TEMELJNI METODOLOŠKI POJMOVI

Znanstvena metoda je skup spoznajno-epistemoloških načela logičkih i proceduralnih pravila koje znanost kao djelatnost primjenjuje u praksi znanstveno-istraživačke djelatnosti.

Pojam istraživanja odnosi se na onaj dio znanstvenoga rada koji je neposredno usmjeren na otkrivanje, opisivanje, objašnjavanje, predviđanje fenomena, tj. na dolaženje do novih znanstvenih spoznaja primjenom opće znanstvene metode i posebnih istraživačkih metoda.

Istraživačke metode su konkretizacija znanstvene metode, put ili način kombiniranja više specifičnih postupaka ovisno o predmetu (sadržaju), ciljevima i nacrtu istraživanja kojima se dolazi do novih spoznaja.

Pojam ispitivanje uži je od pojma istraživanje i odnosi se na posebne postupke (metode) kojima se opažaju, prikupljaju i evidentiraju činjenice o fenomenima (pojavama i procesima) objektivne stvarnosti, pretvaraju u podatke koji se sređuju i obrađuju također posebnim postupcima (metodama).

Treba razlikovati pojmove fenomen (pojava ili proces) kao dio objektivne stvarnosti od pojma znanstvenih činjenica koje predstavljaju osjetilne doživljaje te stvarnosti i pojam znanstveni podatak što je znanstvena činjenica pretvorena u evidentirani simbol.

Postoje posebni načini kojima se vrši “osluškivanje” i evidentiranje činjenica kao osjetilnih doživljaja stvarnosti i njihovo pretvaranje u znanstvene podatke. Ponekad se ti načini “osluškivanja”, registriranja osjetilnih informacija (činjenica) i njihovo pretvaranje u simbole (znanstvene podatke) naziva posebnim metodama ispitivanja ili češće postupcima prikupljanja i evidentiranja činjenica - (iskustvene evidencije).

Znanost je razvila bogat inventar postupaka za prikupljanje i evidenciju iskustvenih činjenica i instrumenata kojima činjenice pretvara u znanstvene podatke.

Postupci za prikupljanje (evidenciju, mjerenje) empirijskih činjenica i instrumenti pretvaranja činjenica u znanstvene podatke:

1) Studij i analiza operativne i znanstvene dokumentacije (evidencijski listovi, kartice)2) Sistematsko promatranje ( promatrač, tehničko pomagalo,protokoli snimanja, evidencije)3) Intervjuiranje (protokoli intervjua)4) Upitnik ( ili anketa)) 5) Procjenjivanje i prosuđivanje (ljestvice procjene, ljestvice stavova)6) Testiranje ( testovi i sl.)

Ciljevi znanosti ostvaruju se kroz nekoliko razina spoznaje koji se javljaju kao mogući partikularni ciljevi u znanstvenim istraživanjima:

znanstveno opisivanje (deskripcija) znanstveno razvrstavanje (klasifikacija) znanstveno objašnjenje (eksplanacija/objašnjenje) znanstveno predviđanje (prognoza)

FAZE PROCESA ISTRAŽIVANJA

1. Izbor i analiza (obrazloženje) istraživačkog problema2. Određivanje područja znanstvene analize3. Definiranje pojmova i njihova analiza4. Određivanje konkretnih ciljeva i zadataka istraživanja5. Postavljanje hipoteza ili problema (teorijska utemeljenost)6. Identifikacija, klasifikacija i operacionalizacija varijabli7. Utvrđivanje nacrta istraživanja 8. Izbor i razrada metoda, postupaka i instrumenata9. Planiranje i provođenje terenskog dijela istraživanja 10. Sređivanje i obrada podataka11. Analiza i interpretacija podataka i izvođenje zaključaka12. Pisanje izvješća i odabir načina objavljivanja rezultata

Kako formulirati istraživački problem?

Najviše ovisi o svrsi kojoj istraživanje treba poslužiti. Je li cilj čisto spoznajni, u užem smislu, ili pragmatički (rješavanje nekog konkretnog problema u praksi) ili kombinacija ovih svrha.Pojedinačne istraživačke probleme valja shvaćati uže, specifičnije koje je najpogodnije formulirati upitnom rečenicom koja precizno upućuje na smjer traganja za odgovorom.

Obrazloženje istraživačkog problema

Nakon što je problem odabran valja pristupiti njegovu obrazloženju koje ima svrhu njegova preciznijeg analiziranja. Ovisno o tome je li primarno lociran u društvenoj praksi ili u teoriji obrazlaže se potreba i eventualna znanstvena ili praktična korist njegova istraživanja. Obrazloženje problema dovest će do identifikacije ključnih pojmova koji su povezani s njim. Preliminarni popis ključnih pojmova kojima se označavaju dijelovi sadržaja problema služi kao vodič u traganju za stručnom i znanstvenom literaturom.

Specifikacija značenja ključnih pojmova

- popis ključnih pojmova- za svaki pojam odrediti smisaone elemente i područje uporabe- prilikom studija literature zabilježiti sve različite smisaone uporabe istih pojmova- prikupiti i zabilježiti što više operacionalnih definicija istih pojmova- odabrati jednu od definicija ili na temelju analize formulirati novu, pokusnu definiciju- odabranu definiciju dati na kritičku prosudbu - odrediti konačnu definiciju pojma i konzistentno je upotrebljavati u istraživanju

ODREĐIVANJE SVRHE ILI CILJA ISTRAŽIVANJA

Svrha istraživanja nekog društvenog fenomena može biti:

-doprinos osnovnom znanju (teorijskom objašnjenju) nekog dijela društvene stvarnosti;

-vrednovanje neke društvene akcije (programa) ili

-pokušaja da se uz pomoć znanstvenog pristupa riješi neki sasvim konkretni lokalni problem.

S obzirom na navedena moguće svrhe pojedinih istraživačkih zadataka moguće je izvršiti tipologiju društvenih istraživanja:

1. Doprinos osnovnom znanju ili teoriji - temeljno (fundamentalno) istraživanje

2. Objašnjenje društvenih problema na temelju postojećih teorijskih spoznaja – primijenjeno (aplikativno) istraživanje)

3. Razvoj društvenih programa ili proizvoda – razvojno istraživanje ili tvorbeno vrednovanje

4. Donošenje odluka o vrijednosti nekog društvenog programa, akcije ili odluke o relativnoj vrijednosti više njih – evaluacijsko istraživanje (zaključno vrednovanje)

5. Rješavanje konkretnog, lokalnog pojedinačnog problema – akcijsko istraživanje (problem- solving)

Podjela na sljedećih pet istraživačkih metoda koje daju mogućnosti izbora strategije za odgovore na različite istraživačke upite:

- Povijesna metoda (primjenom različitih postupaka i instrumenata daje odgovore na sva pitanja koja se tiču fenomena odgoja i obrazovanja iz prošlosti)

- Deskriptivna metoda ( primjenom različitih postupaka i instrumenata odgovara na sva pitanja o sadašnjem statusu i strukturi fenomena.

- Korelativna metoda odgovora na pitanja o odnosima međusobnim vezama fenomena i njihovih različitih obilježja.

- Uzročno-komparativna metoda produbljuje odgovore na pitanja o odnosima stavljajući ih u kontekst uzročno-posljedičnie povezanosti u prirodnm okruženju.

- Eksperimentalna metoda odgovara na pitanja o zakonitim uzročno-posljedičnim odnosima u kontroliranim uvjetima u kojima se isključuju ostale mogućnosti povezanosti.

Pojam paradigma najopćenitije znači primjer ili obrazac prema kojem se neka djelatnost ravna.

KVANTITATIVNO ISTRAŽIVANJE KVALITATIVNO ISTRAŽIVANJE

ili PARADIGMA POJAŠNJAVANJA

- rezultati prikazani brojkama

- potrebno je odrediti cilj

- što širi uzorak (uglavnom – slučajni)

- usporedba dviju skupina (skupina koja se istražuje i kontrolna skupina)

- potrebno je postaviti 1 glavnu hipotezu i nekoliko pomoćnih (u formi pitanja) (hipoteza je misaoni odgovor na istraživački upit)

- istraživanje – provjeravanje hipoteze/a Tek kada se postavi hipoteza može se precizno znati koje empirijske činjenice valja prikupiti i kojim spoznajama ovladati da bi se odgovorilo na upit.

Vrste hipoteza po sadržaju: deskriptivne, klasifikacijske, objašnjavajuće, prognostičke Kriteriji za dobre hipoteze:

- VALJANOST ( mora se odnositi na problem istraživanja)

- POJMOVNA JASNOĆA (dosljedna uporaba pojmova)

- ISKUSTVENA PROVJERLJIVOST (mora postojati mogućnost potvrđivanja ili odbacivanja

- SPECIFIČNA (ne smije biti toliko općenita da je nemoguća provjera;

ili PARADIGMA RAZUMIJEVANJA

- rezultati prikazani opisno (riječima)

- potrebno je odrediti cilj

- mali uzorak

- ide se u „dubinu“ – studije pojedinih Slučajeva ili manjih grupa

- potrebno je definirati problem (u formi pitanja) Njemački filozof Wilhelm Dilthey uveo je razlikovanje između koncepta objašnjenja i razumijevanja. Smatrao je da je priroda čovjeka i društvenih odnosa (interakcija) takva da se oni ne mogu objasniti izvana kao prirodne pojave već samo intuitivno razumjeti. Budući da je čovjek svjesno biće jedinstvene osobnosti, njegove reakcije i motivacija su uvijek podložne svjesnoj preradi. Stoga se mogu razumjeti i to mehanizmom empatije, uvažavajući cjelokupni kontekst (holistički) u kojem se zbiva interakcija.

Iz ovakve epistemološko-metodološke pozicije razvio se ovaj obrazac operacionalizacije istraživanja, prvo u humanističkim, a potom i u društvenim znanostima uključivo znanost o odgoju i obrazovanju.

Kvalitativna (paradigma razumijevanja) polazi od stava da stanovit broj društvenih fenomena ima specifičnu prirodu zbog koje nije dostupan deduktivno-analitičkim

tada se dijeli na više manjih)

- POVEZANOST S TEORIJOM

Krajnji cilj je prikupljanje što šire baze iskustvenih podataka iz kojih se mogu izvesti zaključci. Zaključci se nastoje generalizirati (uopćiti). Iz takvih uopćenja (objašnjenja) generiraju se uže ili šire teorijske strukture koje služe za daljnju operacionalizaciju empirijskih istraživanja.

istraživačkim procedurama i zato ostaje nerazjašnjen (nespoznat).Pri tome se primarno misli na društvene fenomene čija je bit živa međuljudska interakcija na koju ljudi svjesno utječu i daju joj specifično značenje (npr. odgojno-obrazovni fenomeni). Budući da se ljudsko ponašanje ne odvija putem zadatih, univerzalnih obrazaca, smatraju zagovornici kvalitativne paradigme, spoznaju valja usmjeriti na razumijevanje simboličkog sustava i značenja koja im pridaju subjekti neke interakcije u nekom određenom kontekstu.

Prednost ranoj identifikaciji problema istraživanja i razvijanju istraživačkih pitanja preko niza hipoteza, izbora predmeta istraživanja i metoda za analizu podataka.

Prijedlog istraživanja mora biti napisan na temelju faza preko kojih se provodi studija (npr. planiranje, prikupljanje podataka, analiza, implementacija, interpretacija i sl.).

TIJEK RADA

1. Izbor i obrazloženje istraživačkog problema

2. Određivanje svrhe istraživanja 3. Izbor i razrada metoda, istraživačkih

postupaka i instrumenata4. Planiranje i provođenje terenskog dijela

istraživanja5. Sređivanje i interpretacija podataka6. Pisanje i objavljivanje izvješća

ŠTO JE U FOKUSU KVALITATIVNIH ISTRAŽIVANJA:

a) Razumijevanje i interpretacija značenja koja ljudi pridaju različitim predmetima i događajima u osobnim odnosima;

b) Razumijevanje i interpretacija specifičnih simboličkih sustava koje sudionici izgrađuju u interakciji;

c) Razumijevanje i interpretacija jedinstvenog društvenog konteksta kao cjeline (holistički pristup).

OBILJEŽJA KVALITATIVNIH ISTRAŽIVANJA

1. Kvalitativna istraživanja polaze od i odvijaju se u prirodnom okruženju kao izvoru podataka i kontekstu fenomena. (Smatra se da je ljudsko ponašanje pod utjecajem okruženja i uvijek vezano uz neki kontekst koji mu sami pridaju).

2. Kvalitativno istraživanje traga za značenjem koje sudionici (ispitanici) neke interakcije pridaju situaciji; ili na koji je način promišljaju svoje uloge (zauzimanje perspektive sudionika). Dinamika situacije razumijeva se putem učenja perspektive različitih sudionika.

3. Kvalitativno istraživanje je deskriptivno, bogato ilustrirano originalnim izjavama, anegdotama, fotografijama, i drugim dokumentima.

4. Kvalitativno istraživanje više je fokusirano na razumijevanje i interpretaciju procesa interakcije, nego na sam rezultat (npr. proces odgojne interakcije).

5. Kvalitativno istraživanje uvijek je induktivno. Polazi od neposrednog iskustva, a ne od unaprijed usvojenog teorijskog stava koji valja potvrditi ili odbaciti. Teorija se može naknadno graditi iz mase empirijskih podataka «grounded theory».

Kada je kvalitativni istraživač formulirao istraživačko pitanje, locirao "polje" istraživanja i selekcionirao određeni broj sudionika, tada treba odlučiti koje su najprikladnije metode a prikupljanje podataka.

Najčešće se koriste strategije koje su kombinacija sudjelujućeg promatranja, dubinskog intervjuiranja i analize dokumentacije.

Tko i što će biti predmet studije:Ovo pitanje uključuje analizu pojedinačnih slučajeva, studij fenomena i posebne

socijalne procese.

Prvo se mogu proučavati pojedinačni slučajevi i to se naziva idiografska (intenzivna) studija slučaja.

Drugo, istraživač se može usmjeriti na brojne slučajeve, što se naziva kolektivna studija slučaja.

Treće, istraživač može ispitivati višestruke procese na razini nekoliko različitih slučajeva.

Svaki kvalitativni istraživač započinje svoju studiju pitanjem: Što želim spoznati u ovoj studiji? To je polazišna točka svakog istraživanja. S obzirom na prirodu upita, oblikuju se sva daljnja istraživačka pitanja. Nakon postavljanja i razjašnjenja istraživačkog pitanja, odabiremo adekvatnu metodologiju i nastavljamo s izvođenjem istraživačkog projekta. Nacrt kvalitativnog istraživanja započinje, dakle, s pitanjem, ali pri tome se imaju u vidu stvarni subjekti koji su dio šireg socijalnog okruženja (npr. obitelji, društvene grupe i sl.)