LEKCIJA 12 - KRIZNA ZARISTA U HLADNORATOVSKOM SVIJETU.doc.docx

KRIZNA ARITA U HLADNORATOVSKOM SVIJETU(P.S. zbog ogranienog prostora naravno da sam vam dogaaje prikazao prilino telegrafski, a za sve vie od ovoga morat e te proitat u drugoj literaturi, pogotovo se to odnosi na kompleksne dogaaje na Bliskom Istoku) Korejski sukobKorejski sukob od 1950-1953.g., bio je prvi hladnoratovski izlet na svjetsku scenu, jer do tada se sve bitno dogaalo u Europi. Nakon 2. w.w. rata Koreja je podijeljena po 38. paraleli, i to na Junu Koreju koja je bila prozapadno orijentirana i na Sjevernu Koreju proruski orijentiranu.Pokuaj Sjeverne Koreje da svoj komunistiki sistem proiri i na Junu Koreju pretvorio se u otvoreni napad 1950.g., a glavnu pomo dobivala je od SSSR-a. Odmah su reagirale snage UN, pod vodstvom SAD, pokuavajui pomoi reimu June Koreje. Vrlo brzo se i Kina ukljuuje u rat aljui svoje trupe to je prijetilo irenjem sukoba, pa je primirje sklopljeno 1953.g., a rezultiralo je daljnjom podjelom Koreje po 38. paraleli, a tako je ostalo do danas. Juna Koreja razvila se u pravog gospodarskog tigra jugoistone Azije, dok je Sjeverna Koreja ostala prava zaostala crna rupa, ije stanovnitvo doslovce jedva preivljava.

VijetnamVijetnam, Cambodia i Laos bile su francuske kolonije poznate kao Francuska Indokina. Jo 30-ih godina komunistika ideologija naila je na plodno tlo u Vijetnamu pod utjecajem Rusije i Kine. Pokreta Komunistike partije Vijetnama bio je Ho Chi Minh, a sama partija organizirana je na teritoriju Kine i uz pomo Mao Ce Tunga. Ho Chi Minh je u stvari bio uenik koji se okrenuo protiv svog uitelja, naime kompletno obrazovanje moe zahvaliti Francuzima, koji su mu omoguili i putovanje po Europi, gdje je on pokupio svoju komunistiku ideologiju. Poetkom 2.w.w. na teritoriju Vijetnama pokree nacionalni pokret protiv svih agresora, a u tome su imali i dobru pomo SAD, koje su pomagale u oruju i obuavanju vojske Vijetnama protiv Japanaca.Nakon rata su mogli nastaviti dobru gerilu protiv francuske kolonijalne vlasti, koja je konano morala popustiti 1954.g. nakon tekog francuskog poraza kod Dien Bien Phua. Francuska priznaje nezavisnost Vijetnama, Cambodie i Laosa, a Vijetnam je podijeljen po 17. paraleli, kako je tada dogovoreno samo privremeno, do izbora.Sjeverni Vijetnam bio je komunistiki pod kontrolom Ho Chi Minha, sa sreditem u Hanoiu, dok je Juni Vijetnam bio prozapadno orijentiran sa sreditem u Saigonu. U Junom Vijetnamu uspostavljen je diktatorski reim predsjednika Diema, koji je ujedno bio i katolik, a to mu je donosilo negativne bodove u budistikom okruenju. Najvei su mu protivnici ipak seljaci koji ive na rubu egzistencije, pa se okreu komunizmu i Ho Chi Minhu od kojeg trae pomo.Uskoro poinje Viet Cong ili gerilski rat u Junom Vijetnamu koji je pomagan od komunistikog reima Sjevernog Vijetnama, a cijeli prostor Vijetnama postaje arite hladnoratovskog prepucavanja.SAD su stale u obranu reima J. Vijetnama, te su na poetku slali samo pomo u naoruanju, a od 1965.g. poinje pravo vojno ukljuivanje SAD u vijetnamskom ratu, dok su 1968.g. ve imali 500.000 svojih vojnika u Vijetnamu. Bez obzira na vojnu i tehnoloku prednost SAD, poraz u tom ratu bio je neminovan, pa je mir potpisan 1973.g. u Parizu, a 1975.g. je rat u potpunosti zavrio konanom pobjedom Sjevernog Vijetnama.KubaKuba od 1898.g. prelazi u ruke SAD nakon poetka amerike imperijalistike politike i rata sa panjolskom koja je do tada kontrolirala Kubu. Tek od 1934.g. Kuba dobiva punu nezavisnost, uvijek pod politikim utjecajem SAD, pa ak i amerikih kriminalnih krugova. Politika situacija cijelo to vrijeme bila je dosta nestabilna, a posebno 50-ih godina u vrijeme diktature generala Fulgencia Batiste. Protiv diktature gen. Batiste zapoeo je gerilski pokret otpora pod vodstvom Fidela Castra, kojem se u Mexicu (gdje se pripremao Castrov pokret otpora) pridruio Che Guevara. Castrov i Che Guevarin pokret otpora je uspio, te je na poetku 1959.g. stvorena revolucionarna kubanska vlada blisko povezana s SSSR-om. To je bio straan udarac na ponos SAD, jer je stvorena komunistika zemlja u njenom dvoritu. Uskoro je CIA pokuala pokrenuti kontrarevoluciju i to tako da je obuila Kubance koji su se protivili Castrovu reimu i 1961.g. iskrcala ih u Zaljevu Svinja, ali je akcija zavrila kao totalna katastrofa.Uz Kubu je vezana i jedna od najdramatinijih kriza hladnog rata Kubanska raketna kriza, 1962.g. Amerikanci su saznali za izgradnju ruskih raketnih sistema na Kubi pa je Kennedy odmah naredio ameriku pomorsku blokadu Kube, to je izazvalo strahovitu napetost u svijetu, jer niti jedna strana nije eljela popustiti, pa je zavladao strah od mogueg nuklearnog rata. Istovremeno se dogaala i kriza vezana za Zapadni Berlin, naime Hruov je pritisnuo Zapad tj. Amere da napuste Zapadni Berlin, te da je zbog toga spreman ui i u rat. Hruov je bio uvjeren da mladi ameriki predsjednik Kennedy nee imati hrabrosti suprotstaviti se. Kennedy ne samo da se suprotstavio, nego je bio svjestan da poputanje u Zapadnom Berlinu znai i mogui poraz po pitanju Kube. Ostao je poznati nastup Kennedyja u Zap. Berlinu kada je odrao poznati govor koji je izazvao oduevljenje i smijeh mnotva prisutnih jer je poeo reenicom: Ich bin Ein Berliner (Ja sam krafnica!).Kriza je rijeena u listopadu 1962.g. dogovorom Hruova i Kennedyja prema kojem Rusi prestaju s izgradnjom raketnih rampi i pristaju odstraniti svoje oruje s Kube, a Ameri obeavaju da nikada nee izvriti invaziju na Kubu ili na drugi nain fiziki ruiti Castrov komunistiki sistem.

Indija i PakistanBritanska laburistika vlada kojoj je na elu Clement Atlee, ve je 1945.g. bila spremna na priznavanje nezavisnosti Indije, svog krunskog dragulja, ali problem je bio u meusobnom sukobu hindusa i muslimana, koji ne ele vladara suprotne religije. Nasilje izmeu hindusa i muslimana je sve ee, pa su se Britanci 1947.g. odluili za stvaranje dviju nezavisnih drava Indije i Pakistana (ija su dva dijela teritorijalno odvojena, tj. Zapadni i Istoni Pakistan), a slijedee, 1948.g. priznali su nezavisnost i Ceylonu (Sri Lanka).U prvim godinama nakon nezavisnosti u sukobima je stradalo vie od milijun ljudi s obje strane, a 10-ak milijuna stanovnika, takoer s obje strane selilo se u "svoje" vjersko podruje. Stradao je ak i mirotvorac Mahatma Gandhi kojeg je ubio hinduski fanatik jer se Gandhi zalagao za obostrani mir.Ubrzo su nastupili i problemi s granicama, naime Britanci su dozvolili da prinevske drave (na elu maharada), koje su imale autonomiju i pod Britancima, same izaberu to ele: biti dio Indije; biti dio Pakistana; biti nezavisan. Male prinevske drave su brzo progutane, ali sa veima je bilo problema. Npr. Hyderabad u njoj je vladao muslimanski maharada, ali stanovnitvo je veinski hindusko, pa je Indija okupirala taj prostor, a kako je Hyderabad usred Indijskog potkontinenta nije bilo veih problema. Veih problema bilo je sa prostorom Kashmira, gdje je maharada bio hindus, a stanovnitvo muslimansko, pa je Pakistan pokuao isti princip kao Indija s Hyderabadom, ali kako je Kashmir na graninom podruju izmeu Indije i Pakistana izbio je rat 1948.g., u koji se kao medijator mora uplesti i UN. Kashmir je od 1972.g. podijeljen na dva dijela.Problemi su 1971.g. izbili u Istonom Pakistanu koji je gotovo 1600km udaljen od matinog Zapadnog Pakistana, naime zapoeo je Bengalski separatistiki pokret, koji pomae Indija uz iju je pomo stvorena nova drava Banglade (Bengalska zemlja).Oi svjetske javnosti jae su upereni prema Indiji i Pakistanu od 1974.g. kada Indija objavljuje da posjeduje atomsku bombu, a Pakistan je odmah poeo akcije u istom pravcu. To je vrlo nezgodna stvar za dosta nestabilno podruje u kojem je hrpetina jezinih, vjerskih i etnikih skupina, pa postojanje nuklearnog naoruanja na takvom podruju nikome ne ulijeva povjerenje.Najjai su separatistiki pokreti Sikha u Punjabu, protiv kojih Indija mora pokrenuti vojsku 1984.g. (Sikhi su ubili premijerku Indiru Gandhi, to im je olakano injenicom da su Sikhi kao kvalitetni vojnici sluili kao tjelohranitelji svih vodeih politiara Indije), i Tamilskih tigrova na jugu Indije (oko grada Madrasa i na Sri Lanki) koji su izvrili atentat na premijera Rajiva Gandhija (sina Indire Gandhi), 1991.g.

Izraelska drava i Arapsko idovski sukobiUbrzo nakon Balfourove deklaracije iz 1917.g. poinje doseljavanje idova u Palestinu, a Britanci koji su kontrolirali to podruje postali su meta kritika i od strane Arapa, kojima smeta to Britanci dozvoljavaju tako brojno doseljavanje idova, i od strane idova, kojima pak smeta to Britanci ne doputaju jo masovniji priliv idova.U neprijateljskom okruenju idovi odmah formiraju svoju vojnu organizaciju Haganah (obrana) i teroristiku organizaciju Irgun Zvai Leumi (Nacionalna vojna organizacija), koje ve od 30-ih godina poinju zajednike gerilske kampanje protiv Britanaca (da se to prije maknu s tog podruja i time otvore mogunost idovima da se izbore za vlastitu dravu) i protiv Arapa.Nakon II svjetskog rata Britanci su vrui Palestinski krumpir predali pod kontrolu UN-a, koji 1947. donose Rezoluciju 181, kojom se predlae podjela britanskog mandata Palestine na idovski i arapski dio, dok bi Jeruzalem potpao pod meunarodnu kontrolu. idovski voe prihvatili su ponudu, ali Arapi odbijaju. Unato arapskom neslaganju, UN su potvrdili svoju Rezoluciju i odobrili podjelu.

Ratovi izmeu Arapa i IzraelaSamo nekoliko sati nakon to se posljednji put zavijorila Union Jack zastava u Jeruzalemu, idovski voe proglasili su nastanak drave Izrael 14. svibnja 1948., a slubeno priznanje odmah je stiglo od SAD-a i CCCP-a. Ve slijedei dan poinje prvi u nizu arapsko-izraelskih sukoba. Vojske susjednih arapskih zemalja Egipat, Sirija, Libanon, (Trans)Jordan, Irak napale su Izrael. Niz slabosti u vojnoj koordinaciji i neorganiziranosti s arapske strane, te veoj motiviranosti s izraelske strane, rezultiralo je neuspjehom arapskih zemalja. Glavni rezultat ovog rata 1948/49. bilo je neostvarivanje drave palestinskih Arapa. Naime, taj teritorij razgrabili su Izrael, Egipat (pod svoj utjecaj stavio pojas Gaze) i Jordan (anektiranje podruja Zapadne Obale, to e u kasnijim vremenima dovoditi do trvenja izmeu Palestinaca i Jordanske vlasti). Ovim ratom zapoeo je dugotrajni problem palestinskih izbjeglica, ve u ovoj fazi oko 800.000 Palestinaca postali su izbjeglice po okolnim arapskim zemljama. Isto tako velika veina idova iz arapskih zemalja, koji tamo borave ve stoljeima, naseljavaju se u Izrael.Izraelska pobjeda imala je jak utjecaj na dogaanja u arapskom svijetu. Mnogi arapski voe su diskreditirani, a mlai nacionalni voe preuzimaju kontrolu. Iz takvog nezadovoljstva na elo je Egipta, vojnim puem, 1952. doao Gamal Abdel Nasser, veliki arapski nacionalist. Vanom figurom arapskog svijeta postao je sredinom '50-ih, kada je uao u sukob s Velikom Britanijom, Francuskom i Izraelom oko Sueskog kanala. Egipatsko odbijanje ulaska u odreene vojne integracije Zapada (Bagdadski pakt), navelo je Zapad (itaj: SAD) da odbije prodati Egiptu oruje. Nasser se tada okree CCCP-u i Istonom bloku, pa od ehoslovake dobija traeno oruje za egipatsku vojsku. Zapadne sile tada reagiraju uskraivanjem obeane love Egiptu za izgradnju velike Asuanske brane na Nilu, a revoltirani Nasser provodi nacionalizaciju Sueskog kanala koji je na egipatskom teritoriju, ali pod kontrolom britanskih i francuskih kompanija. U jesen 1956., Britanci, Francuzi i Izrael napadaju Egipat, koji je poraen, ali hladnoratovske okolnosti i mogunost irenja krize, naveli su SAD da izvre pritisak na Britance, Francuze i Izrael da se povuku.Sueska kriza 1956. postala je velika Nasserova pobjeda, jer Sueski kanal ostao je pod egipatskom kontrolom, a Nasser je stekao karizmu najvee face meu Arapima. Na krilima slave Nasser je promovirao ideju Panarabizma, ali to je rezultiralo samo kratkotrajnim nastajanjem Ujedinjene Arapske Republike (UAR), spajanjem Egipta i Sirije.Novoprobueni arapski nacionalizam najlake je hraniti mrnjom prema zajednikom neprijatelju idovima i Izraelu, a arapska propaganda sredinom '60-ih (ponajvie iz Sirije) uvjeravala je da je konani obraun s cionizmom iza oka. Nasser je pokuavao stati na loptu, ali kada nije uspio, i da ne ispadne papak, zaotrio je politiku prema Izraelu.Sve napetiji odnosi doveli su do tzv. estodnevnog rata 1967., u kojem je Izrael, oekujui sveobuhvatni arapski napad, napao prvi i postigao potpuni uspjeh. Izrael je zauzeo teritorije Sinaja, Golanske visoravni, Gaze, Zapadne Obale i Jeruzalema. Bilo je to totalno ponienje arapskih zemalja, a nakon rata bijes meu Arapima jo je vei, osim to su doivjeli gadan poraz, stanje s Palestincima jo je tee. Voe arapskog svijeta okupljaju se uskoro u Kartumu (Sudan), 1967. i donose tzv. Rezoluciju Tri ne: 1) Nema priznavanja Izraela; 2) Nema mira s Izraelom; 3) Nema pregovaranja s IzraelomEgipat i Sirija bili su odluni vratiti teritorij izgubljen u estodnevnom ratu 1967. Takvu mogunost otvoreno je najavljivao novi egipatski predsjednik Anwar al Sadat, koji je naslijedio preminulog Nassera. Prijetnje su postale stvarne u jesen 1973. kada su egipatske i sirijske snage koordinirano napale izraelske poloaje. Na dan napada u Izraelu se slavio Jom Kippur, vaan blagdan za idove, a istovremeno je muslimanima trajao Ramazan, pa se taj rat naziva Jom Kipurski ili Ramadanski rat (ovisno s koje strane gledate). Poetak rata izgledao je kao ponavljanje estodnevnog rata, samo s obrnutim uspjehom. Pomo SAD-a omoguila je Izraelu da doe do zraka, a Ameri i Rusi e uskoro pritisnuti svoje pulene (Rusi su pomagali Egipat i Siriju) da potpiu primirje. Ovaj je rat povratio malo samopouzdanja Arapima, koje su izgubili u prolom ratu, a otkrit e i novo oruje koje mogu koristiti protiv Zapada naftu, naime arapske zemlje, lanice OPEC-a, uvest e naftni embargo prema zemljama koje podupiru Izrael, to e dovesti do prve naftne krize i drastinog poveanja cijene nafte.

PLO Palestinska Oslobodilaka OrganizacijaKako su se u ratovima s Izraelom arapske zemlje pokazale vrlo loima to se vojne uinkovitosti tie, Palestinci su poeli vjerovati da ako ikada ele ostvariti svoju dravu, da to moraju uiniti sami. Jo tijekom '60-ih godina stvorene su mnoge palestinske gerilske organizacije. Prva je bila PLO pod egipatskom kontrolom na pojasu Gaze (1964), a najvea al-Fatah (pobjeda), kojoj je na elu stajao Jaser Arafat. Arafat je slavu stekao u proljee 1968. kada je sa svojim Fatahom odbacio napad teko naoruanih izraelskih vojnika. Postao je heroj preko noi, a od tog trenutka i voa palestinskog naroda. Preuzeo je i ulogu efa PLO-a, koju je pretvorio u krovnu organizaciju koja ima otvorena vrata za sve palestinske gerilske organizacije. Do sredine '70-ih PLO se pregalaki bavio terorizmom svih oblika (bombaki napadi, otmice aviona), da bi od kraja 1974.g. bio priznat od strane UN kao legitimni predstavnik Palestinaca. Arapska liga je takoer prihvatila PLO kao jedinu legitimnu organizaciju koja predstavlja Palestince, pa je PLO uz pomo naftom bogatih arapskih zemalja, postala najbolje financirana revolucionarna organizacija u dotadanjoj povijesti. Osim novca, osigurana im je obuka i oruje od strane zemalja Istonog bloka i Kine. PLO je jedan dio sredstava odvajao i za pomaganje (u novcu, oruju, informacijama) raznih teroristikih organizacija koje imaju malo ili nimalo veza s Bliskim Istokom Crvene Brigade (Italija), Baader-Meinhoff (Zap. Njemaka), IRA (Irska), ETA (panjolska), Tupamaros (Urugvaj), Sandinista (Nikaragva), Japanska Crvena Armija (Japan), Slabljenje PLO-a poinje nakon '90-ih godina, kada se Jaser Arafat vie ukljuio u politike dogovore s Izraelcima, a drastino je smanjeno financiranje od strane arapskih zemalja, jer je Arafat stao na stranu Iraka i Saddama Husseina u ratu protiv Kuwaita. Jaser Arafat je umro 2004. g., a ve prije toga radikalnija organizacija Hamas preuzela je inicijativu u politikom vodstvu Palestinaca.

Mirovni sporazumiDo kraja '70-ih niti jedna arapska zemlja nije slubeno priznala Izrael, niti je prihvatila mogunost postojanja Izraela. Arapi prostor drave Izrael najee nazivaju cionistika naseobina. Na iznenaenje svih na Bliskom Istoku (pa i ire), Anwar al Sadat objavio je 1977. egipatsku elju za mirom s Izraelom. SAD (predsjednik Jimmy Carter) su odmah uskoile kao medijator mirovnih dogovora izmeu Egipta (Sadat) i Izraela (Menachem Begin). Prema mjestu odravanja u Camp Davidu u SAD, dogovori su poznati kao sporazum iz Camp Davida 1978. Egipat je slubeno priznao Izrael, a Izrael je vratio okupirani Sinaj pod egipatsku kontrolu. Djelovalo je kao da stvari kreu u boljem smjeru, ali arapski nacionalisti shvatili su Sadatovo pregovaranje s Izraelom kao izdaju, pa je na njega izvren atentat 1981.Nova generacija Palestinaca koja je odrastala na tzv. Okupiranim Podrujima (Zapadna Obala, Gaza) ne vidi nikakvih pomaka na bolje niti od strane arapskih zemalja, niti od PLO-a. Mnogi mladi Palestinci odluili su uzeti stvari u svoje ruke, pa je takvo razmiljanje rezultiralo pokretanjem Intifade, tj. ustanka protiv izraelske vlasti na Okupiranim Podrujima, 1987. Tada su zapoeli neki dogovori oko Palestinske samouprave, ali ekstremisti na obje strane ine sve da miniraju proces. Od razdoblja Prve Intifade politiki utjecaj na Palestince sve vie ima fundamentalistika grupacija Hamas, koja je poznata i po mnogim teroristikim napadima na izraelske civilne ciljeve. Niti danas situacija s Palestinom nije bajna. Gaza je predana na upravu Palestincima, a na Zapadnoj Obali postoji odreena palestinska samouprava, ali kako znate da je Izrael izgradio zid koji odvaja Palestince od Izraelaca, jasno vam je kakvi su meusobni odnosi. Irako Iranski sukob, 1980 1988.Modernije razdoblje u Iraku poinje 1958.g., kada je sruena monarhija, istovremeno nastaju unutranje napetosti zbog sukoba sa Kurdima (narod koji predstavlja potlaenu manjinu u Turskoj, Iraku i Iranu, a nemaju vlastitu dravu) koji pokuavaju iskoristiti promjenu vlasti u Iraku ne bi li to uiarili.Materijalnu i financijsku pomo iraki Kurdi najvie su dobivali od iranske vlade kojoj je na elu ah Reza Pahlavi (bolje da se bune iraki Kurdi, nego iranski, a uz to Iranci su iiti, dok su Iraani veinom suniti, pa se pretjerano ne vole). Poetkom 70-ih sreeni su neki teritorijalni nesporazumi izmeu Iraka i Irana, pa time prestaje i pobuna irakih Kurda jer je prestao dotok pomoi iz Irana.Situacija se drastino mijenja 1979.g., kada je u Iranu uspostavljen islamski fundamentalistiki reim Ayatollaha Khomeinija, a u Iraku je iste godine vlast preuzeo Saddam Husein. Ubrzo na svjetlo dana izlaze mnoge nesuglasice, a najvie ona teritorijalna, o pitanju granice izmeu Iraka i Irana na podruju Shatt al-Araba.Saddam Husein ve slijedee godine 1980. pokuava iskoristiti nesreenost u Iranu zbog uspostave islamskih zakona, te napada iranske luke i rafineriju nafte (Abadan). Iranci su uzvratili neoekivano kvalitetno, jer Irak je oekivao brzu i laku pobjedu, a taj kvalitetan otpor Iranaca najee se pripisuje frikom vjerskom zanosu u kojem su bile mase, posebno siromanijih u Iranu. Zbog tog zanosa Iran je mogao koristiti taktiku ljudskih valova, tj. napadima na irake snage slabo naoruanim, ali brojnim ljudstvom (i to djece i staraca). esto su takve mase ile kao prethodnica regularnoj vojsci kao istai mina u minskim poljima, naoruani samo Kuranom i plastinim kljuiem oko vrata za otvaranje rajskih vrata ako poginu.Rat je ubrzo uao u pat poziciju gdje niti jedna strana nije ostvarivala prednost, a tek na kraju rata 1988.g. Irak je upotrijebio kemijsko oruje protiv Kurda i protiv Iranaca, ali nikakvu taktiku prednost to nije donijelo osim to je Irak prepoznat kao najvea potencijalna prijetnja za stabilnost u regiji, pa ga se poelo sve stroe kontrolirati.Interesantno da je tijekom rata, u kojem je bilo vie od milijun poginulih, Zapad i mnoge arapske zemlje stale su na stranu Iraka, jer su se bojali efekta iranske islamske revolucije. Zanimljivo da je na kraju rata Saddam Hussein uputio zahtjev arapskim zemljama da oproste iraki, prilino veliki dug, jer ih je, eto, Irak spasio od iranske islamske revolucije. Uvjerenje da su pobijedili, iako nisu priskrbili nikakve teritorijalne dobitke, ipak je snano podiglo samopouzdanje Iraka i Saddama Husseina, pa su poeli gnjaviti male drave u Perzijskom zaljevu (tzv. arapske Nouveau Riche Kuwait, Bahrein, Qatar, U.A.R). Ne bi li naao razloga za nasrtaj na mali Kuwait, Saddam Hussein je tvrdio da Kuvajani bue naftu dijagonalno pod zemljom pa na taj nain crpe naftu koja je s irake strane granice!!!! U kolovozu 1990. Irak je napao Kuwait i anektirao ga kao svoju devetnaestu provinciju. Bila je to prva meunarodna kriza u posthladnoratovskoj eri, i prvi sluaj da je jedna lanica UN u potpunosti osvojila neku drugu lanicu UN.Od tog trenutka Amerikanci preuzimaju batinu u ruku i kreu u politiki, a zatim i vojni pritisak na Irak i reim Saddama Husseina. Vojnim operacijama poznatim pod nazivima Desert Shield, Desert Storm, Shock and Awe i na kraju Operation Iraqi Freedom osloboen je Kuwait, a u Iraku je sruen Saddamov reim, dok je sam Saddam Hussein uhvaen u prosincu 2003.

Bliski Istok i naftaStrateki vrlo vano podruje posebno od 50-ih godina kada Zapad (SAD, Europa, Japan) zbog naglog gospodarskog razvoja postaje ovisan o nafti, a njena najvea nalazita su oko Perzijskog zaljeva Saudijska Arabija, Kuwait, Irak, Iran (i Libija se moe ubaciti meu spomenute zemlje jer im slii po mnogo emu - Arapi, nafta).Jo od poetka XX.st. nafta je na tom podruju eksploatirana od strane Zapada, tonije zapadnih naftnih kompanija. U to rano poslijeratno vrijeme arapske zemlje bogate naftom, ali inae jako siromane, bile su sretne da primaju bilo kakvu naknadu od naftnih kompanija. Ali kako svijest o bogatstvu i mogunostima raste kod Arapa, tako su i te naknade postajale konkretnijima, '50-ih godina oko 50% 50%. Zbog potreba zapadnog gospodarstva, naftne su kompanije 1959. objavile sniavanje cijena sirove nafte bez da su obavijestili lokalne vlade zemalja u kojima crpe naftu Zato od 60-ih godina mnoge zemlje proizvoai nafte poinju suradnju i utemeljuju OPEC (Organization of Petrolium Exporting Countries), i poinju koordiniranu politiku koja bi sprijeila daljnji pad cijena sirove nafte. Iako Zapad nije vjerovao da e se sve te zemlje lako dogovoriti o koliinama proizvodnje i cijeni nafte, na svojim e leima osjetiti kako je nafta postala i sredstvo politikog pritiska, a neuki arapski vladari vrlo svjesni moi koju imaju u rukama (tj. pod zemljom).Najvei pritisak izvren je 1973.g. zbog Yom Kippur rata (Izrael vs. Egipat, Sirija), kada Arapske zemlje iz OPEC-a ele prisiliti Zapad da prestane podravati Izrael. Drastino su smanjene isporuke nafte, to je podiglo cijene nafte, a kao posljedica na Zapadu izbija gospodarska kriza, inflacija, a nasuprot Zapadu, naftne zemlje poele su se bogatiti (za primjer, cijena barela nafte 1973.g. bila je 2.55$, a 1981.g. 32$).Neke zemlje kao Saudijska Arabija, Kuwait, UAE iskoristile su to bogatstvo za poveanje blagostanja svog stanovnitva, ulaui novac u obrazovanje, zdravstvenu zatitu i sl., dok zemlje tipa Irak, Iran u kojima je diktatorski ili islamsko fundamentalistiki reim ostavljaju svoje stanovnitvo podalje od razdiobe tog novca (jedan od razloga je i taj to su Iran i Irak mnogoljudne zemlje, pa je tu razdiobu tee napraviti).Islamski fundamentalizamU kasnijim desetljeima XXst. prilino je neslaganje meu islamskim zemljama oko uloge koju bi religija trebala imati u dravi. Jedan je dio muslimana za striktno potivanje islamskih zakona i obiaja, npr. Saudijska Arabija, gdje ene obvezno nose velove, alkohol je zabranjen i sl. Vei dio muslimana na Bliskom istoku ipak je za modernizaciju zapadnog tipa, pravac koji je jo poetkom 20-ih pokrenuo Kemal paa Atatrk u Turskoj, a kasnije pratio ah Reza Pahlavi u Iranu.Takva modernizacija zadovoljavala je posebno urbanu elitu u gradovima kao to su Istanbul, Kairo, Teheran, koji preuzimaju sve aspekte zapadnog ivotnog stila.Za razliku od njih mase seljaka i siromanih graana vie su vezani uz tradicionalni islam, tj. ele da islam postane dinamina i revolucionarna religija koja e imati mo istjerati negativne strane (zapadne) utjecaje.Na takvim idejama temelje se fundamentalistiki pokreti i grupe, a jedna od prvih radikalnih fundamentalistikih grupa bilo je Muslimansko Bratstvo osnovano u Egiptu jo 40-ih godina, koje se teroristikim kampanjama bori za uvoenje istog islamskog prava i obiaja.Prije par desetljea najutjecajniji je bio iranski islamski fundamentalizam kojeg je uspostavio islamski vjerski voa Ayatollah Khomeini 1979.g. u Iranu, svrgnuvi prozapadnog aha Rezu Pahlavija. Utemeljena je militantna iitska drava u kojoj je islam kontrolirao svaki detalj ivota od odjee do onoga to stanovnici smiju govoriti, pisati ili sluati. Protivnici su jednostavno, bez skrupula likvidirani.Najvei problem kod fundamentalistikih reima je to oni naputaju normalna pravila u meunarodnim odnosima, pa su esti uzronici meunarodnih kriza. Jedna od veih kriza vezanih za iranski islamski fundamentalizam bila je kriza talaca u ambasadi SAD u Teheranu 1979-1981.g., kada je iranska vlada podravala militantne studente, koji su drali ameriku ambasadu skupa s osobljem (zato to su Amerikanci pomogli u bijegu svrgnutog aha Reze Pahlavija, koji je s SAD bio u dobrim odnosima, tonije SAD su bile pokrovitelj njegovog reima). Kriza je trajala 444 dana, a tijekom tog razdoblja SAD su pokuali izvesti akciju spaavanja talaca, ali dogodio se totalni fjasko, sruio im se helikopter i udario u drugi ameriki avion, pa je misija povuena. Drugo rjeenje bio je ekonomski embargo prema Iranu koji je pokazivao bolje rezultate, pa je Iran bio spreman, uz neke financijske ustupke, pustiti taoce. Druga vea kriza izbila je 1989.g., kada je Ayatollah Khomeini uputio fatwu (prokletstvo, koje omoguuje i opravdava svakog muslimana da ubije osobu na koju je fatwa upuena, a takvim uinjenim djelom biti e razrijeen svih grijeha) na pisca Salmana Rushdia, autora "Satanskih stihova", koji na satirian nain donosi priu o proroku Muhamedu, a to je djelo prema islamskom tumaenju vrijealo Kuran. Iako su iranski vjerski voe nakon Khomeinija pokuali rehabilitirati Rushdija, on je ipak primoran ivjeti vrlo povueno, ne izlaui se javnosti. Naime, tvrdili su da je fatwu nemogue povui, a uvijek postoje neke islamske organizacije koje je ele ostvariti.Krajem stoljea sve je jaa prisutnost fundamentalizma u muslimanskom svijetu, ak i u Turskoj islamska partija ima veliki broj pristalica, to bi u nekakvim loijim okolnostima moglo i zaprijetiti promjenom umjerene i sekularne Atatrkove politike, a to bi Turskoj stvorilo dodatne probleme oko eljenog pristupa EU.U Egiptu su este teroristike kampanje, to posebno kodi egipatskom turizmu, a nama je posebno u sjeanju pokolj 12 hrvatskih radnika prije 15-ak godina od strane jedne radikalne islamistike skupine. Danas vidimo da je stanje u Egiptu i dalje nestabilno, kao i u itavom sjevernoafrikom arapsko-islamskom svijetu. U Pakistanu islamske partije takoer dominiraju od sredine 90-ih godina.Uvjerljivo najrigorozniji islamski fundamentalizam uspostavljen je 1996.g. u Afganistanu od strane afganistanskih talibana, (sama rije taliban na arapskom oznaava studenta taleb), koji su bili fundamentalistiki sunitski muslimani. elja talibana u Afganistanu bilo je stvoriti oieni kalifat, u kojem ne bi postojala mogunost bilo kakvih drugaijih formi islama. Posebno su neprijateljski nastrojeni prema demokraciji ili nekom drugom obliku pluralizma, jer takvi oblici politike, po njima predstavlja uvredu islama, ali treba napomenuti da je talibanska verzija islama u stvari vie osmiljena perverzija nego pravilna interpretacija. Talibani su se regrutirali meu sirotim malim Afgancima koji su preivjeli rat sa Sovjetima (1979-89). Poslani su u Pakistan u tamonje medrese (islamska uilita), gdje su postali vrlo radikalni islamisti, koji su trebali posluiti Pakistanu za borbe protiv Hindusa u Kashmiru, ali i za buduu kontrolu Afganistana. Stotine tisua takvih djeaka odgajano je u duhu dihada, koji je ponovno trebao udahnuti ivot Afganistanu. Zato ne udi da je takav Afganistan postao mjesto okupljanja ljudi kao to je Osama bin Laden.