffm. 139

Knautia arvensis (l. ) Coulter 108 Koeleria crislala (l.) Pers. 170 Koeleria crislala (L) Pers. var. gracil/is (Pers.)

Beck 169 Koeleria gracilis Pers. 169 Koeleria macrantha (Lebedev) Schulles 169 Koeleria pyramidata (Lam.) Beauv. 170

Lathyrus latifolius l. 49 Lalhyrus megalanlhus Steudel 49 Lathyrus pratensis l. 50 Leontodon autumnalis l. 126 Leontodon hlspldus l. 127 Leucanthemum vulgare Lam. 128 Leueojum aestivum l. subsp. aestivum 136 Linum cathart lcum l. 70 Lolium perenne l. 171 Lotus cornieulatus l. 45 Luzula campestris (l.) DC. in Lam. & DC. 141 Lychnis flos-cucull L. 27 Lyslmachla nummularla l. 81 Lythrum sallcaria L. 32

Medicago arablca (l.) Hudson 46 Medicago falcala l. 47 Medlcago lupullna l. 48 Medicago maculala Sibth. 46 Medlcago sativa l. subsp. falcata (l.) Arcang 47 Moenchla mantlca (l.) Bartl. 29 Mollnla caerulea (l.) Moench subsp. caerule. 172

Narcissus poeticus L subsp. radiiflorus (Salisb.) Baker 135

Nardus strlcta l. 173

Onobrychis saliva Lam. 51 Onobrychls vlclifolia Scop. 51 Ononls arvensls l. 52 Ononis hircina Jacq. 52

208

Ononls spinosa L. 53 Ophloglossum vulgatum L. 20 Orchis morio l. 138

Pastinaca sativa subsp. sylvestrls (Miller) Rouy & Camus 78

Petrorhagla saxifraga (l.) link 30 Phleum pratense l. 174 Pimpinella magna l. 79 Plmplnella major (l.) Hudson 79 Pimpinella saxifraga var. major L. 79 Plantago altisslma l. 104 Planlago carina la Schrad, ex Mert & Koch non

Moench 105 Plantago holosteum Scop. 105 Plantago lanceolala l. 106 Planlago lanceolala l. var. altissima Pollini 104 Plantago media L. 107 Poa bulbosa l. 176 Poa pratensls l. 175 Poa trlvlalis L. 177 Polygala comosa Schkuhr. 72 Polygala vulgaris l. 73 Polygala vulgaris subsp. somosa Chod. 72 Polygonum bistorta L. 21 Potentilla recta l. 38 Potentilla reptans l. 39 Primula columnae Ten. 80 Primula veris l. subsp. columnae (Ten.) Arcang. 80 Prunella alba Palles ex Bieb. 90 Prunella laciniata l. 90 Prunella vulgaris l. 91

Ranunculus aeer!. L. 33 Ranunculus aerls L. 33 Ranunculus repens l. 34 Ranunculus sardous Crantz 35 Rhlnanthus minor l. 95 Rhinanlhus major Ehrh. var. glandulosus Si-

monk. 94 Rhinanthus rumelicus Velen. 94 Rumex acetosa L. 22 Rumex crlspus L. 23

Salvia pratensis l. 87 Sangulsorba minor Seap. 40 Sangulsorba officinalis l. 41 Scablosa columbarla l. 109 Scabiosa dubia Velen. non Moench. 91 Scorzonera villosa Scop. 129 Serratula tlnctoria l. 130 Sieglingia decumbens (l.) Bernh. 159 Silene inflala Sm. 24 Silene vulgaris (Moench.) Garecke 24 Stachys recta l. 88 Stella ria gramlnea l. 28 Succlsa pratensls Moench. 110

Taraxacum offlclnale Weber in Wiggers 131 Teucrlum chamaedrys l. 89 Thymus serpyllum l. 93 Tragopogon pratensls l. 132 Trifolium campestre Schreber in Strum 54 Trifolium fragiferum l. subsp. fragllerum 55 Trifolium hybrldum l. 56

Trifolium incaranatum l. 57 Trifolium montanum l. 58 Trifolium nigrescens Vivo 59 Trifolium ochroleucum Huds. 60 Trifolium panonlcum Jacq. 61 Trifolium patens Schreber in Sturm 62 Trifolium pratense l. 63 Trifolium rapens l. 64 Trifolium resupinatum l. 65 Trifolium subterraneum l. 66

Trlsetum flavescens (l.) Beauv. 178 Trisetum pratense Pers. 178 Tunica saxifraga (l.) Scop. 30

Veratrum album l. 134 Veronica chamaedrys L. 96 Veronica serpyllifolia l. 97 Vlcla cracca l. 67 Vlcla seplum l. 68 Viola can Ina l. 31

Babin zdravac 69 Bedrenika velika 79 Bedrinac veliki 79 Bekica 150 Bela rada 114 Belodun 42 Bezstabljicni osjak 118 Bijela djetelina 64 Bijela puzava rosulja 145 Bodilica 118 Bodljikavi glad is 53 Bodljikavi zeeji trn 53 Bokvica cunasta 105 Brdska djetelina 58 Brocac 102 Busika 160

Crijevac 28 Crnkasta djetelina 59 Crnjevac iuckasti 90 Crvena djetelina 63 Crvena gunjica 65 Crvena vlasenka 161 Crvena vlasulja 161 , 164 Crveni kantarion 86 Crveni vijuk 164

Dimak bodljikavi 121 Dinjica 40 Divlja ialfija 87 Divlji karanfil 25 Divlji kim 75 Djetelina podzemna 66 Dlakavi krestusac 72 Dokoljen 136 Dubacac 89 Dunjica 48 Dupcac 89 Dvogodisnji dimak 120

Oipovina 155

Engleski Ijulj 171 Estarzeta 51

Francuski Ijulj 149

Gladiola 137 Gladis 72 Gola sita 140 Golocej brdski 126 Golubija udovicica 109 Gomoljasta koneara 37

210

Srpskohrvatska imena

Grahovina 49 Graorica 67 Grozdasti ovsik 154

Hajducka trava 113 Hibridna djetelina 56 Hmeljasta lucerna 48

Cekinjasti golocek 127 Cekinjusa bodljikava 121 Cekinjusa crna 120 Celasica velika 38 Celinscica 91 Cemerika bijela 134 Cestoslavica 96 Cesljasti razlicak 117 Cesljika 156 Cistac 88 Cvorasti sit 139 Cvorasti sitinac 139

Iglica me kana 69 Inkarnatska djetelina 57 Ivanjska brocika 103 Ivanjsko cvijece 103 Ivica 92

Jaglika proljecna 80 Jagodasta djetelina 55 Jagorcevina proljecna 80 Jajastolisna cestoslavica 97 Jarcija trava 41 Jednolistak 20 Jeievica 157

Kacun 138 Kija nuiasta 72 Klasulja 168 Klinei" sareni 26 Klupcasta ostrica 157 Kovrdiava kiselica 23 Kozja brada 117 Krasuljak 114 Krasuljica obicna 74 Krbuljica velika 74 Krestac 156 Knugolisna metiljka 81 Kriialina 91

Lan cistilac 70 Lanik bijeli 70 Lavlji zub 126 Lazarkinja crvena 99

Leieea trava 159 Lisioji koljenasti repak 147 Lisicji repak 146 Livadna grahorika 50 Livadna kadulja 87 Livadna vlasulja 163 Livadna vlasnjaca 175 Livadska klasaca 154 Livadska kozja brada 132 Livadski grahor 50 Livadski jecam 167 Livadski vijuk 163 Locina 126 Lukovicasta livadarka 176 Lukovicasta vlasnjaca 176

Ljulj utrinae 171 Ljutika 22

Maciea 174 Macji repak 174 MajCina dusiea 93 Mala boca 118 Mala krvara 40 Mala lineura 82 Mali mlijee 71 Mali sreenjak 82 Mali suskavae 95 Mali zveeae 96 Maljava klasaca 153 Maslacak 131 Mecja sapa 77 Medvjedi dian 77 Meka stoklasa 153 Mekis 167 Metlusiea 175 Minja moraviea 105 Mirisavka 148 Misjakinja prugolisna 28 Mjesinieasta geneijana 84 Mljecika obicna 71 Mocvama lineura 83 Mocvarna presliea 19 Moevarna siristara 83 Modar kamenieak 30 Modra beskoljenka 172 Modrieiea 99 Mrazovae 133 Mrkva divlja 76 Muravka 129 Muska bokvica 106

Nacrvena rosulja 144 Nakostrijeseni lavlji zub 127 Narcis 135

Obicna beklca 141 Obiena broeike 102 Obicna ivancica 128 Obicna livadarka 177 Obicna margareta 128 Obicna ma§anka 29 Obicna prisnlca 108 Oblcna runjlka 122 Obicna smllica 170 Obicna Iresl~ 150

Obicna vrkuta 36 Obicni ornjevae 91 Obioni kim 75 Obicni krestusae 73

Obieni Ijulj 171 Obieni pastrnak 78 Obieni pastrnjak 78 Obicni preskoc 110 Obicni srpae 130 Obicni stolisnik 113 Obieni iabnjak 35 Odvraeeniea 121 Ostra rosulja 144 Ostrica busika 160 Otvorena zvoncika 111 Ovoja vlasulja 162 Ovseniea 149 Ovsik 151

Pahovka 149 Pahuljasta medunika 166 Panonska djetelina 61 Pasja Ijubieiea 31 Pasnjacki oman 125 Persijska djetelina 65 Petlova kresta 95 Petlova krestiea 156 Petogradna metlusiea 177 Petoprstiea 38, 39 Pesenka 29 Piliea 130 Piramidalna kelerija 170 Pirevina 143 Pirika 143 Piskavac 110 Pjegava lucerna 46 Pjegava vija 46 Pjegavi jastrebljak 123 Polegli protivak 81 Poljska djetelina 54 Poljski kim 75 Poljsko zelje 23 Prava brocika 101 Prava livadarka 175 Prijeslap 43 Proljeena oSlrica 142 Promjenljiva klasaca 151 Prostrel82 Provaljen korijen 123 Ptieja grahorica 67 Pueavac 24 Purpurna grahorica 68 Purpurna lazarkinja 100 Purpurni broe 100 Pusina 24 Puzava petoprsta 39 Puzavi Ijutie 34 Puzavi zabnjak 34 Puze6a ivica 92

Ranjsnlca 42 Ranjenlk 42 RastrsSBni sit 140 Ra§IJasta k1cica 104 Razllcak 115

Repasta zvon6ika 112 Rdobrada 155 Repu~ica 112 Rumenika 27 Runjavi ze6ak 52

Sablji6ica 137 Salep 138 Sardinijskl Ijutie 35 Siri~tara 82 Smllica njezna 169 Smllica tanka 169 Smiljkita 4S Sporis 113 Sreenjak 21 Srednja bokvica 107 Srednji trputac 107 Srpak 130 Strelicasta zutica 43 Sunovrat 135 Su~an 123 Surueica 37 Suzica 150 Svinjski korijen 124

Sareni karanfil 26 Sargarepa divlja 76 Silj 158 Siljka 158 Sirokolisni grahor 49 Stavelj obieni 23 Strkasti zvonei6 111 Su~an 124 Susulj 30 Svedska djetelina 56

Tipac 173 Tratineica 114 Trepljasta siristara 85 Trepljasti raven 85 Trozupka 159 Turovet 132 Tvrdaea 173

Udovica njivska 108 Uskolisni trputac 106 Uspravna stoklasa 152 Uspravni ovsik 152

212

Usac 27 Utrenica glatka 125 Uvinuti dvomik 21

Vasiljak 115 Velika kiselica 22 Velika klVara 41 Verenica sitna grozdasta 97 Vid 84 Vidac 98 Vidova trava 98 Vijugasta grahorica 68 Vijuk 162 Vijuk stepski 163 Virak 36 Visoka bokvica 104 Visoki jeeam 168 Vlasulja janjcarica 165 Vlasulja valiska 165 Vodenika 119 Vrbica velika 32 Vrbieica velika 32 Vunasta medunika 166

Zecina 115 Zeeja lobeda 122 Zeeji tm 52 Zeljasta bjeloglavica 44 Zeljasta bjeloglavka 44 Ziatnozuta zobika 178 Ziatnozuti ovsik 178 Zmijina eestoslavica 96 Zmijski jezik 20 Zrakasti jastrebljak 124

Zabtji rastavi6 19 Zabnjak Ijutie 33 luta gunjica 62 Zuta broeika 101 luta djetelina 62 luta krska zecina 116 luta lucema 47 luta vija 47 luti krSki razlieak 116 luti zvjezdan 4S lutikava djetelina 60 lutkasti osjak 119

U Ediciji PRIRODA JUGOSLAVIJE izasle su slijedece knjige:

1. C. Silic : ATLAS DRVECA I GRMLJA 2. C. SiJie : SUMSKE ZELJASTE BILJKE 3. C. SiJie : ENDEMICNE BILJKE 4. R. Lakusie: PLANINSKE BILJKE 5. R. Lakusie,

LJ . Misie : L1VADSKE BILJKE 6. C. SiJie : UKRASNO DRVECE I GRMLJE

U pripremi su slijedece knjige:

1. A. Sofradzija, Z. Korene: SLATKOVODNE RIBE

2. T. Vukovie, Z. Pocrnjie, E. Elurovie : VODOZEMCI I GMIZAVCI

3. J. Gregori Z. Korene : PTICE

4. A. Sofradzija: LOVNA DIVLJAC 5. A. Span,

B. Antolie: BILJNI SVIJET JADRANA 6. A. Simunovie,

D. Zavodnik : BESKRALJESNJACI MORSKOG DNAJADRANA 7. I. Jardas: RIBE I GLAVONOSCI JADRANA