LIJEČNIČKIVJESNIK

GOD. 46. ZA GREB , MAJ 1924. BROJ 5.

S k lin ike z a ko žn e bo le s t i u F re ib u rg u i. Br. D i re k to r : P ro f . G. A. Rost.

Način uporabe i ierapeutska upotreba ultravioletnih izvora svjetla.

Dr. Philipp K e l l e r , privatni docenat, Freiburg i. B.

Polazeći od terapije sunčanim svjetlom nastala je terapija ultraviolet­nim svjetlom onda, kad se utvrdilo, da upale na koži uslijed sunčanogsvjetla nastaju, kad ono sadrži ultravioletne zrake. U početku su svi bili skloni, da identificiraju ljekovite faktore sunčanog svjetla s onima, koji prouzrokuju upalu kože, i prema tomu se očekivalo, da će izolirano poja­čanje ultravioletnog svjetla, kakovo je moguće pomoću specifičnih izvora,postati više vrijedno i od samog sunčanog svjetla. Danas, kad se ta išče­kivanja nijesu ispunila, počinje se opet odveć rogoboriti protiv terapije ultra­violetnim svjetlom. Pretjerane nade, kad se razočaraju, lako će uroditi pre­tjeranim predrasudama. Istina ipak leži po sredini, pa Se tako i od terapije ultravioletnim svjetlom smije očekivati samo ono, što ona može da pruži. U novije vrijeme se pokazalo, da ispravna terapija ultravioletnim svjetlom ima svoje stalne indikacije, u čijem području ona potpuno ispunja svoju zadaću.

Poznato je, da je ultravioletno svjetlo ono, koje se nastavlja na vi-oletni dio vidljivog spektra, koji svršava negdje kod 400 pp. O no se nalazi u suncu sve do 290 pp, u svjetlu ugljenog luka otprilike do 250 pp, u svjetlu živinih para do 220 pp, dabome uvijek u stanovitoj jačini premacjelokupnom svjetlu. Ono nije- vidljivo, no može se dokazati iz njegovog fizikalnog, kemičkog i biološkog djelovanja. Budući da staklo u debljini preko 1 svjetlo s duljinom vala ispod 350 pp apsorbira, moraju izvori ultra­violetnog svjetla, ako je to potrebno biti ovijeni takovim supstancama, koje propuštaju ultravioletno svjetlo. Tako na pr. bjelutak (Quarz) propušta zrake do 220 pp. Zrak apsorbira istom u atmosferskom sloju ultravioletno svjetlo ispod 280 pp. Ipak na visokim mjestima sunčano svjetlo sadržaje više ultra­violetnih zraka.

Ultravioletno svjetlo djeluje prije svega na kožu, a onda na cio orga­nizam. Budući se ne zna u koliko je to potonje djelovanje posredne naravi, t. j. u koliko se temelji na utjecajima osvijetljene kože, dobro je to djelo­vanje nazvati sekundarnim prema onom primarnom na kožu.

Sposobnost prodiranja je naime pri ultravioletnom svjetlu vrlo neznatna. Prema istraživanjima H a s s e l b a l c h a nalazi se od svjetla, komu je duljina

174

vala 297 jxjx ispod sloja kože od 01 m/ m , što približno odgovara debljini epidermide, još samo 2%. Sve drugo je dakle već prije apsorbirano. Ipak moramo uzeti da i taj neznatni postotak u dubljini kože može da razvije izvanredno veliko djelovanje. Osjetljivost kože i stanovitih stanica kože je upravo za svjetlo stanovite duljine vala veoma visoka.

Znamo po istraživanju H a u s s e r a i V a h l e a , koji su ultravioletno svjetlo jedne lampe sa živinim parama rastavili pomoću prizme iz bjelutka i projicirali na kožu, da upale od svjetla na koži prouzrokuju zrake ispod 313 p.[i. Osjetljivost za te zrake je naravno različita, najviše za zrake oko 300 |x|x, a za zrake ispod 298 [x|x se ona opet umanjuje. Vjerojatno je spo­sobnost prodiranja tih zraka premalena, da uopće dodje do stanica koje reagiraju te se one upiju već u rožnatom sloju kože, koji više nema udjela na vitalnim procesima.

Kod lampe sa živom i bjelutkom, koja nema poput sunca i svjetla ugljenog luka suvisli spektar, nego spektar crta — ultravioletno svjetlo odašilje zrake od pojedinih duljina valova, a izmedju njih su praznine bez svjetla — kod takove lampe su duljine vala 300 11|t i 289 |x|x one, koje odašilju 3/4 svih zraka što djeluju upaljivo na kožu.

Prema tomu kod upotrebe lampe sa živinim parama i bjelutkom ra­dimo s prilično ograničenim zrakama, koje po svom vanredno jakom dje­lovanju na kožu odredjuju karakter terapije ultravioletnim zrakama; kakovo djelovanje topline ili vidljivog svjetla se ne može tu očekivati već poradi kratkoće vremena, za koje koža smije biti izložena ultravioletnom svjetlu. Jedino možda kod osvjetljivanja ultravioletnim svjetlom iz zraka nastali pli­novi kao ozon, možda takodjer i dušični oksidi mogli bi za vrijeme jednog terapeutskog osvjetljivanja imati još neko posebno djelovanje, n. pr. prolazno sniženje krvnog tlaka, kako to oni i inače sami po sebi mogu prouzročiti, ako se udišu.

Djelovanje ultravioletnog svjetla na kožu sastoji se u sad jačoj sad slabijoj upali, koja se pojavljuje tek iza nekog vremena. Otprilike 6 —8 sati iza djelovanja srednje doze ultravioleta počinje koža crvenjeti, a pošto je ta dermatitis prvog stepena jenjala, počinje se ljuštiti, da se onda uz pig­mentaciju iznova oporavi. Pri jačim dozama ultravioleta biva ta upala jača i prave se bolne ;nodro-crveno obojene otekline ili dapače mjehuri, te ko­načno dugotrajne i ako samo površne ulceracije, koje dašto uvijek zacjeljuju glatkom, nježnom, ponajviše slabo pigmentiranom brazgotinom.

Prama histološkoj pretrazi je uzrok upale poglavito degeneracija poje­dinih bodljikavih ćelijica (Stachelzellen). Pri tom krvožilni sustav osobito jako sudjeluje, bilo da je izravno oštećen ultravioletnim svjetlom, što izgleda da je kod jačih doza svakako moguče, bilo da je indirektno uzrokovana toksičkim produktima degeneracije, koje potječu iz epidermide. Svakako se u histološkoj slici može opaziti iseljivanje ieukocita iz krvnih sudova i use­ljavanje u epidermis već i onda, kad pojave degeneracije u samim bodljika­vim ćelijama još nijesu primjetljiv.e.

Ali takodjer i ti histološki znakovi nekoga poremećenja zahtijevaju još neko stanovito vrijeme za svoj razvoj, a to vrijeme je manje od vremena latence makroskopski vidljivog eritema; ipak je vjerojatno, da faktična pri­marna oštećenja svjetlom počinju u času .osvjetljavanja. Da se to medjutim dokaže nužno je držati pred očima rezultate eksperimentalnog istraživanja o utjecaju ultravioletnog svjetla na pojedine tjelesne elemente izolirane iz organizma. Na bjelančevine djeluje ono koagulirajuće; dašto da su za to pot rebne osobito visoke doze, kakove kod terapeutske upotrebe ne dolaze uopće u obzir. Nasuprot može se dokazati njegovo djelovanje na fermente već kod najmanjih doza, što je i dokazano, za mnogobrojne ekstracelularne izolirane fermente.

175

K r e i b i c h je otkrio i štetno djglovanjeliltravioleta takodjer i na intra- celularne fermente u leukociti ma, koji su bili osvijetljeni u tankim prevla- kama gnoja na stakalcu (Objektträger); tako je razorilo ultravioletno svjetlo oksidazu, što se očitovalo u izostajanju reakcije obojenjem izvedene po S c h u l z e - W i n k l e r u . To razorenje oksidaze u leukocitima može se upo­trijebiti kao dokaz momentanog djelovanja ultraviol. svjetla na kožu, jer ako se može infiltrirati koža s leukocitima, što se može postići i lako i jednomjerno osvjetljenjem ultravioletnim svjetlom, onda se može ponovnim osvjetljenjem, koje ostaje u običnim dozama terapeutske upotrebe, u leuko­citima razoriti ili oštetiti oksidaza. Pri tom su naravno sami leukociti još uvijek tu, ali je njihova sposobnost za reakciju oksidaze u rezu neposredno iza osvjetljenja ,već nestala. Kod tog pokusa pokazali su se i u gornjim kapilarama već oštećeni leukociti, dokaz za mogućnost oštećenja cirkulirajuće krvi po ultraviolet, svjetlu. Histološka pretraga rastavlja makroskopski je­dnostavnu pojavu eritema, dakle u degeneraciju poglavito bodljikavih sta­nica kože, i u reaktivne procese krvožilnog sustava na produkte degenera­cije. Broj bodljikavih stanica, koje propadaju izvanredno je velik, i nije za­čudno, ako kod jakog osvjetljenja opažamo povećanje tjelesne temperature, reaktiviranje kojeg plućnog procesa i iskašljavanje krvi, nadalje albuminuriju. Te pojave upućuju na to, da osvjetljivanje ultravioletnim svjetlom djeluje na način parenteralno injiciranih bjelančevina. S tim u skladu su i promjene krvi, koje nastaju iza općenitog osvjetljivanja ultravioletom: hiperleukocitoza a često i eozinofilija. Takodjer i crvena krvna tjelešca pokazuju znakove pojačane regeneracije i bržega raspadanja, dakle ubrzanog obnavljanja ci­jelog broja crvenih krvnih tjelešaca, kao posljedicu draženja moždine kosti. I cjelokupna izmjena tvari sudioništvuje kod toga, povišeno je izlučivanje dušika, sumpora i fosfora ( K ö n i g s f e l d ) . Šećer u krvi se umanjuje, a sa- držina kalcija u serumu se na dugo vremena povećava.

Tlak krvi takodjer je za dugo snižen. Te pojave tumači R o t h m a n n u smislu umanjujućeg djelovanja ultravioleta na simpatikotonus; one nastaju u mahovima u glavnom iza prvog osvjetljivanja ali takodjer u toku liječenja svjetlom i ostaju još kasnije i ako u manjem stepenu.

Navedene reakcije kože kao reakcije organizma mogu da služe kao podloga terapeutske upotrebe ultravioletnoga svjetla. U načinu apliciranja treba da razlikujemo lokalno osvjetljivanje od općenitoga.

Lokalno osvjetljivanje ultravioletnim svjetlom, koje se ponajviše izvodi pomoću lampe sa živinim parama i bjelutkom u formi Kromayerove lampe, upotrebljava se ponajviše u dermatologiji. Po tomu što ona biva trajno hla- djena tekućom vodom možemo je jako približiti oboljeloj koži, da, i krv kompresijom istisnuti iz površnih sudova i time omogućiti ultraviol. svjetlu pristup u donje slojeve kože. Kao njeno djelovanje poželjan je jak eritem ili dapače tvorba mjehurića. Dugotrajna reaktivna upala igra pokraj dele- tarnog utjecaja na stanovite patološke produkte, kao novotvorene kapilare i tuberkuloidno tkivo, glavnu ulogu u djelovanju ultraviol. svjetla na bole­sna stanja, koja smo nakanili utjecati.

S uspjehom se ovo lokalno osvjetljivanje ultravioletom prije svega upotrebljava kod alopeciae areatae, ali i kod svih drugih poremećenja fun­kcija folikula vlasi. Predmjevajući dakako, da ovi još nijesu bolešću uni­šteni. Tu se već iza jednog do dva osvjetljivanja opaža rastenje vlasi, obično samo na onom predjelu koji je bio osvjetljivan. Uvjetom za uspjeh je sna­žna eritematozna doza.

Za uništenje patoloških produkata nužne su veće doze, koje izazivlju mjehuriće. Tako je kod površnih teleangiektazija, kao one kod naevi ara- nei ili kod početnog stanja rosaceae.

176

Glavno područje upotrebe lokalnog osvjetljivanja ultravioletom je ko­žna tuberkul za„ prije svega lupus planus, ali i scrophuloderma i t. zv. erythema induratum. Tu treba sve te forme, dogod su one egzulcerirane i hipertrofične, najprije očistiti i epitelizirati rentgenom. Ali i kod prvobitno zatvorenih forma najuspješnija je metoda utjecanja svjetlom na tuberkulozna oboljenja uopće, kombinacija terapije rentgenom i ultravioletom. Kod toga treba uzeti u obzir opće osvjetljenje tijela. (Sistematski kombinirano liječe­nje zrakama po R o s t u . ) Tu treba, kako sam već spomenuo, upotrijebiti ultra­violetno svjetlo do stvaranja mjehurića po nekoliko puta..

Općenito osvjetljivanje, koje je zgodno sa t. zv. umjetnim g rskim suncem, dakle živinom lampom s bjelutkom ili s lampom ugljenog luka, upotrebljava se osim kod oboljenja kože još i u ostaloj općenitoj terapiji.

Za oboljenja kože značajno je to, da je osjetljivost iza osvjetljenja kože smanjena naprama izvanjim podražajima, n. pr. naprama etnpl. canthar., ol. sinap. i t. d., ali samo tamo, gdje je osvjetljenje bilo neposredno, dakle lo­kalno. Može se predmjevati uvećana toleranca naprama stanovitim drugim podražajima, koji iznutra dolaze na kožu i koji su uvjetovani produktima izmjene tvari ili živčanim podražajima. Tako se kod dermatitis herpetiformis, koja se može izazvati malenim internim dozama jodkalija, to nastupanje može spriječiti na osvjetljenim dijelovima tijela ili se barem može umanjiti; isto tako je terapeutsko uplivisanje ovoga oboljenja moguće općenitim osvje- tljivanjem.

Slično djelovanje postoji čini se i kod psoriasis i to kod onih više kroničnih serpiginoznih forma. Akoprem je to djelovanje manjeg stepeua. Isto se tako može vidjeti zgodan utjecaj kod urtikarielnih pojava na koži kod male djece, n. pr. kod skrofulusa. Djelovanje je omedjeno samo na ne­posredno osvjetljene partije kože.

Ovome jedino lokalnome djelovanju osvjctljivanja stoji nasuprot 'osvjet ­ljivanje cijelog organizma, kaošto je ono, koje služi pobijanju rahitide i tuberkuloze.

Besprikorno je dokazano djelovanje na rahitis. Rentgenografski se dade dokazati, da se pod osvjetljivanjein ultravioletom konsolidiraju koštane jezgre i da se klinički simptomi gube. (Hul d s c h i n s k y . ) Po amerikanskim re­zultatima pokusa kod eksperimentalne rahitide parcova čini se, da se prvo­bitna zaliha tijela na vitaminima osvjetljivanjein bolje iskorišćuje, ali da se ovi vitamini samim osvjetljivanjein ne nadoknadjuju niti se stvaraju. Nadalje, kako je već spomenuto, raste sadržaj krvi na kalciju. Ma da se .uspjesi osvjetljivanja ultravioletom mogu postići osvjetljivanjein toplinskim zrakama kao i osvjetljivanjein rentgenom, ipak je upotreba ultravioletnog svjetla naj­jednostavnija i najslobodnija od svih uzgrednih pojava, kojih bi se eventu­alno trebalo plašiti.

I kod eksudativnih oboljenja, koja se često očituju u ekcematoznim po­javama na koži, koriste osvjetljenja ultravioletom.

Konstitucionalne anomalije vode već u područje tuberkuloze, barem prema njezinim kolikvativnim formama (scrophulodermi), koje se općenitim osvjetljivanjein ultravioletnim svjetlom mogu osobito dobro utjecati. Ovdje kao i kod svih drugih forma kožne tuberkuloze, kao i tuberkuloze kostiju, nužno je da tijelo bude sposobno, da podnese napore, koji nastaju uslijed terapije ultravioletnim svjetlom. Uslijed toga je kontraindieirano osobito kod naginjanja hemoptoi i kod progredijentnih forma tuberkuloze. Ta terapija Očituje svoj štetni utjecaj u promjenama temperature. U svim je drugim slučajevima utjecaj jasan. To se osobito vidi poredjujuči te uspjehe s loši­jim uspjesima jednostavnog lokalnog osvjetljivanja bilo rentgenom bilo ultra­violetom, ako se kod toga ne upotrjebi općenito osvjetljivanje.

177

Od vremena do vremena mogu se kod oboljenja, kože vidjeti uspjesi o p ć e n i t o g osvjetljivanja kod pruritus, pithyriasis rosea, kod postskabiozne dermatitide i kod rijetke parapsoriaze. (Pithyriasis lichenoides chronica.)

Sposobnost općeg roboriranja osvjetljivanjem tijela upotrebljava se kod anemija, kloroza i kod nervoznih stanja.

Treba još postaviti pitanje shodnog doziranja.Uglavn m općenito osvjetljivanje ne smije ići preko stanovitog ugodno

osjećanog stepena eritema. Doziranje ultravioletnog svjetla nije toliko nužno iz obzira prema individualnoj osjetljivosti, koja naravno postoji, ali ipak dopušta stanovitu prosječnu upotrebu, koliko iz obzira prema neobičnoj ra- znoličnosti žižaka. Ako se obazremo na to, da stariji žižak posjeduje možda samo 1/8 biološkog djelovanja novoga, onda ćemo lako shvatiti, da je be­smisleno zadovoljiti se bilo kakovim podacima o vremenu osvjetljivanja. Takovo vrijeme osvjetljivanja znači za svaki pojedini žižak drugu biološku vrijednost. Valja dakle svoju lampu sam dozimetrirati ili izravno na koži opreznim iskušavanjem ili fotokemičkom ili kakovom drugom reakcijom, jasno je, da svaki dozimetrički postupak, ako hoće da bude ispravan, mora biti uperen na one zrake, koje na koži prouzrokuju biološko djelovanje, a ne na bilo koje područje zraka s valovima raznih duljina, eventualno bi­ološki ravnodušnih.

Ovim uvjetima odgovaraju jedino „Jodmetode“. One stoje nasuprot F ü r s t e n a u o v o m aktinimetru ili Eder-Hechtovom Graukeilphotometru. Danas je najtočnija metoda mjerenja za Bachovu lampu slijedeća: U jednoj lijevkastoj čaši od 5 cm promjera osvjetljava se okomitim upadom zraka mješavina od 25 ccm jednoprocentne rastopine jodkalija, 25 ccm petprocentne rastopine sumporne kiseline, 1 ccm l/ i00 normalne rastop. .natrfothiosulfata kojima se dodaju nekoliko kapi rastopljenog škroba (reagencije se moraju svaki put nanovo prirediti). Za vrijeme osvjetljivanja nastaju uvijek na rubu čaše plave pruge, koje se lakim miješanjem staklenim štapićem odstranjuju. Najedamput postaje cijela tekućina plava; prelaz se može lako vidjeti ,pred bijelom pozadinom, na pr. u čaši, koja je u jednoj svojoj polovini bijela. Vrijeme u kojem je nastao preokret može se upotrijebiti, da se njime odredi biološka jedinica, koja se može uzeti kao „jedinica gorskog sunca“ (Höhen­sonneneinheit) = HSE. To je ona količina biološki učinog svjetla, koje se u tom dobivenom vremenu daje jednome tijelu, koje se nalazi u dvostrukoj onoj udaljenosti od lampe, koju smo imali kod osvjetljivanja reagencija. Ako smo bili nakanili, da opće osvjetljavanje poduzmemo u udaljenosti od 50 cm, postav! amp lampu pred reagencije u razmaku od 25 cm. Dobiveno vrijeme HSE vrijedi uvijek samo za nekoliko tjedana. Jedna takva jedinica gorskog sunca je upravo srednja doza eritema, i može se d a v a t i ' svakom indivi­duu, koje dosele nije bilo osvjetljivano. Posljedica toga. osvjetljivanja bit će uvijek eritem, koji će doduše biti različit po intenzitetu, ali koji nikad ne će biti odviše jak. Radi regionarne osjetljivosti, odnose se ovi izvodi samo na trup tijela; udovi i glava samo su za polovicu tako' osjetljivi.

Iza jednog osvjetljivanja tijelo se privikava na svjetlo, privikavanje je vezano uz pigmentaciju, ali se može dogoditi i bez nje. Nasuprot tome pig­mentacija nije uvjetovana privikavanjem na svjetlo, nego je samo od vre­mena do vremena koordinirana onome.

Radi tog privikavanja mora se doza svjetla pojačavati. Ovdje se isto tako to povećavanje ne može odrediti minutama, nego se ima dogadjati tako, da se prvobitna eritemna doza umnožava. Opet se mora uzeti u obzir bi­ološka učinost lampe. Ako se računa na HSE,, onda se pojačava za jednu takovu jedinicu.

Privikavanje na svjetlo traje oko 2 mjeseca; doduše ono u tom razdoblju

178

stalno opada, te tako prije spomenuta pravila vrijede samo u tom slučaju, ako izmedju pojedinih osvjetljavanja ne leži veći razmak od 8— 10 dana. Kod većih razmaka, treba biti oprezniji sa povećavanjem doze. 0 tim tačka- ma, i to baš o doziranju, moglo bi se još štošta spomenuti, što se ovdje može samo nabaciti, da se prostor, kojim se raspolaže, ne prekorači. Svakako se ono mora uvažiti, kao što se moraju uvažiti terapeutske indikacije, da terapiju ultravioletom obrane od diskreditiranja. To diskreditiranje dolazi odatle, jer se ta terapija upotrebljava bez kritike i neekzaktno.

L i t e r a t u r a : H a s s e l b a l c h : Strahl. Ther. 2. 1913. — H a u s s e r-Va h l e: Str. Ther. 13, 1923. — H u l d s c h i n s k y : Str. Ther. 11, 1920. K e l l e r : D. ni. W. 17, 1921. — D. m W. 1922, 11. — Klin. Woch. 1923. — Str. Ther. 16, 1923. — K o e n i g s - f e 1d - Z i e g l e r: Str. Ther. U , 1922. — K r e i b i c h : Arch. f. Dermat. 113, 1922. R o s t : D. m. W. 1915, 39. — D. m. W. 1918, 27. — Str. Ther. 10, 1920. - Str. Ther. 16, 1923. — R o t h m a n n : Klin. Woch. 1923, 19. - 37/38.

Re sume.Privatdozent Dr. Philipp K e l l e r , Freiburg i..Br.: A n w e n d u n g ' s w e i s e u n d t h e r a p e ut i s c h e V e r w e n d u n g u l t r a v i o l e t t e r L i c h t q u e l l e n .

Verfasser bespricht eingehend die neuesten Erfahrungen auf dem Ge­biete der ultravioletten Lichtquellen, hauptsächlich vom biologischen und therapeutischen Standpunkte.

Besonderes Augenmerk richtet er auf die zweckmässige Dosierung der ultravioletten Strahlen und bespricht sein modifiziertes Verfahren, die soge­nannte Jodmethode.

Novi načini vakcinoterapije.Dr. Petar 0 . G a n e , bakteriolog, Beograd.*

U posljednje vrijeme pojavljuje se sve više i više kod liječnika sumnja u vrijednost vakcine, a napose gonokokove vakcine. Često puta možete da čujete od liječnika, da vakcinoterapija nije specifično liječenje i da se isti uspjesi, ili neuspjesi, mogu postići ma kojom drugom tekućinom, koja sadržava bjelančevinu.

Ove sumnje imaju, dabome, izvjesne razloge. Ako uzmemo u obzir, da se do sada imalo vrlo malo koristi od primjene gonokokove vakcine, da preventivno cijepljenje od tifusa, dizenterije i kolere ne osigurava uvijek od zaraze — onda izgleda, da je pesimizam opravdan. Ali liječnici, koji imaju za dužnost da pronadju i utvrde uzroke bolesti i lijekove za suzbi­janje već nastupjele bolesti ili za predohranu od iste, ne smiju dopustiti, da se ovaj pesimizam širi i ukorjeni, već moraju neumorno i sa vjerom u konačni uspjeh tražiti nove puteve i načine, koji će ih dovesti do sigurne pobjede nad nevidljivim neprijateljem — prouzrokovačem bolesti.

Možda se krivnja zbog neuspjeha nalazi ne u samoj vakcini, već u načinu, na koji se ona primjenjuje? Možda način njezine primjene treba promijeniti? Ili možda i samo doziranje vakcine treba da bude jače no što je sada?

*) Predavanje održano 16. marta 1924. na sjednici rusko-srpskog liječničkog zbora u Beogradu.

179

Da bi moja misao bila što jasnija, dozvolite da vas podsjetim, na čemu se uopšte bazira liječenje vakcinama. Ono se bazira na stvaranju imuniteta. Blagodareći radovima R o u x a, P f e i f e r a , B e h r i n g a , E h r l i c h a i dru­gih, pojavu imuniteta organizma, pri. vještačkoj ili prirodnoj imunizaciji, objašnjavali su time, što se u krvi imuniziranog pojavljuju specifična protu- tijela (Antikörperchen) i pretpostavljali su, da ova specifična protutijela, dok struje u krvi, dolaze u dodir sa bakterijama koje oni uništavaju, i osim toga neutrališu još i toksine onih bakterija, koji su već prodrli i dospjeli u krv.

Uz to se pretpostavljalo još, da što više ima takvih protutijela u krvi i što dulje ona se tamo nalaze, tim je organizam manje podvržen bolesti. Takva je bila teorija imuniteta do posljednjeg doba, t. zv. teorija visokog titra specifičnih antitijela. Ali za posljednje vrijeme ova je teorija jako uz­drmana. Postepeno su se nagomilavali fakti, koji su pokazali, da se ova teorija, po kojoj bi visoki titar specifičnih antitijela morao da osigurava dotični organizam od izvjesne bolesti, ne slaže uvijek sa faktima, osobito u sluča­jevima crijevnih zaboljevanja. Pri kontrolisanju antitijela u krvi oboljelih od crijevnih bolesti, više puta moglo se utvrditi, da čak ni velika količina specifičnih antitijela ne osigurava organizam od dotičnog zaboljevanja. U ovom pogledu interesantan je slučaj prof. Marxa, kada se njegov laborant, koji je bio cijepljen protiv t rbušnog tifusa, zarazio onom istom kulturom, kojom je bio imunizovan, a u isto vrijeme, pregiedbom njegove krvi doka­zano je bilo, da u istoj postoji visoki titar protutijela. Bilo je opaženo još da lica, koja su preboljela trbušni tifus, dugo zadržavaju svoj imunitet, dok antitijela dosta brzo iščezavaju iz njihove krvi. Isto tako opazilo se, da imunitet može da postane i bez stvaranja antitijela u organizmu, kao n. pr. kod imuniteta od boginja.

W r i g h t i njegovi mnogobrojni sljedbenici obrazlagali su svoju vak- cinoterapiju time, što se u organizmu bolesnika stvaraju antitijela, koja se izlijevaju u opšti tok krvi i pojačavaju odbranbenu snagu organizma protiv infekcije.

Medjutim, interesantno je zabilježiti, da gotovo u svima slučajevima ozdravljenja od kožnih zaboljevanja pomoću vakcinoterapije, a n t i t i j e l a u k r v i ne n a l a z i m o . U slučajevima, u kojima vakcinoterapija daje ne­sumnjivo uspjeh, kao na pr. kod furunkulosis, keratitis, otitis med. purul. i tomu slično, ne primjećuje se znatno povećanje antitijela u krvi bolesnika.

Ovo sam iznio samo zato, da vidite, da su shvatanja o uzrocima po­jave imuniteta, suština odbrane organizma, još nedovoljno obrazložena. Prof. B e z r e d k o potrudio se da podigne zavjesu i da rasvijetli pitanje o stvar­nosti imuniteta. U čitavom nizu eksperimenata on je vrlo ubjedljivo dokazao, da se može govoriti skoro samo o lokalnom imunitetu a ne o opštem imu­nitetu za cio organizam.

Bit ću slobodan da iznesem samo nekoliko primjera iz njegovih po- smatranja, a koje sam već iznio u jednom članku, štampanom prošle godine u „Liječničkom Vjesniku“.

Uzmimo na primjer antraks kod zamorčeta. Svi su pokušaji inficiranja te životinje antraksom intramuskularno ili intraperitonealno ostali bez uspjeha. Čak i poslije uvadjanja znatne količine smrtonosne doze antraksa na ovaj način, životinja bi ostala potpuno zdrava. Ali dovoljno je bilo, da se uvede sasvim neznatna količina antraksa p o d kož u , pa da životinja naglo pogine.

Ako bi pak mi htjeli imunizovati ovu životinju od antraksa na taj način, što bi, radi imunizacije, uveli u njezin organizam veće količine vak­cine i n t r a m u s k u l a r n o , i na ovaj način imunizovano zamorče bi poslije opet inficirali sa neznatnom količinom antraksa pod kožu, vidjeli bismo, da će životinja opet uginuti. Ali, ako bi imunizovali, zamorče na taj način, da

180

uvedemo vakcinu p o d k o ž u , a ne intramuskularno, onda životinja dobija takav jak imunitet, da će biti u stanju da podnese cijepljenje živih kultura antraksa u količini od nekoliko desetaka smrtonosnih doza.

Uzmimo drugi slučaj. Ako jednom dijelu zamorčadi injiciramo ubijene difterične bacile u t r a h e j u , a drugom dijelu životinja injiciramo isto takve difterične bacile p o d k o ž u , i ako poslije nekog vremena uvedeno i prvoj i drugoj grupi zamorčadi smrtonosnu dozu živih difteričnih bacila, vidjet ćemo, da će životinje, koje su dobile injekciju ubijenih difteričnih bacila pod kožu, uginuti od ove druge injekcije živih bacila, dok životinje od prve grupe, koje su dobile injekciju ubijenih difteričnih bacila u traheju, lako će izdržati smrtonosnu dozu živih difteričnih bacila i o s t a t č e ž i v e . Kakav zaključak možemo izvesti iz ovih primjera? Zaključci su slijedeći: p r v o , da očigledno postoji jedan l o k a l n i imunitet; d r u g o , da nije svejedno na kakav se način vrši imunizacija, i t r e ć e , da je potrebno imunizovati orga­nizam onim istim putem, kojim i infekcija dolazi. Naročito to važi za cri­jevna zaboljevanja. Još prof. M e č n i k o v i njegov saradnik Dr. S u k e v i ć pokušali su vještački zaraziti kolerom životinje p e r o s i našli su, d a k u ­n i ć i k o j i s u d o b i l i v a k c i n u p r o t i v k o l e r e k r o z k o ž u , nijesu oboljeli od kolere, kad bi ih inficirali isto k r o z k o ž u , dok bi isti kunići uginuli, kad bi ih inficirali p e r os. Ovo opet dokazuje, da je potrebno imunizovati istim putem kojim i infekcija dolazi.

Prof. B e z r e d k o imao je za vrijeme svjetshog rata ogroman materijal za proučavanje infekcije crijevnih zaboljevanja u francuskoj armiji, i opazio je, da često puta oboljevaju od tifusa i oni vojnici, koji su bili prethodno cijepljeni. Podaci, koje je doneo Dr. P i e r r e H e b e r t , iz vojne laboratorije u Bar le Due, potvrdjuju potpuno ovo opažanje. Prema njegovim-podacima, nadjeni su bacili Ebertha:

kod 41 vojnika, koji su prije bolesti bili preventivno cijepljeni 4 puta:kod 38 vojnika, koji su preventivno bili cijepljeni samo 2 puta ikod 23 vojnika, koji nijesu uopšte bili cijepljeni.S ovima se zaključcima, naravno, ne će poništiti stvarna korist od sup-

kutanog cijepljenja, ali kad uzmemo u obzir, da je ipak dosta veliki broj cijepljenih vojnika obolio, onda je to dokaz, da ovaj način cijepljenja, sup- kutani, nije apsolutno siguran i moramo tražiti drugi, sigurniji način imu- nizacije. Kako izgleda, ovaj je problem sretno riješio prof. B e z r e d k o . Ne samo eksperimentalno, na životinjama, već i u praksi pokazalo se, da je zbilja mnogo sigurnija imunizacija, koja se dobija istim putem i na isti način, kojim dolazi i infekcija, što je već dokazano i utvrdjeno za tifus, paratifus, koleru i dizenteriju. Skoro već dvije godine kako jedna pariška laboratorija izradjuje po metodi prof. Bezredka, tablete za imunizaciju p e r o s od tifusa, paratifusa A i B, dizenterije i kolere.

Da bi se dobio imunitet protiv gore navedenih bolesti, treba uzimati tri dana uzastopce, na prazan želudac, po jednu malu tabletu vakcine, uzevši na nekoliko časaka ranije jednu kugljicu napunjenu sa žuči, da bi se dobionadražaj u crijevima, što je potrebno za to, da bi sastav tablete, energič­nije djelovao.

Ja sam lično prije dvije godine vršio pokuse sa vakcinom prof. Bez­redka i imunizirao ovom vakcinom i na navedeni način, bolničare 111. ar­mijske bolnice u Skoplju, u kojoj sam radio kao šef bakteriološke labora­torije. Moram da kažem, da nijedan od trideset vojnika, koji su uzimali vakcinu per os, nije obolio u toku od cijele jedne godine ni. od tifusa, ni od dizenterije, i ako je većina od tih bolničara radila na kužnom'odjeljenju. U okruzima Pas de Calais i La Vandee, u Francuskoj, u kojima je 1922.

181

god. bijesnila zaraza tifusa bilo je vršeno kod stanovništva cijepljenje protiv te bolesti po metodu prof. Bezrcdka na blizu 70000 ljudi i imunizacija je imala velike i vrlo dobre rezultate. Prije nekoliko mjeseci, u jednoj vojnoj školi u Francuskoj pojavila se zaraza, tifus, koja se počela naglo da širi. Odmah su bili odvojeni zdravi učenici te škole i davalo im se da uzimaju per os tablete vakcine po prof. Bezredku. Od ovih, izoliranih oboljela su od tifusa samo dvojica kroz 2— 3 dana poslije imunizacijc tabletama per os, što se objašnjava time, da su oni već bili zaraženi prije no što su počeli uzi­mati vakcinu.

Način vakcinacije prof. Bezredka prešao je već fazu posmatranja i ispitivanja. Laboratorije različitih država, uporedno sa prof. Bezredkom, pra­vili su eksperimente imunizacije životinja per os i svi su došli do zaključka, da ovaj način zaista ima budućnost. U martu 1923. god. francuska akade­mija nauka preporuča vakcinu prof. Bezredka za upotrebu, i isto čini viši sanitetski savjet vojnog ministarstva u Francuskoj za upotrebu iste u vojsci. U Rusiji, kad su prije dvije godine bijesnile velike epidemije tifusa i kobre, često su puta upotrebljavali ovu vakcinu s uspjehom. Prof. K a n t a c u z e n e iz Bukarešta vršio je na univerzitetskoj klinici naučna posmatranja imunizacije per os i našao, da je ovaj način dobar ne samo za imunizaciju već i za liječenje u početku oboljenja od tifusa, od čega bolest u znatnoj- mjeri lakše prolazi.

Iz svega gore navedenog daje se zaključiti, da lokalna imunizacija per os kod crijevnih zaboljevanja daje potpuno zadovoljavajući rezultat i može se pretpostaviti, da je to jedini pravilni put i način za sigurnu imunizaciju protiv crijevnih bolesti. Ali ne samo u ovim bolestima. Gotovo svaki poje­dini organ, koji lokalno oboljeva od jedne bolesti, kao na primjer sluznica nosa — od ozaene, koža od furunkuloze, sluznica spolnih organa od uretri- tide i vaginitide i t. d., svi su ti organi bili ispitivani u pogledu lokalnog imuniteta i dobiveni rezultati pokazali su se kao vrlo povoljni. U pogledu lokalnog imuniteta kože bili su učinjeni vrlo interesantni pokušaji: dok ži­votinje, teško oboljele od inficiranja kože streptokokom ili stafilokokom aurea više bi puta ginuli, kad su ih liječili autovakcinom ili polivalentnom vakcinom s u p k u t a n o , druge bi životinje od istih bolesti brzo se oporav­ljale, kad bi ih liječili lokalno, t. j. k a d s u n a o b o l j e l o m j e s t o a p l i ­c i r a l i g a z u n a k v a š e n u o d g o v a r a j u ć o m v a k c i n o m. Dr. R eb a t t u i Dr. L ä n g e r e n iz Lyona liječili su sa velikim uspjehom ozaenu na taj način, što su u nos bolesnika metali tampone ukvašene odgovaraju­ćom vakcinom. Dr. D e l a t e r r e , iz francuske armije, liječi akutne i hronične uretritide pomoću tampona nakvašenih gonokokovom vakcinom. U jednom članku, koji je tu skoro otštampao u „Presse medicale“, on obećava, da će uskoro objaviti tehniku svog liječenja tamponima.

I Talijani su sada pošli istim putem. Laboratorij eksperimentalne te­rapije u Genovi izradjuje gonokokovu i piogenovu vakcinu po prof. Br u ­s c h e t t i ni i preporučuje, da se iste primjene i lokalno. Prof. Bruschettini opisuje svoju tehniku ovako:

„Ako se poslije prvih 4— 5 intramuskularnih injekcija vakcine ne primjećuje znatno poboljšanje uretritide i njoj sličnih bolesti, onda je dobro, zajedno s intranuiskul. injekcijama, vršiti i uretralne. Za ovo se jedna am- pula vakcine od 2 k. c. razblaži u 8 k. c. sterilne fiziološke rastopine i sa čistom triper-štrcaljkom uvodi u uretru i zadržava se tamo 10 minuta, na isti način kao druge uretralne injekcije. Poslije 10 minuta tekućina se is­pusti iz uretre i bolesnik ne treba da mokri najmanje dva sata poslije in­jekcije. U akutnim slučajevima injekcije se vrše svakodnevno prvih 5 —6 dana, a poslije svakog drugog ili trećeg dana. Kraj intramuskularnih i lo-

182

kainih injekcija zavisi od stanja bolesnika, što se liječničkim i bakteriološkim pregledima da utirditi. Obično serija od 8 do 10 injekcija dovoljna je. Oso­bito dobri rezultati dobijaju se vakcinom u komplikacijama prouzrokovanim gonokokovoin infekcijom. U slučajevima gonokokovih vaginitida, metritida i t. d., istodobno s intramuskularnim injekcijama (u reg. glutea ili abdomen) vrši se i lokalno liječenje vakcinom na isti način, s tom razlikom, što u mjesto uštrcavanja, vakcina, rastopljena sa fiziološkom otopinom (2 k. c. vakcine na 8 k. c. fiziološke otopine) meće se na tampon i tampon se ostavlja u loc. dolend, 2— 3 sata. Prije lokalne primjene vakcine treba ispirati ureter ili vaginu sterilnom fiziološkom otopinom, no nikako se ne smije upotrjebiti sublimat ili srebreni preparati (protargol, arg. nitric, i t. d.) i druge otopine, koje mogu koagulirati albumine. Injekcije i lokalne primjene vakcine ne izazivaju nikakovu lokalnu ili opštu reakciju. U slučaju, kad bi se pojavila koja reakcija (kod jako osjetljivih organizama), onda treba povećati razmak izmedju jedne i druge primjene vakcine na 2— 3 dana.”

Osim gonokokove vakcine isti institut Prof. Bruschettini izradjuje još i jednu polivalentnu vakcinu —1 antipiogenu vakcinu — koja se upotrebljava u slučajevima, kada je bolest prouzrokovana stafilokokom, streptokokom ili kojim drugim piogenim mikrobom, kao na pr. u slučajevima furunkuloze, raznih apscesa, Ludvigove angine, akutne ili kronične artritide, itifekciozne endokarditide, skariatine, sepse i t. d. I u ovim slučajevima, svagdje gdje je to moguće, vakcina antipiogena upotrebljava se i za lokalno liječenje. U otvorenim ranama, kad postoji opasnost, da se ne pojavi sepsis, vakcina se sipa kap po kap u samu, ranu, tako da vakcina udje, u koliko je to moguće dublje u samu ranu Rana se prethodno dobro ispira sterilnom 5 % rasto- pinom. NaCl tako, da je očisti od gnoja i nekrotičnih dijelova, poslije se polijeva vakcinom i pokriva se sterilnom gazom. Injekcija i lokalna primjena ove vakcine vrši se svakog drugog dana; ako se injekcija širi — onda treba je primijeniti svakog dana. Ako je pak bolest krenula na bolje, onda seprimjena vakcine vrši sa razmakom od 3—4 dana.*)

Iz moje lične prakse kao bakteriologa armijske bolnice u Skoplju mogu da navedem, da sam još prošle godine pokušao, da za lokalno liječenje spremam vakcinu za otitis med. purulent. Dr. I v a n o v , specijalista za bo­lesti uha, grla i nosa u toj bolnici upotrebljavao je tu moju vakcinu lokalnoi nalazio, da su rezultati bili dobri. Na žalost, pošto sam u julu 1923. god.napustio Skoplje, nijesam mogao vršiti posmatranja ovog načina u većem razmjeru.

Što se pak tiče gonokokove vakcine, to je već od prije dvije godine spremam na taj način, što zajedno sa gonokokom razvijam (kultiviram) i druge saprofite, koji otežavaju uretritidu, i dobijam polivalentnu vakcinu. Svaki kub. cent, gonokokove vakcine, koju ja spremam, sadrži više od jedne milijarde mikroba, i ako drugi daju samo do jedne milijarde, pošto nalazim da je doza ispod milijarde nedovoljna. Nijemci su sada pustili u prodaju gonokokovu vakcinu od pet milijardi u kub. cent, i kako izgleda, rezultati su mnogo povoljniji.

Da završim ovo moje predavanje, navest ću još ovo: ideja o novomnačinu primjene vakcine nije tako nova. Još 1909. god. prof. C a l m e t t e i prof. M e č n i k o v počeli su tretirati ovo pitanje, a 1914. god. Dr. L u m i e r e i Dr. C h e r r i e r prvi su na praksi primijenili svoju vakcinu od trbušnog tifusa p e r os. Prof. B e z r e d k o pak, u 1919. god. našao je podesnu kom­binaciju za pripremanje vakcine u tabletama (pastile), koje se uzimaju per os i koje poslije 6— 8 dana daju imunitet.

*) Podatke o v a k đ n a m a prof .Bruschettini donio m i je g, dr. Brawarsky, našto mu se i ovim putem najljepše zahvaljujem.

183

Iz svega što sam naveo, može se izvoditi slijedeći zaključak: mi imamo, s jedne strane, vakcinu i vakcinoterapiju i, s druge strane, mikrobe i bo­lesnike, i do nas je, da nadjemo tačan pravac primjene vakcine i racionalnog njezinog doziranja. Kad to nadjemo, onda ne ćemo viši sumnjati u vrjednoću vakcine i njezinom pomoću klice će u bolesnom organizmu biti uništene, bolesnici će brže ozdraviti, a mi ćemo se osloboditi pesimizma.

Résum é.

Dr. P. O. G a n c, B e o g r a d : D e l a v a c c i n a t i o n e t d e l a v a c c i n o t h é r a p i e .

La vaccination et la vaccinothérapie ne paraissent pas avoir justifié l’espoir qu’on mettaient en elles et, à cause de quelques insuccès ou d’échecs de ces méthodes, beaucoup sont enclins de douter de la valeur et de l’éffi- cacité de ces méthodes en général. Pourtant, si des insuccès et des échecs ont été enregistrés, ne sont-ils peut-être pas imputables aux méthodes mêmes, mais à la manière dont on s’en est servi? Peut-être faut-il trouver d ’autres voies et d ’autres moyens de preparer les vaccins et de s’en servir pour obtenir tout, le profit qu’on peut tirer de cette méthode prophylactique et thérapeut ique? En éffet, la vaccination et la vaccinothérapie se basait sur la théorie de l’immunité, laquelle, d’après les travaux de Roux, de Be­hring, de Pfeifer, d’Ehrlich et d’autres, supposait que pour obtenir de l’immu­nité il faut que, dans le sang de l’organisme, se trouvent des „anticorps" spécifiques en grande quantité, c’est-a-dire une immunité générale. Pourtant, des recherches ultérieures ont démontré que le titre élevé d’anticorps spé­cifiques dans le sang ne présèrve pas toujours contre l’infection et, d ’autre part, l’immunité peut exister et être obtenue alors même qu’il n’y a pas d’anticorps spécifiques dans le sang de l’immunisé. C’est surtout le Prof. Bezredko, qui s ’est appliqué à éclaireir et à expliquer ces phénomèns et, grâce à ses nombreux travaux er expériences est arrivé à démontrer qu’il existe une i m m u n i t é l o c a l e , qui ne dépende nullement du titre des anticorps spécifiques dans le sang. 11 est arrivé à obtenir, chez des cobayes, une immunité contre le charbon en injectant une certaine quantité de bac. anthr. sous la peau de l’animal, alors que des injections intrapéritoneales ou intramusculaires des mêmes bacilles ne préimunisaient pas les animaux contre l’infection. Du même, Bezredko est arrivé à obtenir une immunité certaine contre la fièvre typhoïde, les paratyphoïdes et la dysenterie en ad­ministrant une vaccine préparé par lui en pastilles, p a r l a b o u c h e . D’au­tres auteurs ont confirmé, par leurs recherches, ces données et maintenant il existe toute une série de. vaccins déstinés à être employés per os ou localement. La manière de préparer les vaccins, les voies d ’introduction des vaccins et les doses employés pour obtenir de l’immunité ou dans un but thérapeutique ont déjà beaucoup changé et c’est là que ce trouve l’avenir de la vaccination et de la vaccinothérapie. Trouver pour chaque maladie la voie convenable d’introduction du vaccin, et la quantité à em­ployer, ainsi que la manière de preparer ces vaccins — c’est à celà qu’il faut s’appliquer et alors la vaccination et la vaccinothérapie donneront les résultats qu’on est en droit d ’attendre d’elles.

184

Iz kirurškog odjela zakladne bolnice u Zagrebu; šef prim. dr. Gottlieb.

Ozljede olovkom za kopiranje.Dr. Ante M e d a n i ć , asistenat, Zagreb.

Ozljede olovkom za kopiranje zauzimaju u patologiji ozljeda stranim tijelom zasebno mjesto. U zadnjim ih je godinama E r d h e i m iscrpivo obra­dio (1914. i 1922., poslije njega T o r a c c a 1922. i B u l i 192.3.) Predmet je zanimiv, a kao što smo razabrali, i mnogim stručnjacima nepoznat. Mi smo na odjelu u 1923. god. mogli motriti dva slučaja, pa ću ih radi prak­tične važnosti iznijeti. Držat ću se vlastitog iskustva i gornjih radnja.

Poznato je, da se nakon regeneracije tkiva po ozljedi stranim tijelom dešava, da to tijelo u tkivo uraste. Obično to urašteno tijelo ne čini nikakvih daljnih smetnja (osim eventualno mehaničkih). No ima slučajeva, te se do- gadja protivno. Opaženo je na pr. da se urašćeni olovni projektili nekada rastapaju djelovanjem staničnog soka, masti i lipoida i tako postaju iz bi­ološki neaktivne, biološki reaktivnom supstancom. Olovo bude rezorbirano i uzrokuje općenitu intoksikaciju. Lokalnih promjena u okolnjem tkivu nije opaženo. Osim kod olova opažena je naknadna intoksikacija fosforom kod ozljeda sa t. zv. Phosphorbrandgeschosse. Tu je osim općenite intoksikacije po rezorpci i fosfora nadjena i lokalna progredientna nekroza tkiva u oko­lini penetriranog komadića stranog tijela. Analogno lokalnom djelovanju fos­fora jeste djelovanje u tkivo penetriranog komadića olovke za kopiranje .— (Kod kunića je osim lokalnog djelovanja poznata i općenita intoksikacija sa degeneracijom parenhimatoznih organa).

Ozljede olovkom za kopiranje su dosta rijetke. E r d h e i m je u 8 go­dina sakupio u svemu 21 slučaj. Najčešća lokalizacija jesu prsti ruke i same ruke, manje su opisane na drugim dijelovima tijela. Moguće uni kum gleđom na lokalizaciju (pa i ozljede stranim tijelom uopće) jest moj drugi, niže opisani slučaj, gdje je olovka prodrla kroz prsni koš i diafragmu i zaustavila se u jetrima.

Po zvanju ozlijedjenih najčešći su djaci i činovnici. Zanimivo je, da je djelovanje ozljede olovkom za kopiranje bilo poznato za vrijeme svjet­skog rata i medju vojnicima. E r d h e i m navadja jedan slučaj hotimične ozljede takovom olovkom kod jednog vojnika, koji je time htio zavlačiti boravak u bolnici.

Kliničku sliku ozljede olovkom za kopiranje pružit će nam najbolje slijedeći slučaj:

U aprilu 1923. g. pregledan je u ambulanti zakladne bolnice 14- godišnji djäk. Navadja da se pred 4 i 1/2 tjedna, vlastitom krivnjom ozlijedio ubodom olovke u lijevu ruku. Olovka je bila ljubičasta, za kopiranje, ušiljeni se vršak pri tom odbio. Nakon ozljede malo je krva­rio drugi se dan koža u okolini uboda zacrvenila, nešto otekla, ozlje- djeno ga je mjesto peklo. Metao je hladne obloge vodom kroz par dana. Opazio je, da ubodna rana ne zacijeljuje, da otok kože ne po­pušta, boli postaju jače, pa se javio u ambulantu jednog ovdašnjeg zavoda, gdje je kroz skoro 4 nedjelje bio liječen obiozima i kupanjem. Pošto promjene na bolje po liječenju nije opažao — dapače rana po ozljedi je postala veća, micanje ruke sve bolnije — dovela ga je mati k nama na liječenje.

N a l a z : Na lijevoj ruci, u pregibu, nad površnim tetivama flek- sora prstiju, nalazi, se usred lako otečene, lividne, bez sjaja kože, kao 5 para veliki otvor, koji vodi u znatno veću šupljinu. Očisti se

185

tanki serozni, ljubičasto obojeni sekret, pa se vidi ljubičasto bojadi- sano dno sa tetivama m. fieksora digit, sublim., koje već mjestimice 11a svojoj površini pokazuju znakove početne nekroze. Ovojnica tetiva je nestala - tu i tamo vide se nekrotični ostaci iste.

D i a g n o z a : Nekroza kože, potkožnog tkiva i ovojnica tetiva u- slijed „ozljede i toksičnog djelovanja olovke za kopiranje.

T e r a p i j a : Radikalna ekscizija kože, potkožnog tkiva i ovojnice tetiva do u zdravo tkivo. Glatko i brzo ozdravljenje.

Gore opisanu sliku pružaju više manje sve ozljede te vrsti.Ako prispodobimo sliku ozljede olovkom za kopiranje s ozljedom usli­

jed čiste grafit olovke to vidimo, da su iste gotovo diametralno oprječne. Kod potonje — ako ne nastupi infekcija — brzo urašćivanje šiljka bez i- kakve — barem makroskopske — reakcije, a kod prve nikakvo uraštenje, dugotrajna ulceracija sa postepenim nekrotiziranjem okoline. Ova tendenca bezobzirne penetracije vrijedi za svako tkivo koje bude ozljedjeno. E r d - h e i m navadja 11 svojoj radnji osim nekroze vezivnog i masnog tkiva, da­lekosežne nekrotične promjene i u kosti, hrskavici, noktu.

Eksperimentalno umetnuti komadići olovke za kopiranje posmatrani klinički i histološki pokazivali su ovakvu sliku: Par sati po ozljedi počinje se umetnuti komadić topiti u staničnom soku. U olovki za kopiranje — koja se sastoji od grafita, gline i anilinove boje, topi se najprije ova po­sljednja. Na taj način nastaje oko odlomljenog komadića olovke nakon krat­kog vremena šupljina, ispunjena koncentriranom rastopinoru anilinove boje (u većini slučajeva ljubičaste, jer ima i drugih). Nakon 24 sata nalazi se po histološkoj pretrazi oko šupljine ispunjene rastopinorn anilina ili oko sa­mog komadića olovke jaka zona nekroze. 2 ' /2 mm dugi, umetnuti komadić olovke, uzrokuje u 24 sata nekrozu u promjeru od 3 cm. Osim oko ležaja toksičnog materijala, nastupa nekroza i u kanalu prolaza — od mjesta uboda do gore naznačenog ležaja. Toksična supstanca djeluje na svaku vrst tkiva. Najjače djelovanje (prostorno) opaža se kod masnog tkiva, a isto tako lako difundira toksična tekućina i u mekom staničnom tkivu medju muskulaturom.

U samoj zoni nekroze vidimo razne stadije. U dodiru sa rastopinorn anilina ili sa samim komadićem olovke nafaziino potpunu nekrozu tkiva, bez strukture i bojadisanja stan i ej a ‘i st. zrna, dalje periferno raspad staničnog zrna kroz karioreksu i piknozu. Još periferni je vide se više ili manje boja- đisaue stanice sa ili bez početnih promjena raspada. U tom predjelu vidimo trombozirane male krvne sudove - sa početnima naslagama fibrina. Tu dakle počimlje zona eksudacije, koja nastupa istodobno sa širenjem nekroze, a karakterizirana je pojavom polinuklearnih leukocita, koji čine zatvoreni nasip oko nekroze. Tu i tamo je taj nasip nekada probijen napredovanjem nekroze. Koža se doskora — osobito kod površnih ozljeda — takodjer mi­jenja. Postaje suha, epidermis se diže u mjehure, a koža konačno nekroti- zira te nakon 10--15 dana ako nekrotičnu koru odstranimo, nalazimo veći ili manji vrijed sa dnom, koje je prekriveno nekrotično-fibrinoznom nasla­gom. Tu i tamo vide se ostaci olovke, koji su kao sitne tamne mrljice po dnu vrijeđa posute, Nakon više t jedana (i preko 10) nastaju lagano zdrave gra- uulacijc, koje i dalje budu smetane u normalnom razvoju i regenerativnom djelovanju od zaostalih partikla olovke, tako te potpuna regeneracija — t. j. stvaranje vezivne podloge i epiteliziranje defekta — nastupa tek u 12.— 15. tjednu. Duljina trajanja procesa je dakako ovisna i 0 veličini depota toksi­čne supstance i 0 koncentraciji iste.

Zanimiv je i karakterističan gotovo aseptički tok procesa. Niti tinkto- relno, a ni kulturom nije nadjeno kod ozljeda olovkom za kopiranje nika­

186

kvih bakterija, a sekrecija i nije gnojna, već sero-fibrinozna. Uzrok tome čuti ćemo niže.

Kako se već moglo razabrati, uzrok toksičnom djelovanju kod ozljeda olovkom za kopiranje je u njoj vezana anilinova boja. God. 1905. i 1906. su K u w a h a r a i V o g t istraživali djelovanje anilinovih boja na rožnicu i spojnicu oka kod kunića, a onda i na ostalo tkivo, pa je tom prilikom usta­novljen toksicitet anilinovih boja od grupe tryphenylmethana. Praktički do­lazi najčešće u obzir methylviolett — ljubičasta anilinova boja — koja je najčešćim sastavom u olovaka, koje se u prometu nalaze. Ljubičasta anili­nova boja ima osim toga i najjače toksično djelovanje. Ima naime olovaka za kopiranje i drugih boja ;— a po intenzitetu u toksičnom djelovanju idu ovim redom: ljubičasta, crvena, modra, crna, zelena.

Biološko djelovanje anilinove boje tumači se tako, da iste kao bazične tvari lako difundiraju u plazmu stanice, a odavle djeluju kemičkom srod- nošćii na stanično zrno — koje dovadjaju do raspada —- a time uništavaju i stanicu. Osim toga djeluje — osobito methylviolett — antiseptički. Kao takav je u kirurgiji bio često rabljen, pa je i u novije vrijeme ( B a u m a n n ) dapače i preporučen kod gnojenja u trbušnoj i pleuralnoj šupljini.

T e r a p i j a je kirurška.Jedino ispravno i uspješno liječenje je odst ra­njenje cjelokupnog tkiva, koje je uslijed ozljede došlo u dodir s olovkom. Moramo dakle odmah nakon ustanovljene diagnoze da odstranimo kožu oko uboda, ubodni kanal i naročito depot toksične supstance, nekrotičnu i eksu- dativnu zonu. Pri tom nas može najbolje voditi ljubičasta boja, kojom je tkivo u okolini obojeno. Nastali defekat treba po mogućnosti primerno sa­šiti (u svježim slučajevima svakako). Incizije, oblozi, kupanje, masti, sve to ne vodi nikakvom uspjehu. To. dokazuje naš kroz 4 1/2 tjedna liječeni slu­čaj, a bez iznimke i svi od drugih opisani slučajevi. Jedino u slučaju, ako nekroza ugrožava koji organ, koji ne ćemo ili ne smijemo odstraniti (u. pr. živac, tetiva, krvni' sud) postupamo drugačije. Nakon široke incizije nad procesom i ekscizije po mogućnosti onog oboljelog tkiva, koje još smijemo odstraniti, možemo na potpuno pristupačni organ aplicirati obloge odnosno kupke sa 5 % rastopinom tanina ( Vogt ) . Tanin u toj koncentraciji čini na­vodno anilin kemički indiferentnim.

Radi opasnosti, kojoj je izvrgnut svatko, tko olovku za kopiranje upo­trebljava, morala bi se uporaba istih svesti ha minimum, a kod školske djece takve olovke uopće zabraniti.

Naš drugi slučaj ozljede olovkom za kopiranje vrlo je zanimiv i radi lokalizacije i radi organa, koji je povrijedjen.

Radi se o 42-godišniem seljaku, koji je 18. IX. 1923. u 7 1/.,- sati u veče primljen u zavod. 12 sati prije toga pao je sa seljačkih kola na desnu stranu trupa. U desnom džepu prsluka imao je usiljenu lju­bičastu olovku za kopiranje, koja mu se kod pada zabola u grudni koš. Olovka se prelomila, jedan dio ostao je vani, a drugi se zabušio u tijelo. Odmah nakon pada jake boli na mjestu uboda i u trbuhu. Osim toga nastupile su jake boli i kod disanja, onda singultus i uzri- givanje. Odvezli su ga odmah liječniku, koji ga je poslao k nama u bolnicu.

N a l a z . Dobro razvijen muskulozan čovjek. Jaka dispnoe, bolno disanje, i mobi 1 izaći ja desnog grudnog koša. Singultus. Temperatura 37'5", bilo 120. Desna pupila šira od lijeve. U desnoj stražnjoj aksi- larnoj crti u devetom medjurebrenom prostoru kao grah velika, ljubi­často bojadisatia rana. Pritisak na okolinu bolan. Nad desnim toraksom perkutorni i auskultatorni znakovi izljeva tekućine i zraka u pleuralni

187

prostor. Srce b. o. Abdomen: muklina jetara nejasna, defense muscu- laire, osobito desno u hipohondriju. Rentgen: znakovi izljeva tekućine i zraka u desni pleuralni prostor (haemopneumothorax), zrak u sup- freniju desno, fiksacija diafragme desno, strano tijelo se ne vidi.

2U sata po primitku operacija. Ekscizija kože, potkožnog i dalj­njeg tkiva u prolazu olovke do u šupljinu pleure. Resectio costae IX. et X. u aksilarnoj crti . desno. Nakon otvorenja pleure i odstranjenja krvi vidi se, da je olovka prošla kroz pleuru i sinus pleuro-diaphrag- maticus, kroz diafragmu, te se nalazi ispod diafragme. Diafragma se' incidira, krv se u supfreniju očisti i na jetrima napipa defekat, u ko­jem se od prilike 2 cm ispod razine gornje plohe jetara napipa olovka, koja bude' instrumentom dohvaćena i ods t r an jen . Dužina olovke: 8'/2 cm, šiljak odbijen. Op. polje bude isprano Preglovom rastopinom, sup- frenij istamponiran sterilnim gazom, koji bude (postepeno) osmi dan po operaciji potpuno odstranjen. Postoperativni tok gladak, bolesnik ostavlja 3 1/ 2 tjedna po operaciji bolnicu potpuno zdrav.Toksično djelovanje anilina kod njega nije nastupilo, jer je pravodobno

odstranjen cijeli prolazni kanal s ev. odlomitim penetrirajućim komadićima olovke. Sa strane jetara nijesu se pojavili nikakvi simptomi odnosno nika­kva reakcija na toksično djelovanje anilina, premda je sigurno, da su jetra došla u kontakt s olovkom. Da bi kemički sastav jetara neutralizirao anilin nije vjerojatno; eksperimenata u tom smislu pravljenih nijesam u literaturi našao. Uzimljem, da je i tu brzim operativnim zahvatom pravovremeno od­stranjena i olovka sama i svi penetrirani komadići olovke. Za dokaz tome navadjam, da je izvučena tkanina (tampon) bila gotovo bez i jedne ljubi­časte mrlje.

R esume.Dr. Ante M e d a n i ć , Zagreb: Ko p i e r s t i f t v e r l e t z u n g e n .

Mitteilung von 2 im Jahre 1923., auf der chir. Abteilung des zagreber Fondspitals beobachteten Fällen nebst Bemerkungen über Therapie, Histo­logie und Experimentalpathologie (teilweise nach Erdheim). Der zweite Fall wegen seiner Lokalisation von besonderem Interesse. Beim Sturz aus einem Wagen drang die Hälfte eines Kopierstiftes durch die Pleura, sin. phrenico- costalis und Diaphragma in die Leber. Resection der IX. u. X. Rippe und Extraction d. Fremdkörpers ( 2 4 h nach der Verletzung). Glatte Heilung, ohne dass sich je Symptome seitens des Leberparenchyms zeigten.

Umorstvo u masi u stanju patološkog pijanstva.

Forenzičko-psihijatričko m nijenje.

Prof. dr. Laza S t a n o j e v i ć , Beograd.

Slučaj, o kojem je govor, odnaša se na K. M. 30 godina starog, oženjenog, muslimana, koji . je 23.-1. 1923. g. upućen u bolnicu za duševne bolesti u Beogradu radi ustanovljenja, da li je duševno zdrav ili ne' i kakav je bio u vrijeme zločina.

188

Kao što se iz sudskih spisa vidi, 18. juna 1922. u veče oko 10 sati u selu D. stajala je kod džamije grupa seljaka sa kmetom i odbornicima, koji su rasporedjivali noćnu patrolu, kada je nadošao K. i pitao:

J e s t e li odredili pa trolu?“ Kmet i odbornici su odgovorili: J e s m o “.K. na to ode, ali malo docnije vrati se sa puškom i sa riječima: „Čekaj da vidiš, kako se patrola rasporedjuje“ ispali nekoliko metaka na kmeta i jednog odbornika, koji su na mjestu ostali mrtvi. Na pucanje dotrčale su druge pa- troldjije i odmah je počeo svijet da se kupi, a optuženi K. je i dalje pucao u gomilu, ubio još dva lica, a šestoricu je ranio, od kojih je jedan docnije podlegao ranama.

Kad se svijet uplašen razbjegao, K. je lutao po pustom selu, tražeći od kuće do kuće, gdje će još koga ubiti; i da kroz jedan sat nijesu pri­spjeli žandarmi, žrtava bi moglo biti mnogo više.

K. je izgledao za vrijeme izvršenja djela na dan 18.-V1. 1922. — prema materijalu sudske istrage — „kao zvijer, bijesan i krvnički žestok“.

Sin ubijenog kmeta iskazuje pred sudom, da je on mišljenja, da se K. na kmeta zato ljutio, što ga je taj smijenio sa dužnosti poljaka.

Svi svjedoci jednoglasno tvrde, dg je optuženi K. pucao u gomilu, ne birajući cilj. K. kao da je uživao u svom poslu mrcvarenja svojih nevinih žrt.ava, rugao im' se: na pr. pokazujući sinu na ubijenog oca, rekao je: „Vidi kako ti otac lijepo spava“, nišaneći uz jednu staru ženu vikao je: „Evo, nijesam ubio tvoje sinove, a tebe hoću“. Sakrivši se za jednim zidom K. je očekivao iz zasjede svoje žrtve, jurio za njima, zaustavljao ih s uzvicima: „Stoj! stoj!“ i pucao čas pogadjajući, čas u žurbi promašujući. Kad već niko nije ostao na ulici, K. dolazi pred zaključanu kapiju i poziva ljude, da izidju da bi još dalje mogao uživati u ubijanju.

Sreski načelnik iskazuje kao svjedok pred sudom, da je on sutradan po izvršenju djela primjetio na K. uznemirenje „svakojako od u večer uzete veče količine alkohola“.

Zvjersko djelo optuženog palo je u oči i liječnicima, nestručnjacima. Liječnik, koji je još sutradan poslije izvršenja djela, vidio K. mislio je, da kod K. nije isključeno „trenutno ludilo“; liječnička komisija u Š., koja je 7 mjeseci docnije pregledala K., takodjer je bila mišljenja: da i ako je K. u momentu pregleda duševno i tjelesno zdrav, ipak „je mogao učiniti djelo u abnormalnom duševnom s tanju“ i nije isključeno, da K. „boluje od peri­odične duševne bolesti sa nagonima raptusa - bijesnog motornog razdra- 1 ženja, u momentu čega je mogao izvršiti djelo“.

Što se tiče predživota K., u tom pogledu nas izvještavaju sudbeni akti, da je K. za vrijeme vladavine Turaka bio osudjen na 15 godina robije zbog 3 ubijstva; poslije 3 godine izdržane robije bio je pomilovan prilikom pro­mjene turskog cara. Docnije je — izgleda — uspio da stekne povjerenje kod srpskih vlasti i čak je izvjesno vrijeme bio i seoski poljak.

Po kvalifikacijama od strane opštinskog suda K. je „vladanja hrdjavog“ i „za takvog se u gradjanstvu smatra“.

Drugih zvaničnih podataka o predjašnjem životu K. vještaci nijesu imali na raspoloženju.

Prilikom dopreme'u bolnicu za duševne bolesti nije se moglo ništa osobitog konstatovati u tjelesnom pogledu. U krvi i kičmenom soku ništa patološkog!

U psihičkom pogledu bio je optuženi u mjestu i vremenu orijentiran i na stavljena pitanja davao je razgovjetne odgovore. Zna i to, zašto su ga poslali u bolnicu.

189

Za vrijeme dalnjeg boravka u bolnici stalno je bio miran, poslušan, pristupačan i pribran; sa prosječnom moći rasudjivanja, s običnom inteli­gencijom seljaka Turčina iz južnih krajeva.

Ali pri dužem i pažljivijem posmatranju mogle su se kod njega usta­noviti tri osebine: usamljenost, oslabljenje pamćenja i izvjesna razdražljivost afektiviteta.

Medju autoanamnestičkim podacima ima se istaći, da je njegov otac bio velik potator i umro od „ludila“ uslijed silnog pića. Jedan od njega mladji brat je takodjer odan piću.

U pogledu svoje osobe priznaje, da voli piti, „kad ima“ ; pije i rakiju i vino. Veli, da, kad se napije rakije, ne zna ništa za sebe. Kritičnog dana, veli, prije čina je opet pio u nekom društvu od 7— 8 sati ,u večer rakiju; koliko se sjeća, popio je svega oko 10 0 drama komovske rakije (po našem 3 decilitre!), zatim je otišao iz društva, pošto se „bojao, da ćedu ga ubiti“. Kako i zašto je izvršio ubijstvo, o tome ne može da pruži nikakovo tačno obavještenje. Njemu je samo toliko poznato iz pričanja drugih, da je već bila ponoć, kada su ga odveli žandarmi.

Optuženi K. i u posljednje vrijeme njegove opservacije nije stupao u kontakt s okolinom, nije ulazio u život svoje nove bolničke sredine; ponaj­više jc bio sam, kao zamišljen, izbjegavao je društva, ne poklanjajući mnogo pažnje susjedima u sobi, niti dogadjajima, koji su se oko njega dešavali.

Jedino što nikako ne može da trpi, to su zadirkivanja i uvrjede od strane drugih bolesnika; poslije jedne svadje sa svojim susjedom na klupi i dobivenog lakog udarca od njega, pretrpio je takav živčani potres (šok), da niie znao za sebe skoro čitav sat; kad se osvijestio, bio je još ljut i zakleo se, da će ubiti svoga napadača.

Sto se tiče kažnjivog djela optuženog K., on predstavlja nama u bol­nici taj inkriminirani čin sasvim drukčije, nego što ga je prikazao na prvim saslušanjima i pretresima. Sada on pripovjeda, da je bio u tajnoj službi kod sreskog načelnika, kao „srpski špi jun“, da bi motrio na bugarske komite i njihove jatake u selu. Priča, da je tog fatalnog večera, kada je polazio po­red džamije, kod koje se bila skupila seoska patrola, čuo iz džamije neki žagor i odmah naslutio, da to moraju biti komite. Nato se sakrio i odista poslije kratkog vremena vidio je, kako je patrola donijela hranu za komite., Baš je tačno razgledao, da je to bila gibanica i pile. Tada je skočio iza svoga ćoška, stao je pred patrolu i zabranio, da se hrana preda komitama u džamiji. Na to su ga kmet i druge patroldžije napali, a on je u samo- odbrani morao da puca. Odmah su istrčale na vrata džamije komite i po­čele su pucati. Na taj način se otvorila u selu opšta puščana borba. Sada K. ne će da priznaje ni 4 ubijstva, već tvrdi, da je ispalio samo dva metka na kmeta.

Pošto je sudska istraga utvrdila pojedinosti djela drukčije, mi moramo priznati, da su sve ove priče od početka do kraja ništa drugo, no samo izmišljotine od strane optuženoga K., produkat njegove bolesne fantazije. Čak i svjedoci, pozvani od strane branioca K. nijesu potvrdili njegove na­vode, da su tog večera u selo dolazile komite, i da su pucale kakve druge puške osim K-ove.

Obzirom na tu činjenicu, da je optuženi K. notoričan potator kao i na okolnost, da je optuženi i neposredno prije inkriminiranog djela uživao že­stoko piće, pokušali su vještaci, da u toku ovdašnje opservacije izvrše eks- perimenat s alkoholom kod optuženog. Za eksperimenat je upotrjebljeno 100 gr. spiritus vini razblaženog u 400 gr. vode i nešto anisa u obliku jednog vrućeg groga 24.-I. 1924. u 10 h. prije podne.

190

Poslije prvih gutljaja već je promijenio optuženi raspoloženje, postao je euforičan i ekspanzivan u pokretima: gestikulirao je, lupao je čašom po stolu tako, da je izvjesnu količinu pića prosuo.

Poslije agitativnog stadija, koji je trajao oko 5 minuta, postao je na­jedanput agresivan i bez ikakvog razloga uhvatio bolničara za grudi.

Umiren produžio je da pije. Ispio je gotovo cijelu količinu groga i tada se potpuno promijenio, tako, da nije bilo moguće prepoznati obično mirnog i deprimiranog K. Agresivnost se pojačavala, počeo je da lupa pe­snicama po stolu, zgrabio je za stolicu, da su ga zbog tog morali sa veli­kom mukom zatvoriti u samicu, jer se jako branio. Pokušao je da bije i ujeda bolničara. U jakom psihomotornom razdraženju je psovao, pljuvao, škripao zubima, udarao pesnicama i nogama u vrata i zidove, cijepao je odijelo, gadjao prisutne papučama i čarapama (drugog ničega nije imao pod rukom), bijesnio je po samici i neprestanim pokretima; u licu je pocrvenio, oči su mu zakrvavile, iz urlanja i pojedinih krikova moglo se razabrati, da se žali „što se prodao Srbiji za 60 banaka“, „nema pravde“, „ostavio sirotu djecu“, prijetio je bolničarima, da će ih ubiti, izazivao je, da uđju u samicu i on će im pokazati „kakav je on“; stalno je grimasirao, zauzimao je poze kao da hoće da skoči, da napadne kao zvijer i tome slično.

Na pitanja njemu postavljena nije odgovarao, gledao je tupo i žestoko.Psovke i prijetnje prekidale su se čas jaukanjem i plačem, čas pso­

vanjem, zviždanjem i igranjem. Poslije 15 minuta jakog psihomotornog raz- draženja legao je i nekoliko trenutaka ležao plačući. Zatim je odmah skočio i počeo halucinirati i vidio je neke ljude i razgovarao s njima okrenuvši se u ćošak; prijetio i napadao, udarajući po zidu dlanom. Zatim je ponovno legao, ali nije prošlo ni 10 minuta razdraženje je uzelo ponovo maha, po­novo je. skočio i ponovo je halucinirao slike tučnjave i borbe. Gledajući pred sobom u pusto mjesto, vikao je u strahu da vidi lava. Tri četvrt sata je trajao ovaj napad, poslije koga je K. pao u dubok san na cio dan. Su­tradan nije se mogao sjetiti, šta je radio i da je imao napad. Sjetio se samo toga, da mu je liječnik dao „medicinu za spavanje“. Lomnost u tijelu nije ga mogla podsjetiti na jučerašnji dogadjaj.

Na ovaj način utvrdili smo, da kod K. i mala količina alkohola izaziva veoma jaku reakciju u obliku psihomotornog razdraženja, gnjeva i jarosti sa zanesenošću svijesti i halucinacijama i da za takovim nastupom poslije dužeg vremena sljeduje san, a konačno amnezija.

M n i j e n j e .

Na temelju sudskog materijala u sudskim spisima i ovdašnjeg posma­tranja, te višekratnog pregledanja zaključuju vještaci:

a) da je optuženi K. jedna u s l i j e d k r o n i č n o g p i j a n s t v a p s i ­h i č k i d e g e n e r i r a n a o s o b a .

Tu patološku konstituciju optuženika potvrdjuje prekomjerno uživanje žestokog pića još od najranije mladosti, njegova usamljenost, oslabljenje pamćenja, razdražljivost afektiviteta i naginjanje na konfabulacije.

b) da se optuženi K. za vrijeme inkriminiranog djela (tempore delicti) vjerovatno nalazio u jednom vanrednom duševnom stanju: t. j. u s t a n j up a t o l o š k o g p i j a n s t v a , koje je ekvivalentno s prelaznim ludilom. Ovo stanje patološkog pijanstva pojavilo se na podlozi intolerantnosti prema žestokom piću baš uslijed psihičke degeneracije pod uplivom dugovrernenog

191

uživanja alkoholnog pića; Da je optuženi K. tempore delicti bio u takovom vanrednom duševnom stanju, zato bi plediralo:

psihološki nemotivirano, impulzivno i na zvjerski način izvršeno ubij- stvo u gomili, dalje amnezija t. j. postepeno zaboravljanje izvršenog ispada i zločina sa konfabulatornim crtama, sama već spomenuta degenerativna konstitucija i konačno eksperimentalnim putem izazvano patološko stanje pijanstva s epileptoidnim crtama, napadno učestvovanje aparata za govor i kretnje, nasilje, koje ne motivira situacija, (nepristupačnost itd.), koje je trajalo oko l '/2 sata.

Slučaj, o kojem je riječ, zaslužuje osobitu pažnju ne samo sa foren- zičkog, nego što više i s eksperimentalnog psihijatričkog gledišta. Obično patološko pijanstvo s epileptoidnim crtama traje najviše nekoliko minuta do pola sata, veoma rijetko duže. U našem slučaju koliko se iz sudskih spisa moglo izviditi, izvršio je optuženi prepad na gomilu kroz duže vrijeme a isto tako teško psihomotorično izvanredno duševno stanje do nas tupnog' spavanja, kojeg smo eksperimentalno izazvali, trajalo je takodjer duže vri­jeme: oko 2 sata. Ova okolnost, kao veoma rijetka, zaslužuje osobitu pažnju sa forenzičkog psihijatričkog gledišta u sličnim slučajevima, uslijed oteščanih prilika. Protrahirani oblik patološkog pijanstva je -veoma rijedak u forenzič- koj praksi i može se pojaviti 1 . kao naprasni ispad sa neobično dugim trajanjem, 2 . kao patološko pijanstvo, koje se postepeno razvija,

Da se takova protrahirana patološka stanja pripitosti u praksi coram foro dešavaju, mogu navesti sličan primjer, koji mi je W a g n e r -Jauregg za svjetskog rata usmeno saopštio i istovremeno dao svoje mišljenje sa strane medicinskog fakulteta u Wienu. U Wagnerovom slučaju radilo se o jednom konjičkom oficiru, koji je jednog dana za vrijeme okupacije u Radomu (sada Poljska) lumpovao sa svojim prijateljima u jednoj kavani. Isti se poslije jednog vremena udaljio u napitom stanju iz kavane, za 1 {j, sat se povratio

a da nije ništa pio u intervalu opet u istu kavanu, u kojoj je zvjerski napao sabljom na kasirku, proburazio ju, bijesno strgao bluzu sa žrtve, nabio komad od bluze na vršak sablje, zapalio ga i počeo galamiti.

U tom slučaju, gdje se patološko napito stanje, kao što se naknadno moglo ustanoviti, razvilo postepeno i trajalo duže vrijeme, radilo se takodjer o jednom postepeno razvijenom i protrahiranom patološkom pijanstvu s epi­leptoidnim crtama.

Pošto su gore spomenuti slučajevi veoma rijetki i u njima je stručna literatura sterilna, držao sam za neophodno, da publiciram ovaj slučaj ubij- stva u masi u protrahiranom patološkom napitom stanju s epileptoidnim crtama.

Resume.

Prof. Dr. Laza S t a n o j e v i ć , Beograd: M a s s e n m o r d i m Z u s t a n d e e i n e s p a t h o l o g i s c h e n p r o t r a c h i e r t e n R a u s c h e s .

Der Autor berichtet über einen Massenmord, welcher von einem Mo- hamedaner in einem pathologisch gefärbten Rausche ausgeführt wurde. Der Fall verdient besondere Beachtung vom forensisch-psychiatrischen Standpunkte wegen der auffällig langen Dauer des pathologischen Ausnahmszustandes.

Izabrana poglavlja za praktične liječnike.i.

Peritonzilarni apscesi.Dr. Ante Še r c e r , klinički asistenat, Zagreb*

Nauka o Waldeyerovoni limfatičnom kolutu nije se kroz nekoliko de­cenija maknula s mrtve točke. Sva nastojanja posljednjih godina vrtjela su se većinom oko t. zv. telmicizma. Objelodanjen je čitav niz operativnih me­toda, dok je pitanje bitnosti oboljenja limfatičnog tkiva u ždrijelu ostalo jednako neriješeno. Tek posljednjih par godina se F e i n (Wien) oslobodio dosadašnjih predrasuda te je svojom studijom o akutnim anginama iznova pokrenuo čitavo pitanje limfatičnog koluta. On je podvrgao oštroj kritici sve dosadanje nazore, djelomično dokazao njihovu neispravnost, a djelomično iznio nove poglede na čitav problem. U isto vrijeme stvorili su temelj za riješenje čitavog problema S c h l e m m e r (Wien) svojom studijom o anato­miji peritonzilarnog limfatičnog žilja i D i t t r i c h (Koeln) svojim' slikama pat. anatomije tonzila. Time je tonzilarni problem pobudio najveći interes u svim. stručnim krugovima, te je i na prošlogodišnjem kongresu njemačkog oto-laringološkog društva u Bad-Kissingenu bio postavljen glavnom temom rasprave. Ne možemo se 11a ovom mjestu potanje baviti tonzilarnim proble­mom, već želimo svratiti pozornost na terapiju jedne vrsti tonzilogenih kom­plikacija, koje su za praktičara od osobite važnosti.

M o u r e i B r i n d e l (Bordeaux) ističu kod oboljenja tonzila 3 grupe komplikacija. U prvu grupu svrstavaju oboljenja, koja nastaju uslijed opće infekcije na pr. icterus, rheumatismus, meningitis, pneumonia, myocarditis, nephritis acuta. Druga grupa je karakterizirana mehaničkim smetnjama na pr. asfiksija radi edema ili paralize glotide ili uslijed provale gnoja u re-spiracioni trakt. Konačno u treću grupu spadaju promjene koje nastaju ra-širenjein peritonzilarnog gnojenja per continuitatem kao na pr. duboka fleg- mona vrata, mediastinitis, flebitida jugularne vene, ulceracije velikih vratnih žila i krvarenje. (Jedan analogni slučaj opažali smo prije nekog vremena na klinici, te će ga kolega dr. Perov in extenso publicirati.)

Sve ove komplikacije nastaju, ako je proces osobito virulentne naravi,kad se razne tonzilitide često ponavljaju ili ako kod peritonzilarnih flegmona i apscesa ne dodje dosta brzo do spontanog prodora gnoja ili napokon, ako se artificijelno gnoj nedostatno ili prekasno isprazni. Stoga je liječenje pe­ritonzilarnog apscesa, u velikoj većini slučajeva operativno, za praktičara od najveće važnosti. Potrebno je dakle, da kritički raspravimo indikaciju, vrijeme i tehniku operativnog zahvata ili konkretno rečeno: kada, gdje i kako se mora otvoriti peritonzilarni apsces. — Bit će dobro, da prije toga ukratko prikažemo, kako peritonzilarni apscesi nastaju i kako se očituje upala peritonzilarnog tkiva.

Gotovo na svakoj normalnoj tonzili može se opaziti iznad gornjeg pola malena udubina ograničena odozdo tkivom tonzile, a sa strane i odozgo slu­znicom mekog nepca t. j. nepčanih lukova. Ta udubina t. zv. recessus pa- latinus ili fossa supratonsilaris ili sinus Tourtualov je kod raznih ljudi ra­

* Na poticaj kolege dra M. Malojčića, općinskog liječnika u Tovarniku, odlučio sam se na pisanje „Izabranih poglavlja za praktične liječnike“, u kojima ću s dobrom voljom i prema najboljim silama nastojati ukratko obraditi najvažnije probleme oto- laringologije, koji su od opće važnosti za praktične liječnike. Želim time donekle po­moći onim kolegama, koji nijesu imali prilike, da se u ovu granu medicine upute, a koji osjećaju potrebu savjeta. — Op. pisca.

193

zličito velika. Klinička opažanja pokazuju, da se sekret iz predjela gornjeg pola tonzile sakuplja u tom sinusu te da ima tendenciju, da u tom prostoru stagnira. Kako misli E s c a t (Toulouse), u većini slučajeva nije peritonzi- larni apsces barem u početku ništa drugo nego veliki empijem ovog rece- susa. Vjerojatno limfatičnim putem širi se infekcija iz tog prostora u tonzi- larno ili peritonzilarno tkivo. Iza tonzile nalazi se t. zv. spatium parapha- ryngeum ili pharyngo-maxiliare, prostor ograničen medijalno tonzilom i fa- ringealnom fascijom, lateralno mandibulom i parotidom, odostraga preverte- bralnom fascijom i hrptenicom. Taj se prostor dijeli u dva vrlo važna dijela: u jedan manji prednji, koji leži neposredno iza tonzile te je ispunjen samo tučnim tkivom, i jedan veći stražnji, kroz koji prolazi carotis, jugularis, sym~ pathicus, vagus, hypoglossus, glossopharyngeus, i u kojem se nalaze limfne žlijezde. Pregrada izmedju obih pretinaca je vrlo solidna te se sastoji od 3 ligamenta i 3 mišića, koji inseriraju na procesus styloideus, a zove se dia- phragma styloideum. Prema tome je i prostor ispred o've pregrade, a iza tonzile dobio ime spatium praestyioideum.

Kako je A r s i m o l e s dokazao, razvijaju se t. zv. peritonzilarni apscesibaš u ovom prednjem prostoru, koji inače sadržaje samo tučno tkivo. Veliko vratno žilje i važni nervi nalaze se u drugom, straž­njem pretincu parafaringealnog prostora te su čvrstom pregra­dom dostatno zaštićeni od opa­snog retrotonzilarnog područja. (Vidi sliku.)

Kako se već iz ovoga vidi, nema kod incizije peritonzilarnih apscesa velike opasnosti, da se ozlijedi koja veća arterija ili vena, jer ove leže nesamo dosta po strani i duboko, već su i zašti­ćene jednim slojem sveza i mi­šića. Lakše se može ozlijediti gdjekoji poveći ogranak art. pha- ryngeae ascendens, koji prolazi kroz stražnji nepčani luk, ili art. tonsilaris, dok bi se carotis mogla

ozlijediti samo kod abnormalnog toka. Krvarenje, koje gdjekada nastaje kod peritonzilarne flegmone, češće je prouzrokovano uzurom velikog žilja, nego ozljedom noža Topografski odnošaji tonzile i njene okoline vrlo su važni za pravo shvaćanje i razumijevanje peritonzilarnih apscesa. Ti odnošaji ni­jesu kod svih individua jednaki. Poznato je, da su neki ljudi upravo be z ­broj puta preboljeli peritonzilarne apscese bez ikakovih komplikacija, dok kod drugih vrlo brzo dodje do raznih komplikacija i do sudbonosnog pro­dora gnoja u stražnji pretinac t. j. u okolicu velikog žilja, tako da se iz peritonzilarnog apscesa razvijaju laterofaringealui ili vratni apscesi. U prvom slučaju je spatium praestyioideum vrlo dobro izoliran, a u drugom vrlo slabo. Sudbina peritonzilarnog apscesa ovisi o anatomskim osebinama ton­zile i njezine okoline, koje su, kako se čini, hereditarne. Frithjof L e e g a a r d (Acta oto-laryngologica 1921.) konstatirao je kod 120 bolesnika sa periton- zilarnim apscesoin u 76 slučajeva, da je više individua u istoj porodici trpjelo od iste afekcije, što bi svakako govorilo u prilog gore spomenutog nazora.

Dok je upala ograničena sapio na tonzile, opazit ćemo, da su tonzile u cijelosti nešto povećane i crvene, mjestimice obložene naslagama, dok je

Šematski horizontalni prorez kroz vrat u visini tonzila.

1 = hrptenica sa prevertebralnim mišićima i fascijom; 2 = vena jugularis; 3 - - art. carotis i živci; 4 = proc. styloideus sa svojim mišići­m a ; 5 = musculus p terygoideus; 6 = inandi- bu la ; 7 == parotis; 8 = zubi; 9 = retrotonzi-

larni apsces ; 10 = pretonzilarni apsces.

194

ostala sluznica ždrijela obično crvena, a l i nije osobito otečena. Prijedje li upaljivi proces i na tkivo okolo tonzile, sluznica mekog nepca i ždrijela če oteći te če biti na dodir tvrda i bolna. Prema tome, u kojem predjelu se razvije upala, razlikujemo u glavnom 4 vrste peritonzilarnih apscesa. Kod pretonzilarnog apscesa je osobito otečen prednji nepčani luk, koji djelo­mično ili sasvim sakriva tonzilu. Kod retrotonzilarnog apscesa je osobito infiltrirano tkivo iza tonzile, te je stražnji luk vrlo otečen i tonzila pomak­nuta prema naprijed Ako se gnoj sakupi iznad tonzile, onda je čitava jedna polovica mekog nepca sve do uvule a gdjekada i preko nje otečena, dok je tonzila potisnuta prema dolje; to su t. zv. supratonzilarni apscesi. Infra- tonzilarni apscesi se razvijaju izmedju tonzile lingualis i donjeg pola tonzile palatine, te mogu prouzrokovati i edem grkljana. Ovakva klasifikacija apscesa je potrebna, jer od položaja' gnoja ovisi mjesto za inciziju. U 9 8 % svih slu­čajeva su apscesi lokalizirani ispred i iznad tonzile, dok su ostale vrste vrlo rijetke. Uz visoku temperaturu, trizmus, eventualno ukočenost vrata je disfagija jedan od najizrazitijih simptoma, koji prate svaku upalu periton- zilarnog tkiva. Imajuči na umu, kakve sve komplikacije mogu nastati iz ovakve upale, bez obzira na izvanredno nesnosno stanje bolesnikovo, mora se nastojati što prije otvoriti peritonzilarni apsces, pogotovo kad znamo, da do spontanog prodora može doći*istom nakon 6, 8, 10 ili 14 dana.

Kada se mora apsces otvoriti?Iskustvo pokazuje, da nije dobro incidirati prerano, a s druge strane

opet ne smije se čekati predugo, dok je organizam sam svladao bolest ili dok je nastupila komplikacija. Opravdano je, da se incidira u času, kad se flegmona stopila i kad se može isprazniti gnoj. Incidira li se prije nego je apsces sazreo, onda po mišljenju mnogih autora incizija više škodi, nego koristi. Krvarenje je u takvim slučajevima obično vrlo obilato, boli ne po­puste, nego postanu još i veće uslijed ozljede i otekline oko rane, a sama slika bolesti postaje mnogo manje izrazita, tako da se i slijedećih dana više ne može naći zg dno mjesto za inciziju ( F e i n , Wien). C l a u s i P a ss o w (Berlin) misle jednako. Nasuprot ovim iskustvima opazili su neki autori ( B r ü n i n g s , Greifswald; G r a đ e n i go, Napoli), da i kod prerane incizije može biti u toliko koristi, što gnoj kasnije lakše nadje put u smjeru prema ustima. S c h m i d t (Frankfurt) misli, da je i obilato krvarenje, koje nastaje u takvim, slučajevima, kadro ublažiti bolesniku boli. Jednako je svakako si­gurno, da od prerane incizije rijetko ima bolesnik i liječnik zadovoljstva.

G r a d e n i g o je nastojao u četiri tačke istaknuti najvažnije momente za vrijeme incizije:

1. Povećanje asimetrije istmus faucium i povećanje asimetrije mekog nepca.2. Nagla eksacerbacija u bolima i to nakon četvrtog dana od početka bolesti.3. Prozirni edem uvule.4. Kad se pokaže žutkasto mjesto na oteklini ždrijela, koje fluktuira

i na dodir boli.Prvi kriterij je vrlo nesiguran, jer praktični liječnik u većini slučajeva

ne će moći promatrati bolesnika. Naprotiv točki broj 2, 3, i 4 pripada ve­lika važnost. Osobito jake boli peti ili šesti dan bolesti i edem uvule značegotovo sigurno, da se sakupio gnoj. Žutkasto mjesto na tamno crvenoj upa­ljenoj podlozi pokazuje tačno mjesto, gdje apsces hoće spontano da perfo- rira, ali se taj refleks uvijek ne vidi, niti se smije čekati tako dugo, dok se pokaže. Mnogo veća važnost pripada simptomu fluktuacije, koja se može palpirajući lopaticom ustanoviti. Prije petog dana je incizija gotovo uvijek bezuspješna, dok se iza toga dana gotovo redovito isprazni gnoj.

Ne smije se dakako smetnuti s uma, da ima i takvih slučajeva, u ko­jima se upaljivi infiltrat uopće ne stopi, već se u kraćem ili duljem vre­menu potpuno rezorbira.

195

Zatraži li bolesnik pomoći prije petog dana, neka liječnik radije po­čeka s incizijom, a pokuša pospješiti sazrenje apscesa. Tu osobito pomažu topli oblozi i ispiranje ustiju toplim tekućinama. Omiljelo i dobro sredstvo je čaj od kamilica ili sleza. Kod tog treba napose upozoriti, da bolesnici ne smiju grgljati, već samo ispirati usta eventualno držati topli čaj dulje vremena na bolesnoj strani ždrijela. Kod grkljana naime živahno se miče čitavo mišičje ždrijela, a to bez sumnje može proces propagirati. 1 kod pe- ritonzilarne flegmone vrijedio n o važno pravilo medicine, da je mobi l i za­cija bolesnog dijela tijela jedan od preduvjeta ozdravljenja. Protiv nesnosnih boli najbolje djeluju pilule od leda, po noći analgetica per os (aspirin, algo- kratin itd-.), dok osjećaj suhoće u ustima i ždrijelu izvrsno uklanjaju organ­ske kiseline na pr. acidum citricum u obliku vrlo koncentrirane limunade.

Svi pokušaji da se bolest u početku kupira obično su bezuspješni.Gdje se mora apsces otvoriti ?Na ovo pitanje može se dosta kratko odgovoriti. Apsces se mora otvo­

riti na mjestu najveće izbočenosti. No takvim odgovorom nije mnogo po- moženo, jer kad je jedna čitava polovica ždrijela otečena ili kad postoji jaki trizmus, te se usta ne mogu otvoriti više od 1 cm ili još i manje, tada nije lako odrediti, gdje je najveća izbočenost. U vrlo mnogo slučajeva me- djutim bolesno je područje dostatno pregledno, pa se mjesto incizije možetačno odrediti. Općenito se može reći, da se prednji i gornji apscesi otva­raju kroz prednji nepčani luk otprilike 1 cm lateralno i iznad gornjega pola tonzile. Kroz stražnji luk u smjeru prema gore i lateralno otvaraju se stražnji apscesi, a donji se otvaraju kroz donji dio prednjega luka u smjeru premadolje i van. Na ovo pitanje morat ćemo se osvrnuti još jednom kod ra­sprave o tome.

Kako se mora otvoriti peritonzilarni apsces?Mo ur e (Bordeaux), nestor francuskih oto-laring loga preporuča u

takvim slučajevima uporabu galvanokautera, koji se več prema položaju apscesa uvede ili kroz samu tonzilu ili kroz prednji odnosno stražnji nep­čani luk u smjeru prema gore i lateralno. Galvanokauter je uvijek sterilan, pa kod njega nema opasnosti, da će sa površine usta ponijeti infekciozni materijal u dublje slojeve tkiva. On utišava krvarenje i drži rubove rane dulje vremena otvorene, što je za ispražnjenje apscesa od velike važnosti.

Mora se priznati, da je galvanokaustika elegantna i jednostavna me­toda, ali se ipak ne može općenito preporučiti s razloga, što veći dio pe- ritonzilarnih apscesa dolazi 11 ruke praktičnih liječnika, koji ne mogu uvijek raspolagati s električnom strujom niti s aparatima za galvanokaustiku. Stoga imaju u općoj praksi studeni instrumenti prednost pred Moureovom metodom.

Proizlazeći od činjenice, da većina apscesa, prepusti li ih se samima sebi, spontano prodre otprilike u sredini prednjega nepčanoga luka u usta, opredijelio je C h i a r i mjesto, t. zv. „Chiarievu točku“ na prednjem luku, sa koje se može najlakše otvoriti apscese i sigurno izbjeći ozljedi velikog žilja. Nešto više od Chiarieve točke leži Lemaitreova, koja služi istoj svrsi. Neki su autori preporučali, da se apscesi otvaraju kroz prednji luk, ali ne nožićem već kliještima za nos. Tako 11a pr. Lubet-Barbon preporuča, da se zatvorenim nosnim kli eštima ubode na mjestu najveće fluktuacije i nape­tosti, pa da se kliješta rašire i tako apsces isprazni. Istu metodu preporu- čaju u njemačkim krajevima G e r s u n y i Wei l , dok je M e t z ia n u u Ru­munjskoj u posljednje vrijeme konstruirao u tu svrhu posebna kliješta. G r a ­d e n ig o zabacuje tupe instrumente, koji prouzrokuje doduše manje krva­renja, ali kud i kamo više boli, te preporuča, da se apsces uvijek otvara oštrim, šiljatim nožićem i to sa Chiarieve točke.

Kako smo već ti početku spomenuli, započinje razvitak peritonzilarnog apscesa često iznad gornjeg pola tonzile 11 t. zv. recessus supratonsilaris.

196

To je navelo G r i i n w a l d a i K i l l i a n a na misao, da tupim ubodom kroz recessus supratonsilari's otvore peritonzilarni apsces i da mu tako stvore quasi prirodni put ispražnjenja. U istoj namjeri su R u a u l i, Bo t t ey, C h av a s s e konstruirali čitav niz vrlo ingenioznih instrumenata, premda se ista svrha može postići i običnom na vrhu zavinutom sondom. Prije kratkog vre­mena je M a r s c h i k u bečkom laringološkom društvu ponovno preporučio, na temelju svojih iskustava, da se iskuša Killianova metoda, koja ima tu prednost, da ne ostaju neugodne brazgotine i da se ne mogu ozlijediti ve­liki krvni sudovi. On je svojim predlogom naišao na jaki otpor i oštru kri­tiku, pošto mu je od 50 slučajeva samo 28 puta uspjelo ovom metodom naći gnoj. Neki autori su preporučali ispiranje i drenažu apscesa, neki ume­tanje probušenog metalnog dugmeta u ranu ( T s c h i a s s n y ) , da ostane rana otvorena i konačno neki ( L e w i n g e r ) enukleaciju tonzila za vrijeme raz­vitka apscesa.

Samo se od sebe nameće pitanje, čemu tolike metode i zašto se još uvijek traže novi putevi. Razlozi leže u tome, što u mnogo slučajeva nijedna metoda ne zadovoljava. Ako se incidira prije četvrtog dana, onda se obično uopće ne nadje gnoja, jer apsces još nije sazreo. Incidira li se nakon pe­toga ili šestoga dana, kad apsces sigurno postoji, onda se ipak može dogo­diti, da ga se nadje. Bolesnici naime jako teško otvaraju usta (slabi pregled), ubod noža ili tupog instrumenta još više pojača i tako velike boli, te bo­lesnik reflektorno trza glavom i zatvara usta, a konačno i krvarenje, koje nastaje nakon zareza ili uboda u tkivo prepuno krvi, obično je obilato te smeta orijentaciju. Zarez od incizije ima izvanredno veliku "sklonost, da se brzo slijepi, te tako prestane iscjedjivanje gnoja, nastaje retencija, ponovna eksaeerbacija ili konačno prelaz u kronicitet. Stoga su preporučali neki autori, da se zarez ne pravi uzduž nepčanog luka dakle paralelno sa mišičjem me­kog nepca, već poprijeko, tako da se uzdužna vlakna prorežu, uslijed čega zarez zija. Ovaj se način medjutim iz više razloga ne može preporučiti.

Većina autora slaže se dandanas u tom, da se apsces ima otvoriti oštrim nožićem. Prema tonte bi postupak, koji se može preporučiti, bio sli­jedeći. Kroz Chiarievu točku zabode se šiljatim nožićem 2— 2 V2 cm duboko, te se kod vadjenja noža zareže u smjeru prema dolje, tako da rezultira za­rez od V /2— 2 cm dužine. U većini slučajeva provalit će iza toga kroz za­rez gusti žuti gnoj, a ako se to ne dogodi, onda se moraju kroz zarez uvesti uska kliješta u peritonzilarno tkivo, te se tupim prodiranjem mora tražiti gnoj i širenjem kliješta otvoriti mu put u usta. Gdje je apsces lokaliziran ispod tonzile (vrlo rijetko), tu treba dakako incidirati mnogo niže ispod Chiarieve točke. Neposredno nakon incizije dobro je dati bolesniku da ispere usta 3-postotnim superoksidom. Ta tekućina pospješuje zgrušavanje krvi i time umanjuje krvarenje.

Daljnje liječenje takvog bolesnika sastoji se osim opće terapije u dnev­nom širenju rane, kroz koju se cijedi sve manje gnoja, i u ispiranju ustiju. Za ispiranje se sada ne može preporučiti superoksid, jer on vrlo pogoduje slijepijenju rane, dakle i retenciji, nego se preporuča 1-postotni liquor Bu- rowii ili formalin. Osobito je zgodna rastopina, koja se upotrebljava na če­škoj ušnoj klinici u Pragu:

Formalini 5'0Tct. ratanhiae Mentholi aa 2'0Špiriti vini 9 6 % 50MDS : 10—20 kapi u čašu vode za ispiranje.

Konačno još nekoliko riječi 0 anesteziji kod incizije peritonzilarnog apscesa. Mazanje kokainom, makar i 10-postotnim nema puno smisla, jer upa­

197

ljeno tkivo slabo prima kokain, a osjećaj gorčine, koji ostaje vrlo dugo u ustima, mnogo je neugodniji nego kratkotrajna bol, koju prouzrokuje ubod oštroga noža. Injekcija novok aina u blizinu upaljenog tkiva nije razborita, dok opća narkoza nije u nikakvom razmjeru sa malenim zahvatom, koji je ipak u ve­ćini slučajeva okrunjen velikim olakšanjem za bolesnika. Samo u slučaje­vima, gdje postoji vrlo jaki trizmus, mora se provesti kratka narkoza, silom otvoriti usta i izdašno otvoriti apsces.

Profilaksa peritonzilarnog apscesa mora sastojati u nastojanju, da se izliječi eventualna kronična upala tonzila. Obično se razvijaju apscesi kod b iesnika, kod kojih se u kriptama i lakunama tonzila nalaze žuti čepoviili konkrementi, ali ima i mnogo slučajeva, gdje se na tonzilama ne možekonstatirati nikakva patološka promjena. Ako se peritonzilarni apsces ipak ponovno razvije, najbolje je preporučiti totalnu enukl.eaciju tonzila 3— 4 tje­dna iza kako su prestali zadnji simptomi upale.

Z a k l j u č a k .

1. Praktični liječnik mora biti upućen u liječenje peritonzilarnog apscesa.2. U prvom početku bolesti treba nastojati,-da apsces što prije sazrije

i da se ublaže boli (topli oblozi, toplo ispiranje ustiju, pilule od leda, anal ­getika, organske kiseline).

3: Bolesnik ne smije grgljati već samo ispirati usta i ždrijelo.4. Ne smije se predugo čekati s incizijom.5. incidirati se mora kroz prednji nepčani luk 2— 3 cm duboko.6. Rana se mora tupim sredstvom svaki dan otvoriti.7. Nakon incizije nastaivlja se ispiranjem ustiju (desinficientia).8. Dobro je, da bolesnik slijedećeg dana uzme laxans.9. Bolesnik sa jakim trizmusom, ukočenosti vrata i .oteklinom u pre­

djelu ispod ugla donje čeljusti spada u bolnicu.10. Recidivi se näjbolje uklanjaju enukleacijom tonzila.

D O P I S I .

Pariška dermatološko-venerološka pisma.Dr. Ernest K a s t l , volonter u hopital St. Louis, Paris.

Februar. 1924.1 1 .

K rioterapija.

1 Krioterapija ili liječenje sa snijegom ugljične kiseline (neige carbonique, Kohlensäureschnee), provodilo se u Americi već pred kojih 20 godina. W h i t e a iza njega K l e f s e r i A r n i n g naročito su propagirali tu terapiju, koja je danas vrlo raširena u Francuskoj, Engleskoj i Americi. Zgodno je zato, da se i kod nas nešto više spomene. U Njemačkoj je krioterapija malo po­znata a i upotrebljivana u vrlo prinjitivnoj formi (Mali drveni sandučić, u kojem se formira snijeg ugljične kiseline, a koji se onda uzima rukom zaštićenom vunenom rukavicom). Posve je prirodno, da takova forma one­mogućuje tačno doziranje, a i tačnu aplikaciju, a da ni ne spomenem cijeli

198

red drugih pogrješaka. (Nečistoća, nestalna temperatura, nemoguće mjerenje presije, krhkost itd.). — Toga svega nema kod B e c l e r e r o v o g k r i ok a u t e r a , modifikovanim danas od L o r t a t - J a k o b a .

Djelovanje snijega ugljične kiseline ovisno je od 3 faktora:1. od temperature (u B. kriokauteru stalno — 80°.)2. od pritiska na kožu, to jest o tlaku pod kojim se aplicira. Obično

iznosi- 1—2 kg. (Taj je tlak na kriokauteru naznačen.) i3. o trajanju aplikacije (obično 10—40 sekunda).Indikacije i doziranje:L u p u s e r y t h e m a t o d e s . Krioterapija nadmašuje sve druge metode

te bolesti. Dosada objavljena statistika govori o 80—9 5% ' uspjeha. (Mac Fusey, Ito, Pautier, Sabauraud). Lortat-Jakob je imao uspjeha kod svake aplikacije, ali je doživio u 10% recidive.

Doziranje kod lupus erythematodes:1. kod akutnih forma (forme mobile): trajanje aplikacije 5—8 sekunda;

presija ispod 1 kg.2. kod infiltrirane forme (formes fixees) 30—40 sekunda uz presiju od

1-5 kg. _A n g i o m . U glavnome kod tuberoznih forma, koje nadmašuju nivo

kože (naevus vasculaires saillants) V2— 1 cm. Liječe se u 100%. Manje zgodni su za terapiju t. zv. potkožni angiomi (subcutanes cavernöses angioma). Pitanje je samo, kada se to liječenje angioma ima da izvede.— Kod nove- rodjenih, gdje je angiom stacionaran ili polako raste, može da se interven­cija odloži. — Obratno je u slučajevima, gdje angiom brzo raste, te postoji opasnost, da se pretvori u aneurysma cirvides. Tu je intervencija odmah na mjestu. No u to je vrijeme (do konca 2. godine) svaka terapija opasna, po­gotovo ablacija kirurška. Zato djeluje u takovim slučajevima upravo spaso­nosno snijeg ugljične kiseline.

N a e v i v a s c u l o s i ( a n g i o m es p l a n s ) kao i zvjezdasti ( a n g i o m e s s t e l l a i r e s ) isto su zgodni za terapiju.

N a e v i p i g m e n t o s i liječe se s 100% uspjeha.Doziranje je u tim slučajevima V2— 1 7s kg, a vrijeme aplikacije 10—30

sekunda. — Iz estetskih razloga je bolja upotreba kratka, sa slabom pre- sijom, nego aplikacija prolongovana s većom presijom. Ova naime vodi mortifikaciji tkiva. U rijetkim je slučajevima dovoljna jedna aplikacija, obično su potrebne 3 — 8, a čine se svakih 14 dana, kad več svi znakovi pre-djašnje aplikacije prestanu.

E p i t h e l i o m a . Krioterapija je indikovana osobito kod bazocelularnih forma, specijalno kod a) epitiiel. per le ( B e s n i e r ) ; b) epithel. pagetoid.; c) ufcus rodens (epithel. plan cicatriciel). Doziranje, je kod tih: svakih 8 dana aplikacija od 40 sekunda uz presiju od L 5 kg.

L e u k o p l a s i a se drži danas za simptom sifilisa. F o u r n i e r drži le- ukoplaziju za parasifilis radi slabog upliva specifične terapije. Poznato je, da se na bazi leukoplazije u 3 0 —5 0 % razvije epiteliom (skoro uvijek spi- nocelularni), i radi toga je energično liječenje potrebno. — R a v a u t a iD a r i e r upotrebljavaju termokauter. L o r t a t - J a k o b kriokauter. Aplikacija je bez presije 8— 15 sekunda.

Dermatoze, kod kojih krioterapija imade uspjeha još su takodjer ove:senilne keratoze, granulom rubra nasi, milium, chloasma, keloid a osobitorosacea .(couperose du visage).

199

Predavanja u „Berlinskom neurološkom društvu“.

ih.Dr. Nikola S u g a r , volonter psihijatrijske klinike, Berlin.

Berlin, ožujak 1924.

Sjednica je započela demonstracijom K ü h l m a n n a (s očne klinike). Pokazao je prilično rijedak slučaj paradoksne pupilarne reakcije.

P i n e a s (s poliklinike Schusterove) referira o otrovanju ugljikovim oksidom s psihomotorično-apraktičnim smetnjama. — Patološko-anatomski nalaz bio je obostrana malacična žarišta u glob, pallid.

Prema S p a t z u pridolaze osim toga kod otrovanja ugljikovim oksidom i neka kemičko-toksična oštećenja. — Već je K l e i s t opisao sličnost psi- homotorično-apraktičnih i strierno-apraktičnih smetnja. Opisuje zatim psiho- motorično-apraktične smetnje svoga slučaja, kojima da je uzrok obostrano oštećenje paliduma. Spominje duševne momente eventualno udružene s me­lankolijom ili shizofrenijom. Da ovakav decursus kod tog otrovanja rijetko vidimo krivnja je ta, što ti slučajevi brzo umiru, prije nego što uopće dolazi do tih simptoma. Veliko je pitanje, da li se smije i može ovakova psiho- motorična apraksija lokalizovati u cortex kako to čini Forster. Ipak ne drži taj slučaj zgodnim za riješenje veze izmedju psihe i supkortikalnih ganglija.

U diskusiji žali B o n h o e f f e r , što nije Forster prisutan i navadja mišljenje ovoga, da subcortex nema ništa s psihičnim. Zadnjih godina pri- došlo je daleko više otrovanja s uglj. oksidom na promatranje nego prije, te se često moglo ustanoviti osim psihomotorične apraksije i afazičnih smet­nja te korsakovog sindroma. Ne želi da brani mišljenje Forsterovo, ali ne vidi razloga, da se opisane pojave s cortex prenašaju odmah na subcor- tex. — S c h u s t e r drži, da je teško prosudjivati slučaj Pineasa, ako li ga se nije vidjelo. Pineas ne naziva samce ono psihomotoričnim, što je s psihom samo u vezi, nego on raširuje taj pojam dalje. — Moguće jest, da je u tom slučaju takodjer cortex povrjedjen, ali nije vjerojatno. — P i n e a s u za­ključnoj riječi drži, da je povrjedjenje korteksa u ovom slučaju isključeno — inače da je moguće.

F. N. L e w y (II. interna klinika prof. Krausa):Prije se držalo, da je izolirano oboljenje jednog organa n. pr. jetara

neovisno od drugih organa moguće. Kasnije se vidjelo, da organi medju- sobno stoje u uskoj vezi, što više, da oboljenje organa bez oštećenja drugog uopće nije moguće. O Basedowoj bolesti napr. mislilo se, da je to samo obo­ljenje štitne žlijezde. K r a u s je bio onaj, koji je već davno prije upozorio na to, da je struma samo jedan simptom te bolesti.

Kod svojih eksperimenata s mačkama i psima istraživao je predavač hipofizin držak i infundibulum. — Polazio je preko ždrijela, jer odozgo je teško isključiti teže ozljede, a nastaju i zapaljenja nad i kraj III. komore. Uz jednu shematičnu sliku dokazuje, da ganglion cervicale supremum preko plexus caroticus inervira hipofizu. — Još je K ö l l i k e r tvrdio, da u dršku hipofizinom ne imade nervnih vlakanaca, nego sama glijina vlakna. To pak nije tako. S Bielschovskovim načinom bojadisanja aksonovog cilindra postaju ta vlakna posve jasna. Pa i kod obojadisavanja bojama samo za gliju, ostaje u sredini mali ispadak, a to je to mjesto nervovih vlakanaca. — Anatomija jezgara u tuber cinereum nije još valjano ispitana, ipak te jezgre moraju da budu u medjusobnoj vezi a i u vezi s corpus mamillare. — Za ova ekspe­

200

rimentalna istraživanja daje potvrdu patološka anatomija diabetes insipidusa. Nije dakle dostatno, da se ispituja organi endokrini, nego cijeli sistem i izmjena tkiva (metabolizam). I kemička su istraživanja potrebna, da se može tačno odrediti, da li je poremećaj periferne ili centralne naravi. Predavač prikazuje zatim neke preparate:

1. Normalnu histologiju hipofizinog drška, tuber cinereum i ganglija treće komore. Ističe naročito jasnost posljednjeg na slici i njegovu veličinu.

2. Patološke promjene infundibuluma nakon opalenja termokauterom. Vidi se mnogo perivaskularnih infiltracija, tako te je nemoguće vidjeti slo­jeve cijevnih stijenka. Tu i tamo je moguće vidjeti leukoc'itarno ispadavanje (Ausschwitzung) u 111. komoru. Predavač upozoruje na to, da se iz razmaka izmedju mjesta promjena i mjesta ozljede može da zaključi, kako se tu ne radi o kolateralnim edemima i drugim promjenama prouzrokovanima traumatom.

Diskusija. J a c o b s o h n drži, da je teško odrediti, koje su promjene primarne a koje sekundarne, jer ti organi leže blizu jedan drugome. L e w y si tumači te promjene kao sekundarne, uvjetovane prerezanjem nervovih vlakanaca. Ipak je tih vlakanaca vrlo malo.

U zaključnoj riječi veli L e w y , da je nemoguće sa sigurnošću odrediti što je primarno, a što sekundarno. Govori ipak za ovo posljednje ta činje­nica, da relativno i dalja mjesta ne ostaju intaktna. Onih vlakanaca ima doduše malo, ali su od osobite važnosti.

O s t e r t a g * (Bonhoefferova klinika, 'Charitć):O h i s t o p a t o l o g i j i m i o k l o n u s e p i l e p s i j e .Na osnovu mikrofotograma i crteža opisuje svoje nalaze jednog slučaja

mioklonusepilepsije. Taj je slučaj klinički predstavljen u ovom društvu u julu god. 1923., a radilo se tu o 20-godišnjem mladiću s tipičnom mioklonus- epilepsijom. Taj je došao u svojoj 15. godini prvi put u liječničku njegu s jakim epileptičnim napadajima, kojima se i nakon dvije godine pridružili mioklonični trzaji, da je taj čovjek zadnjih V2 godine po malo poblesavio. Smrt je nastupila uslijed sepse nastale dugotrajnim empijemom pleure i svježom bronhopneumonijom. Kao posljedica sepse našli su se pojedini infiltrati ci­jevi i promjene u gliji. Jaka skleroza amonovog roga jamačno je u vezi s ja­kim epileptičnim napadajima. Kao karakteristično u histološkom nalazu bile su naslage albuminoidne supstance u ganglijovim ćelijama i dendritima a i u trojedinim nervovim vlaknima medularnog sloja. Te su naslage nekad vrlo velike, a nalazi se ih i do 9 u jednoj ganglijovoj ćeliji. Sastoje se pak od supstance, koja ispadava unutar ganglijovih ćelija ili njihovih dendrita iz­medju fibrila; fibrili ti i jezgre bivaju doduše potisnuti u periferiju, ali ostaju ipak dulje vremena intaktni usprkos velikom porastu naslaga. Istom kasnije dolazi propast ćelija. — Dok je ćelija još sačuvana ne opaža se nikakovih glioznih reakcija (množenje trabantnih ćelija, ćelija s masnim kugljicama = Fettkörnchenzellen.)

Istom kad je ganglijova ćelija uništena, reagira glija na te tvorevine kao na tudja tjelesa, tako da se i mjestimice nailazi, kako su te tvorevine kao opletene glijinim vlakancima. Dugotrajnim septičnim procesom oslabljeno je bojadisanje glije, a gdje to bojadisanje dobro uspije nalazi se umnoženje glije, naročito na rubovima kore. — Ovdje nalazimo prave glijine komorice, koje su ispunjene pravim corpora amylacea, iz čega valja zaključiti na promjenu parenhima. (Težina mozga nakon što je edem ispušten i hi- drocefalus iznašala je 1020 g.) To čudnovato oboljenje ganglijovih ćelija nalazimo razasuto kod svih vrsta ćelija centralnog nervnog, sistema. — Na nucleus dentatus a i substantia nigra ne možemo naći nijednu ćeliju, koja

*) Autoreferat, stavljen na dispoziciju dobrotom predavača.

bi bila sačuvana od tog procesa. Napadno su malo promijenjene piramidne ćelije motorične kore, dok su velike ćelije 3E-sloja vrlo oštećene. — Kemički sastav tih tvorevina ne odgovara kemičkom sastavu corpora amylacea a niti daje reakcije amiloida ni masti ni glikogena, a ni za hialin ništa ne govori. Moguće je samo u krajnjoj zoni tih tjelesa provesti reakciju na masnu ki­selinu sa sulfatom nilovog plavila, ali i ta brzo nestaje. Jedan dio tjelesa dade se — po svoj prilici u stanovitoj starosti — bazičnim anilinskim bo­jama metahromatski obojadisati, ali i to svojstvo pomalo prestaje — Poslije možemo naći tamno obojadisani centrum s radiernim prugama prema izvanjoj zoni. Taj centrum je poslije izrazito argentofilan, što zaključuje na inkru- staciju kloridima. — Često vidimo jasne koncentrične slojeve, naprotiv česte druzaste strukture.

Predavač odbija označivanje spomenutih tvorevina kao amiloidnih ili kao corpora amylaceg, i ističe i različnost u kemičkom sastavu ovih i onih konkremenata opisanih od P e r u s i n i a. — Opisuje dalje patološko-anatomske nalaze kod slučajeva mioklonusepilepsije, kod kojih se tih tvorevina nije našlo, a niti kakovih tvorevina, koje bi odgovarale početnom stadiju procesa. Uzajamni rad klinike i histopatologije te osobito tačne ketničke pretrage potrebne su, da još više razjasne stvar. — Moguće da taj čudnovati nalaz oboljenja ganglijovih ćelija sačinjava supstrat posebne grupe mioklonusepi­lepsije, upravo kao što se iz velike grupe idiota mogla da odijeli skupina amaurotične idiotije. »

201

Referati.

Prenosne bolesti.

Fontoynont: Liječenje m alarije,(„La medecine“, Decembar 1923.)

F. je mišljenja da se čovjek, koji se jednoć zarazio od malarije, ne može stvarno nikada potpuno izliječiti, kao ni od luesa. Ali može se zali­ječiti, izgledati potpuno zdrav. Za akutne napade malarije preporuča intra- muskularne injekcije kinina od 1 do 1 1/2 gr. dnevno najviše i ne priznaje masivne doze kinina od 2, 3 i više grama dnevno, osim u izuzetnim sluča­jevima, kada se bolesnik samo jedan put zarazio i odmah poslije toga na­pustio malarični predjel. Inače, ne treba prelaziti dozu od 1 1/2 gr. dnevno, u protivnom mogu se pojaviti znaci otrovanja (intoksikacije) ili anafilaktično stanje, koje će u buduće ometati korisno liječenje bolesnika.

F. je protiv primanja kinina per os, pošto to zamara i tako već umo­rnu džigericu i protiv intravenozne injekcije kinina zato, što se na ovaj način alkaloide suviše brzo eliminira iz organizma. Doza od jednog grama ili P /2 gr. kinina dnevno mora se produžiti do potpunog oporavljenja bolesnika i osim injekcije kinina treba još liječiti simptomatično svaku formu zasebno, imajući na umu koliko često su zakačene endokrine žlijezde, osobito su- prarenalis.

Za preventivno liječenje F. je takodjer protiv jakih doza Hintermitent- nih. On nalazi, da je najbolji način za očuvanje od zaraze malarije svako­dnevna doza kinina od 0'25 do 0'50 gr. (prema jačini zaraze tog predjela) p e r os, i to besprekidno. Prekid uzimanja kinina od samo jednog dana

202

može biti uzrokom neuspjeha metoda. Kinin, preventivno, treba početi uzi­mati još prije dolaska u malaričan predjel i produžiti dugo poslije povratka u zdravu zonu, t. j. u mjesto gdje nema malarije. Dr. B r a w a r s k y .

Doc. Dr. Šikl: K patološkoj anatom iji encephalitis lethargica (Eco-nom o).

(Sbornik lćkafsky, g. 1923. broj 5. i 6.)

Pregled svega što je poznato o e. i., naročito sa strane patološke ana­tomije i histologije, uz priopćenje 20 slučajeva sa smrtnim , svršetkom, koji su razudjeni i histološki istraženi. 20 histoloških slika. Pisac formulira svoj nazor, stečen patološkohistološkom analizom, ovako:

Hipotetički virus e. 1. dolazi vjerojatno putem krvi u moždjane, gdje zaostane i pomnožava se u sivoj supstanci korjena moždjana i to po svoj prilici izravno u ganglijovim stanicama. Svojim toksinima oštećuje ganglijove stanice, koje onda propadaju i raspadaju se; taj je proces praćen s upalji- vom (defenzivnom) reakcijom u slici intenzivne glijalne proliferacije i neu- ronofagije. Mezodermalno perivaskularno tkivo reagira jednako proliferacijom limfatičkih i retikuloendotelialnih stanica. K tome dolazi alteracija krvnih žila u obliku hiperemije; transudacija tkivnog soka se povećava, te dolazi do hemoragija, ograničenih na najbližu«okolicu žila, Do emigracije polinit- klearnih leukocita ne dolazi.

Proces ne obuhvaća jednako sivu supstancu u oboljelim dijelovima, već imade izričito ognjišni karakter, a često se ograničuje na pojedine gangli­jove stanice.

Povrjeda je ganglijovih stanica moguće bar djelomično sposobna re­paracije, obično ali oštećene stanice propadaju skupa sa svojim dendritom i defekt biva nadoknadjen s laganim pomnoženjem trajnih glijalnih stanica, koje stvaraju vlakanca.

Dakle sa patološkog je gledišta e. i. proces ne samo reparativan, već kauzalno defenzivan, t. j. degenerativna upala.

Pitanje, da li je infekciozni agens e. 1. identičan s virusom influence, nije još zrelo za promatranje, pošto nam je etiologija obiju tih pobola ne­poznata.

Drugo je pitanje tzv. encefalitide kod influence. Bili su konstatovani kao komplikacija influence slučajevi pobola moždjana, koji su se anatomički pokazivali kao hemoragička encefal i ti da. No to je bio proces razne vrsti. Dijelom bile su to točkaste hemoragije t. zv. purpura cerebri, a Schinidt je dokazao, da taj proces nema upaijivog karaktera i da su te hemoragije prouzročene toksičkim oštećenjem žila. Kod drugih slučajeva bila je to ogra­ničena infiltracija, osobito u kori, nastala uslijed povrjede cirkulacije (throm­bosis veil, piae m.) Geneza je ovih encefalitida vjerojatno u savezu sa se­kundarnom infekcijom, koja je kod influence važan čimbenik.

Velik broj slučajeva e. 1. svršava ozdravljenjem, a da se ne može ustanoviti kakav funkcionalan defekat. To je onda, ako pobol gangliovih stanica nije bio odveć intenzivan. Ako je i bila koja gangiiova stanica posve uništena, može biti kompenzirana funkcijom preostalih elemenata. Ali u mnogim slučajevima poprima pobol kroničan oblik, ne u patološko anato- mičkome Smislu, već kao zacijeljenje sa funkcionalnim defektom. Kod ovih slučajeva sa točnije ograničenim funkcionalnim defektom bit će moguće ana­lizom lokalizacije kod obdukcije doći do točnijih poznataka.

D r. Cu l ek.

203

Dr. K lenka: Liječenje antraksa kod čovjeka.(Bratislavske lekarske listy, br. 3. 1923.)

Autor je mišljenja, đa kod srednje teških slučajeva možemo izaći bez seruma a opet kod znatno već uznapredovalih slučajeva sa sveopćom infek­cijom ne može serum da ima odlučnog'*upliva. Pisac kod svakog slučaja izvadja u narkozi duboku pakelinizaciju pustule, iza toga daje borovu mast i Burow. Već za 2— 3 dana nestaje edema, rana se čisti i zaraste kroz 14 dana. inciziju okolice pravio je samo kod teških, kasnije većinom smrtnih slučajeva. Dr. C u l e k .

Dr. Libicky: Životinje kao nosioci i širitelji prenosnih bolesti.(Časopis pro zdravotnictvo, br. 1., 1924.)

P a s imade veliku sklonost za tuberkulozu čovjeka, lako dodje do hrakotina, koje liže, te pati obično od posljedica slabe hrane. Pas sa vo­denim eksudatom u prsima ili trbuhu stalno je tuberkulozan. Osim toga boluje na bjesnoći, antraksu i inaleu, dizenteriji, paratifu B, favusu, u tro­pima na tripanosomiazi, koja je n. pr. u Kongu po Europejce upravo ubitačna. Pas boluje na svrabu, imade buhe i uši, gliste, trakavice, od ovih osobito diopylidium caninutn i echinococcus granulosus.

Š t a k o r poznat je osobito sa prenosa kuge, sadržaje u crijevu b. pa- ratifa B. i b. enteritide Gärtner; boluje na pobolu sličnom lepri a u zadnje vrijeme pošlo je za rukom prenijeti epidem. encefalitidu na bijele štakore.

Štakor je i veoma važan glede širenja pobola od spiroheta, u prvom redu za tif rekurens. I agens žute groznice — leptospira icterohaeniorhagica — već je više puta pronadjen kod štakora, osobito u mokraći, inače posve zdravih životinja.

Na istoku je konačno raširen pobol „sodoku“ (Rattenbiss) sa vrućicom, bolovima u glavi i udovima, sa natečenjem žlijezda, osipom i krvavim hra- kotinama, BW-j-, dakle slika luetičke infekcije, ali pobol se obično svršava time, što osipa nestane. Uzročnik „spirochaeta morsus muris“ je u krvi i u hrakotinama.

U tropima je štakor nosioc parazita spavaće bolesti (trypanosoma gambiense).

Štakor boluje i od vlastitih malignih novotvorina, što nije po čovjeka irelevantno, pošto nije dokazano, nijesu li te novotvorine infekcijozne.

M i š je nosioc epizootije iz skupa paratifa B— tifus muris. Prije se rabio za proizvadjanje umjetne epizootije, da se miševi tamane, a l i p r o ­n a d j e n i s u o n d a i k o d l j u d i s l u č a j e v i s l i č n i p a r a t i f u , k o d k o j i h j e k o n s t a t o v a n i s t i m i k r o b .

Malens ubija poljske miševe za nekoliko dana, domaćemu ne škodi ništa. Poljski miš podliježe kugi, što dokazuje epidemija kuge u Kapskoj 1900. i 1912.

Z e c i l i s i c a boluju od antraksa. Slobodno živući glodavci su-važni kod pobola u Sjev. Americi („spoted fever“) sličnog pjegavome tif usu. Uzročnik je veoma sličan Riketsii, organizmu, kojeg smatramo uzročnikom pjegavca. U Utahu boluje zec često na „Tularemia Francis“ (natečenje i gno­jenje žlijezda.) Pobol je nedvojbeno konstatovan i kod čovjeka i prenaša se buhama.

K u n i ć je veoma osjetljiv za paratif, septikemiju. Na kunića je već pre­nesena encephalitis epidemica; dalje boluje od pobola sličnog sifilisu sa spirohetama, koje se samo neznatno razlikuju od spir. hominis. Na kuniće

204

preneseni su morbili infekcijom nosnog sekreta djece na početku bolesti; kuga je za kunića veoma patogena.

P r a s e boluje od antraksa, tuberkuloze tipa human, i bovin., na paratif je samo umjereno osjetljivo. Najveća pogibelj za nj su trihine.

O v c e ' i m a d u spontane epidemije antraksa, što je važno kod izradbe njihove kože, pošto b. anthracis je jedan od najrezistentnijih mikroba uopće. Ovce imadu spontanu epidemiju boginja, koje su prenosile na čovjeka.

K o z a boluje na antraksu. Za tuberkulozu je rezistentna. Važna je koza na Malti radi febris melitensis, koje mikrob je patogen i za ljude i koze, te se čini, da se pobol širi osobito pićem nekuhanog kozjeg mlijeka.

K o n j boluje od antraksa, poznat je prenos bolesti na čovjeka. U cri­jevu sadržaje bac. paratyfi i poznate su epidemije, nastale potroškom konj­skog mesa.

G o v e d a su vrlo sklona antraksu, inače u obzir dolazi u prvom redu tuberkuloza, glede koje se čini, da ovaj animalni tipus kod čovjeka izazivlje osobito teške afekcije kože (lupus).

Potroškom mlijeka od krave sa pobolom crijeva nastale su paratifove epidemije.

Veoma se opaža u zadnje vrijeme infekciozan abortus izazvan od bac. abortus infectiosi Bang (maleni diplokokus), koji se izlučuje i mlijekom. Skoro kod sviju sisavaca pošlo je za rukom s njime izazvati pobol, moguće je isto i kod žene.

Najpoznatija je bolest goveda slinavka i šap, prenosna na čovjeka.Kravske boginje su slične boginjama čovjeka, pasažom kroz govedji

organizam gube na snazi prama čovjeku, tako da na mjestu uboda nastaje samo jedina pustula, a ipak je čovjek zaštićen kroz više godina protiv i vrlo virulentnom virusu — to je princip cijepljenja.

P t i c e boluju na tipu tuberkuloze, koji je kod čovjeka vrlo rijedak, inače imade značenje b. paratyfi (epidemije od papagaja, vrebaca u klaonici) koji bacile mogu tako prenesti na zdravo meso.

P i j a v i c e ne imadu više tog značenja kao prije, te je dokazano, da su mogle prenijeti trypanosimiase s jednog individua na drugi.

C r v i u b r a š n u mogu u sebi da sadrže gongylonema neoplasticum.Ž o h a r i imadu epidemiološko značenje. Dokazano je, da kruhom in­

ficiranim tuberkulozom u izmefinarpa žohara nadjena je virulentna tuberkuloza.M u h a je važan epidemiološki čimbenik. Bac. tifovi izlučuje muha kroz

2 dana u punoj virulenci, te se u crijevu muhe nalaze sve do 8 dana. Naj­više sudjeluju kod prenosa dizenterije, dalje prenose antraks, trahom, boginje, maleus, gnojne infekcije, tuberkulozu, u tropima tripanosomiazu čovječju i životinjsku. Prenos je mehaničan, doticajem.

K o m a r a c prenaša malariju, u Americi žutu groznicu.S t j e n i c e n ose kugu, Weilovu bolest, tripanosomiazu.Š k o r p i o n i prenašaju povratnu groznicu naročito vrst ornithodorus

monbata, u Aethiopiji vrst argasina, koja se gamad tamo drži stanova kao stjenice. Živu vrlo dugo, mogu čitave mjesece da gladuju te prenašaju spi- rohete i na potomstvo. U Perziji je opet argas persicus.

U š širi pjegavac. Umnožava se u njenom želucu te od 4 dana budeuš infekciozna. Pošlo je za rukom inficirati uš umjetno te onda izazvatipobol kod zamorčeta.

Dalje prenaša uš (u odijelu) petodnevnu groznicu, volinjsku groznicu, povratni tif. Mehanizam prenosa je jednaki kao kod pjegavca a najpogibelj- nije je, ako se uš smrvi na mjestu uboda.

205

B u h a prenaša kugu, te razni protozoarni pobol. Dipilydium caninum, pasja trakavica. Jaje bude progutano od ličinke buhe. Ovu opet proguta pas, te u njegovom crijevu ličinka se oslobadja i doraste u spolni stadij.

Dr. C u l e k .

Dr. Brezlk: Profilaktično djelovanje m aterinskog m lijeka koddobraca.

(Bratislavske lekarske listy, br. 5. g. 1924.)

Injekcija materinskog mlijeka učinjena uvijek što ranije, reakcije nijesu bile velike, rezorpcija brza. Materinsko mlijeko, parenteralno uštrcano, nema nikakvog profilaktičkog djelovanja, glavnu ulogu igra tu pasivni imunitet u smislu Ehrlichovom i Pirquetovom, koji je individuelan i traje dulje od 3 mjeseca, te koji vjerojatno odvisi od virusa morbila, od kojeg je majka obo- x ljela. To potvrdjuje motreni slučaj: Majka rodila je 8. prosinca, 4. siječnja zadobije egzantem, a dijete dne 11. siječnja još s uzdržanim Koplikoviin pjegama. Dr. C u l e k .

Ruelle: Preventivno cijepljenje protiv m orbila.(Revue medic, frangaise, g. 1923. str. 275.)

Prvi put proveli su g. 1916. Nicolle i Conseil to cijepljenje tako, da su uštrcali potkožno inficiranom djetetu 4 cm3 , krvne surutke iz krvi djeteta, koje je baš ozdravjelo, a drugi dan isto toliko. Cijepljenje je tim jače, ako se što ranije provede, najkasnije tjedan dana iza infekcije. Ruelle je ujedno- stavio tehniku. Umjesto surutke rabi svježu krv, koju hvata u otopini natri- jevog citrata izravno u-štrcaljku. Na 5 cm3 10% otopine izvuče 4 cm8 krvi, promiješa i uštrca u gluteus. Uspjesi su upravo sjajni. Dr. Cu l e k .

Ginekologija.

Svečani broj Č asopisa českych lekaru br. 5. g. 1924. na proslavu 70-godišnjice prof. Rubeške.

Dr. Chvojka: Upliv treće dobe poroda na babinje.

Navadja sve mogućnosti i postupke oko zaostale posteljice. S obzirom na pitanje, da li imademo kod poinetnuća s vrućinom uterus pretraživati, odnosno ostatke posteljice odstraniti, ili da iščekujemo spontani odlazak zaostalih dijelova, — odvisit će od toga, da li je pristupila infekcija u okolici ili ne. Ako je okolica slobodna, te ako vrućina i zaudaranje iz spolovila odaju zaostatke u maternici, dužni smo da pretražimo uterus prstom, ne kiretom. Generalizovati se ne može, da li se imade kod poinetnuća s vru­ćicom postupati konzervativno ili aktivno, jer to odvisi od mnogih i raznih okolnosti.

Dr. Kaš: Priopćenje iz porodničke prakse na ladanju.

Uporaba kliještiju u 3 slučajeva, kod prolaženja djeteta sa zdjelicom bez oštećenja majke i djeteta.

Prof. Odstrčil: 0 uplivu ekstirpacije corp. lutei na pojavu menstruacije.

Ovulacija ne dolazi u redovitom terminu izmedju 2 menstruacija, dakle ne postoji spoj izmedju stanovite faze razvitka corp: lut. i endometrija. Corp.

206

luteum je aparat, koji uzdržaje jajašce iza ovulacije kroz stanovito vrijeme na životu. Ako je nastupila involucija corp. lutei ili je bilo umjetno uništeno propasti će u stanovito vrijeme i jajašce. Izrezanje kojeg god stadija corp. lut. odnosno folikula u postmenstrualnoj dobi u prvoj polovici intervala, imade posljedicom neznatno zakašnjenje menstruacije, u drugoj polovici za­kašnjenja od 14—28 dana.

Dr. Mastny : Obstetricia ili nummis.

Zbirka medalja kovanih na uspomenu trudnoće, porodjaja i babinja, na proslavu porodničara, medalje patrona i patronkinja trudnih i rodećih žena, inedalje primalja (oznake i nagrade), primaljskih zavoda i odgajališta. (21 medaljona u slici.)

Dr. Pruska: Promjena hemoliznog streptokoka u nehemoliznog.

Nema dvojbe, da se hemolizni streptokok može promijeniti pod upli­vom svoje sfere u nehemoliznog i obratno. Eksperimenti s vaginalnim se- kretom dokazuju, da nehemolizni streptokok može postati iz hemoliznog piogenog streptokoka. Hemolitičke sposobnosti riješeni streptokok može da bude preveden u hemoliznog, koji fakat dopušta konkluziju, da je slična promjena moguća uz povoljne, uvjete i kod nehemoliznog vaginalnog strep­tokoka.

Doc. Dr. Rychlik: Kako da se odstrane pogibelji lumbalnih anestezija.

Lokalna anestezija kod točne tehnike — ispuštanje 20 ccm likvora, temeljito poiniješanje, malen obrok novocaina, (maksimal. 0,12) coffein sat prije operacije — imade potpuno opravdanje u kirurgiji, ginekologiji i primaljstvu. Radi jednostavnosti tehnike i radi potpune anestezije pripada joj prednost pred svim ostalim metodama. Apsolutna kontraindikacija ne postoji. Relativnu sačinjava mladost, sveopća sepsis i posvemašnji kolaps. Ne oštećuje niti srce, niti pluća niti utrobe (parenhimatozne organe), čime natkriljuje aneste­ziju inhalacijom.

Doc. Dr. Bittman: Bilješke o postanku karcinoma izazvanih katranom.

Katran može na koži uha kunića da prouzroči atipičko bujenje malig­nog karaktera, kod kojeg možemo označiti 2 faze. Počimajući stadij poka­zuje se kao edem bez atipičkog bujenja histoloških staničnih elemenata. Kod toga dolazi do prolazne depilacije. Drugi stadij dolazi iznenada bez jasnih prolaznih promjena iza prvoga, kao maligno bujenje stanica epidermis i to iz sloja bazalnih stanica strati germinativi. Ove stanice počnu atipički rasti, mijenjaju se u karcinomatozne, idu u obliku čepova u dubinu, te rastu kroz korium sve do hrskavica. Histološki posve odgovaraju Krompecher-Ribber- tovom ca. basocellulare solidum, eventualno adenoides.

Da u istinu predleži ca. porast, dokazuje makroskopičko povećanje regionarnih žlijezda, koje mikroskopski pokazuju antrakozu s primarnim metastazama novotvorine u koži. Tumor raste kao bradavica, sve više u dubljinu. Hrskavicu ne prolazi, već t lakoiruzazivlje u njoj defekte, kroz koje onda dalje raste na suprotnu stranu uha. Životinja za vrijeme natcčenja žli­jezda rapidno propada, jer je ca, na početku lokalan, postao sveopćim po- bolom. Kombinacijom katrana s petroleterom pošlo je za rukom izazvati atipički porast u koži kroz 8 — 18 dana. Petroleter predisponira svojim dje­lovanjem djel vanju katrana te pospješava izravno atipički porast.

207

Doc. Dr. Bittman: Rijedak slučaj pogibeljnog unutarnjeg krvarenja iz jajnika.

Opis slučaja znatnog, Slobodnog krvarenja iz svježe raspuknutog Gra- afovog folikula u trbušnu šupljinu. Retrofleksija utera prouzročila je oteščano kolanje krvi i jaku vaskularizaciju unutarnjeg genitala, te je došlo time do razgranjenja žiljne mreže u theca folliculi. Kada se folikul spontano raspuk- nuo, nastalo je znatno krvarenje u njegov lumen, dočim nagomilana krv nije dozvoljavala, da se otvor zatvori. Time je dolazilo do daljnjeg krvare­nja. Slučaj dokazuje, da retrofleksija utera, makar slobodna i bez inih po­teškoća, može nositeljici postati i veoma pogibeljnom.

Dr. Srb: Histološki nalaz u materičnoj sluznici kod klimakteričkog krvarenja i po­kušaj rastumačiti njegovu etiologiju.

Obustava spolnog života kod žene u savezu je s nestajanjem funkcije jajnika. Ova funkcija je ciklička i uvjetovana je ciklusom ovulacije, t. j. sukcesivnim dozrijevanjem jajašca i sposobnošću, da bude oplodnjeno, št o je spojeno s raspuknućem folikula. Uzrok povrjedi ovulacijonog ciklusa nije poznat, te se može rastumačiti time, što jajašcu, kao i svim stanicama, manjka na vitalitetu kod stanovite starosti individua. Jajašce, kojemu je vi- talitet smanjen, nije sposobno da zrije i dozrije tako, da bude sposobno za oplodnju. Zato, ako nema vitaliteta, bit će obustavljen i ciklus ovulacije. To imade upliv i na sluznicu maternice i posve je individuelno, da li če doći do naglog i potpunog uništenja, ili samo do promjene vitaliteta jajašca. Od obiju pojava ali odvisi, kako će se svršiti perioda spolne funkcije, čiji je vanjski znak periodično krvarenje iz maternice. U prvom slučaju, nepo­voljnom, dospjet će razvitak jednog jajašca i corp. lutei do vrhunca; s ne­stajanjem istih nekrotizira pregravidno hipertrofička sluznica, što je združeno sa krvarenjem. Pošto je ali vitalitet budućeg jajašca odnosno sviju uništen, ne će dozrijevati ni jedno ni dalnje, a time izostaje regenerativni upliv na sluznicu, uslijed kojeg bi se krvarenje obustavilo. Žena krvari i morala bi iskrvariti, da sniženje tlaka automatski ili uslijed gubitka krvi izazvana konglutinacijona trcmboza ne spriječi dalje krvarenje.

U drugom slučaju, povoljnom, mogu nastati dvije mogućnosti. 1. Uslijed toga, što je propalo posve razvijeno jajašce, nastupit če menstruacija. Vita­litet budućeg jajašca je doduše oslabio, ali ono je ipak u stanju, dospjeti do stadija, u kojem će izazvati regeneraciju nekrotičke sluznice, te se time obustavi krvarenje. Pošto je ali jajašce ■ propalo na ovom stepenu razvitka, ne će doći do „pregraviduih“ promjena sluznice, koja će ostati u fazi re- generacije. Slijedeći put ne će dozrijeti niti jedno jajašce a menstruacija se ne će pojaviti. 2. Uslijed nestajanja jajašca nastupit će menstruacija. Naj­bliže buduće jajašce ne će prouzročiti regeneracije sluznice — krvarenje traje dalje (protrahirano preklimakterično krvarenje). Drugo slijedeće jajašce će dozrijevati, te će prouzročiti obustavu krvarenja. Ako dozrije sve do spo­sobnosti oplodnjenja i tek onda ako propane u svom razvitku, ne če na­stupiti menstruacija. Time se može rastumačiti, da u klimakteriju iza pro- trahirane menstruacije, može nastupiti i normalna menstruacija.

Dr. Boček: Sudbina tuberkuloznih gravidnih žena.

Slaže se s opažanjem Pankowa i Sachsove. Prognoza je povoljnija, što je proces manje napredovao i trudnoća ranija. Što se metode tiče, pre- poruča vaginalnu ili abdominalnu histerektomiju u lokalnoj anesteziji. To ­talnu ekstirpaciju uterusa i s adneksama, kako to preporuča Bunim u svrhu jačeg taloženja masti 'iza kastracije, proveo je samo u 2 slučaja.

208

Dr. Frühauf: Rentgen i radij u Njemačkoj i Francuskoj.

Studij ni put u Bresslau, Berlin, Hamburg, Frankfurt, München, Leipzig, Wien, Linz, Strassburg, Paris s izvješćem o svemu, što je nova na torn polju, osobito u ginekologiji. Dr. C u l e k .

Prof. Dr. Jerie: K etio logiji spontanih ruptura pupčanice kod poroda.(Časopis ceskych lekaru, br. 19. g. 1923.)

Ovakovi slučajevi su rijetki i ozbiljni. Kod 24 god. st. primipare s nor­malnom zdjelicom nastala je spontana ruptura pupčanice prije porodjaja ploda. Uzrok tome bio je osim jakih trudova prekratka pupčanica. I klinička slika bila je karakteristična: Napadno duga II. doba poroda. Glava je kod trudova prolazila, iza trudova se povraćala. Na maternici udubljina, odgo­varajući mjestu insercije placente, koja je nastala vučenjem pupčanice za placentu. Kod jakog nabreknuća pupčanica se pretrgnula i plod se odmah zatim rodio veoma anemičan, a ujedno se izlilo mnogo svježe krvi iz ain~ niove šupljine.

< Kao uzrok takovim rupturama može da bude apsolutno ili relativnokratka pupčanica uz jake trudove ili anomalije u anatomičkom sastavu p u p ­čanice. Najčešće se ovi uzroci kombiniraju. Od anomalija pupčanice dolazi u prvom redti velamentozna insercija, varikozitet žila i nedostatak rasola, malostanična infiltracija stijenka žila i okolice te defekat elastičke supstan­cije u stijenki žila. Ova okolnost imade i u sudbenoj medicini svoju važ­nost, . osobito ako je raspoznanje spontane rupture od artificijelne po glatkoj ili neravnoj površini proreza bilo pronadjeno kao nedostatno.

Dr. C u l e k .

Dr. Prerovsky: U sirivost krvi za vrijem e trudnoće.(Bratislavske lekarske listy, br. 1. g. 1923)

Nadovezuje na publikaciju prof. Hyneka u jubilarnom zborniku po­svećenom Thomayeru, u kojoj je ocijenjeno djelovanje corporis lutei na usi­rivost krvi normalne i patološki promijenjene (hemofilija, purpura i gravi­ditas). Tri su metode: In vivo odredjujemo usirivost iza uboda u usnu laloku (Duke). In vitro mjerimo vrijeme reakcije u aparatu Biirekerovom. Treći način je mjerenje otpora krvnog koagula (Hynek). Svi se slažu u tom, da je vrijeme reakcije u trudnoći kraće.

Ovaj povećani otpor koagula u trudnoći kao fiziološka pojava dolazi jedino kod trudnoće, patološki iza jakog gubitka krvi i kod poremećenja funkcije jetara. Taj otpor raste već na početku trudnoće, a u II. i III. mje­secu je povišenje rezistencije već dostatno jasno, da se može upotrjebiti kao dokaz graviditeta. Nijedan pobol genitalnog aparata žene ne pokazuje po­jačanu rezistenciju kcagula. Za tu je moguće iz nje zaključivati na trudnoću i tamo, gdje ginekološka pretraga nije bila u stanju diagnozu ustanoviti.

Dr. C u l e k .

Terapija.Dr. Nelly Maul: Klinički pokusi s norm akolom , jednim novim

laxansom .(Klin. Wochenschrift, II.-J. Nr. 26.)

Normakol sadrži Rhamus frangulae u malim količinama, jedan mucin iz reda basorina, koji u crijevima navlači vlagu i nabubri, te tako povećava volumen stolice. Rhamus frangulae pak djeluje na peristaltiku. Uzima se u

209

kavi 1— 2 puta dnevno. Slučajevi na kojima je preparat oproban, biii su različiti (vitia, ulcera ventr., carcinomi, oboljenja crijeva i neurološki). Sred­stvo se dobro podnosi, samo su ga dvojica s ulc. ventr. povraćali. Kod jed­noga slučaja sa smetnjama u inervaciji crijeva ostalo je bezuspješno. Dje­lovanje mu ne slabi privikavanjem.

Dr. Crha: L iječenje sifilisa s Neo-Treparsenanöm Clin.(Češka dermatologia, g. V. broj 6.)

N.T. C, u kliničkom i serološkom djelovanju jednak je neosalvarsanu. Mora se individualizirati te ne smije da bude nikakove kontraindikacije (bu­breg, jetra, srce). Nužno je, da se optimalna doza ne prekorači, (0 6, a samo kod jakih 0'75. Kod žena maksim. 0'45). Izmedju injekcija pauza od 7 dana; kod aliortivnog liječenja i to kod prvih 4 injekcija samo 5 dana. Za jedno liječenje ■ 2'5 4 gr. N.T.C. Dr. C u l e k .

Dr. Fabijan: Iskustva sa rhodarsanom .(Bratislavske lekarske listy, br. 5. g. 1924.)

Rhodarsan imade znatno spirilocidno djelovanje, može se rabiti kod abortivnog liječenja luesa, jer se njegovom primjenom RBW uzdrži nega­tivnom. R. kod ulcus durum i lues II. može iza jedine radikalne kure prp- mijentii reakciju + u — . Kliničke pojave iza R. nestaju isto tako brzo kao iza neosalvarsana. Iza injekcije nije opažena promjena tlaka krvi. Kod abor­tivnog i kurativnog liječenja valja primjeniti velike doze, barem 6—8 gr. za jednu kuru u kombinaciji sa Hg, trepolom ili neotrepolom.

Postoji i individualna indispozicija. Iza uštrcanja 0'45—0 9 dolazi dobljuvanja, glavobolje, angioneurotičkog kompleksa pojava, vrućica. Naprotiv je bio ispitan obrok od 1'2 u sedmičnom razdoblju, a jedamput pomutnjomdano je dapače 1'8 gr. bez ikakovih posljedica. Dr. C u l e k .

D epogen.Ovaj novi preparat žive (hydrarg. salicyl.) iskušao je na cijelom nizu

bolesnika na 11. dermat. odjelu sveopće bolnice u Wienu Dr. E. K o l lm an, te o svojim uspjesima opširnije izvještava (u „Medizinische Klinik“ br. 23. god. XVIII.) Hydrarg. salicyl. brže se rezorbira, prodire u znatnoj količini u krv i litnfu i time prouzroči brže nestajanje sifilitičkih simptoma, osobito uII. stadiju; dašto, da se i brže eliminira. Kod d e p o g e n a — za razliku od magistraliter priredjene suspenzije hydrarg. salicyl. — radi se o e m u l z i j i u najfinijem ol. paraffinum anglicum, U najsitnijoj mješavini. Prednost je na­dalje toga preparata u tome, da u njemu nema slobodnih živinih iona, da je potpuno čist i da sadržaje živu organski vezanu. Dokazano je, da baš ionizirana živa prouzrokuje upalne pojave, dok organski vezana živa bjelan­čevine manje koagulira i time i manje razdražuje. Mikroskopska slika depoge­na (koju autor dodaje) pokazuje vrlo jasno jednomjerno i savršeno postignuto emulziono pomiješanje živinog sadržaja — Autor je depogen (priredjen od domaće tvornice „Kaštel“) primjenjivao u svim stadijima luesa, i to za kom­pletno liječenje davao je 20 injekcija depogena uz 4— 5 gr neosalvarsana, dvaputa tjedno. Na temelju svojih opsežnih pokušaja s ovim preparatom zaključuje autor:

Luetičke su se pojave obično gubile izmedju 2. do 5. nedjelje. Egzan- tem se izgubio najkasnije u 4. tjednu, papule u 5. tjednu. Pozitivna WR promijenila se najkasnije u 5. tjednu u slabo pozitivnu (+ + ), nakon 5.

tjedna bila je samo + , a kasnije pri kraju liječenja negativna. Tako je ostala i nakon 8 tjedana, kada su pacijenti bili preuzeti u naknadno liječenje. In- filtrata od injekcija nije bilo, a boli su bile neznatne, što autor pripisuje u prvom redu dobro provedenoj emulziji preparata, kao i brzu rezorpciju. Tek u pojedinim nekim slučajevima pojavila se laka stomatitis, i to samo kod neuredjen*g i zanemarenog zubala. Glavobolje, groznice, bljuvanja uopće nije bilo. Prema svemu tome ističe autor ove prednosti depogena:

Stalnost i jednomjernost emulzije, fino razdieljenje živinih čestica i time znatno pospješena rezorpcija, napokon čistoća preparata; subjektivne su poteškoće tek neznatne prama onima kod primjene magistraliter priredje- nih suspenzija živinog salicylata; potpuno izostajanje ili tek vanredno rijetko i slabo osjećanje neškodljivih nuzpojava. Uz svoja opažan a upotrjebio je autor i opširnu literaturu o istom predmetu od Döhringa, Plannera, Welan- dera, Winklera i Zielera.

Književnost.

Dr. Đ orđević Živojin, Z oologija . (Knjiga prva: opšti deo, praživotinje, mesozoa, metazoa, (sunđeri, cnidaria, rebronoše, crvi i crvuljci). — Zagreb

1923. — Hrv. štamp. zavod, 456 str. sa 407 slika. — Cijena 100 Din.

Već za vrijeme rata, kad je boravio u Parizu, počeo je avtor, redov. profesor zoologije i poredbene anatomije beogradskog sveučilišta, da pripre­ma materijal za jedan visokoškolski udžbenik zoologije, čija se potreba već u predratnoj Srbiji ukazala, a pogotovo sada u ujedinjenoj otadžbini, gdje imade tri sveučilišta sa tolikim brojem studenata prirodnih i medicinskih nauka. Ali da će prva knjiga ovog djela već tako brzo izaći kod današnjih velikih poteškoća, sve nas je, koji smo znali za neumoran rad avtorov, ugo­dno iznenadilo.

Ovaj prvi svezak obuhvaća čitavu opću zoologiju i jedan dio specijalne: protozoa i niže višestanične životinje. Uvodno definira avtor zoologiju kao „ m o r f o l o g i j u i s i s t e m a t i k u s a d a n j i h ž i v o t i n j a n a r o č i t i m o b z i ­r o m n a n j i h o v e ž i v o t n e u s l o v e “. Ovo je shvaćanje zadaća zoologije misao vodilja kod izbora materijala, obradjenog u ovoj knjizi.

Početno raspravlja avtor o razlikama žive i nežive prirode te na pri­mjeru amoebe prikazuje sve bitne oblike života. Na to se ističu razlike iz­medju biljaka i životinja, na što se prelazi na tumačenje životinjskog sistema. U pogledu povijesti zoologije ističe avtor naročito razvitak poredbene ana­tomije i embriologije te završava s Haeckelom, što je u skladu sa spome­nutom definicijom zoologije, koja ne uključuje eksperimentalnih rezultata postignutih od osamdesetih godina prošlog stoljeća dalje. Avtor usvaja u glavnome Hatschekov sistem, koji dijeli metazoa na coelenterata i bilateria, a ove na protostomia i deuterostomia. Descendentna se teorija prikazuje u historijskome redu; tek nakon obradjenja selekcione teorije slijede dokazi za descendenciju. Premda je to obični način prikazivanja to je'ref. mnijenja, da bi bilo možda uputnije iznijeti najprije dokaze za descendenciju, koja je jedan neosporivi posjed prirodne nauke, a nakon toga promatrati teorije i hipoteze o faktorima, koji djeluju u prirodnome razvitku; time se može naime jasnije istaknuti, da imade tu 'dva različita problema: pitanje descendencije kao takove i pitanje faktora.

Nakon ovih općih pogleda prelazi avtor promatranju stanice i prikazu njezine morfologije. Avtor donekle usvaja Goldschmidtovu kromidijalnu teo­riju, u čemu se ref. doduše nešto razilazi sa nazorom avtora; ref. bar drži dvojbenim, da bi kod metazoa kromatin izlazio iz stanične jezgre, ako ne

210

211

u patološkim slučajevima. I u pogledu pitanja, da li je akromatska mreža sjedište kontraktiliteta se ref. ne može sasvim složiti s avtorom, već drži da se vlakna u mitozi stvaraju iz protoplazme, valjda time, da centrosom odu­zima protoplazmi vodu. Nakon prikaza mitoze slijedi kratak pregled nauke o kromosomima.

Poglavlju o stanici slijedi prikaz tkiva. Avtor stoji na stajalištu, da su stanice u tkivima spojene sa lijepilom (Kittsubstanz). Vrlo je svrsishodno, što avtor raspravlja kod promatranja krvi i o nauci o imunitetu, koja je za razumijevanje značenja tjelesnih sokova od tolike važnosti. U ostalom su tkiva prikazana po običnome rasporedu i to naročitim, obzirom na tkiva u kralježnjaka.

U poglavlju o organologiji se promatraju redom koža, organi za is­hranu, organi za disanje, za krvotok, ekskrecioni sistem, spolni organi, živ­čani sustav i osjetila; i tu se uzima naročiti obzir na kralježnjake. Kod opće se embriologije uvodno spominje nauka o praplodnji, prikazuju se razni načini rasplodjivanja, opisuje se spermato- i oogeneza te redukcija kromatina. Dalje se tumači Mendelov zakon, koji se dovadja u / sklad sa redukcijom kromosoma; ističe se važnost ovog zakona po higijenu rase. Na to slijedi prikazivanje glavnih tipova brazdanja i gastrulacije, razvitka mezoderma i sekundarne tjelesne šupljine. Malo kratko je poglavlje o metamorfozi te o roditeljskoj njezi mladih. Ref. drži, da bi se bilo u poglavlju o embrional­nom razvitku još .moglo istaknuti pojavu poliembrionije kao što i činjenice, koje govore za odijeljeni zametni put u razvitku životinja: ascaris, miastor, zamorče (po Rubaškinu).

Nakon pregleda promorfologije i pojave s gmentacije, dolazi prikaz odnošaja životinja prema njihovoj okolini, te odnošaja životinja rnedju sobom, parasitizam i simbioza; po mnijenju ref. bi bilo tu i mjesto, da se na kratko spomene intracelularna simbioza (Šulc, Buchner, Pierantoni etc.). Poglavlje o geografskom rasprostranjenju životinja sadrži u zbijenoj formi vrlo mnogo jasno poredanih činjenica; šteta, što nije dodan još jedan zemljovid zoogeo- grafskih okružja, koji bi znatno olakšao studij (ali naravno i poskupio knjigu). Time završava općeniti dio.

U specijalnome se dijelu najprije vrlo lijepo prikazuju praživotinje s isticanjem praktički važnih patogenih forma; avtor uživa svjetski glas kao poznavaoc praživotinja. Tumače se i svi opći problemi protozoologije. Kao prelaz izmedju jednostaničnih i višestaničnih životinja se spominju proble- matički mesozoi, ali se uzima obzira i na volvocaceae.

Metazoi se obradjuju redom po Hatschekovom sistemu. Kod spužava se prikazuje općenita gradnja i razvitak, dok se ne podaje nikakva posebna klasifikacija, što je kod jednog udžbenika ovog obima sasvim opravdano, jer su sve dosadašnje klasifikacije spužava još vrlo umjetne. Kao dalje kolo se opisiju cnidariji; prikazu siphonophora možda ne bi bilo na štetu, da su na kratko spomenute hipoteze o njihovom postanku i da se spominje njihov razvitak. Scyphozoa s. str. i anthozoa udružuje avtor u jedan razred ,,scy- phozoa“, koja se podioba često upotrebljava. Ref. je u tom pitanju doduše drugog mišljenja i drži, da scyphozoa s. str. (acalephae) ipak nijesu tako srodni s anthozoima, da bi ih se moglo ujediniti u jednu zajedničku grupu. Veseli me, što avtor strogo dijeli ctenophore od cnidaria, što se u drugim udžbenicima ovog obima često napušta kao nebitno; držim, da je za poče­tnika od velikog značenja, da mu se jasno prikaže velika razlika izmedju pravih cnidaria i ctenophora. Filogenetski pregled, koji slijedi prikazu ovih grupa, vrlo je podesan, da razbistri pojmove o gradji tih životinja; avtor ističe izolirani položaj spužava, dok pripisuje cnidarijama i ctenophorama zajedničko porijetlo, zastupa u glavnome stajalište, da su ctenophore nastale neotenijoni anthozojske ličinke.

Vrlo zanimljiv je uvod u prikaz bilaterija, gdje se objašnjavaju temeljni principi gradje i razvitka bilateralnih životinja. Po redu slijedi na to opis crva ploštenjaka; naročita se pažnja posvećuje parazitičkim formama, meti- ljima i trakavicama; jednako se i kod glista ističu po medicinu važni na ­metnici. Uzorno se prikazuju anneli.di. Osobitim pak sam užitkom čitao poglavlja o razvitku crva, te o filogeniji bilaterija — poglavlja, iz kojih nam govori duh klasične morfologije. Kao praoblik bilaterija prikazuje se hipo- tetička sphenula (Haider), tvorba ovoidnog oblika sa širokim otvorom na trbušnoj strani, sa dvim gonoenterocoeiskim vrećama i mesenchymom ekto- dermalnog porijetla. Iz ove su sphenule nastale trochophori slične forme, koje su izlazište viših bilaterija, dok treba ploštenjake smatrati kao jednu granu, koja se već rano odvojila od zajedničkog stabla coelomata redukcijom tje­lesne šupljine. Diskutiraju se dalje nazori o postanku sekundarne tjelesne šupljine: enterocoelna, gonocoelna i tiephrocoelna hipoteza; ocjenjuju se ra­zne činjenice, koje govore za i protiv pojedinih nazora. Zaključno dolazi avtor do rezultata, da imade najviše vjerojatnosti enterocoelna teorija — kojemu se nazoru i ref. potpuno priključuje — da je naime coeloin nastao iz uvrata pracrijeva, te da su prema tome svi coelomati zajedničkog pori­jetla. Na to se ispituju hipoteze o postanku metamerije: hipoteza kormusa koja drži, da odgovaraju segmenti pojedinim personama, cyklomerna hipo­teza Sedgwickova, da su dissepimenti nastali iz septa poprjeko produžene authozoima slične praforme i pseudometamerna hipoteza Langova, da je metamerija izražaj posebnog načina kretanja i inih mehaničkih utjecaja. Avtor je najviše sklon zadnjem nazoru i prikazuje enteropneusta kao izlazište za segmentaciju kralježnjaka.

U posebno kolo crvuljaka, vermidea, udružuje avtor (s Delage-om) gephirea s phoronisom, bryozoa (kojima pribraja i pterobranchia), rotatoria s gastrotrichima i kinorhynchima te brachiopoda, dakle sve one dvojbene crvima slične oblike, koji pokazuju u Svome razvitku trochophori sličnu li­činku ili su kao rotatoria neotenične trochophore. Konačno se prikazuju veze izmedju ovih pojedinih grupa, bliže srodstvo echiurida s annelidima, cen­tralni položaj phoronisa, od kojeg vodi jednq grana bryozoima, a druga pterobranchijima, a s bryozoima se dovadjaju u vezu brachiopoda. Iznašaju se i gledišta na pralik svih chordata (plaštenjaka i kralježnjaka); u pogledu najprvobitnije forme naginje avtor (s Mastermanom) cyklomernoj hipotezi: forma sa četiri radijanra odjela probavne šupljine, čiji se odjeli kasnije se- rijalno diferenciraju u jedan protomer, dva mesomera i jedan metamer. Ovaj zadnji bio bi osnova za trup, a prva dva za glavu i ždrijelni dio. Time završava prva knjiga udžbenika.

Sadržinu ovoga djela možemo karakterizirati time, da je avtor ostao skroz dosljedan svojoj definiciji zoologije, kao morfologije i sistematike živo­tinja. Na svakom koraku nas susreće duh klasične morfologije Haeckela, Langa, Spengela, Balfoura, Kovalevskoga, one kulminacije, koju je biologija postigla pod utjeca em Darwinove nauke. Možda će se prigovarati, da to nije čitava zoologija, da imade modernih eksperimentalnih grana, na koje se avtor gotovo i ne osvrće. Ne držim, da bi bio ovakav prigovor opravdan. Opseg ove knjige nam pokazuje, da je zamišljena kao udžbenik, koji neka dade prve osnovne temelje za poznavanje životinja. Prije nego se bavimo funkcijom, nego ispitujemo faktore razvoja, treba poznavati formu. Stoga nam je baš ovakav udžbenik najviše .trebao.. Jedna je „odlika" mladje generacije modernih zoologa, da ne znaju zoologije, da ne poznaju životinja, da eks­perimentiraju s kojekakvim bićima bez točnog poznavanja osnovnih činjenica njihove gradje. Da se kod nas ne pojavi ovaj nedostatak, to će Đorđevićev udžbenik uspješno spriječavati. Ne kažem, da ne bi bilo u slučaju,' da je knjiga nešto opširnije zasnovana, uputno, da se uzme obzira i na rezultate

212

213

eksperimentalne morfologije i fiziologije; ali kako imade knjiga ovaj opseg, to je svakako trebalo glavnu pažnju obratiti onome, što je temelj zoologije: formi. Pa baš moderna nauka o nasljedstvu nam jasno i bistro govori, da je bila prije forma a onda funkcija, te nipošto ne obratno; jednako je točno poznavanje forme temelj za svaki daljnji citološki, eksperimentalni ili fizio­loški rad. Pogotovo je od velike važnosti, da je avtor posvetio naročitu pažnju općenitim pogledima na morfološke veze pojedinih grupa; pa to je cilj morfologije, a ujedno je to od velikog didaktičkog značenja, jer samo na osnovi zajedničkih vidika može djak pojmovno shvatiti sve toli razno­vrsne forme života.

Kako u svakome djelu, to imade i tu po nekojih lapsusa calami, koji pak nijesu od većeg značenja. Neka spomenem, da akanthin nije jedna or­ganska tvar, kako je to Haeckel držao, nego stroncijev sulfat; da spirem nije j e d n a smotana duga nit, već se svuda, gdje je to moguće jasno pratiti, kromosomi od prvog početka diferenciraju svaki zasebice; da se govorikatkada o nižim životinjama, a misli niže kralježnjake; da se na jednome mjestu zove kralježnjake ičim sisavaca oviparne kralježnjake; da se Schwan- nove stanice naziva vezivnim stanicama; da se označuje ductus endolym- phaticus ili recessus labyrinth! kao aquaeductus vestibuli; da se kod filarije spominje, da izlaze mladi, kad se raspadne, dok ih ona u istinu aktivno ispražnjuje (jedino se po prvi put stvori pukotina na vulvi). Kemijski znakza fosfor je P, ne Ph. Ali to su, kako rekoh, sitnice kakove se gotovo kodsvakog djela mogu ustanoviti.

Što se nomenklature tiče, to i ref. usvaja stajalište, da treba stare već potpunoma udomljene nazive sačuvati; ipak drži ref., da je uputno u jedno­me udžbeniku u takvom slučaju pored starog spomenuti i novi legitimninaziv. Pogotovo tamo, gdje su legitimna imena već potpunoma prešla u upo­rabu, na pr. Fasciola, Dicrocoelium, Schistosomum, Dracunculus, Filaria ban- crofti (ne sanguinis hominis). Teško je za početnika, ako se na raznim mjestima upotrebljavaju za istu životinju razifa. imena; u tekstu čitamo na pr. Dipylidium caninum, a ispod slike se ista životinja označuje sa Taenia cucutnerina. Uputno bi bilo, da se prema propisima nomenklature, svakom nazivu dodaje i oznaka dotičnog avtora. I pravopisu znanstvenih naziva bi trebalo posvetiti pažnju. Tako nalazimo Stylonychia, Stylonichia i Stilonichia, Beroe ovata i ovatus, Bonnelia, Bonellia i Bonelia. Ispravno je Paramecium (od παράμήκης, dugoljast) ne Paramaecium, premda u tome većina avtora griješi.

Od koristi bi bilo za djake, da se kod slika spominju avtori, od kojih slike potječu; time bi se naime djak mogao upoznati s avtorima, koji su na dotičnim poljima radili. Jednako drži ref. uputnim, da bi se dodao još jedan popis najvažnije literature, kako bi se pokazalo djacima, koji se žele dalje usavršavati, koje radove neka u prvom redu čitaju. Pa to se može na svršetku čitavog djela još nadoknaditi .

Dalje je ref. kod čitanja ove knjige dobio utisak, da tiskara nije radila u potpunome skladu s avtorom; izgleda, da se štampalo velikom žurbom te se djelomično obavljala korektura bez avtora. Jedino tako može ref. shvatiti, da su u nekojim poglavljima imena citiranih avtora pisana drugim pravo­pisom, nego je njihov vlastiti, ili dapače jedamput ovako, a drugi put onako. Ta citiranje avtora imade zadaću, omogućiti čitaocu, da može potražiti nji­hova djela; pored toga vrijedi baš pravopis jednog imena kao njegov bitni dio. Tako nalazimo n. pr. Haeckel, Heckel i Hekel, Cuvier i Kivije; dalje Vajsman, Darvin, Fater-Pačinijeva tjelešca, Bifon, Žofroa itd. Ako dodje k tome još tiskarska pogrješka, onda se neupućeni teško može snaći; tako je iz Spix-a nastao Stiks. Isti je valjda razlog, da su ostale nekoje griješke,

214

koje se odnose na naučne termine neispravljene; izgleda, da slagari, kojima je bio povjeren slog, nijesu bili baš najvještiji. Nezgodna je t iskarska po­grješka na str. 30. u pregledu zoološkog sistema; tamo je riječ „Deutero- stornia“ pomaknuta za tri retka previsoko, tako da izgleda, kao da članko- nošci (arthropoda) pripadaju deuterostcmijima. Neka spomenem još nekoje: Maghildi (mjesto Malpighi), balagnosus (mjesto balanoglossus), Tiara pileda (T. pileata), Polystrichus (Polybostrichus), Podophia (Podophrya) itd. Sva­kako bi bilo kod daljih svezaka ovog djela od potrebe, da povjeri tiskara slog inteligentnijim slagarima, koji su vješti slagati strane riječi.

Slike su za naše prilike u cijelom vrlo dobre; .veći dio su klišeji, kojeje već posjedovala državna tiskara. Nešto primitivna je. slika 9.. (pasmine goluba); slike 144:, 145., 263. i 307. su previše umanjene, pa nijesu jasne. Jednako bi trebalo kod narednog izdanja izmijeniti sliku 72. (živac po Du-valu iz Perriera) i sliku 341. (presjek ascarisa po Vogtu i Yungu).

I z n e s e n i n e d o s t a c i s u n a r a v n o s v i t a k o s i t n e n a r a v i , d a n i p o š t o ne u m a n j u j u v r i j e d n o s t k n j i g e . Osjećao sam svojom du­žnošću da ih iznesem, kako mi se ne bi prigovaralo, da ih nijesam vidio, te da hvalim knjigu,’ a da je ne bi bio savjesno ispitao.

Knjiga se čita vrlo ugodno, način izražavanja je precizan, jezgrovit i lako razumnjiv, avtor je majstor u kratkom i jasnom prikazivanju te znade izvrsno vladati odlikom našeg jezika, nešto sa par riječi kazali jasno i bistro, za što bi se na jednome stranome jeziku trebalo čitavih perijoda. Materijal koji je obradjen u ovoj knjizi, dakle puno je bogatiji, nego bi se prema njezinom opsegu sudilo na prvi pogled. Oprema knjige je lijepa, tisak jasan, papir relativno vrlo dobar, knjiga je dapače kartonirana; cijena od 100 Din je prama tome zbilja nevjerojatno niska.

Možda će tko nalaziti pogrješnim, što u opće ne govorim o termino­logiji, kojom se služi avtor. Ta kod nas je običaj, da se često umjesto kri­tike i referata sadržine jednog našeg djela pišu filološke rasprave o termi­nima. Moje je mnijenje, da se*narodna terminologija ne da stvoriti jednim zaključkom, nego, kao za živa bića, vrijedi i za termine princip borbe za opstanak. Već će vrijeme samo iznijeti jedinstvenu terminologiju; sve ra-

' sprave i filološka dokazivanja o terminima su gotovo suvišna. Ako Đorđe- vić kaže zglavkari, dok ja govorim o člankonošcima, to svatko od nas čini jer je uvjeren, da je njegov termin najbolji. Tu nikakva dokazivanja i ra­spravljanja nemaju smisla, de gustibus non est đisputandum; sad imademo jednu znanstvenu zoološku knjigu, za 10 godina će biti možda već 5 ili 10 znanstvenih knjiga, koje će raspravljati o zoološkim disciplinama. Onda će se vidjeti, koji će termin imati više pristaša. Pa zašto se ne bi upotreblja­vala i dva narodna termina? Prava znanstvena terminologija je ipak inter­nacionalna, latinsko-grčka, svi su drugi nazivi gotovo sporednog značenja. Svakako mogu kazati, da sam iz Đorđevićeve knjige već nekolicinu vrlo lijepih termina usvojio n. pr. izvrat i uvrat (Ausstülpung i Einstülpung). Uvjeren sam, da će taj termin doskora biti svuda uobičajen.

Nešto još treba osobito da istaknem: Sumadinac Đorđević je izdao svoj udžbenik štampan latinicom; svakom Srbinu toli omiljelu ćirilicu, koja je bila kroz stoljeća simbol nezavisnosti srpskog dijela našeg naroda, žrtvo­vao je onoj, još prije pet godina u Srbiji radi nasilnog uvadjanja sa strane okupacionih vlasti toli omraženoj latinici, da dolazi time u susret braći s ove strane Save. Da to čini jedan od najboljih izmedju najboljih od braće preko Save, da nam pruža ovim plemenitim gestom svoju bratsku ruku i time pokazuje, da smo mi njegovi i on naš, to znači više nego stotine naj­ljepših političkih govora i programa; znači, da je započeo proces, koji mora neminovno dovesti do potpunog medjusobnog razumijevanja raznih dijelova našeg troimenog naroda.

215

Iz prikazane sadržine nadam se, da je čitaoc mogao uvidjeti, da će ovo odlično djelo izvrsno poslužiti kao udžbenik za studente prirodnih nau­ka, a jednako je vrlo podesno za medicinare i veterinare kao uvod u stu­dij opće biologije i nauke o parazitima; isto tako je potrebno svakome li­ječniku kao priručnik, ako želi informacija bilo u pitanjima opće morfologije bilo u pitanjima parazitičkih životinja i njihovog razvitka, a napose raznih nametnika iz grupe protozoa. Držim, da nije samo od velike koristi, već je i nacionalna dužnost svakog liječnika i prirodoslovca, da posegne za ovom knjigom, koja mu pruža isto, kao i knjige pisane na stranim jezicima, samo s razlikom, da potječe od ’ jednog našeg, naučenjaka, da je pisana našim jezikom i da je — puno jeftinija od jednakih knjiga na stranim jezicima. To je, kažem, dužnost svakog od nas, pa time ćemo i olakšati te pospješiti dalje izlaženje cvog djela odličnog i toli zaslužnog našeg zoologa.

Boris Z a r n ik.

Dr. W ilhelm Neumann: Die Klinik der beginnenden Tuberkulose Erw achsener. 1. Der Gang der Untersuchung. (Rikola Verlag, Wien 1923.)

Poznati bečki ftizeolög, G. W. N e umann , učinio je ovom knjigom do­bar početak jednog savremeno zamišljenog rada. S velikom erudicijom i često autoptički verificiranim kliničkim znanjem pokušao je da prečisti i jasno ocrta širok i maglovit pojam početne tuberkuloze pluća i njene precizne naučne diagnostike. Pokušaj veoma važan, ali i veoma težak kada se pri­stupa praktičkim liječnicima s duboko shvaćenom potrebom, da treba baš njima dati u ruke provjerena sredstva za postavljanje jedne od najtežih i najvažnijih diagnoza. A kako je, uz to, pitanje iznalaženja inicialne i aktivne tuberkuloze pluća danas otvoreno još i medju najpozvanijim stručnjacima, više je no jedan razlog za to, da se sa mnogo pažnje prati tema koju raz­vija kliničar dobre škole i velikog posmatračkog dara.

U prva tri poglavlja govori se o anamnezi, inspekciji, i palpaciji sa mnogo invencije i širokog knjiškog znanja. Možda je baš ta mnogoznanost

- da ne reknemo 'rasplinutost — oduzela ponekad izlaganju preglednost; možda se nagomilavanjem mnogih pojedinosti od nejednake kliničke važ­nosti zatrpalo, potisnulo ili čak izostavilo i kakvo dragocjeno i originalno zapažanje. I što je najvažnije, nama se čini da manje iskusni početnik, za ko­ga je ova.knjiga u prvom redu i pisana, ne će .moći svagda odabrati ono, što je za njegov svakidašnji rad aktuelno, i da će sve ondje pročitano ostati mnogima od .njih više u svijesti no u ubjedjenju, tim prije, što nije svugdu iznjeta i genetička veza pojedinih sindroma.

Najsjajnija tačka knjige je svakako glava o perkutaciji. U njoj je G. W. Neumann sa mnogo dinamike dao svoju punu mjeru, i to je ujedno naj­ljepše i najubjedljivije napisani odlomak ove radnje. Auskultacija je razra- djena suptilnom analizom i finim osjećanjem za odabiranje karakteristika iz onih složenih i ponekad veoma sličnih patoloških šumova. Velika je šteta, što ga je teško svagda pratiti u njegovim jako tačnim razlaganjima, jer je naš medicinski riječnik još slab, a da bi se mogao već na osnovu čitanja precizno evocirati u svijesti opisani patološki šum. Ove dvije glave o per- kutaciji i auskultaciji pročitat će s korišću svaki — i koji se bavi specialno tuberkulozom — jer će u njima, naći sredjena i sakupljena mnoga- dobra zapažanja, rasturena po raznim knjigama i časopisima, do kojih pojedinac rijetko dolazi. Ima u ovoj studiji i jedna simpatična pojava, rijetka kod ra- denika germanske kulture: pri svojem radu je G. Neumann odmjeravao vrijednost naučnih tekovina i njemačkih i ostalih naroda — svagda mirno, i ruka mu iz pristranosti nije nikada zadrhtala. To samosavladjivanje i objektivna pristupačnost dižu primjetno vrijednost djela, i u mnogome su

216

razlog, da se s povjerenjem primaju i neka tvrdjenja, koja još nijesu ne­oborivo dokumentovana.

Osjetna praznina je ove knjige, da se u njoj ne nalazi ništa o serološkoj diagnostici početne i prije svega, aktivne tuberkuloze. Istina, cijelo pitanje se nalazi još u previranju i nije konačno raščišćeno, ali je ono dovelo već do izvjesnih istina, preko kojih se danas, ne može prećutno prelaziti. Kada se pretpostavljalo, da je za praktičnog radenika na tuberkulozi potrebno, da i o eritrazmu bude iscrpno obavješten, mogli su se bar navesti rezultati tih serobioloških istraživanja, jer ona faktično otvaraju nove vidike od praktične i teoretske važnosti. Nas lično je naročito zanimao baš stav prema ovom jako složenom i delikatnom pitanju, koje treba da unese pouzdanost i na­učnu ekzaktnost u veoma odgovorni i ponekad neobično teški rad ftizeologa- praktičara.

G. Neumann nagovještava, da će u nastavku razraditi kliniku, progno- stiku i terapiju početne tuberkuloze s jednog novog, ličnog stajališta „zu Nutz und Frommen von Ärzten und Kranken“. Sačekat ćemo te radove, da bismo tnogli izreći svoj konačni sud o široj praktičnoj vrijednosti studije kao cjeline. V. S -a v ič , Topolšica!

S. S. G olovin, profesor visoke medic, škole u Moskvi: K liničeskaja ofthal- m ologija; 1. tom: M e t h o d i k a i z s l j e d o v a n j a i s y m p t o m a t o l o - g i j a g l a z n y c h b o l j e z n j e j . — Sa 200 i lustracija.— Državna naklada.

Moskva. 1923.Iz opširnog referata o toj knjizi u Č. 1. č. br. 14. 1924., koji je napisao

Bruckner, saznajemo (iz uvoda knjige), da ruska medicinska literatura ima osim prijevoda R ö m e r o v e i A x e n f e l d o v e knjige samo K r j u k o v u oftalmologiju. Stoga se autor odlučio, da napiše ruski udžbenik, koji bi biopisan ne samo ruskim jezikom, nego takodjer ruskim duhom, odrazujući usebi individualnost ruske medicine. Da tu svrhu što bolje postigne, obraća se Golovin na rusku medicinsku javnost s molbom, da mu se jave radnje, koje bi mu prema njenom mišljenju mogle poslužiti kod sastavljanja ostalih dijelova knjige. Njegova je adresa: Moskva, Pljuščicha, Mal. Trubnyj 10.

Glavna je svrha knjige, koja je potpuno postignuta, metodički opis sistematskog pregledavanja oka u svrhu dijagnosticiranja očnih bolesti. Autor je u glavnom išao za tim, da napiše originalnu i praktičnu propedeutiku za početnike. Sadržajem i samom .izradbom zauzimlje ta knjiga prvo mjestomedju udžbenicima ne samo ruske nego i svjetske literature.

Nas će naročito interesirati tonometrija po M a k l a k o v u , koja se u Rusiji ponajviše rabi. Taj se tonometar sastoji od mjedenog valjka, koji je na obim krajevima polusferski odebljan, te se slobodno kreće u šupljem kraku drška. U slobodan kraj valjka umeće se pločica od mliječnog stakla u promjeru od 1 cm. Kod mjerenja se nanese na tu pločicu tanki sloj guste rastopine Bismarkovog smedjila, a valjak se s obojenom pločicom postavi slobodno na rožnicu. Uslijed težine valjka sravni se rožnica, tako da u sre­dini pločice iščezne boja u obliku više ili manje širokog kruga. Čim je oko tvrdje, tim je taj krug manji. Iz promjera krugova u milimetrima izračuna se prema empiričkoj tabeli visina intraokularnog pritiska (u milimetrima živi­nog stupca). Na sličnom su principu konstruirani i tonometri po F i c h e u , F i c k - L i v š i c o v u i S u g i l e v s k o m .

Pošto s H e r t e l o v i m diafanoskopom nije moguće, kod procesa na stražnjem polu oka, konstatirati, da li se radi o, tumoru ili o benignom procesu, predlaže autor na uporabu G o l o v i n o v r e t r o b u l b a r ni d i a - f a n o s k o p . Isti ima oblik vitkoga valjka, koji je na kraju sužen i u obliku kljuna zavinut, a upotrebljava se tek na operacionom stolu na taj način, da se iza učinjenog otvora u spojnici, uvede iza bulbusa. Dr. J. Š t a j d u h a r,

217

Pedesetgodišnjica Zbora liječnika.Ove godine navršuje se pedeset godina, što je osnovan naš Zbor liječ­

nika. Kroz tih je pedeset godina jednako u zgodnim kano i 11 teškim prilikama Zbor težio i nastojao uvijek za istim ciljem, za radom i napretkom. Stajao je u svakoj zgodi uz narod, promicao potrebe narodnog zdravlja, zastupao interese liječničkog stališa, a nada sve radio za razvoj i napredak medicinske znanosti. U času kada se radilo 0 tom, da se ostvari davna želja i potreba ne samo hrvatskoga naroda, već sveg slavenskog juga, Zbor je svom snagom svojom i svog organa Liječničkoga Vjesnika ustao za ustro­jenje medicinskog fakulteta u Zagrebu i nije malen Zborov dio u zasluzi, da je došlo do ostvarenja tog dugogodišnjeg ideala. Tako se godinama razvijao i širio rad, dizala važnost znanstvenih publikacija, te javnih i sta- leških nastojanja, rasao ugled i znamenovanje Zbora liječnika i Liječničkog Vjesnika kano ognjište medicinske znanosti i kano stjecište staleških, kole­gijalnih i narodnih potreba i interesa.

Sada gdje se primiče kraju pol stoljeća društvenog života, Zbor hoće da proslavi taj jubilej i da svečanim načinom stupi u javnost, da izvjesti 0 svem što je za to vrijeme radio i postigao, a ujedno da pokaže narodu i svijetu, na kojoj visini stoji naša medicinska znanost, a time i naša kultura. Zaključeno je stoga, da se u oktobru 0 . g. svečano proslavi pedesetgodiš­njica Zborovog opstanka i da se tom prilikom priredi jugoslavenski medi­cinski kongres, a uz to po mogućnosti još i medicinska izložba.

Kongres imade da donese u glavnom takav rad, koji znači obogaćenje medicinske znanosti, koji iznosi nove činjenice i nove vidike, te vlastito iskustvo u kojoj struci medicine. Ovaj se rad može iznjeti u formi preda­vanja, kraćih saopćenja i demonstracija, te u diskusiji iza predavanja. Tko želi da radom sudjeluje na kongresu imade to što prije prijaviti znanstvenom odboru kongresa na adresu: prof. dr. D. Ma š e k , Zagreb, Otorinolaringološka klinika — i označiti naslov predavanja, saopćenja ili demonstracije i priložiti kratak predmet radnje (resume). Zadnji rok za prijave predavanja je 15. juna, a za saopćenja i demonstracije 15. jula. Odredjeno je, da predavanje smije trajati najviše 30 minuta, saopćenje i demonstracija najviše 10 minuta, a u diskusiji da se ne smije govoriti dulje od 5 minuta. Razdioba i raspored predavanja u grupe i eventualno u sekcije odredit će se nakon zaključne prijave prema broju i vrsti najavljenih predavanja, saopćenja i demonstracija. Na početku sjednice, 11 kojoj se govori, unade se tajniku dotične sjednice predati za tisak gotovo predavanje, saopćenje ili izvješće 0 demonstraciji, a0 govorima 11 diskusiji do konca sjednice napisani autorcferat za izvješće 0 radu kongresa, koje se imade tiskom izdati.

Da proslava 50-godišnjice bude što svečanija, da uspjeh medicinskog kongresa bude što veći i što znamenitiji, da bude moguće tiskom izdati znanstveni rad tog kongresa nužno je, da se slože i sjedine, da ovaj cilj i ovo nastojanje podupru svi faktori, koji su na to zvani. Zbor je apelirao na sve javne faktore, na zdravstvo, na prosvjetu i 11a grad Zagreb i dobio obećanje što izdašnije moralne i materijalne potpore.

Zbor apelira sada na sve svoje članove, te ih moli i poziva, da ga podupru i potpomognu u svakom pogledu, da u što većem broju sudjeluju u znanstvenom radu, da dodju 11a proslavu, a nada sve da ga što obilnije materijalno podupru. Pedeset godina tako je velik odsjek u životu Zbora, opći medicinski kongres tako važna revija našeg kulturnog stanja, naše radne1 napredne sposobnosti, tisak izvješća 0 tom kongresu i izdanje njegovog

218

rada neophodno je potrebno, da se fiksira i svijetu prikaže visina, valjanost i vrijednost našeg znanstvenog rada, da je narodna i stalcška dužnost sva­koga člana, da pomogne i omogući dostojno izvesti taj cilj, a to vrhu duž­nosti sigurno traži još i ugled i ponos ne samo nas sviju, nego i svakoga pojedinoga izmedju nas. Zato Zbor punim pravom očekuje, da će svaki član voljno i radosno ispuniti tu svoju dužnost, pa da će u kratko vrijeme dobiti toliki broj prijava znanstvenih radnja za kongres, da će biti osiguran njegov potpuni uspjeh, ali da će svaki član uz to bez iznimke dragovoljno što većim prinosom materijalno poduprijeti ovo Zborovo nastojanje tako, da će spon­tano provesti, a pače i natkriliti zaključak Zborove skupštine od 28. veljačeo. g. kojim se propisuje za pokriće troškova proslave i kongresa obligatorni prinos od 100 din. za svakog člana, koji vrši liječničku praksu, a 50 din. za one, koji ne vrše prakse. Prinosi se šalju na adresu blagajnika Zbora: dr. O Weiss, Zagreb, Nikolićeva ulica 8. Za taj će prinos svaki besplatno dobiti t iskano izvješće o radu kongresa.

Proslavom i kongresom upravlja upravni odbor Zbora, a pojedine po­slove oko organizacije vrše posebni stručni odbori i to:

a) z n a n s t v e n i o d b o r : dri. A. B l a š k o v i č , D. M a š e k i K. R a d o n i č i ć ;

b) i z l o ž b e n i o d b o r : dri. V. Ć e p u l i ć i J. L o c h e r t ;c) f i n a n c i j a l n i o d b o r : dri. J. D o mac, J. F i s c h e r i Ž. H e r c o g ;d) s t a n b e n i o d b o r : dri. J. M e d v e d i A. U o č e v a r ;e) z a b a v n i o d b o r : dri. P. Ć e p u l ić, J. a r o š c v i ć , V. P f e f f e

r e r i A. Ša l e k.Svi se ovi odbori mogu opcijom proširiti, a u slučaju potrebe mogu

se stvarati novi odbori.Za vrijeme kongresa, te iza njega priredit će se izleti, a poskrbit će

se i za zabave (kazalište, koncerti i t. d.).Obavijesti daju za sada p r e d s j e d n i k Z b o r a (Gajeva 7) i t a j n i k

(Ilica 31).U Z a g r e b u , 10. ožujka 1924.

Za odbor Zbora liječnika:Dr. M. Č a č k o v i ć Dr. J. B o ž i ć

predsjednik. tajnik.

Suradnicima!Zbor je ušao u 50. godinu svog opstanka. Dužnost je svih nas, da tu

godišnjicu svečano proslavimo. Uz sve druge priredbe dostojno se mora da pridruži i Liječnički Vjesnik, njegovo glasilo, koje je evo ušlo u svoje 46. godište. Svaki je član dužan, da ove godine doprinese svoj obol, kako bi i naše glasilo dostojnim oblikom i sadržajem slavilo taj dogodjaj. Uz redo­vite brojeve spremamo i svečani broj, a vjerojatno ćemo opremiti — po želji naših mladjih znanstvenih radnika — i reprezentativni broj za inozemstvo, u svjetskim jezicima, u kome ćemo pregledno iznijeti naš dosadašnji origi­nalni rad i najnovije stečevine naše medicinske znanosti. Obraćamo se stoga na sve kolege, i na našem medic, fakultetu, žarištu naše medic, znanosti, i na praktičare, koji u teškom dnevnom i noćnom radu imadu prilike da mo­tre mnoge zanimive i poučne slučajeve, i na bolničke liječnike, koji u sku ­čenim bolničkim našim prilikama vrše herojski svoj nenaplaćeni rad — na sve se obraćamo molbom, da porade oko što boljeg i raznolikijeg sadržaja našeg lista prinosima iz svoje struke. Svaki je rad dobro došao i sve će

219

ući, što zaslužuje da se iznese pred naš forum. A za spomenuti reprezen­tativni svezak posebice apeliramo na sve kolege, vješte peru, da nam n a j ­k a s n i j e d o 15. j u l a o. g. pošalju svoje radove (u francuskom ili engle­skom jeziku), da na vrijeme uzmognemo spremiti i urediti cijelo gradivo, uz pomoć redakcijonnlnog kruga odličnih stručnjaka.

Još jednoć: šaljite radnje!Uredništvo.

Natječaj g. Fam ela.

G. P. F a m e I, proizvodilac ljekarničkih preparata u Parizu, osnovao je godišnji stipendij u iznosu od 3000 franc, franaka za liječnika, koji živi u granicama Zborovog djelovanja, uz uvjet, da stanovito nevezano vrijeme pro­boravi u Parizu, ondje posjeti i prouči sve važnije medicinske i zdravstvene uredjaje. U tome bi mu g. Famel svestra no išao na ruku, da svoj boravak što bolje iskoristi. Na taj način bi se promicalo zbližavanje francuske i naše nauke i navezale uže veze medju francuskim i našim umnim središtima. Sličan je stipendij već podijeljen od istog mecene i za Čehoslovačku.

Prema tome pozivlje Zbor one članove, koji na taj stipendij reflektiraju, da do 5. j u n a o. g. podnesu svoje molbenice, u kojima će dokazati:

1. da su državljani kralj. SHS i da trajno borave na teritoriju Zbo­rovog djelovanja; 2. da su potpunoma vješti francuskom jeziku; 3. dosadašnji znanstveni svoj rad te struku, kojoj su se posvetili.

Posebni ocjenjivački odbor, sastavljen od članova Zborovog odbora te izaslanika medic, fakulteta u Zagrebu, ocijenit će stigle molbe te rezultat objaviti 15. j u n a o . g . — Nastup naučnog putovanja nije vezan na rok, no poželjno bi bilo, da se poduzme za vrijeme naukovne godine i da se o bo­ravku u Parizu podnese Zboru pismeni izvještaj.

U Zagrebu, 5. maja 1924.

Za „Zbor liječnika“ :Prof. dr. M. Č a č k o v i ć Dr. I. B o ž i ć

predsjednik tajnik

Liječnički Vjesnik izlazi svakog 15. u mjesecu, i to sa znanstvenim sadržajem i prilogom sa staleškim vijestima (člancima o staleškim pitanjima, referatima o radu liječ. društava, kongresa te omanjim bilješkama) na 4—5 š tam panih araka. Članovi Zbora dobivaju ga besplatno, dok pretplata za nečlanove iznaša godišnje Din. 150 — , za inozemstvo Din. 200'—, za djake Din. 100—, Pojedini brojevi stoje Din. 25' .— Rukopisi i svi dopisi šalju se na: U r e d n i š t v o i u p r a v a L i j e č n i č k o g V j e s ­n i k a , K a r l o v a c . — Rukopisi imadu se pisati tintom i sam o na jednoj strani pap ira ; ppželjno je d a . s e udese pisaćim strojem. — Zaključak redakcije svakog 5. u mjesecu. Članarina, pretplata i sve ostale n o v č a n e pošiljke šalju se blagajniku Dru. Oskaru W e i s s u , Zagreb, Nikolićeva ul. 8. Telefon 762. Oglase računam o: za jednokratno uvrštenje: */i str. D 300'—, % str. D 216 - , ’A str. D 180'—, '/a str. D 120'—, 1/.t str D 96'— ; za višekratno uvrštenje i službene oglase dajemo sraznijeran popust. Zavo­dima za oglašivanje dajemo 10% provizije. Posebni prilozi primaju se uz umjerenu ci­jenu prem a dogovoru. M o l i m o r a d i r e d o v i t o g d o s t a v l j a n j a l i s t a , d a n a m s e o d m a h t a č n o j a v i s v a k a p r o m j e n a b o r a v i š t a .

Vlasnik i izdavatelj: Zbor li ječnika Hrvatske, Slavonije i Medjumurja u Zagrebu. — Uz pomoć redakcionaluog odbora uredjuje Dr. Vladimir J e l o v š e k .

Tisak Dioničke štamparije d. d. Karlovac.

Broj 642 — 1924.

Natječaj.Temeljem naredbe Zdravs tvenog odsjeka za Hrvatsku, Sla­

voniju i Medjumurje u likvidaciji u Zagrebu, raspisuje se ovime natječaj za mjesto pom oćnog liječnika u Epidemiološkom za ­vodu u Osijeku.

Pravo natjecati imadu se svi graduirani liječnici koji su:a) državljani kraljevine S. H. S.b) nostrificirali diplome.

Molbenice obložene gornjim dokazal ima i propisno biljegovane imadu se do najkasnije 30. maja 1924. priposlati Predstojništvu Epidemiološkog zavoda u Osijeku.

O s i j e k , dne 2. maja 1924.P re d sto jn ištvo

Epidemiološkog zavoda u Osijeku.

KOLEGE!Upozorujemo Vas, da prtina zaključku re­dovite glavne skupštine od 25. siječnja 1924. iznosi sveukupni godišnji prinos članova

„ Zbora“ :

Dinara 200 • —

(za Zagreb i pokrajinu!), a za sekundarne liječnike, aspirante te asiste/de teoretskih

struka Dinara 150*— .

U tom je prinosu uračunana članarina za „Zbor“, kao i za „Jugoslavensko lekarsko društvo“, nadalje doprinos za pripo- moćnu blagajnu i štampanje „Liječničkoga Vjesnika“, te za omanje izdatke administracije i ekspedicije. Godišnji se prinos može i u polugodišnjim obrocima uplaćivati. Sredina je go­dine, namirite smjesta vaš dug!

ODBOR.