List Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije – Stenjevec Br. 3 (31), ljeto 2014.

Slično kao što se kroz povijest izmjenjuju različita razdoblja, tako se i u životu

svakog čovjeka izmjenjuju razni događaji. No, otkad je u povijest ušao Sin Božji,

svi događaji imaju novo značenje. Mi više nismo samo djeca svijeta već i djeca

Božja i u svemu se osjeća neka napetost između tih dviju stvarnosti.

Kao vjernici, usmjerujemo se prema Bogu da bismo u svakom trenutku bili

svjesni one pozitivne strane i nje se držali. Čovjek nikad nije sasvim sretan, ali

ni sasvim tužan. Ponekad smo usamljeni, ponekad nam je srce slomljeno i

osjećamo se kao da nam nešto nedostaje. Nijedan dan nije bez boli. Ipak,

koliko god stvari izgledale loše i doista bile loše, nije sve izgubljeno. Ništa nije

izgubljeno. Bog je smrt Isusa, svoga jedinorođenca, preokrenuo u slavno

uskrsnuće, a tako djeluje i u našem životu, okrećući sve na dobro. Važno je da

mi sami tražimo Boga i da se trudimo ostvariti ono dobro koje nosimo u srcu i

po kojemu možemo pomoći općem dobru.

Ovaj listić izdajemo ususret ljetu

želeći svima Božji blagoslov u

svim životnim pothvatima.

Svako vam dobro!

Dođite k meni svi vi koji ste umorni i

opterećeni i ja ću vas odmoriti! (Isus)

BOŽJA RIJEČ: Evanđelje 22. ned. kroz godinu

12. NEDJELJA KROZ GODINU, 22. 6. 2014., Evanđelje: Mt 10,26-33

U ono vrijeme: Reče Isus svojim apostolima: Ne bojte se ljudi. Ta ništa nije skriveno što

se neće otkriti ni tajno što se neće doznati. Što vam govorim u tami, recite na svjetlu; i

što na uho čujete, propovijedajte na krovovima. Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali

duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu.

Ne prodaju li se dva vrapca za novčić? Pa ipak ni jedan od njih ne pada na zemlju bez

Oca vašega. A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. Ne bojte se dakle! Vrjedniji ste

nego mnogo vrabaca. Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja

njegovim pred Ocem, koji je na nebesima. A tko se odreče mene pred ljudima, odreći

ću se i ja njega pred svojim Ocem, koji je na nebesima.

PRIČA: Skok djeteta

Jednu je kuću zahvatio oganj. Dok je vatra gutala prostorije, roditelji i djeca pobjegli su

iz kuće. Tek vani opaziše da nema petogodišnjeg sinčića. Uplašen dimom i vatrom,

umjesto da siđe, on se popeo na tavan i približio se prozoru na mansardi. Tata i mama

pogledaše se u očaju, dvije sestre stadoše kričati. Uletjeti u vatru bilo bi samoubojstvo,

a mali je s prozora uporno dozivao pomoć.

Otac dotrči do zida i zaviče: "Skoči dolje, odmah!" Pod sobom je dječak vidio samo dim

i vatru pa zaviče: "Ali tata, ja te ne vidim!" Otac je skupio posljednje atome hrabrosti i

poviknuo: "Nije važno što me ne vidiš! Glavno je da ja tebe vidim! Skoči, odmah!" Mali

se odvaži, skoči i nađe spas u očevu zagrljaju.

Mi ne vidimo Boga, ali on vidi nas. Kad je najteže, čeka nas njegov očinski zagrljaj.

TIJELOVO – ISUS KRUH (Ksenija Čičak)

Svetkovina Tijelova (lat. Corpus Cristi – Tijelo Kristovo) ili, kako ga još nazivamo –

Svetkovina Presvetoga Tijela i Krvi Kristove, nastala je kao odraz pobožnosti prema

Presvetom Otajstvu Euharistije, koja se širila zapadnim kršćanstvom od XI. stoljeća.

Papa Urban IV. propisuje je za cijelu Crkvu 1264. bulom "Transiturus". U to vrijeme

Euharistija se počinje nositi u procesiji, a od XIV. stoljeća te tijelovske procesije postaju

svečanije.

Euharistijsko se otajstvo tijekom povijesti

svetkovalo na različite načine i kroz

različite obrede. U nekim razdobljima

naglasak se više stavljao na žrtveni

karakter, u drugima na blagovanje, a u

trećem je dominiralo štovanje. Prema

katoličkom kalendaru, svetkovinu Tijelova

slavimo u četvrtak (deveti četvrtak nakon

Uskrsa) nakon Presvetog Trojstva. Misaoni

sadržaj te svetkovine pokazuje da njome potvrđujemo svoju vjeru u osobu Isusa,

Bogočovjeka, koji je kao jedinorođeni Sin Božji postao povijesnom osobom; "u svemu

je nama jednak, osim u grijehu", kao što prenosi sveti Pavao. Božju blizinu i prisutnost

otkrivamo u Isusu Kristu, kako navodi evanđelje: "I Riječ tijelom postala i nastanila se

među nama" (Iv 1, 14). Postati tijelom preduvjet je Isusova spasiteljskog čina,

pashalnog otajstva. Za bolje razumijevanje ovog otajstva potrebno je razlučiti dvije faze

utjelovljenja: u prvoj je to sam čin utjelovljenja Isusa Krista po kojem je postao tijelom,

a druga, navezana na prvu, dogodila se na Posljednjoj večeri. Isus je svoju otkupiteljsku

prisutnost u svijetu ovjekovječio u prilikama kruha i vina. Snagom Kristovih riječi kruh i

vino postaju Tijelo i Krv Kristova, tj. sakrament euharistije. Svoju prisutnost u svijetu, u

svom proslavljenom čovještvu, Krist očituje pod prilikama kruha i vina. Častiti otajstvo

Tijela i Krvi Kristove znači častiti otajstvo Kristova čovještva, a time i otajstvo našeg

otkupljenja i spasenja. Otajstvo Tijela i Krvi jest otajstvo trajne, aktivne i zauzete Božje

brige za spasenje svakog pojedinog čovjeka.

Tijelovo osobito želi naglasiti istinu da je Isus pravi Bog i pravi čovjek. Kroz tijelo, Isus je

ljubio čovjeka, prolio svoju krv i predao se na križu. Tako je tijelo znak savršene i

predane ljubavi. Upravo tu ljubav i to tijelo i krv daje nam Isus u sakramentu euharistije,

u pričesti. Iz euharistije proizlazi Crkva, ona otkriva njezin pravi smisao. Crkva, dakle,

nastaje i živi od euharistije, koja je najbolje svjedočanstvo. Ona je javni i zajednički čin

Crkve, koja vjeruje da je Isus u njezinu središtu i da je pozvana činiti ono što je on činio.

HODOČASNIČKA MJESTA (Petra Bičanić)

Ljetni je odmor, kada u većoj mjeri raspolažemo slobodnim vremenom, idealan

upravo i za hodočašća koja nam pružaju priliku da napunimo svoje baterije za

povratak u radnu svakodnevicu.

Kao što i sama riječ kaže, hodočašće

znači hodom častiti Gospodina. Diljem

hrvatske postoje mnoga hodočasnička

marijanska mjesta, a među

najposjećenijima su Aljmaš, Sinj, Trsat

te svima na zagrebačkome području

izuzetno draga Marija Bistrica.

Boravak u nekome hodočasničkome središtu, te samo hodočašće, prožeto je

putničkom notom od početka do kraja i zapravo bi vjernik trebao osvijestiti činjenicu

da smo mi svi, kao vjernici na zemlji, "putnici" na ovome svijetu, hodimo prema Bogu

koji nam dolazi ususret. Kada se mnogobrojni vjernici susretnu na nekome

hodočasničkome mjestu, osvješćuju si činjenicu da ne žive samo radi svoga uskog

okruženja, župe, nego da je Crkva uistinu velika i da smo zapravo došli svojima te smo

"u istome Isusu Kristu" i u jednoj te istoj Njegovoj Crkvi.

Katolička svetišta, naročito marijanska, vrše zadaću koja provire izravno iz riječi

evanđelja kako je Isus umro "za narod, ali ne samo za narod, nego i zato da raspršene

sinove Božje skupi u jedno" (Iv 11, 51-52).

Dolaskom u svetište zapravo očitujemo svoju vjeru i duhovnost. Skupljamo snagu za

nastavak svakodnevice, za probleme s kojima se moramo suočiti, križeve koje nosimo.

Molimo Boga za milost i da se proslavi u našemu životu. A mnogi hodočaste upravo

radi zahvale Bogu za neko čudo, uslišanu molitvu. Svaki vjernik, kada stigne u neko

svetište, sudjeluje i u slavljenju Božje riječi – u euharistiji. Za hodočašća su

karakteristična česta misna slavlja. Iskustvo svete mise u nekome svetištu može biti

zorniji znak očitovanja dubinske realnosti svake euharistije.

Svetište Gospe od Utočišta u Aljmašu

Za skromnu drvenu crkvu u Lugu isusovci 1697. nabavljaju Gospin kip, koji na Veliku

Gospu, u svečanoj procesiji, iz Osijeka prenose u Lug. Kip je bio sličan današnjem:

Gospa s krunom na glavi, na lijevoj ruci drži Dijete Isusa, a u desnoj žezlo. Pristaše

Rákóczyjeve bune zaposjedaju Lug, gdje prisvajaju katoličku crkvu i preuređuju je u

svoju kalvinsku bogomolju. Da spase Gospin kip, isusovci ga 1704. prenose u Aljmaš.

Smještaju ga u priprostu aljmašku crkvu, građenu od šiblja, omazanu blatom i

pokrivenu trskom. Od tada hodočasnici o Gospinim blagdanima hodočaste u Aljmaš.

Svetište Gospe Sinjske

Ponos i dika, biser i najljepši ures Sinja i Cetinske krajine jest čudotvorna slika Blažene

Djevice Marije od Milosti! Naslikao ju je nepoznati mletački slikar u 16. stoljeću. Prema

nekima, ona se najprije nalazila u Sinju, a kad je Sinj pao u turske ruke (1536.), fratri su

je ponijeli sa sobom u Ramu, gdje je ostala sve do 1687. godine. Te su godine fratri s

narodom ponovo bježali pred turskom najezdom prema Cetinskoj krajini i moru. Sa

sobom su nosili najdragocjenije blago: sliku Majke Božje! Godine 1691. fratri je

kradomice prenose u Sinj i tako se sveta slika, nakon dugoga i mukotrpnog

višegodišnjeg puta, konačno nastani u Sinju, iz kojega više nije odlazila! Ime „Gospe

Sinjske“ pročulo se u Dalmaciji, Bosni i Hercegovini pa i šire, u Rimu i Veneciji. Od tada

u Sinj počeše pristizati mnogi hodočasnici. Za Njezin blagdan već se u ono doba

skupljalo i do 10.000 vjernika. Tako je nastalo marijansko Sinjsko svetište.

Svetište Majke Božje Trsatske

Svetište Majke Božje Trsatske sedamstoljetno je mjesto osobitog vjerskog i kulturnog

događanja te vjerničkog okupljanja. To je najstarije hrvatsko marijansko svetište u

kojem se kontinuirano štuje Majka Božja po hodočasničkom okupljanju. Nastojanjem

kneza Martina Frankopana i pismenim odobrenjem pape Nikole V. franjevci su već

daleke 1453. pozvani na Trsat da se nastane uz svetište Majke Milosti kao čuvari već

tada poznatog Marijina prošteništa. Znatan broj hodočasnika uspinje se prema bazilici

trsatskim stubama. Čini se da su stube dio samog svetišta. Dao ih je izgraditi 1531.

godine Petar Kružić, hrvatski junak u borbi protiv Turaka.

Hrvatsko nacionalno svetište Majke Božje Bistričke

U ovom hrvatskom Marijinu svetištu i prošteništu štuje se čudotvorni kip Majke Božje

s Djetetom u naručju, najveća svetinja našega hrvatskog naroda. Pred njim su tijekom

stoljeća milijuni pobožnih hodočasnika klečali i molili te od nebeske Majke dobivali

pomoć i uslišanje. Kako je kip kroz svoju povijest nekoliko puta bio skrivan od

opasnosti koje su mu prijetile, posljednji je put pronađen i postavljen na oltar u srpnju

godine 1684., od kada i počinju hodočašća u ovo svetište. Zapisana su i mnoga milosna

uslišanja tijekom povijesti Svetišta, već od 1688. godine pa sve do danas, a to dokazuje

veliku ljubav i vjernost naroda prema Majci Božjoj. Svetište u Mariji Bistrici postalo je

nacionalno svetište još 1715. godine, kada je Hrvatski sabor podigao veliki zavjetni

oltar. Time je Hrvatski sabor potvrdio pobožnost hrvatskoga naroda prema Majci

Božjoj Bistričkoj.

SV. PETAR I PAVAO (Petra Veršec)

Sveti Petar ("kamen zaglavni") i sveti Pavao

("posuda izabrana") stupovi su žive Crkve, a

njihov se blagdan slavi 29. lipnja. Obojica su

bili skromni Židovi, Petar ribar, a Pavao

izrađivač šatora, ni po čemu posebni za ulogu

koju su kroz Isusa ostvarili.

Ispočetka na različitim stranama kršćanske

vjere, značajno su djelovali na svome području. Petar, pravim imenom Šimun, nagle

naravi u svemu, na prvi Isusov poziv bacio je mreže i krenuo za njim bez osvrtanja.

Nadahnut Duhom Svetim, prvi Isusu govori da je Krist, Sin Boga živoga, a Isus ga

proglašava prvim svojim namjesnikom na zemlji, odnosno prvim papom te govori: "i na

toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju, i Vrata paklena neće je nadvladati" (Mt 16,18).

Upravo taj Petar, Stijena, kojem su povjereni ključevi Kraljevstva Nebeskog, koji je jači

na obećanjima nego djelima, postaje najglasniji kad treba Isusa odgovoriti da izbjegne

patnju na križu i mlak kada vjeru treba pokazati u najtežoj situaciji te izdaje Isusa, ne

jednom, već tri puta. Tri puta! Pa ipak Isus zna koga je postavio za temelj crkve – Petra

pokajnika. Probuđen snagom saznanja kakve je grijehe počinio te dubokim kajanjem,

on okreće svoju narav prema istinskom nasljedovanju Krista, kako je to i zamišljeno.

Postaje pravi Ribar ljudi, koji svojim misionarskim djelovanjem propovijeda snažno i

iskustveno do samog kraja, kada jednakom smrću kao njegov Učitelj ulazi u vječni Život.

Time postaje primjerom svima nama grešnicima kako trebamo odbaciti malodušnost i

strahove te uzljubiti Krista, koji nas je otkupio.

Pavla, vjernog u progonstvu kršćana i brutalnog u djelima također bismo teško mogli

zamisliti kao navjestitelja Trojedinog Boga mira, ljubavi i milosrđa. Svjedok i

zagovaratelj ubojstava mnogih prvih kršćana, bio je u prvim redovima prilikom

mučenja svetog Stjepana. Ipak, nije računao na jedan susret, koji mu je promijenio

život; susret s blagim Isusom, koji ga ne proklinje zbog zlih djela, već strpljivo pita:

"Savle, Savle, zašto me progoniš?" te ga nakratko osljepljuje da bi progledao zauvijek.

Time Savao postaje Pavao, misionar i pronositelj evanđelja, poznat po svojim

poslanicama i revnom propovijedanju te iščekivanju uskrsnuća. Također je bio mučenik,

a njegove poslanice jednom nas riječju pozivaju da „bdijemo“.

Sveti Petar prikazuje se s ključevima Raja u rukama, a sv. Pavao s knjigom poslanica te

mačem, simbolom mučeništva. Pouzdajmo se u zagovor ove dvojice svetaca da bismo

se pokajali za grijehe i trudili biti aktivni u življenju vjere kako bi i nas Bog iskoristio kao

oruđe za pridobivanje duša.

POČETAK I KRAJ MISE (Anđelko Katanec)

Tko je ove godine bio na uskrsnoj misi u 12.30h, vjerojatno je bio nezadovoljan jer je misa kasnila dobrih 15 minuta zbog kašnjenja svećenika. Je li manji grijeh ako na misu zakasne sami župljani? Misa ne može započeti bez svećenika, ali može li bez vjernika?

Gotovo kod svake mise netko uđe u crkvu nakon što je misa već započela. Katkad se viđa i da osoba uđe iza Očenaša i direktno produži na pričest, što u redovnim prilikama nije dopušteno. Većina ipak dođe do prvog čitanja pa preskoči samo uvodne obrede, koji i nisu tako bitni. Zar nisu?

Isto je i sa završetkom mise. Uvijek se nađe netko tko izađe prije završnog blagoslova; ne zanimaju ga župne obavijesti pa ranijim odlaskom uštedi 5 minuta, a ako se kod te mise ne pričešćuje, zašto ne bi otišao i ranije – tako će uštedjeti dodatnih 5 minuta.

Kada dakle misa započinje, a kada završava i je li potrebno biti na misi od početka do kraja da bi ona vrijedila? Misa ima 2 glavna dijela: službu riječi i euharistijsku službu, no misa zapravo počinje puno prije.

Sveta misa ne započinje križanjem "U ime Oca i Sina..." i ne završava riječima "Idite u miru". Misa počinje susretom vjernika prije mise. Već tada se stvara zajedništvo koje se živi kod misnog slavlja. Prvi liturgijski čin je okupljanje zajednice, potom ulazna procesija, koja želi svačiji pogled dovesti do oltara-Krista, slijedi poljubac oltaru, znak križa itd...

Prije II. vatikanskog koncila vrijedilo je pravilo da misa počinje kad se svećenik spremi za misu, no danas se drži da misa može započeti tek kad se okupi zajednica. Zato je važno pokušati doći na vrijeme. Nije smrtni grijeh ako netko zakasni koju minutu, ali svojim kašnjenjem, a jednako tako i ranijim odlaskom s mise narušava tijek, sklad i cjelinu misnog slavlja. Sve je u misi povezano i međusobno se nadopunjuje te ako netko propusti i jedan dio, ne može reći da je bio na cijeloj misi. Zato nema pravila koje bi dopustilo kašnjenje. Bilo bi pogrešno reći: "Na misi je najvažnije evanđelje i pričest pa je dovoljno da dođeš prije evanđelja, a slobodno odeš nakon pričesti." Drugi dijelovi mise nisu najvažniji, ali imaju svoju važnost (no o tome drugom prilikom).

Prisutnost tijekom cijele mise nije toliko pitanje obveze koliko ljubavi i poštovanja prema našemu Gospodinu, oko kojega se tu okupljamo. To je i znak poštovanja prema zajednici s kojom slavimo i molimo. Ovdje ne govorimo o slučajnom kašnjenju koje se svakome može dogoditi, već o nemaru i navici koje valja preispitati i pokušati ispraviti.

Misa završava otpustom kako bi se nastavila u svijetu, no nije poželjno izaći iz crkve prije nego što svećenik siđe s oltara i uđe u sakristiju, a pohvalno je da se ostane sve dok ne završi otpusna pjesma. Ako odemo odmah nakon pričesti, ne ostaje nam vrijeme da zahvalimo Bogu za taj dar.

Kad dolazimo na misu, trebamo se truditi biti od početka do kraja, doći na vrijeme, a kad misa jednom počne, ne treba gledati na sat jer vrijeme misnog slavlja prožeto je vječnošću.

PRVOPRIČESNICI NAŠE ŽUPE 2014.

KRIZMANICI NAŠE ŽUPE 2014.

j

30 MARIJINIH UZNESENJA (Anđelko Katanec)

List Marijino Uznesenje počeo je izlaziti 1998. godine. To je već 15 godina. Trideset brojeva u tom razdoblju ne čini se tako puno, no treba znati da list nije izlazio neprekidno. Prvih 16 brojeva objavljeno je od 1998. do 2003., a zatim do 2012. nije objavljen nijedan broj. Od 2012. do danas izdali smo 14 listića.

List je počeo objavljivati tadašnji župnik vlč. Ivan Buhin kako bi preko njega informirao župljane o događanjima u župi. Bio je velikog A4 formata na 8 do 16 stranica te je na početku izlazio više puta godišnje, a poslije u povodu Božića i Uskrsa. Sadržavao je brojne izvještaje iz župe, fotografije, ali i teološke tekstove te dječje radove s raznim temama. Neke su od rubrika: Župne tribine, Događaji u našoj župi, Prigodna razmišljanja, Župni pokreti, Vjeronaučna stranica, Poruke liječnika... List je bio vrlo sadržajan, a za njegovu izradu bilo je osnovano posebno Vijeće za župni tisak, kojemu je na čelu bio profesor Ante Bičanić. Svojim pisanim doprinosima sudjelovali su brojni župljani.

Nakon prestanka izlaženja 2003., listić je ponovo pokrenut na poticaj župnika vlč. Vjekoslava Meštrića, a za njegovu izradu ponudilo se nekoliko mladih sabranih u Medijskoj grupi. Obnovljeni listić ima A5 format. Prvotno je imao 8, a sada 16 stranica. Nema ustaljeni ritam objavljivanja, već izlazi otprilike svaka dva mjeseca. Sadrži sažetu župnu kroniku, popis župljana koji su primili sakramente, važne obavijesti, prikaze župnih grupa, a najveći dio zauzimaju raznolike teme koje pripremaju urednici.

Posljednjih 16 brojeva župnog listića možete čitati na našoj župnoj stranici u pdf formatu: http://www.gospastenjevecka.hr/Zupni-listic.aspx

POMOĆ STRADALIMA U POPLAVAMA

Velike poplave ovog su svibnja zahvatile dijelove Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije. Rijeka Sava dosegnula je rekordnu razinu te je na dva mjesta probila nasipe. Evakuirano je nekoliko tisuća stanovnika. Hrvatski su biskupi odlučili darovati 12 milijuna kuna za pomoć stradalima u poplavama. Na zasjedanju je istaknuto da je do sada Katolička Crkva u Republici Hrvatskoj za pomoć ugroženim područjima izdvojila više od 6,5 milijuna kuna, od čega je dio usmjeren Caritasima u Bosni i Hercegovini i Srbiji. Osim toga, Hrvatski je Caritas 17. svibnja pokrenuo akciju prikupljanja pomoći te je do sada prikupljeno preko 3,2 milijuna kuna. Akcije prikupljanja novčane pomoći na svojim područjima provode biskupijski i župni Caritasi. Tim je putem na poplavljena područja upućena i pomoć od nekoliko stotina tona različite robe.

Pojedinosti o aktivnostima koje poduzima Katolička Crkva za pomoć stradalima od poplava mogu se pratiti na mrežnoj stranici www.caritas.hr.

Župljani naše župe dosad su donirali 18,200 kuna te više kombija

hrane, odjeće i drugih potrepština.

10 NAVIKA SRETNIH LJUDI svetog Ivana XXIII.

1. Samo danas potrudit ću se proživjeti dan ne pokušavajući odjednom riješiti

probleme svog života.

2. Samo danas neću nikoga kritizirati, neću pokušavati druge ispravljati niti

učiniti boljima... osim sebe.

3. Samo danas bit ću sretan u sigurnosti da sam stvoren za sreću već na ovome

svijetu.

4. Samo danas prilagodit ću se okolnostima, a neću tražiti da se prilike prilagode

mojim željama.

5. Samo ću danas deset minuta posvetiti dobrom štivu.

6. Samo danas učinit ću neko dobro djelo i to neću nikome reći.

7. Samo danas napravit ću barem jednu stvar koju inače ne činim rado.

8. Samo danas napravit ću svoj dnevni plan te ću izbjegavati užurbanost i

neodlučnost.

9. Samo danas čvrsto ću vjerovati, makar okolnosti pokazivale suprotno, da se

dobra Božja providnost brine o meni kao da ne postoji nitko drugi na svijetu.

10. Samo danas neću se bojati. Osobito se neću bojati radovati svemu što je

lijepo te vjerovati u dobrotu.

Ne znamo što nam život donosi. U rukama smo dobroga Boga i to je izbor radosti i

mira.

ISTINSKO NAVIJANJE (Ivan Fedor)

Nije lako biti istinski navijač. Zašto? Zato što je istinski navijač osoba koja prije svega voli. A voljeti nije lako. Voljeti ne znači vrijeđati druge u ime svoga kluba ili nacije, voljeti ne znači razbijati, paliti i tražiti priliku da izazoveš nevolju; voljeti ne znači bezrazložno se opijati i pjevati pogrdne pjesme. To rade huligani. Oni nisu istinski navijači, oni samo žele izazivati probleme zbog raznovrsnih problema sa samima sobom. Oni su tu samo zato što je to trenutno u njihovu društvu poželjno i prihvatljivo. Ne zbog nekih dubokih uvjerenja, već jednostavno da se dokažu i sebi i drugima. Oni nemaju veze sa sportom i navijanjem, nego bi iste takve stvari radili i da su okupljeni oko nekog drugog kolektiva. Pravi, istinski navijač srastao je uz jedan ideal, uz jednu vrijednost i sada je smatra dijelom sebe. On voli svoj klub, svoju momčad, ali ne mrzi protivnika; on je ponosan na povijest i tradiciju svoje momčadi, živi s njezinim usponima i padovima, on je spreman uvidjeti mane i vrline, slabosti i loše odluke svoje momčadi te ih javno izreći jer mu je stalo. Njemu klub nije samo klub, već je više od kluba.

Ali, što je s obitelji, prijateljima, poslom, nekim stvarima u životu koje su važnije od sportskog kluba? Naravno, postoje određeni prioriteti u životu. Ne može nam 90 minuta trčanja nekih dječaka biti važnije od razgovora s obitelji. Međutim, istinski navijač taj klub, to navijanje i privrženost ne gleda samo kroz prizmu sporta i sportskih rezultata, već kao svojevrsne smjernice za život, kao određene vrijednosti za koje se uvijek i po svaku cijenu treba boriti. Ostati uz svoju obitelj i prijatelje kada je teško, pružiti podršku i savjet prijatelju koji se traži na svom životnom putu, biti iskren i nikad se ne stavljati iznad nikoga, sve su to vrijednosti koje istinski navijač živi svakodnevno.

Takav bi trebao biti i naš odnos s Bogom. Ne huliganski, ratoboran, samo iz koristoljublja, već iskren i prijateljski, pun ljubavi. Jer, kada malo bolje razmislimo, mi smo Božji najdraži klub i on je naš jedini pravi navijač.

Prije odlaska na Svjetsko nogometno

prvenstvo u Brazilu, hrvatski nogometaši

zamolili su blagoslov od zagrebačkog

nadbiskupa, kojemu su predali i dres s

njegovim imenom, a on ih je tom prilikom

pozdravio riječima: "Oni koji idu u Brazil,

već jesu na neki način pobjednici. Vi ste

naša reprezentacija, naši predstavnici.

Milijuni će se ljudi gledajući vas moći

približiti našoj Hrvatskoj. Budite na to

ponosni, a mi smo vam zahvalni."

STOLNOTENISKA EKIPA (Marin Filipović)

Stolni tenis uvršten je u lepezu sportova katoličkih liga u organizaciji Pastorala sportaša Zagrebačke nadbiskupije 2011., kada je odigrana prva sezona Katoličke stolnoteniske lige, ili kraće, KSTL.

Liga nosi ime po svome zaštitniku sv. Josipu, a ukupno je prvu sezonu odigralo 9 ekipa iz različitih župa. Uz sportsko nadmetanje, susrete krasi kratka molitva prije početka utakmice, te druženje, koje je prilika za sklapanje novih poznanstava mladih koji aktivno sudjeluju u pastoralu u svojim župama. Također se vrednuje i fair play, dok su psovke i nesportsko ponašanje zabranjeni. Iako u ligi sudjeluju većinom mladi, dobna granica igrača nije određena. Utakmica se odigrava 3 protiv 3, što ukupno daje 9 pojedinačnih mečeva uz igru parova.

Stolnoteniska ekipa Župe Uznesenja BDM svoju prvu sezonu u KSTL-u odigrala je prošle sezone 2012./2013.godine te je osvojila sedmo mjesto u konkurenciji od ukupno dvanaest ekipa, uz nagradu za fair play. Ove sezone u KSTL-u je sudjelovalo jedanaest ekipa, a naša je zauzela šesto mjesto. Naša ekipa sudjelovala je i u Sokaz ligi.

Domaće utakmice igraju se u preuređenoj stolnoteniskoj dvorani u pastoralnom centru župe, gdje se članovi okupljaju radi druženja i treninga. Ekipa broji 10 članova, pretežito mladih iz naše župe.

Želimo dečkima puno lijepih poena i uspjeha u predstojećim utakmicama, uz zagovor Gospe Stenjevečke, te vjerujemo kako će svojim dobrim rezultatima i ponašanjem uspješno predstavljati svoju župu.

MLADOMISNIK TOMICA (Anđelko Katanec)

"Svaki veliki svećenik, naime, od ljudi uzet, za ljude se postavlja u odnosu prema Bogu da prinosi darove i žrtve za grijehe." Ovaj citat iz Poslanice Hebrejima objašnjava kako se svećenici odabiru iz naroda za narod, da pred Bogom prinose darove i žrtve za grijehe. Svećenici ne padaju s neba, već se rađaju u narodu, ali imaju poseban poziv da predvode ljude na putu do neba. Naša je župa kroz godinu dana upoznala đakona Tomicu Božičeka, koji nam je stigao iz župe sv. Leopolda Mandića – Orehovica u svibnju 2013. kao bogoslov, a nakon đakonskog ređenja na početku listopada započeo je njegov đakonski pastoralni praktikum i tako se pripremao za svećeničku službu.

Tomica je sudjelovao u raznim aktivnostima u službi za vjerničku zajednicu. Na liturgijskim slavljima vršio je đakonsku službu naviještanjem evanđelja, propovijedanjem i drugom pomoći. Često je vodio krštenja, vjenčanja, sprovode, predvodio je klanjanja i druge pobožnosti te je pomagao kod blagoslova obitelji. Sudjelovao je u gotovo svim župnim grupama. Radio je i u župnom uredu te je pomagao u mnogobrojnim drugim poslovima. Zahvaljujemo mu za sve što je činio i čestitamo što će ovih dana biti zaređen za svećenika.

Tomica Božiček bit će zaređen za svećenika 21. lipnja u zagrebačkoj katedrali. U svojoj rodnoj župi, 29. lipnja, na blagdan sv. Petra i Pavla predslavit će svoju mladu misu kao svećenik.

ŽUPNA KRONIKA

3. i 4. 5. – Proslava 30. obljetnice zbora Desiderium – Čežnja. U subotu su zborovi prijatelji iz Austrije, Slovenije i Mađarske održali koncert, a u nedjelju su uzveličali euharistijsko slavlje u 9.30 sati.

7. 5. – Obljetnica posvete crkve 1769.

11. 5. – 106-ero djece primilo je Prvu svetu pričest te su obilježili Majčin dan.

14. 5. – Godišnje klečanje u našoj župi. Presveto Otajstvo bilo je izloženo cijeli dan, a večernju svetu misu predvodio je vlč. Marko Vuković, župnik u župi bl. Ivan Merz – Špansko, Oranice.

18. 5. – Podjela sakramenta svete potvrde za 90 krizmanika po rukama Mije Gorskog, pom. biskupa zagrebačkog.

24. 5. – Održan je 8. susret župnih zborova Kustošijskoga dekanata.

28. 5. – Sastanak za roditelje djece sedmih razreda OŠ i prijava za svetu potvrdu 2015.

31. 5. – U Vrapču je održana smotra dječijih zborova Zlatna harfa na kojoj je sudjelovao i naš dječji zbor Male Gospe.

1. 6. – Oproštaj od vlč. Tomice Božičeka, koji je zaključio đakonski praktikum

7. 6. – Prijatelji malog Isusa sudjelovali su na godišnjem susretu u Popovači, a ministranti su bili na izletu u Šibeniku.

7. 6. – Završetak sezone KMNL. Naša nogometna ekipa osvojila je 2. mjesto te je izborila ulazak u 2. ligu najesen.

8. 6. – Pod misom u 9.30 sati proglašeni su najrevniji ministranti. Prvi je Luka Raković, sa 110 bodova, odnosno dolazaka na ministriranje.

8. 6. – U gostima nam je bio zbor iz župe Remetinec te je održao prigodni koncert.

IZ ŽIVOTA ŽUPE: travanj i svibanj 2014.

Kršteni: Petra Herceg Kimber Marija Rendulić Josip Jozo Knežević Tilda Nicole Narolewski Matej Barnjak Lorena Grbac Lucija Leskovšek Fabijan Stanić Filip Benko Marija Stanković Dunja Brezarić Filip Hlašić Petar Krčmarć Aria Mance Leo Mihoci Sara Sekol Roko Barišić Rea Čukac Tin Križić Katarina Lovrić Matej Sadrić Bartol Samardžić Filip Šimunović Grga Ivanković Noel Marčeta Noel Mišić Petra Rašuo Matej Tolušić Šimun Tolušić Ivana Zovko

Lota Jurina Martin Brezak Lukas Boban Sofia Knez Tea Matić David Palac Nikolina Pecotić Adrian Tomas Eva Zorić Ema Jelić Helena Kos Šimun Knežević Dorja Kuruc Nikolina Mihalić Ivan Opačak Manuela Preprotić Marko Antolić Ema Bačić Gita I Lucijan Balija Helena Golub Nikol Herceg Luka Franje Posavec Ema Emanuela Protega Magdalena Skok

Preselili u vječnost: Jagica Schmit Ivan Korenički Marija Pakrac Marijan Blatarić Viktor Pavlić Ivica Barišić Dragica Macukić Zdenka Sappe

Ivan Kostelac Branimir Štimac Adam Vračić Krešimir Rončević Marija Novačić Branko Petrović Žarko Šarić Franica Glavinić Franc Ocvirk Mile Pleša Franca Tkalčević

Vjenčani: Mario Šimoković i Marina Parun Tomislav Lukac i Sandra Cigrovski Gabor Horvath i Ivana Skrbin Bruno Klafurić i Diana Vorih Renato Milovec i Iva Blašković Antun Petruša i Iva Krišto Hrvoje Bašić i Ana Pavlić Borna Grbavac i Danijela Crnac Dario Antun Semenčić i Diana Ana Ramušćak Hrvoje Petar Martić i Martina Varga Antonio Zrinušić i Sara Brkić Sandro Boban i Jelena Kovač Josip Lovrić i Marija Sever Igor Matija Neuwirth i Andreja Pavlić Nikša Maslović i Margareta Lehki Ante Grubeša i Sanja Knežević Josip Vrbanek i Katarina Hlupić Boris Mudrinić i Ana Šivak Slaven Zadro i Martina Ščurić

UREDOVNO VRIJEME ŽUPNOG UREDA

od utorka do petka 9 – 11 i 17 – 19

u srpnju i kolovozu: od utorka do petka 16.30 – 18.15

----------------------------------------------------

RASPORED SVETIH MISA

nedjeljom u 7.30, 9.30, 11, 12.30 i 18.30

29. lipnja nema mise u 12.30

u srpnju i kolovozu nedjeljom mise u 7.30, 9.30 i 18.30,

a radnim danom mise su u 7.30 i 18.30

----------------------------------------------------

VELIKA GOSPA 2014.

od 6. do 14. kolovoza: DEVETNICA

svaku večer u 18 sati počinje krunica i pobožnost

Majci Božjoj, a u 18.30 sveta misa

na svetkovinu Velike Gospe, 15. kolovoza, svete mise

su u 6, 7.30, 9, 11 i 18 sati

Misno slavlje u 11 sati predvodi

mons. dr. Stjepan Kožul, kanonik

Misno slavlje u 18 sati predvodi

mons. Ivan Šaško, pom. biskup zagrebački

----------------------------------------------------

MALA GOSPA 2014.

od 5. do 7. rujna: TRODNEVNICA, koju predvodi prof.

dr. Ivan Bodrožić

na blagdan Male Gospe, 8. rujna, svete mise su u

7.30, 9, 11 i 18 sati. Misu u 11 sati predvodi prof. dr.

Ivan Bodrožić. Misu u 18 sati predvodi prof. dr.

Tonči Matulić, dekan KBF-a u Zagrebu

Listić izdaje: Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije – Stenjevec Stenjevec 9, 10090 Zagreb – Susedgrad Tel. i faks.: (01) 3732 – 729; Mob: 099/4469 – 166 E-mail: gospastenjevecka@inet.hr Web: www.gospastenjevecka.hr Župnik: Vjekoslav Meštrić Listić uređuju: Anđelko Katanec, Petra Bičanić, Petra Veršec, Ivan Fedor, Marin Filipović, Ksenija Čičak. Lektor: Jelena Ucović