list učenika oŠ zamet rijeka, 2015. dio i

koraljKORALJ

List učenika OŠ Zamet Rijeka,

2015.

Dio I.

Impressum:“Koralj“

List učenika OŠ Zamet Rijeka, 2015.

Izdavač: OŠ Zamet Rijeka

Uredništvo:Sanja AndrijevićIvanka Prpić

Novinari:Antonio Monjac, 7.aNika Flego, 7.aPetra Bašić, 7.aHanna Jureša, 7.dLea Cofek, 7.dDeni Fumić, 7.dNinaTuljak, 5.bKarla Tomazini, 5.bJulija Božić, 5.b

Fotografije:Adrijana BeovićFoto Kurti

Likovi prilozi:Likovne grupe mlađih i straijih razredaVoditeljica: Silvija Benković

Korice: Likovana grupa, Adriana Beović, Vedran Vivoda

Grafička priprema:Vedran Vivoda

Sadržaj:

Riječ urednika 2Prijem prvašića 3Koliko dobrote u kruhu ima... 5Boje i plodovi jeseni u 2.a i 3.a 6Što nam je ispričao jedan šešir? 7Izložba ptica 9Pčelice kroz oči naših četvrtaša 9Moja Rijeka 10Rijeka pliva 11Florijana 128. razredi na putu 13Doviđenja i sretno u srednjoj školi 19Basne i mi 21Trku koju započneš moraš dovršiti 22U društvu s Jankom Polićem Kamovom 24Književni susreti 25Predstava Ribar Palunko i njegova žena 27Odaberi sport 28 Predstavljanje slikovnice olimpijske priče 29Čudo od djeteta 29Rečenica koja obuhvaća svijet (Literarni radovi učenika) 31Bili smo na karnevalu 39Klub starijh osoba 39Akcija prikupljanj a reciklažnog otpada 40Sunčeva ura 40Posjet povijesnom muzeju 40Dani tehničke kulture u OŠ Zamet 41Veliko srce 42Biografija mog tate 44S ruksakom na leđima 45Naš recept za uspjeh 48Učenica generacije 53Terenska nastava 7.razreda 55Večer matematike u školi 56Mia - najbolji riječki geolog 57Deutsch ist super!!! 58Galerija razreda OŠ Zamet 60Strip za kraj! 72

1

Riječ urednikaRiječ uredništva

Dragi čitatelji! Ove školske 2014./2015.g. odlučili smo vam podariti novi, drukčiji, digitalni oblik školskog lista „Koralj“ i vjerujemo da ste ga s nestrpljenjem iščekivali te se nadamo da ćete na njegovim stranicama pronaći mnogo novih zanimljivih sadržaja .Čuvamo šume štednjom papira-zato ove školske godine naš „Koralj“ postaje elektronički list. Brižljivo su praćeni i bilježeni svi događaji koji su se zbivali tijekom ove školske godine u našoj školi ili izvan nje. U novom broju „Koralja“ saznat ćete sve o aktivnostima u školi, našim projektima, natjecanjima, o nagrađenim učenicima, o školskim preventivnim programima i još mnogo toga… Dakle, čitajte novi broj Koralja na zaslonima svojih računala, laptopa, tableta. Hvala ravnateljici na sugestiji da naši novinski uradci dobiju jednu novu suvremenu dimenziju. Nadamo se da će vam se izgled i sadržaj časopisa svidjeti i ukoliko imate neku dobru novu ideju ili koristan savjet, dobro će nam doći.

Uredništvo:Deni Fumić,7.dPetra Bašić,7.aNika Flego,7.aHanna Jureša,7.dKarla Tomazini,5.bNina Tuljak,5.b

oš zamet

2

Događanja u školi i oko nje

Prijem prvašića - prvi put u školskim klupama U ponedjeljak, 8.rujna 2014. god. u 17 sati započela je svečanost prijema prvašića u četiri razredna odjela OŠ Zamet.

Okupljenim roditeljima i nestrpljivim prvašićima ravnateljica škole Marjana Seršić zaželjela je dobrodošlicu i sretan početak školske godine. U pozdravnom govoru upoznala je roditelje s učiteljicama 1. razreda: Ninom Cuculić, Ivankom Stojaković, Sonjom Gudelj i Larisom Lenac Tica.

3


Prigodan glazbeni program pripremila je učiteljica Jelena Fabijan. Anja Štifančić, učenica 7.b razreda, otpjevala je pjesmu Moja škola, a svi prvaši zajedno otpjevali su pjesmu “Kad si sretan”.

Nakon prozivanja djeca su postala učenici 1.a, 1.b.,1.c, i 1.d. te su sa svojim učiteljicama krenuli u razrede. Tamo su se još malo bolje upoznali, družili, dobili darove, a nakon toga zadovoljni otišli su kući.

oš zamet

4


Koliko dobrote u kruhu ima...

U utorak, 28. listopada 2014. godine, obilježili smo Dane kruha i zahvalnosti za plodove zemlje. U davna vremena nije svakoga dana bilo kruha. Jeli su ga samo za blagdane. Kruh je bio skup, posebno pšenični pa su ga svi više i cijenili. Umjesto kruha jeli su se krumpiri i razne kaše, a danas ga, nažalost, nerijetko bacamo u smeće.

Svečanostima Dana kruha, uz molitvu, blagoslov i simbolično blagovanje kruha zahvaljujemo Bogu na svim plodovima, radostima, uspjesima i darovima kojima smo tijekom godine kao narod i kao pojedinci bili podareni. Pozvali smo mame, tate, djedove, bake i sve zainteresirane da svojom umješnošću u izradi kruha i krušnih proizvoda doprinesu toj svečanosti. Mnogi se se odazvali i donijeli domaći kruh, pletenice, kiflice, kuglofe i iznenadili nas svojom kreativnošću.

5


Boje i plodovi jeseni u 2.a i 3.a razredu

U naše razrede stigla je jesen. Obasula nas obiljem boja i plodova te razigrala našu kreativnost. Slikali smo prstićima, zaprljali nosiće i učionice, ali smo napravili prekrasna šarena jesenska stabla. Mirisi i šarenilo boja poveli su nas do tržnice na kojoj smo uživali u raskošima rane jeseni.

Jedan nas je sivi dan podsjetio da osim sunčanih dana jesen nudi oblake, kišu i ogoljela pomalo tužna stabla pa smo u naše vrijedne ručice uzeli tuš i drvce te nacrtali slike takve jeseni.

Uživajući u plodovima jeseni sjetili smo se i naše prijateljice jabuke.

A kako je već red jabuke smo podijelili u zajedničkom druženju. Svjesni važnosti higijene, prvo smo ih oprali, a nakon toga su naša usta i zubići uživali u slasnosti ovog voća. Još su bile i slađe jer su se možda u ovom druženju stvorila i neka nova prijateljstva, a možda i neke nove ljubavi.

oš zamet

6


Što nam je ispričao jedan šešir?

Učenici petih razreda, zajedno sa svojim učiteljicama hrvatskoga jezika, osmislili su Mjesečni projekt Priča starog jesenskog šešira.Tijekom mjeseca listopada svi učenici trebali su pronaći stari ljetni šešir ili su ga mogli napraviti uz malu pomoć roditelja i udahnuti mu malo jesenskog šarma. Potraga za starim šeširima i plodovima jeseni otišla je sve do Istre, Like i Gorskog kotara. Padine Učke ostale su osiromašene za bezbroj šarenih listova, čupavih bodljikavih kućica maruna, kapica žireva. Priča je trebala biti ispripovijedana u 1. licu - Ja sam jesenski šešir… i smjela je trajati 1 minutu. Svoju kreativnost petaši su iskazali neobičnim imenima šešira: Jasenko, Šeširko, Šeširica Marica, Jesenko, Šeširko Marjanko, Feliks Krasnić… Jedan nam je došao i iz poplavljene Slavonije, a spasila ga je naša nova učenica, djevojčica iz Valpova.

Prezentacije u 5.b i 5.c razredu trajale su dva sata i svi smo se lijepo zabavili i uživali, a zajedničko fotografiranje na školskom dvorištu, na hrpi jesenskog lišća, među stoljetnim stablima činilo se kao prava mala modna revija.

Panoe ispred zbornice škole krasile su naše umjetničke fotografije i šeširi koje možete posuditi za večernji izlazak, samo ako uistinu želite biti posebni.

7

Rečenica obuhvaća svijet

Jesenski šešir

Dobar dan svima!Ja sam šešir ukrašen jesenskim listovima.Znam, ne možete mi odoljeti,a za probu morate Dorju zamoliti!Jer, upravo me ona ukrasilai od tavanskog zatvora spasila!Napravljen sam od slame i bio svima dosadan, ali od jučer mislim da sam vrlo poseban.Stvoren sam kao školski zadatak,A sada sam pravi modni dodatak.Krase me listovi crvene boje,U njima jesen pokazuje sve ljepote svoje.Znate li možda kojem stablu oni pripadaju?Otkriti ću vam da u porodicu ruža spadaju.Ali, nisu ruže, ne!U pitanju je stablo jestivih plodova,kojeg Homer u Odiseji naziva darom bogova.Potječe još iz kamenog doba,A njezine plodove voli jesti svaka osoba.Ona je čudesno skladište vitamina,Moj jesenski ukras, to je kruška fina.

Dorja Sulić, 5.c

Priča jesenskog šešira

Dobar dan svima!Ja sam šeširica Gorančica i upravo sam doputovala iz Gorskoga kotara.Čula sam da se ovdje u gradu Rijeci svake jeseni na Korzu održava natjecanje za miss jesenskog šešira. Ove godine odlučila sam se natjecati i ja. Svi moji prijatelji

pomagali su mi oko uređivanja. Poklonili su mi najljepši nakit Gorskoga kotara. Bukva, jasen i lipa darovali su mi svoje šarena raznobojne listiće, kukuruz mašnu, a hrast i kesten svoje plodove. Krojačica lija sašila mi je ovu lijepu odjeću, a vjeverice su me našminkale i ukrasile.Kako vam se sviđam?Nadam se da ću vam biti najljepša šeširica na natjecanju i postati miss. A sada žurim! Ne smijem zakasniti na Korzo. Poželite mi sreću!!!

Natalija Pošmuga , 5.b

Šeširko

Ja sam Šeširko, ali svi me vole zvati i Šeširko Mali Riječanin. Evo zašto… Dakle, skrojen sam u Rijeci u poznatoj tvornici tekstila gdje sam i sašiven. Kupljen sam i danima sam ukrašavao svoju prelijepu vlasnicu. No, jednoga je dana zapuhao vjetar i odnio me u groznu blatnu lokvu! A onda me opet prljavog podigao visoko u zrak i nosio, nosio… Fuj! Bio sam jako prestrašen dok sam putovao vjetru na leđima. Moja sljedeća stanica bio je Gorski kotar, a tamo opet same nesreće! Zapetljao sam se u mahovinu i lišće, opržio na koprive, nabo na čičke. Kada sam se otpetljao, bura je zapuhala tako jako da me odnijela natrag u Rijeku gdje me moja vlasnica jedva pronašla. Nosila me ponosno jer ja sam jestiv šešir s čijeg oboda izviruju prave jesenske poslastice!

Karla Tomazini ,5.b

8

oš zamet


Izložba ptica

Likovne skupine 4.b i 4.c razreda obilježili su Svjetski dan zaštite životinja učeći i slikajući kanarince. Radovi su bili izloženi na 5. međunarodnoj izložbi ptica održanoj u Boćarskom domu Hrastenice - Čavle u razdoblju od 14. do 16. studenog 2014. godine.

Pčelice kroz oči naših četvrtaša

U mjesecu studenom likovni radovi učenika četvrtih razreda naše škole izloženi su na I. Smotri pčelarstva Primorsko - goranaske županije u Dvorani Marino Cvetković u Opatiji.

9

Bili smo vrijedni i zadovoljni

Moja Rijeka

U utorak, 21.10.2014. za učenike sudionike programa „Moja Rijeka“ organizirana je terenska nastava s ciljem upoznavanja dijela bogate industrijske baštine grada Rijeke. U terenskoj su nastavi sudjelovali učenici šestog i sedmog razreda, u pratnji učiteljica Jovanke Pap i Petre Pinturić.

Rečina

Bivan va primorskom graduKade jedna reka teče,Gradu ča po njoj se zove.

Reka je vodaNa koj biva,A Rečina imeNa kon moj grad počiva.

Rečina kroz grad teče,Saku tajnu sobun odnese.

Mostić ki paseva preko nje,Spaja moj grad i mane.

Lepa je moja RekaI Rečina ča kroz nju gre,Volin moj grad ki šnjun teče.

Nina Tuljak, 5.b

oš zamet

10


Rijeka pliva

Učenici 2. razreda svih riječkih škola uključeni su u projekt Rijeka pliva.

Tečaj traje ukupno šest tjedana. Prošle je godine riječki fotograf Petar Fabijan podvodno snimao učenike 2. b razreda te je u našoj školi za Dan škole prikazana izložba tih fotografija.

Ove školske godine Bazeni Kantrida odlučili su koristiti fotografije naših učenika u promicanju svog projekta te je i postavljena izložba podvodnih fotografija na ulazu u kompleks.

11


Florijana

Od 25. do 28. rujna 2014.g. održana je cvjetna manifestacija – Florijana. Florijana se već devetu jesen održava u Rijeci.

Naše učenice Lucija Babić, Paola Krpan, Ema Marinac i Ileana Persen sudjelovale su u programu otvaranja Florijane. Prikladnim recitacijama i igrokazom oduševile su sve prisutne.

Članovi udruge Ideja LUX, organizatori Florijane, donirali su Osnovnoj školi Zamet nove sadnice koje su oplemenile i uljepšale naš školski vrt.

Veliko Vam hvala na ovom cvijeću,u našu školu donijeli ste sreću!Tog mirisa puna pluća,tog mirisa puna kuća!Al kad počne tuča - jao, jao, jao!Cvijeća mi je toga strašno žao.No, ponovno će narasti,i mnogi će ga htjeti krasti.Ali, ne! Nećemo im dati cvijeće,ni da od vrta naprave nered i smeće.Posvuda nas priroda okružuje,i nikada nas ne rastužuje.Priroda je sve oko nas,za miran život ona naš je spas.

Lucija Babić i Paola Krpan, 5.c

oš zamet

12

Luana Ignjatović, 1.c

S ruksakom na leđima

GIRO D’ ITALIA 8. a razredazavršni izlet učenika 8. a razreda: Padova-Verona-Venecija, od 17. do 19. rujna 2014. godine

Jutarnje okupljanje ispred sportske dvorane proteklo je u iščekivanju polaska na izlet koji smo tako dugo čekali i koji smo organizirali više od pola godine. Vozač, gospodin Vlado, bio je nasmijan i vedar, a voditeljice Nataša Acinger i Silvija Nežić vrlo temeljite u posljednjem provjeravanju putnih isprava i najrazličitijih mogućih papira bez kojih putovanje u inozemstvo ne bi bilo moguće. I napokon smo krenuli...

Nakon kratkih zaustavljanja stigli smo u naše prvo odredište - Padovu. Grad okupan suncem dočekao nas je prepun turista već u jutarnjim satima pa smo se i mi slili u tu rijeku znatiželjnika koji žele otkriti barem nešto od nebrojenih znamenitosti koje se redaju pred našim širom otvorenim očima. Od drevne zgrade Sveučilišta u kojem je predavao i Galileo Galilei do Bazilike

sv. Antona spoznavali smo bogatstvo i tradiciju grada koji je jednako suvremen i tradicionalan, slušali priče o velikom Giottu, a zatim tijekom slobodnog vremena sami prošetali gradskim središtem i divili se izlozima. Vrijeme je prebrzo proteklo te smo se predvečer zaputili prema našem hotelu San Vito u Negraru (sv. Vid pratio nas je i na putu kroz Italiju!), gdje smo se nakon noćenja trebali zaputiti u pustolovine koje je nosio novi dan. A bile su zaista brojne! Ponajprije smo tijekom sljedećeg jutra posjetili Parco Natura Viva koji smo razgledali tijekom safarija, a zatim i šetnjom kroz zoološki vrt. Dok smo ih promatrali iz sigurne daljine sjedeći u autobusu, i životinje su promatrale nas, no bez prevelike znatiželje, s obzirom na to da su navikle na rijeke turista koji ih svakodnevno obilaze i žele vidjeti iz što veće blizine. Šetnja zoološkim vrtom bila je također zanimljiva jer je čitav kompleks podijeljen u nekoliko odvojenih cjelina pa smo tako u jednom trenutku promatrali ptice, u drugom majmune pa vodenkonje... Nakon ispunjenog jutra put nas je dalje vodio u Veronu. Krenuvši s Piazze Bra u tridesetominutnu vožnju turističkim vlakićem, mogli smo doživjeti svu ljepotu ovog iznimnog grada, a zatim smo laganom šetnjom pretrpanim uskim ulicama stigli i do Giuliettine kuće te se još neko vrijeme družili otkrivajući svakojake znamenitosti tijekom slobodnih trenutaka u pješačkoj zoni. Nakon Verone - večera, odlična salsa i pašta koje nam

13


nikako nije bilo dovoljno, a zatim priprema za posljednji dan i Veneciju. Sljedećeg jutra nakon doručka i odjave iz hotela krenuli smo prema Punti Sabbione odakle smo nakon polusatne vožnje brodićem stigli u Veneciju. Grad je bio poput košnice pretrpane turistima, tako da je od Trga sv. Marka i Mosta uzdisaja do naše posljednje točke - bazilike Sv. Ivana i Pavla doista bilo pravo umijeće slijediti naše voditeljice i ne izgubiti se u mnoštvu. Uz fotografiranje na brojnim gradskim mostovima do posjeta grobu našega Marina Držića, upijali smo dojmove o ovom začudnom gradu, usput slušajući desetke različitih jezika čiji govornici zasigurno dijele naše oduševljenje.

Kasno navečer, nakon sunčane Italije stigli smo u kišovitu Rijeku, prepuni dojmova koji se tek moraju posložiti u našim mislima. U svakom slučaju - izlet za pamćenje!

Maturalac 8.b Napokon je stigao taj dan, naš dugo očekivani maturalac, zadnja zajednička ekskurzija. Rano ujutro okupili smo se ispred Sportske dvorane Zamet. Oprostili smo se od obitelji i sjeli u autobus (naravno svi u stražnji dio); putovanje je počelo. Upoznali smo vozača Rajka i vodiča Deana koji nam je tijekom putovanja prirastao srcu. Na putovanju su nas pratile naša razrednica Jovanka Pap i učiteljica biologije Anica Klapan. U Split smo stigli oko 13 sati i odmah krenuli u razgledavanje Dioklecijanove palače, jedne od najljepših antičkih građevina na našoj obali. Prošetali smo poznatom splitskom rivom te imali slobodno vrijeme za samostalno istraživanje i razgledavanje grada. Najviše su nas se dojmili ljubazni, nasmijani i simpatični ljudi.

Na putu prema Šibeniku posjetili smo Sokolarski centar i naučili mnogo o životu moćnih nebeskih lovaca – sokola i sova. Već umorni od puta stigli smo u

oš zamet

14


Šibenik i smjestili se u prelijepi hotelski kompleks Solaris. Ujutro smo isplovili na „gusarskom“ brodu, a nakon toga nas je čekalo kupanje u mnogobrojnim bazenima hotela. Dečki su bili odvažniji i hrabriji pa su se kupali u moru, dok su djevojke bile sklonije sunčanju na ležaljkama. Poslije podne smo krenuli u razgledavanje Šibenika. Oko katedrale sv. Jakova bilo je okupljeno mnoštvo turista. Ova je prelijepa katedrala pod zaštitom UNESCO-a.

Nakon večere uredili smo se za disco zabavu organiziranu samo za nas. Plesali smo, pjevali i družili se. Ujutro nas je probudila dosadna kiša i malo utišala prvobitno uzbuđenje. To smo vrijeme dobro iskoristili za kupanje u zatvorenim bazenima wellness centra. Nakon ručka odjavili smo se iz hotela i krenuli put Zadra. Zadar nas je dočekao u svom punom sjaju, okupan suncem i prepun turista iz svih krajeva svijeta. Obišli smo znamenitosti crkvu Sv. Donata, crkvu Sv. Stošije, ostatke rimskog foruma… Najviše su nas oduševile Morske orgulje.

Odlaskom iz Zadra naš se maturalac približavao kraju. U Rijeku smo stigli umorni, ali puni doživljaja koji se tek moraju posložiti u našim mislima. U svakom slučaju, bio je to izlet na kojem smo postali složniji i zbližili se kao razred, izlet za pamćenje.

Stefani Vidanović, 8.d

Ekskurzija 8.c razreda

Eto, došlo je vrijeme da i 8.c napokon ode na ekskurziju. Nakon silnih rasprava i dogovaranja odlučili smo otići u Srednju Dalmaciju na tri dana (15., 16. i 17. travanja). I tako smo 15.travnja krenuli prema Šibeniku u pratnji razrednice Petre Pinturić i učiteljice engleskog jezika Rade Malobabić. U autobusu smo proveli četiri sata, ali uz prijatelje i muziku nije nam bilo dosadno. Prvi dan proveli smo u Gračacu gdje smo posjetili prekrasne Cerovačke pećine. Taj dan nismo imali previše popunjen raspored pa smo na putu prema Šibeniku posjetili Skradin.

15


Ondje smo razgledali grad, popeli se na tvrđavu, napravili pauzu i igrali se u parkiću poput male djece. Kasnije smo krenuli prema hotelu. Spavali smo u Solarisu i tamo nam je zapravo bilo najbolje. Noć smo proveli u hotelu i naravno, nismo spavali.

Sutradan, nakon doručka u hotelu, uputili smo se u razgledavanje Šibenika. Vidjeli smo centar grada, šibensku katedralu te brojna kulturna bogatstva grada. Nakon podneva krenuli smo prema etno-selu gdje su nas domaćini dočekali s

ručkom. Ostatak popodneva proveli smo u Sokolarskom centru. Upoznali smo sokolara, njegovu sovu i ostale ptice grabljivice. Neki od nas imali su prilike hraniti ptice i držati ih na ruci.

Vrijeme smo iskoristili i za šetnju po plažama i kupanje u wellnessu. Ujutro, trećeg dana nakon doručka, krenuli smo prema Dalmatinskoj zagori. Posjetili smo Sinj, crkvu Gospe Sinjske, prošli stazom kojom se trči Alka te se popeli na tvrđavu Kamičak. Nakon Sinja uputili smo se prema Vrlici gdje se nalazi prekrasno Vrelo Cetine. U blizini je pravoslavna crkva te starokršćanska crkva Sv. Spasa koja je danas ruševina. Ručali smo u Kninu, posjetili slap Krčić te se popeli na Tvrđavu s koje se pruža prekrasan pogled na grad. U trenutku kada smo završili s razgledavanjem, počela je padati kiša. Putujući prema kući, spavali smo. Ekskurziju smo proveli najbolje što smo mogli, iako se većina razreda složila da nam je trebao još jedan dan.

Tea Golubić, 8.c

16

oš zamet


Putopis - Trodnevno putovanje 8.d razreda u Italiju

11.rujna 2014. godine u ranim jutarnjim satima nas 16 učenika 8.d razreda okupilo se na Trgu riječkih olimpijaca. Svi smo nervozno iščekivali dolazak autobusa i raspoloženje nam nije kvarila kiša koja je nekoliko minuta ranije počela padati... Na oduševljenje svih nas i roditelja autobus je napokon stigao. Izabrali smo svoja mjesta u autobusu i udobno se smjestili dok je vozač pažljivo spremao naše velike torbe u prtljažnik autobusa. Prema Italiji smo krenuli oko 7.00 sati. U autobusu su se mogla vidjeti naša umorna lica zbog neprospavane noći, ali je u očima bio sjaj koji je zapravo govorio sve. Ustvari smo svi bili veseli što je napokon došao taj dan, radoznali i pomalo nervozni jer nismo znali što nas tamo točno čeka. Adrenalin je iz svake sekunde sve više i više rastao pri samoj pomisli na odredišta. Bila su to dva prekrasna grada u koje dolaze turisti iz cijelog svijeta – Verona i Venecija, te nama najzabavniji i najatraktivniji dio putovanja, zabavni park Gardaland. Naše prvo odredište bila je Verona - grad ljubavi. Bili smo zadovoljni što ćemo se nakon poduže vožnje i sjedenja napokon malo prošetati i vidjeti taj lijepi grad. Tamo nas je dočekalo sunčano i toplo vrijeme. Obilazak grada u malom, turističkom vlakiću svih nas je oduševio. Dok je trajala vožnja, svi smo u rukama držali mobitele i foto-aparate te bilježili

prekrasne trenutke u Veroni, ali i slušali na tri strana jezika najvažnije činjenice o znamenitostima koje smo imali prilike gledati. Nakon vožnje vlakićem vodič našega puta, profesorica Silvija Nežić, povela nas je u razgledavanje ostalog dijela grada. Vidjeli smo jedan od poznatijih amfiteatara koji ima toliko dobru izolaciju da, kada je unutra neki koncert, a vi ste od njega udaljeni svega nekoliko metara ili sjedite u obližnjem parku, ništa ne čujete, kao da se ne događa apsolutno ništa. Ta činjenica me zadivila. Koliko su samo spretni i vješti bili građevinari u povijesti! Današnji su, nažalost, potpuna suprotnost. Nakon toga smo se uputili kroz jednu od najpoznatijih uličica u Veroni, prepunu svjetski poznatih dućana, prema najpoznatijem dvorištu i najposjećenijem balkonu na svijetu - balkonu Romea i Julije.

Učiteljica Nežić ukratko nam je prepričala Shakespeareovu dramu pa nas potom uvela u dvorište prepuno različitih simbola ljubavi. Moglo se vidjeti puno imena, papirića, lokota, pa čak i žvakaćih

17


guma i flastera koji su bili zalijepljeni po zidovima i simbolizirali ljubav. Imali smo se priliku čak i slikati s Julijinim kipom. Nakon razgledavanja grada imali smo slobodno vrijeme za kupnju suvenira te šetnju gradskim ulicama i povijesnim trgovima. Nitko nije skidao osmijeh s lica sve dok odjednom iz vedra neba nije počela padati kiša. Tada su se naša nasmiješena lica pretvorila u zabrinuta i svi smo počeli razmišljati gdje možemo pronaći najbolji zaklon. Nekoliko se nas sakrilo ispred natkrivenog ulaza jedne trgovine obućom. Tamo smo dočekali učiteljice i uputili se prema autobusu iako je kiša i dalje neumorno padala i tako nas, na kraju, i ispratila iz Verone. Za otprilike sat vremena stigli smo do našega hotela. Brzo smo se raspakirali i večerali, a nakon toga je slijedilo nekoliko sati zabave prije spavanja. Iskreno, mislim da mnogi nisu spavali te noći jer nas je sljedećeg jutra čekao odlazak u Gardaland. Na kratkom putu od hotela iz mjestašca Negrar do Gardalanda imali smo prilike vidjeti velika polja kukuruza i vinograda te jezero Lago di Garda.

O samom provodu u Gardalandu ne moram ništa posebno ni govoriti jer i sami možete pretpostavili kako nam je bilo. U nekoliko riječi: fenomenalno, ludo, nezaboravno, interesantno, smiješno, nevjerojatno .... Toliko smo sreće imali. Vrijeme kao da se prilagođavalo jedino i samo nama. Nije bilo niti jednog oblačka, mislim da smo čak dobili i malo boje u lica, kad to baš nismo imali prilike ovoga ljeta. Zadnjem danu smo se i veselili i nismo. Veselili smo se jer nas je Venecija, koju smo razgledali i upoznali, oborila s nogu svojom ljepotom, građevinama, gondolama, načinom života, a nismo se veselili jer je to bio zadnji dan našeg nezaboravnog putovanja koje je vjerujem svima nama ostalo u trajnom i lijepom sjećanju. Bila su to tri dana u kojima smo vidjeli puno toga novoga i lijepoga, još više toga naučili, posjetili grob našeg Marina Držića u Veneciji, a najviše se lijepo zabavili i proveli. Sve je prošlo dobro i sve je teklo po planu i programu. Imali smo dobre večere i doručke u hotelu, naše dvije profesorice, dobro društvo, lijepo vrijeme, nije bilo nikakvih poteškoća, svađa ili bilo čega ružnoga. U Rijeku smo se vratili u kasnim večernjim satima gdje su nas dočekali naši nestrpljivi i sretni roditelji kojima smo odmah počeli prepričavati najzabavnije trenutke i događaje jednog od dosad najboljih putovanja našega djetinjstva.

18

oš zamet

Doviđenja i sretno u srednjoj školi

19

Arifi Minela, Dumenčić Petar, Erlić Marijan, Franolić Lorena, Govedarica-Šimičić Dorotea, Grgurević Luka, Grivičić Linda, Halačević Sanel, Iljazović Ishak, Jakšić Lara, Jelušić Petra, Jović Lucija, Kajtazi Vanesa, Kapović Mia, Kotaran Dino, Kranjec Leonora, Maček Valentin, Mateševac Filip, Paškulić Mirna, Pendić David, Pilepić Andrej, Pošćić Karla Jelena, Vučić Filip Razrednica: Nataša Acinger Na slici: Iva Nežić Crljenica

Aščić Ante, Babić Paulina, Barić Marina, Benković David, Blažević Iva, Dobrić Dorotea, Đorđić Sandra, Đuzel Andy, Edelenji Patrik, Filipović Mia, Grbac Bruno, Illich Stjepan, Mršić Elena, Perkov Antonio, Radinović Mia, Rajkovača Mateo, Rak Semin, Rašetina Matia, Rašković Stefan, Rešetar Renato, Sabljak Mihaela, Šehić Dino, Vidanović Stefani,Vuić Sanja Razrednica: Jovanka Pap

Doviđenja i sretno u srednjoj školioš zamet

20

Crnković Iva, Čubranić Fran, Ćiković Mateo, Frančišković Nensi, Golubić Tea, Knežević Moreno, Kovačević Teo, Lučin Fran, Maljevac Mate, Mandžukić Filip, Mihaljević Klara, Miloš Leon, Paro Ivan, Pribanić Lea, Prpić Lovro, Stepić Dora, Sušanj Lea, Šarić Petra, Vidmar Patrick Razrednica: Petra Pinturić

Alić Nadia, Barić Marin, Bojčić Antonio, Burić Matea, Gjukić Karla, Grubišić Paolo, Hasanić Tarik, Ivakić Lucia, Josipović Lorena, Lovrić Daniel, Marjanović Robert, Martinac Jelena, Mataija Dino, Milković Luka, Nezaj Astrit, Pandža Barbara, Perčić Bahtiri Nayana, Prodan David, Sabalić Veronika, Skokandić Katia, Smoković Noah, Tokalić Sara Razrednica: Orjena Stefani-Marečić

U ritmu kulture, zabave i sporta

Basne i mi

Kazališna radionica Malik Rijeka, Dramski studio ZIM (Zajc i Malik), izveli su u našoj školi 11.3.2015. dvije edukativne predstave Basne i mi za učenike razredne nastave. Predstava se sastoji od 4 basne poznatih književnika i 4 improvizacije od kojih svaka slijedi određenu basnu i koja pokazuje životne situacije koje dokazuju da pouka iz basne ima svoju životnu funkciju. Na kraju su izveli Krilovljevu basnu MAJMUN I NAOČALE, bez improvizacije i pozvali su publiku da sama nađe životne situacije koje dokazuju da pouku iz te basne možemo primijeniti u svakodnevnom životu.

Što o predstavi kažu naši učenici: U basnama mi se najviše svidjelo „tuča u knjižnici“ jer je bila smiješna.Mia Segarič 1.c Najviše mi se svidjela tuča u knjižnici jer je bila smiješna. Svidjela mi se kad je majmun bio bez naočala. Također mi se svidjelo kad su se dvije koze tukle.Karla Perlok 1. C U srijedu 11.ožujka 2015. u našoj školskoj dvorani održala se predstava „Basne i mi“. Svi glumci u predstavi bila su djeca. Prikazivali su nam nekoliko basni i spojili ih u jednu lijepu predstavu. Likovi su bili ljudi i životinje. Svaka odglumljena basna prenosila nam je poruku. Učenicima je predstava bila zanimljiva. I ja sam uživala. Bilo mi je interesantno, uzbudljivo i smiješno pa sam redovito pljeskala. Ja mislim da bi se u školi često trebale održavati predstave (kao i ova) da

učenici mogu shvatiti i učiti životne pouke.

Vita Zara, 3.d

21


Trku koju započneš moraš dovršiti (makar i posljednji)Intervju s Milkom Babović

Naša je škola 11.ožujka bila domaćin sportašima koji su došli drugim i trećim razredima predstaviti slikovnice Olimpijske priče. Školu je posjetila i Milka Babović, bivša atletičarka i sportska novinarka, koja je članovima novinarske grupe naše škole odgovarala na pitanja.

Milka Babović rođena je 1928. godine u Skopju (Makedonija). Osnovnu školu i prve razrede gimnazije pohađala je u Sarajevu, jedno vrijeme živjela je u Beogradu, a u Zagreb je stigla daleke 1948. godine. Atletikom se počela baviti 1945.godine i oborila je 25 državnih rekorda. Bila je višestruka državna prvakinja i dvostruka studenska prvakinja. Proglašena je najboljom sportašicom Hrvatske 1952., 1953. i 1955. godine. Završila je Pedagošku akademiju s naglaskom na tjelesnom odgoju. Novinarstvom se počela baviti 1940. godine i najveći trag je ostavila

kao sportska novinarka na Hrvatskoj televiziji. Proslavila se komentiranjem klizačkih natjecanja. Pamtimo je kao pravednu sutkinju u emisiji „Ples sa zvijezdama“. Sve nas je osvojila svojom neposrednošću i šarmom.

Znamo da ste bili vrsna atletičarka, ali možete li nam reći što Vas je potaknulo da se bavite atletikom? U djetinjstvu, sjećam se, roditelji su nas vodili u šumu i tamo su nas pokušavali zabaviti. Otac je na velikoj livadi na početku stavljao dva kamena, a daleko na kraju livade stavio bi neki predmet koji je označavao cilj i onda smo se utrkivali. Ja sam uvijek stizala prva. Osim tih igara iz djetinjstva tko je imao presudnu odluku na Vaše bavljenje sportom? U mladosti najviše me poticala moja majka na čemu sam joj veoma zahvalna, ali me zbog svih mojih uspjeha nikada nisu štedjeli u poslu. U slobodno vrijeme ozbiljno sam morala pomagati u vinogradu i uvijek su me učili da „ništa ne pada s neba“. Kakvo Vam je bilo djetinjstvo? Djetinjstvo mi je bilo lijepo, a u obitelji sam naučila da je vrlo važno baviti se sportom i kretati se. Najdraža mi je uspomena bila penjanje na trešnje i uživanje u slatkim plodovima na vrhu. Pamtimo Vas dok ste prenosili klizanje…. Kako ste se odlučili baš za taj sport? Prenosila sam i druge sportove, ali

22

oš zamet


klizanje sam trenirala i voljela pa sam se dobro snalazila u tome. Bili ste jedna od najboljih sportskih novinarki. Kako ste se snalazili u tom „muškom zanimanju“? Sportski novinari su me dobro primili i ja sam s njima uvijek dobro surađivala, bila sam im ravnopravna. Koliko je važna prehrana kod vrhunskih sportaša i koliko ste joj posvetili pažnju? Kao i kod svakog čovjeka, i kod vrhunskih sportaša, prehrana je veoma važna. Zahvaljujući svojim roditeljima na jelovniku se nalazila samo zdrava hrana. Što bi po Vama trebao imati uspješan sportaš osim talenta?

Svaki bi sportaš trebao, bez obzira na to je li uspješan ili ne, imati volju i želju za uspjehom.Završili ste Pedagošku akademiju za tjelesni odgoj . Kako biste učenika potaknuli na bavljenje sportom? Cilj moga rada u izradi slikovnica bio je upoznati djecu s ljepotama bavljenja sportom i u jednu ruku ih tim maštovitim pričama potaknuti na rekreaciju.

Zahvalili smo Milki Babović na iscrpnim odgovorima, ugodnom druženju i poželjeli joj sretan povratak u Zagreb.

Intervju su vodili novinari 7.a razreda: Petra Bašić, Antonio Monjac i Nika Flego.

23


U društvu s Jankom Polićem Kamovom

Mala novinarska skupina sedmih razreda (Petra Bašić, Hana Jureša, Deni Fumić i Nika Flego) odlučila je istražiti što naši sugrađani znaju o piscu Janku Poliću Kamovu čiji spomenik krasi Titov trg ispred hotela Continental. Nakon što smo i sami proučili sve o životu pisca, zaputili smo se u srijedu 15.4.2015. godine u grad. Izuzetno sunčan i topao travanjski dan bio je idealan za naš novinarski zadatak. Podijelili smo zadatke za svakog člana skupine i zaustavljali slučajne prolaznike s namjerom da saznamo što Riječani znaju o ovom piscu. Slučajnim odabirom zaustavili smo tridesetak prolaznika i za sve smo imali isto pitanje: „Znate li čiji je ovo spomenik i po čemu je ta osoba poznata?“.

Neki prolaznici bili su izuzetno znatiželjni, rado su zastajali i razgovarali s nama i uglavnom su svi znali da je spomenik riječkog pisca Janka Polića Kamova rođenog u Rijeci na Sušaku.

Samo nekolicina je znala da je živio na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće i da je umro u bolnici u Barceloni. Neki stariji sugrađani (samo njih 6) znali su da je napisao roman Isušena Kaljuža, a zbirke pjesama Ištipana hartija i Psovke nikako se nisu mogli sjetiti. Znali su da je sudjelovao u protukhuenovskim demonstracijama i da je bio prijatelj sa Stjepanom Radićem. Jedna starija gospođa iznenadila nas je jer je znala da je išao u osnovnu školu na Pećinama i da je bio odličan u školi, ali nije znala da je pisao drame koje je neuspješno nudio kazalištima i dobivao odbijenice. Nitko od prolaznika nije se sjećao da su ga spominjali u školskoj lektiri ili na satovima književnosti, nisu znali da je proputovao cijelu Dalmaciju, Bosnu, Crnu Goru, Slavoniju, boravio u Italiji i oduševljavao se kulturnim životom u Španjolskoj. Na pitanje kako im se sviđa spomenik svi su imali pozitivno mišljenje.Svi sudionici razgovora izjavili su da im se spomenik izuzetno sviđa i da krasi trg na kojem se nalazi - iako nisu puno znali o autoru. Bili su zadovoljni jer smo im mi pojasnili da je skulpturu u sadri izradio Zvonimir Kamenar, hrvatski kipar sa Sušaka 1998. godine i da je prvi put javno predstavljena ispred Kavane Continental. Većina prolaznika je pretpostavljala da je spomenik postavljen 2000. godine, a mi smo nakon svega bili zadovoljni spoznajom da naš pjesnik živi i dalje u sjećanjima sugrađana i u književnim radovima.

24

oš zamet


Književni susret s Majom Brajko Livaković

U četvrtak, 23. travnja 2015., našu je školu posjetila književnica Maja Brajko-Livaković. U školskoj se knjižnici družila s učenicima 6. i 8. razreda. Autorica je predstavila mnoge svoje knjige, prezentirala način njihovog nastanka, što ju je inspiriralo i što je utjecalo na njihov nastanak. Razgovarala je s učenicima o problemima koji muče učenike kao i likove njezinih romana – izgled, problemi s roditeljima, prve ljubavi, uklapanje među vršnjacima i slične teme o kojima treba razgovarati. Učenike je zanimalo kako književnica stvara, što ju inspirira, na koji način odabire teme svojih knjiga. Na prigodan način i u ugodnoj atmosferi obilježili smo Međunarodni dan knjige.

Susret s Jadrankom Bitencom

U srijedu, 29. listopada 2014., nekoliko učenika šestih razreda u školskoj je knjižnici prisustvovalo susretu s književnikom Jadrankom Bitencom.

Pričao nam je o jednoj od svojih knjiga, koja se nalazi na popisu lektire za 6. razred, Twist na bazenu. Nismo znali da u toj knjizi pripovijeda o svom djetinjstvu i odrastanju. Bili smo jako znatiželjni i imali smo puno pitanja. Govorio nam je kako je većina likova u romanu stvarna. Svima nam je dozvolio postavljati pitanja i rado je njih odgovarao. Bio je jako veseo i svi smo se dobro zabavili. Najavio je i svoj novi roman, koji uskoro izlazi iz tiska, Apsolutni početnici. Rekao je da je također namijenjen nama, mladima. Bilo mi je zanimljivo. Drago mi je što sam nešto i naučila i upoznala tako super pisca. Nadam se da će nas Jadranko Bitenc opet posjetiti. Ema Jurasić, 6.c

Sat lektire za pamćenje

Svaki zadnji dvosat u mjesecu posvećen je lektiri. U listopadu smo čitali knjigu Twist na bazenu Jadranka Bitenca. Sat je počeo uobičajeno. Pričali smo o knjizi. Postavljali smo puno pitanja. Na neka je, naravno, znala odgovore naša učiteljica, ali o nekim odgovorima smo mogli samo nagađati. I tako, odjednom, na vratima naše učionice pojavio se glavom i bradom pisac knjige, Jadranko Bitenc. Stvarno nas je iznenadio. Postavljali smo mu brojna pitanja. Otkrio nam je da je on zapravo glavni lik Ado i da se većina događaja, spomenutih u romanu, zaista dogodila. Odgovarajući nam na pitanja, koristio je svoj bogati rječnik. U razredu

25


je bila ugodna atmosfera. Osjećala sam se počašćeno što sam bila ispred pisca čiju sam knjigu upravo pročitala. Na kraju smo ga zamolili da nam se potpiše u bilježnice iz lektire.

Mislim da će svi moji prijatelji iz razreda, zajedno sa mnom, pamtiti ovaj iznenadni susret s piscem Jadrankom Bi-tencom.

Književni susret 3.c i 3.d sa spisateljicom

U našoj školi, 7. listopada 2014. održao se književni susret s autoricom brojnih igrokaza iz naših udžbenika, Ksenijom Grozdanić. Imali smo priliku aktivno sudjelovati u prezentaciji njezine knjige „Dvanaest veselih mjeseci“, koji je zamislila sama autorica. Naime, nekolicina učenika prezentirala je određena godišnja doba sa svim svojim karakteristikama. Tako je ljeto na sebi nosilo morske motive, poput opreme za plažu. Proljeće golemi plašt koji je asocirao na prekrasnu zelenu livadu. Zima je imala oblik božićnog drvca, a jesen pak kabanicu i dodatnu kišnu opremu. Izuzev navedene prezentacije, sudjelovali smo u igri u kojoj je odabrani

učenik mnogobrojne motive razvrstavao upravo po godišnjim dobima. Vrlo smo se lijepo proveli, štošta naučili, ali i ponovili već znano nam gradivo. Ovo lijepo iskustvo zasigurno ćemo još dugo pamtiti.

26

oš zamet


Predstava Ribar Palunko i njegova žena

Dana 29.11.2014. godine Osnovnu školu Zamet posjetio je Kazališni studio koji je izveo predstavu „Ribar Palunko i njegova žena“. Ribara Palunka i njegovu ženu utjelovilo je dvoje glumaca iz Dubrovnika.

Predstava je rađena prema istoimenoj priči Ivane Brlić - Mažuranić, a upotpunjena je i humorističnim dijelovima. Tijekom dva sata trajanja predstave glumci su nas svojom profesionalnošću uveli u drugačiji aspekt gledanja ove bajke. Kako bi učenicima bilo još zanimljivije, glumci su u predstavu uveli i neke učenike. Ines Strilić, učenica 6.a razreda, uspješno je odglumila ulogu prekrasne Zore-djevojke, učenik Antonio Frigan također iz 6.a razreda odlično se snašao u liku nejakog Vlatka, dok je Ines Despotović iz 6.d razreda čitala dio u kojemu se košuta ukazala ženi na majčinom grobu.

Predstava je bila vrhunski izvedena jer su nam glumci u vrlo malo prostora (petina školske dvorane) i s vrlo malo rekvizita dočarali jednu od najpoznatijih priča naše spisateljice Ivane Brlić – Mažuranić, koju se opravdano naziva hrvatskim Andersenom.

Napisale: Tea Frančić i Magdalena Krešić, 6.b

27


Odaberi sport

Tijekom siječnja i veljače učenici 2. a i 2. d razreda uključili su se u program „ Mali sportaši“ projekta „Odaberi sport“ koji se provodi pod potporom Međunarodnog olimpijskog odbora i Ministarstva zdravlja. Cilj projekta bio je bavljenje sportom kao načinom života i upoznavanje olimpijskim sportova. Osnovna vodilja projekta je tjelesno vježbanje kroz dimenziju sporta kao preventivne zaštite zdravlja. Program motivira, educira i pomaže djeci kako bi pronašli optimalan način kontinuiranog vježbanja u kojem će uživati, dobro se zabaviti i na takav način stvarati pozitivnu naviku tjelesnog vježbanja od ranog djetinjstva. Teoretski dio programa provodio se tijekom 10 školskih sati uz serijal slikovnica „Mali sportaši“ kao pomoćnog nastavnog sredstva. U slikovnicama autora Vitomira Spasovića, djeca-mali sportaši prezentiraju svoja naučena znanja i sposobnosti motivirajući čitatelje, svoje vršnjake na tjelesnu aktivnost. Knjige su prilagođene uzrastu i opisuju dvadeset i šest olimpijskih sportova te obrazlažu važnost bavljenja sportom. Približavaju djeci olimpijske sportove discilpina i motiviraju ih da odaberu sport koji im se najviše sviđa i uključe u sportske klubove. Na takav način postiže se i razvija interes i djeca napreduju u različitim sportskim aktivnostima. Učenici su vrlo rado sudjelovali u

projektu. Sa zanimanjem su čitali, slušali priče i proširili svoja teoretska znanja o Olimpijskim igrama, povijesnim razvojem pojedinog sporta i različitim vrstama sportskih disciplina. Tijekom rada kod učenika se stvarala motivacija i želja za uključivanjem u jednu od sportskih aktivnosti. Uspostavljena je i međupredmetna povezanost. Nakon završetka projekta učenici su odabrali sport koji ih je najviše zainteresirao i likovno ga predočili različitim tehnikama. Potaknuti dobrim edukativnim i zanimljivim sadržajem slikovnica pozivamo i vas da se zabavite, uživate u čitanju i tako produbite svoja znanja i interes za bavljenje sportskim aktivnostima odabirući sport koji vas veseli. „Kada odaberete sport, postat ćete dio velike sportske obitelji, upoznati mnoge gradove i države i družiti se s prijateljima iz svih krajeva svijeta. Provest ćete vrijeme u zabavi i veselju. Bit će tu suza, padova i poraza, ali i smijeha, pobjeda i velikih uspjeha. Zato nemojte dopustiti da vam se dogodi da ne probate taj svijet i takav način života. Nađite sport za sebe.“

oš zamet

28


Predstavljanje slikovnice olimpijske priče

Približiti djeci sport i objasniti im kako izgleda put do vrhunskih rezultata učenicima 2. i 3. razreda naše škole pokušali su pojasniti autori slikovnica „Olimpijske priče“ džudaš Vitomir Spasović i sportska novinarka Milka Babović. U školu su došli 11. ožujka, a u predstavljanju slikovnica pridružio im se i glumac Damir Poljičak.

„Gospođica Hoppla“, „Spretni Leon“, “Makata Taka Hela“, “Veliki Sergej“, „Snježna kraljica“, „Paul Elvstrom“ i „Igre bogova“ slikovnice su koje na simpatičan način predstavljaju neke olimpijske sportove: judo, gimnastiku, jedrenje, skok s motkom, skijanje, klizanje i atletiku. Mali učenici, s velikim zanimanjem, pratili su sve o antičkim olimpijskim igrama i uživali u pričama tete Milke. Tini iz 3. b najviše se dopala priča o dječaku koji je uložio veliki trud da bi postao vrhunski gimnastičar, a Lucija i Karlo iz 3.a uživali su u vježbama

razgibavanja koje je vodio glumac Damir Poljičak. Autori ovih slikovnica željeli su motivirati u najranijoj dobi što više učenika koji će se opredijeliti za neki od ovih sportova i nastaviti njegovati sportski način života.

Nogomet Nogomet je zabavan. Idem svake subote na utakmicu. Ja volim nogomet zato jer trčimo. Idemo na utakmice, šutamo loptu i branimo gol. Igramo turnire i kupove. Ima nas puno. Treniram tri puta tjedno. Sport je bitan jer se razgibamo.

Erik Crnić, 2.a

Čudo od djeteta Fran Živković ima samo osam godina, a interes za glazbu pokazao je već s dvije i pol godine. Za treći rođendan dobio je svoju prvu gitaru. Učenicima naše škole podario je predivan gitaristički koncert.

29

Galerijaoš zamet

30

Mina Đuzel, 2.d

list učenika oŠ zamet rijeka, 2015. dio i

Documents