LIRSKO PJESNIŠTVO SREDNJEG VIJEKA

LIRSKO PJESNIŠTVODo 12. st. stvarala se nabožna književnost – liturgijski tekstovi, zbornici poučnih štiva, apokrifi, vizije, hagiografije, ispovijesti, alegorije, legende, parabole, egzempli (pričice ispričane da potkrijepe moralnu misao , ili ilustriraju misao). Lirika se dijeli na latinsku i narodnu, na nabožnu i svjetovnu liriku. U crkvi najprije nastaju himne, ode i elegije, a potom rekvijemi, božićne i uskrsne pjesme. U Francuskoj se javljaju ljubavna pjesma, alba (zornica), pastorala i prepirka. Teme su idealizirane i pripadaju viteškom svijetu. Vidljiv je utjecaj arapske ljubavne lirike, klasične rimske ljubavne elegije i golijardske (lutalačke) ljubavne pjesme. U 11. i 12. stoljeću u francuskoj pokrajini Provansi nastaje TRUBADURSKA LIRIKA. Trubaduri su lutajući pjesnici i izvođači vlastitih pjesama, koji u svojoj lirici njeguju kult dame, slaveći žensku ljepotu i vrline, i opisujući vlastitu zaljubljenost u širokoj osjećajnoj skali, od izravne senzualnosti do simbolične duhovnosti koja se može dovesti u vezu s kultom Bogorodice. U službi trubadura, koji su pjevali o viteškoj ljubavi prema uzvišenoj i nedostižnoj gospi, često su bili žongleri, koji su postajali njihovi pratioci i samostalni izvođači njihovih djela. Žongleri su bili putujući pjevači i svirači, mnogostruki zabavljači koji su se bavili pjesništvom i glazbom, plesom, glumom, a izvodili su i mađioničarske trikove i točke s dresiranim životinjama.Comte de Peitieus Guilhem IX. (1071.-1127.), najmoćniji je francuski feudalac svog doba i najstariji poznati trubadurski pjesnik. Stvorio je stil tzv. dvorske poezije i trubadurskog poimanja ljubavi.Bernart de Ventadorn (druga pol. 12. st.) najznačajniji je predstavnik provansalske trubadurske lirike. Život je proveo kao dvorski pjesnik raznih velikaša. Opjevao je rađanje, razvoj i nesretni završetak svoje ljubavne avanture.Jaufre Rudel (pol. 12. st.) opjevao je daleku i nedostižnu ljubav.Trubadurska se poezija u Njemačkoj razvila kao dvorska ljubavna lirika MINNESANG. Za razliku od trubadura, minnesangeri nisu uzimali u službu narodne svirače, njihova lirika je prožeta mistikom i simbolikom, a katkad poprima moralizatorski i poučni pečat. Najstariji minnesangeri, vitez od Kurenberga i Dietmar von Aist, unose novi oblik ljubavne pjesme (romanizirani oblik).Walther von der Vogelweide (1170.-1230.) najveći je njemački srednjovjekovni pjesnik. U okvire minnesanga unio je dah svježine njemačke pučke poezije.Geoffrey Chaucer (1340.?-1400.) prvi je veliki engleski pjesnik. Realistički vjerno prikazao je razne slojeve engleskog društva, s mnogo humora i finih psiholoških zapažanja u Canterburyjskim pričama (Prolog, 23 priče u rimovanim distisima), koje se ostale nedovršene. To je niz pripovijesti što ih priča skupina hodočasnika na putu za Canterbury.François Villon (1431.-nakon 1463.) najveći je srednjovjekovni francuski pjesnik i prvi vjesnik modernog lirskog izraza. Dvaput osuđen na smrt i oba puta pomilovan. Prvi pjesnik grada i posljednji veliki pjesnik srednjeg vijeka. Zbirke su mu Mali testament, 1456. (40 oktava u osmercima), gdje su u šaljivom duhu oprašta sa svijetom i razdaje svoja stvarna i imaginarna dobra. U Velikom testamentu, 1462. (173 oktave, lirske pjesme i balade) dominira motiv prolaznosti i strah od smrti. Najpoznatija mu je pjesma Balada obješenih.Romancero (14./15. st.) zbornik je španjolskih narodnih pjesama, najstarija i jedna od najznačajnijih zbirki narodne poezije uopće.VAGANTSKA LIRIKA, prema vagantima ili golijardima (putujući đaci i klerici lutalice), visoko je vrijedna lirika, koju karakterizira izrazito ironičan odnos prema srednjovjekovnim vrijednostima. Najpoznatiji zbornik golijardskih i vagantskih pjesama je Carmina burana (1230.) na latinskom i na

narodnim jezicima. To su ljubavne, vinske, baladne, satirične, raspojasane i religiozne pjesme, a od pjesnika se isticao anonimni Archipoeta.