KVADRATURA DUGE

DORTA JAGIĆ

SADRŽAJ

I. ŽUTI CIKLUS,žut kao iščupani žalac smrti 1 ..................................................................................................

žuto uho 2 ................................................................................................................................

mi ptice, a ribe, a riječi 4 .........................................................................................................

svetice iz ničijeg kalendara 5 ...................................................................................................

hrvatski radio i televizija 6 .......................................................................................................

pogled s broda za taršiš 8 ........................................................................................................

II. CRNI ILINARANČASTI CIKLUS 9 ..........................................................................................................

tijelo u crnoj baklavi 10 ............................................................................................................

kantata o kavi 12 ......................................................................................................................

plava šetnja 14 .........................................................................................................................

amen i gore 16 .........................................................................................................................

nečisto ime 17 ..........................................................................................................................

crne knjige sa šlagom 19 .........................................................................................................

III. CRVENI CIKLUS,kao svi krvni savezi 20 .............................................................................................................

put do češlja 21 ........................................................................................................................

letjeti s toplim pećima 22 .........................................................................................................

ja sam portret, putovanje i život 24 .........................................................................................

ljubav 25 ..................................................................................................................................

moj čovjek psalam 26 ...............................................................................................................

medeni mjesec 28 ....................................................................................................................

spasilačka služba 30 ................................................................................................................

jetkanje 31 ...............................................................................................................................

IV. ZELENI CIKLUS,tamnnozelen kao psalam 27. 33 ...............................................................................................

31. rođendan 34 .......................................................................................................................

maline 35 .................................................................................................................................

pohvala vrsnoj ženi 37 .............................................................................................................

šeširić na stupu soli 39 ............................................................................................................

V. PLAVI CIKLUS,sjajnoplav kao ruski znoj 40 .....................................................................................................

brdo iza slova 41 ......................................................................................................................

zima 05/06 43 ...........................................................................................................................

tablica množenja i dijeljenja 45 ...............................................................................................

VI. LJUBIČASTI CIKLUS,

kao ružičasti otok s olujnim obalama 48 ..................................................................................

samci koje znam 49 ..................................................................................................................

bitak i vrijeme 51 .....................................................................................................................

nova cesta bb 53 ......................................................................................................................

sad pojedi cvijeća 54 ................................................................................................................

O autorici 55 ............................................................................................................................

Impresum 56 ............................................................................................................................

I. ŽUTI CIKLUS,žut kao iščupani žalac smrti

(O pojavi okrugle duge u oblaku nad Hvarom prije dvije jeseninije zahvalno ni govoriti ni pisati pjesme.Možda joj jedino posvetiti knjigu.)

1

ŽUTO UHO

slušam što ljudi govore uglavnomžutim uhom pa ne čujemu vrat mi se uguralo uhodugo i mrtvonad moj dimnjak doletjelapregrijana ustamaloprije udarila riječju o meni ubožje uho bez štapića bum o tlomoj jedini vijenaci tako ne znajući da siutovarile u svoje žute ušiiste te smrtonosne bademe,hladnu gorčinu s otkinutogpalucavog vrška i sadnema ništa nova pod suncemnijedno bezbolno bušenje ušijuljudi sišu palac i idu s poslanose u pernici svoje klempave uši za ugurati prsti poškakljati unutra tog malog gluhog duhastvorenog zbog subotetu u same zamućene ušiuđi si dečkoi razgledaj tajnu ušku koja sluša i ozdravljatu ti srce sjedi ko zid smjehanalik stetoskopu stvara pod kožomtopot kopita trudne kobilekoja s vrućim dahom u očimajezdi iz visine božjeg uha nadječakovom mrtvom uhuja dječak neću to ružno uho pada na dlantopi se, odlazi u svinje abog mi podgrijava

2

grlo, ime i ruku

3

MI PTICE, A RIBE, A RIJEČI

u početku,kao duh u postankumi, ptice tek izletjele iz križalebdimo nad tamnim vodamajoš nejasne svome kljunudirljivo razrađujemo godinamai pad i let i padprihvatljiv zrnu metka i našemneprobojnom tijelcuod žutoga skaja što prolazi krozsve zidovedugo učimo prepoznavati naš vjetari ljubiti se s njime u trbuh u munji ana zemlji rubikovom kockomodvajati more od kopnai na tlunapuhavati čvrste sfere zraka,što će se tek kad poletimopo trgovima uvaljati u brašnoi postati vidljivesvima jestivekugle živihriječi

4

SVETICE IZ NIČIJEG KALENDARA

kako na nebu tako i na zemljikad pomaže usne uljem, narastei izuje se kao gazivodauđe u rijeku i skače uvis svakodnevnoizgovoriti uživorekord o nezamislivom čudunajprije ona pamali vepar koji čeka da se rodi ispod kamenadozvan

5

HRVATSKI RADIO I TELEVIZIJA

daljinskimradio i televizija mi izvrnu džepove pred svimai svaki dan emitiraju prije dnevnikada nemam ništa za kupitiništa za prodatipa me onda povijesnoizbrišuusred reklama iz kućne antene lijepe misužene lisičje očida zakolutam zavist na kaučušto se u katodnim cijevima u sjeni aktovkiuz zdravo i daj ljube u džep od licasvi novčanici kojima pogledaš u okvir naočalaa oni narastu s odašiljača diljem zemljenalik na svoje alpsko srebrokao gazda na svog psa.pseto je to oštro, pazi!pazim, laje mi novac na uhozato će pojesti jednu novozavjetnu noćbez struje i fobiolinaprezrena iz raznih cijevi reći ćumakar svojoj suženoj bananida ja imam svega taman.banano, sjednii zri! imam beskrajnu krv kao bijelukošulju do podasedam dana stvaranja za isplestii pokriti se njima do bradei mekanog vrata što sja kao trubanad malim crvenim moremnisko u utrobi što se razdvaja na glas ribaraa glas ribara je kuhar što u naše bolne škrge

6

ukuhava milosti otkrivenu tajnu idealnog mužatako meko obložena je sveta riznicato božje more u mom trbuhupa kad me radio i televizija izvrnuna kvizu pred svima savijem glavu zapušemdavidove izdaheu plišanu uvalu uha uto smeđe kormilo na putara putar je moje uzdignuto čelos kauča me kućivode svijetlećizavežljaji sionske trave

7

POGLED S BRODA ZA TARŠIŠ

dok bježiš, barpogledaj kroz zemlju kakosu neki tamno mrtvi.poštari, kotlokrpe, trgovci platnimagraditelji malih pariza, grbavi zvonarii lađari, piljarice.tako djetinjasto stisnuti pod zemljuspavaju u nevjeri.izgledaju kao provincijsko kazalište noću samo.ranjeno i neprijateljski.tamo na bliskom istoku noću nema zemlje.iz adamovog bedra istječudvije smeđe rijeke,teški znoj eufrata i teški dah tigrisa.nanose mulj,naplavljuju mrtveostavljen teret uz oborenadebla i žuto trunjemlak vjetar će nisko zavaljati snovesamo se namjestipogledaj kroz zemljune spoznaj nikaddobrozlo

8

II. CRNI ILINARANČASTI CIKLUS

U oblaku kad se pojavi duga,ja ću je vidjeti…Post 9,16

9

TIJELO U CRNOJ BAKLAVI

Sv. Pavlu i dr. Freudu

svako tijelo žudi za krivnjomnapinje se da mu niknujoš tri slomljene noge ispod struka i utetoviranasuza, iza uha zataknuta cigaretaa iz srca žuti tamjan dimkao stalno iščašeno ramenagaženog mravatijelo će te ugurati s krznom kroz žarulju u svjetloa propadati naglavce u bunar za znanjemna dnu tog đavla oblizati otrovni sladoledod tuđeg skašenoga tijelatijelo želi pritegnuti bogau svoje bijelo odijelce bez zrakaorganizirat siromaštvo i babine papučetijelo je bijesno na svoju skupocjenostizumrle životinjei lopta se prljavim krpama sa strahomsmanjuje se samo iznutrakao kiseli zidovi naopake ružičaste kućeu susjedstvu u kojoj skoro svi žive trudniu žudnji za nečimtijelo se vrtastim jezikom pravi da titrakao sve u kvantnom sudoperua jedva se miče iznad kičmei strasno stari trbuhom pri tlu taskorena trska s glavommisli da je vidjela cicu-macuda joj je na licu stopostoogrebotina

10

od neba

11

KANTATA O KAVI

za stolom u kafeteriji koja je brijačnica i kockarnicadakle cijeli svijetsjedim na turskoj kavi s francuskim kraljem lujom xiv.(prvi esspreso-aparat bit će izumljen tek za dvjesto godina,pa pijem crnu).šutim i gledam kroz dimkako mi raste ogroman crveni rep sličan lujevomdok se on hvalikako je on njegovo nizozemsko drvce kavebilo mama milijunima stabala kave u americi i širom svijeta.u kutu sedam aristokrata mirno kartaju ombrei pijuckaju kavu iz šalica bez rukohvata.tek tu i tamo izmile im tanki gujinji jeziciobloženi debelim smeđim talogom.nešto bliže našem stolu sve grbaviji koptski redovnicimumljaju nad šalicama,a arapski liječnici raspravljaju jel bolja coffea arabica ili coffea robusta.baš kad sam luju natuknula pospanija nego prijeda mi je više zlo od te dokone navikei kako neću više nikada popiti ni jednu jedinuulazi otkrivatelj kofeina, doktor sylvestre doufour.ispravlja me nestrpljivo još izdalekadraga, ne nikako naziv kava, ili nutmeg,već arapsko vino.to je izvorni zbog fermentacije.zaobilazi napučeni stol za gatanje iz talogai sjeda k nama.konobar mu žurno donosi prirodni naranča juicepa ispriča kako je jučer na svojoj prvoj kavibedasti papa klement vii kavu pred svima krstio u kršćansko piće.svi otpijaju gutljaj crnke i smiju se.ja napokon zgazim nogom zmijicu pod stolom

12

i ustajem platiti račun jer luj nikad nema za kavu.mislim si kako su je samo pametni trgovci vinimai limunadama iz italijenazvali vražjim napitkom

13

PLAVA ŠETNJA

dobro,najlakšibijeg od noževa na stolcuzove se brza šetnja.u ruci dvosjekla olovka za smrt zlih žabai kornjača! za pasom ubojitaposlanica rimljanima.neka je put od a do b jednak tii ako je jezična maska sklizavakao rasklimane sunčane naočale na kosinosim je kad je teško jasno reći volimdok kombiniram znakovenevažan susret kod mostaa izmet još jedne samoće je ubačenanevidljiva lutka u torbi itramvajska krv na poništenoj karti.šetam i šiljim ljubav za svekičma raste kao drvou koraku se tanji oklop kornjačeispod mojih nateklih leđa nestaješetam, nizbrdo otpalanjezina koža pozdravljam nekogozdravlja munja kroz krošnjutu kod konobe pjevaju breze u nizovimarugaju se žabljim trbusimai hosana, hosana za šetače s još uvijek malimdometom do ciglane i prve radničke rupena pola puta trebamjoš uništiti suvišnu kost,kolonu ss-vozila, odvratiti očiod središta zemljei dosta! maska je pukla kao soba,

14

lutka je čula, istresijoj licei stani

15

AMEN I GORE

u umornome džepu muža u bazgi u dahu komarcau žitu amen i gorenad nama toplo srce zibaotvoren sapun od krvi, sapun od vodenašli smo vrata tvornice za preradu riječi u mesou ormaru na zoripod njom prolaze crni zubi i mravii tijeloi kad ruka ruci opipava probodenostzora bude prisutna u stvarimapomalja se slatko pisanjeprokletost stalka zakona u hrđi leži izvrnutna božjoj suzi nema ga više u kadinoga ne juri na ježa u jakoj kaviu vrno zrno sol mi istjerali licem premanekoj prepariranoj mački i ženima nisu ni blizu mojoj suzioduvijek se sol poslužuje mliječnim ustimakad kažeš isus te volipo rubovima usne raste meka kožapijana i pruženabez mogućnosti ikakvog porubaikakvog svršetka

16

NEČISTO IME

njeno ime ješest puta dva je nula reče piton,i naprijed marš u mrtvi vrat, u sobu!otvorio se pogled ukrajolik bez staze koja bi svakogaodvijugala negdje na rijeku.kad ustane više ne moli bogazaželi glazbu iz narančea dođe muk i zabole je prevelike kosti na nebusjeća se proklete zmije u kaviprvo je bilo kamenovano oko, pa i uho se začepilozaiskrilo bačeno o pod,u namašćeno lice čupave lilits e-mail obavijesti„u wc-u je non-stop internet i sado-mazo vampiri“neka žena je u tami do sisala palacda zasjameđu zidinama može sjati samopresveta krv ispod kožea vani po toplim crnim bregovimaneka čežnjom zaslađena kiša i daljeoštri puževa ljubavna koplja,isparava miris mokre šume i malinanoć rađa životinje kaoda tuče vrhnjesove piju vodu i ljudipovraćaju danjutros joj je kamenjesasvim istanjilo sjećanje naostatke okrugle pravokutne dugea odakle sad izsmanjenog srca da izgovori stolce

17

za goste oblake a neka ih tamo dalekonema purpurne kiše za nastajuće kolutićavce na tluni za progristi strog krovkovan u grču zakazneno popravni odjelmaleno moje ovegodine

18

CRNE KNJIGE SA ŠLAGOM

kažekolutajućikuglicama sladoleda i sitne dugmadi kao da čistisvoje nerođeno dijetesvako moje podcrtavanje, okretanje listovaotpuhuje na kraj svijetaživoga drugogakoji ubrzano izdiše poredsvakog kioska, svake banderei moji prsti s olovčicom zaklanjaju njegovugrbu punu malih plišanih stvaricuromogla sam reći i posve drugi jezikposve drukčiji životposve drukčiju gladnarasti kao veliki grad sa zastavamanikada na pola kopljanikada samas toljagom knjigom

19

III. CRVENI CIKLUS,kao svi krvni savezi

20

PUT DO ČEŠLJA

ne boj se, glavo mojatako djetinje!ne zapinji mi haljinom za rub stolane posrći nosom u zavojuza ognjena brda salatei svo to crveno zakrvavljeno mesoto se uopće ne očekujeod tebe.pomisli zacakljenim okom pred svim timzamusanim čašama u zrakukako je bog abrahamov dobarprema tebi.nasloni se na ovu večer margarina ikonfeta kao na majušno ogledalona kojem na svadbi u kani galilejskojsretna sjediš na iskovanom prstenukao na prvom jajetu na planeti.hodaj lijepo ruko,baci maramicu, koliko je satii baš je ružno vrijemepa kreni u muški wc i popravi rep.gore kod lustera zamotan nas čekasveti samsonov češalj.a ti, vratu moj, (na ovoj posljednjojtuđoj svadbi)ne kruti sena mene niz tijelo!ionako je sve ovo bez dobreglazbe za naš pleso ti malabožja violino

21

LETJETI S TOPLIM PEĆIMA

u danima kada nikoga ne volimpada kiša i janiz ulicu puštam brodiće od novinau njima zapostavljene kositrene vojnikeiščupane iz božjeg tijela još davno za meneda ih brišem, laštim.ipak ne šljapnem u prvu kanalizacijuali ne kaže nit hvala nitkupim nekom srećku nit napunim hlače novim knjigamajer odustajem od zavjeta s nebiblijskim vitrinama.da bar u povratku u busu zažmirim dok se ne opustimi u mislima naučim zbog svih živih bića, kao kapetan noavoziti starog golfa.da ispravim leđa, maknem kravu s cestekažem svima dolje na okretištu naše tajno ime izvađenoiz kruha, našu mrvu, naš pokaz.da te bar u takvom dane bože poljubimkao nešto posljednjei prije nego se dolje na okretištu pošta zatvoripošaljem nekom pijancu izgubljenu osobnuzauzvrat ne očekujući ništau danima kada nikoga ne volimnebo je drukčije u sumrak.nebo bude prostački sivo, zgrušano,neutješno nad djevojčicama sa smokijemkoje u gužvi autobusa stoje kraj vrata i treba im majčinska ljubav.da bar sad nad gradom okrutno pljusneiz te rasporene ribe,da zagrmi kao iz grobapa da moram ravno iz orkanske olujetrčati kući na vruće palačinke u koje je zamotanamoja draga, još nepoznata obitelj.

22

da jazapravo neka žena vani na noćnoj kišidugo skidam mokre čizmei gledam kroz prozor kakomi buduća djeca rastu na tepihu jedući munchmalow,lijepom tati čitaju stihove iz propovjednikaa cijela naša ulica uzlijeće na nebo osvijetljenaogromnim usijanim pećimaraznim specijalnim efektimaiz neke božićne spilbergove zakladeza naviklanu obećanu djecu

23

JA SAM PORTRET, PUTOVANJE I ŽIVOT

u ruci mi stol, u licu mi jabuke.u ruci mi stol i stolac i zid.u zidu nije ništa.na stolcu novi svijet i ruka na svadbenom stolu.na stolu dvije ruke kupe mrvice.nisu moje. mladog portretista koji me traži,omogućuje, voli.u najvećoj mrvi zob za golubove i prašina za pse.u najmanjoj zaboravljeni okrugli kvadrat.u kvadratu točno deset nauljenih žlica.svaka žlica jedan dan na dalekom putovanjupustinjom srca u bijelom golfubijeloj strijeli.

24

LJUBAV

prešla je ulicu na crveno, upalilo se zeleno poslije nje i smijalo se.kazala je nešto golubu do sebe.golub je rekao snajperu.snajperisti su spustili pogled i zaplakali u maramice.maramice su se natopile iscjeljenjem.prijetila je kiša. kiša zrela kao grožđe. grožđe tamno kao đeram.đeram lijep kao sandale. sandale čudne kao svatovi.skinula ih je. nisu bile potrebne za hod po lokvama,po toj skupoj vodi od smokava.ona je koračala vodom, a obećanje je pošlo ususret cestom.crnilo se i nosilo je.prošla ga je kraj mosta bez velikog uzdaha.hladne su joj ruke zapljeskale. ruke kao bol. bol kao grob.grob kao žar.njezina suza izdužila se kao red za kruh,a kruhu narastao dug red za ovaj dan,ali u drugom danu je ta ljubav,to obećanje.

25

MOJ ČOVJEK PSALAM

nizmlazkroz olukegričke topove, vijaduktei kabanice vinule se molitve ocus taman dovoljno koljenaodapete pravo u treće neboi poslije najuže, četvrte strašne zimekao jeka šiknuše, doletješe namu staro malo hrvatsko nebokao lav, golubovi, ribete trojstvene božje očite oči kao ljetni vlak za splitkao noćno sanjkanje, kao agavinprsnuli životovdje je nebo lazar, izađilazar nebo je odvalilo kamen i izašloiz gliptoteke stolne crkveodmotalo zavoje, iscjelilo svoju suhubetlehemsku zvijezdu.nisko pod njim božje su rukezadavile oblake krivnjeznaš koje one što su ih stare svinjeoprasile iz svraki, crnih kopčica savezas izidom i bebom koja ne rastenit zna tko je taj ranjeniktaj moj čovjek psalamsad napokon pjeva slobodanubrzano diše na božje očikao dijete što je netom istrčaloiz otključanog ormaranema više naslijeđenog tereta predaka

26

pa u tri dana izrasta u sav dovoljan dommeni i djeci, božjim riječimašto ih razmazuje po ulju, potokunoću slika psalme u ateljeu,imenuje voće i stvarisvake subotesnima dokumentarac o svojoj šetnjiedenskim vrtom i držanju za spasiteljevuprobodenu rukui kako mu tada iz ustaispadaju i suše se na tlu sve oneplastične molitve svecimau nanizanim zrnimana napuhivanje iumiranje

27

MEDENI MJESEC

nedjeljom navečer poslije bogoslužjau maglovitom tramvaju uvijek mogu početi stvaranjeiz ničega.nema čak ni gradonačelnika, nema ni kanarinca.nema ni ostavljenoga ljubavnog pismakontrolorki karata u štanc-aparatunema suhog ručnika, paste za ružičaste cipele,ženskog zahoda.nema ni jedne kartonske kutije s ostavljenomdjevojčicom i porukom.po turobnoj golotinji čeških prozora i stolacaočito je da kingovi žderači vremenaprvo u tramvaju sat pomaknu na zimsko vrijeme.mogla bih plakati nad odbačenom kriškom kruhai čašom crnog vina na stepenicikraj prednjih vrata.ne da mi se jer nema ni glazbe ni grijanja,ni onog scenarista sa htv-akoji ne vjeruje da je čovjek bio na mjesecu.nema ni lažnih magistara s platfusomni zaostalih mina ispod sjedala.u hladnoj dvanaestici od nikoga gledanaod nikoga smetanavučem kabel skroz od boga do trajnoga dragogado susjeda muža koji se zove skoro kao ja.želim ga napokon dovući i posjesti, bar doposljednje stanice.znam samo da je ciganski lijep ida se kreće pomoću kistova.ali na pustim stolicama nema nikogatko bi mu pročitao prava i stavio lisiceu slučaju da uđe na sljedećoj stanici.

28

a ako me kao i uvijek drsko upita je si li se udalakud ću sa svim tim harmonikama i svadbenim posuđemna medeni mjesecjoš prije kvaternikovog trga

29

SPASILAČKA SLUŽBA

susret u bogovićevoj, zapravo, polu.on hoda ulicom, a ulica se sva odljepljuje,diže se za njim kao surferski val,on to ne vidijer nije se lako okrenuti kad imaš osjećaj date netko gledaja plovim na kresti uspravna kao svijećau elegantnom crvenom kaputudok mali noćni prolaznici paničnozaplivavaju prema trgu i frankopanskojhvataju se za daske, grane i letvene bi li kako stigli na posljednji tramvaj.s pravom mi se čini da sam neupadljivatamo gore u asfaltnoj pjenipa ga pomalo neoprezno pratim previšeispravljene kičmei brzinski popravljenog tamnocrvenogaruža.smišljam što pametnija pitanja na tom kratkom putuali mi ni jedno ne pada na pamet.samo glupom buljim i smješkam seu ta ležerno savijena leđa.tu i tamo blagoslovim ih kao novi otok.tko zna zašto me taj neukrotivi valtoliko voli i točno na vrijeme izbacuje ulicu daljekao brižni otac.možda da se ne osjetim promašenokad sama dođem kućikao onaj moj plavi tanjur na polici u sobipun starih, oglodanih odgovora

30

JETKANJE

iz njegove zaručničke ruke u crvenu božju utrobudugogodišnjejetkanje jetkanje jetkanjeda dođu po mene onu pravudjeveruše i poštarice e-mailato zavjetno sabatno jutrokoje evosamo što nije, ali ipak već jestvara mi prikladnu laganuglavu širi miris prolaska dviju pavlovih poslanicakroz sirotinjsku dotu u maminomormaru u krstionici već se izvijajuprigodne izreke za beskrajno tijesto našesvadbene pite i kao da nisam pogriješilajutros sam nisko ustala istrah od ničega oprala na sklopljene rukekad li na mojim balkonima maketaljudskog paraplastična na vitrini i na radnom stolujoš jedna za skeptične susjedeu autu je kuma već načela kazetu proslavei jurećih putničkih vlakova brzih kao teglica kojapada na tebe samca a samac se izmakneod slatke nade sluđen u izvezen jastuktaj jastuk prehlađen uzdiše ali dade se otjeratikomplimentima i pjesmom s pregolemogpešćeničkog zvonikazvoni gol mladenac u studenoj vodii da to zvono napokon podcikne iumre rađajući sreću kao agavana izabranom križanju dviju cestaza sve nas

31

unaprijed zaljubljene

32

IV. ZELENI CIKLUS,tamnnozelen kao psalam 27.

33

31. ROĐENDAN

ako tog jutra, pa makar ti bio 31. rođendannisi ustala iz torteiz kreveta kao božje dijeteu kožuhu s izvezenim crvenim klizaljkamabrige ti se tokom danagomilaju kao krpice za naočalenešto kao razlivena stara koža vuka skori se na torbicina patent zatvaraču hlačahvata se po noktima, mobitelu, novčanikui ometa signale iz svemirakoje ti šalje uskrslo vrhovno bićeu takvim se danima prejedeš piletine za ručaki sjedneš pisati prosječne kokošje pjesmezbog rastuće napetosti u vratui vodostaja rijeke cetinenazoveš urednika, sestričnu i preostalu živu bakua zamusano se čudovištešćućuri u maternici, tiho plače i pije crnu kavuu sumrak zavija pod pazuhoma nevečer te raspori i napuni kamenjemiako je ono to koje je mrtvoi smiješnosutradan lovci i geometri na prozoru mjerkajukoliko ovoga puta brizi nije uspjeloprodužiti život slavljenici bar za jedankrvavi lakat

34

MALINE

ostavi mi taj stari perectog pitonaskini ga s vrata.neću. kako da ti dobacim strah.strah od starenja je bar ovdjea taj je tvoj drveni plus dalekood ovog dućana sa šarenim cipelamau kosi nosim već tri sijedei crtančice djeteta u srednjim godinama.nije, tu sam dolje. kupit ću ti troje štikle s torbom.ne nisi. previsoko si jer me tvoje kraljevsko čelozove u trn. pa zbogomidem dolje leći u saprofite, u antifalten kremeu muškim se kaubojkama otklizatipod kamen, po neplodnoj zemlji ispod mostai šina da sakrijem ova usamljena usta, te boreiza smokvine trske,iza nekog dobrog djela.a sad, makni mi se iz trbuhamoram brzo objaviti urbanu vilu iumijesiti roman, ispeći svoj babilonski toranji reći neka bude ispred kuće bazenod žurbe mi se maste oči,kajak za bijeg i krokodilski kofer,u gluhom uhu mi zvoni samo zrno kavei neočišćene oči boleispod tvoje zlatno asfaltneceste s grožđem, rafaelom.zato nabroji do desetpa potrči za mnom i poviči „gdje si?“a ja ću rećipazi! juri pun tramvaj, bože na tebe

35

smrtonosan kao i uvijek,tu sam iza,pobojah se jer sam gola pa se sakrih.prepoznat ćeš me kod breze pogrbljenih ženanosim jackie o. naočale, usputan posaoi trčim u masi starijih od tebe.srećom, uvijek si sporiji od menezačas ćeš me stićijer na leđima nosiš raspukleuvijek svježe malinei oprost

36

POHVALA VRSNOJ ŽENI

odavna Ružici M.

spava luda djevica do podne, spavakao razmažena pastrva na ulju, spava na desnoj rucina debelom bedru na svakojsvojoj bolnoj kostigore spava grad, nazad tatici visia kosa raste izokrenuta dolje.muževo rebro na nju mrmlja,povijest žena mrmljai teški zalaz na prozoru sobekao na flamanskom ulju.lijeva joj ruka neprosijana visi iznad podau dlanu joj vene prezreo šipaku šipku odavna zori plod, precizna skicaslavan kao ona propupala, ’48odmantana smokvau plodu natiče presudna odluka i mehaničko magareza put u prve ispečene štrudle, u urankepo otkrivenoj joj nozi gazi mrav i vičeustaj, operi lice, kreni po uskom autoputui po motelima rađaj snažan rodda još mlada stigneš u sebe zagrljenu, usebe montažnu mamua vrijeme žene je skupocjeno šilo i alejaautoput vodi kroz bubanj veš mašinei slatki zaplet elektroinstalacijau turbine, neonske čarape i iglejer rad je slatkasta slina skalupljenau suhome srcua radnikov znoj je ljutitio pljuvanje

37

u egipatski kotao s češnjakom i kuhanim mesomu volji je smak noge u plastičnu kantu sobiljem onesviještenih prepelica!to roditeljsko meso joj već na nos lupakao mjesec kao kamen udara u dlanu zube, djeva jededok spava kunja i zdvaja ‒ kuda?a zapovijed je ustani, vidi tamo u centrugrada iznad trga djecenagnula se betlehemska zvijezdazvijezda se razlistala

38

ŠEŠIRIĆ NA STUPU SOLI

ljubavi,još jednom okreni voljuonom lotovom zvrku od zelene solitoj bezimenoj ženi kojame vrti, obrće kao da mi kroji smrtnu spavaćicuprikladnu za jučer,za prošle majke, bambije i bičevene znam,ali ne volim to zauvijek okrenuto bićešto obrće, okreće, zavrtikao motorni ringišpil cijeli jedan sao paolou toku jednog dana au dvije se minute u svijetu milijun očijuosvrne na svoj toranj, lik i strahpa se rasperaspeu stupove soli inastane zapuštena bljutavasvemirska solana!ljubavii zato što je opet kod vrata moje sobeodložila svoj plišani šešir s dijamantimareci strogo toj lotovoj damida je prošlost iza meneod sad se na mom radnom stolumože vrtjeti kad je zaparasamo taj grozni šeširićlotove ženeali ne i ona sama

39

V. PLAVI CIKLUS,sjajnoplav kao ruski znoj

40

BRDO IZA SLOVA

ne žurim nigdjepolako klatim svoj skup nogudolje bogugore svijetom, a gle!u svijetu to njihovo malo svjetlucavostopalo tiho se vrtii šuplje je s odsječenim sedmim prstomi mračno jekao u rogusamo pod udarcima zvijezda u zemljumrtvim pješacima zazveckajuzlatni zubi, produljene rese ina trgu izpozdravljano tijelo.s braćom i sestrama uz uzak putskupljam naslijeđene sandale pjesnikaza najtočniju pjesmu o ljubavi.kerubini su je odavna napisaliali ja nemam još sve salomonove kajdankei sandale na hrpi u torbido najtočnijeg psalma učim premještati onomodro brdo iza brda slovanauljenim uhomdječjom vjerom odakle anđeli učeda izgovorenom riječju možeš obiti vlastituzaključanu glavukad je obješena za ovu kuglastu zemljukažu da zorom valja utrljati u tjemeslinu svetog poljupcada odmah gore polete našesmaragdne sandale nagorenim remenjemprema oblakuvisoko, gdje svaki autobus prati zbor soprana

41

gdje molitva zveči noću sva uslišanai zato prije spavanjaslobodno zapjevam lešinaru u kutuhej bog me voli i kad preduboko spavami nou kad me isusove sandale kaoribarski čamci vozaju po dalekoj vodija voda, po valovima sebe hodam,ne tonem i sanjamu susret dolazi mi mladajoš neopjevana rodarodo! dođi da ti u kljun tutnemsvim bićima zajedničku kocku šećerabezuvjetnu ljubavkristovu

42

ZIMA 05/06

svi su se čudilikako je teško bilo prošloj zimiproći u sunce kroz ušicu igleiza nje malaksala, izruganaprovukla su se njezina raskoljena stopala i frulakroz rupu na fruli i duboki minusposljednje prolazi sve što je u gradu sedam putau sekundi zakašljalosve što se u šal molilo mlako i pothlađenošto je cupkalo uz prugusa stalno spuštenom rampomi crnim čajem u džepu, s poderanom kartom filmau novčaniku i slikom neke sunčane zavalekod branimirove tržnice odgriscina trgu velikana ostaci zimske koženalik džepnom izdanju poratnoga zgarištanalik nenaloženom srcu pod mokrinom drvana tlu svakog tramvajaostaci trepavica tinjaju, to toplo triješće očijua tramvaj je samo klizna maglaa kavane su raspukle usne na pločnicimaja, zamućeno vino, napokon sam pogledalaza dimom visoko kroz sive oblakeu svijet gdje kuca napalm srce što grije stakleno more,vrapce i nezahvalne ljudei ugledala da je njegova toplinaponekad samo onaj mali limeni radijatora desna ispod hladne stoliceda se ispod struka naše hladno i masno srce zagrijeda proključaju kričavi sokoviudare na uši i mi opet čujemo ljubavispod leda kao bakterije

43

radosni kao modra galica kad naiđe na očiplavoga čovjeka u modrom odjelui sve bi izbilo zlatno ispod čađi korovada to sunce svi pojedemo iponudimo promrzlim bakama iza konzumapa njihova lica nabubre u vruću dugua njihove riječi potpale zrak i injea ime boga oca postane štampano vruće na dodirjer samo božje ključajuće suzerastaču naše tvrde zimske štipavcea sve mrtvo i rastopljeno još se jednombaca u gradskom kolu u užarenu peću usijanoj peći samo bog ne izgaraon je svu našu pothlađenost kožom razumiozario s čavlima u dlanove ubioi frulu i minus i čađavi snijegna prvi dan proljećapredugu zimsku suzu iz mog vrata jeizmamio krvlju na pod autarastopila se zarikalane znam, izgledala je nemogućetako oduvijek bez mojih očijunemogućekao ruski znoj

44

TABLICA MNOŽENJA I DIJELJENJA

na večernjoj školi u donjoj dubravistavim srce na lice iučim svetu tablicu množenja i dijeljenjaposlije sam na tramvajskoj stanici ufrankopanskoj uliciprepuna rješenja za ukidanje kataloga zakonakao čipkano lišće šuška mi bogata zaručnička haljinaa nježni vrapci što padaju po pločniku i krovutelefonske govornicedokazuju da s njima pada i bog otac.s maglenog parkirališta ispred hnksvodnik iz taksijavidi me kao svijenu skulpturu dolarai baca niz vjetar ponudea jugo bunca, tancapijano kao kronometar njiše tramvaje, smućuje ljudena ulici nema nikogasamo nezaposleni kustosiu crnim odijelima pužu uz stare zidoveosmjehuju se ugodno nekomevade maramice, brišu prozorei izloge s talijanskim cipelama.dok čekam modru nosiljku br. 12u mlakom se vjetru mijenjaju strane svijetau vrtnji zemlje ista je ta vrtnja srcau sredini tijelagledam nitko oko mene ne haješto mu je nisko dolje kao bruhobješeno mrtvo srce,prošupljena podmornicai da njen posljednji mornar treba samo duboko udahnutitu ljubav kroz razbijene lokote

45

da se spasi, da kristu uzvjerujepa zaustavi sveopći klepet lima itaj vjetar što stalno na nas kotrlja crvene opuškezavršila je proba krležepod đonovima tankih glumaca iz gavellekotrlja se ružičasto kestenje, vozi ih kućina satelitski čaj, opojno i brzoda se u zastoju ne bi uhvatili za svoje pravo liceza gigantski rukohvat sa golgotevjetar valja pivske čepove od ulaza kinai sivo trunje, preko šinapocikuju isusovci jure kao ben johnsonna posljednje večere s vrećicamaispod očijuneki nose žabe nalik ribamaod toga sam zaspala na pločnikua trebala sam iz peta zapjevati dolje prema mimariniz bordo vjetarkako sam tu na kiosknaslonjena da samo prije dolaskatramvaja podijelim dvije, tri karte u najvažnijem smjerumožda bi me neka tanka martina u tatinomdžemperu ispred izloga diesela upitalaza tajnu vječnoga života i broj mobitelai slučajno mi stala crnim martama na bose nogeali ta bol ne bi bila važnajer koža za sandale moga djeteta jena mom trbuhu!iako još spavamo po ulicama,poštujte naše znakove po gradu, naše fluorescentnetrbuhe, našu parusijujer za tri godine iz njih će biti lansirannovi hebrejski svemirkojievo

46

kreće

47

VI. LJUBIČASTI CIKLUS,kao ružičasti otok s olujnim obalama

48

SAMCI KOJE ZNAM

od kada odluče ostati u tijelusamo jedna polovinkanegdje na nekoj litici, ulici, bilo gdjeneki samci počnu izdisati zrak prema unutrai posve krivo to gušenjepokušavaju riješiti kao problem mehanikeili šahapa spretno prespajaju žičice utješnih mislii brzine tih vihora u glavikao da je ventilatorali sivi vjetrovi ne izlaze takopa ih krote čajem od mentei paris keksimapa ih gone van pobožnimsuzama zbog krezube romkinje ibolesnog mačeta na cestiali gušenje ostaje.strah je ljepljiva volja koja ostajeopćenito strah od ljubavije u srcu alkoholna noćna posudakoju bar jedan samac kojeg odnekle poznajemnikako da pokopa i ne spalinakon.svoje preplašene kapke zaključavabaš nadomakmog otvorenog prozora u ulici nikole teslei oči boje mene brzo uvuče dublje u dupljepa nakon šetnjeliježe u svoju neopranu kadusam s dva vodootporna flomasterai misli da je umjetnost dovoljnacijelu noć kroz odvod osluškuje

49

kako šalica za kavus prosidbenim pitanjem na papiriću šećera pada irazbija se i sjajina noćnom pločnikua već sutra sprema par cipela i cigaretu na rameza dalek put u neki dućanšto dalje od poljupca koji može probuditi mrtveod disanja van ma od sveganeki se samci zagrle tako štona blagdan darivanjakupe satove sa smajlićimaza ono dvoje sretnihstan do

50

BITAK I VRIJEME

ovo je ljubičasto jutro tko zna zbog čega došlokao potrošni, nezaustavljiviuvod u dan,i strašno je takvo jer se više nikada u mom životuneće ponuditi ponovno kao šansa za ljubav,strašnojer mi zakonom nameće oštru britvučekinjastom bradom kroz prozorzabrinutu propaganduklupko sivih torbi i tvorničkih goblenacipele za trajnu kišu i tečaj pretvaranja utrgovačku kišu s putnikom u džepuljubičasto jutro zaobilazim točnokraj zaručnika u pjesmi nad pjesmamaskrivam se ispod kompjutorai deset minuta stvaram ljudsko pravona duge prste što bilježe po zidustihove boljeg, vječnog ponedjeljka.točno u podne readymade podne sjedana moj stol pa prolazi kao metakkraj ušne rese, ubija jutrousput mi prodaje zepter posuđei plastične tepisone za dječju sobutakvo podne je stari elijen s burzeza nezaposlene,državnim iglama iz zatka na odlasku ištrikavašal krivnje oko moje desnelijevo-pravo-krivo-smiješ-ne-smiješnazvati bježećeg muža, ujutro pisati loše pjesmeprijeći cestu na crveno.kad se popale prvi lampioni u noćipobijedit ću ovu državu hrabra, puna vjere

51

u minuti lijepoj i snažnojbaš kao sigourney weaver

52

NOVA CESTA BB

sad kad si našla kamen pun vode, ili boljekad je kamen spotaknuo tebepoderi njime nogavicu hlačapukni kao jaffa naranča u suknju, kao šipakkao svoje dječje koljeno.ne oklijevaj, kupi ogledalcenisi ti ovo crno uspuhano muškou autu na sjedalu do tebe koje volišti si smeđa ti, s lijepom rukomšto je podigao prema suncu bog otacšećući radosno rijekom ’74 ujesen.samo svježe prerezanim srcemprocijeni tu uskoću križaraširi ruke i preklopi nogeodraz je važan pa luping nebom pa lastai praskaj na zaglavni kamen, utonućekao bazen s čokoladnim mrvicamagdje svuda u krv, pod kožu,čelo, pazuhe nadire isusovo otkupljenje žene.požuri bosa na prvi tramvajjer na uglu trga sportovai nove ceste bbnarasla je tvoja vlastita daska za skoka tvoj se ušećereni križnašiljio još prije izvađenog rebralijepom crnom vozačus tvoje lijeve

53

SAD POJEDI CVIJEĆA

osim plave kosecijelu je noć oblačila više od dvanaest kilasvetih haljina i plakalamala vrata su se za njom zatvorilai otvorila velika na stopalu i rucizajednička se kućna kadaodlomila od obraza i golubovi osušilitintu, zbogom se ispisaona svakom listu zida i ogradičuješ, indigo šutinad gradom se njišu male indigo ručkesamo za tvoju bijelu putnu torbuu nečijem vrtu svjesnakokoš plače nad majkama i očevimasvi se zajednički lonci derui vraćaju u ništapljuni, klupko sijedih vlasi te neće ugušitini mreža ni žena koja od zubi ne čujetvoje pitanje,šuti jede svoju mrežunema više poljupca u kutijici s imenom,pauci jedu svoje nogea svinje su se samezaklale

54

Dorta Jagić

Rođena 1974. u Sinju. Osim poezije piše i objavljuje kratke priče, putopise, eseje i dramsketekstove. Uvrštena je u brojne domaće i strane pjesničke antologije, pojedini pjesničkiciklusi i priče prevedeni su na 20 stranih jezika. Osim pjesničke nagrade Goran za mladepjesnike za rukopis Plahta preko glave, dobitnica je nagrade Balkan Grand Prize for Poetry2007. na međunarodnom festivalu u Rumunjskoj te ugledne nagrade The European Poet ofFreedom Award 2014. za knjigu pjesama Kauč na trgu, koju dodjeljuje poljski grad Gdanjsk.Vodi radionice kreativnog pisanja, prevodi s engleskog i njemačkog poeziju i prozu. Živi kaoslobodna umjetnica u Zagrebu.

Objavila: Plahta preko glave (poezija, 1999, 2006), Thamagochi mi je umro na rukama(poezija, 2001), Đavo i usidjelica (poezija, 2003, 2006), Kvadratura duge (poezija, 2007,2015), Kičma (proza, 2009, 2014), Kauč na trgu (poezija, 2011), S tetovažom nisi sam(proza, 2011) i Mali rječnik biblijskih žena (proza, 2013).

55

Biblioteka Onlineknjiga 115

Dorta JagićKVADRATURA DUGE

© 2015 Dorta Jagić© za elektroničko izdanje: Društvo za promicanje književnostina novim medijima, 2015

IzdavačDruštvo za promicanje književnostina novim medijima, Zagreb

Za izdavačaAleksandra David

UrednikKrešimir Pintarić

FotografijaClose up rotor of a steam turbine© photosoup / Fotolia.com

ISBN 978-953-345-423-8 (HTML)ISBN 978-953-345-424-5 (EPUB bez DRM)ISBN 978-953-345-425-2 (PDF)ISBN 978-953-345-426-9 (MOBI)

Prvo izdanjeAGM, Zagreb, 2007.

Knjiga je objavljena uz financijsku potporuGrada Zagreba.

56

57