latinska gramatika

Dioba glasova

Jezik starih Rimljana zove se latinski prema italskoj pokrajini Latium, u kojoj leži grad Rim. Kako se širila vlast Rima, širilo se i područje latinskog jezika, koji je istisnuo druge italske jezike. S vremenom je latinski jezik prevladao u cijelom zapadnom dijelu Rimskog carstva, a u istočne dijelu glavni jezik bio je grčki. Iz latinskog jezika razvili se današnji romanski jezici: talijanski, francuski, španjolski, portugalski i rumunjski.

PISMO I IZGOVOR

Pismo

§ 1.

Latinska abeceda ima 24 slova:A B C D E F G H I K L M N O P Q R S T U V X Y Z.a b c d e f g h i k l m n o p q r s t u v x y z

Rimljani su primili pismo od Grka preko Etruščana. Pisali su samo velikim slovima, kako vidimo na natpisima, kojih se velik broj sačuvao i u našoj zemlji. Mala slova nastala su spajanjem i pojednostavljivanjem velikih slova u brzu pisanju.

§ 2.

Danas pišemo velikim početnim slovom:a) vlastita imena i pridjeve od njih izvedene, npr, Roma Rim, Romanus rimski;b) prvu riječ u rečenici;c) ponajviše prvu riječ u stihu.

§ 3.

Latinski se glasovi dijele na samoglasnike i suglasnike. Samoglasnici su: a, e, i, o, u, y; ostali su suglasnici. Diftonzi ili dvoglasnici su: ae, oe, au, ei, eu, ui.

Samoglasnici mogu biti kratki ili dugi. Kratkoću samoglasnika označujemo znakom ˘, a duljinu znakom —. Kad treba svaki samoglasnik diftonga izgovarati odijeljeno, meće se na drugi samoglasnik znak kratkoće, odnosno duljine ili znak dijereze ($quot;), npr. a˘era ili a$quot;era (čitaj: aera), poeta ili poeta (čitaj: poeta). U običnim latinskim tekstovima ne označuje se kvantiteta samoglasnika.Samoglasnik je pred samoglasnikom redovno kratak (Vocalis ante vocalem brevis).

Izgovor

§ 4.

Postoje dva izgovora latinskog jezika: klasični i tradicionalni. Klasični je izgovor starih Rimljana do kraja antike, a tradicionalni se razvio u ranom srednjem vijeku i očuvao se tradicijom.

Jednom i drugom izgovoru zajedničko je ovo:i na početku riječi pred samoglasnikom izgovara se j: iam = jam, iustus = justus; među samoglasnicima izgovara se ij: maior = maijor;y izgovara se i: Syria = Siria, Byzantinus = Bizantinus;x izgovara se ks: lux = luks, Xerxes = Kserkses;c ispred a, o, u i ispred suglasnika izgovara se k: caput = kaput, corvus = korvus, cura = kura, credo = kredo;ch izgovara se h: schola = shola, machina — mahina;ph izgovara se f: Delphi — Delfi, Philippus — Filipus;qu izgovara se kv: qui = kvi, aqua = akva;ngu izgovara se ngv: lingua = lingva, sanguis = sangvis;su izgovara se su u riječima suavis = svavis, suadeo = svadeo, sueseo = svesko i u njihovim izvedenicama, zatim u vlastitim imenima Suebi = Svebi, Suetonius = Svetonius.

Razlike između klasičnog i tradicionalnog izgovora:

U klasičnom se izgovoru kod dvoglasnika ae i oe čuju dva glasa, c se uvijek izgovara k a tako i t uvijek t i s uvijek s. Kod tradicionalnoga došlo je do promjena koje su iznijete na desnoj strani tablice

klasični tradicionalni

aeaetas lunae

ajajtas lunaj

e etas lune

oe poena

oj pojna

e pena

c Cicero centum

k Kikerokentum

c Cicero centum

samo pred e, ae, oe, eu i pred i, y

s rosaCaesar

s rosa Kajsar

zroza Cezar

međusamoglasnicima

ti natio amicitia

tinatioamikitia

cinadoamicicita

pred samoglasnikom

Slova y i z nalaze se samo u riječima uzetim iz grčkoga.Sva se ostala slova izgovaraju kao i kod nas.Za U i V imali su Rimljani jedan znak: V, npr. VVA = uva.

§ 5.

Međunarodne riječi koje su potekle iz latinskog jezika izgovaraju se tradicionalnim izgovorom, npr. socijalan (socialis), nacija (natio), filozof (philottophus), erar (aerarium), jer ih nismo primili izravno od starih Rimljana, nego su k nama došle u kasnijim stoljećima.

Naglasak

§6.

Svaka latinska riječ, osim enklitika, ima svoj naglasak. U dvosložnim riječima naglašen je uvijek pretposljednji slog, npr. mater. U trosložnim i višesložnim riječima naglašen je pretposljednji slog kad je dug, npr. laudabam, a kad je on kratak, naglašen je treći slog od kraja, npr. medicus.

§ 7.

Slog je dug:1. kad je u njemu dug samoglasnik, npr. mater;2. kad je u njemu diftong, npr. Caesar, laudo;3. kad iza kratkog samoglasnika slijede dva ili više suglasnika, npr. arma, contra, ili složeni suglasnik, npr. dux.Protivno gornjem pravilu, kad se enklitike -que, -ne, -ve spoje s kojom riječi, tada ta riječ ima naglasak na svom posljednjem slogu, pa i onda kad je taj slog kratak, npr. bellique, paterque, ali i terraque, temporaque. Razlikuj: itaque (stoga) od itaque (i tako).

Vrste riječi

§ 8.

U latinskom jeziku ima, kao i u našem, devet vrsta riječi:1. imenice (substantiva), 2. pridjevi (adiectiva), 3. zamjenice (pronomina),

4. brojevi (numeralia), 5. glagoli (verba),6. prilozi (adverbia),7. prijedlozi (praepositiones),8. veznici (coniunctiones),9. uzvici (interiectiones).

IMENICE I PRIDJEVI

Imenice po rodu

§ 9.

Imenice su muškoga roda (masculinum, kratica m.), ženskoga (femininum, kratica f.) i srednjega (neutrum, kratica n.).Rod je ili prirodan — po značenju — ili gramatički — po završetku riječi.Muškoga su roda redovito imena muških lica, naroda i rijeka, a ženskoga su roda imena žena, gradova, otoka i drveta, npr. agricola ratar, Croata Hrvat i Sequana Seina muškog su roda; mulier žena, Corinthus Korint, Delus Del i fagus (bukva) ženskoga su roda.

Deklinacija

§ 10.

U latinskoj deklinaciji razlikujemo dva broja: jedninu (singularis) i množinu (pluralis). Padeža (casus) ima šest, koji odgovaraju našim padežima, samo je mjesto našeg; lokativa i instrumentala jedan padež: ablativ.

Vokativ jednine uvijek je jednak nominativu jednine, osim kod imenica druge deklinacije na -us. Vokativ množine uvijek je jednak nominativu množine. Isto je tako ablativi množine uvijek jednak dativu množine.

Kod imenica srednjeg roda jednaki su oblici za nominativ, akuzativ i vokativ u jednini. Ti su padeži jednaki i u množini, a svršavaju se na -a kao i u našem jeziku. Ispor. ligna, maria: drva, mora.

Prva ili a-deklinacija

§ 11

Nominativ jednine svršava se na -a, a genitiv jednine -ae. Sve su imenice te deklinacije ženskoga roda osim onih koje označuju mušku glavu, npr. poeta pjesnik, agricola ratar, i Croata Hrvat. Ispor. u nas: žena; sluga.

Casus Nominativus Genitivus Dativus Accusativus Vocatlvus Ablativus

Singularisterraterrae terrae terram terra terra

Pluralisterraeterrarumterristerrasterraeterris

§ 12.

Osobitosti u -a deklinaciji

Imenica familia ima stari genitiv jednine na -as kad je u vezi s imenicom pater ili mater, npr. pater familias domaćin, mater familias domaćica.Kad je imenica dea uz imenicu deus, a filia uz filius, imaju dativ i ablativ množine na -abus, jer bi inače te imenice imale jednak oblik u tim padežima.Bogovima i božicama = diis et deabus,sinovima i kćerima = filiis filiabusque.

Druga ili o-deklinacija

§ 13.

Imenice muškoga roda svršavaju se u nom. jedn. na -us ili -er, a imenice srednjega roda na -um.a) Imenice na -us (masculina) i na -um (neutra)

Jednina Množina

Nom.Gen.Dat.Ak.Vok.

populus narodpopulipopulopopulumpopule

verbum riječverbiverboverbumverbum

populipopulorumpopulispopulospopuli

verbaverborummverbisverbaverba

Abl. populo verbo populis verbis

b) imenice na -er (masculina)

Jednina Množina

Nom.Gen.Dat.Ak.Vok.Abl.

magister učitelj

magistri magistro magistrum magister magistro

puer dječakpueripueropuerumpuerpuero

magistrimagistrorummagistrrismagistrosmagistrimagistris

pueripuerorumpuerispuerospueripueris

Većina imenica na -er gubi u deklinaciji samoglasnik e od završetka -er, a samo ga neke zadržavaju; npr. liber, libri knjiga, ager, agri njiva, ali vesper, vesperi večer.

Osobitosti u o- deklinaciji

§ 14.

Vlastita imena na -aius i -eius stežu u genitivu jednine završetak -ii u -i, a vlastita imena na -ius mogu imati gen. na -ii na -i, npr. Gai, Pompei, Vergilii ili Vergili.Svima navedenim vlastitim imenicama završetak je u vok. jedn. -i, npr. Pompei, Vergili. Isto je tako od filius (sin) vok. jedn. fili.

Deus, -i, m. (bog) ima nom. množ. dei, dii, di, a dat. i abl. množ. deis, diis, dis. Vok. jedn. je deus.Locus, -i, m. (mjesto) ima množ. loci i loca; loci su mjesta u knjizi (loci librorumrum), a loca su mjesta na zemlji (loca terrarum).Vir, viri m. (muž) deklinira se kao puer: Vir, viri, viro, virum, vir, viro. Množ. viri, virorum itd.

§ 15.

Izuzetno je ženskoga roda imenica humus zemlja.Ženskoga su roda i neke imenice na -us uzete iz grčkog jezika, npr. diphthongus diftong, dvoglasnik, dialectus narječje.Srednjega su roda imenice vulgus svjetina i virus otrov.

Pridjevi

§ 16.

Velik broj latinskih pridjeva pripada drugoj, odnosno prvoj deklinaciji. U nom. jedu. muški se rod svršava na -us ili na -er, ženski na -a, a srednji na -um. Muški i srednji rod deklinira se po II, a ženski po I deklinaciji. Neki pridjevi na -er, -a, -um gube u deklinaciji e od završetka -er, npr. piger, pigra, pigrum lijen, a neki ga zadržavaju, npr. liber, libera, liberum, slobodan. bonus, bona, bonum dobar, dobra, dobro

Jednina Množina

Nom. Gen. Dat. Ak. Vok. Abl.

bonus boni bono bonum bone bono

bonabonaebonaebonambonabona

bonum bonibonobonum bonumbono

bonibonorumbonisbonosbonibonis

bonaebonarumbonisbonasbonaebonis

bonabonaorumbonisbonabonabonis

liber, libera, liberum slobodan

Jednina Množina


liber liberi liberoliberumliber libero

liberaliberae liberaeliberam libera libera

liberum liberi libero liberum liberum libero

liberi liberorum liberis liberos liberi liberis

liberae liberarum liberis liberas liberae liberis

libera liberorumliberis libera libera liberis

aeger, aegra, aegrum bolestan

Jednina Množina


aegeraegriaegroaegrumaegeraegro

aegraaegraeaegraeaegramaegraaegra

aegrumaegriaegroaegrumaegrumaegro

aegriaegrorumaegrisaegrosaegriaegris

aegraeaegrarumaegrisaegrasaegraeaegris

aegraaegrorumaegrisaegraaegraaegris

Treća deklinacija

A. Suglasničke osnove

§ 17.

Imenicama ove skupine svršava se osnova na suglasnik. Osnovu dobivamo ako odbacimo u genitivu množine nastavak -um. Nekima je u nomin. jedn. krajnji osnovni suglasnik otpao. Imenice s osnovom na suglasnik muškoga su, ženskoga ili srednjega roda.

§ 18.

Imenice muškoga roda u nom. jedn. ponajviše se svršavaju na -or (-oris), -o (-onis), -es (-itis), npr. dolor, doloris bol, leo, leonis lav, miles, militis vojnik.

jednina množina

nom.gen.dat.ak.vok.abl.

laborlaborislaborilaboremlaborlabore

miles militis militi militem miles milite

labores laborum laboribus labores labores laboribus

milites militum militibus milites milites militibus

§ 19.

Imenice ženskoga roda u nom. jedn. najčešće se svršavaju na -do (-Mnis), -io (-ionis), -$s f-Stis), -us (-utis), npr. fc tudS, fortitUdiim hrabrost, r$tm, rotionis razum, sodetas, cižtStis društvo, salus, salutis spas.

jednina množina


facultas facultatis facultatifacultatem facultasfacultate

nationationis nationinationem nationatione

facultates facultatum facultatibum facultates facultates facultatibus

nationes nationum nationibus nationes nationes nationibus

§ 20.

Imenice srednjega roda u nom. jedn. najčešće se svršavaju na -us (-oris), -us (-eris), -men (-minis). Primjeri: tempus, temporus vrijeme, genus, generis rod, ime.

jednina množina


tempus temporis tempori tempus tempus tempore

nomen nominis nomini nomen nomen nomine

tempora temporum temporibus

tempora tempora temporibus

nominanominum nominibus nomina nomina nominibus

B. Osnove na -i

§ 21.

Osnove te skupine svršavaju se na -i. Većina imenica muškog i ženskog roda tvori nominativ jednine dodajući osnovi -s.

navis lađa, mare more, exemplar primjer

jednina množina


navisnavisnavinavemnavisnave

maremarismarimaremaremari

exemplar exemplaris exemplari exemplar exemplar exemplari

naves navium navibus naves naves navibus

maria marium mariibus maria maria maribus

exemplaria exemplarium exemplaribus exemplaria exemplaria exemplaribus

Tako se dekliniraju:1. Jednakosložne imenice na -is i -es (parisyllaba); to one koje u nominativu i genitivu jednine imaju jednak br slogova, npr. hostis, hostis neprijatelj, nubes, nubis oblak;2. imenice na -s ili -er koje ispred završetka -is u genitivu jednine imaju dva ili više suglasnika, npr. ars, art-is umjetnost imber, imbr-is kiša;3. neutra s nominativom jednine na -e, -al, -ar, npr. mare maris more, animal, animalis životinja, exemplar, exemplaris primjer.

§ 22.

Deklinacija imenica s osnovom na -i razlikuje se od deklinacije imenica sa suglasničkim osnovama time što im je završetak u genitivu množine -ium (pri tome -i- pripada osnovi a -um je nastavak kao i kod suglasničkih osnova).

§ 23.

Neutra na -e, -al, -ar imaju osim toga u ablativu jednine -i, a u nominativu, akuzativu i vokativu množine -ia. Pamti dakle za ta neutra: -i, -ia, -ium!

Osobitosti u oblicima ili deklinacije

§ 24.

Od jednakosložni imenica na -is i -es neke imaju genitiv množine na -um, npr.

canis, -is, m. pasiuvenis, -is, m. mladić

gen. množ. canumgen. množ, iuvenum

Od imenica na -er imaju izuzetno genitiv množine na -um:

pater, -tris, m. otacmater, -tris, f. majkafrater, -tris, m. brat

gen. množ. patrumgen. množ. matrumgen. množ. fratrum

§ 25.

Imenice febris groznica, sitis žeđa, turris toranj, tussis kašalj, puppis krma, securis sjekira, vis (sila) imaju akuz. jedn. na -im i .abl, jedn. na -i, dakle: febrim, febri; sitim, siti itd.Jednako imaju akuz. jedn. na -im i abl. jedn. na -i jednakosložna imena gradova i rijeka na -is, npr. Neapolis, Tiberis imaju Neapolim, Neapoli; Tiberim, Tiberi.

Pridjevi III deklinacije

§ 26.

Pridjevi treće deklinacije pripadaju -i osnovama. I za njih vrijedi: -i, -ia, -ium, tj. abl. jedn. -i, nom. akuz. i vok. množ. neutra -ia, a gen. množ. -ium.

Ima ih sa tri, sa dva i s jednim završetkom.Tri su završetka: -er, -ris, -re, npr, acer, acris, acre oštar, celer, celeris, celere brz.Dva su završetka: -is, -e, i to -is za muški i ženski rod, a -e za srednji, npr. utilis, utile koristan.Jedan završetak za sva tri roda imaju npr. audax, gen. audacis odvažan, sapiens, gen. sapientis mudar.

Deklinacija pridjeva sa tri završetka

jednina množina

m. f. n. m. f. n.

nom. acer acris acre acres acres acria

gen. acris (za sva tri roda) acri (za sva tri roda)

dat. acri (za sva tri roda) acri (za sva tri roda)

ak. acrem acrem acre acres acres acria

vok. acer acris acre acres acres acria

abl. acri (za sva tri roda) acribus (za sva tri roda)

Deklinacija pridjeva sa dva završetka

jednina množina

m. f. n. m. f. n.

nom. utilis utile utiles utilia

gen. utilis utilium

dat. utili utilibus

ak. utilem utile utiles utilia

vok. utilis utile utiles utilia

abl. utili utilibus

Deklinacija pridjeva s jednim završetkom

jednina množina

m. f. n. m. f. n.

nom. audax audaces audacia

gen. audacis audacium

dat. audaci audacibus

ak. audacem audax audaces audacia

vok. audax audaces audacia

abl. audaci audacibus

§ 27.

Ovi pridjevi s jednim završetkom:dives, divitis bogat, pauper, pauperis siromašan, vetus, veteris (star)imaju u abl. jedn.: divite, paupere, vteere, a u gen. množ. divitum, pauperum, veterum.U nom. akuz. i vok. množ. srednjega roda upotrebljava se jedino vetera od vetus.

§ 28.

Neke nepravilne imenice III deklinacije

Iuppiter, Iovis, Iovi, Iovem, Iuppiter, Iove Jupiteriter, itineris, put; množ. itineravis, vim, vi, f. sila; množ. vires, virium, viribus itd.bos, bovis, m. i f. govedo; gen. množ. boum, dat. množ. bubus ili bobussenex, senis, m. starac; gen. množ. senum

Četvrta ili u-deklinacija

§ 29.

Završetak nominativa jedn. je -us ili -u, a genitiva jedn. -us.Imenice na -us muškoga su roda, a na -u srednjega.

jednina množina


casus pad casus casuui casum casuus casu

cornu rog cornus cornu cornu cornu cornu

casus casuum casibus casus casus casibus

cornua cornuum cornibus cornua cornua cornibus

§ 30.

Imenica domus, -us, f. (kuća) ima abl. jedn. i akuz. množ. po II deklinaciji: domo i domos. Domi (kod kuće) stari je lokativ.Neke imenice na -us završavaju se u dat. i abl. množ. na -ubus mjesto na -ibbus, npr. lacus, jezero, portus luka, quercus hrast, arcus luk, tribus (kotar) imaju locubus, portubus, quercubus, arcubus i tribubus.

§ 31.

Izuzetno su ženskoga roda: Idus (gen. Iduum) 13. ili 15. dan u mjesecu, tribus kotar, porticus trijem, acus igla, manus ruka, domus kuća.

§ 32.

Peta ili e-deklinacija

Nom. jedn. svršava se na -es, a gen. jedn. na -ei. U završetku -ei iza samoglasnika e je dugo, a iza stiglasnikaa 3e kratko, npr. dies, gen. diei dan, ali fides, gen. fidei vjera.

jednina množina


dies diei diei diem dies die

res rei rei rem

res re

dies dierum diebus dies dies diebus

res rerum rebus res res rebus

Potpunu množinu imaju samo dies i res, a ostale ili nemaju množine ili u množini imaju samo akuzativ.

Imenice te deklinacije ženskoga su roda, a izuzetno su muškoga roda dies dan i meridies podne, ali dies može u jednini biti i ženskoga roda kad znači: rok, vrijeme, npr dies certa određeni rok.

Nepotpune imenice (defectiva)

§ 33.

Defectiva numero zovu se imenice koje imaju samo jedan broj, i to: singularia tantum ako imaju samo jedninu, a pluralia tantum ako imaju samo množinu, npr.

Singularia tantumiusittia, -ae, f.aurum, -i, n.Caesar, -aris, m.Singidunum, -i, n.

pravednostzlatoCezar Beograd

Pluralia tantumdivitiae, -arum, f. insidiae, -arum, f. tenebrae, -arum, f.

Athenae, -arum, f. liberi, -orum, m. Delphi, -orum, m. maiores, -um, m. arma, -drum, n. castra, -orum, n. moenia, -um, n.

bogatstvozasjedatminaAtenadjecaDelfiprecioružjetabor zidine

Imenice s različitim značenjem u množini

§ 34.

Neke imenice imaju u množini drugo značenje nego u jednini, npr.

aqua copia littera auociliumimpedimentum

finis, m.

voda obilje slovo pomoć zapreka

međa

aquae toplice; Aquae Iasae Varaždinske Toplicecopiae četelitterae pismo; književnostauxilia pomoćne četeimpedimenta prtljagafines zemlja

Komparacija pridjeva

§ 35.

I latinski pridjevi imaju tri stupnja: pozitiv, komparativ i superlativ.Komparativ se tvori tako da se u pozitivu odbaci genitivni završetak jedn. muškoga roda, i to u II deklinaciji -i, a u III -is, i doda za muški i ženski rod -ior, a za srednji -ius.

Pozitiv Gen. jedn. Komparativ

m. f. n.

clarus (slavan) pulcher (lijep)acer (oštar) brevis (kratak)sapiens (mudar)

clar (i) pulchr (-i) acr (-is) brev (-is) sapient (-is)

clar -ior pulchr-ior dcr-ior brev-ior sapient-ior

clar -ius pulchr-iusdcr-iusbrev-ius sapient-ius

Svi se komparativi dekliniraju po III, suglasničkoj deklinaciji; imaju, dakle, u abl. jedn. -e, u nom. akuz. i vok. množine srednjeg roda -a, u gen. množine -um.

jednina množina


m. f. n.

clarior clariusclariorisclariori

clariorem clariusclarior clarius

clariore

m. f. n.

clariores clarioraclariorumclarioribus

clariores clarioraclariores clariora

clarioribus

§ 36.

Superlativ se tvori tako da se pozitivu u gen. jedn. muškog roda odbace nastavci -i ili -is i dodaju nastavci -issimus, -issima, -issimum.

clarus brevis

clar-isstmus, -a, -umbrev-issimus, -a, -um

sapiens sapient-issimus, -a, -um

§ 37.

Pridjevi na -er tvore superlativ tako da se nominativu jedn. muškoga roda u pozitivu doda -rimus, -a, -um, npr. liber: liberimus, cšler: celerrimus.

§ 38.

Neki pridjevi na -ilis tvore superlativ tako da se pozitivu u genitivu jednine odbaci krajnje -is i doda -limus, -a, -um, na primjer:

facilis (lak)difficilis (težak)similis (sličan)dissimilis (različan)

facil-limusdifficil-limussimil-limusdissimil-limus

Nepravilna komparacija

§ 39.

Ovi pridjevi tvore komparaciju od različitih osnova:

Pozitiv Komparativ Superlativ

bonus (dobar)malus (zao)magnus (velik)parvus (malen) multus (mnogi)

melior, meliuspeior, peius maior, maius minor, minusplus (n.), množina:plures, -a, gen. plurium

optimus, -a, -um pessimus, -a, -um maximus, -a, -umminimus, -a, -um plurimus, -a, -um

Opisna komparacija

§ 40.

Pridjevi koji ispred nastavka -us, -a, -um imaju samoglasnik opisuju komparativ tako da ispred pozitiva uzimaju prilog magis (više), a superlativ tako da ispred pozitiva uzimaju prilog maxime (najviše).

Pozitiv Komparativ Superlativ

idoneus (prikladan)diibius (sumnjiv)arduus (strm; težak)

magis idoneusmagis diibiusmagis arduus

maxime idoneus maxime diibiusmaxime arduus

Antiquus (star) ima antiquior, antiquissimus jer prvo u u izgovoru nije samoglasnik.

Nepotpuna komparacija

§ 41.

Pridjevi bez pozitiva

Komparativ: Superlativ:

exterior vanjskiinferior donjiposterior kasnijipropior bližisuperior gornji ulterior onostrani

extremus krajnji, posljednjiinfimus i imus najdonji, najnižipostremus najkasniji, posljednjiproximus najbližisupremus i summus posljednji; najvišiultimus posljednji, zadnji

§ 42.

U komparaciji dolazi uz komparativ ili quam s nominativom, odnosno akuzativom, ili ablativ (bez quam), npr. Homerus est clarior quam Vergilius ili Vergllio (bez quam). Homer je slavniji nego Vergilije ili od Vergilija.Uz superlativ dolazi partitivni genitiv, npr. sapientissimus omnium najmudriji od svih.Superlativom latinski jezik izražava često vrlo visok stupanj, a ne najviši, pa se takav superlativ prevodi sa vrlo i pozitivom, npr. vir doctissimus vrlo učen čovjek. Takav se superlativ zove elativus.

PRILOZI (ADVERBIA)

§ 43.

U latinskom jeziku ima priloga načina, vremena i mjesta. Prilozi načina tvore se od pridjeva.

Adverbia modi:

Nominativ Genitiv Prilog

doctus pulcher acer fortis felix sapiens

doct-i pulchr-i acr-is fort-is felic-is sapient-is

doct-e učenopulchr-e lijepoacr-iter oštrofort-iter hrabrofelic-iter sretnosapient-er mudro

Od pridjeva na -us, -a, -um i -er, -a, -um tvore se prilozi tako da se u genitivu jedn muškog roda odbaci završetak -i i doda -e.Od pridjeva treće deklinacije tvore se prilozi tako da se odbaci genitivni završetak -is i doda -iter.Od pridjeva i participa na -ens i -ans tvore se prilozi tako da se odbaci genitivni završetak -is i doda -er.

§ 44.

Komparacija priloga

docte — doctius — doctisstme pulchre — piilchrius — pulcherrimeacriter — acrius — acerritme fortiter — fortius — fortissimesapienter — sapientius — sapientissime

Komparativ priloga jednak je komparativu pridjeva u nam. jedn. srednjeg roda.Superlativ priloga tvori se tako da se u superlativu pridjeva završetak muškog roda -us zamijeni sa -e.

ZAMJENICE (PRONOMINA)

Lične zamjenice (Pronomina personalia)

§ 45.

jednina množina

nom.gen.dat.

ego jamei mene, memihi meni, mi

tu titui tebe, tetibi tebi, ti

nos minostri, nostrum nas nobis nama

vos vivestri, vestrum vasvobis vama

ak.abl.

me mene, meme mnom(e)

te tebe, tete tobom

nos nasnobis nama

vos vasvobis vama

Ego je lična zamjenica za 1. lice, tu za 2. lice, a za 3. lice nema u latinskom jeziku lične zamjenice, nego se upotrebljava pokazna zamjenica is, ea, id sa značenjem: on, ona, ono.Genitivi množ. nostrum, vestrum dolaze samo u partitivnom značenju. U ablativu jedn. i množ. prijedlog cum (sa) veže se sa zamjenicom ovako: mecum sa mnom, tecum, nobiscum, vobiscum.

§ 46.

Lična povratna zamjenica (pronomen personale reflexivum)

nom.gen.dat.ak.abl.

- sui sibi se se (secum)

- sebesebisebe, sesobom (sa sobom)

Ti oblici služe i za jedninu i za množinu.Latinski jezik upotrebljava povratnu zamjenicu samo kad se odnosi na subjekt 3. lica, a mi je upotrebljavamo i onda kad se odnosi na subjekt 1. ili 2. lica, npr.

nutrio me hranim se nutrimus nos hranimo se

nutris te hraniš se nutritis vos hranite se

nutrit se hrani se nutriunt se hrane se

Posvojne zamjenice (Pronomina possessiva)

§ 47.

m e u s, m e a, m e u mt u u s, t u a, t u u mn o s t e r, n o s t r a, n o s t r u mv e s t e r, v e s t r a, v e s t r u m

moj, moja, mojetvoj, tvoja, tvojenaš, naša, naševaš, vaša. vaše

Meus ima vok. jedn. muškog roda: mi, npr. mi pater! moj oče!

§ 48.

Osim tih posvojnih zamjenica latinski jezik ima, kao i naš, posvojnu povratnu zamjenicu suus, sua, suum (svoj, svoja, svoje), koja se kao i lična povratna zamjenica proteže samo na subjekt 3. lica, npr.

habet suum librum habent suum librum

ima svoju knjigu imaju svoju knjigu

§ 49.

Pazi na razliku u upotrebi posvojnih zamjenica između latinskog i našeg jezika:

habeo meum librumhabes tuum librum habet suum librumhabemus nostrum librum

habetis vestrum librum habent suum librum

imam svoju knjigu imaš svoju knjigu ima svoju knjigu imamo svoju knjigu

imate svoju knjiguimaju svoju knjigu

Za posvojnu zamjenicu 3. lica jednine njegov i njezin upotrebljava se u svim padežima jednine i množine eius (to je genitiv jedn. zamjenice is, ea, id), a za njihov upotrebljava se gen. množ. iste zamjenice: eorum (ili earum kad se odnosi na ženski rod), npr. liber eius njegova knjiga liber eorum ili earum njihova knjiga.Razlikuj: habet eius librum ima njegovu knjigu, habet suum librum ima svoju knjigu.

§ 50.

Pokazne zamjenice (Pronomina đemonstrativa)

hic, haec, hoc iste, ista, istudille, illa, illudipse, ipsa, ipsum

ovaj, ova, ovo taj, ta, toonaj, ona, ono sam, sama, samo

Jednina Množina

Nom. hic haec hoc hi hae haec

Gen. huius horum

Dat. huic his

Ak. hunc hanc hoc hos has haec

Abl. hoc hac hoc his

Nom. ille illa illud illi illae illa

Gen. illius illorum illarum illorum

Dat. illi illis

Ak. illum illam illud illos illas illa

Abl. illo illa illo illis

Iste, ista, istud deklinira se kao ille, illa, illud. Jednako se deklinira i ipse, ipsa, ipsum, jedino srednji rod u nom. i akuz. jedn. ima na kraju -m, a ne -d.

§ 51.

is, ea, ididem, eadem, idem

onaj, ona, ono; on, ona, onoisti, ista, isto

Jednina Množina

Nom. Is ea id ii (ei) eae ea

Gen. eius eorum earum eorum

Dat. ei iis (eis)

Ak. eum eam id eos eds ea

Abl. eo ea eo iis (eis)

Jednina Množina

Nom. idem eadem idem iidem (idem) eaedem eadem

Gen. eiusdem eorundem earundem eorundem

Dat. eidem isdem (eisdem)

Ak. eundem eandem idem eodem eadem eodem

Abl. eodem eadem eodem isdem (eisdem)

Idem, eadem, idem složeno je od is, ea, id i nepromjenljive čestice -dim. U akuz. jedn. i gen. množ. ispred -dem prelazi mun, dakle eundem, eandem, eorundem, earundem.

Odnosne zamjenice (Pronomina relativa)

qui, quae, quod koji, koja, koje; tko, što

Jednina Množina

Nom. qui quae quod qui quae quae

Gen. cuius qudrum quarum quorum

Dat. cui quibus

Ak. quem quam quod quos quas quae

Abl. quo qud quo quibus

Mjesto cum quo, cum qua, cum quibus kaže se i guocum, quacum, guibuscum.Genitiv jedn. relativne zamjenice često prevodimo: čiji, a, -e.

Upitne zamjenice (Pronomina interrogativa)

§ 53.

1. quis? quid? tko? što?

Nom. quis quid

Gen. cuius

Dat. cui

Ak. quem quid

Abl. quo

2.

3. qui? (ili quis) quae? quod? koji, -a, -e?

Neodređene zamjenice (Pronomina indefinita)

§ 54.

1.aliquis, aliquid (imenički) netko, neštoaliqui, aliqua, aliquod (pridjevski) neki, -a, -o

Jednina

Nom. aliquis aliquid

Gen. alicuius

Dat. altcui

Ak. aliquem aliquid

Abl. aliquo

Jednina Množina

N. aliqui aliqua aliquod aliqui aliquae aliqua

G alicuius aliquorum aliquarum aliquorum

D. alicui aliquibus

A. aliquem aliquam aliquod aliquos aliquas aliqua

Ab. aliquo aliqua allquo aliquibus

Mjesto te zamjenice stoji quis, quid (tko, što), odnosno qui, qua ili quae, quod (koji, koja, koje) iza si, nisi, ne, num i relativnih riječi (quo što, quanto koliko, ubi gdje i dr.).

2.

qudam, quiddam (imenički) netko, neštoqutdam, quaedam, quoddam (pridjevski) neki, -a, -o

Deklinira se samo prvi dio, a -dam se ne mijenja. Pazi! Akuz. jedn. quendam, quandam, gen. množ. quorundam, quarundam.

3.

quisque, quidque (imen.) svatko, svaštoquisque, quaeque, quodque (pridj.) svaki, -a, -o

4.

quilibet, quidlibet (imen.) tko mu dragoquilibet, quaelibet, quodlibet (pridj.) koji mu drago

§ 55.

Neodređenim zamjenicama po svom su značenju srodni opće odnosne zamjenice:

quicumque, quaecumque, quodcumque koji god quisquis, quidquid tko god

Zamjenički pridjevi (Adiectiva pronominalia)

§ 56.

unus, -a, -um jedan solus, -a, -um sam totus, -a, -um čitavullus, -a, -um ijedan nullus, -a, -um nijedanuter, utra, utrum koji (od dvojice)uterque, utrdque, utrumque jedan i drugialter, -era, -erum drugi(od dvojice)neuter, -tra, -trum nijedan (od dvojice) alius, -a, -ud drugi (od više njih)

Zamjenički pridjevi imaju u gen. jedn, za sva tri roda nastavak -ius, a u dat. jedn. -i, npr. unius, nullius, alterius; uni, nulli, alteri.

§ 57.

nemo nitkonihil ništa

Nom. nemo nihil

Gen. nullius nullius rei

Dat. nemini nulli rei

Ak. neminem nihil

Abl. nullo nulla rei

Nemo tvori gen. i abl. od zamjeničkog pridjeva nullus. Nihil tvori gen., dat. i abl. od nulla res.

BROJEVI (NUMERALIA)

§ 58.

Brojevi su: 1. glavni (cardinalia) na pitanje: koliko? (quot?)2. redni (ordinalia) na pitanje: koji po redu? (quotus?)3. dijelni (distributiva) na pitanje: po koliko? (quoteni?)4. priložni (adverbia numeralia) na pitanje: koliko puta? (quoties?)

§ 59.

glavni (cardinalia)

redni (ordinalia)

dijelni (distributiva)

priložni (adverbia numeralia)

1. unus, una, unum primus, singuli, semel,

2. duo, duae, duo secundus, bini, bis

3. tres, tria tertius, terni (trini) ter

4. quattuor quartus, quaterni quater

5. quinque quintus, quini quinquies

6. sex sextus seni sexies

7. septem septimus septeni septies

8. octo octavus octoni octies

9. novem nonus noveni novies

10. decem decimus deni decies

11. undecim undecimus undeni undecies

12. duodecim duodecimus duodeni duodecies

13. tredecim tertius decimus terni deni terdecies

14. quattuordecim quartus decimus quaterni deni quaterdecies

15. quindecim quintus decimus quini deni quinquies decies

16. sedecim, sextus decimus seni deni sexies decies

sexdecim

17. septendecim septimus decimus septeni deni septies decies

18. duodeviginti duodevicesimus duodeviceni octies decies

19. undeviginti undevicesimus undeviceni novies decies

20. viginti vicesimus viceni vicies

21. viginti unus,unus et viginti

vicesimus primus,unus et vicesimus

viceni singuli,singuli et viceni

vicies semel

22. viginti duo,duo et viginti

vicesimus secundus,alter et vicesimus

viceni bini,bini et viceni

vicies bis

30. triginta tricesimus triceni tricies

40. quadraginta quadragesimus quadrageni quadragies

50. quinquaginta quinquagesimus quinquageni quinquagies

60. sexaginta sexagesimus sexageni sexagies

70. septuaginta septuagesimus septuageni septuagies

80. octoginta octogesimus octogeni octogies

90. nonaginta nonagesimus nonageni nonagies

100. centum centesimus centeni centies

101. centum unus,centum et unus

centesimus primus,centesimus et primus

centeni singuli,centeni et singuli

centies semel

200. ducenti, ae, a ducentesimus duceni ducenties

300. trecenti trecentesimus treceni trecenties

400. quadringenti quadringentesimus quadringeni quadringenties

500. quingenti quingentesimus quingeni quingenties

600. sescenti sescentesimus sesceni sescenties

700. septingenti septingentesimus septingeni septingenties

800. octingenti octingentesimus octingeni octingenties

900. nongenti nongentesimus nongeni nongenties

1,000. mille millesimus singula milia milies

2,000. duo milia bis millesimus bina milia bis milies

100,000. centum milia centies millesimus centena milia centies milies

1,000,000. decies centenamilia

decies centies millesimus

decies centena milia

decies centies milies

§ 60.

Od glavnih brojeva dekliniraju se; unus, duo, tres, stotice od 200 do 900 i milia (množina od mille; gen, milium, dat. milibus itd.).

Nom. duo duae duo tres tria

Gen. duorum duarum duorum trium

Dat. duobus duabus duobus tribus

Ak. duo(s) duas duo tres tria

Abl. duobus dudbus duobus tribus

Uz glavne brojeve dolazi brojeni predmet u onom padežu u kojem bi bio da nema broja, npr. Video decem milites. Vidim deset vojnika. Sklonjivi se brojevi slažu sa svojom imenicom: u rodu, broju i padežu, npr. classis ducentdrum navium brodovlje od dvjesta lađa. Uz milia dolazi brojeni predmet u genitivu, npr. tria milia militum.

§ 61.

Redni se brojevi dekliniraju kao pridjevi na -us, -a, -um. U našem jeziku samo je posljednji broj redni, a u latinskom su redni svi brojevi, npr. godine tisuću devet stotina pedeset i osme anno millesimo nongentesimo duodesexagesimo.Quota hora est? Septima. Koliko je sati? Sedam.U lat. jeziku na pitanje: Koliko je sati? odgovara se rednim brojem, a ne glavnim kao u našem jeziku.

Dijelni brojevi

§ 62.

singuli, -ae, -a po jedanbini po dva temi po tri quaterni po četiriquini po pet seni po šest septeni po sedam octoni po osamnovini po devetdeni po deset undeni po jedanaest vicem po dvadesettriceni po trideset centeni po stoduceni po dvjestasingula milia po tisuću

Priložni brojevi

§ 63.

semel jedanput novies devet putabis dvaput decies deset puta ter triput undecies jedanaest putaquater četiri puta vicies dvadeset puta quinquies pet puta tricies puta sexies šest puta centies sto puta septies sedam puta ducenties dvjesta puta octies osam puta millies tisuću puta

Latinska množidba

2 X 2 = 4 bis bina sunt quattuor;3 X 10 = 30 ter dena sunt triginta.

PRIJEDLOZI (PRAEPOSITIONES)

§ 64.

Većina latinskih prijedloga stoji s akuzativom. Najobičniji su:

ante, apud, ad, cirčum, contra, cis,erga, extra, inter,ob, post, praeter,prope, propter, per,supra, ultra, trans.

ante portas pred vratimaapud parentes kod roditeljaad flumen kod rijekecircum silvam oko šumecontra aciem protiv bojnog redacis Danuvium s ove strane Dunavaerga pčpulum prema narodu

extra muros izvan zidovainter bonos među dobrimaob eam causam zbog togapost victoriam poslije pobjedepraeter legem mimo zakonaprope montes blizu gorapropter paupertatem zbog siromaštvaper fines kroz zemljusupra caput iznad glaveultra Savum s one strane Savetrans mare preko mora

§ 65.

S ablativom stoje:

a (ab, abs), e (ex), cum, de, pre, sine.

a magistro od učiteljaab urbe condita od utemeljenja grada (Rima)e castris iz taboraex illo die od onoga danacum militibus s vojnicimade amicitia o prijateljstvupro patria za domovinusine dolore bez bola

Prijedlog a dolazi samo pred suglasnicima, ab pred samoglasnicima i nekim suglasnicima, a abs pred t. Prijedlog e stoji samo pred suglasnicima, a ex pred samoglasnicima i pred suglasnicima.

§ 66.

S akuzativom i ablativom stoje:

in i sub

in scholam u školu sub terram pod zemljuin schola u školi sub terra pod zemljom

S akuzativom stoje ti prijedlozi na pitanje: kamo? a s ablativom na pitanje: gdje?

GLAGOLI (VERBA)

§ 67.

Latinski glagol ima:

1. dva broja (numerus): jedninu i množinu;

2. tri lica (persona);

3. dva glagolska lika (genus): aktiv i pasiv;

4. tri načina (modus): indikativ, konjunktiv i imperativ;

5. šest vremena (tempus): prezent, imperfekt, futur I, perfekt, pluskvamperfekt i futur II ili egzaktni;

6. pet glagolskih imena (nomen verbale): infinitiv, particip, gerund, gerundiv i supin.

§ 68.

Kad glagol dolazi u indikativu, konjunktivu ili imperativu, zove se određen (verbum finitum), a kad dolazi u glagolskom imenu, zove se neodređen (verbum infinitum).

§ 69.

Glagolski se oblici tvore od različnih osnova: 1. prezentske (npr. od roadre: roga-), 2. perfektne (rogav-)3. participske (rogato- od roga-to-).

Zajednički dio svih triju osnova (roga-) zovemo glagolskom osnovom.

Od prezentske osnove tvore se: prezent, imperfekt, futur I, infinitiv prezenta, imperativ, particip prezenta, gerund i gerundiv.

Od perfektne osnove tvore se: aktivni oblici perfekta, pluskvamperfekta, futura II i infinitiv perfekta aktiva.

Od participske osnove tvore se: pasivni oblici perfekta, pluskvamperfekta, futura II, particip i infinitiv perfekta pasiva, particip i infinitiv futura aktiva i supin.

§ 70.

Da se upoznaju sve osnove za tvorbu glagolskih oblika, navode se za latinski glagol četiri oblika: prezent, infinitiv prezenta, perfekt i particip perfekta, npr. rogo, rogate, rogavi, rogatum.

§ 71.

Prema prezentskoj osnovi dijele se glagoli na četiri konjugacije koje se najbolje vide u infinitivu prezenta.

U I konjugaciji prezentska osnova svršava se na -a, zato se zove a-konjugacija, npr. roga-re pitati;

u II konjugaciji na -e, zato se zove e-k onjugacija, npr. mone-re opominjati;

u III konjugaciji na suglasnik, zato se zove suglasnička. Budući da između osnove i nastavka dolazi kratak samoglasnik (tzv. tematski), ta se konjugacija naziva i konjugacija s kratkim samoglasnikom, npr. scrib-e-re pisati;

u IV konjugaciji na -i, zato i-konjugacija, npr. puni-re kažnjavati.

§ 72.

Lični nastavci

a) za indikativ i konjunktiv:

Aktiv Pasiv

indik. perf.

Jednina

1. lice

2. lice3. lice

-m, -o

-s-t

-i-isti -it

-r -ris-tur

Množina

1. lice

2. lice

3. lice

-mus-tis-nt

-imus -istis-erunt

-mur -mini-ntur

b) za imperativ:

Aktiv Pasiv

Jedn.2.lice Jedn.3.lice

I -- --

II -to-to

-re --

Množ. 2.lice Množ.3.lice

-te--

-tote -nto

-mini--

Pregled glagolskih oblika

U tabelama su navedeni aktivni i pasivni oblici konjugacija prema osnovama od kojih se ti oblici tvore, tj. premasprezentskoj, perfektnoj i participskoj osnovi.

Većina glagola I konjugacije svršava se u perfektu na -avi, a u participu perfekta na -atum. Zato se takvi glagoli navode samo u 1. licu prezenta i infinitivu, npr. rogo, 1.

Isto tako, većina glagola IV konjugacije ima u perfektu završetak -ivi, a u participu perfekta -itum. Takvi se glagoli zbog toga navode ovako: -punio, 4.

Konjugacija: I Konjugacija: II

Konjugacija: III

Konjugacija: IV

Indikativprezenta

rogo roga -sroga -troga -musroga -tisroga -nt

pitampitašpitapitamopitatepitaju

mone -omone -smone -tmone -musmone -tismone -nt

scrib -oscrib -i-sscrib -i-tscrib -i-musscrib -i-tisscrib -u-nt

puni -opuni -spuni -spuni -muspuni -tispuni -u-nt

Indikativ imperfekta

roga -ba-mroga -ba-sroga -ba-troga -ba-musroga -ba-tisroga -ba-nt

pitah pitaše pitašepitasmopitastepitahu

mone -ba-mmone -ba- smone -ba-tmone -ba- musmone -ba-tismone -ba- nt

scrib -e-ba-mscrib -e-ba-sscrib-e-ba- tscrib -e-ba-musscrib -e-ba-tisscrib -e-ba-nt

puni-e -ba-mpuni -e-ba-spuni -e-ba-tpuni -e-ba-muspuni -e-ba-tispuni -e-ba-nt

FuturI

roga-bo roga -bi-sroga -bi-troga -bimusroga -bi-tisroga -bu-nt

pitat ćupitatćeąpitat ćepitat ćemopitat ćetepitat će

mone -bomone -bi-smone -bi-tmone -bi-musmone -bi-tismone -bu-nt

scrib-a- mscrib -e- sscrib-e- tscrib -e- musscrib -e- tisscrib -e-nt

puni -a-mpuni -e-spuni -e-tpuni -e-muspuni -e- tispuni -e-nt

Imperativ J. rogaM. roga-te

pitajpitajte

J. mone M. mone-te

scrib -escrib -i-te

puni puni -t

J.roga rogaM. rogaroga

pitajneka pitapitajteneka pitaju

mone -tomone -tomone -totemone -nto

scrib -i-toscrib -i-toscrib -i-totescrib -i-nto

puni -topuni -topuni -totepuni -u-nto

Konjuktiv prezenta

roge- mroge- sroge- troge- musroge- tisroge- nt

mone -a-mmone -a-smone -a- tmone -a-musmone -a-tismone -a-nt

scrib-a-m scrib -a-sscrib -a-tscrib -a-musscrib -a-tisscrib -a-nt

puni -a-mpuni -a-spuni -a-tpuni -a-muspuni -a-tispuni -a-nt

Konjuktiv imperfekta

roga-re- mroga-re-s roga-re-t roga-re-mus roga-re-tis roga-re-nt

mone-re-m mone -re-s mone -re-t mone-re-mus mone -re-tis mone -re-nt

scrib-e-re-m scrib-e-re- s scrib-e-re-t scrib-e-re-mus scrib-e-re-tis scrib-e-re- nt

puni-re-m puni-re-s puni-re-t puni-re-mus puni-re-tis puni-re- nt

Glagolska imena

Infinitiv prezenta:roga-re

pitati mone-re scrib-e-re puni-re

Particip prezenta: roga-ns (roga-ntis)

pitajući onaj koji pita

mone-ns (mone-ntis)

scrib-e-ns (scrib-e-ntis)

puni-e-ns (puni-e-ntis)

Gerund: gen. roga-ndi dat. roga-ndo ak. roga-ndum

abl. roga-ndo

pitanja pitanju pitanje pitanjem, pitajući

mone-ndi mone-ndo mone-ndum mone-ndo

scrib-e-ndi scrib-e-ndo scrib-e-ndum scrib-e-ndo

puni-e-ndi puni-e-ndo puni-e-ndum puni-e-ndo

Oblici prezentske osnove

§ 74.

Pasiv

Konjugacija: I Konjugacija: IIKonjugacija: III

Konjugacija: IV

Indikativ prezenta

rogo-rroga-ris roga-tur roga-mur roga-mini roga-ntur

bivam pitan ilipitaju me ili pitam se

mone-o-r mone-ris mone-turmone-murmone-minimone-ntur

scrib-o-rscrib-e-ris scrib-i-turscrib-i-murscrib-i-miniscrib-u-ntur

puni-o-rpuni-ris puni-turpuni-murpuni-minipuni-u-ntur

Indikativ imperfekta

roga-ba-rroga-ba-risroga-ba-turroga-ba-murroga-ba-miniroga-ba-ntur

bijah pitan ili pitahu me ili pitah se

mone-ba-rmone-ba-rismone-ba-turmone-ba-murmone-ba-minimone-ba-ntur

scrib-e-ba-rscrib-e-ba-risscrib-e-ba-turscrib-e-ba-murscrib-e-ba-miniscrib-e-ba-ntur

puni-e-ba-rpuni-e-ba-rispuni-e-ba-turpuni-e-ba-murpuni-e-ba-minipuni-e-ba-ntur

Futur I

roga-bo-rroga-be-risroga-bi-turroga-bi-murroga-bi-miniroga-bu-ntur

bit ću pitan ili pitat će me ilipitat ću se

mone-bo-rmone-be-rismone-bi-turmone-bi-murmone-bi-minimone-bu-ntur

scrib-a-rscrib-e-risscrib-e-turscrib-e-murscrib-e-miniscrib-e-ntur

puni-a-rpuni-e-rispuni-e-turpuni-e-murpuni-e-minipuni-e-ntur

Konjuktiv prezenta

roge-rroge-risroge-turroge-murroge-miniroge-ntur

mone-a-rmone-a-rismone-a-turmone-a-murmone-a-minimone-a-ntur

scrib-a-rscrib-a-risscrib-a-turscrib-a-murscrib-a-miniscrib-a-ntur

puni-a-rpuni-a-rispuni-a-turpuni-a-murpuni-a-minipuni-a-ntur

Konjuktiv imperfekta

roga-re-rroga-re-risroga-re-turroga-re-murroga-re-miniroga-re-ntur

mone-re-rmone-re-rismone-re-turmone-re-murmone-re-minimone-re-ntur

scrib-e-re-rscrib-e-re-risscrib-e-re-turscrib-e-re-murscrib-e-re-miniscrib-e-re-ntur

puni-re-rpuni-re-rispuni-re-turpuni-re-murpuni-re-minipuni-re-ntur

Glagolska imena:

roga-ri biti pitan mone-ri scrib-i puni-ri

Infinitiv prezenta

Glagolska imena:Gerundiv

roga-ndus, -a, um

onaj koji treba da se pita

mone-ndus, -a, um

scrib-ndus, -a, um

puni-ndus, -a, um

Oblici perfektne osnove

§ 75.

aktiv

Konjugacija I:

Konjugacija II:

Konjugacija III:

Konjugacija IV:

Indikativ perfekta

rogav-i rogav-isti rogav-it rogav-imus rogav-istis rogav-erunt

upitao sam

monu-imonu--istimonu--it monu--imus monu--istis monu--erunt

scrips-iscrips-isti scrips-it scrips-imus scrips-istis scrips-erunt

puniv-ipuniv-isti puniv-itpuniv-imus puniv-istis puniv-erunt

Indikativ pluskvamperfekta

rogav-era-m

rogav-era-s rogav-era-t rogav-era-mus rogav-era-tisrogav-era-nt

bijah upitao

monu-era-m

monu-era-s monu-era-t monu-era-mus monu-era-tis monu-era-nt

scrips-era-mscrips-era--s

scrips-era--t

scrips-era--mus scrips-era--tis scrips-era--nt

puniv-era-m puniv-era-s puniv-era-t puniv-era-mus puniv-era-tis

puniv-era-nt

Futur II

rogav-er-o rogav-eri--s rogav-eri-t rogav-eri-mus rogav-eri--tis rogav-eri--nt

budem upitao, upitam

monu-er-o monu-eri-s monu-eri-t monu-eri-mus monu-eri-tis

monu-eri-nt

scrips-er-o scrips-eri-s scrips-eri-t scrips-eri-mus scrips-eri-tis

scrips-eri-nt

puniv-er-o puniv-eri--s puniv-eri--t puniv-eri--mus puniv-eri--tis puniv-eri--nt

Konjuktiv perfekta

rogav-eri--m rogav-eri--s rogav-eri--t rogav-eri--mus rogav-eri--tis rogav-eri--nt

monu-eri-m monu-eri-s monu-eri-t monu-eri-mus monu-eri-tis

monu-eri-nt

scrips-eri-m scrips-eri-s scrips-eri-t scrips-eri-mus scrips-eri-tis

scrips-eri-nt

puniv-eri--m

puniv-eri--s puniv-eri--t puniv-eri--mus puniv-eri--tis puniv-eri-nt

Konjuktiv pluskvamperfekta

rogav-isse-m rogav-isse-s rogav-isse-t rogav-isse-mus rogav-isse-tis rogav-isse-nt

monu-isse-m

monu-isse-s monu-isse-t monu-isse-mus monu-isse-tis monu-isse-nt

scrips-isse-m scrips-isse-s scrips-isse-t scrips-isse-mus scrips-isse-tis -nt

puniv-isse-mpuniv-isse-s puniv-isse-t puniv-isse-mus puniv-isse-tis puniv-isse-nt

Infinitiv perfekta rogav-isse monu-isse scrips-isse puniv-isse

Oblici participske osnove

§ 76.

pasiv

Konjugacija: I Konjugacija: II Konjugacija: III Konjugacija: IV

Indikativ perfekta

rogatus,-a, -um

sum es est

upitan sam

ili upitalisu me

rogati,-ae, -a

sumus

estis sunt

monitus,-a, -um

sum es est

moniti,-ae, -a

sumus

estis sunt

scriptus,-a, -um

sum es est

scripti,-ae, -a

sumus

estis sunt

punitus,-a, -um

sum es est

puniti,-ae, -a

sumus

estis sunt

Indikativ pluskvamperfekta rogatus

-a, -um

eram eras erat

bijah upitanili bili su me upitali

eramus

monitus-a, -um

eram eras erat

moniti eramus

rogatus

-a, -um

eram eras erat

eramus

rogatus

-a, -um

eram eras erat

eramus

rogati -ae, -a

eratis erant

-ae, -aeratis erant

rogati -ae, -a

eratis erant

rogati -ae, -a

eratis erant

Futur II

rogatus

-a, -um

eroeraserit

budem upitan

rogati, -ae, -a

erimuseritis erunt

monitus

-a, -um

eroeraserit

moniti -ae, -a

erimuseritis erunt

scriptus

-a, -um

eroeraserit

scripti -ae, -a

erimuseritis erunt

punitus

-a, -um

eroeraserit

puniti -ae, -a

erimuseritis erunt

konjuktiv perfekta

rogatus-a, -um

sim sis sit

rogati-ae, -a

simus

sitis sint

monitus-a, -um

sim sis sit

moniti-ae, -a

simus

sitis sint

scriptus-a, -um

sim sis sit

scripti-ae, -a

simus

sitis sint

punitus-a, -um

sim sis sit

puniti-ae, -a

simus

sitis sint

pasiv konjuktiva perfekta

rogatus-a, -um

essem

esses esset

rogati-ae, -a

simus sitis sint

monitus-a, -um

essem

esses esset

moniti-ae, -a

simus sitis sint

scriptus-a, -um

essem

esses esset

scripti-ae, -a

simus sitis sint

punitus-a, -um

essem

esses esset

puniti-ae, -a

simus sitis sint

glagolska imena: particip perfekta pasiva

rogatus, -a, -um upitan, -a, -o

monitus, -a, -um scriptus, -a, -um punitus, -a, -um

glagolska imena: Infinitiv perfekta pasiva

rogatum -am, -um (-us, -a, -um) esse

monitum, -am, -um (-us, -a, -um) esse

scriptum -am, -um (-us, -a, -um) esse

punitum -am, -um (-us, -a, -um)esse

glagolska imena: Particip futura aktiva

rogaturus, -a, -um,onaj koji će pitati

moniturus-a, -um

scripturus-a, -um

puniturus-a, -um

glagolska imena: Infinitiv futura aktiva

rogaturum, -am, -um(-us, -a, -um) esse

moniturum -am, -um (-us, -a, -um) esse

scripturum -am, -um (-us, -a, -um) esse

puniturum -am, -um(-us, -a, -um) esse

glagolska imena: Supin

rogatumrogatu

monitummonitu

scriptumscriptu

punitum punitu

Glagoli III konjugacije na -io

§ 77.

Neki se glagoli III kortjugacije svršavaju na -io; to i u prezentskoj osnovi ponajviše gube kad za njim dolazi i ili e. Evo glavnih oblika:

Indikativ prezenta:

Aktivcapi-o (uzimam)capi-scapt-tcapi-muscapi-tiscapi-unt

Pasivcapi-orcap-e-riscdpi-turcapi-murcam-minicapi-u-ntur

Imperfekt akt.: capi-ebam, -as itd.; pas. capi-ebar, capi-ebdris itd.Futur I akt.: capi-am, -es itd.; pas. capi-ar, -eris itd.Infinitiv prez. akt. cap-ere; pas. cap-iImperativ I: cape, capi-te! impt. II capi-to, capi-to, capi-tote, capi-untoParticip prezenta: capi-ens, -entisGerundiv: capi-end-us, -a, -um

§ 78.

Verba deponentia

Neki glagoli imaju samo pasivne oblike, ali značenje| aktivno. Oni su, tako reći, odložili pasivno značenje pa se pog tome zovu odložni glagoli (verba deponentia). Od aktivnih oblika imaju particip prezenta, particip i infinitiv futura aktiva. Pasivno značenje ima jedino gerundiv. Deponentia se konjugiraju jednako kao i obični glagoli u pasivu. Navodimo ih u 1. licu prezenta, infinitivu prezenta i I. licu perfekta, npr.:

hortor, hortari, hortatus sum sokolitivereor, vereri veritus sum poštovati; bojati seloquor, loqui, locutus sum govoriti partior, partiri. partitus sum dijeliti

Imperativ deponentnih glagola

I konjugacija: hortare sokoli, hortamini sokoliteII konjugacija: verere puštuj, veremini poštujteIII konjugacija: loquere govori, loquimini govoriteIV konjugacija: partire dijeli, partimini dijelite

Verba semideponentia

§ 79.

Verba semideponentia zovu se oni glagoli kojima su oblici prezentske osnove aktivni, a u perfektu. pluskvamperfektu i futuru II imaju pasivne oblike s aktivnim značenjem, na primjer:audeo, audere, ausus sum usuditi segaudeo, gaudere, gavisus sum radovati sesoleo, solere, solitus sum običavati

Tvorba glagolskih oblika

A. Oblici prezentske osnove

§ 80.

Indikativ prezenta aktivnog tvori se tako da se prezentskoj osnovi dodaju lični nastavci, npr. roga-o = rogo, mone-o, puni-o. U svim licima III konjugacije (osim u 1. licu jedn.). i u 3. licu množ. IV konjugacije stoji između osnove i nastavka tzv. tematski samoglasnik -i- ili -u-, npr. scrib-i-s, scrib-u-nt, puni-u-nt.

Indikativ prezenta pasivnog zadržava u 1. licu jedn. aktivni završetak -o i prima pasivni nastavak -r. U ostalim licima dodajemo pasivne nastavke prezentskoj osnovi u svim konjugacijama osim u III i u 3. licu množ, IV, gdje između osnove i ličnog nastavka dolaze tematski samoglasnici -e-, -i-,; -u-, npr. rog-or, mone-or, leg-or, puni-or; roga-tur, mone-tur, puni-tur; scrib-e-ris, scrib-i-tur, scrib-u-ntur, puni-u-ntur.

Konjunktiv prezenta svršava se u aktivu I konjugacije na -em, upasivu na -er, npr. rog-em, rog-er; u ostalim konjugacijama završetak je -am, odnosno -ar, npr. mone-am, mone-ar, scrib-am, scrib-ar, puni-am, puni-ar.

§ 81.

U indikativu imperfekta aktivnog i pasivnog između prezentske osnove i ličnih nastavaka u I i II konjugaciji stoji -ba-, a u III i IV konjugaciji -eba-, na primjer roga-ba-m, mone-ba-s, scrib-eba-mus, puni-eba-ntnr. Konjunktiv imperfekta aktivnog i pasivnog nastaje ako se infinitivu prezenta aktiva dodaju lični nastavci, npr. rogare-m, monere-s, scribere-mur, puni-re-ntur.

§ 82.

Futur I aktivni i pasivni I ili konjugacije tvori se tako da se prezentskoj osnovi dodaju nastavci za aktiv: -bo, -bis, -bit, -bimus, -bitis, -bunt, a za pasiv -bor, -beris, -bitur, -bimur, -bimini-, -buntur, npr. roga-bo, mone-bit. roga-bor, mone-bitur,U III i IV konjugaciji tvori se futur tako da se prezentskoj osnovi dodaju nastavci za aktiv: -am, -

es, -et, -emus, -etis, -ent, a za pasiv: -ar, -eris, -etur, -emur, -emini, -entur, npr. scrib-am, scrib-es, puni-ar, puni-eris.

§ 83.

Imperativ I u 2. licu jedn. jednak je prezentskoj osnovi u I, II i IV konjugaciji, a u III konjugaciji ima završetak -e, npr. roga, mone, puni, scrib-e. U 2. licu množine dodaje se prezentskoj osnovi I, II i IV konjugacije nastavak -te, npr. roga-te. mone-te, puni-te; u III konjugaciji dolazi između osnove i nastavka -te tematski samoglasnik -i, npr, scrib-i-te.

Imperativ II tvori se tako da se prezentskoj osnovi (u III konjugaciji proširenoj tematskim samoglasnikom -i-, odnosno -ti-, a u IV konjugaciji samo tematskim samoglasnikom -u- i to u 3. licu množ.) dodaju nastavci -to, -tote, -nto, npr roga-to, scrib-i-to, mone-tote, scrib-u-nto, puni-u-nto.

§ 83.a)

Infinitiv prezenta aktiva I, II i IV konjugacije tvori se tako da se prezentskoj osnovi doda nastavak -re, npr. roga-re, mone-re, puni-re, a u III konjugaciji tako da se doda -ere, npr. scrib-ere.

Infinitiv prezenta pasiva I, II i IV konjugacije tvori se tako da se prezentskoj osnovi doda nastavak -ri, npr. roga-ri mone-ri, puni-ri, a III konjugacije tako da se prezentskoj osnovi doda -i, npr. leg-i.

§ 84.

Particip prezenta aktiva tvori se tako da se prezentskoj osnovi I i II konjugacije doda za nominativ jedn. -ns, a za genitiv jedn. -ntis, npr. roga-ns, roga-ntis, mone-ns, mone-ntis; u III i IV konjugaciji stoji pred nastavkom tematski -samoglasnik -e-, npr. scrib-e-ns, puni-e-ns, scrib-e-ntis, puni-e-ntis.

§ 85.

Gerundiv se tvori tako da se prezentskoj osnovi I i II konjugacije doda -ndus, -nda, -ndum, a prezentskoj osnovi III i IV konjugacije -endus, -enda, -endum, npr. roga-ndus, scrib-endus, puni-enđus.

B. Oblici perfektne osnove

§ 86.

Od perfektne osnove tvori se indikativ perfekta aktivnog dodavanjem perfektnih nastavaka: -i, -isti, it, -imus, -istis, -erunt, npr. rogav-i, monu-isti, scrips-istis, puniv-erunt.

U indikativu pluskvamperfekta aktivnog dodaje se perfektnoj osnovi: -eram, -eras, -erat itd.,

npr, rogav-eram, monu-eras, scrips-erat, puniv-eramus.

U futuru II dodaje se perfektnoj osnovi: -ero, -eris, -erit, -erimus, -eritis, -erint, npr. rogav-ero, rogav-eris, monu-erit, log-erimus, scrips-eritis, puniv-erint.

§ 86.a)

Infinitiv perfekta aktiva tvori se tako da se perfektnoj osnovi doda završetak -isse, npr. rogav-isse, monu-isse, scrips-isse, puniu-isse.

§ 87.

Konjunktiv perfekta aktivnog tvori se tako da se perfektnoj osnovi doda: -erim, -eris, -erit, -erimus, eritis, -erint, npr. scrips-eritis, puniv-erint,

Konjunktiv pluskvamperfekta aktivnog tvori se tako da se infinitivu perfekta aktiva na -isse dodaju, lični nastavci: -m, -s, -t, -mus itd., npr. monuisse-m, scrip-sisse-tis.

C. Oblici participske osnove(Osnova participa perfekta pasiva)

§ 88.

Particip perfekta pasiva tvori se od glagolske osnove. Završava se na -tus, -ta, -tum ili -sus, -sa, -sum, npr. roga-tus, scrip-tus; man-sus, clau-sus.

Taj particip spojen s oblicima glagola esse tvori pasivni perfekt, pluskvamperfekt i futur II, na primjer rogatus sum i sim, scriptus eram i essem, punitus ero.

Od participa perfekta pasiva tvori se particip futura aktiva tako da se završeci -us, -a, -um zamijene završecima -urus, -ura, -urum, npr. rogat-urus, monit-urus, script-urus, mans-urus.

Tvorba perfektne osnove

§ 89.

1. Perfekt na -vi

rogo, 1. rogavi, rogatum deleo, 2. delevi, deletumpeto, 3. petivi, petitumpunio, 4. punivi, punitum

pitatirazorititražiti kazniti

2.Većina glagola I i IV konjugacije tvori perfekt na -vi.

3. Perfekt na -ui

veto, 1. vetui, vetitum moneo, 2. monui, monitum

colo, 3. colui, cultum aperio, 4. aperui, apertum

zabranjivatiopominjatištovati otvarati

4.5. Perfekt na -i

solvo, 3. solvi, solutum odriješiti

6.7. Perfekt na -i s otezanjem osnovnog samoglasnika

video, 2. vidi, visumlego, 3. legi, lectumvenio, 4. veni, ventum

vidjetičitati (legit čita, legit pročitao je)doći (venit dolazi, venit došao je)

8.9. Perfekt na -si

rideo, 2. risi, risumscribo, 3. scripsi, scriptumsentio, 4. sensi, sensum

smijati sepisatiosjećati

10.11. Perfekt s reduplikacijom

do, dare, dedi, datumcircumdo, cirumdare, circumdedi, circumdatummordeo, 2. momordi, morsumpello, 3, pepuli, pulsum

datiopkolitigristitjerati

12.

Glagoli s posebnom konjugacijom (Verba anomala)

§ 90.

Pomoćni glagol: sum, esse, fui biti

Indikativ Konjuktiv

Prezent

sum jesam, samesest sumus estis sunt

simsissitsimussitissint

Imperfekt

eram bijaheras erateramuseratiserant

essemessesessetessemusessetisessent

Futur I

ero bit ću eris erit enmus eritis erunt

Perfekt

fui bio sam fuisti fuitfuimus fuistisfuerunt

fuerimfuerisfueritfuerimusfueritisfuerint

Pluskvamperfekt

fueram bijah biofuerasfuerat fueramusfueratisfuerant

fuissemfuissesfuissetfuissemusfuissetisfuissent

Futur II

fuero budem (bio) fueris fuerit fuerimus fuentis fuerint

Imperativ I. Jedn.2. es budi!3.-

II.esto budiesto neka bude!estote budite!

Množ. 2. este budite!3. —

sunto neka budu!

Particip fut. akt. futurus, -a, -um koji će biti, budućiInfinitiv prez. esseInfinitiv perf. fuisseInfinitiv fut. futurum, -am, -um esse ili fore

§ 91.

Složenice glagola esse:

absum, abesse, afui biti odsutanadsum, adesse, affui biti prisutan obsum, obesse, obfui škoditipraesum, praeesse, praefui biti na čeluprosum, prodesse, profui koristitiParticip prezenta imaju samo složenice praesum i absum: praesens, gen. praesentis prisutan; absens, gen. absentis odsutan.

§ 92.

Prosum je postalo od pro(d) i sum. Krajnje d javlja se samo ispred e. Prema tome glasi prezent:prosumprodesprodest

prosumusprodestisprosunt

Imperfekt:

Futur I:Perfekt:

proderam itd.prodero, proderis itd.

profui itd

§ 93.

Possum, posse potui (moći) u prezentskoj osnovi postalo od pot(e) + sum. U oblicima te osnove ostaje pot- pred samoglasnikom e; ispred s krajnje t prelazi u s, pa odatle ss.U perfektnoj osnovi taj glagol nije složenica glagola esse, nego uzima osnovu nestaloga glagola potere.

Indikativ Konjunktiv

Prezent

possum mogupotespotestpossumuspotestispossunt

possimpossispossitpossimuspossltispossint

Imperfekt

poteram mogahpoteraspoteratpoteramuspoteratispoterant

possempossespossetpossemuspossetispossent

Futur I

potero moći ću poteris poterit poterimuspoteritis poterunt

Perfekt

potui mogao sam potuisti potuitpotuimuspotuistispotuerunt

potuerimpotuerispotuerit potuerimuspotueritispotuerint

Pluskvamperfekt

potueram bijah mogaopotueraspotueratpotueramuspotueratispotuerant

potuissempotuissespotuissetpotuissemuspotuissetispotuissent

Futur II

potuero budem mogao, potueris uzmognem potuerit potuerimus potueritis potuerint

Infinitiv prezenta:Infinitiv perfekta:

posse potuisse

§ 94.

fero, ferre, tuli, latum nositi Osnove: prezentska fer-, perfektna tul-, particip perfekta latus.

Prezent:

Indik. akt. Konj. akt. Indik. pas. Konj. pas.

fero fers fertferimusfertis ferunt

feramferasferat feramusferatisferant

ferorferris ferturferimurferiminiferuntur

ferar feraris feratur feramur feraminiferantur

Imperfekt:

ferebam itd.

ferrem itd.

ferebar itd.

ferrer itd.

Futur I akt. Futur I pas. Imper. I Imper. II

feram feres feret itd.

ferar fererisferetur itd.

fer ferte

ferto ferto fertdte ferunto

Infinitiv prezenta aktiva: Infinitiv prezenta pasiva:Infinitiv perfekta aktiva:Infinitiv perfekta pasiva:

ferreferritulisselatum, -am, -um esse

Ostali se oblici pravilno izvode od perfekta tuli i participa perf. latus.

§ 95.

Jednako se konjugiraju složenice:affero, afferre, attuli, allatum donijetiaufero, auferre, abstuli, ablatum odnijetidiffero, differre, distuli, dilatum odgoditi; razlikovati se effero, efferre, extuli, elatum iznijetiinfero, inferre, intuli, illatum, unijetioffero, offerre, obtuli, ablatum nuditirefero, referre, rettuli, relatum natrag nositi, javljatiOvamo ide i glagol: tollo, 3. sustuli, sublatum dići

§ 96.

vo1o, velle, volui htjeti

nolo, nolle, nolui ne htjeti (od ne-volo) malo, malle, malui voljeti (od magis-volo)

Indikativ prezenta:

volovisvult volumusvultis volunt

nolonon vis non vult nolumus non vultisnolunt

malomavismavultmdlumusmavultismalunt

Konjunktiv prezenta:

velim velisvelitvelimusvelitis velint

nolimnolis nolit nolimus nolitis nolint

malim malismalit malimus malitismalint

Indikativ imperfekta:

volebamvolebas itd.

nolebam nolčbas itd

malebam malebas itd.

Konjunktiv imperfekta:

vellemvellesvelletitd.

nollemnollesnolletitd.

mallemmalles malletitd.

Futur I:

volam volesvoletitd.

nolam noles noletitd.

malam males malet itd.

Infinitiv prezenta:

velle nolle malle

Imperativ:

I -- --II -- --

nolinolitenolitonolitote

--------

Perfekt:

volui voluisti itd.

noluinoluisti itd.

malui maluisti itd.

Ostali oblici izvode se pravilno od perfektne osnove

§ 97.

eo, ire, ii, itum ići


Prezent

eo idemisitimusitiseunt

eameaseateamuseatiseant

Imperfekt

ibam iđahibas ibat ibamus itd.

irem ires iret iremusitd.

Futur I

ibo ići ćuibis ibit ibimus ibitis ibunt

Perfekt

ii išao samisti iit iimus istis ierunt

ierimieris ierit ierimus ieritis ierint


Pluskvamperfekt

ieram bijah išao ierasitd.

issemisses itd.

Futur II

iero budem išao ieris itd.

Imperativ

Ii idi - ite idite -

II ito ito itoteeunto

Particip prezentaiens, euntis idućionaj koji ide

Gerundiv eundus, eunda, eundum

Infinitiv perfekta aktiva isse

Supin

I itum

II itu

U indikativu perfekta, infinitivu perfekta i konjunktivu pluskvamperfekta ii pred s steže se u i.

Glagol eo je neprelazan pa dolazi u pasivu samo u 3. licu jedn., npr. itur, eatur, itum est.

§ 98.

Jednako se konjugiraju i složenice:

abeo, -ire, -ii, -itumadeo axeoineointereo

odlazimpristupam

izlazim ulazim propadam

obeo pereopraeterreoredeotranseo

obilazim; umirempogibam mimoilazim vraćam se prelazim

§ 99.

fio, fieri, factus sum bivati, postati, dogoditi se

Glagol fio služi kao pasiv glagolu facio, 3. feci, factum činiti. Po tvorbi svojih oblika taj glagol pripada među verba semideponentia.


Prez.fio, fis, fit—, —, fiunt

fiam, fias, fiat,fiamus, fiatis, fiant

Imperf. fiebam, fiebas itd. fierem, fieres, fieret itd.

Fut. I fiam, fies itd. —

Perfekt factus sum itd. factus sim itd.

Infinitiv prez.: fieri

Infinitiv perf.: factum, -am, -um esse

Infinitiv fut.: futurum, -am,. -um esse ili fore

Gerundiv: faciendus, -a, -um

Nepotpuni glagoli (Verba defectiva)

§ 100.

coepi, coepissememini, meminisseodi, odisse

počeo samsjećam semrzim

Glagoli memini i odi nemaju oblika, prezentske osnove, nego im perfekt ima značenje prezenta (perfectum praesens), pluskvamperfekt značenje imperfekta, a futur II značenje futura I.

Glagol coepi ima perfektno značenje a oblike prezentske osnove uzima od glagola incipio, 3. počinjem.

Indik. perf. coepi memini odi

Konj. perf coeperim meminerim oderim

Indik. pluskpf coeperam memineram oderam

Konj. pluskpf. coepissem meminissem odissem

Futur II coepero meminero odero

Imperativ -- memento, mementote --

Infinitiv perfekta coepisse meminisse odisse

Part. perf. pas. coeptus, -a, -um -- --

Part. futura akt. coepturus, -a, -um -- osurus, -a, -um

§ 101.

inquam kažem

Prezent: Imperfekt:Futur I:Perfekt:

inquam, inquis, inquit, -, -,inquiunt inquiebat—, inquies, inquietinquit

salve! salvete!vale! valete! ave! avete!

zdravo! dobro došao!zdravo!zdravo! budi pozdravljen!

Imperativ salve i ave upotrebljava se kao pozdrav pri dolasku, a pri odlasku običan je samo pozdrav: vale! volete!

Bezlični glagoli (Verba impersonalia)

§ 102.

Bezlični glagoli upotrebljavaju se samo u 3. licu jedn. i u infinitivu. Dijele se u prave i neprave. Pravi su oni koji se upotrebljavaju samo bezlično, a nepravi su postali od glagola koji se upotrebljavaju i lično s različnim značenjem.

Evo nekoliko bezličnih glagola:

Pravi su:decet, 2. decuit dolikuje dedecet, 2. dedecuit ne dolikuje licet, 2. licuit ili licitum est slobodno jeoportet, 2. oportuit treba pudet me, 2. puduit stid me je paenitet me, 2. paenituit kajem se

Nepravi su:

iuvat me, 1. iuvit godi mi;

isporedi iuvo, 1. iuvi, iutum pomagati

apparet, 2. appdruit jasno je;

isp. appareo, 2. apparui pokazati se

constat, 1. constitit poznato je

praestat, 1. praestitit bolje je

SINTAKSA

SINTAKSA PADEŽA

Akuzativ

Dva akuzativa i dva nominativa

§ 103.

Populus Ciceronem consulem creavit.Narod je Cicerona izabrao za konzula (konzulom).

U toj rečenici imamo dva akuzativa: Ciceronem i consulem. Ciceronem je objekt glagola creavit, a consulem je dio predikata jer dopunjuje glagol creavit.

Takva dva akuzativa stoje uz glagole: creo biram, facio činim, appello, dico nazivam, extstimo, habeo smatram koga čim i si. Akuzativ koji je dio predikata prevodimo na hrvatski ili srpski prijedlogom za s akuzativom ili samim instrumentalom.

§ 104.

A populo Cicčro consul creatus est.Ciceron je od naroda bio izabran za konzula.

U toj rečenici dolazi glagol creare u pasivu a ima uza se dva nominativa: Cicero i consul. Kad glagoli uz koje u aktivu stoje dva akuzativa dolaze u pasivu, imaju uza se dva nominativa. Prvi je subjekt a drugi dio predikata.

Nominativ kao dio predikata prevodimo nominativom, instrumentalom ili prijedlogom za s akuzativom.

Aktivne i pasivne rečenice

§ 105.

Discipulus librum legit.A discipulo liber legitur.

Učenik čita knjigu.

Labor animum nobilitat.Labore animus nobilitatur.

Rad oplemenjuje duh.

Aktivnu rečenicu možemo izreći i pasivno. U tom slučaju subjekt aktivne rečenice dolazi u

ablativ s prijedlogom a ili ab znači nešto živo, a bez prijedloga kad znači nešto neživo; objekt aktivne rečenice postaje subjekt pasivne a glagol dolazi pasiv i slaže se s novim subjektom.

Dativ

§ 106.

Dativus possessivus

Patri est domus. Otac ima kuću.Mihi nomen est Iulius (ili: Iulio). Ime mi je Julije.

Patri est domus znači isto što: Pater habet domum. Dativ u takvim primjerima znači da netko nešto ima, pa se zato takav dativ zove dativus possessivus (dativ posvojni).Isp. u nas: još da mi je zelen vijenac!

Uz mihi nomen est vlastito ime slaže se u padežu sa nomen ; ili sa mihi; prema tomu u navedenom primjeru može biti Iulius ili Iulio.

§ 107.

Dativus finalis

Labor nobis honori est. Rad nam je na čast.Sociis auxilio venite! Dođite u pomoć saveznicima!

U tim primjerima dolaze dva dativa, i to dativ lica na pitanje: komu? i dativ stvari na pitanje: čemu? (dativi lica: nobis i sociis i dativi stvari: honori i auxilio). Takav dativ na pitanje: čemu? dolazi uz glagole: esse biti, dare dati, venire doći, mittere poslati i slične a zove se dativus finalis (dativ svrhe).

§ 108.

Dativus commodi

Non scholae, sed vitae discimus. Ne učimo za školu, nego za život.

Dativi scholae i vitae pokazuju na čiju se korist vrši radnja: glagola discere. Takav se dativ zove dativus commodi (dativ koristi).

Genitiv

§ 109.

Genitivus obiectivus

Amor parentum liberis innatus est.Ljubav prema roditeljima djeci je prirođena.

U navedenom primjeru amor parentum znači: ljubav prema roditeljima; oni su objekt te ljubavi. Kad bismo tu misao izrekli glagolom, rekli bismo: Liberi parentes amant. Djeca ljube roditelje. Tu je parentes objekt, pa genitiv parentur nazivamo genitiv objektni.

Jednako je objektni genitiv u primjerima: spes praedae nada u plijen, metus nostri strah od nas, imperium Gallorum vlast nad Galima.

Objektni genitiv prevodimo najradije različitim prijedložnim izrazima.

Milites belli periti esse debent.

Vojnici moraju biti vješti ratu.

Genitiv objektni stoji i uz pridjeve kao što su: avidus lakom, cupidus željan, peritus vješt, memor sjećajući se, plenus pun, conscius svjestan.

§ 110.

Genitivus possessivus

Militum est pugnare. Dužnost je vojnika boriti se.Stulti est sine causa ridere. Običaj (znak) je luđaka smijati se bez razloga.

U gornjim primjerima posvojni genitivi militum i stultizajedno sa est tvore predikat. Takav genitiv prevodimo dodajući, prema smislu rečenice, jedan od ovih izraza: dužnost, običaj, svojstvo, znak.

Tuum est communi utilitati studere. Tvoja je dužnost nastojati oko opće koristi.Nostrum est patriam defendere. Naša je dužnost braniti domovinu. Mjesto posvojnoga genitiva ličnih zamjenica: mei, tui, svit, nostri, vestri uzima se srednji rod posvojne zamjenice: meum, tuum, suum, nostrum, vestrum.

Ablativ

§ 111.

Ablativus separationis

Milites nostri patriam servitute liberaverunt. Naši vojnici oslobodiše domovinu ropstva. Solon sud sponte patria cessit. Solon je svojevoljno otišao iz domovine. vacuus curis bez briga

Ablativ separationis pokazuje neko odvajanje a stoji uz glagole: liberare osloboditi, privare lišiti i sl. te uz pridjeve liber slobodan, vacuus prazan, bez čega, nudus lišen.

§ 112.

Ablatlvus causae

Rerum omniutn inopia milites perierunt. Zbog nestašice svega vojnici pogiboše.Achilles morte Patrocli vehementer lugebat. Ahilej se silno žalostio zbog smrti Patroklove

Ablativus causae pokazuje uzrok zbog kojega se neka radnja vrši. Često dolaze ablativi causae: odio iz mržnje, metu od straha, timore iz bojazni.

§ 113.

Ablatlvus qualitatis

Caesar fuit excelsa statura et capite calvo. Cezar je bio visoka stasa i ćelave glave.Svojstvo se ne izriče samo gentivom kao u našem jeziku nego i ablativom (ablativus qualitatis). Ablativ svojstva koji se redovno sastoji od imenice i atributa, označuje duševno ili tjelesno svojstvo.

§ 114.

Ablativus loci

Omnibus locis acriter pugnatum est. Na svim se mjestima vodila žestoka borba.Caesar tota provincia dilectum habuit. Cezar je vršio novačenje u cijeloj provinciji.

U ablativu mjesta (ablatlvus loci) stoje:oznake mjesta u kojima su riječi locus ili totus. Pamti: terra marique na kopnu i na moru, domi militiaeque u miru i u ratu.

§ 115.

Ablativus temporis

Antiquissimis temporibus omnia bona communia fuerunt. U najstarija vremena sva su dobra bila zajednička.Hora decima u deset sati, media nocte o ponoći,vere u proljeće,Kalendis Ianuariis 1. (prvoga) siječnja.

Na pitanje: kada? vrijeme se označuje ablativom bez prijedloga (ablativus temporis).

§ 116.

Upotreba imena mjesta bez prijedloga

1. Romam, Delum, Carthaginem, Athenas, Delphos proficisci u Rim, na Del, u Kartagu, u Atenu, u Delfe putovati;2. Roma, Delo, Carthagine, Athenis, Delphis redire iz Rima, sa Dela, iz Kartage, Atene, Delfa vratiti se;3. Romae, Deli, Carthagine, Athenis, Delphis habitare u Rimu, na Delu, u Kartagi, Ateni, Delfima boraviti.

Imena gradova i manjih otoka, kad nemaju apozicije, stoje bez prijed1oga, i to:1. na pitanje: kamo? u akuzativu, 2. na pitanje: odakle? u ablativu, 3. na pitanje: gdje? singularia tantum I i II deklinanacije u genitivu, a ostala imena u ablativu. Domum kući, domo od kuće, domi kod kuće; rus na selo, rure sa sela, ruri na selu; humo sa zemlje, humi na zemlji. Kao imena mjesta upotrebljavaju se i imenice domus, us, f, kuća, rus, ruris, n. selo i humus, -i, f. zemlja.

latinska gramatika

Documents