liturgija župne zajednice - naslovna - Živo vrelo · 2012-10-29 · liturgija župne zajednice...

44
liturgijsko-pastoralni list Hrvatski institut za liturgijski pastoral pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji god. XXIX. cijena: 13 kn 10 živo vrelo 2012 Liturgija župne zajednice od 7. listopada do 1. studenoga 2012.

Upload: others

Post on 27-Jul-2020

5 views

Category:

Documents


0 download

TRANSCRIPT

Page 1: Liturgija župne zajednice - Naslovna - Živo vrelo · 2012-10-29 · Liturgija župne zajednice jet, a ne susret s drugim. Princip zajedništva oslabljen je kulturalnom uda-ljenošću,

liturgijsko-pastoralni list

Hrvatski institut za liturgijski pastoral pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji • god. XXIX. • cijena: 13 kn10 liturgijsko-pastoralni list

Hrvatski institut za liturgijski pastoral pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji god. XXIX. cijena: 13 kn

živo vrelo2012

Liturgija župne zajedniceod 7. listopada do 1. studenoga 2012.

Page 2: Liturgija župne zajednice - Naslovna - Živo vrelo · 2012-10-29 · Liturgija župne zajednice jet, a ne susret s drugim. Princip zajedništva oslabljen je kulturalnom uda-ljenošću,

2012 10God. XXIX. (2012.)

Liturgijsko-pastoralni listza promicanje liturgijske obnove

Glavni i odgovorni urednik: Ante Crnčević

Uredničko vijeće:Petar Bašić, Ante Crnčević,

Ivan Ćurić, msgr. Ivan Šaško,msgr. Ante Ivas, Ivica Žižić

Predsjednik uredničkog vijeća:msgr. Ante Ivas

Uredništvo:Ante Crnčević, Ivan Andrić,

Gabrijela Miličević

Gra� čka priprema:Tomislav Košćak

Izdavač i nakladnik:Hrvatski institut za liturgijski pastoralpri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji

Kaptol 2610000 ZAGREB

Telefon: 01 3097 117Faks: 01 3097 118

e-mail: [email protected]

Tisak:Gra� ka Markulin, Lukavec

urednikova riječ 1 Župa u povratku liturgiji

naša tema: Liturgija župne zajednice 2 Liturgijska zajednica u životu župe,

I. Žižić

Zajednica rođena iz slavlja, A. Crnčević

Liturgijska communitas i njezin suodnos s liturgijskom skupinom u (župnoj) zajednici,I. Šaško

otajstvo i zbilja 20Biblijska razmišljanja:I. Šaško, A. Vučković, S. Slišković,Ž. Tanjić, I. Raguž

Dvadeset i sedma nedjelja kroz godinu

Dvadeset i osma nedjelja kroz godinu

Dvadeset i deveta nedjelja kroz godinu

Trideseta nedjelja kroz godinu

Svetkovina Svih Svetih

trenutak: pisma čitatelja 40 Geste naklona u slavlju euharistije

živo vreloISSN 1331-2170 – UDK 282

V. Blažanović: Silazak Duha Svetoga

Page 3: Liturgija župne zajednice - Naslovna - Živo vrelo · 2012-10-29 · Liturgija župne zajednice jet, a ne susret s drugim. Princip zajedništva oslabljen je kulturalnom uda-ljenošću,

1

UREDNIKOVA RIJEČŽIVO VRELO 10–2012

L Župa u povratku liturgiji

L iturgijsko slavljenje Kristova otajstva događa se u Crkvi, za-jednici vjernika, koja po udioništvu u Daru otkupljenja uvijek iznova biva preobražena u ljepotu »Božjega prebivališta me-

đu ljudima«. Stoga se može reći da Crkva na izvjestan način pretpo-stavlja liturgiju, koja je ostvarenje otajstvenoga susreta i najtješnje-ga jedinstva vjernika s Bogom. Nije moguće »misliti Crkvu«, njezino djelo naviještanja i sveukupno njezino poslanje bez toga liturgijsko-ga izvora iz kojega se rađa i u kojemu se sama prepoznaje Crkvom. Na tom tragu i svaka zajednica vjernika, ukoliko želi biti nositelji-com Kristova poslanja u svijetu, pronalazi nadahnuće u liturgiji u kojoj je božansko pretpostavljeno ljudskomu, a vječno prolaznomu. Tako je i sa župnom zajednicom vjernika, koja utjelovljuje i umje-šćuje Crkvu u stvarnost svijeta. Kroz slavlje liturgije, životno dotiču-ći Otajstvo koje ju utemeljuje, članovi župne zajednice uvijek izno-va doživljavaju da ne tvore tek skup onih koji isto misle ili za istim teže, nego da postaju »jedno Tijelo« koje je sakrament Kristove pri-sutnosti u svijetu. Liturgija u njima stvara nove odnose i daruje im novost zajedništva.

Suvremeno nepovjerenje u župu, pokušaji prenošenja njezinih zadaća na razine vjerničkih skupina te pomisao kako je u suvreme-nim okolnostima župu potrebno nadomjestiti drugim oblicima za-jedništva, pokazuju da u samoj Crkvi blijedi svijest o njezinoj teolo-galnoj dimenziji. Zajedništvo župe može živjeti i sigurno odgovarati izazovima svijeta samo ondje gdje se udioništvo u Kristovu životu prepoznaje kao temelj i smisao zajedništva. Zato kriza župe, kao te-meljne zajednice Crkve, vjerno očituje krizu njezine liturgije. Litur-gija župne zajednice postaje tako temeljnom brigom sveukupnoga pastoralnoga nastojanja.

Mnoge su župe danas prepoznate po brojnosti pastoralnih aktiv-nosti, po ponudama i inicijativama kojima se nastoji doći do vjerni-ka, kao i do onih koji to nisu. Sve su to hvalevrijedni oblici ostvarenja kršćanskoga poslanja, ali valja priznati da je u takvome djelovanju katkada teško prepoznati jedno lice Crkve. Stoga je župa u suvreme-nim traganjima i preispitivanjima potrebna povratka liturgiji, Su-sretu iz kojega se rađa, uvijek iznova obnavlja i u kojemu propituje kristoliku prepoznatljivost svoga lica među ljudima.

Urednik

Page 4: Liturgija župne zajednice - Naslovna - Živo vrelo · 2012-10-29 · Liturgija župne zajednice jet, a ne susret s drugim. Princip zajedništva oslabljen je kulturalnom uda-ljenošću,

NAŠA TEMA

2

Liturgija župne zajednice

KLiturgijska zajednica u životu župeO obrednim temeljima zajedništva vjere

Ivica Žižić

Crkveno se zajedništvo gradi na temelju jedin-stva posredovanog sa-kramentalnim slavljem

vjere: izvirući iz jedinstva oblikovanog Božjom

inicijativom, zajedništvo se utemeljuje, vjeruje

i slavi u liturgiji Crkve. Nedjeljno je bogoslužje »egzemplarno mjesto«

provjere bivanja, veličine i dinamike župe, mjesto

gdje se župska zajednica pojavljuje. Nedvojbeno je da župa u nedjeljnoj

liturgiji doseže najin-tenzivniji trenutak svoje

vidljivosti. Ipak, u novije doba župa je sve više u

traganju za zajedništvom.

K roz duga stoljeća župa je zadržala svoj ustroj gotovo nepro-mijenjenim. Kao najmanja jedinica crkvenoga života, ona je pružala pastoralnu skrb, liturgijski život, katehezu, ali je če-

sto nadilazila svoje religijsko poslanje i bila društveno, karitativno i prosvjetiteljski angažirana jezgra društvenoga života. U moderno doba mnogo toga stubokom se promijenilo. Danas su župe u povla-čenju. One su, s jedne strane, u povlačenju pred društvenim anga-žmanom, koji je nekoć redovito pratio život župskih zajednica, ali, s druge strane, župe su u sve većoj brizi za vlastito održanje usredo-točene na unutarnji život zajednice vjernika. Moderni, prosvijećeni i sekularizirani svijet, sa svojom kritikom religije, kršćanskim je zajed-nicama dao pozitivnog poticaja da se iznutra odrede i oslone na ono što stvarno tvori njihov najdublji identitet.

U mnoštvu udruženja, pokreta i inicijativa, »župska civilizacija«, tragajući za vlastitim mjestom, suočava se s dva uzajamno uvjetova-na procesa: razdvajanje od drugih i učvršćivanje u vlastitom posla-nju. U razdvajanju od drugih, župe nerijetko i gotovo nesvjesno pri-svajaju upravo one racionalne strategije koje održavaju druge i sa-svim različite sustave udruživanja u kojima ljudi dijele zajedničke in-terese i ciljeve. U traganju za vlastitim poslanjem, suvremene župe osjećaju svu tegobu modernoga potisnuća religije s kulturnoga i eg-zistencijalnoga obzorja današnjice. Pohađanje nedjeljnog bogosluž-ja – o čijemu se stanju u crkvenoj javnosti tjeskobno diskutira ili ga se prešutno zanemaruje – zacijelo je jedan od trenutaka u kojemu se pokazuje stanje crkvenih zajednica. Možda je upravo to razlog zbog kojega se teološko-pastoralne discipline odlučuju za provjeru poha-đanja nedjeljnog bogoslužja kao pokazatelja unutarcrkvenih procesa pada ili oporavka katoličke religioznosti, osobito u gradskim sredi-nama. Blagdansko bogoslužje postaje »egzemplarno mjesto« provje-re bivanja, veličine i dinamike župe, mjesto gdje se župska zajedni-ca pojavljuje. Nedvojbeno je da župa u nedjeljnoj liturgiji doseže naj-intenzivniji trenutak svoje vidljivosti. No, taj pojavak, koliko god bio intenzivan, osobito o velikim svetkovinama i blagdanima, kad navre mnoštvo ljudi, u običnom ritmu liturgijske godine čini se kratkoga

Page 5: Liturgija župne zajednice - Naslovna - Živo vrelo · 2012-10-29 · Liturgija župne zajednice jet, a ne susret s drugim. Princip zajedništva oslabljen je kulturalnom uda-ljenošću,

3

1010živo vrelo10živo vrelo1010živo vrelo10201220121020121010201210daha. Gotovo istim ritmom svake se nedjelje desetak posto vjernika, ko-ji prebivaju na području župe, sabire na bogoslužje, a zatim kao da nestaju u anonimnosti. Tijekom tjedna u župama se stvarno događaju tek zajedni-ce: u prvom redu one vjeronaučne, potom molitvene, karitativne, kao i sve druge koje povezuju vjernike zauzete određenim inicijativama.

Na ovom mjestu ne želimo neprimjereno župu suprotstaviti zajednici jer se župa, u svojemu najdubljem identitetu, koji ostaje vidljiv i djelotvoran upravo u liturgiji, iskazuje kao zajednica vjernika. No, želimo naglasiti da od-nos između župe i zajednice nije ni jednostavan ni jednoznačan zato što za-jedništvo nije samo plod istomišljenika, niti organizacije. U trenutku kada župa slavi liturgiju, ona se nalazi u neposrednom doticaju s onim što ju stvar-no utemeljuje kao zajednicu vjernika. Upravo zato jer slavi liturgiju, župa se ne može dedukcijom zbirno svesti na »zajednicu zajednica« ili na »zbir inici-jativa«. Crkveno se zajedništvo gradi na temelju jedinstva posredovanog sa-kramentalnim slavljem vjere: izvirući iz jedinstva oblikovanog Božjom inici-jativom, zajedništvo se utemeljuje, vjeruje i slavi u liturgiji Crkve.

Župa na poprištu traganja za zajednicom Današnja župa poprište je prjelaska iz tradicionalne župske civilizacije u civilizaciju ‘traganja za zajednicom’. Naime, župska je civilizacija odredila pastoralni život crkvenih zajednica kroz posljednjih nekoliko stoljeća, a taj se model potom, u mnoštvu kulturalnih previranja, našao u dubokoj krizi. U prošlom se stoljeću, uz različite pokušaje obnove župe, javljaju zajedni-ce kao izravan odgovor na zahtjeve suvremenih kršćana, sve više osjetljivih na personalističku dimenziju i pobuđenih potrebom za duhovnom kvalite-tom zajedništva vjere, u što se zacijelo može svrstati i zahtjev za življenom liturgijom. Zajednice nisu samo plod ili otkriće tzv. crkvenih pokreta. One su plod zahtjeva vremena, plod otpora rastućem individualizmu, koji je za sobom ostavio hladnoću i osamljenost širokih masa, a u religijskim sredi-nama urodio razobličenom intimističkom duhovnošću.

Pojava zajednice protuteža je duhu individualizma koji je rastakao tkivo kulturnih tradicija, a s njime i brojne oblike zajedništva koji su njegovani u krilu crkvenog života. Moderno doba unijelo je nelagodu u društveni i osob-ni život, a župe su sa sve većom poteškoćom bile pogodna mjesta zajedništva ljudi. U tom smislu mogli bismo biti suglasni s tvrdnjom J. Jukića, koji, ia-ko zanemaruje teološki opseg problema, dobro primjećuje: »Kriza zajedniš-tva je išla istodobno s razvitkom industrijskog i urbaniziranog društva (...). Ljudi skupljeni na nedjeljnoj misi ili povezani u nekom župskom pothvatu ne predstavljaju još nekakvu zajednicu, jer da bi to postali potrebno je blisko poznanstvo i osobni susret čega u modernim gradskim i specijaliziranim od-nosima jednostavno nema.«

Izlazak iz župske civilizacije bio je obilježen ulaskom u gradove i u urbani način života. U gradu i u gradskoj župi pristup vjeri i Crkvi postao je osoban i privatan, oslonjen samo na nutarnju vjeru, a ne na široku društvenu potpo-ru. Otuda se crkva više ne smatra mjestom zajedništva, nego mjestom privat-ne pobožnosti u gluhe sate kad »nema nikoga«, a liturgija povremenim mo-litvenim slavljem u kojemu na prvo mjesto valja staviti vlastiti osjećajni svi-

Page 6: Liturgija župne zajednice - Naslovna - Živo vrelo · 2012-10-29 · Liturgija župne zajednice jet, a ne susret s drugim. Princip zajedništva oslabljen je kulturalnom uda-ljenošću,

NAŠA TEMA

4

Liturgija župne zajednice

jet, a ne susret s drugim. Princip zajedništva oslabljen je kulturalnom uda-ljenošću, stalnom pokretljivošću i nestalnošću mjesta prebivanja, ali i nepo-vjerenjem prema crkvenom u urbanom prostoru, što je sudbonosno utjecalo na način prakticiranja vjere u župskim zajednicama. U današnjim se župama prakticira liturgijsko zajedništvo u nametnutoj liberalnoj perspektivi, uteme-ljenoj na načelu neuvjetovane, individualne slobode. Pritom, dakako, u sjeni ostaje eklezijalna ideja zajednice kao iskustva darovane slobode, pozvanosti i dijaloga u krilu sakramentalnoga zajedništva vjere.

Iako katolička župa sa sobom nosi tegobnu baštinu feudalnoga stila i indi-vidualističke pobožnosti, ona je u novije doba sve više poprište traganja za za-jedništvom. Činjenica da se danas govori o potrebi »stvaranja« župnog zajed-ništva polazi od činjenice nedostatka istoga, odnosno, iz iskustva rasipanja za-jedništva vjernika. To iskustvo ne uočava se samo u crkvenom ambijentu. Ono je isto tako vidljivo u širokim društvenim slojevima u kojima vladaju različi-te forme individualizma. Naša je modernost jamačno uzrokovala eroziju za-jednice. J. L. Nancy će reći da je pojedinac samo ono što je preostalo od isku-stva raspada zajednice: »Pojedinac je nevidljiv, (…) on je učinak raslojavanja.«

U župi je, naime, vidljiv zahtjev za živom zajednicom vjere. Župe se, da-kako, prepoznaju i definiraju zajednicama vjere, ali se u zahtjevu formiranja »malih zajednica« suočavaju sa svom nemogućnošću takvoga nametnutog zadatka. Zahtjev za »malim zajednicama«, naime, nastaje drugdje. On ne izrasta iz zajedništva vjere, nego iz osobnoga traganja za svetim, za sobom, ali i iz traganja za istomišljenicima, za onim ‘drugim’ kao i za mjestom opo-ravka od suvremene samoće. Svi ti zahtjevi promeću se u razne oblike du-hovnosti i nalažu kao istinska nadahnuća na koja crkvena zajednica treba odgovoriti. Ne treba zaboraviti da se ta ista traganja događaju i u drugim re-ligijskim i konfesionalnim sredinama, ali i da su mnogobrojna udruživanja već odavno prerasla u svjetovne religije i kultove, nudeći terapijske tretma-ne smisla u svijetu, razasutog u fragmente.

Živa zajednica U sadašnjemu povijesnom obratu – od župe prema zajednici – koji se u cr-kvenom životu odrazio u pojavi brojnih pokreta i skupina oblikovanih po mjeri vlastitih nazora, interesa, nadahnuća i zahtjeva, gotovo se neprimjet-no stvara dvostruki poredak ne samo u organizaciji Crkve, nego i u njezi-noj liturgiji. Liturgija, naime, ne može nastati iz skupinâ i pokretâ. Njezin je izvor druge naravi. Zahtjevu za živom zajednicom, improviziranom poseb-nim pjesmama, osjećajem bliskosti, gorljivim poticajima, ne može se udovo-ljiti na uštrb istine liturgijskoga slavlja Crkve jer je Crkva po samoj liturgi-ji živa zajednica vjere. Životnost, dakle, ne proizlazi tek iz živoga angažmana sudionika, nego iz poniranja u dar slavljenoga Otajstva.

Unatoč tomu, gradskom tipu župa prijeti opasnost raslojavanja na po-sebne zajednice i na individualne inicijative. Župa danas, u nemogućnosti ispunjavanja onoga što očekuju pojedine zajednice, kao da postaje ‘doma-ćin’ kojega ‘gosti’ malo pomalo istiskuju iz vlastitog mu doma. I želja mno-gih župnika da njihova župa bude živa zajednica vjere, kao da biva uvjeto-vana uvođenjem ‘malih zajednica’. Velikim liturgijskim zajednicama, sabra-

Page 7: Liturgija župne zajednice - Naslovna - Živo vrelo · 2012-10-29 · Liturgija župne zajednice jet, a ne susret s drugim. Princip zajedništva oslabljen je kulturalnom uda-ljenošću,

5

1010živo vrelo10živo vrelo1010živo vrelo10201220121020121010201210nim na nedjeljno i blagdansko bogoslužje, prigovara se masivnost, neosob-nost, nedostatak bliskosti… Liturgijska je zajednica često sumnjičena za ne-djelotvornost, tromost…

Mjerilo životnosti premješta se na druge razine, možda, u novu formu re-ligijskoga individualizma, u ezoteričnu brzinu, u bujnu osjećajnu maštovi-tost… Prigušene potrebe modernoga subjekta, potaknute postmodernim po-letnim zahtjevom za slobodom, sada dolaze na vidjelo pretvarajući se u za-htjev za gratificirajućom i afektivno nabijenom liturgijom, koja bi trebala od-govoriti na potrebe sumornosti i osamljenosti. Zato se i susret s drugim i dru-gima shvaća kao proces širenja vlastite osobnosti. Čežnja za drugim, u stvar-nosti, postaje čežnja za vlastitim priznanjem. Zvuči možda kao oštra primjed-ba, ali upravo to je opasnost današnjih zajednica i skupina u Crkvi: da po-stanu terapijski ambijenti neiskupljenih krivnja, napuknutih identiteta, ko-ji svoje bavljenje sobom prikrivaju sakralnim zanosom. A sve to izravno uda-ljuje zajednicu od njezinoga istinskoga duha i temelja: umjesto da bude isku-stvo u kojemu vjernici susreću Drugoga (Krista) i druge (braću i sestre u vje-ri, znanih i neznanih, bliskih i dalekih), liturgiju se pretvara u introspektivno propitivanje sebe. Kršćanska zajednica zacijelo nije mjesto rehabilitacije po-jedinaca, što nude postmoderni ‘centri sreće’, nego mjesto rasta i života vjere koja se uvijek potvrđuje i događa u redu darovanoga zajedništva.

Mreža različitih zajednica, nevezanih za župe – a ipak vrlo aktivnih na prostorima župa, ali ne i u njihovim stvarnim aktivnostima – i rasprostra-njenih diljem naših gradova i mjesta, jako podsjeća na sekte i nove religio-zne pokrete, djecu postmoderne, pa se čini da prjelazak iz župske civilizaci-je u »civilizaciju zajednicâ« nije ništa drugo doli prjelazak od jučerašnje mo-derne sekularizacije na postmodernu religioznost čiji je zadatak oživjeti cje-linu razdjelovljene (fragmentirane) subjektivnosti. Prizivaju se čuda, tjera-ju zlodusi, primaju darovi Duha, naviješta obraćenje, zanosno se pjeva i mo-li, dijele se zajednička dobra… Sve to na neizravan način upućuje kritiku tra-dicionalnim župama, zajednicama prepunim anonimnih ljudi, ‘ozbiljnim’ li-turgijama i ‘jednoličnim’ homilijama… Da bi zajednica uopće postojala, tra-ži se žar i snaga zanosa!

Zajedništvo vjernika u Kristu.

Guido Sotriffer: reljef u crkvi sv. Vinka Pallottija, Rim.

Page 8: Liturgija župne zajednice - Naslovna - Živo vrelo · 2012-10-29 · Liturgija župne zajednice jet, a ne susret s drugim. Princip zajedništva oslabljen je kulturalnom uda-ljenošću,

NAŠA TEMA

6

Liturgija župne zajednice

Ako župa doista želi ostati vjerodostojnom i istinskom zajednicom vjernika, ona se treba oslo-boditi od vezanosti uz modele zajedništva kakvo diktiraju postmoderni individualizam i njegove inačice u religijskim kontekstima. Stoga je ne samo pogrješno misliti da se župa sastoji od zbira zajed-nica, nego se takva ideja izravno suprotstavlja ide-ji sakramentalnoga jedinstva. Razloge tomu mogu-će je naći u dugoj i bogatoj teološkoj baštini promi-šljanja kršćanske zajednice. No, na poseban način kulturno-antropološka povijest kršćanstva svjedo-či o nepromjenjivoj konstanti o kojoj bi danas po-sebno trebalo voditi računa – o obrednom obliko-vanju zajedništva. Vjerujemo da upravo na toj oko-snici župa može iznova otkriti svoj identitet zajed-ništva vjere.

Obredno oblikovanje zajedništvaŽupa se razumijeva u svojem jedinstvu u liturgiji. Ta odveć očevidna činjenica olako pada u zaborav u trenutku kada se govor o zajedništvu vjere izjedna-čuje sa župskim inicijativama. Svima je, naime, ja-sno da se župa susreće na osobiti način u nedjelj-nom i blagdanskom liturgijskom slavlju, da slavlje

iznova obnavlja lice župske zajednice te da bez njega župe ne bi moglo bi-ti. Liturgijsko slavlje jamačno ne iscrpljuje život župe, niti ono dostaje re-dovnom životu zajednice. U potvrdu tomu govore brojna svjedočanstva žu-pa koje, zbog nedostatka svećenikâ, imaju samo i jedino nedjeljnu liturgiju. Dok se s jedne strane liturgija pokazuje kao neophodni trenutak zajedniš-tva vjere, s druge strane pokazuje se kako ona nije dostatna (i nije jedina) u oblikovanju života župe. S pravom se postavlja pitanje može li i kako liturgi-ja tvoriti zajednicu vjere?

Odgovor na ovo pitanje uvelike ovisi o pretpostavci za koju ima dostat-no teoloških argumenata: oblikujući se u liturgiji i po liturgiji, župa se mo-že prepoznavati i živjeti kao vjernička zajednica. Pritom ne želimo zanema-riti katehetsku, karitativnu, kao i druge važne dimenzije župnog života, ne-go istaknuti pomalo zaboravljenu elementarnu istinu da se zajednica vjere rađa u obredu i obredno.

Antropolozi su već odavno zaključili da je obred mjesto tvorbe zajed-nice. Najraniji sociološki nacrti E. Durkheima i antropološka istraživanja obredâ inicijacije A. Van Gennepa pokazali su konstitutivnu i integrativ-nu funkciju obreda u ozbiljenju čovjekove zajednice, osobito one religij-ske. U novije vrijeme na ta se istraživanja oslonio Victor Turner koji je na sjajan način razjasnio artikulaciju obrednoga procesa i stvaranja zajednice (communitas) slijedom obrednoga preoblikovanja identiteta u krilu obred-ne inicijacije u zajedništvo, tradiciju i vjerovanja. Svi oni složni su u mišlje-nju da religijska zajednica nastaje i da se obnavlja u redu obrednoga djelo-

U riječima Pisma i u lomljenju Kruha

Crkva susreće Krista i iz zajedništva s njim

spoznaje svoje poslanje u svijetu.

Page 9: Liturgija župne zajednice - Naslovna - Živo vrelo · 2012-10-29 · Liturgija župne zajednice jet, a ne susret s drugim. Princip zajedništva oslabljen je kulturalnom uda-ljenošću,

7

1010živo vrelo10živo vrelo1010živo vrelo10201220121020121010201210vanja. I svi su suglasni u tvrdnji da izvorne zasade zajedništva valja potraži-ti u simboličkim dinamikama obreda. Ovi provjereni podatci trebali bi žup-skoj civilizaciji, koja se nalazi u poteškoćama, pomoći da se osloni na ono što je uistinu bitno u izgradnji zajedništva vjere.

Obredni princip nalaže se kao nutarnji pokretač koji sveobuhvatno de-finira formu i bit zajedništva vjere. Obred nipošto ne može biti shvaćen kao nešto što priječi dijalog, bliskost i dodir, nego upravo suprotno – obred je uvjet mogućnosti autentičnoga odnosa među ljudima jer je životna forma prakticiranog odnosa s otajstvenim Događajem, koji stoji u temelju sve-ga. Iz doticaja sa svetim obred stvara doticaj među ljudima. Obred dovodi u odnos sadašnje vrijeme, ljude i događaje s vremenom i događajem u ko-jem je nastupilo spasenje. Poradi toga obredna zajednica nije alternativa pojedincu, njegovim traženjima i njegovomu identitetu. Ona je uvjet mo-gućnosti da se pojedinac iznađe kao subjekt vjere, da stupi u živi odnos sa spasenjskim događajem i s drugima koji su dionici jednoga te istoga dara.

Važno je naglasiti ono sržno: iz odnosa prema spasenjskom događa-ju, liturgija tvori događaj zajednice. I zajednica se po liturgiji uvijek izno-va usklađuje s njime, stavljajući se u položaj primatelja dara. Taj ‘obred-ni akord’ suglasja u sebi nosi poziv za ‘višeglasjem’, za mnoštvom raznoli-kih glasova unesenih u istu gestu, u govor i čin. Zajedništvo koje se tvori iz bogo-ljudskoga dijaloga jest ‘pričesno jedinstvo’, ako smijemo upotrijebiti taj izraz, jer communio poznaje etimološki korijen u riječi cum-munus, što znači uzajamnost dara i udioništvo. Munus (dar), koji se zbiva u ‘pričesnom jedinstvu’ liturgijske zajednice, nije ni vlasništvo niti pripadnost, nego dar, dužnost, odnosno, »dar-kojega-treba-dati« (R. Esposito). I biblijski izraz koinonia ima sličan smisao. Riječ je o Božjemu zajedništvu s čovjekom, o zajedništvu koje se rađa iz dara i iz dioništva u daru, te se naposljetku do-gađa kao svijest o darovanosti.

Župa u liturgiji živi jedinstveno iskustvo: ona se okreće od individuali-stičkih i ideoloških vizija zajednice, pokazujući svu njihovu nedostatnost, te prianja svetomu događaju spasenja koji ju je iznjedrio kao Crkvu – zajed-nicu vjere sabrane u Gospodinu. Zajedništvo se živi polazeći od svijesti da smo sabrani i utemeljeni kao Crkva. Odatle, iz iznenađujuće i zadivljujuće istine zajednice vjere, odlučuje se identitet župe. Slaviti vjeru koja nije sa-mo »moja«, nego »naša«, svjesni da smo zahvaljujući Drugome i drugima postali dionici dara, na najočitiji način oprisutnjuje princip kršćanskoga za-jedništva: do Boga se ne dolazi zaobilazeći drugoga, što je bila vlastitost de-vocionizma, nego zajedno s drugima i zahvaljujući drugima. Župa koja že-li biti zajednica vjere treba u obrednomu procesu pronaći mjesto svojega autentičnoga zajedničkog bivanja te se odatle neprestano stavljati u dodir s Događajem koji ju uvijek iznova euharistijski rađa kao zajednicu vjere, kao svjedočki navještaj istinitosti i vjerodostojnosti Evanđelja.

Zaključimo ovo razmišljanje riječima L.-M. Chauveta koji je lijepo sa-žeo izazove mišljenja i prakticiranja liturgijskog zajedništva vjere: »Ne će-mo moći stvarno prakticirati liturgijsku zajednicu dok god je ne budemo stvarno promišljali, i ne ćemo ju moći stvarno promišljati dokle ju ne bude-mo znali iznova prakticirati.«

Liturgija rađa novo lice Crkve.

Josip Botteri Dini

Page 10: Liturgija župne zajednice - Naslovna - Živo vrelo · 2012-10-29 · Liturgija župne zajednice jet, a ne susret s drugim. Princip zajedništva oslabljen je kulturalnom uda-ljenošću,

NAŠA TEMA

8

Liturgija župne zajednice

OZajednica rođena iz slavljaO liturgijskoj obnovi župne zajednice

Ante Crnčević

»Ekleziologija zajedništva« ne može biti svedena na govor o horizontalnosti odnosâ, o solidarnosti i

‘jednakosti’ svih u Crkvi ili o odnosu mjesne i sveopće

Crkve. Nova slika Crkve izrasla je iz otkrivanja dara

otajstvenoga zajedništva ljudi s Bogom. Zato je

ekleziologija zajedništva u svojoj temeljnoj biti eu-

haristijska ekleziologija. U euharistiji, naime, Krist

nam daruje svoje Tijelo da bi nas preobrazio u jedno

Tijelo pa je očevidno da se upravo po tom otajstvu

posadašnjuje i ozbiljuje jedinstvo vjernikâ.

Obnoviteljska nastojanja u liturgiji kroz posljednje stoljeće uro-dila su mnogim pokušajima poniranja u bit liturgije kao i tru-dom oko ‘novoga’ načina doživljavanja Kristova otajstva. Me-

đu brojnim idejama koje su iznjedrene u tim nastojanjima posebno mjesto, bez sumnje, pripada želji da se liturgiju izvuče iz individua-lističkoga i intimističkoga ‘proživljavanja’ te oblikuje kao događaj u kojemu Crkva, zajednica vjernika u Kristu, uranja u otajstvo spase-nja i njime biva životno preobražena. Ponovno otkriće zajednice, kao subjekta i mjesta slavlja, ali i kao načela za sâmo razumijevanje litur-gije, ima svoj dugi razvojni put na kojemu valja promatrati i današ-nja ‘traganja’ za smislom i nutarnjom ljepotom liturgijskih slavlja.

Nastojanja u obnovi liturgije nije moguće u potpunosti razumje-ti ako se ne zamijeti da su ona nastajala zajedno sa zauzimanjem oko obnove Crkve kao zajednice vjernika u Kristu. Ekleziologija zajedniš-tva, koncilijarnost, sinodalnost, communio – izrazi su kojima se na-stojalo izreći otajstvo Crkve. Iznova otkrivena slika Crkve kao Božjega naroda, i liturgije kao ostvarenja Božjega djela spasenja u Crkvi, pove-zane su idejom zajedništva o kojemu je Sabor na nov način govorio i u Konstituciji o liturgiji i u Konstituciji o Crkvi. No, već na samomu po-četku razmišljanja valja istaknuti da je temeljna ideja zajedništva gle-dana prvenstveno kroz vertikalnost odnosa, kroz odnos zajednice/Cr-kve s Bogom. Pa i u samome izrazu »Božji narod«, kojim se nastojalo razumjeti i interpretirati Crkvu, ne misli se tek na pripadnost naroda ili vjernika Bogu, ili na jedinstvo vjernika kao jednoga naroda, nego na intimni odnos koji je po otajstvu Krista uspostavljen između Boga i ljudi. »Narod Božji« jest narod u kojemu Bog prebiva, očituje se i spa-senjski djeluje. »Ekleziologija zajedništva« stoga ne može biti svede-na na govor o horizontalnosti odnosâ, o solidarnosti i ‘jednakosti’ svih u Crkvi ili o odnosu mjesne i sveopće Crkve. Nova slika Crkve izrasla je iz otkrivanja dara otajstvenoga zajedništva ljudi s Bogom. Zato je »ekleziologija zajedništva u svojoj temeljnoj biti euharistijska eklezio-logija« (J. Ratzinger). U euharistiji, naime, Krist nam daruje svoje Ti-jelo da bi nas preobrazio u jedno Tijelo pa je očevidno da se upravo po tom otajstvu »posadašnjuje i ozbiljuje jedinstvo vjernikâ« (LG, 3). To je na poseban način istaknuto i u pojašnjenju koje je o pojmu commu-nio izradila Kongregacija za nauk vjere 1992. godine.

Govor o župi kao »temeljnoj« zajednici vjernika i sveukupna pa-storalna briga unutar župâ ne bi smjeli biti oblikovani mimo misli o Crkvi kao sakramentalnom zajedništvu vjernika s Bogom i njegovim

Page 11: Liturgija župne zajednice - Naslovna - Živo vrelo · 2012-10-29 · Liturgija župne zajednice jet, a ne susret s drugim. Princip zajedništva oslabljen je kulturalnom uda-ljenošću,

9

1010živo vrelo10živo vrelo1010živo vrelo10201220121020121010201210

U traganju za»jednim licem« Crkve.

spasenjem. Ovdje ćemo o župnoj zajednici pokušati promišljati iz perspek-tive liturgijskoga slavlja, u kojemu se Crkva ostvaruje, samospoznaje i do-življava kao istinska communio. Iz toga odnosa analizirat ćemo i neka su-vremena nesnalaženja koja se očituju u liturgijskim slavljima župnih za-jednica.

Slavlje koje tvori zajedništvoPremda je još prije početka Liturgijskoga pokreta bilo uočeno da je individu-alizam, kroz razne oblike duhovnosti i pobožnosti, ali i kroz forme liturgijske umjetnosti i glazbe, niz stoljeća uvelike vladao liturgijom, obnoviteljska na-stojanja nisu se mogla lako i kroz kratko vrijeme otrgnuti od takvih pristupa liturgiji. Pa i onda kada su u slavlje unošeni elementi koji su davali više mje-sta zajedničkom sudjelovanju okupljenih, nije se zamjećivalo da je individu-alizam počesto ostajao samo prekriven novim formama slavlja, osobito kroz oblike obrednoga aktivizma po kojemu je pojedinac i dalje bivao izgubljen u okupljenom i obredno angažiranom mnoštvu. U nastojanju za istinskim za-jedništvom u liturgiji dug je put do otkrića i doživljavanja prave naravi zajed-nice. Prvi korak bio je poimanje zajednice na paradigmi okupljenoga mnoš-tva (assemblée), kao skupa onih koji isto misle, isto hoće i isto traže, pa se i li-turgijsko slavlje, nadahnuto idejom o djelatnom udioništvu svih, u određenoj mjeri nastojalo oblikovati po dinamici grupe. Neodrživost takvoga proma-tranja, koje je vodilo u krizu eklezijalnoga identiteta liturgijske zajednice, bi-lo je razlogom težnje za ponovnim isticanjem sakramentalne naravi zajedni-ce, pri čemu se u prvi plan stavljala njezina nevidljiva dimenzija, a istovreme-no se nije davala dostatna pozornost obrednom izričaju sakramentalnoga za-jedništva. Kroz zadnjih dvadesetak godina, osobito kroz razmišljanja rođena na području liturgijske antropologije, nastoji se tražiti ‘modele’ po kojima se u liturgijskoj zajednici i u slavlju vjere pokušava pomiriti antagonizme izme-đu objektivnoga i subjektivnoga, između izvanjskoga i nutarnjega te između komunitarnoga i individualnoga. Put razrješenja tih sukoba, katkada snažno uočljivih u našim slavljima, pokušava se pronaći u »intermedijalnim oblici-ma«, koji, vrjednujući svu dijalektiku suprotnosti u liturgijskoj zajednici, go-vore o zbilji i dinamici susretanja vidljivoga i nevidljivoga, osobnoga i zajed-ničkoga… (kako to sažimlje A. Grillo). Susret koji se ostvaruje u liturgijskom slavlju Crkve i koji darom spasenja preobražava zajednicu koja slavi, u samoj zajednici rađa komunitarnu intimu u kojoj pojedinac prepoznaje i pronalazi sebe-u-odnosu. Slavlje vjere uspostavlja odnos bez kojega bi pojedinac bio li-šen cjelovitosti smisla i ljepote vjerničkoga postojanja.

Page 12: Liturgija župne zajednice - Naslovna - Živo vrelo · 2012-10-29 · Liturgija župne zajednice jet, a ne susret s drugim. Princip zajedništva oslabljen je kulturalnom uda-ljenošću,

NAŠA TEMA

10

Liturgija župne zajednice

Vjernički osjećaj zajedništva je osjećanje za Crkvu

i njezinu prepoznatljivost u svijetu.

Minijatura, sredina 14. st.; British Museum.

Već je u članku prof. Ivice Žižića istaknuto da communio, zajedništvo, treba razumijevati i oblikovati kroz uzajamnost u istome daru (cum munus). Riječ je o udioništvu u kojemu nismo tek primatelji dara; tek po unošenju i izručenju sebe moguće je imati udjela (cum) u onom što je dar (munus). Udioništvom ne bivamo tek di-onici dara koji se daruje, nego bivamo dio Da-ra. Propitujuću euharistijsku dosljednost kršća-na apostol Pavao piše: »Kruh koji lomimo nije li zajedništvo tijela Kristova? Budući da je jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi; ta svi smo di-onici jednoga kruha« (1Kor 10, 16-17). Sveti Au-gustin razvijajući tu misao veli: »Ako ste isprav-no primili, vi sami bivate ono što ste primili«, (»Si bene accepistis, vos estis quod accepistis«, Sermo, 227, 1). Na jednomu drugom mjestu isti-če: »Ne samo da smo postali kršćanima, nego smo postali sam Krist« (In Ioh. Ev., 21, 8). U li-turgiji se, dakle, ostvaruje otajstveno Božje dje-lovanje koje u sebi nosi »duboko jedinstvo (ar-tam unitatem) nas i Gospodina Isusa« (Sacra-

mentum caritatis, 36). Slavljenje Kristova otajstva po dinamici sakramental-noga udioništva stvara istinsku communio, zajedništvo iz kojega se rađaju ra-zni vidovi zajedništva u Crkvi. Kršćanske zajednice u svom najranijem nastan-ku, kao i u kasnijem razvoju u kojemu su oblikovane župe, nastale su iz litur-gije. Liturgija je razlog i krajnji smisao postojanja kršćanske zajednice. Bez udjela u Kristovu otajstvu, svaki oblik zajedništva ostao bi tek ljudskim oku-pljanjem, izazvanim zajedničkim potrebama ili čežnjama pojedinaca. Ne či-ni li se da se liturgijsko zajedništvo Crkve danas sve više shvaća kao usputni i »duhovni susret« vjernika, a da se »pravo zajedništvo« traži u drugim oblici-ma okupljanja i susretanja?

U liturgijskoj zajednici mnoštvo se prepoznaje u svojoj različitosti, ali biva preobraženo jednim, istim, koje postaje zajedničko, štoviše jedno, do mjere da sve okupljene povezuje u nerazdvojivo jedinstvo. Stoga je zajed-ništvo više plod slavlja, nego što je pretpostavka za njegovu plodnost i ljepo-tu. Po slavlju Kristova otajstva kršćani postaju uvijek više zajednicom. Ka-da se zajedništvo promatra samo kao pretpostavka za plodno slavljenje, ta-da se ciljeve i smisao slavlja lako počinje tražiti u ispunjenju osobnih duhov-nih potreba pojedinaca. Plodnost slavlja potrebno je otkrivati također u isti-ni da nakon otpusta i razilaženja zajednice, zajedništvo biva življeno u većoj mjeri od one u kojoj nas je na početku okupilo.

Župa – Crkva utjelovljena u zbilju svijetaRazmišljanje o župi i njezinu značenju za življenje zajedništva Crkve zacije-lo može biti valjano oblikovano kroz razne pristupe i načine razumijevanja. Ipak, korisno je ovdje krenuti od odrednice koja župu određuje u njezinoj te-

Page 13: Liturgija župne zajednice - Naslovna - Živo vrelo · 2012-10-29 · Liturgija župne zajednice jet, a ne susret s drugim. Princip zajedništva oslabljen je kulturalnom uda-ljenošću,

11

1010živo vrelo10živo vrelo1010živo vrelo10201220121020121010201210ritorijalnosti. To se može činiti drugotnom i životno manje važnom odred-nicom, ali upravo ona na iznimno snažan način otkriva župu kao zajednicu.

Po svom ustrojstvu župa je »trajno ustanovljena« (stabiliter constituta, kan. 515, §1) i »mjesno uređena« (localiter ordinata, SC, 42) zajednica vjer-nika u partikularnoj Crkvi. Teritorijalni ustroj župâ ne tiče se samo organi-zacije pastorala u nekoj mjesnoj Crkvi, nego i komunitarnosti po kojoj je te-ritorijalna pripadnost prva poveznica koja bez razlika ujedinjuje braću u vje-ri. Župna zajednica ne okuplja vjernike po bliskosti njihovih duhovnih na-gnuća i interesa, po dobi, zvanju, obrazovanosti ili drugim vlastitostima po-jedinaca, nego po činjenici da dijele isti životni prostor u kojemu su, kao di-onici dara otkupljenja, pozvani živjeti zajedništvo braće i sestara. Kršćanska zajednica tako postaje »kršćanskom obitelji«. Prve kršćanske zajednice, ži-veći dar otkupljenja i ujedinjujući krštenike istoga grada, bivale su nadahnu-ćem za nove oblike zajedništva unutar naravnih obitelji svojih članova. Zato sliku naravne kršćanske obitelji uvijek valja tražiti u Crkvi, sakramentu je-dinstva ljudi s Bogom, a što se divno očituje u liturgiji ženidbe. Ako danas obnovu zajedništva u Crkvi i u njezinim zajednicama pokušavamo graditi na modelima naravne obitelji, nismo li već unaprijed u tu sliku ugradili i ra-njivost, i ljudsku nevjernost, i razočaranost, i nemogućnost »ljubavi do kra-ja«? Crkva, jer je utemeljena na daru Božje bezuvjetne ljubavi, nadvisuje sve ljudske oblike zajedništva, pa i same obiteljske sveze. Misao koja bi trajno trebala obnavljati »mjeru zajedništva« vjernika, ujedinjenih u jedno tijelo, Crkvu, nalazi se u Isusovoj pouci: »Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan.« (Mt 10, 37). Životno pristajanje uz Krista znači ostaviti sve da bi se steklo jedno, ono »jedino potrebno«. Ono »sve« uključuje spre-mnost »ostaviti« i oca i majku, i ženu i djecu (usp. Mt 19, 29) da bi se na nov način živjelo zajedništvo sa svima i da bi se u svima i u svemu susretalo ono jedno koje je potrebno (Lk 10, 40).

Paradoks kršćanskoga »ostavljanja svega« oslikava se u životu župne za-jednice. Ujedinjujući braću i sestre, povezane »jednim rođenjem« i poveza-ne istim životnim prostorom, župa nudi mjesto utjelovljenju Crkve u stvar-nost svijeta; daje prostor vidljivosti Crkve kao zbilje Božjega kraljevstva. Upravo po teritorijalnomu ustroju, župa živi u trajnoj upućenosti i prema onim krštenicima koji žive na njezinu području, ali ne participiraju u njezi-nu zajedništvu. Naposljetku, teritorijalnim ustrojem članovi župne zajedni-ce bivaju upućeni prema svim ljudima s kojima dijele životni prostor.

Unatoč promijenjenim društvenim okolnostima, osobito u urbanim sre-dinama koje očekuju nove odgovore i načine djelovanja, župa i dalje ostaje temeljnim i redovitim oblikom poslanja koje se povjerava Crkvi te najpoželj-nijim oblikom zajedništva Crkve. Krize i neuspjesi na razini župnoga pasto-rala urodili su nepovjerenjem u župu, pa se za izlazak iz krize sve češće po-kušava tražiti alternativne forme zajedništva i poslanja. Razne grupe, pokre-ti i udruge –premda ustanovljene u župama i premda djeluju u župnim pro-storima – nerijetko funkcioniraju kao nadomjestak župnoj zajednici. Una-toč hvalevrijednim inicijativama i nastojanjima, pa i uspjesima u okupljanju ljudi, skupine u župi ne doprinose uvijek rastu župne zajednice i prepozna-vanju njezinoga(!) poslanja u svijetu. Mnoge su oformljene kao duhovno-in-

Nositelji Božjega Duha.

Vitraj u kapeli Sjemeništau Grazu, Austrija.

Page 14: Liturgija župne zajednice - Naslovna - Živo vrelo · 2012-10-29 · Liturgija župne zajednice jet, a ne susret s drugim. Princip zajedništva oslabljen je kulturalnom uda-ljenošću,

NAŠA TEMA

12

Liturgija župne zajednice

teresne skupine, i kao takve djeluju po vlastitom ustroju i programu, pa ne-rijetko ostaje zaboravljen (ili barem teško uočljiv) integrativni element po kojemu bi se u svim njihovim djelovanjima prepoznavalo lice župne zajedni-ce, Crkve, koja u svoje zajedništvo okuplja sve Kristove vjernike. Štoviše, da-nas se sve manje govori o župnoj zajednici, a sve više o »zajednicama u žu-pi«, te se u traženju logičnoga opravdanja takve prakse župu počinje naziva-ti »zajednicom zajednicâ«. Ne bi li bilo vrijedno promisliti o tome da se po-jam zajednica čuva samo za župu, unutar koje mogu djelovati različite sku-pine ili grupe, koje svoje zadaće vrše na način da vrhunac zajedništva pro-nalaze upravo u liturgijskoj okupljenosti župne zajednice? Ako se rad u po-sebnim grupama ili skupinama prepoznaje kao prikladan i uspješan pasto-ralni model u suvremenim društvenim okolnostima, to ne bi smjelo urodi-ti novim nepovjerenjem u župu ili mišlju da je župa samo struktura koja or-ganizira i »umrežava« posebne skupine i grupe. Župa, stabiliter constituta, ostaje i dalje forma kršćanskoga zajedništva u kojoj se oslikava bezuvjetnost pristajanja uz Krista, ljepota raznolikosti i snaga upućenosti prema svim lju-dima s kojima dijelimo životni prostor. S pastoralnom odgovornošću valja se uvijek preispitivati razvijaju li grupe i skupine u župi tu dimenziju kršćan-skoga poslanja, ili nas možda od nje neprimjetno oslobađaju.

Liturgijska obnova župe i zajedništva u njojNačin življenja crkvenosti, zajedništva vjere i »zajedništva poslanja« na naj-jasniji se način zrcale u liturgijskim slavljima župne zajednice. Sabor napo-minje: »Valja se truditi da osjećaj za župnu zajednicu (sensus communitatis paroecialis) cvjeta, i to u prvom redu (imprimis) u zajedničkom slavljenju nedjeljne mise« (SC, 2). Budući da je zajedništvo u Crkvi odnos-s-Kristom i njegovim darom otkupljenja, ono se na najizvrsniji način otkriva u liturgi-ji. Upravo se u liturgiji očituje izvorna narav prave Crkve: »njezina je vlasti-tost da je ujedno božanska i ljudska, vidljiva i obdarena nevidljivim zbiljno-stima, gorljiva u djelovanju a odana kontemplaciji, prisutna u svijetu a ipak putnica; i to tako da je ljudsko upravljeno i podređeno božanskomu, vidlji-vo nevidljivomu, djelovanje kontemplaciji, a ono sadašnje budućem gradu za kojim čeznemo« (SC, 2). No, ako su život i djelovanje župe segmentirani u ‘interesima’ skupina i grupa, nedjeljna će liturgija biti mjesto nesnalaže-nja, pa i nadmetanja, a ne lice koje očituje ljepotu Crkve koja je communio.

Nasljedovanje Krista rađa zajedništvom.

Georges Rouault: Krist i apostoli, 1937.

Page 15: Liturgija župne zajednice - Naslovna - Živo vrelo · 2012-10-29 · Liturgija župne zajednice jet, a ne susret s drugim. Princip zajedništva oslabljen je kulturalnom uda-ljenošću,

13

1010živo vrelo10živo vrelo1010živo vrelo10201220121020121010201210Sedamdesetih godina prošloga stoljeća ideja unaprjeđenja zajedništva

unutar liturgijskih slavlja krenula je od oformljivanja različitih interesnih skupina strukturiranih po dobi. Tako su nastale tzv. mise za djecu, mise za mlade, mise za starije osobe (redovito prva nedjeljna misa), dok je »župna misa« ostala utočište onih koji u takvoj razdiobi nisu mogli pronaći mjesto svoje pripadnosti. Ta je podjela izrasla poglavito iz ideje o lakšem i primje-renijem prenošenju »poruke« Božje riječi pojedinim skupinama vjernika, ali se ubrzo i sâmo slavlje počelo prilagođavati zahtjevima tih skupina, a što se najjasnije očitovalo na primjeru glazbe. Danas se zamjećuje polagani po-vratak prema nedjeljnim euharistijskim slavljima oblikovanima bez pred-znaka dobnih skupina, pa se češće susreću obitelji koje zajedno sudjeluju, ali su u slavljima ostala obilježja nekadašnjih podjela, vidljivih u načinu su-djelovanja i u glazbi. Te pozitivne pomake valjalo bi prepoznati kao opome-nu da se ne podlegne novom izazovu koji se, ponegdje, manifestira u pre-puštanju oblikovanja nedjeljnih slavlja pojedinim skupinama i pokretima koji djeluju u župi.

Zavodljiva ideja o potrebi razumijevanja, odnosno o potrebi prilago-đavanja liturgije načinu i razini shvaćanja pojedinih skupina u župi, stvori-la je slavlja u kojima je blijedjela otajstvena dimenzija, u čiju se ljepotu po-nire per ritus et preces, kroz molitve i obredne čine te kroz communio Crkve i njezine vjere. Liturgija Crkve ne teži za punim razumijevanjem slavljenoga otajstva; ona nudi poniranje u kojemu se ide onkraj razumljivoga i protuma-čivoga. Zato liturgija župne zajednice prenosi i širi povjerenje: slaviti zajed-no s roditeljima i djecom, zajedno sa susjedima i bližnjima, s onima koje tek susrećem i osobno ne poznajem, zajedno s obrazovanima i manje učenima, s bogatijima i siromašnima, znači staviti se u drukčiji, ali zajedno sa svima isti, odnos prema slavljenomu Otajstvu. Pred njim ne stojimo oboružani znanjem i razumijevanjem, učenošću, bogatstvom ili ugledom, nego samo potrebom da budemo preobraženi. U toj smo potrebi svi jednaki jer smo svi – samo stvorenja. »Biti zajedno« doživljava se kao »biti jedno«, i to se na jedinstven način susreće u liturgiji Crkve. Stati u red grješnika i pristupiti sakramentu pomirenja, znači javno se priznati grješnim i potrebnim obnove koju nalazi-mo u Crkvi, sakramentu jedinstva ljudi s Bogom i ljudi međusobno. Zajed-no slušati Božju riječ i pristupiti zajedno Jednomu stolu, blagovati od Jedno-ga kruha, znači ispovjediti zajedništvo koja nadvisuje ljudsko »biti zajedno«. Liturgijska zajednica, okupljajući sve članove župne zajednice, omogućuje da svi »budu Jedno«. Stoga se prava obnova župne zajednice može očekivati kroz ljepotu udioništva u liturgijskoj zajednici. Liturgijska zajednica nadah-njuje i osposobljuje pojedine udove da se više angažiraju na nekom polju kr-šćanskoga svjedočenja, kroz djelovanje u nekoj grupi i skupini. Stoga je litur-gijska zajednica temeljna zajednica u župi. Iz nje se rađa svaki oblik zajedniš-tva, djelovanja, poslanja i svjedočenja. Graditi u župi obrnuti proces značilo bi zanijekati božansku i otajstvenu narav Crkve. Po drevnomu načelu »Eccle-sia de eucharistia vivit«, koje je papa Ivan Pavao II. istaknuo kao put liturgij-ske obnove Crkve, slobodni smo reći da župa živi od liturgijskoga susreta s Kristom, navlastito od euharistije. Liturgija rađa duh i snagu crkvenosti, žu-pnoga zajedništva i sveukupnoga kršćanskoga poslanja.

Page 16: Liturgija župne zajednice - Naslovna - Živo vrelo · 2012-10-29 · Liturgija župne zajednice jet, a ne susret s drugim. Princip zajedništva oslabljen je kulturalnom uda-ljenošću,

NAŠA TEMA

14

Liturgija župne zajednice

PLiturgijska communitas i njezin suodnoss liturgijskom skupinom u (župnoj) zajednici

Ivan Šaško

Iz simboličke naravi kršćanske liturgije dolazi

poziv da imamo pouzdanja u formativnu snagu litur-gije koja daje formu vjeri zajednice. To znači da se u obredu ne smijemo pre-

pustiti obilju verbalnoga tumačenja koje guši obred. Zajednici se ne daje forma, ne oblikuje se tumačenjem

(koje je također nužno), nego primjernim činje-njem. Ipak, treba paziti

da ne zamijenimo uloge i ne dajemo si važnost koju

nemamo. Ne dajemo mi oblik liturgiji, nego smo dio liturgijske forme Crkve koju

živi pojedina zajednica.

Pogledamo li korištene pojmove u Rimskome misalu, brzo će-mo otkriti veoma rijetku uporabu pojma communitas. Na samo tri mjesta nalazi se takav, izravno kao imenica: jedanput u smi-

slu okupljene liturgijske zajednice za koju se moli u sveopćoj molitvi vjernika i dvaput u odnosu na izbor opata (opatice) unutar redovnič-ke zajednice. Taj podatak pomalo začuđuje, osobito ako znamo koli-ka je naglašenost uloge i mjesta zajednice u liturgiji. Ipak, ne smijemo zaboraviti da liturgijski rječnik koristi druge pojmove koji su puno če-šći, kao što su congregatio i glagol congregare, a naročito communio.

Što se tiče širega terminološkoga ozračja, najzanimljivijim mi se čini tekst molitve iz Dodatka Misalu, zapravo iz obreda blagoslova i škropljenja vodom u nedjeljnim slavljima, koji rabi glagol communiri: »… dignare, quaesumus, hanc aquam benedicere, qua volumus hac die tua, Domine, communiri«. Tu je rečenicu Misal na hrvatskome pre-veo: »Blagoslovi, Gospodine, ovu vodu kojom se danas na tvoj dan že-limo zaštititi.« Glagol ‘zaštititi’ oslabljuje misao izvornika jer je riječ o nečemu što se tiče zajednice i njezine naravi po službama (munera).

Drugi znakovit tekst u sličnome značenju nalazi se u obredu slav-lja kršćanske ženidbe, u kojemu se za supružnike moli: »Evangelii ro-bore communiti« – »(zajedno) utvrđeni, oboružani snagom evanđe-lja«. Grubo rečeno, radi se o ‘municiji’, o svemu što stvara spremnost za borbu, sigurnost, obranu, osposobljenost, zaštitu.

Kao što se može naslutiti, rijetka uporaba pojma communitas u euhološkim je tekstovima razumljiva, ako znamo da je puno prisutni-ji i terminološki i teološki sadržajniji pojam ‘communio’ s kojim je u bliskoj vezi, odnosno s pripadnim pridjevom ‘communis’. Ovaj zadnji ima raznolike pristupe u prijevodima tako da je prvo značenje: zajed-nički, ali se nalazi i smisao općega, općenitoga, uobičajenoga. Poteš-koća je tim veća što ni jedan od tih pojmova ne dohvaća onaj najdublji i najprimjereniji smisao.

‘Communitas’ kao imenica pokušava izreći konstitutivnu i kolek-tivnu narav zajednice. To je apstraktna imenica koja se tiče pridje-va ‘communis’. U teološkomu pojmovlju ne nalazimo ju u patristič-kim spisima, nego je novijega datuma (naročito od skolastičkoga vre-mena). Takve imenice izražavaju narav pridjevnosti, obilježja neče-ga; u ovome slučaju narav zajedništva koje je građeno na zajedništvu strukturiranih službâ (povezanih darom poziva i poslanja). Uspored-be radi, takav je pojam na primjer ‘humanitas’ (ljudskost, čovječnost,

Page 17: Liturgija župne zajednice - Naslovna - Živo vrelo · 2012-10-29 · Liturgija župne zajednice jet, a ne susret s drugim. Princip zajedništva oslabljen je kulturalnom uda-ljenošću,

15

1010živo vrelo10živo vrelo1010živo vrelo10201220121020121010201210

Slavlje Dana Gospodnjega. Trento Longaretti, 1950., Pro Civitate Museum, Asiz.

čovječanstvo), od ‘humanus’ (ljudski, čovječ-ji) kojemu je u pozadini riječ ‘homo’ (čovjek). Kršćanska zajednica je u tome smislu određe-na ‘komunitarnošću’ – zajedništvom službâ i kolektivnošću. Teološku dubinu oslabljuje današnje poimanje koje communitas-zajed-nicu vidi na tragu međusobnih odnosa poje-dinaca (‘communitas personarum’) ili pak tek kao skupnost stvari (‘communitas rerum’).

Koncilski izrijeci u LG 11Iz toga uvida potrebno je napraviti korak pre-ma onomu što govori Konstitucija o Crkvi ‘Lu-men gentium’ u br. 11, gdje je naznačen po-ziv kršćanskih vjernika laika pod sintagmom ‘communitas sacerdotalis’. U tome pozivu ra-di se o svima, ali ne na jednak način: »svi is-punjaju svoju zadaću u liturgijskome činu, ne svi jednako, nego svatko na svoj način«. Tekst pri kraju toga broja kaže: »Tot ac tantis salu-taribus mediis muniti…« – »opremljeni tako i tolikim spasonosnim sredstvima svi su vjer-nici pozvani na svetost«.

To je slika Crkve koja izrasta iz liturgije i trajno je povezana s liturgijom. Koliko god se izraz ‘communitas sacerdotalis’ našla u žari-štu raznih teoloških, pastoralnih i lingvistič-kih rasprava, upravo je taj izraz liturgijski re-levantan i ostaje na tragu kontinuiteta i pro-stornoga pojma circumadstantes, slike vjer-nika koji kao zajednica onih koji su obdare-ni »salutarbus mediis«, kao Crkva »organi-ce exstructa« (organički izgrađena, poput ve-likoga glazbenoga isntrumenta) slave stojeći oko oltara u svojim raznolikim službama.

Sakramentalni su obredi – kako to tumači A. Grillo – posrednici kršćanskoga identiteta. Liturgijski obred, dakle, ne samo da pretpo-stavlja communitatem, nego stvara i gradi tu zajednicu. U konkretnome liturgijskom činu zajednica se ustrojava, jača, otvara se i izraža-va. On primjećuje da Lumen gentium ne defi-nira neposredno Crkvu kao ‘svećeničku zajed-nicu’, nego to čini posredno, po vršenju one svećeničke službe koja u sakramentu izraža-va samu sebe i sebe doživljava kao takvu. Taj koncilski tekst danas je itekako aktualan jer

očituje narav kršćanske zajednice koja nije svediva na sociologiziranje crkvenih formâ, zatim jasno pokazuje otklon od bilo kakvo-ga klerikalističkoga sužavanja, te usmjerava vjernike na njihovu ulogu kako u zajednica-ma tako i coram hominibus, tj. u javnosti.

Pojednostavljeno suprotstavljanje javno-ga i privatnoga, što je najočitije u odnosu na bogoštovnu dimenziju, duboko šteti rastu u crkvenosti i crkvenoj kvaliteti kvasca u svije-tu. Rastuća medijska neprimjerena izloženost Crkve (neprimjerena, jer ne vodi brigu baš o sržnome, o ‘svećeničkoj zajednici’) teško mo-že sačuvati i jednu i drugu oznaku, odnosno svoju komunitarnost i svoje svećeništvo. Što-više, nalazi se u opasnosti da se shvaća kao sektaška odvojenost ili sveprisutna utoplje-nost i beznakovitost.

Jedna od osovina novijega liturgijskog po-imanja bogoslužnoga sklada, što se odnosi na ugrađenost djelatnoga su-djelovanja (‘actu-osa participatio’), svakako je i u tome broju izrečena istina da svi u liturgijskome činu vr-še svoju zadaću (imaju svoj udio). Pritom ne

Page 18: Liturgija župne zajednice - Naslovna - Živo vrelo · 2012-10-29 · Liturgija župne zajednice jet, a ne susret s drugim. Princip zajedništva oslabljen je kulturalnom uda-ljenošću,

NAŠA TEMA

16

Liturgija župne zajednice

ca vjernika. Upravo zbog toga liturgija je oblik koji preoblikuje, forma koja transformira, jer je susret s Bogom, događaj koji zahvaća cjeli-nu življenoga. U svojoj formiranosti posjedu-je ritam vremena, hod koji je riječ, čin koji je euharistija, razmatranje koje je šutnja i obra-ćenje koje trajno obnavlja.

Iz naravi svećeničke zajednice proizlazi nužnost brige za sve elemente slavlja koji se u konkretnosti jedne zajednice najbolje ostvaru-je s pomoću liturgijske skupine. Ona ima za cilj pripremanje slavlja, čuvanje i promicanje litur-gijske smislenosti, ‘forme koja transformira’.

Snaga te smislenosti proizlazi iz simbolič-ke učinkovitosti obreda koja se ne može sve-sti na tumačenje sadržaja pojedinih pojmo-va, nego živi od snage činjenja (spomen-či-na izrasloga iz Kristove zapovijedi: Ovo čini-te meni na spomen), u preobražajnosti bo-žansko-ljudskoga čina. Iz simboličke nara-vi kršćanske liturgije dolazi poziv da imamo pouzdanja u formativnu snagu liturgije koja daje formu vjeri zajednice. To znači da se u obredu ne smijemo prepustiti obilju verbal-noga tumačenja koje guši obred. Zajednici se ne daje forma, ne oblikuje se tumačenjem

(koje je također nužno), ne-go primjernim činjenjem. Ipak, treba paziti da ne za-mijenimo uloge i ne daje-mo si važnost koju nema-mo. Ne dajemo mi oblik li-turgiji, nego smo dio litur-gijske forme Crkve koju ži-vi pojedina zajednica. Zbog te zamjene negdje je uisti-nu teško prepoznati crkve-nost zajednice, jer se radi o uskome obredu neke skupi-ne vjernika. No, premda mi ne određujemo polazišnu li-turgijsku formu, ne smije-mo ju promatrati kao beži-votnu, kao da mi nemamo nikakvu formativnu ulogu. Forma jedinstvene liturgije trajno se utjelovljuje i nala-

Liturgijska skupina u službi zajedništva čitave župne zajednice.

smiju biti usredotočeni samo na razlikovanje službâ i karizmi, nego i na činjenicu da je li-turgijsko slavlje jedno te isto za sve.

Liturgijska formativnostOvi izrijeci prevažni su za oblikovanje i preo-blikovanje zajednice vjernika. Taj mi se pri-stup čini važnim, da bismo mogli govoriti o župnome liturgijskome pastoralu. Naime, de-finicija Crkve kao svećeničke zajednice je sr-ce kršćanske predaje, bez kojega ne može ži-vjeti kontinuitet crkvenoga identiteta. U to-me se koncilskom tekstu nalazi odnos prema predaji u kojoj se, kako to u filozofskoj per-spektivi izražavaju efektni izričaji koje je sku-pio Grillo, kršćanski subjekt »prepoznaje kao prepoznat« (E. Salmann), u kojoj može »po-duzeti inicijativu gubljenja inicijative« (J.-L. Marion) ili se pak »samoodrediti bez samou-temeljenja« (E. Jüngel).

Ti naizgled veoma dijalektički pristupi imaju kao podlogu priznavanje Božjega prvog koraka, njegova gospodstva, njegove inicijati-ve i djelovanja. Liturgija to očituje u činjeni-ci da je ona sama poglavito Božje djelo u ko-jemu je u Kristu subjekt svećenička zajedni-

Page 19: Liturgija župne zajednice - Naslovna - Živo vrelo · 2012-10-29 · Liturgija župne zajednice jet, a ne susret s drugim. Princip zajedništva oslabljen je kulturalnom uda-ljenošću,

17

1010živo vrelo10živo vrelo1010živo vrelo10201220121020121010201210zi između ‘neformalnosti’ i ‘formalizma’. Li-turgijska forma slavlja koja je životna pazi na to da bude duhovna i evanđeoska, sposobna usmjeriti svaku službu i izražaj »prema Gos-podinu« (habemus ad Dominum); pazi da bude crkvena i služiteljska, te estetski pri-mjerena i dosljedna, na tragu plemenite jed-nostavnosti (usp. SC, 32).

Sigurno da na širemu polju liturgijskoga pastorala ima puno drugih načina i mogućnosti kojima treba formirati vjernike za liturgiju, ali je liturgijska skupina u župi najživotniji i najne-posredniji način. Ona je ujedno pokazatelj re-dovitosti, a ne izvanrednosti; ona je sredstvo župne liturgijske formacije, pri čemu je jasno da liturgijska skupina nije završetak župnog li-turgijskog pastorala, nego njegov početka.

Liturgijska skupinaU nekim su se zemljama, kao na primjer u Francuskoj, liturgijske skupine pojavile pri-je Drugoga vatikanskog koncila, dok su na ši-roj crkvenoj lepezi izrasle kao postkoncilski plod. Radi se o pokušaju davanja veće odgo-vornosti vjernicima laicima koji se u svojoj zauzetosti brinu za pripremanje liturgijskih slavlja, uključujući tijekom tjedna što ve-ći broj vjernika koji se susreću, zajedno raz-matraju liturgijske tekstove (osobito svetopi-samske) i druge elemente slavlja, radi osmi-šljavanja govora liturgijske forme i radi litur-gijskoga formiranja zajednice.

Uloga i služenje liturgijske skupine te-meljno je u traženju veće usklađenosti izme-đu raznolikosti služba koje se susreću u slav-lju, kako u odnosu na obrednost, tako i na pastoralnu vrijednost. Liturgijska skupina – uvijek u suradnji s predvoditeljem slavlja, odnosno odgovornom osobom za život zajed-nice – predlaže pojedine izbore. Naime, ka-da postoji više mogućnosti artikulacije slav-lja u njegovim pojedinim dijelovima kao što je služba Riječi, nužno je da se zajedno na-đu: đakon (ako postoji), čitač, psalmist, vodi-telj zbora ili uže pjevačke skupine, eventual-no tumač, ne ostavljajući ništa nepripremlje-nosti, a posebnost trenutka sigurno da ne is-

ključuje onaj važan djelić ‘improvizacije’ ko-ji se nikada ne može staviti pod programi-ranost. No, stav je u pripremljenosti, nipo-što u nemarnom pouzdanju u improvizaciju. Upravo ozbiljan pristup i pripremljenost te pozorno vršenje obreda pridonose ne samo raspoloživosti duha vjernika za sudjelovanje u slavlju, nego oblikuju i izražavaju oblikova-nost zajednice te sensum communitatis.

Upravo smisao komunitarnosti odgova-ra koncilskomu zaključku (usp. SC, 26) u ko-jemu se kaže da liturgijski čini nisu privat-ni, nego slavlje Crkve koja je sakrament je-dinstva. Zbog toga ti čini pripadaju cijelomu tijelu Crkve, podrazumijevajući sudjelovanje članova na način koji je vlastit svakomu, pre-ma naravi obreda i liturgijskih norma.

Liturgijska je skupina plod ‘liturgijske zre-losti’ župne zajednice koja osjeća potrebu da bude pripremljena. ‘Osjetiti potrebu’, u kršćan-skome smislu nesebičnosti, važna je odrednica od koje nastaje svaka druga zauzetost u Crkvi. Liturgijska skupina može nastati u onoj župi u kojoj je živa želja ostvarivanja služiteljske Cr-kve koja živi u različitosti službâ i darova (ka-rizmi); nastaje u zajednicama i kojima je do-zrio smisao za suradnju u cjelokupnome životu Crkve. Liturgijska skupina ne može dobro vrši-ti svoju pastoralnu zadaću, ako iznad bilo koje-ga svoga interesa ne stavi potrebe cijele zajed-nice koja slavi Kristovo otajstvo.

Tko sve tvori liturgijsku skupinuU župnu liturgijsku skupinu trebaju ući po-najprije oni koji su izravno uključeni u bri-gu za liturgijsko slavlje. Dakle, na prvome je mjestu župnik, odnosno župni vikar ili prez-biter suradnik. Uloga župnika je i ‘uprisutnji-vanje’ biskupa koji mu povjerava brigu za dio biskupije, čuvajući osjećaj da je dijecezanski biskup ‘prvi liturg’ u biskupiji, u teološkome, ne u tehničkome smislu.

U liturgijskoj su skupini svakako i oni koji imaju službu povezanu s liturgijskim životom župe: u odnosu prema Božjoj riječi: đakoni, čitači, psalmisti, zaduženi za glazbeno obliko-vanje slavlja (orguljaš, svirači, voditelj zbora,

Page 20: Liturgija župne zajednice - Naslovna - Živo vrelo · 2012-10-29 · Liturgija župne zajednice jet, a ne susret s drugim. Princip zajedništva oslabljen je kulturalnom uda-ljenošću,

NAŠA TEMA

18

Liturgija župne zajednice

solisti, pjevači); oni koji poslužuju kod olta-ra (akoliti, izvanredni služitelji pričesti, mini-stranti); oni koji su u službi zajednice (vodi-telj pjevanja puka, tumači, sakristani (zadu-ženi za brigu o liturgijskome ruhu i posuđu), redari, vjernici zaduženi za uređivanje crkve). Važno je da se u liturgijskoj skupini nađe što je više moguće onih koji predstavljaju zajed-nicu u svim njezinim životnim segmentima.

Ipak, znajući za stvarne okolnosti, valja napomenuti da svi navedeni mogu biti čla-novi liturgijske skupine, ali i ne moraju. Ra-di se o predstavnicima, o ustroju koji koordi-nira, osmišljava. Tako će biti poželjno da po-stoji liturgijska formacija cijele zajednice, a liturgijska skupina čuva predstavnički sastav onih koji mogu obuhvatiti potrebe pripreme za slavlje.

Tu se odmah nameće i pitanje kako na-staje liturgijska skupina. Iako ima primjera jednostavnoga prvog koraka, redovit je put onaj koji najprije pokazuje na župi osmišlja-vanje formacije: čitačâ, voditeljâ liturgijsko-ga pjevanja i glazbe, poslužiteljâ (ministrana-ta). Tamo gdje liturgijske službe trebaju biti snažnije oblikovane i proširene, temeljna li-turgijska skupina može biti dobar promica-telj razvijanja pojedinih područja.

Liturgijska skupina ne nastaje u mahu, ne-go ju treba graditi strpljivo; treba proći i raz-doblja svojih formacijskih kriza, kriza organi-zacije i djelovanja, poštujući dinamiku i narav crkvenih skupina. Dobro je da stanovito vrije-me skupina samu sebe priprema i učvršćuje, prije samoga formacijskoga rada u župi.

Župna zajednica – mjesto dijeljenja života,od rođenja do pashalnoga susreta u umiranju i smrti.

Radi čega uspostavitiliturgijsku skupinu u župiZadaća skupine je barem peteroslojna: proučavanje, promatranje, razmišljanje, programiranje i provjera-vanje. Proučavanje zahtije-va temeljnu liturgijsku pri-premljenost pojedinaca ko-ji nose rad skupine. Potreb-no je upoznati se s liturgij-

skim govorom, smislom liturgijskih slavlja te s njihovim antropološkim i teološkim vidici-ma (s naglaskom na Svetome pismu, eklezio-logiji i na teologiji crkvenih služba). Za tu pri-premu danas u Hrvatskoj postoji dovoljno pi-sanih radova, ali i ljudi koji mogu pomoći u toj formaciji, u svjetlu aktualnih crkvenih do-kumenata. Važno je da se ne ograniči niti sa-mo na teološki pristup, niti samo na tehničke poslove. Sve treba biti nadopunjavano raznim susretima na biskupijskoj razini.

Druga je važna zadaća liturgijske skupi-ne promatranje konkretne zajednice. Važno je poznavati sastavnice i ustroj, specifičnosti kulturalnih izražaja, poteškoće i čežnje. Za-tim je nužno razmišljati zajednički i razmije-niti gledišta u uzajamnosti otvorenoga razgo-vora. Za tu je zadaću važno ne dopustiti pre-vagu osobnih dojmova i inzistiranje na njima. Valja doći do onoga što uistinu koristi zajed-nicu, bez lomova i trajne potrebe korjenitih promjena. Tek nakon toga moguće je planira-nje u smislu stvaranja programa.

U tome je poslu prva zadaća godišnje pla-niranje. Svake godine liturgijska skupina bi trebala oblikovati radni plan; donijeti odlu-ke koje se tiču i obilježuju slavlja tijekom cije-le godine; naznačiti izvanredne događaje u ži-votu župe u ritmu s onim cikličkim (sveta po-tvrda, prva pričest, obljetnice…). Uži plan će biti potreban za pojedina liturgijska vremena (osobito došašće i korizmu, odnosno božić-ni i vazmeni ciklus). No, najvažniji čimbenik ritma rada liturgijske skupine je tjedno pla-niranje i nedjeljna euharistija. U tome se vi-

Page 21: Liturgija župne zajednice - Naslovna - Živo vrelo · 2012-10-29 · Liturgija župne zajednice jet, a ne susret s drugim. Princip zajedništva oslabljen je kulturalnom uda-ljenošću,

19

1010živo vrelo10živo vrelo1010živo vrelo10201220121020121010201210

20 S Svagdan: Ef 1,15-23; Ps 8,2-3a.4-7; Lk 12,8-12 21 N DVADESET I DEVETA NEDJELJA KROZ GODINU

Misijska nedjelja 22 P Svagdan: Ef 2,1-10; Ps 100,1b-5; Lk 12,13-21 23 U Svagdan; ili: Sv. Ivan Kapistranski

Ef 2,12-22; Ps 85,9ab-14; Lk 12,35-38 24 S Svagdan; ili: Sv. Antun Marija Claret, biskup

Ef 3,2-12; Otpj. pj.: Iz 12,2-3.4bcd.5-6; Lk 12,39-48 25 Č Svagdan: Ef 3,14-21; Ps 33,1-2.4-5.11-12.18-19;

Lk 12,49-53 26 P Svagdan: Ef 4,1-6; Ps 24,1-4b.5-6; Lk 12,54-59 27 S Svagdan: Ef 4,7-16; Ps 122,1-5; Lk 13,1-9 28 N TRIDESETA NEDJELJA KROZ GODINU 29 P Svagdan: Ef 4,32 – 5,8; Ps 1,1-4.6; Lk 13,10-17 30 U Svagdan: Ef 5,21-33; Ps 128,1-5; Lk 13,18-21 31 S Svagdan: Ef 6,1-9; Ps 145,10-14; Lk 13,22-30

STUDENI 1 Č SVI SVETI

Liturgijski kalendar

LISTOPAD 7 N DVADESET I SEDMA NEDJELJA KROZ GODINU 8 P Svagdan: Gal 1,6-12; Ps 111,1-2.7-10c; Lk 10,25-37 9 U Svagdan; ili: Sv. Dionizije; Sv. Ivan Leonardi

Gal 1,13-24; Ps 139,1-3.13-15; Lk 10,38-42 10 S Svagdan: Gal 2,1-2.7-14; Ps 117,1-2; Lk 11,1-4 11 Č Svagdan: Gal 3,1-5; Otpj. pj.: Lk 1,69-75; Lk 11,5-13 12 P Svagdan: Gal 3,7-14; Ps 111,1-6; Lk 11,15-26 13 S Svagdan: Gal 3,22-29; Ps 105,2-7; Lk 11,27-28 14 N DVADESET I OSMA NEDJELJA KROZ GODINU 15 P Sv. Terezija Avilska, dj. i crk. naučiteljica, spomendan

od dana: Gal 4,22-24.26-27.31 – 5,1;Ps 113,1-5a.6-7; Lk 11,29-32

16 U Svagdan; ili: Sv. Hedviga; Sv. Marija M. AlacoqueGal 5,1-6; Ps 119,41.43-45.47-48; Lk 11,37-41

17 S Sv. Ignacije Antiohijski, biskup i muč., spomendanod dana: Gal 5,18-25; Ps 1,1-4.6; Lk 11,42-46

18 Č SV. LUKA EVANĐELIST, blagdanvl.: 2Tim 4,10-17b; Ps 145,10-13b.17-18; Lk 10,1-9

19 P Svagdan; ili: Sv. Ivan Brebeuf, Izak Jogues, mučenici;Sv. Pavao od Križa; Ef 1,11-14; Ps 33,1-2.4-5.12-13; Lk 12,1-7

di ‘uspješnost’ djelovanja u svim segmentima aktiviranja službâ: od onih vezanih uz osmiš-ljavanje temeljnih trenutaka slavlja do deko-riranja liturgijskoga prostora (ne kao manje važno, nego kao primjer nečega o čemu se re-dovito puno ne brine ili se brine na liturgij-ski nedomišljen način). Raspon sugestija ni-je određen samo nekim rubnim pitanjima. Li-turgijska skupina može svećenicima pomoći pri pripremanju homilija, u naznačivanju te-ma i pristupa, u formuliranju molitava vjer-nika (koje treba odobriti predvoditelj) i sl. U svemu tome se ne radi o ostvarivanju nekoga ‘savršenstva’, nego o razmišljanju, o zauzeto-sti, o ljubavi prema liturgiji u kojoj se može i pogriješiti, ali je lijepo vidjeti da se pogriješilo razmišljajući, uranjajući u smisao.

Konačno, važno je napraviti susrete u ko-jima će se ispitati, odvagnuti, provjeriti uči-

njeno i vrjednovati. Taj pogled unatrag, da bi se jasnije vidio put pred sobom, kao i plani-ranje, događa se na godišnjoj, višemjesečnoj i tjednoj razini. Zapravo svaki novi tjedni susret treba imati osvrt na proteklo i na ono što for-mira i skupinu i zajednicu. U vrjednovanju se uči osluškivati i rasti; potiče na dublje prou-čavanje i na otvorenost novim nadahnućima.

Znamo da je u svakome poslu važno po-štovati mjerodavnosti. U oblikovanju liturgij-skoga slavlja priprema znači poštovanje pre-ma Crkvi, prema vjernicima. Tako na svim razinama, od biskupijske do župne, treba po-stojati skupina vjernika (stručnjaka) koji će predlagati, osmišljavati, usmjeravati i isprav-ljati. Ponekad se to zaboravi i prepusti raznim nadahnućima koja se ne osvrću na communi-tas, a još manje na obilježje sacerdotalis, na svećeničku zajednicu svih članova Crkve.

Page 22: Liturgija župne zajednice - Naslovna - Živo vrelo · 2012-10-29 · Liturgija župne zajednice jet, a ne susret s drugim. Princip zajedništva oslabljen je kulturalnom uda-ljenošću,

OTAJSTVO I ZBILJAOTAJSTVO I ZBILJA

20

Ulazna: VII Velik je GospodinOtpj. ps.: 123 Blagoslovio nas Bog Prinosna: XV Oče, primi žrtvu ovuPričesna: 242 O sveta gozboZavršna: 183.1 i 6 Ti, Kriste, Kralj si vjekova ili: 612 Kraljice svete krunice

Prvo čitanje Post 2, 18-24I dvoje njih bit će jedno tijelo.

Čitanje Knjige PostankaReče Gospodin, Bog:»Nije dobro da čovjek bude sam!Načinit ću mu pomoć kao što je on.«Tada Gospodin, Bog, oblikova od zemlje sve životinje poljske i sve ptice nebeske i prive-de ih čovjeku da vidi kako će koju nazvati, pa kako koje stvorenje čovjek prozove, da mu tako bude ime. Čovjek nadjene imena svoj stoci, svim pticama nebeskim i životinjama poljskim. No čovjeku se ne nađe pomoć kao što je on. Tada Gospodin, Bog, pusti tvrd san na čovjeka te on zaspa pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom. Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Gospodin, Bog, ženu pa je dovede čovjeku. Nato čovjek reče: »Odjednom, evo kosti od mojih kosti,mesa od mesa mojega! Ženom neka se zove, od čovjeka kad je uzeta!« Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza ženu svoju i dvoje njih bit će jedno tijelo.Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 128, 1-6Pripjev: Blagoslovio nas Bog

sve dane života našega!Blago svakome koji se boji Gospodina,koji njegovim hodi stazama!Plod ruku svojih ti ćeš uživati,blago tebi, dobro će ti biti.

Žena će ti biti kao plodna lozau odajama tvoje kuće;sinovi tvoji ko mladice maslineoko stola tvojega.

Eto, tako će biti blagoslovljen čovjekkoji se boji Gospodina!Blagoslovio te Gospodin sa Siona,uživao sreću Jeruzalemasve dane života svojega!

Vidio djecu svojih sinova,mir nad Izraelom!

Drugo čitanje Heb 2, 9-11Posvetitelj i posvećeni – svi su od jednoga.

Čitanje Poslanice HebrejimaBraćo: Njega, za malo manjeg od anđelâ, Isusa, vidimo zbog pretrpljene smrti slavom i časti ovjenčana da milošću Božjom bude svakome na korist što je on smrt okusio.Dolikovalo je doista da Onaj radi kojega je sve i po kojemu je sve – kako bi mnoge sinove priveo k slavi – po patnjama do savršenstva dovede početnika njihova spasenja. Ta i posvetitelj i posvećeni – – svi su od jednoga! Zato se on i ne stidi zvati ih braćom.Riječ Gospodnja.

Ulazna pjesmaSve je, Gospodine,u tvojoj volji, nitko joj se ne može oprijeti.Ti si sve stvorio, neboi zemlju, cijeli svemir,ti si Gospodar svega.

(Est 13, 9.10-11)

Zborna molitvaSvemogući vječni Bože,bolji si nego što zaslužujemoi želimo. Budi nam milosrdan: otpusti grijehe kojih se savjest plaši, a daruj i ono što ne umijemo moliti. Po Gospodinu.

Darovna molitvaGospodine, primi žrtvu koju si ustanovio. Otkupi nas iposveti otajstvima, što ih dužnim poštovanjem slavimo. Po Kristu.

Dvadeset i sedma nedjelja kroz godinu

7. listopada 2012.

Page 23: Liturgija župne zajednice - Naslovna - Živo vrelo · 2012-10-29 · Liturgija župne zajednice jet, a ne susret s drugim. Princip zajedništva oslabljen je kulturalnom uda-ljenošću,

21

1010živo vrelo10živo vrelo1010živo vrelo10201220121020121010201210Učitelj nove ljubavi.

Motiv iz Biblije iz opatije Saint Bertin, Francuska, oko 1190.Kraljevska biblioteka u Den Haagu.

Popričesna molitvaSvemogući Bože,daj da se opojeni i nahra njeni ovim otajstvima preobrazimo u ono što smo primili. Po Kristu.

Braćo i sestre, Bog nam je u srca utkao dar ljubavi kojom nas on sam ljubi. S pouzdanjem u njegovu dobrotu, zamolimo ga da našu ljubav pročisti i nadahne svojom ljubavlju: 1. Za Crkvu, zajednicu tvojih vjernika:

čuvaj je u vjernosti poslanju koje si joj udijelio kako bi uvijek mogla svjedočiti radost evanđeljai snagu ljubavi, molimo te.

2. Za sve pastire Crkve: okrijepi ih proročkom hrabrošću da nikada ne posustanu zauzimati se za istinu koju nam ti objavljuješ i za ljubav na koju nas pozivaš, molimo te.

3. Za naše obitelji: usadi u njih spremnost na zajedničku molitvu kako bi, povjeravajući se tebi, uvijek pronalazile snagu ljubavi, koja pobjeđuje svaki grijeh i sve nedaće, molimo te.

4. Za mlade koji žele ostvariti bračno i obiteljsko zajedništvo: u njihove želje usadi duh svetostii istinske odgovornosti da u nesebičnoj i vjernoj ljubavi mogu prihvatiti sve radosti i tjeskobe obiteljskoga života, molimo te.

5. Za naše pokojnike: obraduj ih zajedništvomu nebeskoj obitelji tvojih svetih, molimo te.

Svemogući Bože, ti si se u svome Sinu Isusu Kristu objavio kao Ljubav. Usliši nam prošnje i daj da naš život bude živo svjedočanstvo ljubavi prema tebii bližnjima. Po Kristu Gospodinu našemu.

Molitva vjernika

Pjesma prije evanđelja 1 Iv 4, 12Ako ljubimo jedni druge, Bog ostaje u nama, i ljubav je njegova u nama savršena.

Evanđelje Mk 10, 2-16Što Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!

Čitanje svetog Evanđelja po MarkuU ono vrijeme: Pristupe farizeji k Isusu pa ga upitaše: »Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?« On im odgovori: »Što vam zapovjedi Mojsije?« Oni rekoše: »Mojsije je dopustio napisati otpusno pismo i – otpustiti.«A Isus će im: »Zbog okorjelosti srca vašega napisa vam on tu zapovijed. Od početka stvorenja muško i žensko stvori ih. Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo. Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!«U kući su ga učenici ponovno o tome ispitivali. I reče im: »Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini prema prvoj preljub. I ako žena napusti svoga mužapa se uda za drugoga, čini preljub.«Donosili mu dječicu da ih se dotakne,a učenici im branili. Opazivši to, Isus se ozlovolji i reče im: »Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje! Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući.« Nato ih zagrli pa ih blagoslivljaše polažući na njih ruke.Riječ Gospodnja.

Pričesna pjesmaDobar je Gospodin svima što seu nj uzdaju,duši koja ga traži.

(Tuž 3, 25)

Page 24: Liturgija župne zajednice - Naslovna - Živo vrelo · 2012-10-29 · Liturgija župne zajednice jet, a ne susret s drugim. Princip zajedništva oslabljen je kulturalnom uda-ljenošću,

OTAJSTVO I ZBILJAOTAJSTVO I ZBILJA

22

Isus pred još jednim pokušajem da ga se smjesti unutar neke od rabinskih škola ili da bude uhvaćen u zamku pred Herodom

Antipom, kao što se to dogodilo Ivanu Krstite-lju. Isus pred pitanjem: Je li mužu dopušteno otpustiti ženu? Rastava je braka u židovstvu bi-la dopuštena, ali je postojala velika rasprava o razlozima. Inicijativa je redovito pripadala mu-žu, a lepeza razloga bila je široka: od jednostav-nih, svakidašnjih nesuglasica, preko postupa-ka koji su se ticali javnoga morala, do najteže-ga slučaja – preljuba. Samo u zadnjemu sluča-ju nije bilo dvojbe o mogućnosti, štoviše obve-zi rastave. Temeljni tekst za raspravu dolazi iz Knjige Ponovljenoga zakona (24, 1-4), a po-sebno rečenica: »… ako na njoj otkrije nešto ružno…« Sukobljavale su se dvije škole: jed-na rigoristička koja se borila protiv slobodno-ga muževa tumačenja i odluke, te štitila done-kle dostojanstvo žene; i druga permisivnija, ko-ja je opravdavala gotovo sve muževe odluke. Ta su pitanja i u ono vrijeme bila povezana i s ugo-vorenim imovinskim pitanjima i pravima.

Združenost ljubavlju u Bogu i sposobnost divljenjaUmjesto otpusnoga pisma – – Radosna vijestIsus se nije dao uvući u takva razmišljanja. Na-kon što je razotkrio nakanu sugovornika, po-guban legalizam, Isus vraća pitanje na počet-ke stvaranja kako bi došao do Božjega plana. Stavlja im pred oči da Božja volja uključuje bli-sku združenost muškarca i žene do mjere ne-razdruživosti. Isus nije došao ni da bi proširio niti da bi suzio okvire zakona, već da bi pro-širio obzorje prema Stvoriteljevoj nakani. Isus ne usvaja niti pogled koji se zaustavlja na bra-ku kao ugovoru, gdje se radi o obvezama, pra-vima, imovini. On se poziva na dostojanstvo osoba i ozbiljnost ljubavi.

No, u čitavome se pristupu može naći zapra-vo jedna ponuda. Baš on koji izgleda najstro-ži i najzahtjevniji, zapravo je najotvoreniji – u smjeru povratka na početni Božji plan. To nije samo ponovno otkrivanje izvora, već pronalaže-nje u Bogu one snage koju čovjek ne može imati sam od sebe. Znamo da postoje ljudi koji uspi-jevaju spojiti najskrupuloznije poštivanje zako-na i najskandalozniju izdaju upravo onih vrijed-nosti koje bi zakon želio izraziti. Njima je zakon najizvrsnije pokriće vlastite sebičnosti.

Isusa danas mnogi smatraju prezahtjevnim i strogim, ali on u odnosu muža i žene ne stavlja vjernost kao nešto što će držati skupa izvanjsku povezanost, bez zajedničke radosti i oduševlje-nja. Isus traži kreativnu vjernost; vjernost koja je na tragu ljubavi, a ne zakona; na tragu save-za, a ne ugovora i trgovine; vjernost koja posta-je budućnost i koja se ne ograničuje na produ-žavanje ostataka prošlosti. Isus više od zahtje-va da se nastavi, traži da se počne ponovno. Da-kako da tijekom vremena veze slabe i početni se motivi i razlozi teško održavaju; primjećuju se nedostatci koje se do tada nije primjećivalo i postaje se umornim. I Bog je poznavao različite poteškoće u svojemu odnosu s čovjekom. I on-da kada je mislio da neće uspjeti održati taj od-nos, došao je tražiti čovjeka. Zar ne čujemo sva-kodnevno rečenicu: Ovako se dalje više ne mo-

Dvadeset i sedma nedjelja kroz godinu(M

. Cha

gall)

Page 25: Liturgija župne zajednice - Naslovna - Živo vrelo · 2012-10-29 · Liturgija župne zajednice jet, a ne susret s drugim. Princip zajedništva oslabljen je kulturalnom uda-ljenošću,

23

1010živo vrelo10živo vrelo1010živo vrelo10201220121020121010201210

Muškarac i žena – jedno tijelo Post 2, 18-24Bog uspavljuje čovjeka, vadi mu jedno rebro te od njega pravi ženu. Žena je tako »meso od muškarčeva mesa«. Hebrejska riječ basar, koja znači meso, u isto vrijeme označava i mišićno tkivo, ali i čitavo tijelo. Hebrejska Biblija ne razlikuje ta dva pojma. To je »meso« oživljeno dahom života (heb. nefeš). Pored toga, »meso« označava i čovjekovu slabost i krhkost. Čovjek ovdje kliče: »Evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega!« Time ukazuje na još jedan vid izraza basar. On, doista, može označavati i rodbinske odnose. Žena je u naročitoj vezi s muškarcem, dijeli s njime isto tijelo i nosi isto ime kao i on (muškarac je na hebrejskom iš, a žena išša). Njihova je veza toliko jaka da ostvaruje novu obitelj, snažniju i važniju od one u kojoj je čovjek rođen, te oni postaju jedno tijelo. Hebrejski ovdje ponovno ima basar.

Darko Tepert

Zrnj

e

že? I stanemo… A Bog upravo tada čini odluču-jući korak u odnosu prema čovjeku. Isusovim utjelovljenjem nismo dobili otpusno pismo, već radosnu vijest da možemo početi iznova – bo-lje nego prije. Zašto to ne bismo prenijeli u svo-je odnose, pa i one bračne?

Djeca kao uzor – u čemu?Drugi dio evanđelja odnosi se na djecu u pri-zoru koji je lišen sentimentalizma ili spektaku-larnosti koje nalazimo na ponekim umjetnič-kim slikarijama koje pokušavaju uprizoriti ovu evanđeosku stranicu. Vjerojatno je to jedan od trenutaka odmora na putu naviještanja.

Tekst ne govori tko djecu donosi i dovodi k Isusu: jesu li to majke ili starija djeca? Zašto apostoli brane da djecu donose Isusu? Neki su tumači rekli da je u pitanju teološki razlog koji govori da djeca još nisu zrela za Kraljevstvo, po uvjerenju da su za nasljedovanje sposobni samo odrasli. Drugi misle da žele spriječiti gestu pra-znovjerja jer su djeca željela da ih dotakne. Isu-sov bi dodir, naime, mogao donijeti sreću. No, ovdje je ipak, čini se, riječ o gesti blagoslova koja se vezala uz najznačajnije učitelje toga vremena.

Isus stavlja djecu kao uzor, ali u čemu? U nedužnosti – ne, jer je to bilo strano biblij-skomu mentalitetu. Nije riječ ni o poniznosti, jer djeca ne mogu biti uzor poniznosti. Čini se

opravdanim tumačenje da su djeca uzor u to-mu što nemaju ništa što bi mogli pokazati kao svoje djelo; oni su poput praznih prosjačkih ruku. Nadalje, Isus ne želi reći da odrasli tre-baju postati djeca, ali u djeci postoji povjerenje i spremnost da se daju voditi i živjeti darovani trenutak sadašnjosti. Biblija nije knjiga o mla-dome Ikaru ili o mladiću, vječnomu pubertet-skom idealistu, već o djetetu, muškarcu i ženi u kojima uvijek živi dijete. I Isus je puno očeki-vao od Oca. Ne znamo ništa o njegovu mlade-naštvu, ali od Getsemanskoga vrta do Golgote nije ga vukao duh mladenaštva, već duh djete-ta u poslušnosti Ocu. Bog kao da ne daje snagu raznim Prometejima, već svima koji su živim sačuvali dijete u sebi.

Dijete nema položaje koje bi čuvalo, sigur-nosti koju bi branilo, povlastice koje bi zahti-jevalo. Stoga je slobodno odgovoriti na pozive i ponude koje mu se nude. Napokon, u djetetu se nalaze i prirodni osjećaj ovisnosti o osoba-ma i nenaviknutost na život. Ono što ga razli-kuje i daje prepoznatljivost jest sposobnost ču-đenja, iznenađenja. Starimo ne onda kada poč-nemo gubiti kosu ili kada ona posijedi, niti ka-da se gubi pamćenje, već u trenutku kada ni-smo sposobni diviti se. U tome su smislu moli-tva, pjesma i klanjanje suprotnost starosti.

Ivan Šaško

Isus ne da zavesti pitanjem o »dopuštenosti« rastave i

»otpuštanja žene«, nego, umjesto izravnoga odgovora, predstavlja brak

slikom »jednoga tijela«. Njih dvoje, »nisu više dvoje, nego jedno tijelo«.

Rastava nije razdvajanje dvoje ljudi, nego raskidanje »jednoga tijela«, a što je protivljenje Stvoritelju u

čijemu se božanskom naumu bračno ‘združenje’ gleda kao novo stvaranje.

Odjeci Riječi uz Prvo čitanje:

Page 26: Liturgija župne zajednice - Naslovna - Živo vrelo · 2012-10-29 · Liturgija župne zajednice jet, a ne susret s drugim. Princip zajedništva oslabljen je kulturalnom uda-ljenošću,

OTAJSTVO I ZBILJAOTAJSTVO I ZBILJA

24

Ulazna: 78.2 Dođite, prignimo koljenaOtpj. ps.: Nasiti nas smilovanjem svojim

(ŽV 11-2006 ili ŽV 10-2009)Prinosna: XVI Nosimo darePričesna: 188 Na Isusov se spomen sam Završna: 217 Bože, tvoj smo sveti narod ili: XXIV Jubilejski himan

14. listopada 2012.

Dvadeset i osma nedjelja kroz godinuUlazna pjesmaAko se, Gospodine,grijeha budeš spominjao, Gospodine, tko će opstati? Al’ u tebe je praštanje, Bože Izraelov.

(Ps 130, 3-4)

Zborna molitvaGospodine, nek nas tvoja milost uvijek nadahnjujei prati te budemo sveudilj usmjereni na dobro.Po Gospodinu.

Darovna molitvaPrimi, Gospodine, molitve i prinose svojih vjernika, da po ovoj svetoj službi prijeđemo u nebesku slavu. Po Kristu.

Prvo čitanje Mudr 7, 7-11Ništa ne cijenih bogatstvo u usporedbi s mudrošću.

Čitanje Knjige MudrostiPomolih se i razbor dobih; zavapih i primih duh mudrosti. Zavoljeh je više nego žezla i prijestolja i ništa ne cijenih bogatstvo u usporedbi s njom. Nisam je htio uspoređi-vati ni s draguljima, jer je sve zlato pred njom kao malo pijeska, a srebro je prema njoj kao blato. Ljubio sam je više od zdravlja i ljepote i zavolio više od svjetlosti, jer njezin sjaj bez prestanka svijetli. A s njome su mi došla sva dobra i od ruku njezinih blago nebrojeno.Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 90, 12-17Pripjev: Nasiti nas smilovanjem svojim

da kličemo!Nauči nas dane naše brojitida steknemo mudro srce.Vrati se k nama, Gospodine! Ta dokle ćeš?Milostiv budi slugama svojim!

Jutrom nas nasiti smilovanjem svojimda kličemo i da se veselimo u sve dane!Obraduj nas za dane kad si nas šibao,za ljeta kad smo stradali!

Neka se na slugama tvojimpokaže djelo tvojei tvoja slava na djeci njihovoj!Dobrota Gospodina, Boga našega,nek bude nad nama!Daj da nam uspije djelo naših ruku,djelo ruku naših nek uspije!

Drugo čitanje Heb 4, 12-13Riječ Božja prosuđuje nakane i misli srca.

Čitanje Poslanice HebrejimaŽiva je riječ Božja i djelotvorna;oštrija je od svakoga dvosjekla mača; prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuđuje nakane i misli srca. Nema stvorenja njoj skrivena. Sve je, naprotiv, golo i razgoljeno očima Onoga komu nam je dati račun.Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja Mt 5, 3Blago siromasima duhom:njihovo je kraljevstvo nebesko.

Evanđelje Mk 10, 17-30Što imaš, prodaj i idi za mnom!

Čitanje svetog Evanđelja po MarkuU ono vrijeme: Dok je Isus izlazio na put, dotrči netko, klekne preda nj pa ga upita:»Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?«

Page 27: Liturgija župne zajednice - Naslovna - Živo vrelo · 2012-10-29 · Liturgija župne zajednice jet, a ne susret s drugim. Princip zajedništva oslabljen je kulturalnom uda-ljenošću,

25

1010živo vrelo10živo vrelo1010živo vrelo10201220121020121010201210

Braćo i sestre, Bog nam je u srca utkao dar vjere po kojoj bivamo trajno s njime povezani. Danas, na početku Godine vjere, s iskrenim pouzdanjem zajedno molimo:Obnovi nam vjeru, Gospodine. 1. Za Crkvu, zajednicu tvojih vjernika:

čuvaj je trajno na putu vjere kako bi uvijek umjela prepoznavati put spasenja i ustrajno graditi tvoje kraljevstvo među ljudima, molimo te.

2. Za papu Benedikta, biskupa našega I. i sve pastire Crkve: prodahni ih mudrošću svoga Duha kako bi naviještanjem i svjedočenjem tvoje riječi doprinosili rastu tvoga naroda u čistoći i snazi vjere, molimo te.

3. Za ovu župnu zajednicu: pomozi nam da u slušanju tvoje riječi i u zajedništvu Kristova stola uvijek otkrivamo snagu kojom preobražavaš naše živote za novu radost postojanja, molimo te.

4. Gospodine, sve koji te traže iskrena srca ohrabri da se odvaže napustiti sve što ih zarobljava, te slobodno prionu uz tvoju riječ spasenja, molimo te.

5. Za nas, u tvoje ime ovdje sabrane: ne dopusti da budemo navezani na dobra svijeta; pomozi nam da zajedništvo s tobom stavimo ispred svake svoje želje i brige, molimo te.

Svemogući Bože, ti si nam u čovještvu svoga Sina otkrio svoje lice i pokazao nam put vjere. Obnovi nam vjeru i pomozi da iz ljepote zajedništva s tobom gradimo zajedništvo sa svim ljudima. Po Kristu Gospodinu našemu.

Evo mi sve ostavismo i pođosmo za tobom…

Foto: Shutterstock

Pričesna pjesmaKad se Gospodin očituje, bit ćemonjemu slični, jer vidjet ćemo gakao što jest.

(1Iv 3, 2)

Popričesna molitvaGospodine, ti nas hraniš tijelom i krvlju svoga Sina: daj da postanemo dionici božanske naravi.Po Kristu.

Isus mu reče: »Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini! Zapovijedi znadeš: Ne ubij! Ne čini prelju-ba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne otmi! Poštuj oca svoga i majku!« On mu odgovori: »Učitelju, sve sam to čuvao od svoje mladosti.« Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: »Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.« On se na tu riječ smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak. Isus zaokruži pogledom pa će svojim učenicima: »Kako li će teško imućnici u kraljev stvo Božje!« Učenici ostadoše zapanjeni tim njegovim riječima. Zato im Isus ponovi: »Djeco, kako je teško u kraljevstvo Božje! Lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.«Oni se još većma snebivahu te će jedan drugome: »Pa tko se onda može spasiti?« Isus upre u njih pogled i reče: »Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguće!«Petar mu poče govoriti: »Evo, mi sve osta-vismo i pođosmo za tobom.« Reče Isus: »Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evan-đelja, a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i polja – – i u budućem vijeku život vječni.«Riječ Gospodnja.

Molitva vjernika

Page 28: Liturgija župne zajednice - Naslovna - Živo vrelo · 2012-10-29 · Liturgija župne zajednice jet, a ne susret s drugim. Princip zajedništva oslabljen je kulturalnom uda-ljenošću,

OTAJSTVO I ZBILJAOTAJSTVO I ZBILJA

26

Plodnost neodgovorenoga poziva

I susov susret s neimenovanim mladim čo-vjekom događa se iznenada. Marko ga opisuje ističući dva tjelesna pokreta: trča-

nje i klicanje. Susret se odigrava u ozračju žur-nosti i vanjskoga znaka poštovanja. Ovom se čovjeku žuri i on želi pokazati da je prema Isu-su pun strahopoštovanja. Naziva ga učiteljem, a klicanjem ulazi u ulogu učenika. On nije Isu-sov učenik, ali pokazuje da sebe želi baš tako vidjeti. Isus zna, a on ne zna. Pitanje koje ga tjera, tiče se života vječnoga. Kako baštiniti ži-vot vječni? Što treba činiti da bi ga baštinio? Pitanje o životu vječnom postavljeno je preci-zno kao pitanje oblikovanja svoga života. Ka-ko oblikovati život da bi se dobio život vječni? Živjeti se može tako da ne uspijem baštiniti ži-vot vječni. O sadašnjem načinu života ovisi ho-ću li ću baštiniti vječni. Pitanje je uistinu važ-no i žurno. Naše ga vrijeme više ne postavlja na isti način. No, pitanje nije nestalo. Prevodi ga se neutralnijim terminima: Koji je smisao ži-vota? Što valja činiti kako bi život imao smisla? I dok ovaj čovjek misli da mu je za oblikovanje života potreban učitelj, naše vrijeme smatra da svatko mora sam pronaći smisao svoga života i oblikovati ga tako da bude ispunjen.

Ovom se čovjeku njegovo znanje čini nedo-voljnim. Traži učitelja. Naše vrijeme zazire od učitelja. To se posebno odnosi na pitanje načina života. Tu svatko mora biti slobodan. Vrhunac se smatra u stvaranju uvjeta koji će omogućiti da svatko može i smije sam oblikovati svoj ži-vot prema svojoj volji, želji i predodžbi. Zapad-ni se svijet, međutim, samo retorički otklanja od učitelja. U stvarnom je životu cijela kultu-ra protkana oponašanjem uspješnih života. Na mjesto javno priznatih učitelja dolaze skriveno prihvaćeni uzori. Glavna promjena nije u po-trebi učitelja ili uzora. Ona se dogodila na pita-nju usmjerenja. Ne traži se više kako dobiti život vječni i tko me tomu može poučiti, nego kako imati uspješan život. Za pitanja o vječnom živo-tu najveći dio kulture ima još samo podsmijeh.

Dvadeset i osma nedjelja kroz godinu

Isusov odgovorIsusove su upute sasvim jednostavne. Poštiva-nje i vršenje zapovijedi. Praksa svakodnevno-ga života. U kraljevstvo se vječno ulazi dobrim svakodnevnim životom. Ovaj je čovjek pošti-vao zapovijedi. Ipak, osjeća se prazno. Ima osjećaj da nema života vječnoga. Sve je zapo-vijedi ispunjao, ali njegov život nije ispunjen. Jednostavnim crtama Marko opisuje čovjeka koji se trudi oko svakodnevnog života, a živi s osjećajem praznine. Isus ga poziva da ostavi sve što ima, proda i ide za njim. Osim svagda-njega truda treba mu odnos s Isusom. Druš-tvo. Hodanje za Isusom. Religiozna praksa ni-je dovoljna. Ona ne ispunja dušu. Potrebno je društvo s Isusom. Osobni odnos. Hod za Isu-som. Dugo vrijeme s njime. Ne ispunja nas izvana uređeni život. Ni uređeni posjed, ni uređeno vrijeme. Izvanjska je disciplina izni-mno važna, ali ona ne ispunja dušu. Nutrinu ispunja odnos. Nekada je, da bi se ušlo u od-nos, potrebno otkloniti imanje.

Na poziv da sve ostavi, Isusov sugovornik odlazi. Susret završava i sugovornici se razi-laze. Između njih se ispriječio veliki imetak. Preprjeka. Ona nije bila vidljiva sve do trenut-ka kada je imanje trebalo razdati. Nitko ne zna

T. Lo

ngar

etti,

197

7.

Page 29: Liturgija župne zajednice - Naslovna - Živo vrelo · 2012-10-29 · Liturgija župne zajednice jet, a ne susret s drugim. Princip zajedništva oslabljen je kulturalnom uda-ljenošću,

27

1010živo vrelo10živo vrelo1010živo vrelo10201220121020121010201210

Bogataš dolazi pred Isusa s pitanjem: »Što mi je činiti da bih

baštinio život vječni?« U glagolu »baštiniti« on otkriva kako taj život želi steći kao što se stječu

bogatstva svijeta. Isus nudi sasvim drukčiju logiku: Idi, prodaj, podaj

siromasima, odreci se… Otkriva kako mu »nedostaje jedno«,

a to jedno jest »logika Jednoga«, Prvoga, u duhu s molitvom:

»Gospodin je pastir moj, ni u čem ja ne oskudijevam«.

Predragocjenost mudrosti Mudr 7, 7-11Mudrost se ne može usporediti ni s kakvim blagom. Njegova je vrijednost ništavna u usporedbi s njome (Mudr 7, 9). Osim toga, mudrost je vrjednija i od zdravlja i od ljepote (7, 10), osobito važnih vrjednota u helenističkoj kulturi u čijem ozračju i nastaje ovaj spis. Mudrost je »prisjednica« Božjeg prijestolja (9, 4), poznaje njegova djela, bila je nazočna kad je stvarao svijet, zna što je milo njegovim očima i »što je pravo« prema njegovim zapovijedima (9, 9). Ona, konačno, »sve zna i razumije« te razborito vodi čovjeka i »štiti ga svojom moći« (9, 11). Stoga, mudrac i može reći da su mu s njome »došla sva dobra i od ruku njezinih blago nebrojeno« (7,11). Dajući prednost mudrosti, čovjek zna da s njome u konačnici dobiva i dobra kojih se prethodno morao odreći. Po mudrosti, njegova su djela »ugodna« pred Bogom (9, 12) jer na taj način može upoznati Božju volju po daru Duha njegova (9, 17). Konačno, po mudrosti se mudrac i spašava (9, 18). Darko Tepert

koliko je ovisan dok ne dođe pred granicu da sve ostavi. Tek na njoj se opaža ovisnost i slu-ti sloboda.

Rastanak s Isusom Marko opisuje s dva detalja. Ovaj se čovjek smrkne i odlazi žalo-stan. Ne govori razlog zašto odlazi. Izrekao je razlog dolaska Isusu, ali razlog odlaska ne izri-če. Njegovo smrknuto lice govori. Na licu ko-je je do tada bilo obasjano susretom pojavlju-je se mrak. Zalazi svjetlo. Mrak dolazi iz jasno-ga razloga. Imetak. Imetak može smračiti lice. Susret s Isusom licem u lice, sve do trenutka poziva da ostavi sve, bio je u svjetlu. Otvoren. Odjednom lice postaje smrknuto. Mrak na li-cu je strah od gubitka imetka. Čini se da je pi-tanje o vječnom životu bilo važno, ali ne i naj-važnije. Mrak na licu pokazuje sukob iznutra. Čovjek može samoga sebe prevariti. Misli i go-vori da mu je važno jedno, a nešto drugo ga drži vezanim. Susret s Isusom ovog je čovje-ka doveo do ključnoga pitanja i pokazao što se nalazi u njegovoj nutrini. Mislio je da se po-znaje, a sada je otkrio da mu je trebao susret s Isusom kako bi se spoznao. Mrak i tuga se po-javljuju zbog velikog imetka, ali i zbog sukoba između važnosti vječnoga života i imetka. Od-lazak od Isusa pokazuje da se sukob nije razri-

ješen. Nastavit će se. Mladić je došao žurno i s velikim riječima, a odlazi mračnog lica i ža-losne duše. Tražio je kako baštiniti život vječ-ni, dobio odgovor i otišao žalostan. Sve zna, a ništa se ne mijenja. Zavezan. Zarobljen imet-kom. Naravna reakcija na ovo stanje duše jest žalost. Žalost nad samim sobom. Samosaža-ljenje. U taj se osjećaj zgusnulo stanje njegove duše: ima sve, mogao bi sve, a ne može ništa.

Neodgovoreni pozivIsus je zavolio i pozvao ovoga čovjeka da ide za njim. Nije se odazvao. Isus ga nije prestao vo-ljeti. Opis neuspjeloga poziva imao je, među-tim, sasvim suprotne rezultate kroz povijest kršćanstva. Mnogi su se odazvali, ostavili sve i krenuli za Isusom. Kao da je jedan neodgovo-reni poziv otvorio vrata mnogim odgovorima. Čovjek otkriva što je važno kada na drugome vidi uspjeli i ispunjeni život. Ali čovjek uči i od tuđih promašenih života.

Nedjeljni susret vjernika oko euharistijsko-ga stola dobra je prigoda za propitivanje kamo je usmjeren vlastiti život, što ga određuje i či-me je ispunjen. I, nadasve, to je prigoda za ot-kriće vlastitih obmana, izlaz iz žalosti i obnav-ljanje radosti zbog poziva da idemo za Njim.

Ante Vučković

Odjeci Riječi uz Prvo čitanje:

Zrnj

e

Page 30: Liturgija župne zajednice - Naslovna - Živo vrelo · 2012-10-29 · Liturgija župne zajednice jet, a ne susret s drugim. Princip zajedništva oslabljen je kulturalnom uda-ljenošću,

OTAJSTVO I ZBILJAOTAJSTVO I ZBILJA

28

Ulazna: 214 Molimo tebeOtpj. ps.: Neka dobrota tvoja, Gospodine

(ŽV 10-2009)Prinosna: 224.3 Oče naš dobriPričesna: 187 O čovječanska hranoZavršna: 224.4 Oče naš dobri

21. listopada 2012.

Dvadeset i deveta nedjelja kroz godinuUlazna pjesmaZazivam te, Bože,ti ćeš me uslišit:prikloni mi uho i čuj riječi moje. Čuvaj me ko zjenicu oka, sakrij me u sjenu krila svojih.

(Ps 17, 6.8)

Zborna molitvaSvemogući vječni Bože, daj da ti uvijek budemo odani i tvome Veličanstvu služimo iskrena srca. Po Gospodinu.

Prvo čitanje Iz 53, 10-11Žrtvuje li život svoj kao naknadnicu,vidjet će potomstvo.

Čitanje Knjige proroka IzaijeSvidjelo se Gospodinu pritisnuti ga bolima.Žrtvuje li život svoj kao naknadnicu,vidjet će potomstvo, produžiti sebi dane i Gospodnja će se volja po njemu ispuniti.Zbog patnja duše svoje vidjet će svjetlost i nasititi se spoznajom njezinom. Sluga moj pravedni opravdat će mnoge i krivicu njihovu na sebe uzeti.Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 33, 4-5.18-20.22Pripjev: Neka dobrota tvoja, Gospodine,

bude nad nama, kao što se u tebe uzdamo!

Prava je riječ Gospodnjai vjernost su sva djela njegova.On ljubi pravdu i pravo:puna je zemlja dobrote Gospodnje.

Evo, oko je Gospodnje nad onima koji ga se boje,nad onima koji se uzdajuu milost njegovu:da im od smrti život spasi,da ih hrani u danima gladi.

Naša se duša Gospodinu nada,on je pomoć i zaštita naša.Neka dobrota tvoja, Gospodine,bude nad nama kao što se u tebe uzdamo!

Drugo čitanje Heb 4, 14-16Pristupajmo smjelo prijestolju milosti.

Čitanje Poslanice HebrejimaBraćo:Imajući dakle velikoga Velikog svećenika koji prodrije kroz nebesa – – Isusa, Sina Božjega – čvrsto se držimo vjere.Ta nemamo takva velikog svećenika koji ne bi mogao biti supatnik u našim slabostima, nego poput nas iskušavana svime, osim grijehom.Pristupajmo dakle smjelo prijestolju milosti da primimo milosrđe i milost nađemo za pomoć u pravi čas!Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja Mk 10, 45Sin Čovječji došao je da služii život svoj dade kao otkupninu za mnoge.

Darovna molitvaGospodine, obdari nas milošću i očisti od grijeha,da tvojim otajstvimaslužimo u slobodi srca.Po Kristu, Gospodinu našemu.

Page 31: Liturgija župne zajednice - Naslovna - Živo vrelo · 2012-10-29 · Liturgija župne zajednice jet, a ne susret s drugim. Princip zajedništva oslabljen je kulturalnom uda-ljenošću,

29

1010živo vrelo10živo vrelo1010živo vrelo10201220121020121010201210

Otvoreni nadahnuću Božjega Duha koji nas poučava istinskoj molitvi, s pouzdanjem se utecimo Ocu nebeskom:1. Za Crkvu u svijetu: da u zauzetosti za potrebe

ljudi i svijeta nikada ne prestane tražiti i svjedočiti nebesko kraljevstvo, molimo te.

2. Za papu Benedikta, biskupa našega I. i sve biskupe u Crkvi: da svoje poslanje vrše u duhu Kristova služenja te ustrajnošću propovijedanja i vjerodostojnošću života budu nositelji tvoje blizine i graditelji zajedništva među svim ljudima, molimo te.

3. Za sve koji su pogođeni tjelesnim i duševnim patnjama: utješi ih svojom milosrdnom ljubavlju i pomozi im da u svome trpljenju prepoznaju put životnoga sjedinjenja s Kristom Patnikom, molimo te.

4. Za ovdje okupljenu zajednicu: ukloni između nas svaki razdor i sebičnost te nas ujedini istinskom ljubavlju koja se nesebično svima daruje, molimo te.

5. Za pokojnu braću i sestre: po svojoj milosrdnoj ljubavi oprosti im grijehe i primi ih u svoje vječno kraljevstvo, molimo te.

Nebeski Oče, tvoj nam se Sin objavio u liku sluge i u služenju nam pokazao put spasenja. Izliječi nas od naše oholosti i prodahni spremnošću za radosno služenje. Po Kristu Gospodinu našemu.

Sjesti meni zdesna ili slijeva – to je onih kojima je pripravljeno.

E. Viollet-le-Duc i A. Gérente, Krist Svevladar, 1854.Bazilika Saint-Denis, Pariz.

Evanđelje Mk 10, 35-45Sin Čovječji došao je da život svoj dadekao otkupninu za mnoge.

Čitanje svetog Evanđelja po MarkuU ono vrijeme: Pristupe Isusu Jakov i Ivan,sinovi Zebedejevi, govoreći mu: »Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš što te zaištemo.« A on će im: »Što hoćete da vam učinim?« Oni mu rekoše: »Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva.« A Isus im reče: »Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ja pijem,ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?« Oni mu rekoše: »Možemo.« A Isus će im: »Čašu koju ja pijem pit ćete i krstom kojim se ja krstim bit ćete kršteni, ali sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati – – to je onih kojima je pripravljeno.«Kad su to čula ostala desetorica, počeše se gnjeviti na Jakova i Ivana. Zato ih Isus dozva i reče im: »Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Nije tako među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga. Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.«Riječ Gospodnja.

Pričesna pjesmaSin čovječjidošao je da život svoj dade kao otkupninu za mnoge.

(Mk 10, 45)

Popričesna molitvaGospodine, i ovom nas službom približi nebeskoj Crkvi. Prati nas vremenitom pomoći i uči vječnoj mudrosti. Po Kristu Gospodinu našemu.

Molitva vjernika

Page 32: Liturgija župne zajednice - Naslovna - Živo vrelo · 2012-10-29 · Liturgija župne zajednice jet, a ne susret s drugim. Princip zajedništva oslabljen je kulturalnom uda-ljenošću,

OTAJSTVO I ZBILJAOTAJSTVO I ZBILJA

30

Ponajprije ih je trebalo ohrabriti i uvjeriti da ih Gospodin nije napustio. Nije ih on »pri-tisnuo bolima«, nego je uz svaku osobu koja je pritisnuta patnjom. Tako patnja ne biva objaš-njenom, nego ostaje misterij, ali dobiva smi-sao te se u njoj nazire trag svjetlosti. »Vidjet će svjetlost i nasititi se spoznajom njezinom.« No, više od svega trebalo je »Sluzi Patniku« posvijestiti da po patnji postaje suradnikom u djelu spasenja čovječanstva. U patnji se može postati ogorčen i mrziti te pasti u tamu i bezna-đe, ili praštati i ljubiti pa tako pronaći svjetlost i nadu. To je veliko otajstvo spasenja. »Slu-ga Gospodnji« od početka svoje povijesti Bo-ga upoznaje kao osloboditelja. Zna da On že-li spasenje cijeloga čovječanstva. Tomu se pro-tive mržnja, nasilje, ljubomora i svaka vrsta zla. Kako bi čovječanstvo postiglo mir, mora se toga osloboditi. Samo zahvaljujući »sluga-ma Božjim« moguće je ostvariti oslobođenje. Oni neće odgovarati na zlo jednakom mjerom, nego dobrom. »Žrtvuje li svoj život… Gospod-nja će se volja na njemu ispuniti.« Tako, para-doksalno, spasenje zlikovaca leži u rukama nji-hovih žrtava. Samo praštanje žrtve može obra-titi progonitelja. Odgovor zlom samo uvećava zlo. Nenasilje, služenje, poniznost… jedina su sredstva kojima se mijenja čovjekovo srce.

Dvadeset i deveta nedjelja kroz godinu

Evanđelja zadnjih nedjelja opisuju nam put Isusa i njegovih učenika prema Je-ruzalemu. Učitelj, znajući da je nadošla

»punina vremena«, koristi svaki trenutak ka-ko bi apostolima još jednom približio misterij svoga poslanja. U više navrata najavio im je da će u svetom gradu podnijeti muku i smrt, ali i naznačio otajstvo uskrsnuća. Posebice se trudi utvrditi ih u nasljedovanju njegova puta. Uče-nici će se prepoznavati po tome što, ostavivši iza sebe sve što ih može sputavati, u njegovo ime i poput njega prihvaćaju nemoćne i mar-ginalizirane. Danas naglašava važnost slobode od bilo kakve želje za čašću i vlašću.

Sluga PatnikIako su sve ostavili i krenuli za Isusom, aposto-li su još uvijek snažno opterećeni stremljenjem za vlašću i raznim častima. Više puta su se pre-pirali o tome tko je među njima prvi. Pitanje je ostalo neriješeno i stalno je tinjalo. U da-našnjem su odlomku dvojica koji traže poča-sna mjesta uz Isusov tron. Vjerujući da će Isus u Jeruzalemu biti okrunjen, nisu htjeli čekati ulazak u grad, nego se žele osigurati što prije. Ostala desetorica prosvjeduju, ali ne zbog to-ga što Zebedejevi sinovi ne bi imali pravo na ta mjesta, nego zato što i sami pretendiraju na njih. Isus prihvaća upit. Sluša i ozbiljno shva-ća iznesene želje. Ipak, naglašava važnost od-govornosti. Uči ih da će se više tražiti od ono-ga komu je više dano. Biti uz Isusa radikalno je opredjeljenje koje u sebi nosi i križ: »Krstom kojim se ja krstim bit ćete kršteni.« Pojašnja-va da on ne može izbjeći sudbinu »Sluge Pat-nika« koju su mu ljudi dodijelili, pa ih pita jesu li spremni dijeliti ju. Tim naslovom prorok Iza-ija naziva svoje suvremenike sputane babilon-skim sužanjstvom. Oni su »Sluga Gospodnji« jer se, unatoč svim patnjama, trude ostati vjer-ni i ne posustati. Kako bi imali snage izdržati prorok im poručuje: Bog je s vama u vašoj pat-nji! Vaša patnja ima smisla! Svojom patnjom vi možete pridonijeti Božjem djelu spasenja!

Posljednji će biti prvi

T. Lo

ngar

etti,

196

8.

Page 33: Liturgija župne zajednice - Naslovna - Živo vrelo · 2012-10-29 · Liturgija župne zajednice jet, a ne susret s drugim. Princip zajedništva oslabljen je kulturalnom uda-ljenošću,

31

1010živo vrelo10živo vrelo1010živo vrelo10201220121020121010201210

OtkupiteljMi kršćani u slici »Sluge Patnika« prepoznaje-mo Isusa Krista. U njegovim je rukama spase-nje čovječanstva, pa i onih koji su ga razapeli. Na taj je način on Gospodin i Spasitelj. No, on »nije došao da bude služen nego da služi i život svoj dade kao otkupninu na mnoge«. Stoga je njegov tron križ. Ironijom sudbine prva mjesta uz njega na Kalvariji nisu imali apostoli – po-bjegli su, nego razbojnici. Doista, »mnogi prvi bit će posljednji, a posljednji prvi«. Ta dva čo-vjeka slika su naše ljudskosti koja je u isto vri-jeme grješna i otvorena Božjoj otkupiteljskoj milosti i ljubavi. Zasigurno nam uši para riječ »otkupnina«. Podsjeća nas na otmice i ucjene te na plaćanje određene svote za oslobođenje. Razumijemo ju u smislu trgovine ili nadokna-de za nešto iste ili procijenjene vrijednosti. Isu-sovim suvremenicima otkupljenje je označava-lo oslobođenje koje se događa jednom i konač-no. U izvorniku znači odvezati ili osloboditi. U cijelom Svetom pismu Bog je predstavljen kao osloboditelj od svih vrsta robovanja. To je pr-vi članak vjere izabranog naroda. O tome go-vore svi proroci. Otkupnina tako ima značenje sredstva koje Bog rabi da bi čovjeka oslobodio od ropstva. Od svih drugih robovanja čovjek je najsnažnije bio pritisnut vlašću grijeha i smrti,

koja je po biblijskom tumačenju izravna poslje-dica grijeha. Sotona je smatrao da će upravo po grijehu i smrti zauvijek vladati čovjekom. Isus, kao jedan od pripadnika našega čovještva, spa-šava cijelo čovječanstvo jer je u tijelu pobijedio grijeh i smrt. Po darivanju svoga života misiji oslobođenja postaje »Otkupitelj«.

Za kršćane sve počiva na otajstvu utjelovlje-nja. U Isusu Kristu su Bog i čovjek jedno. Iako često ispovijedamo da je Isus »pravi Bog i pra-vi čovjek«, Bog za većinu nas ostaje dalek. Pi-sac poslanice Hebrejima stoga naglašava da je »poput nas iskušavan svime, osim grijehom«. Isus je istodobno čovjek kao mi i Sin Božji koji živi sukladno Božjoj volji. Tako otkupljenje nije plod vanjske uvjetovanosti, nego osobnoga dara »Sluge Patnika«. Upozoravajući Jakova i Ivana na »čašu koju pije i krst kojim se krsti«, Isus im je poručio da put učenika ne može biti drukčiji od Učiteljeva. Oni su slijedili njegov put prema Jeruzalemu, ali moraju i prema Kalvariji. Slu-ženje evanđelju znači participaciju u križu. To je put učenika i mjesto kršćana u svijetu. Nadu čovječanstvu daju oni koji su spremni darova-ti život kako bi svijet orijentirali prema tomu da postanu mjestom dobra i ostvarenja Kraljevstva Božjega, mjestom na kojemu će ljudi živjeti kao braća i čijim će znakom biti mir.

Slavko Slišković

Vrijednost boli Iz 53, 10-11Patnje Gospodnjega Sluge opisane kao izraz Božje volje: »Svidjelo se Gospodinu pritisnuti ga bolima« (53, 10). Kod čitatelja to zasigurno izaziva čuđenje. Hebrejski izvornik pritom je još tvrđi, jer kaže da je Gospodin »uživao« dok je Slugu pritiskao bolima (heb. hafac). Ipak, u nastavku nalazimo i objašnjenje: »Žrtvuje li život svoj za naknadnicu, vidjet će potomstvo, produžit sebi dane.« Za »žrtvu« je rabljen tehnički izraz asam koji označava žrtvu okajnicu za grijehe o kojoj se govori u Levitskom zakoniku (Lev 5, 6-25; 6, 10; 7, 1). Propis je ondje: »Ako tko postane odgovoran u bilo čemu od toga, neka prizna počinjeni grijeh. I neka prinese Gospodinu žrtvu (asam) naknadnicu za počinjeni grijeh« (5, 6). No, dok je, prema Zakonu, za počinjeni grijeh valjalo prinijeti neku životinju, ovdje se od Sluge traži njegov život. Ipak, liturgijski je tekst oblikovan prema latinskom tekstu Vulgate, koji je pridonio kasnijoj primjeni ovog teksta na Isusovu žrtvu.

Darko Tepert

Zrnj

e

U suprotstavljenosti Isusova pitanja »Što hoćete da vam

učinim?« i odgovora »Ne znate što ištete« stoji sva mudrost povjerenja u Boga. Isus želi

učenicima otkriti da ne poznaju svoje želje, da su njima

zavedeni. »Prava molitva« jest ona u kojoj čovjek svoje želje

sjedinjuje s Božjom voljom. Neuslišane molitve zato nas

uvijek odgajaju za »prave želje«.

Odjeci Riječi uz Prvo čitanje:

Page 34: Liturgija župne zajednice - Naslovna - Živo vrelo · 2012-10-29 · Liturgija župne zajednice jet, a ne susret s drugim. Princip zajedništva oslabljen je kulturalnom uda-ljenošću,

OTAJSTVO I ZBILJAOTAJSTVO I ZBILJA

32

28. listopada 2012.

Trideseta nedjelja kroz godinuUlazna pjesmaNeka se raduje srce onih što traže Gospodina. Tražite Gospodina i njegovu snagu, tražite svagda njegovo lice!

(Ps 105, 3-4)

Zborna molitvaSvemogući vječni Bože, daj da rastemo u vjeri, nadi i ljubavi: da hoćemo što zapovijedaš i postignemo što obećavaš. Po Gospodinu.

Prvo čitanje Jr 31, 7-9Slijepe i hrome utješene vraćam.

Čitanje Knjige proroka JeremijeOvo govori Gospodin: »Kličite od radosti Jakovu, podvikujte prvaku narodâ! Objavljujte, uznosite, navješćujte: Gospodin spasi narod svoj, ostatak Izraelov! Evo, ja ih vodim iz zemlje sjeverne, skupljam ih s krajeva zemlje: s njima su slijepi i hromi, trudnice i rodilje: vraća se velika zajednica. Evo, u suzama pođoše, utješene sad ih vraćam! Vodit ću ih kraj potočnih voda, putem ravnim kojim neće posrnuti, jer ja sam otac Izraelu, Efrajim je moj prvenac.«Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 126, 1-6Pripjev: Velika nam djela učini Gospodin:

opet smo radosni!Kad Gospodin vraćaše sužnjeve sionske,bilo nam je ko da snivamo.Usta nam bjehu puna smijeha,a jezik klicanja.

Među poganima tad se govorilo:Silna im djela Gospodin učini!«Velika nam djela učini Gospodin:opet smo radosni!

Vrati, Gospodine, sužnjeve našeko potoke negepske!Oni koji siju u suzama,žanju u pjesmi.

Išli su, išli plačući,noseći sjeme sjetveno;vraćat će se s pjesmomnoseći snoplje svoje.

Drugo čitanje Heb 5, 1-6Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu.

Čitanje Poslanice HebrejimaSvaki veliki svećenik, od ljudi uzet,za ljude se postavlja u odnosu prema Bogu da prinosi darove i žrtve za grijehe.On može primjereno suosjećati s onima koji su u neznanju i zabludi jer je i sâm zaogrnut slabošću. Zato mora i za narod i za sebe prinositi okajnice. I nitko sam sebi ne prisvaja tu čast, nego je prima od Boga, pozvan kao Aron. Tako i Krist ne proslavi sâm sebe postavši svećenik, nego ga proslavi onaj koji mu reče: Ti si sin moj, danas te rodih, po onome što pak drugdje veli: Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu.Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja usp. 2 Tim 1, 10Spasitelj naš Isus Krist obeskrijepi smrti učini da zasja život po evanđelju.

Darovna molitvaGospodine, pogledaj darovešto ih prinosimo. Daj da tako vršimo ovu službu da bude tebi na slavu. Po Kristu.

Page 35: Liturgija župne zajednice - Naslovna - Živo vrelo · 2012-10-29 · Liturgija župne zajednice jet, a ne susret s drugim. Princip zajedništva oslabljen je kulturalnom uda-ljenošću,

33

Rasvijetljeni svjetlom Kristova evanđelja, upravimo svoje prošnje Ocu nebeskom:1. Za Crkvu, kojoj se svakodnevno daruješ

u svojoj riječi i u zbilji sakramenata: da vjerno čuva istinsko zajedništvo s tobom te, svjedočeći život evanđelja, bude svjetlo narodâi putokaz spasenja svim ljudima, molimo te.

2. Za sve koji se tebi posvetiše po sakramentu svećeničkoga reda: da vjerno i ustrajno žive poslanje koje si im povjerio, uvijek oslonjeni na snagu Kristova svećeništva, molimo te.

3. Za sve čija su srca ovijena tamom grijeha: rasvijetli im život svjetlom svoje ljubavi i pomozi im nadvladati grijeh koji priječi put predanja tebi, molimo te.

4. Za ovu zajednicu tvojih vjernika: po ovom susretu s tobom obnovi u nama snagu i svjetlo vjere da u nesebičnosti služenja budemo ustrajni lučonoše tvoga spasenja, molimo te.

5. Za preminulu našu braću i sestre: uvedi ihu svjetlo nebeskoga kraljevstva, molimo te.

Bože, izvore istinskoga svjetla, rasvijetli nas svojim Duhom da u svjetlu tvoje riječi radosno živimo i tvoju dobrotu svjedočimo svim ljudima. Po Kristu Gospodinu našemu.

Molitva vjernika

Ulazna: 219 Gospode, BožeOtpj. ps.: 122 Velika nam djelaPrinosna: 230 Darove prinesitePričesna: 135.3 Bog je tako ljubio ili: 186 Sva ljubavi mi, IsuseZavršna: 180 Isuse Kralju

Učitelju moj, da progledam!

Evanđelje Mk 10, 46-52Učitelju moj, da progledam.

Čitanje svetog Evanđelja po MarkuU ono vrijeme: Kad je Isus s učenicima i sa silnim mnoštvom izlazio iz Jerihona, kraj puta je sjedio slijepi prosjak Bartimej, sin Timejev. Kad je čuo da je to Isus Nazarećanin, stane vikati: »Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!« Mnogi ga ušutkivahu, ali on još jače vikaše: »Sine Davidov, smiluj mi se!« Isus se zaustavi i reče: »Pozovite ga!« I pozovu slijepca sokoleći ga: »Ustani! Zove te!«On baci sa sebe ogrtač, skoči i dođe Isusu. Isus ga upita: »Što hoćeš da ti učinim?« Slijepac mu reče: »Učitelju moj, da progledam.« Isus će mu: »Idi, vjera te tvoja spasila!« I on odmah progleda i uputi se za njim.Riječ Gospodnja.

Pričesna pjesmaDaj nam, Gospodine,radovati se pobjeditvojoj, dizati stjegove u ime GospodinaBoga svojega!

(Ps 20, 6)

Popričesna molitvaGospodine, daj da tvoja otajstva izvrše u nama što sadrže: da doživimo u punoj stvarnosti što sada vršimo u znakovima.Po Kristu.

Page 36: Liturgija župne zajednice - Naslovna - Živo vrelo · 2012-10-29 · Liturgija župne zajednice jet, a ne susret s drugim. Princip zajedništva oslabljen je kulturalnom uda-ljenošću,

OTAJSTVO I ZBILJAOTAJSTVO I ZBILJA

34

OTAJSTVO I ZBILJAOTAJSTVO I ZBILJA Trideseta nedjelja kroz godinu

Slijepi prosjak Bartimej na početku da-našnjeg odlomka evanđelja prikazan je kao čovjek s »ruba društva«: slijep je i

potpuno ovisan o drugima koji ga vode; pro-sjak je i živi od milostinje prolaznika; sjedi, imobiliziran je pokraj puta i ne može se uje-diniti s mnoštvom koje kroči naprijed, spram Jeruzalema, spram slavlja Pashe.

Slijepac i IsusKada je čuo da putem prolazi Isus iz Nazareta, povicima »Sine Davidov, smiluj mi se« po-kazuje da u njemu prepoznaje iščekivanog Mesiju i Spasitelja. U situaciji nemoći i svije-sti vlastite ograničenosti Bartimej se nije pre-pustio očaju, nego se u njemu rodila vjera ko-ja mu nije dopustila da ostane zatvoren u se-bi, bez glasa i mogućnosti da svom životu dade mogućnost novog smisla. Bio je to i veliki rizik jer nije znao što ga čeka, ali Bartimej je morao učiniti ono što mu je njegova nutrina govorila.

Taj bi njegov životni povik i iskorak pao u prazno da se Isus nije zaustavio kod njega i da mu nije zapovjedio da pristupi. I dok Luka ne navodi izravno riječi Isusova poziva, Marko to u svom evanđelju čini. Upravo je u tome pozi-vu iskazano ono što tvori srž današnjega evan-đelja: incijativa Božjega djelovanja u ljudsko-me životu, inicijativa koja prethodi čovjekovim odlukama i koja ga zove da donese odluke. Taj Božji iskorak izaziva u čovjeku različite reakci-je. Tako Marko s više dinamičnosti pripovije-da kako slijepac baca ogrtač na kojemu je sje-dio i koji je zapravo predstavljao sve ono što po-sjeduje. Kristov poziv: pozovite ga, dođi k me-ni, ne može ostaviti ravnodušnim, ali, kako reče Kierkegaard, stavljajući taj poziv u suprotnost s onim Virgilijevim Procul o procul este profani, u Kristovom pozivu ne samo da se prepoznaje tko je onaj koji poziva, nego taj poziv, zbog oz-biljnosti koja iziskuje cjelovitost odgovora, kod mnogih izaziva strah i nedoumicu. Strah i ne-doumicu koji mnoge priječe da se odvaže na put prema daru novoga svjetla, prema Kristu.

U vjeri koja spašava slijepac se odaziva i traži da progleda, da vidi. Ne radi se samo o fi-zičkom gledanju. Ono što slijepac dobiva više je od tjelesnoga ozdravljenja. Ako je oko svje-tiljka tijela, vjera je svjetiljka srca. Ona otva-ra put do shvaćanja Isusova otajstva i posla-nja i do prihvaćanja života koji želi drukčijim očima gledati, shvaćati i tumačiti cjelokupnu stvarnost. Vjera zapravo omogućuje da se ne samo pronikne u otajstvo Isusove osobe, ne-go omogućuje povjerenje i daruje hrabrost za njegovo nasljedovanje.

Stoga kada Krist kaže: »Idi! Vjera te tvoja spasila!«, slijepac započinje gledati sebe i svo-ju stvarnost u svjetlu toga susreta koji ga či-ni sposobnim za daljnji život. Odlučuje pro-vesti život uz onoga koji mu je vratio svjetlo i smisao, nasljedovati ga na putu muke, smrti, uskrsnuća i naviještanja evanđelja.

Slijepac i miPremda sveti Grgur Veliki u svom komentaru ističe da je slijepac iz evanđelja »simbol cijelo-ga ljudskoga roda«, onkraj egzegetskih okvira može se reći da je slika slijepca zapravo slika kršćanskog poziva i života.

Svi smo mi u svojoj skrivenoj i ponekad teško vidljivoj nutrini nalik slijepcu iz današ-njeg evanđelja, a što slijedom evanđeoske lo-gike znači da smo svjesni svoje ograničeno-sti. Ona leži u svijesti o vlastitoj grješnosti te o osobnoj nedoraslosti i neprimjerenosti pozivu. Upravo taj osjećaj o vlastitoj grješnosti i ne-primjernosti, smatra Kierkegaard, predstavlja »jedina ulazna vrata prema kršćanstvu« i, mo-gli bismo reći, jedini put koji nas upućuje pre-ma istinskom življenju vjere. Onda kada svaki od nas postane svjestan činjenice da biti kršća-nin nije osobna zasluga, da nije pitanje vlasti-te promocije i sebeljublja, ali i toga da Bog po-ziva unatoč i kroz naše slabosti i sumnje, otva-ra se put k sljedećoj postaji promišljanja koja je ujedno prošnja i korak k potpunijem susretu i životu s Kristom.

Da progledam…

Page 37: Liturgija župne zajednice - Naslovna - Živo vrelo · 2012-10-29 · Liturgija župne zajednice jet, a ne susret s drugim. Princip zajedništva oslabljen je kulturalnom uda-ljenošću,

35

1010živo vrelo10živo vrelo1010živo vrelo10201220121020121010201210

Bartimej, ušutkan kao slijepac i siromah, zapravo je prosjak koji

ište Božje milosrđe. Želi progledati. Na Isusov poziv odbacuje ogrtač

koji je sve što je imao. Ostavlja sve da bi zadobio jedno: gledati Kristovim pogledom. Istinitost

dara nije u ozdravljenju tjelesnoga vida, nego u novomu gledanju: odmah »progleda i uputi se za

njim«. Ispravno vidi samo onaj tko ide za Kristom.

Zrnj

e

U svojoj ljudskoj ograničenosti i spozna-ji granica koje kao svaki čovjek ima, kršćanin nije pozvan tražiti izvor straha, bijega i povu-čenosti, nego je pozvan otkriti potrebu oslo-bađajuće temeljne »ovisnosti« o drugima i Drugome. Ta se ovisnost pokazuje kao ispre-pletenost ljudskih odnosa u kojima čovjek raste, oblikuje se i obogaćuje, ali koji mu ne omogućavaju da se i potpuno oslobodi sljepo-će, da otkrije i obuhvati krajnji temelj smisla življenja i poslanja. On prosi i traži odgovore na mnoštvo osobnih nedoumica, želja, nada i strahova te osjeća da se odgovor nalazi onkraj obzorja uobičajenog, već viđenog i ljudima to-liko bliskog, a koje je u današnjem svijetu pro-glašeno jedinom mogućom stvarnošću i jedi-nim mogućim načinom življenja.

Krist i miKroz odnos sa svojom okolinom kršćanin ot-kriva potrebu svoje »ovisnosti« o Bogu koji u Isusu Kristu prolazi putovima njegova života. I tu se osjeća koliko je kršćanin i danas »rub-na osoba«: današnji čovjek koji sve utemeljuje samo na svom subjektivnom doživljaju stvar-nosti i koji ne priznaje autoritet koji on sam sebi nije zadao i odredio i tako se učinio ovi-snim o tvorevinama svojih ruku, teško shva-

Božja briga za »sveti Ostatak« Jr 31, 7-9Poslije formule govora glasnika slijedi »eshatološka pohvala«, kako to običava Deuteroizaija, i donosi ju poslije spasenjskih navještaja, a tek potom riječ Jahvinu. Pohvali pripada mali himan Jahvi s pozivom na hvalu, a glavninu pohvale čini spominjanje Božjega otkupiteljskog djela prema Jakovu. Pod »ostatkom Izraela« misli se na Judu, odnosno na preostale Izraelce (Judejce). Obećanje povrataka iz »sjeverne zemlje« jest obećanje povratka iz babilonskog zarobljeništva, iz kojega će Jahve pomoći izvesti osakaćene, trudnice, majke i sve one za koje je put povratka pretežak. Bog će u domovinu dovesti narod, slijepog i gluhog slugu. Spasenjsko djelovanje pokazuje posebni Božji odnos prema Izraelu i to riječima koje nalazimo u 2Sam 7, 14, gdje Bog posinjuje Davida te posebnim mjestom obdaruje Efrajima (Izraela) među svim »sinovima«, tj. svim narodima. Pritom nas podsjeća i na izbavljenje iz Egipta.

Mario Cifrak

Odjeci Riječi uz Prvo čitanje:

ća da je moguće da se netko učini »ovisnim« o nekomu tko ga ne ostavlja u miru njegovih planova i koji od njega traži odluke i korake koje nitko od nas sam ne bi učinio i prihvatio.

Mi želimo u svojem životu prepozna-ti Krista kao onoga koji nas želi oblikovati za novi život i novu slobodu te doživjeti svo-ju egzistenciju kao odgovor na ponudu i po-ziv zajedništva s Kristom unutar poziva cijele kršćanske zajednice. Odgovor Kristu omogu-ćuje nam da potpuno progledamo i da uvijek iznova započinjemo svoj hod s Kristom onako kako je to učinio slijepac. Taj nas hod upućuje na nasljedovanje u službi Krista koji je krenuo u Jeruzalem, na put muke, smrti i uskrsnuća, i to ne sam, nego u zajedništvu s braćom i se-strama. Poslušnost hoda znači osluškivanje i prepoznavanje živosti Kristove poruke i pri-hvaćanje posljedica toga prepoznavanja.

Iz toga prepoznavanja stalno se razvija po-sebnost kršćanskog poslanja u svijetu: zajedno s Kristom raditi na pomirenju ljudi s Bogom i me-đusobno kroz slavlje znakova Božje prisutno-sti, »uskrsavati od mrtvih«, tj. svjedočiti nadu u Božju ljubav, prihvaćati svakoga čovjeka i svi-jet, svjedočiti da život ima smisao, da se isplati živjeti i boriti, da se ne treba prepustiti smrti du-ha i tijela, nego i kroz padove ići u susret Bogu.

Željko Tanjić

Page 38: Liturgija župne zajednice - Naslovna - Živo vrelo · 2012-10-29 · Liturgija župne zajednice jet, a ne susret s drugim. Princip zajedništva oslabljen je kulturalnom uda-ljenošću,

OTAJSTVO I ZBILJAOTAJSTVO I ZBILJA

36

Ulazna: 623.2 Radujmo se sviOtpj. ps.: Takav je naraštaj (ŽV 11-2009)Prinosna: VI Izvore vode živePričesna: 287 Blaženstva (ili ŽV 11-2005)Završna: 688 Otkupitelju, Isuse ili: 690-691 Poklikuj, svijete, radosno

1. studenoga 2012.

Svetkovina Svih SvetihUlazna pjesmaRadujmo se svi u Gospodinu!Svetkujmo blagdan u čast svih svetih: njihovu se blagdanu raduju anđelii zajedno s njima slaveSina Božjega.

Zborna molitvaSvemogući vječni Bože,danas zajedno slavimo zasluge svih svetih. Molimo te: što je više zagovornika, udijeli nami veće obilje svoga milosrđa. Po Gospodinu.

Prvo čitanje Otk 7, 2-4.9-14Čitanje Knjige Otkrivenjasvetog Ivana apostolaJa, Ivan, vidjeh drugoga jednog anđela gdje uzlazi od istoka sunčeva s pečatom Boga živoga. On povika iza glasa onoj četvorici anđela kojima bî dano nauditi zemlji i moru: »Ne udite ni zemlji ni moru ni drveću dok ne opečatimo sluge Boga našega na čelima!« I začujem broj opečaćenih – sto četrdeset i četiri tisuće opečaćenih iz svih plemena sinova Izraelovih. Nakon toga vidjeh: eno velikoga mnoštva, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika! Stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem odjeveni u bijele haljine; palme im u rukama. Viču iza glasa:»Spasenje Bogu našemu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu!«I svi anđeli, što stajahu uokolo prijestolja i starješina i četiriju bića, padoše pred prijestoljem nice, na svoja lica, i pokloniše se Bogu govoreći: »Amen! Blagoslov i slava, i mudrost, i zahvalnica, i čast i moć i snaga Bogu našemu u vijeke vjekova. Amen.«I jedan me od starješina upita:

»Ovi odjeveni u bijele haljine, tko su i odakle dođoše?« Odgovorih mu: »Gospodine moj, ti to znaš.« A on će mi: »Oni dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj.«Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 24, 1-4b.5-6Pripjev: Takav je naraštaj onih

koji traže lice tvoje, Gospodine.Gospodnja je zemlja i sve na njoj,svijet i svi koji na njemu žive.On ga na morima utemeljii na rijekama učvrsti.

Tko će uzići na Goru Gospodnju,tko će stajati na svetom mjestu njegovu?Onaj u koga su ruke nedužne i srce čisto:duša mu se ne predaje ispraznosti.

On blagoslov prima od Gospodinai nagradu od Boga, Spasitelja svoga.Takav je naraštaj onih koji traže njega,koji traže lice Boga Jakovljeva.

Drugo čitanje 1Iv 3, 1-3Čitanje Prve poslanice svetoga Ivana apostola Predragi! Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo, i jesmo. A zato nas svijet ne poznaje što ne poznaje njega. Ljubljeni, sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti. Znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični jer vidjet ćemo ga kao što jest. I tko god ima tu nadu u njemu, čisti se kao što je on čist.Riječ Gospodnja.

Darovna molitvaGospodine, neka ti budu mili ovi prinosi na čast svih svetih: oni su već postigli besmrtnost, daj da se zauzmu za naše spasenje. Po Kristu.

Page 39: Liturgija župne zajednice - Naslovna - Živo vrelo · 2012-10-29 · Liturgija župne zajednice jet, a ne susret s drugim. Princip zajedništva oslabljen je kulturalnom uda-ljenošću,

37

1010živo vrelo10živo vrelo1010živo vrelo10201220121020121010201210

Bogu Ocu, koji je izvor svake svetosti i vječna nagrada svojim svetima, uputimo iskrene prošnje, zajedno moleći:

Vodi nas putem svetosti, Gospodine.1. Za Crkvu, zajednicu pozvanih na svetost:

čuvaj je u čistoći i snazi vjere i pomozi da po životima svojih vjernika svjedoči tvoju blizinu i tvoj dar spasenja svim ljudima, molimo te.

2. Za pastire Crkve: okrijepi ih proročkom hrabrošću da u svim životnim okolnostima i u svim protivljenjima svijeta vjerno naviještaju istinu evanđelja, molimo te.

3. Za sve kršćane: da se, okrijepljeni nadom u vječnost, svakodnevno suobličuju slici tvoga Sina, molimo te.

4. Za sve one koji su pritisnuti životnim nedaćama: daruj im snagu evanđeoske nade koja bol i tjeskobu pretvara u blaženstvo tvojih izabranika, molimo te.

5. Za nas koje si sabrao na ovaj sveti susret: okrijepi nas svojim Duhom za radosnije služenje u tvojoj Crkvi te u tom služenju prepoznamo put osobnoga posvećenja, molimo te.

6. Za sve one koji su nas prethodili na putu u vječnost: ti ih, Gospodine, pridruži mnoštvu onih što te u nebu bez prestanka slave, molimo te.

Nebeski Oče, po svome Sinu Isusu Kristu ti si paloga čovjeka podigao iz grijeha i pozvao ga na evanđeosko blaženstvo. Obnovi nas svojim Duhom da umijemo svakodnevno rasti na putu svetosti i tako biti svjedoci novoga neba i nove zemlje. Po Kristu.

Molitva vjernikaPjesma prije evanđelja Mt 11, 28Dođite k meni svi vi, izmoreni i opterećeni,i ja ću vas odmoriti, govori Gospodin.

Evanđelje Mt 5, 1-12aRadujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima.

Čitanje svetoga Evanđelja po MatejuU ono vrijeme:Isus, ugledavši mnoštvo, uziđe na goru.I kad sjede, pristupe mu učenici. On progovori i stane ih naučavati:»Blago siromasima duhom:njihovo je kraljevstvo nebesko!Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas!Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!«Riječ Gospodnja.

Pričesna pjesmaBlago čistima u srcu: oni će Boga gledati! Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati! Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!

(Mt 5, 8-10)

Popričesna molitvaBože, ti si jedini svet i u svim svecima častimo tvoja čudesna djela. Molimo te: posveti nas da te ljubimo iznad svega te nas, zemaljske putnike, od ovog stola privedi na gozbu u nebeskoj domovini. Po Kristu.

Page 40: Liturgija župne zajednice - Naslovna - Živo vrelo · 2012-10-29 · Liturgija župne zajednice jet, a ne susret s drugim. Princip zajedništva oslabljen je kulturalnom uda-ljenošću,

OTAJSTVO I ZBILJAOTAJSTVO I ZBILJA

38

OTAJSTVO I ZBILJAOTAJSTVO I ZBILJA Svetkovina Svih Svetih

Prije nego se posvetimo teološkoj poruci svetkovine Svih svetih, dopustite samo jednu uvodnu misao koja je, kako mi

se čini, od posebne važnosti za razumijevanje današnjega slavlja. Prije početka slavljenja za-jedništva svetih, potrebno je najprije odvažiti se na svetost. Banalno zvuči ta rečenica i mno-gi će je odmah nastojati relativizirati ovim li sličnim riječima: »Nije to dobro, jer se tu kri-je perfekcionizam«; »Ne treba pretjerivati, sveci su čudaci«; »Zaboravit ćeš svoje slabo-sti«; »Važno je biti i nesavršen, a ne samo sa-vršen«… Svi ti prigovori mogu biti točni, ali oni nerijetko služe samo kao izlika da mirno odbacimo poziv na svetost, da takoreći išču-pamo žalac svetosti koji u nas stavlja današnji blagdan Svih svetih. Taj žalac svetosti jest po-ticaj da se odvažimo na svetost. Ta odvažnost na svetost upravo je ono što svece razlikuje od ostalih ljudi koji se nikad nisu odvažili na sve-tost, koji se nikad nisu usudili iskoračiti iz se-be, nikad nisu odvažno krenuli u avanturu od-nosa sa svetim Bogom, koji su trajno ostali strašljivo ili samodostatno začahureni u svo-joj prosječnosti. Sveci su se pak odvažili cjelo-kupni svoj život, sve svoje misli, riječi i djela, posvetiti, oblikovati i voditi u skladu s Božjom svetošću. Stoga, dragi prijatelju, odvaži se da-nas na svetost.

S obzirom na teološku poruku današnje-ga blagdana, poslužili bismo se mišlju svetoga Bernarda iz Clairvauxa. Naime, sveti Bernard razlikuje tri vida slavlja ili žudnje: zajedništvo sa svetima, sreća svetih i zagovor svetih.

Sveci prijateljiSlaviti svece podrazumijeva ponajprije žud-nju da budemo u zajedništvu s njima. Zašto? Ima li već u ovomu životu što boljega i ljup-kijega od druženja s istinskim prijateljima? Zasigurno nema. Iako je najbolje i naljupki-je biti u društvu s ovozemaljskim prijateljima, za nas kršćane ne postoje samo zemaljski, već i nebeski prijatelji. Iako je za kršćane najbo-

lje prijateljstvo ono koje je prožeto prijatelje-vanjem s Kristom, tamo gdje su prijatelji pri-jatelji Kristovi, tada su sveci najbolji prijatelji, jer su oni Kristovi prijatelji. Dakle, slaviti sve svete znači prijateljevati sa svecima. A kako je tek život sa svecima prijateljima zanimljiv! Dovoljno je samo imati na umu činjenicu da u Crkvi ima toliko puno svetaca da si svatko mo-že izabrati onoga koji mu više odgovara, koji je u skladu s njegovom osobnošću, dobi i inte-resima. Prijateljevanje s njima uključuje da se uči od njih tako što se čitaju njihovi spisi, ži-

Nebeski prijatelji

Put svetosti vodi u zajedništvo.Vitraj iz kripte katedrale u Bonnu. H. Campendonk, 1930.

Page 41: Liturgija župne zajednice - Naslovna - Živo vrelo · 2012-10-29 · Liturgija župne zajednice jet, a ne susret s drugim. Princip zajedništva oslabljen je kulturalnom uda-ljenošću,

39

1010živo vrelo10živo vrelo1010živo vrelo10201220121020121010201210votopisi. I pisac ovih redaka ima svece prija-telje kojima se uvijek iznova navraća, s koji-ma se druži, razgovara, od kojih se dade i kri-tizirati te od kojih rado crpi nadahnuće za teo-lošku i duhovnu misao. Ovaj put je to bio sveti Bernard. Ako nemaš prijatelje svece, vrijeme je već da pronađeš barem jednoga i da počneš s njim pri jateljevati.

Sveci i poslanjeDruga žudnja našega sveca prijatelja, svetoga Bernarda, odnosi se na žudnju za srećom sve-taca. Koja druga sreća svetaca može biti ne-goli zajedništvo s Isusom Kristom! Oni su već u ovomu zemaljskom životu imali dubok od-nos s Kristom, a nakon smrti uživaju u lju-bavi i spoznaji savršeno zajedništvo s njim. Konkretno, njihovo se zajedništvo s Kristom ostvarivalo uvijek po poslanju. Sveci su prepo-znali svoje poslanje i odazvali se na nj. Nisu se vrtjeli oko svoje volje, svoga ega, nego su se dali zahvatiti onim što ih nadilazi, a to je po-slanje. To je bila njihova istinska sreća: odgo-vor na poslanje koje im je Isus Krist bio nami-jenio u životu, u Crkvi, u svijetu. U tom smi-slu u pravu je švicarski teolog Hans Urs von Balthasar kada tvrdi da se sveci ne razlikuju

od ostalih ljudi toliko po savršenom životu – jer i sveci su slabi i grješni ljudi, imaju svoje sjene – koliko po poslanju. Oni su se dopusti-li zahvatiti nečim većim od njih samih, a to je poslanje Isusa Krista. Zato je važno da se da-nas priupitamo: živimo li uopće za nešto što nas nadilazi, jesmo li se spremni žrtvovati za ono što je onkraj nas, odnosno – koje je zapra-vo naše poslanje.

Sveci zagovorniciNaposljetku, treća žudnja jest žudnja za zago-vorom svetaca. Tko će nas bolje zagovarati i biti nam na pomoć u našim mukama, iskuše-njima, grijesima i slabostima, ako ne oni ko-ji su čitav svoj život posvetili Drugomu, Bogu i bližnjemu, koji su živjeli za druge, a to su bi-li sveci. Za njih vrijedi ono što je napisao sve-ti Pavao: »Ako trpi jedan ud, trpe zajedno svi udovi; ako li se slavi jedan ud, raduju se za-jedno svi udovi.« (1Kor 12, 26) Imajući u vi-du ovaj Pavlov tekst, sveti Bernard zaključuje: »Mi se radujemo sa svecima, a oni trpe zbog nas.« Sveci tako i dalje žive za nas, trpe s nama u našim nevoljama, naši su zagovornici i zato je dobro utjecati se njima i stavljati se pod nji-hovu zaštitu.

Ivica Raguž

Blago čistima srcem. U duhovnosti se nerijetko govori o čistoći pogleda, o

»postu očiju«, kako bi se sačuvalo čisto srce. Isus

i ovdje okreće logiku. Tko je čista srca, taj uvijek ima

čist pogled, sposoban i »Boga gledati«. Upravo je

to krajnji doseg čovjekova gledanja i pravi razlog

čuvanja srca čistim.

Zrnj

e

Znak spašenih Otk 7, 2-4.9-14Nalog o čekanju da se uništi svijet, javlja jedan drugi anđeo, koji se pojavljuje na istoku, gdje izlazi sunce i gdje se nalazi raj i odakle se očekuje Božji dolazak (usp. Ez 43, 2). No, vjernike treba prije predstaviti kao Božje »vlasništvo«. To se događa na način koji nalazimo kod Ez 9, 4-6 stavljanjem znaka »Tau« (posljednjega slova hebrejskog alfabeta). Tko Kristu pripada, pod njegovom je zaštitom jer nosi njegov znak na čelu. Pečat je znak vlasništva i zaštite. Analogno tomu, ljudi koji se nalaze na strani Božjih neprijatelja, nose znak zvijeri. Vjernici su najprije predstavljeni kao novi skupljeni narod od dvanaest plemena. Formulom savršenstva (12x12) i simbolom mnoštva (1000) postiže se veliki broj 144.000: ispunjenje naroda Božjega u njegovoj eshatološkoj punini. Nebrojeno mnoštvo spašenih obučeno je u bijele haljine, izraz radosti i simbol zajedništva s Kristom i Bogom. Palme govore o njihovoj pobjedi.

Mario Cifrak

Odjeci Riječi uz Prvo čitanje:

Page 42: Liturgija župne zajednice - Naslovna - Živo vrelo · 2012-10-29 · Liturgija župne zajednice jet, a ne susret s drugim. Princip zajedništva oslabljen je kulturalnom uda-ljenošću,

OTAJSTVO I ZBILJATRENUTAK

40

Pisma čitatelja

Riječi, geste i čini, zajedno s govorom šutnje, tvore sintaksu obrednoga izražavanja. Njihov sklad, odmjerenost i jasnoća elementi su koji mogu uvelike doprinijeti poniranju u Lje-potu slavlja. Ipak, valja uvijek znati da ni riječi niti geste ne stvaraju ljepotu, nego samo uvode u nju, jer smisao slavlja uvijek nadvisuje izgovo-renu riječ i izvršenu gestu. Kada u pristupu li-turgiji počne blijedjeti istina da je smisao slav-ljenja u Božjoj otkupiteljskoj ‘gesti’ i u njegovoj riječi, kojima se povjeravamo i izručujemo kroz liturgijske čine, tada se lako podilazi iskušenju da obredne riječi i geste budu oblikovane kroz nadahnuća osobne pobožnosti. U tako obliko-vanoj obrednosti geste se umnažaju, glas utiša-va, a točnost izgovorenih riječi postaje mjerilom istinitosti (valjanosti) otajstvenoga događanja. Takvi su procesi snažno pratili liturgiju Crkve kroz pojedina povijesna razdoblja.

U Redu mise koji je bio na snazi prije litur-gijske obnove Drugoga vatikanskog sabora mo-glo se izbrojiti više od četrdeset svećenikovih znamenovanja znakom križa (znamenujući se-be ili vršeći znak križa nad narodom, nad olta-rom, nad darovima, nad vodom, tamjanom…), a uz više od deset gesta poklonstva (koljenom), bio je zamjetljiv veliki broj gesta naklona gla-vom. Liturgijskom se obnovom željelo da litur-gija više odiše jasnoćom Božjega djelovanja u liturgiji, pa je u tu svrhu dano više prostora i važnosti navještaju Božje riječi, uveden je ve-ći broj molitvenih obrazaca, a obredni su čini oblikovani iz spoznaje liturgije kao bogoljud-skoga djela u životu Crkve. U tom su duhu broj-ne geste izbačene ili znatno reducirane. Poneg-dje su se u praksi neke geste održale sve do da-nas, premda ih novi Red mise ne spominje.

Na tragu postavljenoga pitanja čini se ko-risnim istaknuti ono što je naznačeno u Op-ćoj uredbi Rimskoga misala koja, govoreći o

Geste naklona u slavlju euharistije

naklonu kao gesti kojom se izražava poštova-nje osobama i njihovu dostojanstvu, razlikuje dvije vrste naklona: glavom i tijelom. U govor-nom se jeziku te geste još nazivaju malim na-klonom i dubokim naklonom.

Naklon glavom predviđen je u liturgijskim tekstovima slavlja euharistije uvijek kad se ime-na svih triju božanskih osoba izgovaraju zajed-no te kad se izgovara ime Isusa Krista, Blažene Djevice Marije i sveca u čiju se čast slavi misa.

Naklon tijelom (duboki naklon) vrši se: pred oltarom (kada se pristupa oltaru ili pro-lazi ispred njega); dok se u izgovaraju obrasci »Svemogući Bože, očisti mi srce…« (prije na-vještaja evanđelja), »Primi nas, Gospodine, duhom ponizne…« (kod priprave darova); u Simbolu vjere dok se izgovaraju riječi »I utje-lovio se…« te u Rimskome kanonu kod riječi »Ponizno te molimo…«. Istu gestu naklona či-ni đakon kada traži blagoslov prije navješta-ja evanđelja. Među geste dubokoga naklona ubraja se i gesta predviđena odredbom da se svećenik »malo nakloni kada kod posvećenja izgovara riječi Gospodinove«. (OURM, 275)

Analizirajući ove odredbe i naznake mo-guće je vidjeti da geste naklona glavom izra-žavaju čast prema Presvetomu Trojstvu, Kri-stu, Blaženoj Djevici Mariji te prema svecu čiji se spomen slavi toga dana, dok geste na-klona tijelom nose poglavito molitveni karak-ter. Može se zamijetiti da liturgijska praksa ne slijedi uvijek vjerno ove odredbe, premda se istovremeno susreću primjeri neopravdanoga uvođenja ili umnažanja drugih gesta. Stoga i ovakva pitanja mogu biti korisna da bi se po-taknulo na dublje razmišljanje o duhu iz ko-jega su nastale pojedine liturgijske odredbe te da bi se smisao i značenje liturgijskih gesta uvijek tražilo u otajstvenoj dinamici koja za-hvaća čitavu zajednicu slavitelja.

Zamijetila sam da pojedini svećenici u slavlju mise, dok izgovaraju ime Gospodina našega Isusa Krista, vrše naklon glavom. Budući da drugdje nisam uspjela prona-ći tumačenje te geste, a vidjevši da neki svećenici tako ne čine, molim vas za vaše pojašnjenje. M. G.

Page 43: Liturgija župne zajednice - Naslovna - Živo vrelo · 2012-10-29 · Liturgija župne zajednice jet, a ne susret s drugim. Princip zajedništva oslabljen je kulturalnom uda-ljenošću,

List izlazi 13 puta godišnje. Cijena pojedinog primjerka: 13,00 kn. Inozemstvo: 3 EUR; 5 CHF; 6 USD; 6 CAD; 7 AUDGodišnja pretplata: 169,00 kn. Inozemstvo: 39 EUR; 65 CHF; 78 USD; 78 CAD; 97.50 AUD – BiH, SRB, MNE: 30 EURZa pretplatnike s deset i više primjeraka odobravamo popust od 10%. Uplate za Hrvatsku: Privredna banka Zagreb, d.d. – 2340009-1110174994

model plaćanja: 02 – poziv na broj: upisati pretplatnički broj Uplate za inozemstvo: Privredna banka Zagreb, d.d. – 703000-012769

SWIFT: PBZGHR2X – IBAN: HR88 2340 0091 1101 7499 4

List izlazi 13 puta godišnje. Cijena pojedinog primjerka: 13,00 kn. Inozemstvo: 3 EUR; 5 CHF; 6 USD; 6 CAD; 7 AUDživo vrelo

Ante VučkovićVrtlog grijeha

O Davidovu grijehu s Bat-Šebom

A. Crnčević • I. ŠaškoNa vrelu liturgije

Teološka polazišta za novostslavljenja i življenja vjere

A. Crnčević • I. ŠaškoPred liturgijskim slavljemOdgovori na najčešća liturgijska pitanja

Ivica ŽižićPlemenita

jednostavnostLiturgija u iskustvu vjere

INFORMACIJE I NARUDŽBE:HRVATSKI INSTITUT ZA LITURGIJSKI PASTORALKaptol 26, 10000 Zagreb • tel.: +385 (0)1 3097 117 • faks: +385 (0)1 3097 118e-mail: [email protected] • www.hilp.hr

A. Crnčević • I. Šaško

9500 12000 16000 19500

Narudžbe: www.hilp.hr/narudzbe ili na tel. 01/3097-117

Evanđelist Marko, Evanđelistar iz Lindisfarnea (Engleska), 710.-721. f.93v; British Library

Crkva u slavljenju euharistije kroz godinu »B« slijedi Evanđelje po Marku. Evanđelist Marko nema za cilj prikazati sažetak Isusova nauka nego prije svega razviti temu očitovanja Isusa kao Mesije, odnosno »Sina čovječjega«. Zato u tom najstarijem evanđelju susrećemo »paradoksalnoga Isusa« kojega ljudi ne razumiju i odbacuju, a Bog ga čini pobjednikom. Isusov paradoks otkriva se kroz očitovanje njegove božanske moći, kojoj se podlažu i anđeli i zlodusi, te kroz stalno protivljenje ljudi. »Neuspjeh« kod ljudi, kroz njihovu porugu, nerazumijevanje i opiranje, vodi do »sramote križa«.Ova razmišljanja pomažu razumjeti »paradoksalnoga Isusa« te, u proturječju svijeta i ljudi, prihvatiti njegov put spasenja.

Biblijska razmišljanja u godini B

Ivan

Dug

andž

OSL

UŠK

UJU

ĆI R

IJEČ

Fra Ivan Dugandžić, član Hercego vačke franjevačke

provincije Uzne senja blažene Djevice Marije, rođen je 1943. godine u Krehin Gracu (Bosna

i Hercegovina). Za svećenika je zaređen 1969. Studij teologije

polazio je u Sarajevu i Königsteinu (Njemačka), a poslijediplomski

doktorski studij biblijske teologije u Würzburgu. Od 1991. djeluje na Katedri Novoga Zavjeta na

Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Godine 2005. izabran je u zvanje redovitoga profesora.

Autor je više knjiga s egzegetskom i biblijsko-teološkom tematikom,

niza znanstvenih i stručnih članaka iste i srodne tematike,

a poznat je i kao vrstan homileta i prenositelj blaga Božje riječi.

»Jedan je bibličar prihvatio izazov… Lomeći Riječ stavio je pred nas bogatstvo koje prelama život u njegovim ljudskim neprihvatljivostima i radostima otajstvenoga. Svatko tko tumači blago iz riznice Bo žje objave unosi svoje iskustvo, iščekivanja i nade. Ivan Dugandžić ostao je dovoljno odmaknut od subjektivnoga da bude pre-poznat kao vjerodostojan tumač i dovoljno primaknut ljudskosti da bude uvjerljiv prenositelj svoga susreta s Bogom. Poku šava i uspijeva povezati življenje uronje-no u povijest i prisutnost Boga u toj uronjenosti kao jamstvo da konačna Riječ pripada Bogu, dajući smisao svako mu danas. Tu njegova tumačenja postaju istinski liturgijska… Svojim je stilom ostao uz noge Učitelja i do tih nogu dozvao mnoštvo onih kojima je drago čuti što je sam čuo.«

Ivan Šaško

Mensa Verbi, 1 Ivan Dugandžić

OSLUŠKUJUĆI RIJEČ Gora je mjesto dodira zemlje s nebom. Zato je mjesto svetoga susreta. Gospo-dinovu preobraženju pred učenicima i objavljenju »u slavi« prethodi uspinja-nje na Goru. Evanđelisti ističu da Isus učenike »povede na goru visoku, u osa -mu«. Izdiže ih iz briga svagdašnjosti,iz običnosti govora, da bi mogli biti »zasjenjeni oblakom svjetla«. Ondje im ne tumači svoju slavu, nego ih uvodiu iskustvo Svjetla i Slave. Božjoj riječi, naviještenoj u liturgiji Crkve, potrebno je uspinjanje na Goru, homiletski hod koji okupljene učenike uvodi u isku-stvo Božje slave. Homilija nema zadaću »spustiti« Božju riječ na razinu svag-dašnjosti, u običnost govora, još manje »prilagoditi je« pukome ljudskom ra-zumijevanju. Liturgija kroz homiletski govor nudi iskustvo uspinjanja i pribli-žavanja Slavi. Pa i onda kad Riječ osta-ne obavijena oblakom nerazumijevanja, ona nam ne uskraćuje iskustvo Slave. Preduvjet je uspinjanje…

Autori tekstova sabranih u ovoj zbirci bili su vođeni tom mišlju. Otvaraju nam stazu uspona, katkada i teško prohodnoga. Zadaća im je učiniti stazu prohodnom, a iskustvo Svjetla i Slave daruje se onima, koji ustanu i budu spremni uspeti se – na goru, visoku,u osamu…

A. Crnčević

Mensa Verbi, 5

POVEDE IHNA GORU

BIBLIJSKA RAZMIŠLJANJAZA LITURGIJSKU GODINU A

PO

VE

DE

IH

NA

GO

RU

A

\uro Seder:Dođite k meni … 2003.

9 7 8 9 5 3 7 3 7 7 0 0 7

ISBN 978-953-7377-00-7

9 7 8 9 5 3 7 3 7 7 0 1 4

ISBN 978-953-7377-01-4

9 7 8 9 5 3 7 3 7 7 0 2 1

ISBN 978-953-7377-02-1

9 7 8 9 5 3 7 3 7 7 0 3 8

ISBN 978-953-7377-03-8

9 7 8 9 5 3 7 3 7 7 0 4 5

ISBN 978-953-7377-04-5

9 7 8 9 5 3 7 3 7 7 0 4 5

ISBN 978-953-7377-04-5

9 7 8 9 5 3 7 3 7 7 0 5 2

ISBN 978-953-7377-05-2

9 7 8 9 5 3 7 3 7 7 0 7 6

ISBN 978-953-7377-07-6

9 7 8 9 5 3 7 3 7 7 0 8 3

ISBN 978-953-7377-08-3

9 7 8 9 5 3 7 3 7 7 0 9 0

ISBN 978-953-7377-09-0

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

CIJENA: 65,00 KN

Autori tekstova:

Ante CrnčevićAnđelko Domazet

Ante MateljanTonči Matulić

Mladen ParlovAnto PopovićBože RadošIvica Raguž

Ivan ŠarčevićIvan Šaško

Milan ŠpeharIvan Šporčić

Ivan ŠtenglŽeljko Tanjić

Tomislav Zdenko TenšekDario Tokić

Marinko VidovićAnte Vučković

C SIĐOŠE S GOREB OBASJA IH SVJETLOM

Vjerni učenik i pratilac apostola Pavla, sveti Luka, slušajući navještaj spasenja u prvoj Crkvi, htjede i sâm prikupiti svjedočanstva o Isusu te novim naraštajima prenijeti vjeru prve kršćanske zajednice s ciljem da čitatelj Evanđelja »bude osvjedočen o pouzdanosti svega u čemu je poučen« (Lk 1,4). Lukina prvenstvena nakana nije poučavati. On već poučene želi uvesti u sigurnost vjere, u sigurnost koja će se očitovati kroz radost svjedočenja. Liturgija Crkve, okupljajući na slavljenje vjere one koji su u vjeri već poučeni, rado poseže za odlomcima Lukina evanđelja. Liturgijski navještaj tih odlomaka budi vjeru kršćanske zajednice i potiče da sjeme primljene riječi proklija sigurnošću i radošću života s Kristom. Slušajući navještaj Radosne vijesti, zapisane perom svetoga Luke, zajednica vjernika doživljava svoje vrijeme kao vrijeme spasenja, a liturgiju Crkve kao istinsko događanje Riječi.

Biblijska razmišljanja u godini C

Ivan

Dug

andž

U R

ADO

STI N

AVIJ

EŠTE

NE

RIJE

ČI

Ivan Dugandžić

U RADOSTI NAVIJEŠTENE RIJEČI

Motiv na naslovnici:Evanđelist Luka Evanđelistar iz Lindisfarnea (Engleska), 710.-721.

Fra Ivan Dugandžić, član Hercegovačke franjevačke

provincije Uznesenja blažene Djevice Marije, rođen je 1943. godine u Krehin Gracu (Bosna

i Hercegovina). Za svećenika je zaređen 1969. Studij teologije

polazio je u Sarajevu i Königsteinu (Njemačka), a poslijediplomski

doktorski studij biblijske teologije u Würzburgu. Od 1991. djeluje na Katedri Novoga Zavjeta na

Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Godine 2005. izabran je u zvanje redovitoga profesora.

Autor je više knjiga s egzegetskom i biblijsko-teološkom tematikom,

niza znanstvenih i stručnih članaka iste i srodne tematike.

U nakladi HILP-a objavio je zbirku biblijskih razmišljanja za godinu B

Osluškujući riječ (Zagreb, 2006).

Navješćujući Riječ u slavlju euharistije kroz godišnji ciklus »C«, Crkva odabire evanđelje koje je zapisao sveti Luka, scri-ba mansuetudinis Christi, pisac Kristove blagosti (Dante). Teološka razmišljanja bibličara Ivana Dugandžića smještaju Isusovu blagost i milosrđe u radost naviještanja. Ruho ra-dosti, u koje pisac zaodijeva svoja razmišljanja, tkano je nitima njegove znanstvene sljubljenosti s Riječju i životne osvjedočenosti u zbiljnost Riječi u liturgiji Crkve. Stoga se ove zabilježene misli, čvrsto naslonjene na Riječ naviještenu liturgijskoj zajednici, uvijek pojavljuju s jezgrovitom i rado-snom porukom: »Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.« (Lk 4,21). Svi navjestitelji i slušatelji koji hrle za takvim iskustvom Riječi u liturgiji Crkve moći će me-đu koricama ove knjige pronaći jednostavan put do radosti ispunjenja Riječi.

fra Ante Crnčević

Mensa Verbi, 2

9 7 8 9 5 3 7 3 7 7 0 0 7

ISBN 978-953-7377-00-7

9 7 8 9 5 3 7 3 7 7 0 1 4

ISBN 978-953-7377-01-4

9 7 8 9 5 3 7 3 7 7 0 2 1

ISBN 978-953-7377-02-1

9 7 8 9 5 3 7 3 7 7 0 3 8

ISBN 978-953-7377-03-8

9 7 8 9 5 3 7 3 7 7 0 4 5

ISBN 978-953-7377-04-5

9 7 8 9 5 3 7 3 7 7 0 4 5

ISBN 978-953-7377-04-5

9 7 8 9 5 3 7 3 7 7 0 5 2

ISBN 978-953-7377-05-2

9 7 8 9 5 3 7 3 7 7 0 7 6

ISBN 978-953-7377-07-6

9 7 8 9 5 3 7 3 7 7 0 8 3

ISBN 978-953-7377-08-3

9 7 8 9 5 3 7 3 7 7 0 9 0

ISBN 978-953-7377-09-0

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

9 7 8 9 5 3 7 3 7 7 0 0 7

ISBN 978-953-7377-00-7

9 7 8 9 5 3 7 3 7 7 0 1 4

ISBN 978-953-7377-01-4

9 7 8 9 5 3 7 3 7 7 0 2 1

ISBN 978-953-7377-02-1

9 7 8 9 5 3 7 3 7 7 0 3 8

ISBN 978-953-7377-03-8

9 7 8 9 5 3 7 3 7 7 0 4 5

ISBN 978-953-7377-04-5

9 7 8 9 5 3 7 3 7 7 0 4 5

ISBN 978-953-7377-04-5

9 7 8 9 5 3 7 3 7 7 0 5 2

ISBN 978-953-7377-05-2

9 7 8 9 5 3 7 3 7 7 0 7 6

ISBN 978-953-7377-07-6

9 7 8 9 5 3 7 3 7 7 0 8 3

ISBN 978-953-7377-08-3

9 7 8 9 5 3 7 3 7 7 0 9 0

ISBN 978-953-7377-09-0

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

ovitak.indd 1 4.12.2008 13:51:39

9 7 8 9 5 3 7 3 7 7 0 0 7

ISBN 978-953-7377-00-7

9 7 8 9 5 3 7 3 7 7 0 1 4

ISBN 978-953-7377-01-4

9 7 8 9 5 3 7 3 7 7 0 2 1

ISBN 978-953-7377-02-1

9 7 8 9 5 3 7 3 7 7 0 3 8

ISBN 978-953-7377-03-8

9 7 8 9 5 3 7 3 7 7 0 4 5

ISBN 978-953-7377-04-5

9 7 8 9 5 3 7 3 7 7 0 4 5

ISBN 978-953-7377-04-5

9 7 8 9 5 3 7 3 7 7 0 5 2

ISBN 978-953-7377-05-2

9 7 8 9 5 3 7 3 7 7 0 7 6

ISBN 978-953-7377-07-6

9 7 8 9 5 3 7 3 7 7 0 8 3

ISBN 978-953-7377-08-3

9 7 8 9 5 3 7 3 7 7 0 9 0

ISBN 978-953-7377-09-0

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

ovitak 3.indd 1 14.6.2008 9:15:38

SIĐOŠE S GORE

SIĐ

OŠE

S G

OR

E

CMensa Verbi, 7 9 7 8 9 5 3 7 3 7 7 0 0 7

ISBN 978-953-7377-00-7

9 7 8 9 5 3 7 3 7 7 0 1 4

ISBN 978-953-7377-01-4

9 7 8 9 5 3 7 3 7 7 0 2 1

ISBN 978-953-7377-02-1

9 7 8 9 5 3 7 3 7 7 0 3 8

ISBN 978-953-7377-03-8

9 7 8 9 5 3 7 3 7 7 0 4 5

ISBN 978-953-7377-04-5

9 7 8 9 5 3 7 3 7 7 0 4 5

ISBN 978-953-7377-04-5

9 7 8 9 5 3 7 3 7 7 0 5 2

ISBN 978-953-7377-05-2

9 7 8 9 5 3 7 3 7 7 0 7 6

ISBN 978-953-7377-07-6

9 7 8 9 5 3 7 3 7 7 0 8 3

ISBN 978-953-7377-08-3

9 7 8 9 5 3 7 3 7 7 0 9 0

ISBN 978-953-7377-09-0

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

Evanđeoska perikopa o Isusovu preobraženju pred učenicima

na gori nudi svoj dovršetak u iskustvu silaska s gore. Zakrivenost oblakom Božje objave i iskustvo svjetla ne bijahu dostatni za potpunu spoznaju događaja preobraženja i razumijevanje Učiteljevih riječi o Izlasku koji se imao zbiti. Bilo je potrebno »sići«, odmaknuti se od toga iznimnog događaja i prihvatiti zbilju života »u dolini«. Silazak s gore, shvaćen kao »osiromašenje« i odreknuće od bliskosti s Božjom naravi, slika je Isusova silaska (katabasis) među ljude, silaska koji vodi do iskustva smrti i polegnuća u grob. »Silazak« je Kristov put do potpune preobrazbe po smrti i do Uzašašća k Ocu. Istinsku preobrazbu života i sjaj božanskoga svjetla doživljava svatko tko je spreman s Isusom »sići« u potpunost služenja i predanja, u »suukopanost« u njegovu smrt, koja je Izlazak u novost života.Homiletska razmišljanja, vodeći nas kroz liturgijsku godinu, otvaraju nam evanđeoski »put silaska« kako bismo u naviještenoj Riječi pronalazili Svjetlo koje iz dana u dan preobražava hod zemaljskom dolinom i vodi prema Gori Gospodnjoj.

A povede ih na goru

Autori tekstova:

Ante Akrap

Ante Crnčević

Ivan Ivanda

Tonči Matulić

Ivica Raguž

Slavko Slišković

Ivan Šarčević

Ivan Šaško

Milan Špehar

Ivan Štengl

Željko Tanjić

Dario Tokić

Ante Vučković

B obasja ih svjetlom

biblijska razmišljanja za liturgijsku godinu C

\uro Seder:Isus među grješnicima 2002.

CIJENA: 95,00 KN

Homiletska literatura • www.hilp.hr/nasa-izdanja

PREPORUČUJEMONAŠA IZDANJA:

Page 44: Liturgija župne zajednice - Naslovna - Živo vrelo · 2012-10-29 · Liturgija župne zajednice jet, a ne susret s drugim. Princip zajedništva oslabljen je kulturalnom uda-ljenošću,