Charles W. Leadbeater

ČOVJEK VIDLJIV

I NEVIDLJIV

E Q @ 2 0 0 5

Onima koji još ne mogu vidjeti ni jedno od čovjekovih viših tijela, ilustracije date u ovoj knjizi, vjerojatno će biti u određenoj mjeri sugestivne ili čak rasvjetljavajuće; knjiga je objavljena upravo u nadi da će to biti tako. Ali oni koji mogu vidjeti, složit će se, iako u potpunosti priznajući umjetnikov trud i vještinu, da se čak ni najniži od ovih natfizičkih nivoa nikada ne može adekvatno prikazati na papiru ili platnu. Ako je tako, a sigurno jest, koliko je onda još beznadnije (ako dozvolite upotrebu jednog nepravilnog, ali vrlo opisnog izraza) pokušavati prikazati adepta -čovjeka koji je postigao cilj čovječanstva, koji je postao nešto više od čovjeka!

U njegovom slučaju veličina kauzalnog tijela silno je povećana i zrači sjajem nalik sunčevom koji je u svojoj veličanstvenoj krasoti daleko iznad svake imaginacije. Nikakve riječi ne mogu opisati tu ljepotu oblika i boja jer smrtni jezik nema nikakvih izraza kojima bi se opisale te blistave sfere. Takav vehikl predstavljao bi sam po sebi posebnu studiju koja je sasvim iznad moći bilo koga osim onih koji su već na Putu.

O AUTORU

CHARLES WEBSTER LEADBEATER

Charles Webster Leadbeater rođen je 17. 02. 1847. u Northumberlandu u Engleskoj. Kao dijete proveo je neko vrijeme sa roditeljima u Južnoj Americi. Po povratku u En­glesku pohađao je univerzitet u Oxfordu, da bi se odmah nakon studija zaredio u anglikanskoj crkvi, gdje je i postao biskup. Neko je vrijeme i proveo u svećeničkom pozivu. Za­tim je radio u uredništvu časopisa Pioneer, gdje se upoznao preko glavnog urednika sa teozofijom. Pridružio se Teozof-skom društvu i ubrzo postao članom u Londonske lože (1884.), a već sljedeće godine 1885. godine postaje tajnik Društva.

Nakon što je upoznao Helenu Petrovnu Blavatsky, osni­vačicu Teozofskog društva, ostavlja sve svoje dotadašnje aktivnosti i odlazi s njom u Indiju. U Adyaru, kraj Madrasa, započela je izgradnja glavnog sjedišta Društva za cijeli svijet i od tada pa sve do svoje smrti ostaje C. W. Leadbeater vjerni

član tog svjetskog pokreta za prosvjećivanje ljudi na duhov­nom planu. Veći dio njegovog rada u razdoblju od 1896. -1906. sastojao se u održavanju predavanja, posjetu mnogih zemalja šireći učenje Prastare Mudrosti. Temelj učenja su Vede, koje su stare kao i čovječanstvo, a prenosile su se lju­dima uvijek preko onih prosvijetljenih, poznatih kao riši u Indiji, t. j. duhovni učitelji.

Najplodnije razdoblje njegovog djelovanja je bilo prove­deno u suradnji sa Annie Besant, nasljednicom H. P. Blavats-ky. Tada je razvio duhovne snage u sebi, budući da je bio izravno podučavan od svojeg duhovnog učitelja, koji ga je pratio dugi niz inkarnacija. To znači da on nije mogao steći tako visoko stanje svijesti u nekoliko godina, ma koliko bilo uloženo napornog i intenzivnog rada, a da nije imao već pod­logu iz prijašnjih inkarnacija. Tako visoko razvijene okultne (unutarnje) snage omogućile su mu istraživanje unutarnjih svjetova (razina postojanja) kao i različita stanja svijesti. Rezultati tih istraživanja pretočeni su s jedne strane u mnogo­brojna predavanja diljem svijeta, dok su s druge strane postali sadržajem mnogobrojnih rijetko vrijednih knjiga kao udžbe­nika. Nabrojimo samo neke od njih: Čovjek vidljivi i nevid­ljivi, Astralna razina, Devahanska razina, Vidovitost, Unutar­nji život, Nevidljivi pomagači, Druga strana smrti, Snovi, Skrivena strana stvari, Čakre i druge. Daljnja djela iste vrijed­nosti nastala su u suradnji s Annie Besant kao na pr.: Misaoni oblici, Okultna kemija, Čovjek, odakle, kako i kamo i dr.

C. W. Leadbeater je svojim plemenitim ponašanjem, zala­ganjem u širenju znanja, pisanju knjiga i radeći na vlastitom duhovnom razvitku, dao značajan doprinos čovječanstvu. Njegovo visoko stanje svijesti kao i vrijednost njegovog rada mogu procijeniti, osim duhovnih učitelja koji su završili ljudsku evoluciju, samo njemu slični s kojima je obavljao ovaj

pionirski rad na uzdizanju ukupne svijesti za čovječanstvo. Oni koji žele stjecati znanje o svijetu, o povijesti t.j. pod­rijetlu i evoluciji čovječanstva, raditi na vlastitom duhovnom razvitku, mogu prionuti učenju imajući u vidu bogatu litera­turu poteklu od onih koji su nam ju i namijenili, služeći nam kao uzor i autoritet.

ZNAČENJE BOJA

Visoka duhovnost Predanost pomiješana s

ljubavlju

Predanost vi­sokom i ple­

menitom idealu

Čisti religiozni osjećaji

Sebični religiozni osjećaji

Religiozni osjećaji obojeni strahom

Najviši intelekt Snažan intelekt Niski stupanj intelekta

Ponos

Suosjećanje, bliskost

Ljubav prema čovječanstvu

Nesebična privrženost

(ljubav)

Sebična privrženost

(ljubav)

Čista ljubav

Prilagodljivost Ljubomora Pretvaranje, lažljivost

Strah Depresija

Sebičnost Škrtost, pohlepa Srdžba Senzualnost Zloba

RAZINE PRIRODE

7 MAHAPARA NIRVANIČKI

6 PARA NIRVANIČKI

NIRVANIČKI 5

4 BUDDHIČKI

3 ARUPA

MENTALNI RUPA

2 ASTRALNI

1 FIZIČKI

PREDGOVOR

Ova je knjiga upućena svima koji žele naučiti nešto više o sebi, a ujedno im daje mogućnost svjesne preobrazbe u smjeru vlastitog duhovnog razvitka. Čitalac će se upoznati sa vlas­titom konstitucijom o kojoj današnja znanost ništa ne zna. Puka anatomska analiza čovjekovog tijela ne daje nikome uvid u sam njegov život. Prava zagonetka nastaje kada pro­bamo proniknuti u razna psihička stanja, koja uvjetuju i razna fizička ponašanja.

Prvi korak na putu spoznavanja sebe kao kompleksnog bi­ća je upoznavanje naših raznih tijela s kojima baratamo pot­puno nesvjesno. Najveća tragedija današnjeg čovjeka, a s time i cijelog čovječanstva da ne znamo TKO SMO, ODAKLE DOLAZIMO I KUDA IDEMO. Moći odgovoriti na ta pitanja znači uložiti godine učenja i primjene, odnosno, prepoznava­nja u životu u kojem sudjelujemo i predstavljamo njegov sas­tavni dio kao cjeline. Cilj kojeg moramo evolucijski postići je spoznavanje samoga sebe kao Duhovnog bića, koje je vječno, neprolazno, a izražava se u prolaznim osobnostima u vremenu i prostoru. Ta se osobnost sastoji od pripadajućih tijela, s ko­jima izražava misli, osjećaje, želje i kretanja. Iz pukog nezna­nja baratanja s tim tijelima i energijom u njima, ona se poči­nju nekontrolirano ponašati i time uzrokuju razne nezgode i bolesti.

Duhovni rast se sastoji u tome, da postajemo sve više svjesni sebe kao Duhovnog bića, podvrgavajući svoja tijela svjesnoj kontroli, t.j. usmjeravajući ih u ciljano pozitivno dje­lovanje. To je dugotrajni, kontinuirani rad na sebi, uključujući tu i sam studij koji otvara daljnje vidike u tom smjeru. Tak­vom disciplinom, u koju je uključena i zdrava prehrana i to vegetarijanska, stječe se sve veća snaga volje koja prelazi naj­prije u naviku, a potom se prelazi u trajnu osobinu.

Sa sve većim razumijevanjem života radimo za svoj du­hovni rast, pospješujemo kvalitetu vlastitog života, a time pridonosimo i kvaliteti života cijelog čovječanstva budući da smo njegov dio.

Neka svaki čitalac koji namjerava proučavati ovo vrijedno djelo bude obasut s najljepšim željama na putu vlastitog du­hovnog usavršavanja, da bi to jednog dana mogao i s drugima podijeliti.

Jasna Martinis

1. KAKO SE ZNAJU OVE STVARI

Čovjek je neobično kompleksno biće, i njegova evolucija, prošla, sadašnja i buduća, predstavlja studij od velikog inte­resa za sve koji vide i razumiju. Kroz kakve je sve mukotrpne vjekove postupnog razvitka postao ono što jest, koju je prečku na dugim Ijestvama svog napretka do sada postigao, kakve mogućnosti daljnjeg napretka veo budućnosti skriva od nas, to su pitanja za koja rijetki mogu ostati nezainteresirani, pitanja koja su se javljala vjekovima svima onima koji su imalo raz­mišljali.

U zapadnom svijetu dati su mnogi i različiti odgovori. Bilo je mnogo dogmatskih tvrdnji, zasnovanih na različitim tumačenjima onoga što se smatralo otkrićem; bilo je mnogo domišljatih špekulacija koje su u nekim slučajevima bile plod detaljnog metafizičkog razmišljanja. Dogmatizam nam pruža priču koja izgleda očito nemoguća, dok se špekulacije kreću uglavnom po sasvim materijalističkim pravcima, te nastoje doći do zadovoljavajućeg rezultata zanemarujući polovicu svih pojava koje treba objasniti. Ni dogmatizam ni špekulacija ne prilaze problemu s praktične točke gledišta, kao stvari koju je moguće proučavati i istraživati kao bilo koju znanost.

Teozofija nastupa s teorijom zasnovanom na sasvim druk­čijim temeljima. Iako ni u kojem slučaju ne podcjenjuje zna­nje koje se može steći proučavanjem drevnih spisa ili filozof­skim zaključivanjem, ona ipak na čovjekovu konstituciju gle­da kao na stvar jednostavnog istraživanja, a ne špekulacije.

Kada se tako ispitaju, pokazuje se da su one dijelovi veličan­stvenog, koherentnog i lako shvatljivog plana koji, iako objaš­njava mnoga drevna religijska učenja i u skladu je s njima, ipak nije ni na koji način ovisan o njima, budući da ga se na svakom koraku može provjeriti korištenjem unutarnjih spo­sobnosti koje su, iako kod većine čovječanstva još latentne, kod određenog broja naših učenika već dovedene u djelatno stanje.

Za proteklu povijest čovjeka ova se teorija ne oslanja samo na zajedničko svjedočanstvo tradicije ranijih religija već na istraživanje sasvim određenog zapisa Prirode, kojeg može vidjeti i proučiti svatko tko ima razvijen odgovarajući stupanj vidovitosti potrebne za osjećanje vibracije fino razdijeljene materije, u kojoj je isti utisnut. Za svoje znanje o budućnosti koja očekuje čovječanstvo ona se oslanja, u prvom redu, na logičku dedukciju na temelju prirode već postignutog napret­ka; drugo, na izravnu informaciju dobivenu od ljudi koji su već dostigli ona stanja koja su za većinu nas još, manje ili vi­še, daleka budućnost; i treće, na usporedbu između visoko ra­zvijenih ljudi na različitim razinama, koju može izvršiti svat­ko tko ima privilegiju da ih vidi. Možemo si predočiti da bi dijete koje inače ne zna prirodan tijek stvari, moglo zaključiti kako će uskoro odrasti i postati čovjek, jednostavno iz činje­nice što je već odraslo do izvjesne mjere i na određeni način, i što oko sebe vidi drugu djecu i mlade ljude u svim fazama razvitka između svoje dobi i odraslog čovjeka.

Proučavanje čovjekovog sadašnjeg stanja, neposrednih metoda njegove evolucije, kao i efekta njegovih misli, emo­cija i djela na tu evoluciju - sve to studenti teozofije smatraju za stvar primjene njima dobro poznatih zakona kao širokog, općeg principa, a zatim pažljivog promatranja, marljivog uspoređivanja mnogih slučajeva, da bi se shvatilo detaljno djelovanje tih zakona. To je, zapravo, jednostavno stvar

viđenja, i ova se knjiga izdaje s nadom da će, kao prvo, pomo­ći iskrenim učenicima koji još nemaju tu moć viđenja kako bi mogli spoznati kako izgledaju duša i njezini nosioci (vehikli, tijela) kada se ispituju pomoću te moći; i drugo, da bi se po­moglo onima koji upravo počinju manje ili više savršeno ra­zvijati taj vid, da time lakše shvate značenje onoga što vide.

Sasvim sam svjestan da svijet općenito još nije uvjeren u postojanje te moći vidovitosti, ali također znam da su svi koji su proučili to pitanje svjesni nepobitnih dokaza. Ako bilo koja inteligentna osoba pročita autentične priče citirane u mojoj knjizi Clairvoyance ("Vidovitost") i zatim se obrate na knjige iz kojih su one izabrane, odmah će uvidjeti da postoji ogro­man broj dokaza koji govori u prilog postojanja ove sposob­nosti. Onima koji su sami u stanju vidjeti i koji na stotinu načina svakodnevno koriste ovaj viši oblik vida, negiranje ve­ćine da je takav vid uopće moguć, sasvim prirodno izgleda smiješno. Za vidovnjaka to pitanje uopće nije vrijedno spo­mena. Ako nam priđe slijepac i počne nas uvjeravati da obi­čan fizički vid ne postoji i da smo u zabludi ako mislimo da imamo tu sposobnost, vjerojatno ne bismo osjećali vrijednim truda da na veliko raspravljamo o njegovoj zabludi. Jednosta­vno bismo rekli: "Ja vidim i uzalud me pokušavate uvjeriti u suprotno; sva dnevna iskustva u mojem životu pokazuju mi da vidim; odbijam da me raspravljanjem pokušate uvjeriti u ne­što što je suprotno mojem konačnom znanju tih činjenica." Upravo se tako osjeća vidovit čovjek kada neuki ljudi mirno proglašavaju kako je sasvim nemoguće imati moć, koju ovaj u istom trenutku upravo koristi za čitanje misli onog, koji mu tu moć negira.

Ne pokušavam, dakle, u ovoj knjizi dokazati da je vido­vitost stvarnost; uzimam to zdravo za gotovo i nastavljam s opisivanjem onoga što se na taj način vidi. Neću ovdje niti ponavljati detalje date u maloj knjizi koju sam gore spomenuo

u vezi metoda vidovitosti, već ću se ograničiti samo na kratko iznošenje općih principa koji su nužno potrebni, da bi ova knjiga bila razumljiva nekome, tko nije proučio drugu teo-zofsku literaturu.

2. RAZINE PRIRODE

Prvo što treba jasno shvatiti je izvanredna kompleksnost svijeta oko nas - činjenica da on sadrži mnogo više od onog što ulazi u opseg našeg običnog vida.

Svi znamo da materija postoji u različitim stanjima i da se promjenom pritiska i temperature ta stanja mogu mijenjati. Imamo tri dobro poznata stanja materije: kruto, tekuće i plino­vito, a nauka kaže da sve supstance mogu, uz odgovarajuću promjenu temperature i tlaka, postojati u sva tri stanja.

Okultna kemija nam ukazuje na još jedno stanje, više od plinovitog, u koje također mogu prijeći sve supstance ili se transformirati, a tom stanju smo dali naziv: eteričko. Vodik, na primjer, može postojati u eteričkom stanju umjesto u plino­vitom; možemo imati zlato, srebro ili bilo koji drugi element u krutom obliku, kao tekućinu, plin ili u tom višem stanju koje nazivamo eteričkim.

U običnoj znanosti govorimo o atomu kisika, vodika ili atomu bilo koje druge supstance, koju kemičari nazivaju ele­mentom, pretpostavljajući da je to element, koji se ne može dalje reducirati, te da svaki od tih elemenata ima svoj atom - a atom, kao što vidimo iz grčkog korijena riječi, znači nešto što se ne može presjeći ili dalje dijeliti. Okultna znanost oduvijek je učila da svi takozvani elementi uopće nisu u pravom smislu te riječi elementi; da ono što nazivamo atomom kisika ili vodika možemo pod određenim okolnostima razdijeliti.

Ponavljanjem tog procesa cijepanja otkrivamo da postoji sup-stanca iza svih drugih supstanci, te da različite kombinacije njenih krajnjih jedinica daju ono, što se u kemiji zove atomom kisika, vodika, zlata srebra, litija, platine, itd. Kada se ovi raz­biju na djeliće, dolazimo ponovo do skupa jedinica koje su identične, osim što su neke pozitivne, a neke negativne.

Proučavanje ovih jedinica i mogućnosti njihovih kombi­nacija predstavlja samo po sebi poseban studij. Čak i te jedi­nice, međutim, predstavljaju jedinice samo sa gledišta fizičke razine; tj. postoje metode, kojima se čak i one mogu podijeliti, ali kad se tako razbiju, dobivamo materiju koja pripada druk­čijem području prirode. Ta viša materija također nije jedno­stavna, nego kompleksna; otkrivamo da ona također postoji u nizu svojih vlastitih stanja, koja prilično dobro odgovaraju stanjima fizičke materije, kao kruta, tekuća, plinovita i eterič-ka. I opet, ako dovoljno daleko nastavimo s našim procesom dijeljenja, dolazimo do još jedne jedinice - jedinice onog područja prirode, kojem su okultisti dali naziv: astralni svijet.

Zatim se čitav proces može ponoviti, jer dijeljenjem astralne jedinice nalazimo da imamo posla s jednim još višim i profinjenijim svijetom koji je još uvijek materijalan. Ponovo nalazimo materiju u točno određenim stanjima, koja na toj daleko višoj razini odgovaraju stanjima koja poznajemo; rezultat našeg istraživanja još nas jednom dovodi do nove jedinice - jedinice trećeg velikog područja prirode koje u teo-zofiji nazivamo mentalnim svijetom. Koliko nam je poznato nema granica ovoj mogućnosti dijeljenja, ali postoji vrlo jasna granica sposobnosti tog našeg promatranja. Međutim, vidimo dovoljno da budemo sigurni u postojanje priličnog broja ovih različitih područja, od kojih je svako svijet za sebe, iako su u jednom drugom, širem, smislu sve to dijelovi veličanstvene cjeline.

U našoj se literaturi o tim različitim područjima često go­vori kao o razinama jer ih je u našem studiju ponekad zgodno zamisliti kao da su jedan iznad drugoga, prema različitim stu­pnjevima gustoće materije od koje se sastoje. U priloženom dijagramu (slika 2) vidjet će se da su tako nacrtani; ali treba vrlo pažljivo imati na umu da je taj raspored prihvaćen samo zbog pogodnosti i samo kao simbol, te da to ni u kom slučaju ne predstavlja pravi odnos između raznih razina. Ne smiju se zamišljati kao da leže jedan iznad drugoga kao police s knji­gama, već da ispunjavaju isti prostor i međusobno se proži­maju. Nauci je dobro poznata činjenica da se čak i u najtvrđim supstancama dva atoma nikad ne dodiruju; svaki atom uvijek ima svoje polje djelovanja i titranja, a svaka molekula ima opet svoje veće polje; tako uvijek i pod bilo kakvim uvjetima između njih ima uvijek prostora. Svaki fizički atom pliva u astralnom moru - moru astralne materije koja ga okružuje i ispunjava svaki međuprostor u fizičkoj materiji. Mentalna ma­terija prožima astralnu na sasvim isti način; tako sva ta razli­čita područja prirode nisu odvojena prostorno, već postoje svuda oko nas, ovdje i sada, pa nije potrebno nikakvo kretanje kroz prostor da bi ih se proučavalo, već je samo potrebno da u sebi samima otvorimo osjetila pomoću kojih ih se može opa­žati.

3. VIDOVITO GLEDANJE

Ovo nas dovodi do još jednog važnog razmatranja. Sve te vrste finije materije postoje ne samo u vanjskome svijetu već također i u samom čovjeku. On ima ne samo fizičko tijelo koje vidimo, već u sebi sadrži ono što bismo mogli nazvati tijelima koja odgovaraju tim raznim razinama prirode, a sasto­je se u svakom pojedinom slučaju od njihove materije. U čo­vjekovom fizičkom tijelu, pored nama vidljive krute materije, postoji i eterička (vidi slike 24 i 25); a ta eterička materija la­ko je vidljiva vidovitoj osobi. Na isti način vidovnjak, koji je u stanju opažati profinjeniju astralnu materiju, vidi čovjeka na toj razini s određenom masom te materije, koja je u stvari nje­govo tijelo ili vehikl (nosilac, instrument, sredstvo) na toj ra­zini; a sasvim isto opet vrijedi i na mentalnoj razini. Čovjeko­va duša nema samo jedno tijelo, nego više tijela, i kad je on dovoljno razvijen, u stanju je izraziti se na svim tim raznim razinama prirode, pa je prema tome i snabdjeven odgovaraju­ćim tijelom od materije svake pojedine razine, tako da je upra­vo preko tih raznih tijela u stanju primati utiske iz svijeta ko­jem oni odgovaraju.

Ne bismo smjeli misliti da će čovjek stvarati za sebe ta tijela tijekom svoje buduće evolucije jer ih svaki čovjek ima od početka, iako uopće nije svjestan njihovog postojanja. U određenoj mjeri, iako nesvjesno, neprekidno koristimo tu višu materiju u nama. Svaki put kad mislimo, pokrećemo mentalnu materiju u nama, i vidovitoj osobi je ona jasno vidljiva kao titranje u toj materiji, titranje koje se prvo uspostavlja u

samom čovjeku, a zatim djeluje na materiju istog stupnja gu­stoće u svijetu oko njega. Ali prije nego što ta misao može po­stati djelotvorna na fizičkoj razini, trebaju prebaciti s mental­ne razine na astralnu; a kada je u njoj pobudila slične vibra­cije, astralna materija opet utječe na eteričku tvar, stvarajući u njoj odgovarajuće vibracije; zatim to djeluje na gušću fizičku materiju, na sivu tvar u mozgu.

Dakle, svaki put kad mislimo, prolazimo kroz mnogo duži proces nego što znamo; baš kao i svaki put kada bilo što osje­ćamo, prolazimo kroz proces kojeg nismo svjesni. Kad dotak-nemo neki predmet i osjetimo da je prevruć, istog trenutka, kako nam se čini, trgnemo ruku natrag. Ali znanost nas uči da taj proces nije trenutan i da nije ruka ta koja osjeća, nego mo­zak; da živci prenose ideju intenzivne topline mozgu koji odmah preko živčanih niti brzojavi natrag uputu da se ruka povuče: povlačenje ruku nastupa tek kao posljedica svega to­ga iako se nama čini da je to trenutno. Proces ima svoje odre­đeno trajanje koje se može izmjeriti s dovoljno istančanim instrumentima; brzina njegovog odvijanja savršeno je defi­nirana i poznata filozofima. Na isti način izgleda da je i misao trenutna, ali nije jer svaka misao mora proći kroz faze koje sam opisao. Svaki utisak, koji primamo u mozak putem osje­tila, mora proći kroz sve te razne stupnjeve materije prije nego dođe do pravog čovjeka, do Ega, do Duše u nutrini. Ovdje imamo neku vrstu brzojavnog sistema između fizičke razine i Duše; važno je shvatiti da ta brzojavna linija ima svoje među stanice. Utisci se ne moraju primati samo sa fizičke razine; astralna materija u čovjeku, npr. Ne samo da je sposobna pri­mati titraje iz eteričke materije i prenositi ih mentalnoj mate­riji već je također sposobna primati utiske iz okolne materije svoje vlastite razine, te ih prenositi preko mentalnog tijela pravom unutarnjem čovjeku. Tako čovjek može koristiti svoje astralno tijelo kao sredstvo za primanje utisaka i promatranje okolnog astralnog svijeta; na sasvim isti način, preko svog

mentalnog tijela, čovjek može promatrati i dobiti informacije iz mentalnog svijeta. Ali da bi učinio bilo koju od ovih stvari, prvo mora naučiti kako se to radi; tj. mora naučiti fokusirati svoju svijest u svom astralnom ili mentalnom tijelu, baš kao što je ona sada fokusirana u fizičkom mozgu. Taj sam pred­met već detaljno obradio u svojoj knjizi Vidovitost, tako da je dovoljno ako ju ovdje samo spomenem.

Treba uvijek imati na umu da je za one kojima je već navika proučavati takve teme, sve ovo stvar izravnog znanja i pouzdanosti, iako se svijetu daje na razmatranje samo kao hipoteza; ali čak i čovjek koji se prvi puta susreće s ovim predmetom, sigurno će shvatiti, kada to kažemo, ni u kojem pogledu ne zagovaramo vjeru u neko čudo, već jednostavno pozivamo na istraživanje jednog sistema. Viša stanja materije nastavljaju se uređenim redoslijedom na ona koja već pozna­jemo, tako da, iako se u izvjesnoj mjeri svaka razina u izvjes­noj mjeri može smatrati svijetom za sebe, ipak je sve to u stvarnosti jedan veliki svijet, koji u potpunosti može vidjeti samo visoko razvijena Duša.

Da bismo ovo lakše shvatili, uzimamo ilustraciju, koja, iako sama po sebi nemoguća, može poslužiti kao nagovještaj iznenađujućih mogućnosti. Pretpostavimo da umjesto vida, kojim smo do sada obdareni, imamo vidni aparat uređen nešto drukčije. U ljudskom oku imamo i krute i tekuće tvari; pretpo­stavimo da svako od ovih stanja materije može primati odvo­jene utiske, ali svako samo iz one materije u vanjskom svijetu kojoj ono odgovara. Pretpostavimo također, da neki ljudi ima­ju jednu od te dvije vrste vida, a neki drugu vrstu. Razmislimo kako bi čudno i nesavršeno bilo shvaćanje svijeta koje bi sva­ki od ove dvije vrste ljudi stekao. Zamislite da oni stoje na obali mora; jedan u stanju da vidi samo krutu tvar, bio bi sa­svim nesvjestan oceana pred njim, već bi umjesto toga vidio neizmjernu dolinu morskog dna, sa svim njenim neravninama,

a ribe i drugi stanovnici dubina izgledali bi mu kao da lebde u zraku iznad te ogromne doline. Ako bi bilo oblaka na nebu, oni bi mu bili sasvim nevidljivi, budući da se sastoje od mate­rije u tekućem stanju: za njega bi danju uvijek sjalo sunce i ne bi bio u stanju shvatiti zašto se u dane koji su za nas oblačni njegova toplina znatno smanjuje; ako biste mu ponudili čašu vode, ona bi mu izgledala prazna.

Možemo se nasmiješiti nad nevjericom ovih dvaju hipo­tetičnih promatrača; ali prosječnom je čovjeku izuzetno teško shvatiti da je, u odnosu na sve što se može vidjeti, njegova moć vida još mnogo nesavršenija nego što bi to bila moć bilo kojega od njih u odnosu na svijet, kako ga on vidi. Osim toga, čovjek je uglavnom spreman tvrditi da oni koji vide malo više od njega, svoje tvrdnje crpe iz svoje mašte. Jedna od naših najčešćih pogrešaka je mišljenje da je granica naše moći per­cepcije također i granica svega što se uopće može percipirati. Međutim, znanstveni dokazi su neoborivi, a u usporedbi sa cjelinom infinitezimalni dio vibracija pomoću kojih jedino možemo vidjeti ili čuti, predstavlja činjenicu u koju se ne može sumnjati. Vidovnjak je jednostavno čovjek koji je u sebi razvio moć osjećanja još jedne oktave iz fantastičnog opsega mogućih vibracija, i tako si omogućio da od svijeta oko sebe vidi više nego ljudi s ograničenijom percepcijom.

4. ČOVJEKOVA TIJELA1

Ako pogledamo sliku 2, vidjet ćemo dijagram tih razina prirode i uočit ćemo imena koja su upotrijebljena da bi se označila odgovarajuća čovjekova tijela. Primijetit ćete da su nazivi koji se upotrebljavaju u teozofskoj literaturi za više ra­zine izvedeni iz sanskrta, jer u zapadnoj filozofiji još nemamo riječi za ove svjetove sastavljene od profinjenije materije. Svako od tih imena ima svoje posebno značenje, iako u slu­čaju viših razina ono samo pokazuje koliko malo znamo o tim stanjima.

Nirvana je riječ koja se na Istoku već stoljećima upotre­bljava kao oznaka za najviše pojmljivo duhovno dostignuće. Doći do Nirvane znači uzdići se iznad čovječanstva, steći ra­zinu mira i blaženstva koji je daleko iznad zemaljskog poima­nja. Aspirant, koji postigne njegovu veličanstvenu transcen-dentalnost ostavlja potpuno za sobom sve što je zemaljsko, pa su tako neki europski orijentalisti u početku pali u zabludu misleći da je to potpuna anihilacija čovjeka - ideja koja ne može biti u većoj, potpunoj suprotnosti s istinom. Steći punu sposobnost korištenja uzvišene svijesti ovog izuzetno visokog duhovnog stanja, znači dostići zacrtani cilj ljudske evolucije za ovaj eon ili doba - postati adept, tj. onaj koji je nešto više od čovjeka. Većina čovječanstva postići će takav napredak tek nakon više ciklusa evolucije, ali ona nekolicina odlučnih duša,

l Čovjekovi vehikli, instrumenti, nosioci, sredstva, materijal ili tkivo koje mu omogućuje očitovati se na pojedinim razinama. Latinski: vehiculum - kola, lađa, nosiljka. (prim prev.)

koja neće biti pokolebana teškoćama, koje, tako reći, na silu zauzimaju kraljevstvo nebesko, mogu mnogo ranije doći na dohvat ove veličanstvene nagrade.

O stanjima svijesti iznad ovoga, naravno, ne znamo ništa, osim da postoje. "Para" znači "iznad, nad",2 a "maha" znači "velik", pa sva informacija koju nose ova imena o tim stanji­ma, sastoji se u tome, da je prva "razina iznad Nirvane" - što pokazuje da oni koji su dali te nazive pred tisuće godina bilo da nisu imali nikakvo izravnije znanje od nas ili pak, imajući ga, nisu mogli naći riječi kojima bi se to moglo izraziti.

Naziv Budhhi dat je onom principu ili sastavnom dijelu čovjeka koji se manifestira kroz materiju četvrte razine, dok je mentalna razina ono područje djelovanja koje nazivamo čovjekovim umom. Primijetit ćete, da je ta razina podijeljena na dva dijela, označena različitim bojama i nazvana "rupa" i "arupa", što znači "sa oblikom" i "bez oblika". Ta su imena data da bi se ukazalo na određeno svojstvo materije te razine; u njezinom donjem dijelu materija se lako oblikuje u konkret­ne oblike, dok se u gornjem dijelu to ne događa, već se ap­straktnija misao te razine izražava u vidu bljeskova ili stru­janja u oku vidovnjaka. Potpuniji prikaz ovoga naći će se u knjizi Thought- forms3 ("Misaoni oblici"), u kojoj su prika­zani mnogi zanimljivi oblici stvoreni djelovanjem misli i emocija.

Naziv astralni nismo sami odabrali; naslijedili smo ga od srednjovjekovnih alkemičara. On znači "zvjezdani" i primje­njuje se za označavanje materije prve razine iznad fizičke, zbog svjetlećeg izgleda koji je u vezi s njenom većom brzi­nom vibracije. Astralna razina je svijet strasti i osjećaja; svi

2 "beyond" 3 Quest book, The Theosophical Publishing House, Wheaton, Illinois.

čovjekovi osjećaji su izloženi vidovitom istraživaču kroz njegovo tijelo na toj razini. Čovjekovo astralno tijelo nepre­kidno mijenja svoj izgled ovisno o promjenama emocija, kao što ćemo to ubrzo detaljnije pokazati.

U našoj literaturi za prikazivanje svake od nižih razina uobičajeno je da se upotrebljavaju određene nijanse, prema ta­blici boja koju je madam Blavatsky dala u svom monumen­talnom djelu The Secret Doctrine ("Tajna nauka") ali treba jasno shvatiti, da se one koriste samo kao oznake, da su samo simboličke, te da nikako ne namjeravaju sugerirati kako je ta nijansa dominantna na razini koju označava. Na višim razi­nama prirode postoje sve poznate boje, kao i mnoge koje nam trenutno nisu poznate; kad se uzdižemo s jedne razine na dru­gu, nalazimo da su one sve nježnije i sve više svjetleće, tako da ih se može opisati kao više oktava boja. U našim ilustra­cijama različitih tijela koja odgovaraju tim razinama, kao što će se kasnije vidjeti, učinjen je pokušaj, da se to i pokaže.

Primijetit ćete da postoji sedam razina, te da je svaka od njih opet podijeljena na sedam podrazina. Taj broj sedam odu­vijek je smatran svetim i okultnim, budući da on na više nači­na predstavlja temelj manifestacije. Na nižim razinama koje su na dohvat našem istraživanju, sedmerostruka podjela je jas­no označena; sve indikacije potvrđuju pretpostavku da sličan raspored vlada i u onim višim područjima koja su još izvan granica našeg izravnog promatranja, uzimajući u obzir razlike u uvjetima.

Kad čovjek nauči djelovati u ovim višim vrstama materi­je, otkriva da se nadilaze ograničenja nižeg života i otpadaju jedno za drugim. On otkriva da se nalazi u višedimenzional-nom svijetu, umjesto samo u trodimenzionalnom, a sama ta

4 (Adyarsko izdanje, tom 5.)

činjenica otvara čitav niz sasvim novih mogućnosti u raznim smjerovima. Proučavanje ovih dodatnih dimenzija je od naj­fascinantnijih koje je moguće zamisliti. Osim stvarnog stjeca­nja moći viđenja drugih razina, spoznaja četvrte dimenzije predstavlja metodu pomoću koje se može dobiti najjasniji po­jam o astralnom životu.

Trenutno mi nije cilj opisati sve što se može dobiti ovim čudnovatim proširenjem svijesti koja pripada tim višim sfera­ma; to sam zapravo već donekle učinio u jednoj svojoj ranijoj knjizi. Za sada je dovoljno pratiti samo jedan pravac istraživa­nja - onaj, povezan sa čovjekovom konstitucijom i obrazlo­ženjem kako je postao ono što jest.

Povijest njegove ranije evolucije može se saznati ispiti­vanjem neizbrisivih zapisa prošlosti, prema kojima se može vratiti i prikazati pred mentalnim okom sve što se dogodilo od nastanka sunčeva sistema tako da promatrač vidi sve kao da je bio prisutan kada se događalo, s ogromnom prednošću da je u stanju zadržati bilo koju scenu koliko god je potrebno za pa­žljivo ispitivanje, ili da u nekoliko trenutaka pregleda doga­đaje čitavog stoljeća, ako to želi. Ovaj čudnovati odraz Bo­žanske memorije ne može se sa sigurnošću konzultirati ispod mentalne razine, pa je za čitanje ranije povijesti potrebno da učenik nauči bar slobodno koristiti osjetila svog mentalnog tijela; ako je toliko sretan da ima pod kontrolom sposobnosti još višeg, Kauzalnog, tijela, njegova zadaća će biti lakša. Pita­nje ovih zapisa potpunije je obrađeno u sedmom poglavlju moje male knjige Vidovitost u kojoj čitalac može potražiti druge detalje.

5. TROJSTVO

Sada moramo pokušati shvatiti kako je usred ovog divnog sistema razina prirode nastao čovjek, a da bismo to postigli, morat ćemo zaći u područje teologije.

Što vidimo kada potražimo spomenute zapise da bismo otkrili podrijetlo čovjeka? Otkrivamo da je čovjek proizvod razrađene i prekrasne evolucijske sheme, te se može reći da se u njemu sastaju tri struje Božanskog života. Jedan od svjet­skih svetih spisa kaže da je Bog stvorio čovjeka prema svom vlastitom liku. Kada pravilno shvatimo ovu izjavu, vidjet će­mo da ona sadrži veliku okultnu istinu. Religije se slažu u opisivanju Božanstva kao trojnog5 u svojoj manifestaciji, a otkrit ćemo da je i čovjekova duša trojna.

Razumjet će se, naravno, da ovdje nije riječ o Apsolutu, o Vrhovnom, o Beskonačnom (jer o njemu prirodno ne možemo znati ništa, osim da jest), već o onoj njegovoj veličanstvenoj manifestaciji koja predstavlja veliku Voditeljsku silu ili Božanstvo našeg sunčevog sistema što se u našoj filozofiji na­ziva Logosom sistema. Za njega vrijedi sve što smo ikad čuli o Božanstvu - sve što je dobro, što je ljubav, mudrost, moć strpljenje, suosjećaj, sveznanje, sveprisutnost, svemoćnost -

5 Tri aspekta tog Jednog u kršćanstvu su nazvani: Otac, Sin i Duh sveti; u hinduizm: Brahma , Višnu i Šiva; kod egipćana; Amun - Ra, Horus i Oziris -Izida; u zoroastrizmu: Asa vahišta, Vohuman i Ahura mazda; u skandinavskoj mitologiji: Odin, Thor i Freya. (Prim. Prev.)

sve to, i još mnogo više - vrijedi za Solarni Logos, u kojem uistinu živimo, krećemo se i postojimo. Kada proučavamo život viših razina, na sve nas strane okružuju nedvojbeni do­kazi njegovog djelovanja i njegovog cilja.

Onakav, kakav nam se pokazuje svojim djelovanjem, Solarni Logos nesumnjivo je trostruk - troje a ipak jedno, kao što nam je odavno rekla religija.

Očito je nemoguće na bilo koji način stvoriti sliku ove bo­žanske manifestacije jer je ona izvan naše iznad naše moći predočavanja i shvaćanja, ali bismo uz pomoć određenih jed­nostavnih simbola, kao oni usvojeni na slici 2, možda donekle mogli dokučiti mali dio njenog djelovanja. Primijetit ćemo da je na sedmoj ili najvišoj razini našeg sistema trostruka manife­stacija našeg Logosa prikazana pomoću tri kruga koji predsta­vljaju njegova tri aspekta. Svaki od tih aspekata ima svoje vlastito svojstvo i moć. U prvom aspektu On se ne manifestira ni na jednoj razini ispod najviše, ali u drugom aspektu spušta se do šeste razine i obavija se materijom te razine, stvarajući tako sasvim odvojen i niži izražaj samoga sebe. U trećem aspektu spušta se do gornjeg dijela pete razine i privlači oko sebe materiju te razine, tvoreći tako treću manifestaciju. Uočavamo da su te tri manifestacije na svojim odgovarajućim područjima sasvim odvojene jedna od druge, ali dovoljno je slijediti isprekidane crte da se vidi kako su te odvojene osobe samo aspekti jednoga. Kad ih promatramo kao osobe, svaku na svojoj razini, one su sasvim odvojene, potpuno nepovezane dijagonalno, a ipak svaka ima svoju okomitu vezu sa samom sobom na razini na kojoj su to troje jedno.

Prema tome vidimo razložnost u traženju crkve da "štuje­mo jednog Boga u Trojstvu i Trojstvo u Jedinstvu, ne brkajući osobe niti razdvajajući srž" - tj. nikad ne brkajući u glavi dje­lovanje i funkcije triju odvojenih manifestacija, svake na

svojoj razini, a ipak nikada ni trenutka ne zaboravljajući vječno jedinstvo "srži", onoga, što podjednako leži iza svega na najvišoj razini.

Ovdje je poučno točno uočiti pravo značenje riječi "oso­ba", odnosno "persona" (engl. person - prim. prev.). Ona je sastavljena od dviju latinskih riječi: per i sona, te prema tome znači "ono kroz što dolazi zvuk" - masku koju je nosio rimski glumac da bi ukazao na ulogu koju igra u tom trenutku. Da­kle, grupu privremenih nižih tijela koje duša zauzima kada se spušta u inkarnaciju sasvim odgovarajuće nazivamo njego­vom "personom" ili "osobnošću" (engl. personality - prim. prev.). Tako se i te odvojene manifestacije Jednoga ispravno smatraju osobama na različitim razinama.

Vidimo, dakle, da se može reći: "Postoji jedna osoba Oca, druga Sina i još jedna Duha svetoga; ali Božanstvo Oca, Sina i Duha svetoga je jedno, njihova slava jednaka, a veličanstvo jednako vječno." Manifestacije su zaista različite, svaka na svojoj razini, te prema tome jedna izgleda niža od druge; a ipak, dovoljno je samo pogledati na sedmu razinu da shvatimo kako "u tom Trojstvu nitko nije ispred ili iza drugoga, nitko nije veći ili manji od drugoga, već su sve tri Osobe zajedno vječne i jednake." Isto tako vrijedi i da je "svaka Osoba za sebe Bog i Gospodin", "a ipak nisu tri Gospodina, već jedan."

Uočavamo također kako jasne i svjetle postaju mnoge tvrdnje o drugom Aspektu i njegovom silasku u materiju. To ima drugo i daleko šire značenje, kao što će se vidjeti iz slike 3; ali ono što vrijedi za taj veličanstveniji silazak, vrijedi i za ovaj, jer kad si predočimo taj Aspekt na najvišoj razini kao srž Božanstva koje manifestaciju nadahnjuje životom u rela­tivno nižoj materiji, iako još uvijek daleko iznad onoga što mi poznajemo, shvaćamo kako je On: "Bog, u svojoj biti od Oca stvoren prije svijeta; ali čovjek u svojoj biti od Majke rođen u

svijetu." Kao aspekt božanskog, on je postojao prije Sunčevog sistema, ali njegova manifestacija materije šeste razine zbila se tijekom života ovog Sistema.

Dakle, "iako je on Bog i čovjek, ipak nije dva čovjeka već je jedan Krist; jedan, ne zbog pretvaranja Božanstva u meso, već zbog uznošenja čovještva u Boga." Jedan ne samo zbog temeljnog Jedinstva, nego zbog veličanstvene moći pri­vlačenja natrag u Sebe svega što je stečeno silaskom u nižu materiju. Ali to pripada posebno onom većem silasku ilustri­ranom na slici 3.

Najveći raskol koji se ikada zbio u kršćanskoj crkvi, bio je onaj između njene istočne i zapadne grane, između grčke i rimske crkve. Doktrinirani razlog naveden za to bio je navod­no iskrivljenje istine uvođenjem riječi filioque (lat.: "i od sina", prim. prev.) u vjeru, na koncilu u Toledu, 589. godine.

Sporno pitanje bilo je da li je Duh božji potekao samo od Oca, ili od Oca i Sina. Naš nam dijagram omogućuje da vidi­mo što je bila sporna točka; štoviše, pokazuje nam, za čudo, da su obje strane bile u pravu, te da ne bi bio potreban nika­kav raskol da su samo shvatili o čemu se zapravo radi.

Rimska je crkva smatrala, sasvim razumno, da na petoj razini ne može biti nikakve manifestacije Sile koja dolazi sa sedme razine, bez prolaska kroz šestu, te su izjavili da On po­tječe od Oca i Sina. Grčka crkva je, s druge strane, apsolutno inzistirala na različitosti tih triju manifestacija i sasvim isprav­no prosvjedovala protiv svake teorije o tijeku od prve manife­stacije kroz drugu, kao što bi to bilo prikazano na našem dija­gramu, kada bismo povukli crtu kroz prvi, drugi i treći aspekt. Isprekidana crta na desnoj strani slike 2., koja prikazuje kako se Treći aspekt spušta kroz razine i konačno manifestira na petoj, predstavlja naravno ključ pravom načinu rješenja, kao i potpunom skladu dviju suprotnih ideja.

Divan način na koji je čovjek stvoren prema liku Božjem, može se vidjeti uspoređivanjem trojstva ljudske Duše sa manifestiranim Trojstvom iznad nje. Ortodoksna shvaćanja bila su tako zapanjujuće materijalistička, da je taj tekst protu­mačen doslovno, kao da se odnosi na čovjekovo fizičko tijelo i kao da je Bog stvorio čovjekovo tijelo u onom obliku, za ko­jeg je predvidio da će ga Krist izabrati kada dođe na Zemlju.

Jedan pogled na sliku 2 odmah nam pokazuje pravo zna­čenje tih riječi. Način Božanske manifestacije reproduciran je zadivljujućom točnošću ne u čovjekovom fizičkom tijelu, već u konstituciji njegove Duše. Baš kao što se na sedmoj razini vide tri aspekta Božanskog, tako se Božanska Iskra - Duh u čovjeku vidi kao trostruk na petoj razini. U oba slučaja Drugi aspekt se može spustiti jednu razinu niže i obaviti se mate­rijom te razine; u oba slučaja se Treći aspekt može spustiti za dvije razine i ponoviti taj proces. Tako u oba slučaja postoji Trojstvo u Jedinstvu, razdvojeni u svojoj manifestaciji, a ipak Jedno u temeljnoj stvarnosti.

Svaki od ta tri Aspekata ili Tri Osobe ili manifestacije Logosa, ima svoju posebnu ulogu u pripremi i razvitku čovje­kove Duše. Uz pomoć dijagrama na slici 3, pokušat ćemo razjasniti koje su to uloge. Vodoravne podjele predstavljaju razine, kao i na slici 2, a iznad njih vidjet će se tri simbola iz niza kojeg je Madam Blavatsky opisala u Tajnoj nauci ("The Secret Doctrine"). Najviši predstavlja Prvi aspekt Logosa i nosi samo jednu središnju točku, simbolizirajući prvobitnu manifestaciju u našem Sistemu. Drugi aspekt Logosa simbo­liziran je krugom koji je podijeljen po svom promjeru, prika­zujući dvojnu manifestaciju, koja je uvijek vezana uz drugu Osobu bilo kojeg Trojstva, dok najniži krug sadrži grčki križ, jedan od najuobičajenijih simbola Trećeg aspekta.

6. PRVI IZLJEVI

Prvi pokret ka formiranju sistema dolazi upravo od tog Trećeg aspekta. Prije tog pokreta, u postojanju je samo atom­sko stanje materije na svakoj od razina prirode. Ni jedna od skupina ili kombinacija, koje čine niže podrazine svake razi­ne, još nije oblikovana. Ali u to more djevičanske materije (prave Djevice Marije) ulijeva se Duh sveti, davalac života ili oživotvoritelj, kako se on naziva u nicejskoj vjeri; a djelova­njem njegove veličanstvene vitalnosti, jedinice materije pobu­đuju se ka novim moćima i mogućnostima privlačenja i odbi­janja i tako nastaju niže podrazine svake razine. Na dijagramu će se vidjeti da je to simbolizirano crtom, koja se spušta iz najnižeg kruga ravno kroz sve razine, postajući tim silaskom sve većom i tamnijom, da bi se pokazalo kako se Božanski Duh tijekom spuštanja sve više umata u materiju, sve dok ga mnogi uopće nisu u stanju prepoznati kao božanskog. Ali živa energija je ipak tu, čak i kada je najstrože ograničena u svojim najnižim oblicima.

U tako oživljenu materiju spušta se Drugi veliki izljev Božanskog života. Prema tome, Druga Osoba iz Trojstva ne uzima oblik samo od "djevičanske" ili neproduktivne mate­rije, koja je već prožeta i pulsira životom Treće Osobe, tako da ga i život i materija okružuju kao odjeća, te je prema tome On uistinu "utjelovljen od Duha svetoga i Djevice Marije", što predstavlja pravo tumačenje istaknutog odlomka iz kršćan­ske vjere. (Vidi The Christian Creed).

Vrlo polagano i postupno ova se nezadrživa poplava slije­va na dolje kroz razne razine i carstva, provodeći u svakom od njih neko vremensko razdoblje, koje je jednako trajanju cijele inkarnacije Planetarnog lanca a to je razdoblje koje bi, mjere­no našim mjerilima, obuhvatio mnoge milijune godina. Ova je poplava simbolizirana na slici 3 crtom koja polazi od drugog kruga i spušta se lijevom stranom krivulje, postupno tamneći, približavajući se svom nadiru. Nakon prolaska kroz tu točku, započinje svoj uzlazni luk i diže se kroz fizičku, astralnu i nižu mentalnu razinu, sve dok se ne sretne s Trećim Velikim Izljevom, koji je prikazan crtom koja polazi od najvišeg kruga i tvori desnu stranu velike ovalne krivulje. O tom susretu više ćemo reći kasnije, a za sada obratimo pozornost na silazni luk. Da bismo ovo bolje razumjeli, pogledajmo sliku 4. Iako ovaj dijagram izgleda sasvim drukčiji, on odgovara slici 3; različito obojeni stupac s lijeve strane identičan je silaznoj krivulji na lijevoj strani slike 3, a sve piramidalne figure koje čine preo­stali dio dijagrama, pokazuju početni dio uzlazne krivulje na desnoj strani slike 3, prikazane u različitim fazama svog rasta.

Primijetit ćemo, da se u različitim fazama svog silaska ona naziva posebnim imenima. Kao cjelina, ona se često nazi­va Monadičkom esencom, posebno kada je obavijena samo najvišom (najsuptilnijom) materijom različitih razina; ali kada na svom silasku oživljuje materiju višeg dijela mentalne razi­ne, poznata je pod imenom Prvo elementalno carstvo. Nakon provođenja čitavog jednog lančanog razdoblja u toj evoluciji, taj se val spušta na donje ili rupa razine, te tu tijekom još jednog lančanog razdoblja oživljava Drugo elementalno carstvo. Slijedeći eon provodi na astralnoj razini. U obje je faze usko povezan sa čovjekom, budući da u velikoj mjeri ula­zi u sastav njegovih raznih tijela, te utječe na njegove misli i djela. Ovo je, međutim, izvan našeg sadašnjeg predmeta, a zbog potpunijeg opisa ovog djelovanja "elementala želja" i "mentalnog elementala" na čovjeka, moram uputiti čitaoce na

druga teozofska djela. Jedno poglavlje o elementalu želja mo­že se naći u knjizi The Other Side Of Death ("Druga strana smrti").

Kada ovaj Veliki Životni Val Božanske energije dospije do najniže točke svog predodređenog puta, on uranja u mate­riju; a u ovom razdoblju i određeno vrijeme nakon što je zapo­čeo svoj uzlazni put, on ispunjava energijom ili oživljava mineralno carstvo onog lanca na kojem se nalazi u tom trenut­ku. Na tom stupnju ga ponekad nazivaju "Mineralnom mona-dom", kao što je i u kasnijim fazama njegove evolucije na­zvan "Biljnom monadom" i "Životinjskom monadom". Ali ovi nas nazivi donekle pogrešno upućuju, jer, reklo bi se da ono impliciraju kako jedna velika Monada oživljava čitavo carstvo.

Čak i kada prvi put susrećemo ovu monadičku esencu, u prvom od elementalnih carstava, ona već nije jedna Monada, nego mnoge - ne jedna Velika Životna Struja, nego više para­lelnih Struja, svaka sa svojim vlastitim karakteristikama. Či­tav taj sistem sve više teži ka diferencijaciji i ove struje sve se više i više dijele, spuštajući se iz carstva u carstvo. Moguće je da prije ove evolucije postoji jedna točka, u kojoj ovaj Veliki Izljev možemo smatrati homogenim, iako ga ni jedan čovjek nije vidio u tom stanju; a na završetku Prve Velike Faze Evo­lucije, ta se esenca konačno podijeli u individualnosti, gdje svaki čovjek predstavlja zasebnu Dušu, iako još nerazvijenu.

Na svim točkama između ova dva ekstrema to se stanje održava negdje na sredini; uvijek postoji određena podjela, ali ona još uvijek nije dovedena do točke individualizacije. Ne smijemo zaboraviti da se cijelo vrijeme bavimo evoluciijom Nadahnjujuće Sile, odnosno života, a ne vanjskog oblika; a ta nadahnjujuća, životonosna energija evoluira posredstvom kvaliteta stečenih u fizičkoj inkarnaciji.

U biljnom carstvu, na primjer, nemamo po jednu Dušu za svaku biljku, već jednu Grupnu Dušu za ogroman broj biljaka - u nekim slučajevima možda i za čitavu vrstu. U životinj­skom carstvu ova je podjela napredovala mnogo dalje, te iako kod nižih oblika insekta još uvijek može vrijediti da jedna Du­ša obuhvaća mnoge milijune tijela, u slučaju viših životinja relativno mali broj fizičkih oblika predstavlja izraz Grupne duše.

7. ŽIVOTINJSKA GRUPNA DUŠA

Pojam Grupne duše mnogim učenicima izgleda nov i te­ško shvatljiv. Možda će nam jedna istočnjačka usporedba po­moći da ga bolje shvatimo. Ona nam kaže da je Grupna duša kao voda u nekom vedru dok će jedna čašica vode uzete iz tog vedra predstavljati Dušu jedne jedine životinje. Voda u čaši je trenutno sasvim odvojena od one u vedru, te zauzima oblik čaše u kojoj se nalazi. Pretpostavimo da u čašu ubacimo izvje­snu količinu boje, tako da voda dobije svoju vlastitu izrazitu nijansu; ta će boja predstavljati osobine koje je privremeno razvila odvojena Duša putem različitih iskustava kroz koje je prošla.

Smrt životinje biti će predstavljena prelijevanjem vode iz čaše natrag u vedro, prilikom čega se boja odmah proširi kroz svu vodu, blago joj dodajući svoj ton. Na potpuno isti način, sve osobine razvijene tijekom života zasebne životinje, nakon njene smrti raspodijelit će se kroz čitavu Grupnu dušu. Bilo bi nemoguće iz vedra izgrabiti istu čašu vode, ali svaka čaša ko­ja kasnije bude izvađena, obavezno će biti obojena materijom donesenom iz prve čaše. Kada bi bilo moguće iz vedra izva­diti potpuno iste molekule vode, tj. sasvim reproducirati prvu čašu, tada bi to bila prava reinkarnacija (ponovno utjelovlje­nje; prim. prev.) ali, budući da to nije moguće, umjesto toga imamo resorpciju (ponovno upijanje; prim. prev.) Privremene duše u Grupnu dušu proces u kojem ipak ostaje sačuvano sve što je stečeno privremenim odvajanjem.

Iz jednog vedra ne puni se samo jedna čaša već više njih istovremeno, a svaka od njih donosi Grupnoj duši svoj dopri­nos u razvijenim osobinama. Tako se s vremenom u svakoj Grupnoj duši razviju mnoga različita svojstva, te se ona, na­ravno, manifestiraju kao urođena svojstva u svakoj životinji koja je njezin izraz. Otuda dolaze izraziti instinkti s kojima se određena stvorenja rađaju. Pačić, čim se oslobodi jajeta, traži vodu i može plivati bez straha, čak i ako se je možda izlegao kod kokoške koja se boji vode i koja je silno zabrinuta kad svoje mlado kako srlja u ono što ona smatra propašću. Ali onaj djelić Grupne duše koji djeluje kroz pačića vrlo dobro zna, iz ranijih iskustava, da mu je voda prirodni element i to sićušno tijelo neustrašivo izvršava svoj nalog.

Čitavo vrijeme u svakoj Grupnoj duši neprekidno djeluje tendencija ka sve većoj i većoj diobi. To se očituje pojavom koja, iako na višoj razini, neobično sliči na diobu stanice. U Grupnoj duši, koju možemo zamisliti kako aktivno oživljava veliku masu materije na mentalnoj razini, pojavljuje se neka vrsta jedva primjetne opne, kao da se, pretpostavimo, posred vedra vode postupno stvori neka vrsta barijere. U početku vo­da donekle prolazi kroz tu barijeru, ali se ipak sve čaše vode, uzete s jede strane barijere uvijek vraćaju na tu istu stranu, tako da se voda na toj strani postupno počinje razlikovati od vode na drugoj, a onda se ta barijera postupno zgušnjava i po­staje nepropusna, tako da konačno dobijemo dva vedra umjes­to jednog.

Ovaj se proces neprekidno ponavlja, tako da dok dođemo do viših životinja, ostaje relativno mali broj tijela vezan za svaku pojedinu Grupnu dušu. Vidimo da se individualizacija, koja u konačnici uzdiže jedno biće iz životinjskog u ljudsko carstvo, može odigrati samo kod određenih vrsta životinja. Ta se individualizacija zbiva samo kod domaćih životinja, pa čak ni tu ne kod svih životinja. Moramo se također sjetiti, da smo

prošli tek malo više od polovice evolucije ovog lanca svjeto­va, a očekuje se da će životinjsko carstvo doseći ljudskost tek na kraju ove evolucije. Prema tome je prirodno, da svaka ži­votinja koja sada postiže ili se barem približava individuali­zaciji, mora biti izrazito naprednija od ostalih, a broj takvih slučajeva je vrlo malen. Ipak se takvi slučajevi događaju i po­sebno su nam zanimljivi jer pokazuju kako smo u dalekoj pro­šlosti i mi sami prošli taj put. Mjesečevo životinjsko carstvo, iz kojeg smo se mi inividualizirali, bilo je na nešto nižem stu­pnju od današnjeg životinjskog carstva; ali izgleda da je prin­cip individualizacije skoro sasvim isti.

8. UZLAZNA KRIVULJA

Prije nego što ovo detaljno objasnimo, moramo se još jed­nom vratiti na sliku 4. Sjetit ćemo se da različito obojeni stup­ci koji čine glavni dio dijagrama, označavaju različite stupnje­ve u uzlaznom razvitku Monadičke esence.

Na svom silaznom putu, koji je označen stupcem na lije­voj strani dijagrama, ona jednostavno skuplja oko sebe različi­te vrste materija s različitih razina, razvijajući tu materiju na taj način, što je privikava i prilagođava za prenošenje vibra­cija i utisaka, a istovremeno sama stječe moć primanja i spremnog reagiranja na te utiske sa odgovarajućih razina. Ali kada dostigne najnižu točku svog uronjavanja u materiju i okreće se započinjući veliki uzlazni val evolucije prema bo­žanskom, njen je zadatak nešto drukčiji. Cilj joj je tada da na tim različitim razinama u potpunosti razvije svijest, učeći se ovladavanju tijelima koja izgrađuje iz materije tih razina, te da ih koristi kao instrumente (tijela, vehikle), tako da ovi ne služe samo kao mostovi za prenošenje vanjskih utisaka Duši, već da joj istovremeno omoguće njihovim posredovanjem izraziti se na svakoj pojedinoj razini.

U tom nastojanju počinje, naravno, od najniže materije, jer su njene vibracije, iako najveće i najgrublje, istovremeno najslabije i najmanje prodorne, te zato najlakše za kontro­liranje. Tako dolazi do toga da je čovjek, unatoč posjedovanju tolikih viših principa u manje ili više latentnom stanju, ipak u početku, dugo vremena potpuno svjestan samo u svom

fizičkom tijelu, a kasnije postupno razvija svijest i u astral­nom, dok u mentalnom tijelu još u kasnijoj fazi.

Vraćajući se slici 4. vidimo da je svako pojedino carstvo predstavljeno posebnim stupcem. Primijetit ćemo da u stupcu koji odgovara mineralnom carstvu imamo potpunu širinu razvijenu samo u gušćem dijelu fizičke razine, a da onaj dio stupca koji odgovara eteričkoj materiji postaje sve uži kako se približavamo višim razinama. To jasno pokazuje da u mine­ralnom carstvu još nije savršeno razvijena kontrola Duše nad višim dijelom eteričke materije. Nadalje ćemo primijetiti, da već postoji mali komadić crvene boje na astralnoj razini, što ukazuje na određeni stupanj djelovanja svijesti kroz astralnu materiju - t.j. da se već očituje određena količina želje.

Možda će mnogima izgledati čudno da se govori o želji već u mineralnom carstvu; ali svaki kemičar zna da u kemij­skom afinitetu imamo već vrlo jasno očitovanje prednosti ko­ju pojedini elementi daju drugima; a što je to drugo nego li početak želje? Jedan element ima tako jaku želju za društvom drugog da će, da bi mu se pridružio, istog trena napustiti bilo koju drugu supstancu s kojom je trenutno povezan. I zaista, upravo zahvaljujući našem poznavanju takvih simpatija i anti­patija raznih elemenata, dobivamo iz njih plinove koje želimo. Na primjer, kisik i vodik sjedinjeni su u vodi, ali ako u vodu bacimo natrija, vidimo da kisik voli natrij više nego vodik, te odmah napušta ovog potonjeg, da bi se spojio s natrijem; tako umjesto vode dobivamo spoj nazvan natrijev hidroksid, dok oslobođeni vodik izlazi. Ako stavimo komadiće cinka u raz-blaženu klorovodičnu kiselinu (koja predstavlja vodik spojen s klorom) nalazimo da klor počinje napuštati vodik da bi se pridružio cinku, tako da ostaje klorid cinka, dok se vodik oslobađa i može ga se prikupiti. Vidimo, dakle, da je opravda­no govoriti o djelovanju želje u mineralnom carstvu.

Ako sada pogledamo na stupac koji simbolizira biljno car­stvo, uočit ćemo da ima punu širinu ne samo u gustom, fizič­kom, već i u eteričkom dijelu. Također ćemo uočiti da je mje­sto koje simbolizira želju jače razvijeno, označavajući daleko veću moć korištenja niže astralne materije. Oni koji su prou­čavali botaniku znati će da su simpatije i antipatije (t.j. oblici želja) jače naglašene biljnom svijetu nego li u mineralnom, te da mnoge biljke pokazuju priličnu snalažljivost i domišljatost u postizanju svog cilja, ma koliko ti ciljevi s našeg stajališta izgledali primitivni.

Kada prijeđemo na stupac koji predstavlja životinjsko car­stvo, nalazimo da je svijest napredovala mnogo dalje. Primi­jetit ćemo da stupac ima punu širinu ne samo na čitavoj fi­zičkoj razini nego i na najnižoj podrazini astralne razine, što znači da je životinja u potpunosti sposobna doživjeti niže že­lje, iako naglo sužavanje stupca na višim podrazinama uka­zuje da je njena sposobnost doživljavanja viših želja mnogo ograničenija. Ipak, ona postoji; tako se događa da u posebnim slučajevima neka životinja pokaže izvanredno razvijeno svoj­stvo privrženosti ili odanosti.

Primijetit ćemo, također, da stupac koji predstavlja živo­tinjsko carstvo završava zelenim vrhom, što znači da na ovom stupnju već postoji određeni razvitak inteligencije, t.j. koriš­tenje mentalne materije za svoje izražavanje. Nekad se pretpo­stavljalo da je razum svojstvo koje razlikuje čovjeka od živo­tinje - t.j. da čovjek ima to svojstvo, dok životinja ima samo instinkt. Međutim, kada su u pitanju više razvijene t.j. doma­će životinje, griješimo u tome; svatko tko je imao u kući psa ili mačku i s njima se sprijateljio, sigurno je primijetio, da ta stvorenja nesumnjivo koriste moć razuma, iako je, naravno, područje djelovanja njihovog razuma usko i ograničeno, a sa­ma sposobnost je daleko slabija od naše. U slučaju neke pro­sječne životinje, zeleni vrh sasvim ispravno pokazuje da

zahvaća samo najnižu moć razuma, djelujući tako kroz mate­riju najniže podrazine mentalne razine; ali kod visoko razvije­ne domaće životinje taj bi se vrh mogao lako protegnuti čak do najviše od četiri niže podrazine, iako bi, naravno, ostao sa­mo u obliku šiljka, a nikako u punoj širini stupca.

9. LJUDSKA SVIJEST

Kada krenemo u razmatranje stupca koji predstavlja čo­vječanstvo, odmah primjećujemo nekoliko sasvim novih kara­kteristika. U ovom slučaju stupac zadržava svoju punu širinu ne samo kroz cijelu fizičku razinu nego i kroz čitavu astralnu, pokazujući da je čovjek u punoj mjeri sposoban za sve vrste želja, kako za one najuzvišenije, tako i za najniže. Stupac ima također punu širinu na najnižoj podrazini mentalne razine, ukazujući na to da je čovjekova sposobnost razmišljanja pot­puno razvijena, bar što se tiče te razine. Iznad toga, međutim, razvitak još nije potpun; ali jedan sasvim novi faktor je uve­den tamnoplavim trokutom na višoj mentalnoj razini koji znači čovjekovo posjedovanje Kauzalnog tijela i trajno rein-karnirajućeg Ega.5 Taj plavi trokut odgovara onom drugom trokutu upisanom u krugu na slici 3. Kod velike većine čovje­čanstva, točka koja znači bilo kakvu svijest na višoj mentalnoj razini, ne diže se iznad treće podrazine, t.j. najniže. Tek vrlo postupno, paralelno s vlastitim razvitkom, Ego postaje spo­soban uzdići svoju svijest na drugu ili prvu od ovih podrazina.

Ne mislim reći da čovjek već može svjesno djelovati na tim visinama. Kod najprimitivnijih tipova, želja je još uvijek izrazito najjača karakteristika, iako je donekle započeo i men­talni razvitak. Takav čovjek za života ima za vrijeme sna u astralnom tijelu maglovitu svijest, dok nakon smrti potpuno je

5 Ego predstavlja Višu svijest, Duhovno Ja ili Jastvo za razliku od osobnosti koja predstavlja nižu svijest, materijalni "ja". Instrument ili tijelo kojim se Ego služi na višim podrazinama mentalne razine zove se Kauzalno tijelo.

svjestan i aktivan na nižim astralnim podrazinama. Zapravo, taj život na nižem astralu obično ispunjava skoro čitavo ra­zdoblje između njegovih inkarnacija jer još uvijek nema skoro ničega od života u nebeskom svijetu. Svijest čovjeka na toj ra­zini neosporno je usredotočena na nižem dijelu astralnog tije­la, a njegovim životom prvenstveno upravljaju osjećaji pove­zani sa fizičkom razinom.

Običan čovjek naše civilizacije još uvijek živi skoro sa­svim u svojim nižim osjećajima, iako tu imaju izvjesnu ulogu i osjećaji koji spadaju višem astralu; ali ipak, najistaknutije pitanje koje usmjerava njegovo ponašanje ne sastoji se uopće u tome što je ispravno ili razumno učiniti, već što on sam želi učiniti. Kulturniji i razvijeniji ljudi počinju ovladavati razu­mom - što znači da središte svijesti postupno prebacuju s više astralne na nižu mentalnu razinu. Kako čovjek napreduje, to se središte pomiče prema gore i on počinje živjeti prema prin­cipima umjesto interesima i željama.

Biti u stanju koristiti ta razna tijela kao pouzdane instru­mente (nosioce svijesti, vehikle) u kojima Duša može svjesno djelovati, predstavlja drugi i viši stupanj razvitka. Svaki razvi­jeniji i kulturan čovjek ima potpuno razvijenu svijest u astral­nom tijelu i sukladno tome je sposoban koristiti to tijelo kao instrument, samo kad bi na to bio naviknut. Ali da bi to uči­nio, bio bi potreban određeni napor. Velika većina ljudi ništa ne zna o astralnom tijelu, o njegovom korištenju, te prema to­me sasvim prirodno ne čini u tom smislu nikakav napor. Ljudi od pamtivijeka nasljeđuju navike iz dugog niza života u koji­ma se uopće nisu upotrebljavale astralne sposobnosti, jer su polagano rasle unutar ljuske, slično kao što pile raste u jajetu. Ljuska se sastoji od ogromne mase sebičnih misli (usredoto­čenih na samoga sebe) u kojima je običan čovjek tako beznad­no ukopan. Kad zaspi, obično nastavlja one iste misli s kojima se bavio tijekom dana, te prema tome sam sebe okružuje tako

gustim zidom, da zapravo ništa ne zna o onome što se događa izvan njega. Povremeno, ali rijetko, neki nagli podstrek izva­na, ili neka vlastita jaka želja iznutra mogu za trenutak raz­maknuti ovu magličastu zavjesu i dozvoliti mu primiti neki određeni utisak; ali čak i tada se magla skoro istog trena po­novo navlači i on nastavlja neometano sanjati kao i prije. Oči­to je da se ta ljuska može razbiti na razne načine.

I. U vrlo dalekoj budućnosti polagana, ali sigurna, čovje­kova će evolucija nesumnjivo, postupno pomicati magličastu zavjesu, tako da će čovjek postajati svjestan silnoga svijeta, intenzivno aktivnog života koji ga okružuje.

II. Kada sazna sve činjenice, čovjek može, uz stalan i ustrajan napor, iznutra raščistiti maglu te postupno nadvladati inertnost koja je posljedica vjekovne neaktivnosti. Ovo, na­ravno, predstavlja samo ubrzanje prirodnog procesa i neće uopće biti štetno ako čovjekov razvitak napreduje i u drugim pravcima istom brzinom. Ali ako bi postigao to buđenje, a da nije istovremeno stekao snagu, znanje i moralni razvitak koji bi mu normalno trebali prethoditi, bio bi izložen dvostrukoj opasnosti zlouporabe moći koju bi stekao i opsjednuća stra­hom u suočavanju sa silama koje ne može ni shvatiti ni kon­trolirati.

III. Nesretnim slučajem, ili nekom nedozvoljenom upora­bom magijskih ceremonija, može se dogoditi da se veo tako ošteti da se nikada više ne može sasvim zatvoriti; tada čovjek ostaje u groznom stanju koje je Madam Blavatsky tako dobro opisala u pripovijesti "Začarani život" ("A Bewitched Life"), ili Bulwer Lytton u svom snažnom romanu Zanoni.

IV. Neki prijatelj koji dobro poznaje čovjeka i vjeruje da je u stanju suočiti se s opasnostima astralne razine, te tamo obavljati dobar i nesebičan rad, može izvana djelovati na tu

magličastu ljusku i pobuditi čovjeka na određeno djelovanje. Naravno, onaj tko to čini preuzima na sebe vrlo veliku odgo­vornost prema čovjeku kojega je na taj način probudio. Taj djelatnik će preuzet tu odgovornost samo kada se kroz dugo i blisko poznanstvo dobro uvjerio da onaj drugi bar donekle po­sjeduje kvalifikacije spomenute u 19-tom poglavlju Nevid­ljivih pomagača ("Invisible Helpers"). Potreba za takvim pomagačima tako je velika da se neće ni dana kasniti s nje­govim buđenjem čim se vidi da je spreman. U međuvremenu, svatko tko osjeća da se možda zaboravilo na njega, ima na raspolaganju drugu od gore spomenutih metoda; ali prije nego što je primijeni, dobar savjet mu je da se prvo apsolutno i van svake sumnje uvjeri kako je u svim drugim pravcima odgo­varajuće razvijen jer će u protivnom njegov pad biti brz i neizbježan.

Ali mnogo se posla može obaviti, i stalno se obavlja, bez tog potpunog buđenja. Čovjek koji svake noći zaspi s vrlo od­ređenom namjerom da obavi neki posao, sasvim će sigurno otići i pokušati izvršiti svoju namjeru, čim bude oslobođen fi­zičkog tijela; ali skoro je sigurno da će nakon što je učinio što je mogao u tom određenom slučaju, pustiti da se magla po­novo stisne oko njega, jednostavno zato što je vjekovima bio naviknut da započne novi pravac djelovanja kada god funkci­onira izvan fizičkog mozga. Mnogi prakticiraju da na ovaj na­čin osiguraju obavljanje bar jednog korisnog djela svake noći; naravno, u mnogim slučajevima djelo je takvo da zauzima či­tavo vrijeme provedeno u snu, tako da se oni zapravo zalažu do najveće mjere koja im je moguća. Sjetimo se također da efektivnu pomoć možemo pružiti ne samo za vrijeme sna; snažna živa misao može se odaslati u bilo kojem trenutku, i nikada neće promašiti u postizanju svog efekta. Ali razlika između onoga tko je stvarno probuđen i onoga tko nije, sastoji se u tome što je u slučaju onog prvog magla zauvijek rasprše­na, dok se kod ovog drugog ona otvara samo za određeno vri­jeme, a onda ponovo zatvara, isto tako neprobojna kao i prije.

10. TREĆI IZLJEV

Da bismo razumjeli oblikovanje Duše u čovjeku, moramo uzeti u obzir još jedan veliki čimbenik. To je Treći Izljev Bo­žanskog Života koji dolazi od Prvog aspekta Logosa i čini u čovjeku onaj svojstveni "Duh koji uzlazi", za razliku od "Duha životinjskog, koji silazi" - što, kada se protumači, zna­či da dok se duša životinje nakon tjelesne smrti ulijeva natrag u Grupnu dušu ili skupinu kojoj pripada, Božanski Duh u čovjeku ne može više tako pasti, već se stalno uspinje sve više prema Božanstvu iz kojeg je došao. Taj Treći Val Života pri­kazan je krivuljom na desnoj strani slike 3. gdje ćete pri­mijetiti, da u ovom slučaju Izljev ne postaje na tom putu tam­niji ili materijaliziraniji. Izgleda da se ne može spustiti ispod buddhičke razine, te zato lebdi kao moćni oblak, čekajući na priliku ostvarenja spoja sa Drugim Izljevom koji mu polagano ide u susret. Iako izgleda da ovaj oblak neprekidno privlači esencu ispod sebe, ipak, razvitak, koji čini sjedinjenje mogu­ćim, mora biti učinjen odozdo. Ilustracija, koja se na Istoku obično daje neofitu (učenik na duhovnom putu) kao pomoć za shvaćanje tog procesa je analogija sa nastankom vodene pija­vice (tornada). I tamo imamo veliki oblak koji lebdi nad mo­rem na čijoj se površini neprekidno stvaraju i kreću valovi. Ubrzo se veliki prst ispruži iz oblaka - preokrenuti konus pa­re u snažnom obrtanju. Ispod toga u oceanu se brzo oblikuje vrtlog, ali umjesto da stvara uleknuće na površini kao kod običnog vira, on stvara vrtložni konus koji se uzdiže iznad po­vršine. Ova se dva konusa sve više i više približavaju, dok ne dođu tako blizu jedan drugom kad privlačna moć postane

dovoljno jaka da se premosti međuprostor i na mjestu gdje prije nije bilo ničega, iznenada se počne stvarati stup pomije­šane vode i pare.

Na sasvim isti način Grupne duše životinjskog carstva ne­prekidno ubacuju dijelove samih sebe u inkarnaciju, kao pri­vremene valove na površini mora, a proces diferencijacije na­stavlja se sve dok konačno ne dođe vrijeme kada se jedan od tih valova digne dovoljno visoko da omogući lebdećem obla­ku ostvariti spoj, a tada bude povučen u novu egzistenciju ko­ja nije ni u oblaku ni u moru, već između toga dvojega, popri­majući ponešto od prirode jednog i drugog. Tako se jedan dio odvaja od Grupne duše kojoj je do tada pripadao i više ne pada natrag u more. Svatko tko se sprijateljio s nekom zaista inteligentnom domaćom životinjom, lako će razumjeti kako dolazi do toga jer će znati za intenzivnu devociju, predanost, koju životinja pokazuje prema gospodaru kojeg voli, i znati će za velike mentalne napore koje ona ulaže da bi shvatila go­spodareve želje i da bi ga zadovoljila. Zahvaljujući ovim naporima, očito je, da će se intelekt životinje jače razviti kao i njena moć izražavanja ljubavi i predanosti.; doći će vrijeme kada će se ona na taj način toliko uzdići iznad opće razine svoje Grupne duše da će se sasvim otrgnuti od nje, a time će postati prikladni instrument (sredstvo, nosilac, vehikl) za Tre­ći Izljev, kojim se pripajanjem oblikuje individua (jedinka) koja od tada slijedi svoj vlastiti put evolucije, natrag ka Bo­žanstvu.

Ponekad se postavlja pitanje zašto je ljudskoj Monadi po­trebno prolaziti sav taj put evolucije koja uključuje toliko ža­losti i patnje, samo da bi se na kraju vratila svom Izvoru - za­što, ako je esenca u početku bila Božanska i na kraju se po­novo vraća Božanstvu - ako je ljudska Monada na samom po­četku svog dugog putovanja kroz materiju bila sveznajuća i savršeno dobra. To je pitanje zasnovano na potpuno krivom poimanju činjenica. Kada je ono što se ponekad, iako možda

neumjesno, zove ljudskom Monadom proisteklo iz Božanstva, to uopće nije bila Monada, a kamoli sveznajuća i savršeno do­bra. U njoj nije bilo nikakve individualizacije - bila je to sa­mo masa Monadičke esence. Razlika između njenog stanja prilikom izlaska i prilikom povratka ista je kao i razlika izme­đu ogromne mase sjajne i magličaste pramaterije i Sunčevog sistema koji se s vremenom iz nje oblikuje. Maglina je bez su­mnje lijepa, ali je nejasna i beskorisna; Sunce koje se polaga­nom evolucijom iz nje oblikuje zrači životom, toplinom i svjetlošću nad mnogim svjetovima i njihovim stanovnicima.

Možemo se poslužiti i drugom analogijom. Čovjekovo tijelo je sastavljeno od nebrojenih milijuna sitnih čestica, a ne­ke od njih se neprekidno odbacuju. Pretpostavimo da je mo­guće da svaka od tih čestica može proći kroz neku vrstu evo­lucije pomoću koje bi od nje postalo još jedno ljudsko biće; tada ne bismo rekli da te čestice nisu ništa postigle na kraju svog puta, zato što su već na početku te evolucije, u odre­đenom smislu, bile ljudske. Esenca (srž) proističe kao čista izlivena sila (energija), a vraća se u obliku tisuća milijuna Adepata od kojih je svaki sposoban razviti se u Logos.

Upravo ovaj čudesni tijek evolucije ćemo pokušati prika­zati, do određene mjere, nizom ilustracija. Iako je najviše što možemo učiniti samo nastojanje da prikažemo promjene koje se zbivaju u različitim čovjekovim tijelima (instrumentima, vehiklima) paralelno s njegovim razvitkom, ipak se nadamo da ćemo onima koji još ne mogu vidjeti, barem prenijeti ideju o tom napretku. Jedna stvar u vezi spajanja koje smo pokušali opisati zahtijeva objašnjenje. Dolazi, naime, do čudne pro­mjene u položaju monadičke esence. Kroz sve duge vjekove evolucije, u svim prethodnim carstvima, ona je bila nepre­kidno životodavni i energizirajući princip - sila iza svakog oblika kojeg je privremeno zauzimala. Ali ono što je do sada bilo davalac života, nadahnjivač, (the ensouler), sada i samo

postaje primalac života, ono nadahnuto, (the ensouled); od one monadičke esence, koja je bila dio Grupne duše, sada se oblikuje Kauzalno tijelo - prekrasan ovalni oblik živog svjet­la, u koji se spušta još veličanstvenije svjetlo i život odozgo i pomoću kojeg se taj viši život može izraziti kao ljudska in­dividualnost.6

Ne bismo smjeli misliti da tako postati tijelo (instrument, vehikl) ovog posljednjeg i najvećeg Izljeva Božanskog Duha ne predstavlja dovoljno vrijedan cilj, kao rezultat, tako duge i teške evolucije: jer sjetimo se, da bez pripreme ovog tijela ko­je će poslužiti kao povezujuća spona, čovjekova besmrtna individualnost nikad ne bi mogla nastati. Ni jedan djelić rada koji je obavljen kroz sve te vjekove se ne gubi i ništa nije bilo beskorisno. Gornja trijada koja je nastala na ovaj način po­staje jedna trascedentna jedinica, "ne pretvaranjem Boga u meso, već uzdizanjem čovještva do Boga". Bez tog dugog tijeka evolucije nikada ne bi došlo do konačnog ispunjenja, čovjekovog uzdizanja do razine Božanstva, da bi tako i sam Logos postao savršeniji jer medu svojim vlastitim potom­stvom ima one kojima je po prvi puta u potpunosti darovana ljubav što čini srž njegove Božanske prirode i koji tu ljubav mogu uzvratiti.

6 Kauzalno tijelo - Iako je precizna definicija nešto kompliciranija, za početak se, vrlo pojednostavljeno Kauzalno tijelo može smatrati čovjekovom Dušom ili sjedištem reinkarnirajućeg Ega. Naziv dolazi od latinske riječi causa - uzrok; dakle "uzročno tijelo", što proističe iz činjenice, da nakon smrti i raspadanja svih tijela, u Kauzalnom tijelu ostaju "klice" koje uzrokuju ponovo utjelovljenje.

Taj lanac ponovnih inkarnacija biti će prekinut tek kada se nadvlada taj uzrok, odnosno kada se unište te "klice". U osnovi tog uzroka leži žeđ za životom i iskus­tvom na nižim razinama. Dakle, Nirvana se postiže tek kada čovjek dosegne stanje potpune bezželjenosti, t.j., kada ga ništa više ne veže i ne privlači nižim svjeto­vima, a to postiže tek kada je naučio sve što ima naučiti u ovom fizičkom svijetu. Tada se više ne utjelovljuje u niža tijela, već nastavlja svoju evoluciju na nižim razinama.

Ovo tumačenje je manje ili više opće prihvaćeno među ezotericima i teozo-fima, kao i među budistima, đainistima, hindusima, sufijima. (prim. prev.)

Krajnji desni stupac dijagrama na slici 4. znači stupanj ra­zvitka daleko napredniji od običnog čovjeka. To je prikaz vrlo produhovljenog čovjeka čija se svijest već razvila iznad Kau­zalnog tijela, tako da je u stanju slobodno djelovati na buddič-koj razini, a svijest mu je (barem kad je izvan tijela) na još višoj razini, što nagovještava ljubičasti vrh. Primijetit ćemo da njegovo središte svijesti (označeno najširim dijelom stupca) uopće nije kao prije, na fizičkoj i astralnoj razini, već leži između više mentalne i budičke razine. Viši mental i viši astral su kod njega više razvijeniji nego njihovi niži dijelovi. Iako još uvijek zadržava fizičko tijelo, što je prikazano činje­nicom da donji vrh stupca još uvijek dopire do najniže fizičke granice, no ipak je to samo vrh, što će reći da zadržava svoj fizički oblik samo zbog pogodnosti rada u njemu, a ni u ko­jem slučaju zato što su njegove misli i želje tamo fiksirane. On je odavno nadvladao svaku karmu koja bi ga mogla vezati za utjelovljenje; ako sada preuzima na sebe tijela nižih razina to je samo zbog toga da bi kroz njih mogao raditi za dobrobit čovječanstva, t.j. zračeći i utječući na ono do čega se inače ne bi moglo doprijeti iz duhovnih razina. Vibracije nekih vrsta Božanske energije previše su istančane (profinjene) same po sebi da bi ih mogla osjetiti grublja tvar nižih razina; ali ako se one spuste kroz kanal (posrednika) nekoga čija su tijela na tim razinama savršeno čista, tada se one mogu osjetiti čak i ovdje dolje, te se na taj način može izvršiti njihov rad.

Kada je Kauzalno tijelo tek oblikovano i promatrano iz stanja više vidovitosti, ono izgleda prozirno, a ipak prošarano duginim bojama kao divovski mjehur od sapunice - t.j., kada ga promatra netko s te razine tko je u potpunosti razvio spo­sobnosti svog Kauzalnog tijela, što znači, da ga jedino takav može vidjeti. U toj fazi ono sliči mjehuru od sapunice i izgleda gotovo sasvim prazno, budući da božanska energija koja je sadržana u njemu još nije imala vremena razviti svoje latentne sposobnosti učeći se vibriranju kao odgovor na

vanjske podražaje; zato posjeduje vrlo malo boja. Ono malo što ih ima dolazi od svojstava koja su već razvijena u okviru Grupne duše, a Kauzalno tijelo je bilo samo jedan njezin dio i ono je sada u procesu prenošenja ovih svojstava unutarnjoj sili, tako da već postoji određeno titranje na frekvencijama koje odgovaraju ovima; u tom su tijelu već sada primjetne slabašne indikacije ovih vibracija i to tračci boja što sviću. Slika 5. dati će nam određeni uvid u njegov izgled u toj fazi (ili ubrzo zatim), te se može uzeti kao prikaz Kauzalnog tijela primitivnog čovjeka. Na lijevoj strani slike, sivu nijansu ne bi smjeli shvatiti kao oznaku nekog svojstva tog tijela; ona za­pravo uopće ne postoji u tijelu, ali ju je umjetnik dodao na­prosto zato da mjehuru dade efekt zaobljenosti.

Iako čovjek ima sada Kauzalno tijelo, daleko je od toga da bi bio dovoljno svjestan da prima ili reagira na utiske te ra­zine; budući da je propisana metoda za evoluciju njegovih la­tentnih svojstava, kao što je već rečeno, posredstvom podra­žaja izvana, potrebno je da se on spusti dovoljno daleko pa da dođe u dodir s takvim podražajima koji mogu na njega utje­cati. Otuda dolazi metoda napretka koja mu je predodređena, ona, putem reinkarnacije - t.j. pružanjem jednog dijela sebe u ove niže razine zbog iskustava koja se tu mogu steći i zbog svojstava koja ta iskustva razvijaju u njemu, i zatim vraća­njem ponovo u samoga sebe, noseći sa sobom rezultate svog truda. Zaista, to pružanje jednog dijela sebe u inkarnaciju (utjelovljenje) može se prikladno usporediti sa investiranjem; on očekuje, ako sve bude išlo kako treba, da će povratiti ne samo svoj kapital nego i priličnu količinu dobiti, što obično i dobiva. Ali kao i kod drugih investicija, povremeno je moguć gubitak umjesto dobitka; moguće je da neki dio onoga što stavlja dolje bude tako upleten u nižu materiju kroz koju mora djelovati, da njegovo potpuno vraćanje može postati nemogu­ćim. Razmatranje te pojave ne spada u našu sadašnju temu, ali se potpunije objašnjenje može naći u knjizi, Astralna razina (The Astral Plane).

Duša se spušta dolje pod impulsom onoga što se na Istoku zove trišna, žeđ za manifestacijom, želja za životom. Ona ura­nja u more materije, jača se sebičnošću, i na astralnoj razini se pojavljuje u ne baš ljupkom ruhu prikazanom na slici 7. Vrlo postupno, ona uči da postoji viša evolucija i da snažan oklop sebičnosti (koji je bio potreban zbog stvaranja moćnog sre­dišta) postaje smetnja rastu tog središta nakon što je ono obli­kovano, te da ga treba razbiti i odbaciti, baš kao što i skele tre­ba ukloniti nakon što je zgrada završena, iako su one bile nuž­ne tijekom njenog podizanja. Polagano i kroz mnoge inkarna­cije astralni se izgled razvija od onog na slici 7., do onog na slici 10., a još kasnije do onog na slici 23. Pokušat ćemo slije­diti tu evoluciju i prikazati je u raznim fazama.

11. KAKO ČOVJEK EVOLUIRA

Duša se prvo spušta u materiju nižih podrazina mentalne razine. Odmah se, a u određenom smislu i automatski, oko nje obavija ruho od te materije koje je točan odraz onih osobina (kvaliteta) koje već postoje u njoj ili bar onoliko koliko se one mogu izraziti na toj razini.

Nikada ne smijemo zaboraviti da svaka faza spuštanja znači podvrgavanje ograničenju, te prema tome ni jedan izra­žaj Duše na bilo kojoj nižoj razini nikada ne može biti savršen izraz. On je samo pokazatelj njenih svojstava, kao što je umjetnikova slika dvodimenzionalni prikaz scene koja postoji (ili se zamišlja da postoji) u tri dimenzije. Slika prikazuje sce­nu onoliko vjerno koliko se to može prikazati na plosnatoj po­vršini uz pomoć perspektive, ali u stvarnosti će neminovno skoro svaka linija ili put biti različiti od crte ili kuta koji se želi prikazati. Na isti način prave osobine kakve postoje u Du­ši ne mogu se izraziti u materiji bilo koje razine; vibracije niže materije su previše tupe i lijene da bi ih mogle prikazati, odnosno žica nije dovoljno napeta da bi mogla reagirati na notu koja odzvanja odozgora. Ona se, međutim, može ugoditi da joj odgovara na nižoj oktavi, kao muški glas koji pjeva u skladu s dječjim, izražavajući isti zvuk onoliko koliko mu dozvoljavaju mogućnosti organizma.

Prema tome će boja, koja izražava određeno svojstvo u Kauzalnom tijelu, biti izražena i u mentalnom tijelu, pa čak i u astralnom, ali će, što se više spuštamo, biti sve manje delikatna,

sve manje sjajna i eterička. Razlika između ovih oktava boja mnogo je veća nego što se može prikazati na papiru ili platnu; možemo si ju pokušati predočiti samo u stupnjevima ili svojs­tvima, jer je čak i prva oktava iznad fizičke sasvim izvan poi­manja našeg uma, sve dok on djeluje pod ograničenjem fizič­kog mozga. Niže astralne boje možemo zamisliti kao tamne i grube, a one su zaista takve u usporedbi s višim i čišćim nijan­sama, ali su u svojoj grubosti barem svjetleće; nisu toliko tam­ne boje u našem uobičajenom smislu riječi, već više kao vatra koja tiho gori.

Uspinjući se, na svakom stupnju nalazimo kako viša ma­terija pokazuje izvanrednu moć izražavanja plemenitijih oso­bina, ali postupno gubi moć izražavanja nekih nižih svojstava. Naročito neugodna boja koja predstavlja grubu senzualnost u astralnom tijelu ne može se reproducirati u mentalnoj materiji. Moglo bi se prigovoriti da to ne bi smjelo biti tako budući da čovjek, nesumnjivo, može imati neku senzualnu misao; ali ova ideja, izgleda ne odgovara činjenicama. Čovjek može oblikovati mentalnu sliku koja će u njemu probuditi senzualni osjećaj, ali i misao i slika će se izraziti u astralnoj materiji, a ne u mentalnoj. Ostaviti će prilično određeni utisak svoje po­sebne boje u astralnom tijelu, dok će u mentalnom te boje pojačati, a koje predstavljaju njegova mentalne negativnosti u sebičnosti, umišljenosti i zavaravanju. Ovi utisci neće naći nikakvog izražaja u blistavoj slavi Kauzalnog tijela, ali svako njihovo jačanje u nižem tijelu, svako njihovo uživanje ovdje dolje, težit će za doneklim prigušivanjem sjaja onih boja koje predstavljaju suprotne vrline u višoj egzistenciji, a koja je to­liko bliža stvarnosti.

Proces kojim se stvaraju boje, uvijek djeluju odozdo prema gore. Čovjek osjeti određeni podražaj izvana i na njega djeluje valom emocije koja je u njemu probuđena. To znači, da za vrijeme dok ta emocija traje, u astralnom tijelu

prevladava određena vrsta vibracije, kao što je prikazano na našim ilustracijama. Nakon određenog vremena emocija se smiruje a odgovarajuća boja izblijedi - ali ne sasvim. Odre­đeni postotak materije astralnog tijela normalno titra frekven­cijom koja odgovara toj emociji, a svaka njena velika erupcija nešto dodaje tom postotku. Na primjer: ljudi imaju u sebi određenu količinu razdražljivosti koja se u astralnom tijelu izražava kao jarko crveni oblak. Kad čovjek pokazuje tu raz-dražljivost nekim posebnim izljevom svoje nekontrolirane na­ravi, čitavo se astralno tijelo privremeno ispunjava jarko crve­nom bojom. Napad strasti popušta i jarko crvena boja nestaje, ali za sobom ostavlja tragove jer ostaje trajni dodatak veličini jarkocrvenog oblaka razdražljivosti, a i cjelokupna materija astralnog tijela malo je spremnija nego ranije na reakciju vibracije ljutnje kad god se za to pruži prilika. Naravno, posve se isto događa i u slučaju drugih emocija, bilo dobrih ili loših.; tako u materiji vidimo jasnu manifestaciju moralnog zakona, t.j. kad god popustimo bilo kojoj strasti, sami sebi otežavamo pružanje otpora idućem napadu, dok svaki uspješan napor u njenom potiskivanju čini sljedeću pobjedu malo lakšom.

Relativno trajna boja astralnog tijela označava postojanje trajnije vibracije koja s vremenom proizvodi svoj efekt i na mentalnom tijelu, stvarajući na toj mnogo višoj razini vibra­ciju sličnog karaktera - pod uvjetom daje vibracija takve pri­rode da se može reproducirati u finijoj materiji. Istom tom metodom pobuđivanja simpatičkih vibracija, sva viša svojstva razvijena životom na nižim na nižim razinama postupno se ugrađuju u Kauzalno tijelo, iako se na toj razini, srećom za nas, mogu zapisati samo efekti uzvišenijih emocija.

Tako čovjek kroz mnoge živote razvija u sebi mnoga svojstva, neka dobra; a neka loša; ali, dok se svaki pozitivan razvitak neprekidno akumulira i uskladišćuje u Kauzalnom tijelu, ono što je tlo može se izraziti samo kroz niža tijela, te je

prema tome relativno prolazno. U skladu s tim zakonom Božanske pravde, svatko prima apsolutno točno rezultate vla­stitog djelovanja, bilo ono dobro ili loše: ali ono zlo nužno odrađuje svoje efekte na nižim razinama jer se te vibracije mogu izraziti samo kroz materiju tih razina, a nemaju nika­kvih tonova koji bi bili u stanju pobuditi reakciju u Kau­zalnom tijelu. Njegova se moć, dakle, sva istroši na svojoj vlastitoj razini i u potpunosti djeluje na svog stvoritelja u nje­govom astralnom i fizičkom životu, bilo to u ovoj ili budućim inkarnacijama.

Dobro djelo ili misao također proizvode svoj rezultat na tim nižim razinama, ali osim toga imaju mnogo više i trajnije djelovanje na Kauzalno tijelo koje je tako istaknuti činilac u čovjekovoj evoluciji. Prema tome, dok ovdje dolje sve vibra­cije podjednako izazivaju svoje efekte i manifestiraju ih kroz razna privremena tijela, samo se dobre osobine zadržavaju kao točno određeni dobitak za pravog čovjeka.

Čovjek se svaki put ponovo susreće sa zlom prilikom ula­ska u inkarnaciju, sve dok iz svojih tijela ne izbriše i potpuno iskorijeni svaku tendenciju ka reagiranju na zlo - sve dotle, zapravo, dok više ne bude podložan bilo kakvoj strasti ili želji već će moći iznutra vladati sobom.

12. ŠTO NAM POKAZUJU TIJELA

Sam proces učenja je postupan i prve manifestacije nera­zvijenog čovjeka na nižim razinama ne doimlju se nimalo lije­po. Primitivan čovjek, čije je Kauzalno tijelo prikazano na slici 5, vjerojatno će imati mentalno tijelo kao na slici 6, a astralno tijelo tipa prikazanog na slici 7.

Treba shvatiti da sva ta tijela zauzimaju isti prostor i me­đusobno se prožimaju, tako da bismo vidovitim promatranjem primitivnog čovjeka vidjeli njegovo fizičko tijelo okruženo svjetlećom maglom ovalnog oblika, nalik na sliku 5, 6 ili 7, ovisno o vrsti vidovitosti koja je upotrijebljena.

Kada bi mogli svjesno upotrijebiti naša vlastita astralna osjetila, vidjeli bi samo astralno tijelo te iz njega saznali ka­kve strasti ili osjećaje čovjek trenutno doživljava i kojima se najčešće podaje. To je polje manifestacije želja - zrcalo u ko­jem se ogleda svaki osjećaj istog trena, u kojem se mora izra­ziti čak i svaka misao koja ima u sebi nešto što dotiče osobno "ja" u čovjeku. Iz tog materijala daje se tjelesni oblik mrač­nim elementima koje ljudi stvaraju i pokreću svojim zlim že­ljama i negativnim osjećajima; iz njega se također oblikuju dobrohotni elementali dovedeni u život dobrim željama, za­hvalnošću i ljubavlju.

Kao što je prirodno očekivati, pojave u astralnom tijelu nisu trajne; njegova boja, sjaj, brzina titranja, sve se trenutno mijenja. Erupcija srdžbe ispuniti će čitavo astralno tijelo

tamnocrvenim bljeskovima na crnoj pozadini; iznenadan strah istog će trena sve zaogrnuti jezovitom, olovno sivom maglom. Ipak, bit će trenutaka kada dolazi do relativnog mirovanja ovakvih fluktuacija astralnog tijela i tada će ono pokazivati određenu grupu boja koje zadržavaju manje ili više isti po­ložaj. Takav je trenutak izabran za našu ilustraciju na slici 7, a iz njega se, kao što ćemo ubrzo vidjeti, može dobiti dosta in­formacija o čovjeku.

Koristeći mentalni vid, vidjeli bi mentalno tijelo našeg primitivnog prijatelja, a ono bi vjerojatno sličilo onom na slici 6. Kako su mu boje iste, ovo bi se prilično dobro slagalo s astralnim tijelom u stanju mirovanja, ali bilo bi i mnogo više od toga jer bi se u njemu pojavila sva ona duhovnost i intelekt koji bi mogli biti razvijeni u čovjeku - možda još ne jako u slučaju našeg primitivnog čovjeka, ali od velikog značaja ka­snije, kao što ćemo vidjeti s vremenom. Iz tog mentalnog tije­la, dakle, možemo zaključiti kakav je to čovjek i kako je do sada, u ovoj inkarnaciji, iskoristio svoj život.

Ali ako imamo sreću u ovom slučaju primijeniti savršenu moć vida putem Kauzalnog tijela, tada ćemo vidjeti Kauzalno tijelo tog primitivnog čovjeka, a otuda saznajemo koliko je napredovao njegov pravi život kao Duše i koliki je napredak postigao Ego na svom putu ka Božanstvu. Očito je, da izvjež­banom vidovnjaku koji može upotrebljavati svoj vid na tim raznim stupnjevima, čitav čovjekov život, u svim njegovim fazama, leži kao otvorena knjiga. Na tim višim razinama nitko se ne može sakriti ili prerušiti i zato svaki promatrač bez pred­rasuda vidi ga onakvog kakav on zaista jest.

Kažem bez predrasuda; nikada ne smijemo zaboraviti da svatko vidi drugoga pomoću svojih vlastitih tijela te je zato donekle u položaju čovjeka koji promatra neki prizor kroz obojene naočale. Sve dok ne nauči uzeti u obzir ovaj utjecaj,

lako će mu se događati, da najistaknutijim karakteristikama čovjeka kojega promatra, smatra upravo one na koje on sam najlakše reagira; ali uz malo pažljivog vježbanja ubrzo se oslobađa iskrivljenja koje proizvodi taj osobni čimbenik, tako da tada postaje sposoban čitati jasno i točno.

13. BOJE I NJIHOVO ZNAČENJE

Da bi uopće mogli proučavati detalje ovih raznih tijela, moramo se najprije upoznati s općenitim značenjem različitih nijansi boja u njima, kako je to prikazano na predlošku. Jasno je da je u njihovoj kombinaciji moguća skoro beskrajna razno­likost. Nastojim ovdje dati, što je moguće bliže, točnu nijansu koja izražava čistu, nepomiješanu emociju čiji naziv nosi; ali ljudske emocije rijetko su kada nepomiješane, te tako moramo neprekidno klasificirati ili analizirati neodređene nijanse u čijem je stvaranju sudjelovalo više činilaca.

Srdžba je, na primjer, predstavljena jarkocrvenom, a lju­bav crvenom i ružičastom; ali i srdžba i ljubav su često dubo­ko prožete sebičnošću, pa će čistoća njihovih odgovarajućih boja biti prigušena teškom smeđesivom bojom koja je tako karakteristična za ovaj porok i to u onolikoj mjeri, koliko je on uzeo maha. Ili pak, oboje mogu biti pomiješani s osjećajem ponosa, a to bi se odmah pokazalo primjesom zagasito naran­časte boje. U nastavku našeg istraživanja vidjet ćemo mnoge primjere takvog miješanja, kao i rezultirajuće nijanse boja; ali najprije moramo naučiti pročitati značenje jednostavnijih to­nova. Ovdje ćemo dati popis nekih od najčešćih.

# Crna - Gusti crni oblaci u astralnom tijelu označavaju prisutnost mržnje i zlobe. Kada netko daje oduška napadu strastvenog bijesa, općenito se mogu vidjeti strašni misaoni oblici mržnje kako lebde u njegovoj auri kao namotaj i teškog, otrovnog dima.

# Crvena - Jarko crveni bljeskovi, obično na crnoj poza­dini, pokazuju srdžbu; a to će biti manje ili više prožeto sme­đom bojom, budući da u takvoj srdžbi postoji manje ili više osjećaja sebičnosti. Ono što netko utučen ili povrijeđen ponekad naziva"plemenitom srdžbom" može se izraziti u blje­skovima sjajno crvenog na uobičajenoj pozadini aure. Plam-teća, krvavo crvena boja koju je lako prepoznati, iako ju nije lako opisati - znači senzualnost.

# Smeđa - Zagasita crveno smeđa, skoro kao hrđa, znači škrtost i obično se razmješta u paralelne pruge preko astralnog tijela, dajući mu vrlo neobičan izgled.

# Zagasita, teška sivo smeđa znači sebičnost, što je naža­lost jedna od najčešćih boja u astralnom tijelu.

# Zelenkasto smeđa, rasvijetljena jarko crvenim ili grimi­znim bljeskovima znači ljubomoru i kod običnog čovjeka sko­ro je uvijek prisutno dosta te boje, kada je, kako se to kaže, "zaljubljen".

# Siva - Teška olovno siva izražava duboku depresiju, a u slučajevima kada takvo stanje često prevladava, to ponekad izgleda neopisivo tmurno i tužno. Ova boja ima i neobično svojstvo da se raspoređuje u paralelne pruge, kao i pruge po­hlepe, tako da i jedno i drugo ostavlja dojam da je nesretna žrtva zatvorena u nekoj vrsti astralnog kaveza.

# Modro siva - vrlo odvratne i strašne nijanse znače strah.

# Grimizno crvena - Ova je boja manifestacija ljubavi i često predstavlja najljepšu karakteristiku u tijelima prosječnog čovjeka. Naravno, ona jako varira u ovisnosti o vrsti ljubavi.

Može biti zagasita, teška i poprilično prožeta smeđom zbog sebičnosti, ako se takozvana ljubav bavi uglavnom razmatra­njem koliko se ljubavi prima od nekog drugog, odnosno, koli­ko se dobiva za uzvrat za ono u što se ulaže. Ali ako je ljubav one vrste koja nikad i ne pomišlja na sebe, niti na ono što pri­ma, nego samo gleda koliko može dati i koliko se potpuno može izliti kao voljna žrtva za voljenu osobu, onda će se izra­ziti kroz najljupkiju ružičastu boju; a kada je ta ružičasta po­sebno blistava i prožeta svjetlo ljubičastom bojom, to govori o duhovnijoj ljubavi za čovječanstvo. Između ovih postoje bez­brojne mogućnosti; a ljubav može, naravno, biti obojena na razne načine, kao na primjer ponosom ili ljubomorom.

# Narančasta - Ova boja uvijek znači ponos ili ambiciju te ima skoro isto toliko inačica kao i prethodno spomenuta, već prema vrsti ponosa ili ambicije. Nerijetko se susreće sje­dinjena s nervozom i razdražljivošću.

# Žuta - Ovo je vrlo dobra boja koja uvijek znači posje­dovanje intelektualnosti. Njezini tonovi su razni, a primje­sama drugih boja mogu postati složeniji. Općenito govoreći, ona ima dublju i zagasitiju nijansu ako je intelekt uglavnom usmjeren u niže kanale, posebno ako su ciljevi sebični; ali po­staje blistavo zlatna i postupno se uzdiže do prekrasne jasne i svjetleće limun - žute ili jaglac - žute kad se okreće višim i nesebični]im ciljevima.

# Zelena - Niti jedna boja nema raznolikija značenja od ove pa njeno pravilno tumačenje zahtijeva određen studij. Ve­ćina njenih manifestacija ukazuje na određenu prilagodbu, u početku zlu i varljivu, ali konačno dobronamjernu i blago­naklonu.

# Sivo zelena - Posebna boja koja znači prijevaru i pod­lost, biti će vrlo izrazita u astralnim tijelima primitivaca. Ona

26. Kauzalno tijelo Arhata

nije nimalo rijetka među civiliziranim ljudima koji su već davno morali proći onu fazu u evoluciji koju ona označuje. Kako čovjek napreduje, ova se boja mijenja u sjajnu smarag-dno zelenu koja još uvijek znači raznolikost, svestranost, domišljatost i brzo snalaženje, ali više ne pokazuje nikakve zle namjere u vezi s tim svojstvima. Ona označuje sposobnost "da se bude sve svim ljudima", no, sada više ne na način da bi ih se prevarilo ili obmanulo, već najprije da bi ih se zadovo­ljilo, da bi se stekla njihova blagonaklonost, a kasnije kad se razvije razumijevanje, da bi im se pomoglo i ojačalo. Konač­no, ta boja postaje ugodna oku, pastelna, svjetleća plavo zelena, kakvu se ponekad može vidjeti kod posebno nježnog zalaska sunca, a tada pokazuje neke od najviših svojstava ljudske prirode kao najdublju simpatiju i suosjećaj, uz moć savršene prilagodljivosti koju mogu dati samo ta svojstva. Sjajna zelena, kao boja jabuke, izgleda da uvijek prati snažnu vitalnost u njenom ranom razvitku.

# Plava - Tamna, jasna plava boja obično odaje religio­zne osjećaje, ali i ona varira ovisno o vrsti osjećaja, o njego­voj čistoći ili dvoličnosti, o sebičnosti ili plemenitosti. Može biti prožeta skoro svakim od ranije spomenutih svojstava, tako da možemo imati bilo koju nijansu od boje indiga s jedne strane i bogate, tamno ljubičaste s druge strane, sve dalje do blatno sivo plave koja je na razini obožavanja fetiša. Tragovi ljubavi ili straha ili straha, lažljivosti ili ponosa, mogu se po­miješati s ovom bojom religioznosti, te tako zapažamo široko područje varijacija.

# Svjetlo plava označuje predanost nekom plemenitom duhovnom idealu i postupno se uzdiže do svijetle ljubičasto plave koja je tipična za visoku duhovnost, te je obično popra­ćena svjetlucavim zlatnim zvjezdicama što predstavlja uzviše­ne duhovne aspiracije.

Lako je shvatiti da broj kombinacija i modifikacija svih ovih boja može biti beskonačan, tako da se i najmanje razlike karaktera ili najprolazniji mješoviti osjećaj očituje najvećom preciznošću. Prilikom čitanja punog značenja onoga što se vidi treba uzeti u obzir i opći sjaj astralnog tijela, relativnu određenost ili neodređenost njegovih kontura, te relativan sjaj pojedinih energetskih središta. Treba spomenuti i to da se psihička svojstva, koja su već razvijena ili su još u razvitku, izražavaju putem boja koje su izvan vidljivog spektra, pa ih je nemoguće prikazati fizičkim bojama. Ultraljubičaste nijanse označuju viši i čistiji razvitak, dok grube kombinacije infra-crvenog odaju pokvarenost onoga koji čeprka po zlim i sebič­nim oblicima magije. Okultni se napredak ne očituje samo bo­jama već i jačim sjajem pojedinih tijela koja postaju sve veća i sa određenijim konturama.

14. DUPLIKAT

Postoji još nešto što moramo spomenuti u vezi naših ilu­stracija općenito, prije nego ih uzmemo jednu po jednu u raz­matranje. Primijetit ćemo da je unutar ovoida blago označena kontura fizičkog tijela, da bi se pred čitaoca jasno postavila razlika u veličini između njega i magličastih oblaka; ali treba imati na umu da je to samo jedan pokazatelj, a ne i konkretan prikaz i nitko ne bi smio pogrešno pretpostaviti da su astralni i mentalni duplikati fizičkog oblika zaista tako neodređeni i neprepoznatljivi. Na crtežu načinjenom na ovoj razini nemo­guće je istovremeno prikazati sve aspekte figure koja pripada sasvim drugačijem području prirode, te su zbog toga neka svojstva viših tijela namjerno zanemarena ili namijenjena po­sebnoj svrsi ove knjige, t.j. da se protumači kako obojenja raz­nih tijela očituju stupanj čovjekove evolucije.

Nikakav pokušaj, na primjer, nije učinjen da bi pokazao izgled sedam čakri ili energetskih središta, iako oni postoje u svim tijelima, i u određenim bi slučajevima bili izvanredno živi i istaknuti. Umjetnik nije ni na koji način pokušao repro­ducirati čudesne svjetlucave boje u površinskom sloju svakog ovoida; nije prikazao ni guste oblake misaonih oblika koji kao zid okružuju svakog čovjeka, niti unutarnji raspored koji tako vjerno imitira fizički oblik; a upravo ovo posljednje zahtijeva nekoliko riječi objašnjenja.

Ako astralnim vidom bacimo pogled na našeg susjeda dok je budan, vidjet ćemo da izgleda skoro isto kao i obično, osim

što će biti okružen lakom svjetlećom maglicom u kojoj pažlji­vim promatranjem možemo primijetiti igru mnogih boja. Moglo bi se postaviti pitanje, kako to, da se može vidjeti nje­govo lice i udovi, kada znamo da astralna materija tijela kojeg koristimo ne može sasvim reagirati na fizičke vibracije? Odgovor bi bio da ono što nam je vidljivo, nije njegovo fizič­ko tijelo, već njegov duplikat u astralnoj materiji; osim toga, kad čovjek napusti svoj gusti zemaljski oblik, bilo privremeno prilikom spavanja ili trajno kod smrti, njegov duplikat još uvijek zadržava isti oblik. Razmotrimo kako dolazi do toga.

Na slici 2. uočili smo da astralna materija ima sedam sta­nja ili stupnjeva gustoće koji odgovaraju onima na fizičkoj ra­zini. U tome ima više od obične podudarnosti t.j. postoji snažno privlačenje. Svaka čestica krute fizičke tvari prožeta je i ima kao svoj duplikat određene čestice astralne materije naj­niže podrazine, koju zbog lakšeg razumijevanja možemo na­zvati "krutom astralnom materijom" - iako je to kontradikcija u izrazima, budući da krutost u uobičajenom smislu te riječi nije osobina koja bi se mogla pripisati bilo kakvoj astralnoj supstanci. Na isti način svaka tekuća fizička čestica ima svoj duplikat u "tekućim astralnim česticama" i.t.d.; a ti se du­plikati ne mogu lako odvojiti.

Kad se čovjek spušta u inkarnaciju, okuplja oko sebe ma­teriju razina kroz koje prolazi. Kad sakupi svoj mentalni i astralni materijal, poprima jajoliki oblik koji je odraz pravog oblika tj. Kauzalnog tijela na ovim nižim razinama. Tada se nađe u poziciji da obuhvati malo fizičko tijelo, a njegova pri­vlačnost odmah počinje djelovati na, do tada, nedovršenu as­tralnu i mentalnu materiju. Snažne vibracije ovih finijih čes­tica ne podaju se lako kontroli, ali kako dijete raste, tako se i njegov utjecaj stalno pojačava, pa odrasla osoba ima obično preko 90% materije svog astralnog i mentalnog tijela unutar granica svog mesnatog omotača. Zato ne kažem da iste čestice

uvijek tamo ostaju jer je svaka od njih u neprekidnom brzom kretanju izlaženja i ulaženja; ali u cjelini ta se proporcija sta­lno održava. Kada astralnim vidom promatramo prijatelja, ono, što zapravo vidimo je ljudski oblik sastavljen od vrlo gu­ste i naizgled krute magle okružene jajolikim oblakom proz­račne maglice; čovjeka možemo odmah prepoznati jer je vjer­no reproducirana svaka crta poznatog nam lika.

A to nije sve. Važna je navika; to znači da astralne i men­talne čestice naviknute na određeni oblik zadržavaju ga čak i onda kada se tijelo uništi, tako da se čovjeka može lako pre­poznati i nakon smrti. Promjene koje se događaju unutar tijela su privremene jer svaka prolazna misao može preoblikovati tu istančanu materiju; ali čim se ukloni pritisak zarobljavajuće misli, vraća se uobičajeni oblik.

Postoji mnogo slabiji, ali trajniji misaoni utjecaj koji po­nekad vrlo postupno izaziva poprilične promjene. Obično nit­ko ne zamišlja samoga sebe oronulim, slabim, pogrbljenim ili naboranim; i zato, iako astralno tijelo odmah nakon smrti mo­že vjerno reproducirati sve te karakteristike, nesvjesni utjecaj njegove vlastite predodžbe o sebi, polako mu vraća nešto od onoga kako je izgledao u svojim najboljim godinama. Zbog toga, čovjek koji se nakon smrti pojavi kao prikaza, ponekad iznenadi svoje bližnje s mlađim izgledom, a ne starijim nego kad je umro.

I misli drugih pridonose održavanju astralnog oblika ne­promijenjenim nakon smrti. Kada čovjekovi prijatelji, bilo živi ili mrtvi, misle na njega, zamišljaju ga onakvim kakvog su ga poznavali; a svaka takva misao predstavlja trenutačnu oblikujuću silu te tako nastaje skupni efekt.

Čitalac će iz svega ovoga shvatiti, da će osim onoga što je prikazano na našim ilustracijama, naći još mnoge druge stvari

za promatranje kada nauči gledati astralno tijelo; a posebno će primijetiti da duplikat fizičkog oblika nije samo blijeda kon­tura već, vjerojatno, od svih najistaknutija karakteristika.

Skoro je sigurno da će to biti tako kod neškolovanog (neizvježbanog) vidovnjaka, budući da je astralni vid razvijen samo u vrlo rijetkim slučajevima. Prirodno je da se najprije otvori najniži dio tog osjetila, onaj najbliži fizičkom, i može se dogoditi, da čovjek godinama bude u stanju vidjeti samo gušće slojeve astralne materije. Ti su slojevi upravo oni koji su najviše skoncentrirani u duplikatu i zato najviše odgovaraju materiji fizičkog tijela. Prema tome, okolna jajolika magla će takvom čovjeku izgledati proporcionalno mnogo slabijom i manje uočljivom nego stvarno jest. Ako mu je astralni vid do­nekle iznad prosjeka, može, kao što je upravo rečeno, vidjeti nešto od tih boja, ako gleda malo pažljivije - ulažući napor koji na fizičkoj razini odgovara naprezanju očiju. Kao poslije-dica takvog naprezanja, dolazi do trenutnog povisivanja vibra­cija njegovog astralnog tijela, točnije rečeno, njegovo se osje­tilo proteže do malo viših vibracija i tako donosi u njegov vidokrug nešto veći dio astralnog tijela kojega promatra. Čo­vjek koji je pravilno vježban u vidovitosti uči se, naravno, ka­ko koristiti moć tog vida na svim podrazinama, bilo odvojeno ili istovremeno, već prema želji.

Ljudi pitaju da li astralno tijelo izgleda obučeno, i ako je tako, odakle dobiva odjeću. Budući da se ova finija materija može oblikovati mišlju, čovjek je onakav kakvim se zamišlja i lako mu je obući se onako kako želi. Ako mu je pažnja pot­puno zaokupljena nečim drugim, njegov um obično auto­matski reproducira neko obično odijelo koje mu je poznato, tako da će se vjerojatno pojaviti u onoj odjeći koju najčešće nosi. Znam za jednog prijatelja koji se dugo vremena na astralnoj razini uvijek pokazivao u večernjem odijelu, a da o tome nikada nije razmišljao; pretpostavljam da je to zato što

je kasno noću, prirodno, sebe zamišljao u takvom odijelu. Drugi je uvijek nosio ljupku žutu tuniku budističkog sve­ćenika; ali mislim da je to u početku bilo namjerno, iako je to kasnije svakako postalo navikom.

Duplikat postoji i u mentalnoj materiji kao i u astralnoj, tako da i kroz čitav nebeski život čovjek u velikoj mjeri zadr­žava izgled kao i sjećanje svoje posljednje osobnosti. Čak i u Kauzalnom tijelu postoji ljudski oblik - ne neki iz bilo koje pojedine inkarnacije, već veličanstveno stapanje onoga što je najplemenitije u svima njima. To je Augoeid ili nebeski čo­vjek, kroz kojega se manifestira pravi Ego; ali uvjeti na toj ra­zini su toliko drugačiji da je uzaludno pokušavati to opisati.

15. PRVE FAZE ČOVJEKOVOG RAZVITKA

Kada primijenimo informaciju iz trinaestog poglavlja pri proučavanju mentalnog tijela primitivnog čovjeka prikazanog na slici 6., neke nam činjenice postaju odmah očigledne. Iako je to u cjelini vrlo siromašno i nerazvijeno mentalno tijelo, određeni je napredak ipak već postignut. Mutno žuta boja na vrhu ukazuje na nešto intelekta, ali svojom zamućenošću označuje da se primjenjuje isključivo za sebične ciljeve. Devocija na koju upućuje sivo plava boja znači neko obo­žavanje fetiša, u velikoj mjeri obojeno strahom i podsticano razmatranjima vlastitog interesa, dok mutna grimizno crvena, nama s lijeve strane, ukazuje na početke privrženosti koja je također uglavnom sebična. Pruga mutne narančaste boje ozna­čuje ponos, i to prilično niske vrste; velika zraka jarko crvene boje izražava snažnu tendenciju ka srdžbi koja bi se očito ras­plamsala već pri najmanjoj provokaciji. Široka traka prljavo zelene boje koja zauzima tako veliki dio tijela predstavlja prijevarnost, izdajstvo i pohlepu, a manifestira se uočljivim smećkastim nijansama. Na dnu se primjećuje neka vrsta talo­ga blatnjave boje koja sugerira općenito sebičnost i odsutnost bilo kakvih poželjnih svojstava.

Upravo ta odsutnost svakog jače izraženog višeg svojstva, daje nam sigurnost da ćemo promatrajući astralno tijelo (slika 7) ustanoviti, da je ono sasvim nekontrolirano. U skladu s ti­me, vidimo kako je veliki dio tog nosioca (tijela) želja zauzet isključivo senzualnošću koju svjedoči vrlo neugodna smeđe crvena boja, skoro kao boja krvi.

Kao što bi se moglo očekivati, ovdje je nazočna prije-vamost, sebičnost i pohlepa, a i snažna srdžba prikazana je mrljama i izljevima mutno crvene boje. Ljubav se uopće jedva naslućuje, a intelekt i religiozni osjećaji koji se javljaju od najniže su moguće vrste.

Treba uočiti nepravilnost kontura ovog astralnog tijela, što daje općenito zamućen efekt, kao i način na koji su pore­dane boje. Kada prijeđemo na tijela razvijenijih ljudskih bića, otkriti ćemo u tom pogledu priličan napredak. Boje se uvijek donekle miješaju i stapaju jedna s drugom, ali kod običnog čovjeka imaju ipak tendenciju raspoređivanja u manje ili više pravilne pojaseve, dok konture tijela postaju prilično određene i jasne. Međutim, kod nerazvijenog čovjeka, sve je slabo raspoređeno i zbrkano; očito je da se radi o biću naglih i često zlih impulsa kojima stalno podliježe, a da pri tome ne ulaže ni najmanje napora kontrole istih. Ukratko, vrlo neugodna oso­ba; a ipak je svatko od nas prošao kroz tu fazu, a stečeno isku­stvo nam je omogućilo uzdići se do nečeg čišćeg i pleme­nitijeg.

U našem nastojanju da dokučimo izgled pojedinih tijela, biti će nužno imati stalno na umu kako su čestice od kojih su sastavljena uvijek u brzom kretanju. U nekim slučajevima, koji će biti posebno spomenuti kada na njih dođe red, postoje u tim tijelima određeni pojasevi i jasno istaknute pruge; ali u ogromnoj većini ti oblaci boja ne samo da se stapaju, već se neprekidno valjaju jedan preko drugog, pojavljuju se i nestaju. Površina ove svjetleće i sjajne obojene magle podsjeća do­nekle na površinu vode koja burno ključa i to na sličan način na koji se vrte čestice t.j. dižu se prema površini i opet tonu te neprekidno međusobno mijenjaju mjesta, a s njima se mije­njaju i pozicije boja, od kojih je na našim ilustracijama mo­guće prikazati samo jednu. Međutim je ipak istina, da one teže ka ovdje prikazanom određenom rasporedu, t.j. iako žuta,

ružičasta i plava boja nisu uvijek raspoređene točno onako kako je prikazano, ipak u svim svojim vrtlozima i kruženjima ostaju blizu gornjeg dijela ovala; uvijek se mogu naći u blizini glave fizičkog tijela i to samo u slučaju kada uopće postoje, dok boje koje označavaju sebičnost, pohlepu, prijevarnost ili mržnju, uvijek se pojavljuju bliže dnu, a velika masa senzu­alnih osjećaja obično lebdi između ta dva dijela.

Svaka od tih frekvencija titranja (koje nam se pokazuju kao boje) ima svoju vlastitu vrstu astralne ili mentalne mate­rije u kojoj može najslobodnije djelovati, a prosječni položaj tih boja u stalno promjenljivom oblaku magle ovisi o odgova­rajućoj specifičnoj težini njene posebne materije. Čitava, ili skoro čitava materija astralnog tijela, može se iznenadnom provalom strasti privremeno natjerati na titranje određenom frekvencijom, ali kad se ta sila povuče, ona će se sva vratiti na svoju uobičajenu vibraciju, sva osim onog dijela kojemu je ta frekvencija prirodna. Naravno, svaki čovjek ima svoje indi­vidualne sklonosti i zato dva čovjeka nikada nisu potpuno jed­naka; ali svaka od danih ilustracija predstavlja presjek nekog prosječnog primjerka iz svoje grupe, a pojedine boje su prika­zane u onom dijelu ovala gdje se najčešće nalaze.

16. OBIČAN ČOVJEK

Pogledajmo sada prosječnog "čovjeka s ulice" da bismo vidjeli kakav je napredak učinio i na koji se način to odražava na njegovim pojedinim tijelima. Promatrajući odgovarajućim vidom Kauzalno tijelo takvog čovjeka, naći ćemo da je ono otprilike na stupnju razvitka prikazanog na slici 8. Vidjet će­mo da je došlo do primjetnog povećanja u sadržaju velikog ovalnog mjehura; sada u njemu postoji određena količina po­sebno nježne eteričke boje, iako je još uvijek manje popu­njeno od polovine. Općenito značenje boja isto je kao i na ni­žim razinama, iako one ovdje označuju svojstva koja je Duša stekla, a koja su sigurna i trajna. Ta su svojstva mnogo oktava više od boja koje predstavljaju ista ta svojstva na nižim razi­nama. Uočit ćemo da je u tom čovjeku već razvijeno nešto vi­še intelekta, nešto više prave devocije i prave nesebične ljuba­vi; a svaki izražaj nečega što je moguće na nižim razinama, bit će uvijek njegov, kao neka vrsta kapitala ili urođenog svoj­stva koje ga očekuje u budućnosti u svakoj inkarnaciji. Postoji čak i slabašna primjesa one izvanredno nježne ljubičaste boje koja znači sposobnost ljubavi i devocije usmjerene ka najvi­šem idealu, a također i slabašan nagovještaj one jasno zelene boje sućuti i simpatije.

Ispitujući mentalno tijelo običnog čovjeka kao što je pri­kazano na slici 9. vidimo da ono već pokazuje prilično pobolj­šanje u odnosu na isto tijelo nerazvijenog čovjeka. Ne samo da ima proporcionalno više intelekta, ljubavi i predanosti, već su sva ta svojstva jako napredovala u kvaliteti. Iako su još

uvijek vrlo daleko od savršene čistoće, ona su daleko bolja u nijansi od onih na slici 6. Postotak ponosa je velik kao i prije, ali je to sada bar ponos na jednoj višoj razini; ako je čovjek ponosan, to će se ipak odnositi na dobre osobine za koje on zamišlja da ih ima, a ne samo fizičku nadmoćnost u gruboj sili ili u okrutnosti. Još uvijek ima puno jarko crvene boje koja označuje podložnost srdžbi, ali je primjetno da ona sada zau­zima mnogo niže mjesto u oblaku, što znači poboljšanje opće kvalitete materije od koje je sastavljeno ovo mentalno tijelo. Neka vrsta zelene boje u mentalnom tijelu nerazvijenog čo­vjeka (koja znači prijevarnost prožetu vrlo jakom pohlepom i sebičnošću) zahtijevala je za svoje titraje gušću i grublju vrstu materije nego što je to potrebno jarko crvenoj boji srdžbe. Zelena boja, sada izrazito svjetlija (čišća), u mentalnom tijelu običnog čovjeka zahtijeva za svoje titraje materiju nešto ma­nje gustu od grimizne (jarko crvene); otuda očito dolazi do promjene međusobnog položaja. Zelena je sada uznapredo­vala do nagovještaja određene svestranosti i prilagodljivosti umjesto prijevarnosti ili lukavstva. Um je u velikoj mjeri još zauzet smeđom bojom sebičnih okolnosti; ali čak i ta boja je sada za malenkost toplija i manje grozna nego prije.

Ako sada pogledamo sliku 10. vidjet ćemo astralno tijelo običnog čovjeka. Uočit ćemo da se to astralno tijelo dobro slaže s mentalnim, iako su njegove boje prirodno nešto gru­blje, i ono sadrži pokazatelje nekih strasti koje se ne mogu izraziti na višoj razini. Ipak, ono će biti znatno poboljšano u odnosu na astralno tijelo sa slike 7. Ima manje senzualnosti, iako je to, nažalost, još uvijek jedna od najizrazitijih karakte­ristika; sada je bar manje brutalna i nadmoćna nego što je bila. Sebičnost je još jako izrazita i sposobnost varanja u interesu osobnih ciljeva još je nesumnjivo prisutna; no, zelena se već, izgleda, dijeli na dva različita svojstva, pokazujući da čisto lukavstvo postupno postaje sposobnost prilagodbe.

Ovaj crtež astralnog tijela predstavlja ne samo prosječnu kvalitetu tog tijela one vrste čovjeka kojoj pripada, nego i nje­govo prosječno stanje u relativnom mirovanju. Astralno tijelo običnog čovjeka tako rijetko miruje i mi bi stekli potpuno kri­vu predodžbu kada bi ga promatrali samo u takvom stanju, a ne i pod utjecajem iznenadnih impulsa ili poplave osjećaja. Trajniji mentalni stavovi uzrokuju modifikacije astralnog tije­la koje su dovoljno izrazite a da budu vrijedne spomena, te će­mo sada nekoliko slika posvetiti prikazivanju tih raznih efe-kata.

17. IZNENADNE EMOCIJE

Neke od ovih emocija uzrokuju vrlo dojmljive efekte u astralnom tijelu koji su vrijedni pažljivog proučavanja. Naj­prije treba reći da je svaka ilustracija u ovoj knjizi uzeta iz ži­vota. To nisu nečije predodžbe o tome kako bi u datim uvje­tima mogao izgledati čovjek; one predstavljaju izgled astral­nih tijela živih ljudi u opisanim okolnostima. One nisu proiz­vod mašte, već rezultat promatranja i pažljive reprodukcije. Na pr.: na slici 11. vidjet ćemo pokušaj prikaza efekta koji se pojavljuje kada čovjeka preplavi iznenadni val snažne i savr­šeno čiste ljubavi, u ovom slučaju majke u trenutku kada hva­ta svoje dijete i obasipa ga poljupcima. Astralno tijelo u trenu biva bačeno u burno komešanje, a prvobitne boje su za neko vrijeme zasjenjene. U ovom, kao i u svim ovakvim slučaje­vima uzimamo kao podlogu ili pozadinu astralno tijelo obič­nog čovjeka, kakvo je prikazano na slici 10., iako je vrlo malo vidljivo za vrijeme trajanja burnih osjećaja. Ako analiziramo nastalu promjenu na slici 11., vidjet ćemo da se ona sastoji od četiri posebna činilaca.

I. Vidljivi su virovi ili spirale živih boja, jasno zacrtani i solidnog izgleda, iznutra sjajeći intenzivnom svjetlošću. Svaki od njih je misaoni oblik intenzivne ljubavi, stvorene u astral­nom tijelu i na putu da se izlije prema predmetu tog osjećaja. U knjizi Thoutht Forms ("Misaoni oblici") nalazi se crtež jedne od ovih spirala u trenutku kad je letjela kroz prostor na putu ka svom cilju. Primijetit ćete da je do takvog oblikovanja došlo uslijed brzog kretanja, tako da je spirala postala

projektil koji donekle podsjeća na glavu komete. Teško je pri­kazati ove rotirajuće oblike živog svjetla, ali njihov stvarni iz­gled je neopisivo dražestan.

II. Čitavo astralno tijelo prošarano je vodoravnim pulsira-jućim crtama ružičastog svjetla koje je još teže vjerno prika­zati nego li misaone oblike, a to sve zbog izuzetno velike brzi­ne kretanja. Umjetnik je ipak, srećom, uhvatio opći efekt.

III. Neka vrsta ružičasto obojenog filma prekriva površi­nu čitavog astralnog tijela, tako da se sve u unutrašnjost vidi kao kroz obojeno staklo. Na crtežu je to prikazano samo na rubovima.

IV. Nešto kao rumenilo ispunjava cijelo astralno tijelo, prožimajući u određenoj mjeri sve druge boje i zgušnjavajući se tu i tamo u nepravilne lebdeće pramenove, oblikovane slič­no oblacima cirusa.

Ovaj veličanstveni astralni vatromet traje obično samo ne­koliko sekundi, a tijelo se zatim brzo vraća u svoje normalno stanje. Ipak, svaka takva provala osjećaja proizvodi svoj efe­kt; ona dodaje nešto malo ružičastoj boji u gornjem dijelu ovala i malo olakšava česticama astralnog tijela da reagiraju na idući val ljubavi koji naiđe. Ma koliko bio taj impuls prola­zan, njegovo je djelovanje kumulativno, kada stalno iznova dolazi iz njega. Tu ne smijemo zaboraviti dobar utjecaj koji na druge ostavljaju zračenja živih vibracija ljubavi i radosti.

Mnoga vjerna srca biti će sretnija kada znaju da onaj tko drugome pošalje misao intenzivne ljubavi stvarno daje nešto od sebe, da određeni dio astralne materije prelazi s njega na voljenu osobu tako snažno nabijen svojom vlastitom frekven­cijom titranja da, osim u slučaju kad postoji neka duboka zao­kupljenost nečim, mora pobuditi astralno tijelo primatelja na

titranje u skladu s njim; to znači da ljubav teži potstaknuti opet ljubav, pa prema tome, voljeti nekoga znači nepobitno učiniti od njega boljeg čovjeka nego što bi to on inače bio.

Devocija 9

Slika 12. je skoro identična slici 11., osim što je ružičasta boja svuda zamijenjena plavom. Ova slika ilustrira iznenadni priliv devocije koja je prostrujila kroz jednu časnu sestru obu­zetu kontemplacijom. Sve četiri promjene koje smo uočili u vezi s impulsom ljubavi vidljive su i ovdje: rotirajuće svje­tleće spirale, brzo titrajuće vodoravne pruge, vanjski sloj i pramenovi oblaka; njihovo je značenje posve isto, zamjenju­jući svuda ljubav religioznim osjećajima.

Takav savršeni izljev devocije prilično je rijedak, mnogo rjeđi od sličnog izljeva ljubavi. Provala ovakvih osjećaja, ali najčešće bez te jasnoće i određenosti, može se ponekad vidjeti kod čovjeka koji se predaje obožavanju pred oltarom. Para­lelne pruge obično su manje pravilne i slabije istaknute, a oštro označenih spirala uopće nema, već se umjesto njih ja­vljaju bezoblični oblaci plave magle.

U velikoj većini slučajeva devocija kao osjećaj izgleda nejasna i slabo definirana, a tako krasan primjerak kao što je onaj prikazan na našoj ilustraciji, zaista je rijedak. U ovom slučaju, kada su spirale izašle iz astralnog tijela, nisu popri­mile oblik okruglih projektila kao što je to bio slučaj s valo­vima ljubavi, već su umjesto toga postale sjajni tornjevi koji jure prema gore. Jedna od njih je također prikazana u knjizi Misaoni oblici, gdje je učinjen pokušaj ilustriranja čudesnog izljeva energije s viših razina, kojeg izaziva takav devocijski napor.

9 Predanost, štovanje.

Intenzivna srdžba

Slika 13. ima vjerojatno najdojimljiviji izgled u čitavom ovom nizu te bi i bez ikakvog objašnjenja sama po sebi rječito upozoravala na nepromišljenost prepuštanja napadu strasti. Kao i u prethodnim slučajevima, uobičajena podloga astral­nog tijela privremeno je zasjenjena provalom osjećaja, ali sa­da su, na žalost, u pitanju snažne i žive misli zlobe i neraspo­loženja. One se opet izražavaju kao spirale ili vrtlozi, ali ovo­ga puta kao teške, nabijene mase čađavog crnila, iznutra osvijetljene aktivnom mržnjom koja grozno žari. Slabije defi­nirani pramenovi istog mračnog oblaka zagađuju čitavo astral­no tijelo dok vatrene strijele nekontrolirane srdžbe sijevaju između njih kao bljeskovi munje.

Strahovit i zaista odvratan spektakl; što ga se bolje razu­mije, to izgleda strašnije. Ovo je izgled čovjeka koji se sasvim izgubio i izvan sebe je od bijesa, tako da je za neko vrijeme posve izgubio kontrolu nad sobom. Čak i ako ga disciplina odgoja i običaja uzdržavaju od vanjskog nasilja, strašni bljes­kovi probijaju astralna tijela kao mačevi i čovjek pozljeđuje one oko sebe isto tako stvarno, iako manje vidljivo, kao da ih je napao na fizičkoj razini.

Dok je tako izvor opasnosti za druge, sam je potpuno bes­pomoćan. Strast je za trenutak sasvim njime ovladala; element želje caruje, a pravi je čovjek privremeno izgubio vlast nad svojim tijelom. Pod tim okolnostima, neka druga i jača volja može dohvatiti ono što je on dozvolio da mu se istrgne. Dru­gim riječima, u takvom trenutku, kada je čovjek izvan sebe od bijesa, može ga zgrabiti i opsjednuti bilo neki mrtav čovjek slične naravi ili neki zao umjetni elemental, čije su vibracije sinkronizirane sa onima koje su ovladale njime. Tako on ne predstavlja samo opasnost za svoju okolinu već je zapanjujuća opasnost samome sebi.

Odabrani slučaj za ovu ilustraciju je, naravno, ekstreman i takvo stanje obično ne traje više od nekoliko minuta. Ali svat­ko tko se prepusti takvoj strasti u određenoj mjeri pokazuje ove karakteristike. Čovjeku se nameće slijedeća misao: kada bi ljudi samo znali kako izgledaju kada se prepuste izljevima bijesa, sigurno bi mnogo više pazili da ih izbjegnu.

Vihor strasti prolazi, ali za sobom ostavlja svoj trag. U astralnom tijelu prosječnog čovjeka uvijek postoji određena količina grimizne boje što ukazuje na mogućnost iritiranja; svaki izljev bijesa dodaje nešto ovome i čini cjelokupnu ma­teriju tog tijela spremnijom, nego što je bila ranije, reagirati na ove nepoželjne vibracije.

Treba također zapamtiti da iako sama strast može biti pro­lazna, njen trag zauvijek ostaje u memoriji prirode. Iako će elemental (misaoni oblik) stvoren nekom zlom željom prestati postojati nakon određenog vremena, proporcionalno jačini te želje, živa će fotografija svakog trenutka njegovog života ipak ostati, a svi dalekosežni rezultati njegovog djelovanja tijekom tog života savršeno pravedno idu na račun karme (zakon uzro­ka i posljedice - op. pr.) njegovog stvoritelja.

Strah

Efekt straha na astralno tijelo jako je dojmljiv. Iznenadan šok strave u trenu će zagušiti (ispuniti) čitavo tijelo neobič­nom olovno sivom maglom, a pojavit će se i vodoravne pruge iste boje koje vibriraju takvom žestinom da se jedva prepo­znaju kao međusobno odvojene. Rezultat je nevjerojatno od­bojan i nemoguće je ilustracijom prenijeti takvu odgovarajuću predodžbu. Slika 14. pruža onoliki nagovještaj toga koliko je to bilo moguće staviti na papir, ali je skoro nemoguće prika­zati čudan način na koji za trenutak izađe sva svjetlost iz tije­la, a čitava ta siva masa bespomoćno drhti kao želatina.

Ovakav izgled odaje smrtnu paniku i obično brzo prolazi. Stanje neprekidnog straha ili krajnje nervoze izražava se u vrlo modificiranom obliku ove iste pojave, ali neobična nijan­sa sive boje i karakteristično drhtanje, obavezni su znakovi ove česte pojave.

18. TRAJNIJA STANJA

Do sada smo nastojali ilustrirati efekt nekih iznenadnih osjećaja koji djeluju na čovjekova vanjska tijela i objasniti da, bez obzira kako brzo prošli, ostavljaju trajne posljedice na dušu u nutrini. Preostaje nam opisati način na koji se očituju pojedine sklonosti ili vrste karaktera, da bi vidjeli u kojoj mje­ri svaki od njih utječe na čovjekov napredak na uzlaznom pu­tu.

Postoji, međutim, jedan utjecaj koji u životima većine ljudi izaziva prilične posljedice, a koji ne spada ni u jednu od ovih kategorija. Često nastupa iznenadno i u većini slučajeva ne traje doživotno; no, ipak, ne izblijedi tako brzo kao osjećaji koje smo do sada promatrali. To je obično najvažniji događaj u životu čovjeka kakav je prikazan na slikama 8., 9. i 10.; za­pravo, to je vrlo često jedina zaista sjajna točka u egzistenciji koja je inače monotona, prljava i sebična - jedina prilika kada se takva osobnost privremeno uzdigne iznad svog prosjeka i određeno vrijeme živi na izrazito višoj razini.

Ovo iznenadno uzdizanje doživljava čovjek koji se, kao što se to obično kaže, "zaljubio".

U zgrčen i ograničen život iznenada uleti svjetla zraka odozgo i Božanska iskra u nutrini, u znak odgovora, jače za-svijetli. Čovjek je kasnije može ponovo izgubiti i opet se spu­stiti u mutno svjetlo svakodnevnice; ali stečeno iskustvo mu nitko ne može oduzeti; veličanstvenost višeg života je bila

donekle otkrivena. On je prošao kroz fazu u kojoj je za neko vrijeme osobnost (niže jastvo) skinuto s prijestolja i drugo je biće zauzelo prvo mjesto u njegovom svijetu; i tako on, po prvi puta, uči jednu od najvrjednijih lekcija u čitavom tijeku svoje evolucije. Proći će još eoni vremena prije nego što pot­puno asimilira tu lekciju, ali i ovo prvo iskustvo te vrste za Ego1 0 je od ogromnog značenja, a njen utjecaj na astralno tije­lo zavrjeđuje posebnu pažnju.

Transformacija je neočekivana i potpuna kao što se vidi uspoređivanjem slike 10. sa slikom 15. Promjena je toliko neobična te se ne može prepoznati da ta dva različita izražaja tijela pripadaju istoj osobi. Neka su svojstva za određeno vri­jeme sasvim nestala, druga su se u velikoj mjeri pojačala i nji­hov je međusobni položaj prilično izmijenjen.

Sebičnost, prijevarnost i pohlepa su nestali, a najniži dio ovala astralnog tijela je sada ispunjen velikim razvitkom živo­tinjskih strasti. Zelena boja prilagodljivosti zamijenjena je po­sebnom smeđe zelenom bojom ljubomore, a ekstremna aktiv­nost ovog osjećaja očituje se sjajnim tamno crvenim bljesko­vima srdžbe koji ju prožimaju.

Nepoželjne promjene su ipak više nego kompenzirane krasnim pojasom ružičaste boje koja ispunjava veliki dio ova­la astralnog tijela. To je za sada dominantna karakteristika, te čitavo astralno tijelo zrači njenom svjetlošću. Pod takvim utje­cajem nestaje općenita muljevitost običnog tijela i sve boje postaju sjajne i jasno izražene, kako dobre tako i loše. To predstavlja intenziviranje života u mnogim pravcima.

10 U teozofskoj literaturi pogotovo onoj starijoj, riječ "Ego" najčešće se ne odnosi na nižu, sebičnu osobnost, već se koristi u smislu "višeg Jastva", čovjekovog pravog unutarnjeg bića koje ostaje kroz sve inkarnacije. Otuda je uobičajen izraz "reinkarnirajući Ego" (op. pr.).

Primijetit ćemo da je jako poboljšana i plava boja devo-cije, a na vrhu jajolikog oblika javlja se čak i nijansa blijede (toliko je čitava narav privremeno uzdignuta), što ukazuje na zaista visok i nesebičan ideal. Žuta boja intelekta je, međutim, za sada sasvim nestala, a što bi, pretpostavljam, cinici smatrali karakterističnim za to stanje.

Izgleda jedva mogućim da nakon tog sveg razvitka čovjek može potonuti natrag u stanje prikazano na slici 10. a ipak se u većini slučajeva upravo to i događa, iako je naravno, koli­čina ružičaste boje značajno povećana i čistije je nijanse nego prije. Ovo iskustvo zaljubljenosti svakako je vrlo vrijedno Egu i daje mu jasan poriv prema naprijed, iako uz njega često može biti vezano mnogo toga što je nepoželjno.

Intenzivno jaka i nesebična privrženost koju djeca osjeća­ju prema nešto starijima od sebe predstavlja vrlo snažan čini­lac u njihovom napretku, budući da je to obično nepomućena blagodat, bez ikakvih primjesa povezanih s nižom životinj­skom prirodom. Iako takva privrženost može izgledati prolaz­nom, i s godinama može promijeniti svoj cilj ili objekt privr­ženosti; dok traje, ona je stvarna te služi plemenitoj svrsi i to pripremanju tijela na spremnije reagiranje na snažne vibracije koje još leže u budućnosti - baš kao što i cvijet neke voćke, koji naizgled ne služi ničemu, u stvarnosti ima svoju funkciju, budući da ne samo izgleda posebno lijepo za to vrijeme, već pomaže da se upiju sokovi za plod koji će nastati.

Razdražljiv čovjek

Sada prelazimo na promatranje načina na koje se pojedine vrste karaktera očituju u čovjekovim tijelima. Dobar primjer za to je slučaj razdražljivog čovjeka. Njegovo astralno tijelo obično će pokazivati jarku tamno crvenu prugu kao jednu od najistaknutijih karakteristika, kao što to vidimo na slici 16. Ali ono po čemu se posebno razlikuje od drugih ljudi su male jar­ko crvene mrlje nalik na uskličnike koji lebde u čitavom

astralnom tijelu. One su posljedica malih nastupa razdraže-nosti zbog sitnih briga koje su stalno prisutne u svakodnev­nom životu. Svaki puta kada bilo koja sitnica krene krivo kao na pr.: kada mu je hladna kava, kada zakasni na vlak ili kada mu dijete nešto prolije; tada si razdražljiv čovjek daje oduška nestrpljivim ili ljutitim uzvikom (danas najčešće psovkom op. prev.), a sitan jarko crveni bljesak pokazuje nekontrolirani osjećaj. U nekim slučajevima ovi mali glasnici nedisciplini­rane naravi izlijeću van, u pravcu osobe koja je navodno odgovorna za ono što nije u redu; ali u mnogim drugim sluča­jevima oni jednostavno ostaju lebdeći u njemu, održavajući se u materiji astralnog tijela i pružajući sliku kakva je prikazana na našoj ilustraciji. Ove mrlje postupno blijede, ali njihovo mjesto zauzimaju druge jer razdražljivom čovjeku nikada ne nedostaju podstreci za srdžbu.

Škrtac

Dojmljiv, ali srećom rjeđi prizor je onaj prikazan na slici 17. Podloga se donekle razlikuje od običnog astralnog tijela jer je devocija (predanost) potpuno odsutna, a i ljubavi je da­leko manje nego obično. Pohlepa, lažljivost i prepredenost su pojačani, ali s druge strane ima vrlo malo senzualnosti. Naj­uočljivija karakteristika, međutim, očituje se u neobičnom nizu paralelnih pruga koje presijecaju jajoliki oblik i daju uti­sak da je čovjek zatvoren u kavezu. Ove su prečke tamno smeđe boje, skoro kao pečena sjena (smeđa do tamno crvena boja), jasno ocrtane i na gornjoj ivici ravne, dok se ispod toga postupno razrjeđuju u neku vrstu oblaka.

To je slika izrazitog škrca, a takav krajnji slučaj, naravno, nije ipak jako čest; ali izgleda da veliki broj ljudi u svojoj na­ravi ima elemente tvrdokornosti i pokazuje ih jačanjem boje pohlepe, kao i jednom ili dvije pruge u gornjem dijelu astral­nog tijela, iako su rijetko tako zatvoreni kao što je to

prikazano na ovom primjeru. Očito da se ovaj čovjek ogradio od svijeta i da vanjske vibracije ne mogu lako na njega utje­cati. On na taj način vjerojatno izbjegava neka od običnih iskušenja u životu, ali istovremeno čini samoga sebe neosjet­ljivim za ljubav i suosjećaj svojih prijatelja kao i zatvorenim prema svim višim religioznim osjećajima. Iznad svega, njego­ve zatočeničke rešetke sprečavaju prolaz vibracija, kako pre­ma unutra, tako i prema van, a on sam ne može pružiti ni lju­bav ni predanost. On je potpuno umotan u svoju vlastitu se­bičnost i ne čini dobro nijednom ljudskom biću; sve dok je on u takvom stanju, njegov daljnji napredak je onemogućen. Izgleda da ovaj grijeh škrtosti djeluje tako, da za određeno vrijeme potpuno zaustavi napredak i vrlo je teško otresti se to­ga kad se već jednom čvrsto usadilo u ličnost.

Duboka depresija

Astralno tijelo prikazano na slici 18. u mnogo čemu je slično prethodnom. Ovdje, međutim, umjesto smeđih vidimo sive pruge, a čitav utisak za promatrača je neopisivo turoban i deprimirajući. Izgleda da u ovom slučaju ne moraju biti odsutna bilo kakva druga svojstva; pozadinu čine obične boje tijela, prekrivene velom ovih teških pruga što plaču. Naša sli­ka predstavlja čovjeka za vrijeme trajanja krajnje depresije, kada je potpuno izoliran, kao što je bio i škrtac, a postoje, na­ravno, mnoga stanja između ovog i zdravog astralnog tijela. Čovjek može imati tek nekoliko pruga depresije, a i one mogu biti samo prolazne; ili, u lakšim i manje upornim slučajevima, težak oblak možda uopće neće imati ni vremena da se pre­uredi u pruge.

Ipak, ima ih mnogo koji se prepuštaju takvim osjećajima i dozvoljavaju da se magla očaja stisne oko njih sve dok čitav svijet ne izgleda crnim. Oni ne shvaćaju da time ne samo ozbiljno zadržavaju svoju vlastitu evoluciju, nego gube

mnogobrojne prilike za stjecanje vrijednih iskustava, te isto­vremeno, svima onima oko sebe koje povređuju uzrokuju nepotrebnu patnju. Ni jedno psihičko stanje nije tako zarazno kao ovo stanje depresije; njegove vibracije zrače na sve strane i unose svoje oslabljujuće, umrtvljujuće djelovanje u svako astralno tijelo koje je na dohvatu, bez obzira na to da li je Ego kome pripada to astralno tijelo u inkarnaciji ili ne. Čovjek koji se prepušta utučenosti predstavlja tako smetnju i opasnost kako za žive tako i za mrtve, jer u ovim danima prenapetosti i nervoze većini je ljudi teško odoljeti zarazi ovih grobnih vibracija. Na takav grozan utjecaj otporan je jedino onaj tko bar donekle shvaća cilj života, tko na život gleda filozofski i zdravorazumski. Srećom, dobri se utjecaji mogu širiti isto tako lako kao i loši, pa onaj tko je dovoljno mudar biti će i sretan te postati središte sreće i za druge, pravo sunce, zračeći svjetlo i radost na sve oko sebe, djelujući tako kao suradnik s Bogom koji je izvor svake radosti. Na taj način svi možemo pomoći u razbijanju tmurnih pruga depresije i puštanju Duše iz takvog zatočeništva na slobodu u veličanstvenom svjetlu božanske ljubavi.

Devocijski tip

Biti će korisno da naš popis posebnih slučajeva astralnih tijela zaključimo promatranjem dva vrlo izrazita tipa čijom usporedbom možemo mnogo naučiti. Prvi je prikazan na slici 19. i možemo ga nazvati devocijskim, predanim čovjekom. Prisutnost određenih boja očituje njegove karakteristike; vidi­mo da on ima onaj blijedi tračak ljubičaste boje koja označava njegovu sposobnost reagiranja na neki njemu predočeni visoki ideal. Njegova najistaknutija značajka je neobično razvijena plava boja koja pokazuje snažne religiozne osjećaje; ali, na žalost, od toga je samo vrlo mali dio čista svjetlo plava boja nesebične devocije (nesebičnog štovanja), dok je većina tam­ne i pomalo blatne nijanse, ukazujući na popriličnu primjesu

želje za osobnim dobitkom. Vrlo mali postotak žute boje go­vori nam o vrlo malo inteligencije kojom bi on usmjerio tu devociju u razumne kanale i tako se spasio od degeneriranja u besmislenu privrženost (fanatizam). On ima dosta privrženosti i prilagodljivosti, ali ne jako visokog stupnja; količina manifestirane senzualnosti daleko je iznad prosjeka, a izraziti su i prijevarnost i sebičnost. Zanimljiva je činjenica da se krajnja senzualnost i devocijski temperament tako često susre­ću zajedno; to bi ukazivalo na to da među njima postoji neka skrivena veza ili se možda radi samo o tome da je oboje karakteristično za čovjeka koji poglavito živi u svojim osje­ćajima koji vladaju njime, umjesto da on svojim razumom upravlja njima. Moramo obratiti pozornost na neravnomjer­nost u rasporedu boja i nejasnoću njihovih kontura; one se sve stapaju jedna s drugom i nigdje nema jasnih granica. To tako­đer vrlo rječito govori o maglovitosti pojmova devocijskog čovjeka.

Podrazumijeva se, da se u ovom slučaju, kao i u svim dru­gima u ovom poglavlju, bavimo samo inačicama običnog čo­vjeka. Prema tome, ovo je astralno tijelo običnog i neinte-lektualnog religioznog čovjeka, a ni u kojem slučaju tijelo razvijenog religioznog čovjeka čija devocija proizlazi iz pot­punog razumijevanja, pa je vođena razumom.

Znanstveni tip

Čitaoca će sigurno iznenaditi kontrast između tijela prika­zanog na slici 20. i onoga koje smo upravo opisali. Na slici 19. smo vidjeli da su glavna svojstva: devocija (neka vrsta) i senzualnost, a izražena je vrlo mala primjesa intelekta; na slici 20. uopće nema devocije, a senzualnosti mnogo manje od pro­sjeka, ali je intelekt abnormalno razvijen. Ljubavi i prilago­dljivosti ima količinski malo i slabe kvalitete jer su zasjenjeni intelektualnim razvitkom. To znači da čovjek još nije

dovoljno napredan da bi podjednako imao sve te kvalitete u njihovim višim oblicima. Ima dosta sebičnosti i pohlepe, a očita je i ljubomora. Ali glavno svojstvo ovog čovjeka je ve­liki postotak zlatno žute boje koja pokazuje dobro razvijenu inteligenciju, usmjerenu u prvom redu postizanju znanja. Ogroman konus sjajne narančaste boje koji se diže usred nje, ukazuje na prisutnost ponosa i ambicije u vezi s tim znanjem, ali nijansa žute boje odbacuje pomisao da je taj intelekt spao na posve sebične ciljeve.

Treba također primijetiti da znanstveni i sređeni um ima izraziti utjecaj na raspored astralnih boja; one teže raspo­ređivanju u pravilne pojaseve, a granice između njih su jasnije nego na prethodnoj slici.

Očito je da tijela prikazana na slikama 19. i 20. daju pri­mjere dviju vrsta nejednolikog razvitka; svaki ima svoje dobre strane i svoje izrazite slabosti. Sada ćemo prijeći na proma­tranje tijela razvijenog čovjeka, koji ima sve te razne kvalitete razvijene u daleko većoj mjeri, ali dobro uravnotežene, tako da svaka podupire i pojačava drugu, umjesto da jedna domi­nira ili se guši.

19. RAZVIJENI ČOVJEK

Pojam "razvijeni čovjek" je relativan, pa će biti dobro objasniti što se pod tim podrazumijeva. Tijela koja su prika­zana pod ovim naslovom su onakva, kakva bi imala bilo koja osoba čistog uma, koja je definitivno i razumno "zavoljela stvari odozgo, a ne zemaljske". To nisu tijela nekoga tko je već daleko napredovao na putu koji vodi do adepstva jer bi u tom slučaju imali značajnu razliku u veličini i rasporedu. Ali oni ipak jasno pokazuju da je čovjek čija su ona tijela, tra-galac za višom istinom, koji se uzdigao posve iznad zemalj­skih ciljeva te živi za neki ideal. Među takvima se nađu neki koji su posebno razvijeni u jednom smjeru, a neki u drugom; ovo je uravnotežen čovjek - jednostavno dobar prosjek onih koji su na razini razvitka koju upravo opisujem.

Pogledajmo najprije sliku 21. koja nam predstavlja nje­govo Kauzalno tijelo. Uspoređujući ovo sa slikama 5. i 8. vi­djet ćemo kakav je napredak učinjen i kako se očituje u nje­govom izgledu. Primjećujemo da su se u njemu razvila mnoga dobra svojstva je veličanstvena svjetleća opna sada ispunjena najljupkijim bojama, predstavljajući više oblike ljubavi, devo-cije i suosjećaj a, potpomognute profinjenim i produhovljenim intelektom i aspiracijama koje se uvijek pružaju prema Božanskom. Citirajmo iz knjige Devahanska razina ("The Devachanic Plane"), šestog iz serije teozofskih priručnika:

"Načinjeno od neshvatljivo profinjene materije, nježne i rasplinute, intenzivno žive i koja pulsira živom vatrom,

Kauzalno tijelo tijekom svoje evolucije postaje zračeća kugla bliještećih boja, čije više vibracije šalju valove promjenljivih nijansi preko njene površine - boje o kojima se na Zemlji ništa ne zna - tako sjajne, meke i svjetleće, da je to nemoguće riječima opisati. Uzmite boje egipatskog zalaska sunca i do­dajte im čudnovatu mekoću engleskog neba u predvečerje -uzdignite ih onoliko iznad sebe samih u svjetlosti, prozirnosti i raskoši koliko su one iznad onih svih vrsta boja za djecu svih uzrasta (i svih umjetničkih kao onih ostalih za široku po­trošnju koje se danas upotrebljavaju, op. pr.) - pa čak ni tada nitko tko nije vidio ne može zamisliti ljepotu ovih svjetlećih sfera što bljeskaju u polju vidovitog pogleda, kada se uzdigne u visine ovog jedinstvenog svijeta.

Sva ta Kauzalna tijela ispunjena su živom vatrom što se spušta s viših razina, pa ona, u obliku kugle, izgledaju pove­zana titrajućom niti intenzivnog svjetla, živo podsjećajući na riječi iz stihova knjige Dzyan (najstarija 'Knjiga postanka' op. pr.): 'Iskra visi iz plamena na najfinijoj niti Fohata' ; kako Duša raste i postaje sposobna primiti sve više i više iz neis­crpnog oceana Božanskog Duha koji se izlijeva putem te Niti kao kanalom, ona se širi i pruža veći prolaz bujici, sve dok se na sljedećoj podrazini bude mogla izraziti kao vodena crpka koja povezuje nebo i zemlju; još više, ona kao da je i sama kugla kroz koju struji živi izvor, sve dok ne bude izgle­dalo kao da se Kauzalno tijelo stapa sa svjetlom koje pritiče. Opet nam o tome govori stih: "Između promatrača i njegove sjenke Nit postaje sa svakom promjenom jača i sjajnija. Jutar­nje svjetlo pretvorilo se u podnevnu slavu. Ovo je tvoj sadaš­nji kotač, rekao je Plamen Iskri. Ti si ja, moja slika i sjena. Obukao sam se u tebe i ti si moj omotač (tijelo) do dana 'Budi s nama', kada ćeš ponovo postati ja i drugi, ti i ja."

11 Monadička nit (op.pr.)

Kako beznadno izgleda pokušavati prikazati svu tu slavu na papiru! Ipak, naš umjetnik je na vješt način nagovijestio ono što nikakav kist ne može naslikati, i bez obzira koliko je čak i najvještiji fizički lik daleko od te transcendentne stvar­nosti, barem pruža našoj imaginaciji početnu točku s koje mo­žemo pokušati izgrađivati predodžbu.

Ne smijemo propustiti spomenuti jedno od najdivnijih svojstava razvijenog čovjeka - njegovu sposobnost služenja kao kanal (provodnica) za višu energiju. Vidimo da se iz nje­govog Kauzalnog tijela izlijevaju struje te energije u raznim pravcima, jer njegov stav nesebičnosti, spremnosti za poma­ganjem i davanjem, omogućuje Božanskoj energiji spuštanje do njega u neprekidnom izlijevanju, a kroz njega do mnogih koji nisu još dovoljno jaki da bi je primali izravno.

Kruna sjajnih iskri što se uzdiže s gornjeg dijela Kau­zalnog tijela svjedoči o aktivnosti duhovnih težnji i mnogo dodaje ljepoti i dostojanstvu čovjekovog izgleda. Ona stalno izlazi iz tog uzvišenog tijela, bez obzira čime je niži čovjek (osobnost) zaokupljen na fizičkoj razini, jer kada je njegova Duša jednom probuđena na svojoj vlastitoj razini i počinje shvaćati ponešto o sebi i svojem odnosu prema Božanskom, ona stalno gleda prema izvoru iz kojega je došla, posve neo­visno o bilo kakvim aktivnostima koje može istovremeno na­dahnjivati nižim razinama. Nikada ne smijemo zaboraviti da čak i najplemenitija ličnost može biti tek mali i djelomični izražaj Jastva (Božanski ili Duhovni dio čovjeka); čim se više razvijeni čovjek počne ogledati oko sebe, otkriva da se pred njim otvaraju gotovo neograničene mogućnosti, o kojima u ovom ograničenom fizičkom životu ne možemo imati nikakvu predodžbu. Upravo ovo uzlazno strujanje duhovne aspiracije, koje čini tako veličanstvenu krunu razvijenom čovjeku, pred­stavlja samo po sebi kanal kroz kojeg se spušta Božanska energija; mjera milosti iz visina utoliko je veća ukoliko su njegove aspiracije punije i snažnije.

Mentalno tijelo razvijenog čovjeka

Kada se čitalac pozabavi razvijenijim čovjekom, sigurno će primijetiti da njegova razna tijela ne samo da su jako profi­njena i poboljšana, već su sve više nalik jedno drugom. Uzi­majući u obzir razliku u onome što bismo mogli nazvati okta­vama boja - razliku između nijansi koje pripadaju nižim i vi­šim podrazinamaa mentalne razine - slika 22. skoro je repro­dukcija slike 21.; sličnost između slika 22. i 23. možda je još izrazitija, iako u njihovom uspoređivanju moramo imati na umu da su astralne boje opet u drugačijoj oktavi čak i od nižih mentalnih.

Još jedna korisna usporedba koju možemo učiniti je između slika 22., 9. i 6., da bismo vidjeli kako se u mental­nom tijelu očituje evolucija od primitivnog do nesebičnog čovjeka. Ispitivanjem ćemo otkriti da su ponos, srdžba i sebič­nost sasvim nestali, a da su se preostale boje ne samo proširile tako da ispunjavaju čitavi oval mentalnog tijela, već su tako­đer toliko napredovale u tonu da sada pružaju sasvim druga­čiji utisak. Svaka od njih je profinjenija i nježnija jer nestaje svaka pomisao na sebe; pored toga se pojavila čista ljubičasta boja sa zlatnim zvjezdicama, što označava stjecanje novih i većih kvaliteta. Energija odozgo, koju smo vidjeli kako zrači iz njegovog Kauzalnog tijela, djeluje i kroz mentalno tijelo, iako s nešto manje snage. Ovo je u cjelini vrlo lijepo mentalno tijelo, već dobro razvijeno i obećava brzi napredak na Putu (duhovnom) kada za to dođe vrijeme.

Astralno tijelo razvijenog čovjeka

Odmah će se vidjeti da njegovo astralno tijelo prikazano na slici 23. jako sliči na mentalno tijelo. Ono je, zapravo, jedva nešto više od njegovog odraza u grubljoj materiji astral­ne razine. To ukazuje na to da čovjek ima svoje želje potpuno

pod kontrolom svog uma i više nije podložan tome da ga divlji naleti emocija ponesu s čvrstog temelja razuma. Bez sumnje da će još uvijek biti podložan povremenoj razdraže-nosti i raznim vrstama nepoželjnih žudnji. Ali sada dovoljno zna kako bi mogao potisnuti te pojave, da se bori protiv njih kad god se pojave, umjesto da im popušta. Iako takve pojave mogu privremeno promijeniti njegovo astralno tijelo, jedva mogu učiniti neki trajni utisak na nj, t.j. protiv mnogo jačih vibracija njegovih viših svojstava.

Na potpuno isti način, u još kasnijoj fazi napretka, i men­talno tijelo postaje sve vjerniji odraz Kauzalnog, jer čovjek konačno nauči slijediti impulse višeg Jastva i isključivo po njima usmjerava svoj um.

Ova nam ilustracija jasno predočuje zanimljivu činjenicu u vezi žute boje koja označuje intelekt. Kada je ta boja pri­sutna u jajolikom obliku astralnog tijela, neizostavno se javlja u njenom gornjem dijelu, u blizini glave; ona je prema tome uzrok ideje o aureoli ili slavi oko glave nekog sveca, budući da je ta boja najuočljivija od svih boja astralnog tijela, pa je svatko, tko se približava granici vidovitosti, najlakše primje­ćuje. Ona se povremeno može primijetiti čak i bez astralnog vida; kada bilo koja razvijenija osoba ulaže neki poseban napor, kao na pr. u propovijedanju, ili držanju predavanja, intelektualne sposobnosti su neobično aktivne i sjaj žute boje je intenzivniji.

U nekim slučajevima je on prešao granicu fizičke vidlji­vosti, pa su ga vidjeli mnogi koji nisu imali nikakvu moć vida višeg od fizičkog. U takvim slučajevima ne radi se o tome da astralna vibracija popušta sve dok ne potone ispod granice koja je razdvaja od fizičke, već postaje toliko snažnija nego obično, da je u stanju pobuditi rezonantne vibracije čak i u grubljoj i težoj materiji fizičke razine. Nesumnjivo je da su

naši srednjovjekovni slikari izvukli ideju o slavi oko glave nekog sveca bilo iz povremenih viđenja te pojave ili iz tradi­cija proisteklih od oni koji su mogli vidjeti. Možda ćemo se sjetiti da je u Kristovoj aureoli obično ucrtan križ; to je potpu­no u okviru vjerojatnog s gledišta okultnog istraživanja, jer je primijećeno kako se u aurama vrlo visoko razvijenih ljudi ja­vljaju razni geometrijski oblici, označavajući određene uzvi­šene i dalekosežne misli. Neke od njih naći će se i među ilu­stracijama da u knjizi Thought Forms ("Misaoni oblici").

Učeniku će biti korisno da ove ilustracije međusobno pažljivo usporedi; prvo, da ispita svako Kauzalno tijelo u odnosu na mentalno i astralno, a koji su njegovi djelomični izražaji te da bi shvatio vezu između ovih različitih tijela; i drugo, da usporedi tri astralna tijela na slikama 7., 10. i 23., da bi razumio kako se napredak očituje u tijelu želja, što je naj­lakše za vidovito opažanje i koje je jedino što će običan psi­hički razvijen čovjek uopće vidjeti. Istu usporedbu bi trebalo provesti između slika 6., 9. i 22., kao i između slika 5., 8. i 21., da bi se proučilo kako se čovjekov napredak manifestira u njegovim višim tijelima.

U okviru teozofske literature imamo mnogo knjiga koje se bave drugom stranom evolucije i daju popis moralnih kvalifi­kacija koje su potrebne u njezinim različitim fazama. Ovo je posebno zanimljiva tema, iako pomalo izvan dometa ovog malog djela. Oni koji to žele proučiti, trebali bi pogledati knji­gu: Invisible Helpers ("Nevidljivi pomagači"), od 19. do 21. poglavlja, a zatim pročitati knjige: In the Outer Court ("U vanjskom predvorju") i The Path of Discipleship ("Put učeništva") od Annie Besant.

Iz tih se knjiga može steći određeni pojam ne samo o uvjetima napretka, već i o njegovom cilju i veličanstvenoj budućnosti koja nas očekuje kad ispunimo te uvjete - kad na­kon mnogih inkarnacija u ovom našem dobrom starom svijetu

budemo napokon naučili lekcije koje nas fizički život treba naučiti. Tada ćemo postići ono "uskrsnuće mrtvih" za kojima je sv. Pavao tako iskreno žudio, jer ćemo tada biti slobodni i od smrti i od rođenja, nadvladati ćemo krug nužnosti i biti zauvijek slobodni za pomoć našoj subraći na putu kojim smo mi upravo prošli, sve dok i oni ne steknu svjetlo i pobjedu kao i mi. To postignuće je namijenjeno svakom čovjeku i, bez ob­zira koliko Duša bila mlada, pitanje je samo vremena kada će to dostići. Za čovjeka nema nikakve sumnje u "spasenje", bu­dući da je jedino od čega se treba spasiti njegovo vlastito nez­nanje i zablude; za njega ne postoji neka "vječna nada", već vječna sigurnost. To će zasigurno svi postići jer je takva Božja volja, to je jedini cilj zbog kojeg su svi stvoreni. Svijet i sada napreduje i snage se razvijaju; a ovaj jutarnji izlazak sunca sasvim će se sigurno povećati do podnevne slave. Ni naš naj­oštriji vid ne može dokučiti kraj polju napretka koje se pruža pred čovjekom; znamo samo to, da se ono proteže do neopisi­vih, neograničenih Božanskih divota.

20. AURA ZDRAVLJA

Do sada smo se bavili isključivo onim čovjekovim tijeli­ma koja su u vezi s višim razinama, ali temu ne bi u potpu­nosti obradili kad bi propustili spomenuti daljnju podjelu fizičke materije, koja se vidovitim gledanjem uočava kao dio čovjekove aure. Veći dio te materije je u eteričkom stanju i čini ono što se često naziva eteričkim duplikatom. To ni u ko­jem smislu nije posebno tijelo, već ga treba smatrati samo dijelom fizičkog tijela. Vidovitim putem se jasno vidi kao ma­sa blijedo svjetleće ljubičasto sive magle koja prožima gušći dio fizičkog tijela i prože se malo izvan njega, kao što se vidi na slikama 24. i 25. Ova eterička materija je veza između astralnog i fizičkog, i ima vrlo značajnu funkciju kao nosilac životne energije na fizičkoj razini.

Ova životna energija istječe iz Sunca koje je izvor života u unutarnjem smislu, baš kao i u vanjskom svijetu posreds­tvom svog svjetla i topline. Zemljina je atmosfera uvijek puna te energije, iako je ona posebno aktivna pod žarkim suncem; naša su tijela u stanju živjeti samo upijanjem te energije. Ap­sorpcija te vitalne energije jedna je od funkcija eteričkog di­jela onog organa kojeg nazivamo slezenom; taj organ ima ču­dnovato svojstvo specijaliziranja i transmutiranja te energije dok prolazi kroz njega tako da ona dobiva sasvim drugačiji iz­gled.

Sama energija je naravno nevidljiva, kao i sve druge ener­gije; ali kako postoji u atmosferi oko nas, ona se umata u

milijune sitnih čestica koje su bezbrojne, iako vrlo aktivne. Međutim, kada su apsorbirane kroz slezenu u čovjekovo tije­lo, ove čestice poprimaju krasnu blijedo ružičastu boju i izlije­vaju se u neprekidnom toku preko i kroz čitavo tijelo duž ži­vaca, na isti način kao što čestice krvi teku duž arterija i vena, dok je mozak središte živčane cirkulacije. Na ilustracijama je učinjen pokušaj prikazivanja općeg izgleda ovog toka, ali ne smijemo naravno pretpostaviti da je to točan nacrt živčanog sustava.

Očito je da je ovaj tok potreban za pravilan rad živaca jer kad se ukloni, nema nikakvog osjećaja. Znamo da ruka može biti tako umrtvljena hladnoćom da postane potpuno neosjetlji­va na dodir; razlog za neosjetljivost je u tome što kroz nju više ne teče životna energija. Moglo bi se pretpostaviti da je to zbog prestanka cirkulacije krvi, ali oni koji su proučavali mesmerizam znaju da je jedan od najuobičajenijih eksperime­nata izazivanje slične neosjetljivosti u ruci putem magnetskih prijelaza. To uopće ne ometa cirkulaciju krvi, jer ruka ostaje topla, ali itekako zaustavlja cirkulaciju životne energije su­bjekta i nadomješta ju magnetizerovom energijom. Živci su­bjekta su još uvijek tu i (koliko se fizičkim vidom može uo­čiti) u savršenom radnom stanju; a ipak ne obavlja svoju funk­ciju javljanja mozgu, jer energija koja ih oživljava nije u vezi s tim mozgom, već s mozgom magnetizera.

Kod zdravog čovjeka slezena obavlja svoju funkciju tako velikodušno da je specijalizirana životna energija prisutna u velikim količinama i stalno zrači iz tijela u svim pravcima. Savršeno zdrav čovjek, prema tome, ne samo da je u stanju namjerno predati nešto te energije drugome, već također ne­prekidno nesvjesno daje snagu i vitalnost svima oko sebe. S druge strane, čovjek koji zbog slabosti ili drugih uzroka nije u stanju za sebe specijalizirati dovoljnu količinu životne ener­gije iz okoline, ponekad, isto tako nesvjesno, djeluje kao

spužva i apsorbira već specijaliziranu vitalnost bilo koje osje­tljive osobe koja ima tu nesreću doći u kontakt s njim, čineći to za svoje vlastito dobro, ali često na štetu svoje žrtve. Vjero­jatno je većina ljudi to osjetila u manjem obimu primijetivši da poslije posjete nekog poznanika osjećaju neobjašnjiv umor i tromost; a sličnu slabost osjećaju ljudi koji prisustvuju spiri­tističkim seansama bez poduzimanja posebnih mjera sigur­nosti protiv odljeva njihove vitalne energije, do koje dolazi tijekom manifestacija.

Ovo zračenje proizvodi dojmljiv efekt na izgled onoga što bi mogli nazvati fizičkim dijelom čovjekove aure. Dobro je poznato da se sitne čestice fizičke materije neprekidno izba­cuju iz čovjekovog tijela putem neprimjetnog znojenja i na druge načine; a i te se čestice vidovitim gledanjem primjećuju kao slabašna siva magla. Ove čestice su u mnogim slučaje­vima kristali, te se prema tome vide u određenim geometrij­skim oblicima; na primjer, među najčešćima su sićušne kocke natrijevog klorida ili obične soli. Ovaj posve fizički dio čovje­kove okoline se ponekad naziva aurom zdravlja (health -aura), zbog činjenice da je njeno stanje pod velikim utjecajem zdravlja tijela iz kojeg izbija. Ona je blijede plavkasto bijele boje, gotovo bezbojna te izgleda kao da je prugasta; ispunjena je, ili možda, bolje rečeno, sastavljena od bezbroj ravnih zraka koje ravnomjerno zrače iz tjelesnih pora u svim pravcima. Ta­kvo je normalno stanje tih zraka kada je tijelo savršeno zdra­vo; one su odvojene, sređene i onoliko paralelne, koliko im to njihovo zračenje dozvoljava. Ali prilikom nastupa bolesti do­lazi trenutno do promjene, pa u blizini pogođenog mjesta zra­ke postaju krivudave i leže u svim pravcima u nemogućoj zbrci ili se objese kao stabljike uvelog cvijeća.

Uzrok tog neobičnog izgleda sam je po sebi vrlo zani­mljiv. Možemo zaključiti da su čvrste i paralelne zrake ove aure zdravlja uzrokovane neprekidnim zračenjem životne

energije iz zdravog tijela; a čim to zračenje prestane, zrake pa­daju u gore opisano zbrkano stanje. Kako se pacijent opora­vlja, normalno zračenje ovog magnetskog oblika životne ener­gije postupno se ponovno uspostavlja, a time i zrake aure zdravlja postaju ponovno začešljane i dovedene u red. Sve dok su zrake čvrste i ravne, a energija konstantno zrači izme­đu njih, tijelo izgleda gotovo potpuno zaštićeno od napada ne­gativnih fizičkih utjecaja, kao što su na primjer klice bolesti, budući da su takve klice odbijene i ponesene životnom ener­gijom koja izbija iz tijela; Kada iz bilo kojeg razloga kao zbog slabosti, rane ili povrede, premorenosti, krajnje duševne de­presije ili zbog ekscesa neurednog života bude potrebna izu­zetno velika količina vitalnosti da popravi štetu ili iscrpljenost u tijelu, te prema tome dođe do ozbiljnog smanjenja količine zračenja, taj sistem obrane postaje opasno slab i smrtonosnim klicama je relativno lako ući u tijelo.

Mogli bismo također spomenuti da se naporom volje mo­že zaustaviti zračenje vitalnosti na drugom kraju njegovih zra­ka i tamo izgraditi neku vrstu zida ili oklopa, koji će biti pot­puno nepropustan za klice - a uz još malo napora neprobojan i za sve vrste astralnog ili mentalnog utjecaja - sve dok se taj napor volje održava.

Ilustracije su ove aure, što pokazuju njezin izgled u zdra­vlju ili bolesti, na slikama 24. i 25. Treba imati na umu da je ona gotovo bezbojna, pa iako je to fizička materija, i zato zahtijeva manje razvijen vid nego što je to slučaj s astralnim dijelom aure, ipak je ovaj potonji toliko uočljiviji zbog sjaja bliještećih boja i neprekidnog polcretanja, da se vrlo često vidi u ranijoj fazi čovjekovog napretka nego li aura zdravlja.

21. KAUZALNO TIJELO ADEPTA

Onima koji još ne mogu vidjeti ni jedno od čovjekovih vi­ših tijela, ilustracije date u ovoj knjizi, vjerojatno će biti u određenoj mjeri sugestivne ili čak rasvjetljavajuće; knjiga je objavljena upravo u nadi da će to biti tako. Ali oni koji mogu vidjeti, složit će se, iako u potpunosti priznajući umjetnikov trud i vještinu, da se čak ni najniže od ovih razina iznad fizič­ke nikada ne može adekvatno prikazati na papiru ili platnu. Ako je tako, a sigurno jest, koliko je onda još beznadnije (ako dozvolite upotrebu jednog nepravilnog, ali vrlo opisnog izraza) pokušavati prikazati Adepta - čovjeka koji je postigao cilj čovječanstva, koji je postao nešto više od čovjeka!

U njegovom slučaju veličina Kauzalnog tijela silno je po­većana i zrači sjajem nalik sunčevom koji je u svojoj veli­čanstvenoj krasoti daleko iznad svake imaginacije. Nikakve riječi ne mogu opisati tu ljepotu oblika i boja jer smrtni jezik nema nikakvih izraza kojima bi se opisale te blistave sfere. Takvo tijelo predstavljalo bi samo po sebi posebnu studiju koja je sasvim iznad moći bilo koga osim onih koji su već na Putu.

Ipak se može vidjeti da to tijelo ne samo što je mnogo veće od Kauzalnog tijela običnog čovjeka, već su i njegove boje drukčije raspoređene. One se više ne kreću u oblacima što kruže, već su raspoređene u velikim koncentričnim omo­tačima, istovremeno prožete zrakama živog svjetla, koje uvi­jek izbijaju iz njega kao središta. Raspored boja razlikuje se

prema vrsti kojoj Adept pripada, tako da u njihovom sjaju po­stoji nekoliko jasnih tipova. Za čudo, uzimajući u obzir da je ova tema vrlo malo poznata, postoji tradicija koja svjedoči o ovoj činjenici - savršeno precizna tradicija - sačuvana u mnogim grubo nacrtanim slikama Buddhe što se vide na zidovima hramova u Cejlonu. Na tim slikama prikazan je Ve­liki Učitelj okružen aurom; neobična je činjenica da, iako bi boje i opći raspored te okoline bili groteskno neprecizni i čak nemogući kad bi prikazivali običnog čovjeka ili čak običnog Adepta (ako se može bez podcjenjivanja upotrijebiti ovaj izraz), ipak je to grubi i materijalni prikaz stvarnog višeg tijela Adepta, onog posebnog tipa kojem ovaj uzvišeni pripada. Značajno je također da su i zrake aure zdravlja nacrtane na ne­kima od ovih primitivnih slika.

Ako je moguće pokušati prikazati Kauzalno tijelo maj­stora, moglo bi biti korisno dati određenu predodžbu o relativ­noj veličini i izgledu takvog tijela kod jednog od njegovih naprednijih učenika koji je postigao četvrti stupanj na putu što se u istočnjačkim knjigama naziva stupanj Arhata. (Vidi Nevidljivi pomagači, str 172.) Takav je napor učinjen na slici 26., ali da bi se slika upotpunila, potrebno je uložiti više ima­ginacije nego obično, jer boje ovog Kauzalnog tijela imaju dva svojstva koja su nesloživa na fizičkoj razini. One su nje­žnije i eteričnije (prozračnije) od bilo kojih do sada opisanih, a ipak istovremeno daleko punije, sjajnije i zračeće. Sve dok ne budemo mogli slikati vatrom, umjesto običnim bojama, bit ćemo uvijek na jednoj ili drugoj strani dileme; ako pak proba­mo dočarati njenu zadivljujuću transparentnost i svjetlost, tada će boji nužno nedostajati čudnovata snaga i sjaj što su tako izraziti i karakteristični za tu veličanstvenu stvarnost.

Budući da je kod drugih Kauzalnih tijela učinjen pokušaj da se dočara prozirnost jajolikog oblika, bit će bolje da u ovom slučaju pokušamo prikazati dubinu boja, njihov

raspored i relativnu veličinu. Ovo posljednje uspjet ćemo sa­mo na taj način da mnogo puta smanjimo veličinu fizičkog tijela na našoj slici; kad bismo zadržali istu skalu kao i do sa­da, Kauzalno tijelo Arhata morali bismo prikazati nekoliko metara dugačkim i širokim. Zbog toga smo prisiljeni da jako smanjimo crtež fizičkog oblika kako bi Kauzalno tijelo, na­crtano u proporciji s njim, došlo do veličine dvostruke stra­nice. Ali čak i u najboljem slučaju takav se crtež može sma­trati samo kao pomoćno sredstvo koje će nas potaknuti da načinimo mentalnu sliku koja će možda biti manje beznadno neprikladna od fizičkog prikaza.

Proučavajući ovu ilustraciju odmah uočavamo divnu razvijenost najviših vrsta intelekta, ljubavi i devocija, kao i bogatstvo suosjećaja i najviše duhovnosti koju pokazuje. Izljev Božanskog utjecaja, koji smo vidjeli na slici 21., ovdje je silno pojačan jer ovaj je čovjek postao gotovo savršena pro-vodnica Logosovog života i energije. Slava ne zrači iz njega samo bijelom svjetlošću, već sve dugine boje igraju oko njega u odsjajima koji se stalno mijenjaju kao kod bisera; u tom zračenju ima nečeg što jača najviše kvalitete kod svake osobe koja mu se približi, bez obzira koje to kvalitete bile. Prema tome nitko ne može ući u to područje utjecaja, a da pri tome ne postane bolji; Arhat zrači na sve oko sebe kao sunce, jer je, kao i ono, postao manifestacija Logosa.

Mentalno i astralno tijelo u vezi sa ovim imaju vrlo malo svoje karakteristične boje, već su reprodukcije Kauzalnog tijela u onoj mjeri, u kojoj ga njihove niže oktave mogu izra­ziti. Ona imaju prekrasan svjetlucavi sjaj - neka vrsta svjetlu­cavog, bisernog efekta - koji je iznad svake mogućnosti bilo opisivanja ili prikazivanja.

Možemo se ipak nadati da će naše proučavanje ovih unu­tarnjih tijela imati bar jednu korist: pomoći će nam shvatiti da

je pravi čovjek upravo ovaj njegov viši prikaz, a ne skupina fizičke materije kristalizirane u njegovom središtu, kojoj u našoj sljepoći dajemo previše značenja. Samog čovjeka -unutarnje Božansko trojstvo - ne možemo vidjeti; ali što se više naša moć vida i naše znanje povećavaju, to se sve više približavamo onome što je u njemu zastrto velom; ako je Kauzalno tijelo za sada najviše tijelo koje možemo opažati, to je najbliža predodžba o pravom čovjeku kojeg nam naš vid za sada može pružiti. Ali ako ga gledamo sa stanovišta nižih mentalnih podrazina, tada je prirodno da ćemo vidjeti samo onaj dio njega što se može izraziti mentalnim tijelom koje je manifestacija ličnosti. Promatrajući ga na astralnoj razini, nalazimo da je još jedan veo spušten i da je vidljiv samo onaj njegov niži dio, koji se može izraziti kroz tijelo želja. Ovdje, na fizičkoj razini, još smo u lošijem položaju, budući da nam je pravi čovjek još efektivnije skriven nego ikada.

Možda nas ovo saznanje može dovesti do toga da o čo­vjeku steknemo nešto više mišljenje, budući da je on uvijek mnogo više, nego što fizičkom oku izgleda. U pozadini uvijek postoji jedna viša mogućnost i pozivanje na njegovu bolju pri­rodu, često će je probuditi iz latentnosti i dovesti u mani­festaciju gdje je svi mogu vidjeti. Kad smo proučili čovjeka kakav stvarao jest, možda će nam biti lakše probiti gusti fizič­ki veo i zamisliti stvarnost koja leži iza njega. Možda ćemo imati više vjere u ljudsku prirodu kad shvatimo kako je pot­pun onaj dio Božanske prirode; tako ćemo biti u stanju bolje pomoći našem bratu čovjeku, jer stječemo pouzdanje da smo On i mi jedno.

Ako Božansko svjetlo sjajnije zrači iz nas, to je zato, da bismo ga mogli podijeliti s njim - bratom čovjekom; ako smo postigli neku višu stepenicu na ljestvici, to je samo zato, da bismo njemu mogli pružiti ruku pomoćnicu. Što više shvaćamo ovaj veličanstveni Plan evolucije, čiji smo tijek

proučavali U njegovoj vanjskoj manifestaciji, to ćemo potpu­nije shvatili pravi cilj silnog Logosovog samožrtvovanja; a taj je tako krasan, tako savršen, iznad svake misli, da shvatiti ga jednom, znači, biti zauvijek odan njegovom ostvarenju. Shva­titi ga, znači uroniti u nj, zauvijek nastojati biti jedno s njim, makar i u najskromnijoj ulozi; onaj tko radi s Bogom, radi za vječnost, a ne za vrijeme i u svim eonima koji leže pred nama njegov trud nikad ne može propasti.

RAZINE PRIRODE

1 Adi 2 Anupadaka 3 Atmički 4 Buddhički 5 Mentalni 6 Astralni 7 Fizički

Charles W Leadbeater, ČOVJEK VIDLJIV I NEVIDLJIV Naslov originala: MAN VISIBLE AND INVISIBLE