1

KUPREKA OPERACIJA JESEN-94

Kupreka operacija predstavlja najznaajnije borbeno djelovanje izvedeno u zoni

odgovornosti (z/o) 7. korpusa Armije RBiH tokom 1994. godine. Znaaj ove operacije proizilazi iz ostvarenih rezultata, duine trajanja, dinamike borbenih djelovanja i obima angaovanih snaga i sredstava, to do tada nije zabiljeeno na prostoru srednje Bosne.

Potpunije razumijevanje Kupreke operacije nije mogue bez sagledavanja ireg konteksta ratnih dogaanja tokom 1994. godine u z/o 7. korpusa Armije RBiH, a posebno na prostoru gornjovrbaske doline (z/o OG Zapad). U nastavku rada razmotrena su sljedea pitanja: borbena djelovanja sa hrvatskim snagama na prostoru Gornjeg Vakufa tokom 1994. godine, borbena djelovanja prema srpskim snagama na kuprekom pravcu od marta do oktobra 1994. godine, borbena situacija u z/o 7. korpusa Armije RBiH neposredno pred izvoenje Kupreke operacije, planiranje i izvoenje Kupreke operacije i ostvareni rezultati, te dileme prisutne u javnosti oko osloboenja Kupresa i Kupreke visoravni.

Borbena djelovanja sa hrvatskim snagama tokom 1994. godine Glavnina snaga OG Zapad (317. Sbbr, 307.bbr i 370.bbr) ija je z/o pokrivala

gornjovrbasku dolinu poetkom 1994. godine je bila usmjerena na front prema hrvatskim snagama na prostoru gornjovakufske opine.

Poetak 1994. godine odlikuju intenzivna borbena djelovanja sa hrvatskim snagama na prostoru gornjovakufske opine. Od estog januara na prostoru Gornjeg Vakufa je zapoela koncentracija snaga i sredstava HV/HVO, to je upuivalo na pripreme za ofanzivu koju su ve dui period najavljivali hrvatski mediji. Ofanziva hrvatskih snaga, u medijima nazvana SVE ILI NITA imala je za cilj osigurati fiziki spoj hrvatskih snaga iz Hercegovine sa onima u srednjoj Bosni, te u konanici ovladati teritorijem zamiljene paradravne tvorevine HZ HB. U skladu sa situacijom, armijske snage su preduzele aktivnosti na podizanju spremnosti svih jedinica na gornjovakufskom prostoru na vii nivo. Pored ranije formirane TG Privor (novembar 1993. godine) i ojaavanja snaga 317. Sbbr na prostoru Privora snagama iz 305. bbr, (formiranje IKM 305. bbr u Privoru),1 Komanda OG Zapad je formirala privremenu grupaciju snaga - TG Vrbas (snage angaovane na pravcu Gornji Vakuf -Bugojno iz sastava 307. bbr, 370. bbr, 317. Sbbr i mlarb PVO OG Zapad ) sa zadatkom odbrane jugozapadnog dijela opine Gornji Vakuf.2

Dvadeset etvrtog januara 1994. godine hrvatske snage su zapoele ofanzivu SVE ILI NITA. Napadi su zapoeli na teritoriji prozorske opine, selo Here, a potom se intenzivirali i prenijeli na kompletan prostor opine Gornji Vakuf, sa teitem na prostor Privora. Tokom 24. i 25. januara hrvatske snage su ostvarile znaajne rezultate na prostoru Privora, prisilile armijske jedinice na odstupanje sa dijela poloaja i nanijele velike gubitke u /s uz istovremeno masovno unitavanje materijalnih dobara na podruju privorskih sela. Tokom spomenuta dva dana armijske jedinice su imale 25 poginulih i 70 ranjenih boraca, to dovoljno govori o silini ofanzive hrvatskih snaga, ali su ubrzo konsolidovale i uspjele sprijeiti dalja napredovanja hrvatskih snaga, te vratiti dio izgubljenih poloaja.

1 Komanda 3. korpusa, Unaprjeenje sistema RiK-a, Nareenje, str.pov.br: 02/3-1-25 od 04.01.1994.

godine. 2 Komanda OG Zapad, Objedinjavanje RiK, Nareenje, str.pov.br: 01/159-1 od 14.01.1994. godine.

2

etrnaestog februara hrvatske snage izvode, do tada, najei artiljerijsko-tenkovsko-pjeadijski napad na Gornji Vakuf, sa teitem na prostoru Ciganskih njiva. U poetnoj fazi napada, hrvatske snage su ostvarile odreene uspjehe i potisnule armijske jedinice sa dijela borbenog poloaja Ciganske njive. Meutim, zajednikim djelovanjem snaga 317. Sbbr i IDv 307. bbr, hrvatske snage su 19. februara razbijene u rejonu Ciganskih njiva i prisiljene na povlaenje na polazne poloaje. U drugoj polovici februara ofanziva hrvatskih snaga, zbog vrste odbrane jedinica Armije RBiH, ali i visokih snjenih nanosa gubi na intenzitetu i prelazi u aktivnu odbranu. Iako krajem februara dolazi do potpisivanja primirja izmeu snaga Armije RBiH i HVO, hrvatske snage nastavljaju sa povremenim borbenim djelovanjima, uglavnom koristei snajpersko naoruanje.

Borbena djelovanja sa hrvatskim snagama tokom 1994. godine na podruju gornjovakufske opine predstavljala su nastavak ofanzive pokrenute poetkom novembra 1993. godine s ciljem ovladavanja podrujem Gornjeg Vakufa i stvaranja uslova za dalje napade prema Novom Travniku, Vitezu i Bugojnu. Ustvari, osnovni cilj je bio uvezivanje prostora Hercegovine sa srednjom Bosnom i osiguranje kompaktne teritorije paradravne tvorevine HZ HB neposredno pred mirovne pregovore organa vlasti RBiH i paradravne tvorevine HZ HB.

Meutim, i pored znaajne podrke Hrvatske vojske i ostvarene znaajne premoi u borbenim sredstvima, uz gotovo nikakvo logistiko osiguranje armijskih jedinica i velika ogranienja u pogledu manevra, hrvatske snage nisu ostvarile znaajnije rezultate na prostoru gornjovakufske opine tokom 1994. godine. Potpunim koritenjem ljudskih i materijalnih resursa OG Zapad i dijela 305. bbr, ali i resursa MUP RBiH i civilnih institucija vlasti, uspjeno je zaustavljena hrvatska ofanziva i zauvijek poraena ideja stvaranja paradravne tvorevine Herceg Bosne na prostorima gornjovrbaske doline.

Nakon potpisivanja i provoenja Vaingtonskog mirovnog sporazuma, jedinice Armije RBiH, koje nisu bile sa prostora gornjovakufske opine, su vraene u matine zone odgovornosti i odmah angaovane u borbenim djelovanjima prema srpskim snagama. Svakako da je ovo bio najbitniji preduslov za uspjena borbena djelovanja armijskih snaga prema Kupresu i Kuprekoj visoravni.

Borbena djelovanja na kuprekom pravcu od marta do oktobra 1994. godine

Poetkom marta 1994. godine, nakon potpisivanja Vaingtonskog sporazuma, borbene aktivnosti na prostoru gornjovrbaske doline su usmjerene na pripremu napadnih borbenih djelovanja na kuprekom pravcu. Odmah nakon izvlaenja jedinica 307. i 370. brdske brigade sa teritorije gornjovakufske opine zapoeto je sa realizacijom gotovo svakodnevnih izvianja borbenog rasporeda srpskih snaga na kuprekom, a dijelom i donjovakufskom pravcu. Prvi rezultati na kuprekom pravcu su ostvareni ve sredinom marta 1994. godine.

esnaestog marta 1994. godine, 370. brdska brigada je u izuzetno uspjenoj i efektno izvedenoj akciji uspjela razbiti srpske snage i ovladati objektom Mala uljaga tt 1253, dijelom Osmanagine kose, te prostorima Bilanovia koa, ipinog mosta, Kazanovca, Paljevina i Samaria (topografska karta 1). Rezultati su bili impozantni. Neprijatelju su naneseni znaajni gubici u ivoj sili, a zarobljena su i znaajna borbena sredstva (1 tenk T-55, 1 PAT 20/1, 2 minobacaa 82 mm, 1 minobaca 60 mm, teretno

3

motorno vozilo TAM 110, velike koliine tenkovskih granata, MB mina, opreme i sredstava veze).3 Poseban znaaj osloboenja objekta Mala uljaga lei u injenici da su srpske snage odbaene sa objekta koji im je omoguavao neposredno borbeno djelovanje tenkovima po gradskom podruju i prigradskim naseljima Bugojna, to su oni i inili gotovo svakodnevno, od sredine novembra 1992. godine kada su potisnuli snage HVO sa ovog objekta. Osloboenjem Male uljage sistem odbrane na kuprekom pravcu je znaajno unaprijeen, kao i sigurnost na prostoru grada.

Istovremeno sa osloboenjem Male uljage, komanda 307. bbr je provodila aktivnosti pripreme i planiranja izmjetanja borbenih poloaja u veem dijelu zone odgovornosti brigade na kuprekom pravcu. Planirane aktivnosti su realizovane 21./22. marta 1994. godine.4 U ranim jutarnjim satima izvreno je pomjeranje jedinica i zaposjedanje linije odbrane: Livadica - Planinarski dom Duboka Mali Jakir Bukova glava Jezerce Crna vrila Bungurova glava Vesovski podovi (topografska karta 1). Odmah se pristupilo ureenju novodostignutih linija i putnih komunikacija neophodnih za logistiku podrku jedinica. Realizacijom zadatka, 307. bbr je stavila pod kontrolu novih 30 km2 teritorije opine Bugojno, koju su do tada uglavnom kontrolisale srpske snage, unaprijeen je sistem odbrane i poboljan taktiki poloaj u odnosu na neprijatelja.

Ovladavanjem objektima Mala uljaga, dijelom Osmanagine kose, te prostorima Bilanovia koa, ipinog mosta, Kazanovca, Paljevina i posjedanjem platoa Hotigia i Veseoskih podova stvorene su realne pretpostavke za nastavak napadnih borbenih djelovanja prema Kupresu i Kuprekoj visoravni i oslobaanje privremeno zaposjednute teritorije od srpskih snaga.

U prvoj polovini maja 1994. godine nastavljeno je sa pripremama za nastavak napadnih borbenih djelovanja na kuprekom pravcu. Kontinuirano su vrena izvianja prednjeg kraja odbrane srpskih snaga s ciljem utvrivanja borbenog rasporeda, jaine, lokacije orua i minskih polja, te eventualnih meuprostora pogodnih za ubacivanje armijskih snaga. Najbolji primjer potpunosti izvianja je podatak da su na zadatak sa izviaima upuivane starjeine komandi bataljona i video snimatelji, radi kasnije potpune analize borbene situacije i terena. Tokom izvianja, u nekoliko navrata je dolo i do borbe u susretu sa izviaima i borbenim osiguranjima srpskih snaga, kao i do pogibije i teeg ranjavanja usljed aktiviranja neprijateljskih protivpjeadijskih mina. Borbena djelovanja su realizovana 18. maja 1994. godine.5 Jedinice 307. bbr su ovladale veim dijelom objekta Crni vrh i rejonom apenice i zaposjele prostor prema Previjoci i Bencunov ko (topografska karta 1). Uspjeno izvedenim napadnim djelovanjem popravljen je taktiki, a i nova 4 km2 teritorije opine Bugojno su osloboena.

Krajem maja i poetkom juna 1994. godine pristupilo se izvoenju napadnih borbenih djelovanja na komarsko vrbaskom pravcu.6 Na vrbaskom pravcu napadna djelovanja su izvodile snage 370. bbr, koje su 29. maja u dobro planiranoj i pripremljenoj akciji uspjele ovladati kompletnim objektom Crni vrh i veim dijelom koanskog platoa (topografska karta 1). Iako su srpske snage u protivnapadu uspjele potisnute armijske jedinice sa dijela Koana, osloboenja Crnog vrha je imalo poseban znaaj. Moe se rei da je to bila zadnja kapija za ulazak armijskih snaga u odluujua djelovanja na kuprekom pravcu. 3 Rami, Edin 2004, Kupreka operacija jesen 1994. godine, BZK Preporod Bugojno, Bugojno, str. 49

51. 4 Ibidem. 5 Ibidem. 6 Ibidem.

4

Desetog juna, srpske snage su iz pravca Male Koprivnice i Kovarica izvele snaan pjeadijski napad na poloaje 307. brigade u rejonu Mala uljaga Lukia ko i iskoristivi iznenaenje, uspjele potisnuti armijske snage sa tih poloaja. Brzom reakcijom komande 307. bbr organizovan je i izveden protivnapad iz vie pravaca. Paralelno sa pjeadijskim udarima armijskih jedinica, brigadna i korpusna artiljerija je pokrivala pravce koji su neprijatelju omoguavali uvoenje rezerve. Borbe su voene do 17,00 sati kada su armijske snage u potpunosti ovladale izgubljenim poloajima.

Topografska karta 1: Borbena djelovanja armijskih jedinica na kuprekom pravcu odmarta do juna 1994. godine

5

U augustu su nastavljene intenzivne pripreme za nastavak napadnih djelovanja prema Kupresu. Aktivnosti su usmjerene na izvianje prednjeg kraja i dubine srpskih snaga na kuprekom pravcu. Jedinice se ubacuju u dubinu, otkrivaju se meuprostori u prednjem kraju srpskih snaga, snimaju se njegovi pravci dotura i evakuacije i vri se zapreavanje u njegovoj dubini. Sve se biljei foto i video snimcima radi detaljnije analize i boljeg planiranja. Poetkom septembra pripreme se dodatno intenziviraju. U okviru priprema za napadna djelovanja prema Kupresu, 02./03. septembra ubaena je izviako diverzantska grupa 307. bbr u neprijateljsku pozadinu, koja je izvrila zapreavanje putne komunikacije Viljievac Strujin pod Crni vrh i bez gubitaka se vratila na teritoriju pod kontrolom Armije RBiH.7 etvrtog septembra jedinice 307. bbr su izvele napadna djelovanja na vie pravaca prema Kupresu. Tokom itavog dana voene su estoke pjeadijske borbe uz snanu vatrenu podrku. Uniteno je vie neprijateljskih borbenih poloaja, ali zbog snanog otpora srpskih snaga i gustine minskih polja nisu ostvareni znaajniji rezultati.

Borbena situacija u z/o 7. korpusa prije izvoenja Kupreke operacije

Sedmi korpus je u svom sastavu imao 11 brdskih i 1 lahku brigadu, te ostale samostalne i pritapske jedinice. Korpus je izvodio odbrambena i napadna borbena djelovanja prema srpskim snagama u zoni odgovornosti ija je duina iznosila oko 140 km i angaovao dio snaga na linijama razdvajanja prema snagama HVO u lavanskom depu i na prostoru Gornjeg Vakufa, ija je duina iznosila oko 120 km.

Zona odgovornosti 7. korpusa Armije RBiH se preklapala sa dijelovima zona odgovornosti dva korpusa VRS: 1. krajikog korpusa i 2. krajikog korpusa. Snage ta dva korpusa posjedale su linije odbrane prema 7. korpusu, uz angaovanje oko: 12.000 vojnika, oko 30 tenkova, oko 50 orua kalibra preko 82 mm i veim brojem ostalih orua. Iz sastava 1. krajikog korpusa angaovani su dijelovi OG Vlai i 30. laka pjeadijska divizija, dok su iz 2. krajikog korpusa angaovane snage 7. motorizovane brigade.8

Snage 7. korpusa su prema srpskim snagama bile angaovane na dva operativno-taktika i jednom taktikom pravcu (topografska karta 2). Na vlaikom pravcu su angaovane snage: 306. bbr, 312. bbr, 325. bbr, 333. bbr i 27. bbr uz korpusne jedinice podrke, nasuprot srpskim snagama iz sastava OG Vlai. Na komarsko-vrbaskom pravcu su angaovane snage: 305. bbr, 308. bbr, dio 317. Sbbr i dio 370. Sbbr uz korpusne jedinice podrke, nasuprot srpskim snagama iz sastava 30. pd. Na kuprekom pravcu su angaovane snage 307. bbr i dio snaga 317. Sbbr i 370. Sbbr uz korpusne jedinice podrke, nasuprot srpskim snagama iz sastava 7. mtbr i manjih snaga 30. pd.

Hrvatske snage sa prostora Gornjeg Vakufa, Prozora i Livna (ujice) izvodile su odbrambena borbena djelovanja prema srpskim snagama na kuprekom frontu iz pravca jugoistoka, juga i jugozapada, stim da je na tom frontu vladalo gotovo neprekidno primirje izmeu hrvatskih i srpskih snaga.

7 Rami, E. 2000, Monografija Opinskog taba odbrane Bugojno i 307./707. Sbbr, neobjavljeno djelo i

Mari, Duan: Kako je pao Kupres, Revija 92, SJU Borba, Beograd, 1995., str. 8-11. 8 Komanda 7. korpusa Armije RBiH, Borbena situacija u zoni odgovornosti 7. korpusa, septembar

1994. godine i Procjena snaga neprijatelja, Ob.br. 4, august 1994. godine.

6

Sedmi korpus je od svog formiranja, u aprilu 1994. godine, bio u stalnim borbenim djelovanjima prema srpskim snagama, u kojima su postignuti znaajni rezultati, od kojih svakako vrijedi istai borbena djelovanja pod kodnim nazivom Proljee-94, kada je osloboeno selo Gole, vei broj sela u donjovakufskoj opini, ali i znaajni objekti u blizini prijevoja Komar, te Crni Vrh i dio koanskog platoa na kuprekom pravcu. Tokom ljeta, korpus je ostvario znaajne rezultate i na vlaikom pravcu. Ovim borbenim djelovanjima osloboena je znaajna teritorija, a srpskim snagama naneseni veliki gubici, uz postepeno preuzimanje inicijative od armijskih jedinica.

Topografska karta 2: Borbena situacija u zoni odgovornosti 7. korpusa Armije RBiH

7

Nakon intenzivnih i viemjesenih djelovanja jedinica 7. korpusa, srpske snage su nakon znaajnih gubitaka u ivoj sili, materijalno-tehnikim i drugim sredstvima, uz gubitak znaajnog prostora i gubljenje operativno-taktike inicijative, pokuavale dodatnim angaovanjem snaga iz dubine ponovo ovladati izgubljenim prostorom, ali im to nije uspijevalo. Istovremeno, armijske snage su postignutim rezultatima stvorile kvalitetne preduslove za dalja napadna djelovanja i oslobaanje okupiranih dijelova BiH.

Planiranje Kupreke operacije

Iako je formalno planiranje borbenih djelovanja prema Kupresu i Kuprekoj visoravni realizovano u septembru i oktobru 1994. godine, neophodno je napomenuti da je od samog poetka agresije na BiH kod komandanata armijskih jedinica na podruju Bugojna postojalo opredjeljenje za pripremanje i izvoenje borbenih djelovanja prema Kupresu. Osnovni cilj ovih borbenih djelovanja trebao je biti odbacivanje artiljerijskih i tenkovskih jedinica srpskih snaga sa poloaja sa kojih su svakodnevno djelovali po gradskim i prigradskim naseljima Bugojna, te osloboenje teritorije bugojanske opine silom okupirane od srpskih snaga. Realizacija ovih ideja tokom 1992. i 1993. godine nije bila mogua iz vie razloga, od kojih su svakako vaniji nedovoljna poetna opremljenost armijskih jedinica, potom nespremnost jedinica HVO za napadna djelovanja irih razmjera prema Kupresu, kao i oruani sukobi armijskih i hrvatskih snaga tokom 1993. godine. Meutim, neposredno nakon okonanja oruanih sukoba sa hrvatskim snagama, ideje su dobile na aktuelnosti i krenulo se u njihovo oivotvorenje.

Planiranje i pripremanje borbenih djelovanja po planu "JESEN - 94", vreno je komandi 7. korpusa i komandama brigada planiranih za uee u borbenim djelovanjima, u skladu sa Direktivom za izvoenje borbenih djelovanja VK OSRBiH iz ljeta 1994. godine. Planom, odnosno zapovijeu za napad, predvieno je angaovanje snaga korpusa na dva pravca napada, glavnih snaga na komarsko-vrbaskom pravcu i pomonih snaga na kuprekom pravcu.

Neosporna je injenica da Kupreka operacija, kao posebno borbeno djelovanje nije planirana, ve da je nakon poetnih uspjeha snaga 307. bbr i 370. Sbbr na pomonom, kuprekom pravcu i ogranienih rezultata na glavnom, komarsko-vrbaskom pravcu, borbeno djelovanje pod kodnim nazivom JESEN-94 preraslo u Kupreku operaciju.

U skladu sa Direktivom VK OSRBiH, a na osnovu prikupljenih i obraenih podataka o srpskim snagama, komanda 7. korpusa Armije RBiH je 14. oktobra 1994. godine izdala Zapovijest za napad operativni broj: 22-116 (dokument 1).

Snagama angaovanim na glavnom, komarsko-vrbaskom pravcu napada dodijeljeni su zadaci izvoenja napadnih djelovanja pravcima (topografska karta 3):

- Vuija glava (tt1370) - Pogana ravan - Vezovine (tt1242) -Topolice (k.1117); - Veliki iljkovac - Jasike - s. Paavre - Glaviica (tt956) i - Kik (tt1145) - Vis (k.1151) - Kik (tt1173) - Odina rupa -Riua (k.1157). Snagama angaovanim na pomonom, kuprekom pravcu napada dati su zadaci

izvoenja napadnih djelovanja pravcima (topografska karta 3): - olina kosa (k.1036) - Risovac (tt1116) - Jarie i - Mala uljaga - Osmanagina kosa (k.1331) - Mala luka.

Za realizaciju zadataka predvienih zapovijeu za napad komanda 7. korpusa odredila je 5 (pet) brdskih brigada uz korpusne jedinice podrke, i to 3 (tri) na glavnom pravcu napada i 2 (dvije) na pomonom pravcu napada.

8

Dokument 1: Faksimil dijela Zapovijesti za napad komande 7. korpusa Armije RBiH,Op.br.:22-116

9

Borbena djelovanja tokom Kupreke operacije

Kupreka operacija je izvedena u junom i jugozapadnom dijelu zone odgovornosti 7. korpusa, na teritoriji opina Bugojno, Donji Vakuf i Gornji Vakuf, u periodu od 19. oktobra do 04. novembra 1994. godine.

Borbena djelovanja 7. korpusa zapoela su 19. oktobra 1994. godine u ranim jutarnjim satima. Na komarsko-vrbaskom pravcu, glavnom pravcu napada, postignuti su manji, neuvezani rezultati koji nisu obeavali postizanje znaajnijih uspjeha. Meutim, na kuprekom pravcu, jedinice 307. bbr i 370. Sbbr, nakon uspjenog ubacivanja veeg broja jedinica u pozadinu srpskih snaga u ranim jutarnjim satima, u potpunosti izvravaju zadatak i stvaraju kvalitetne uslove za nastavak borbenih djelovanja prema Kupresu. Nakon prvog dana borbenih djelovanja snage 307. bbr i 370. Sbbr ovladale su mnotvom znaajnih objekata koji su predstavljali snana uporita srpskih snaga i inili okosnicu sistema njegove odbrane, a najznaajnija su svakako: Jarie, Risovac, Mala luka i dio Lukia koa.

Primirje izmeu srpskih i hrvatskih snaga koje je vladalo na kuprekom frontu omoguilo je srpskim snagama da ve prvog dana operacije izvre prebacivanje znaajnih snaga iz ireg rejona Ravno na planinu Stoer s ciljem zaustavljanja armijskih napada.9

I narednog dana, 20. oktobra, nastavljena su napadna djelovanja 307. bbr i 370. Sbbr, vrena su uvezivanja na dostignutim linijama, pretres terena, ali je ostvareno i dalje napredovanje prema Kovaricama i Velikoj uljagi.

9 Mari, Duan, op.cit.

Topografska karta 3: Grafiki prikaz odluke komandanta 7. korpusa za napad

komarsko-vrbaski pravac

kupreki pravac

10

Komanda 7. korpusa je nakon prvog dana borbenih djelovanja donijela odluku i prenijela teite napada korpusa na kupreki pravac, s ciljem odravanja tempa napada, eksploatacije ostvarenih rezultata i oslobaanja to je mogue vie privremeno zaposjednute teritorije.

U prvoj fazi operacije, za koju uslovno moemo rei da je trajala do 22. oktobra, snage 307. bbr i 370. Sbbr su uspjele organizovati odbranu i osigurati fiziki spoj na novodostignutim linijama, te stvoriti preduslove za uvoenje ostalih jedinica 7. korpusa i nastavak napadnih djelovanja. Tokom 21. oktobra u zonu napada su uvedeni dijelovi snaga 305. bbr i 308. bbr.

U drugoj fazi operacije, koja je naelno trajala od 22. oktobra do 1. novembra, borbena djelovanja su intenzivirana. Tokom ove faze komanda 7. korpusa u napadnim djelovanjima na kuprekom pravcu vri ojaavanje snaga 305. bbr i 308. bbr, a dodatno angauje dijelove sljedeih jedinica: 317. Sbbr, 17. SKbbr, 27. bbr, 37. Mlbr, 325. bbr, 7. diverzantskog bataljona, 7. bataljona vojne policije i 7. regrutnog bataljona, uz ojaanja korpusnih jedinica podrke (artiljerijske i jedinice PVO).

Zdruene snage 7. korpusa su 22. oktobra ovladale izuzetno znaajnim objektima: Velika uljaga, Mala Koprivnica, Debela kosa, abanova kosa, Titova vila (stara i nova) i ostvarile potpunu kontrolu nad magistralnim putnim pravcem Bugojno Kupres do rejona Titove vile.

Za vrijeme intenzivnih borbenih djelovanja Armije RBiH i VRS sjeveroistono od Kupresa i Kupreke visoravni, u Donjem Malovanu je odravan sastanak delegacija paradravnih tvorevina HZ HB i RS na temu ukupnih odnosa hrvatske i srpske etnike grupe na prostorima Bosne i Hercegovine, to dovoljno govori o zainteresovanosti hrvatskih snaga za ukljuivanje u borbe na Kupresu u toj fazi.10

Tokom borbenih djelovanja od 23. do 26. oktobra, snage 7. korpusa su, u dobro koordiniranim akcijama, ovladale objektima Mali Stoer, Crni vrh, apenica, Rdelj, Krine i Vinac.

Dvadeset petog oktobra komanda 7. korpusa je traila hitno ukljuivanje snaga HVO u borbena djelovanja prema Kuprekoj visoravni, meutim HVO je odravanje sastanka vezanog za zajednika djelovanja prolongirao za termin iza 28. oktobra, pri tome navodei sporedne razloge za neodravanje hitnog sastanka.11

Od 26. oktobra do 1. novembra, jedinice 7. korpusa su ovladale izuzetno znaajnim objektima, koji su garantovali siguran uspjeh u borbama za Kupres. Ovladano je objektom Demirovac (27.10.), objektom koji dominira Kupresom i Kuprekom visoravni sa sjevera, odnosno sjeveroistoka, te objektima Ravni Jelin, Jelin i ador (28.10.), Lupoglava, Stoerac i dijelom objekta Bukovaa (30.10.) i objektima Previja, Bukovaa i Veliki i Mali Siver (31.10.). Ovim borbenim djelovanjima snaga 7. korpusa osloboenje Kupresa i izuzetno vanog prijevoja Kupreka vrata je postalo samo pitanje vremena.

Hrvatske snage su odluku za ukljuivanje u borbena djelovanja donijele tek 29. oktobra. Meutim, kljuni razlozi koji su rukovodili hrvatske snage u donoenje odluke o ofanzivnim djelovanjima nisu vezani za elju oslobaanja teritorija okupiranih od srpskih snaga, ve iskljuivo za sprjeavanja Armije RBiH u stjecanju nadmoi u meusobnom odnosu snaga.12 10 Ibidem. 11 Vojna pota br. 1432, Uskoplje, Izvjee po zahtjevu, broj: 1-5-1/94-686 od 25.10.1994. godine. 12 HZ HB, Ministarstvo obrane, Sektor sigurnosti, Izvjee, broj: 02-09-94-11 od 04.11.1994. godine,

upueno Ministru odbrane RH, gospodinu Gojku uku. Razlozi koji su doveli do odluke o

11

Tek 01. novembra, na etrnaesti dan operacije 7. korpusa, zabiljeena su prva borbena djelovanja snaga HV i HVO iz pravca juga prema Kuprekoj visoravni. Snage HV i HVO iz pravca Tomislavgrada su izvele silovit artiljerijski napad na poloaje srpskih snaga i srpska naselja u rejonu Malovana, Ravnog i Rilia. Tokom artiljerijskog napada je ispaljeno vie od dvije i po hiljade razornih granata, uglavnom iz viecijevnih bacaa raketa... sa oiglednom namjerom da spre sve ispred sebe i tako potede pjeadiju jaih okraja.13 Nakon artiljerijskog napada, hrvatske snage su izvele tenkovsko-pjeadijski napad pravcima: Zvirnjaa Ravno i Javorov vrh Zanagline. Budui da su srpske snage bile uglavnom angaovane u borbama sa jedinicama Armije RBiH u veernjim satima su izvrile povlaenje prema Riliu i Kupresu (ematski prikaz 1).

Prvog novembra srpske snage pokazuje u pravom smislu nemo na bojnom polju. Kako nisu imali adekvatno rjeenje za silovite napade snaga 7. korpusa, odluuju se na osvetu prema civilnom stanovnitvu i njihovim materijalnim dobrima. U dva navrata tog dana, djelovali su sa po dvije rakete zemlja-zemlja velike razorne moi, po gradskom podruju Bugojna, priinivi velike materijalne tete, ali na svu sreu bez ljudskih rtava.

Snage 7. korpusa drugog novembra zapoinju konaan udar, na ve tada razbijene srpske snage, koje su se nale u bezizlaznoj situaciji nakon otpoinjanja napadnih djelovanja snaga HV i HVO iz pravca juga. Tokom drugog novembra snage 7. korpusa, na lijevom krilu zone napada su ovladale objektima: Ogledala, Crnim vrhom, Javorcem, kompletnim podrujem sela Kukavice i Kukavikim vratima, tako da ispred sebe nisu imale vie nikakvih prepreka u daljem napredovanju prema samom centru Kupresa. Na desnom krilu zone napada ovladano je rejonom Malih vrata. Hrvatske snage su tokom dana ovladale Donjim Malovanom i Riliem, ime su srpske snage potisnute sjevreozapadno od linije Donji Malovan Rili Javorac (ematski prikaz 1), a ostvaren je i kontakt armijskih i hrvatskih snaga u irem rejonu Vukovskog (jo uvijek bez bilo kakve koordinacije).

U toku noi 02./03. novembra u Gornjem Vakufu je odran sastanak komandanta 7. korpusa sa komandantom Zbornog podruja Tomislavgrad.14 Predmet sastanka su bili pregovori o zajednikim borbenim djelovanjima snaga Armije RBiH i HVO u oslobaanju Kupreke visoravni, kao i borbena djelovanja nakon osloboenja Kupresa. Nakon dugotrajnih pregovora, oko 03,00 sata 03. novembra, postignut je sporazum, kojim je definiran nastavak zajednikih djelovanja prema srpskim snagama, ali i izvlaenje dijela snaga Armije RBiH sa linija dostignutih prethodni dan, kako bi se snagama HVO stvorio prostor za uvoenje jedinica. Sporazum potpisan od predstavnika Armije RBiH i HVO, najbolja je potvrda rezultata koje su jedinica Armije RBiH ostvarile u periodu do njegovog potpisivanja, odnosno direktno ukazuje na injenicu da su snage Armije RBiH te koje su svojim 15-dnevnim borbenim djelovanjima stvorile neposredne uslove i dovele do zajednikog oslobaanja Kupresa i Kupreke visoravni.

Istovremeno sa odravanjem sastanka armijskih i hrvatskih jedinica u Gornjem

preduzimanju napadnih borbenih djelovanja hrvatskih snaga na kuprekom frontu vezani su za: Postrojbe HVO-a su bile na pojedinim mjestima u djelominom ili potpunom okruenju od strane pripadnike Armije BiH, a prijetila je i direktna opasnost od zauzimanja Kupresa od pripadnika Armije BiH. Pripadnici Armije BiH bi uzimanjem Kupresa izvrili presijecanje kljunih prometnica, djelomino i potpuno bi okruili HVO i u potpunosti minimizirali ulogu i uspjehe HVO-a tijekom dosadanjeg rata.

13 Ibidem i Mari, Duan, op.cit. 14 Rami, Edin 2004, Kupreka operacija jesen 1994. godine, op.cit., str. 140 142.

12

Vakufu, srpske snage su donijele odluku o naputanju Kupresa i poloaja oko grada i povlaenju snaga na liniju: Velika Plazenica Mala Plaja vrhovi sjeverno od Zlosela Strabenica i Kurljaj Hrbina, gdje su pristupili formiranju novih borbenih poloaja, uz dovoenje dodatnih snaga iz dubine teritorije.15

Treeg novembra oko 10,00 manji dio snaga 307. bbr je uao u sam centar Kupresa. Do 11,00 sati snage 7. korpusa su ovladale svim dominantnim objektima sjeverno i istono od Kupresa, a dio snaga i samim gradom. Do podneva je uspostavljen punkt na ulazu u grad iz pravca Kuprekih vrata i izvreno izvlaenja snaga 7. korpusa sa prethodno dostignutih borbenih poloaja, te snaga iz grada. Snage HVO su u grad ule oko 13,30 sati i nastavile dalja borbena djelovanja prema sjeverozapadu Kupreke visoravni, gdje su zaustavljene jugoistono od linije Hrbina Zlosela (ematski prikaz 1).

Po okonanju esnaestog dana operacije prijevoj Kupreka vrata, grad Kupres i vei dio Kupreke visoravni su osloboeni od srpskih snaga.

15 Mari, Duan, op.cit.

ematski prikaz 1: Borbena djelovanja armijskih i hrvatskih snaga tokom Kuprekeoperacije

13

Rezultati ostvareni tokom Kupreke operacije Tokom realizacije Kupreke operacije ostvareni su znaajni rezultati, od kojih je

kao najznaajnije mogue izdvojiti sljedee:

Osloboen je vei dio Kupreke visoravni, grad Kupres i planinski prijevoj Kupreka vrata, sve ukupno oko 350 km2 privremeno zaposjednute teritorije (topografska karta 4).

Razbijena je 7. motorizovana brigada, a i 2. krajikom korpusu su u cjelini naneseni gubici, jer su istovremeno i snage 5. korpusa Armije RBiH postigle znaajne rezultate u djelovanjima prema tom korpusu, od kojih se on nije uspio oporaviti do kraja rata.

Duina fronta jedinica 7. korpusa Armije RBiH, ali i snaga HVO je znatno smanjena, ime su stvoreni uslovi za izvlaenje veeg broja jedinica i pripreme za naredna napadna djelovanja. Sedmi korpus je nakon uspjeha na kuprekom pravcu, iz zone odgovornosti prema srpskim snagama, iz neposrednog borbenog dodira izvukao etiri brigade, sa kojima je provoena intenzivna borbena obuka i pripreme za napadna djelovanja, od kojih je svakako najznaajnije predstavlja Vlaika operacija u martu 1995. godine.

Snage HVO su vraene u rat protiv srpskih snaga nakon dueg perioda meusobnih sporazuma o primirjima i nenapadanjima.

Zajednikim djelovanjima snaga Armije RBiH i HVO, meusobno nepovjerenje je potisnuto u drugi plan i sve snage su angaovane u oslobaanju teritorija okupiranih od srpskih snaga.

Moral pripadnika Armije RBiH, ali i snaga HVO, koje su 1992. godine upravo na Kupresu doivjele veliki poraz, zabiljeio je veliki porast nakon ove operacije, dok je moral srpskih snaga doivio strahovit pad. O stanju u redovima srpskog agresora svakako dovoljno govori i podatak, da je neposredno pred osloboenje Kupresa, na prostoru od Kupresa do Bihaa boravio i ratni zloinac Radovan Karadi, prvi put u uniformi i vidno uspanien zbog situacije na terenu.

Definitivno je preuzeta inicijativa od srpskih snaga u zoni odgovornosti 7. korpusa Armije RBiH, koja polahko prelazi sa taktikog na operativni nivo.

Oslobaanjem veeg dijela Kupreke visoravni od srpskih snaga, u funkciju je stavljena izuzetno vana putna komunikacija, Split - Kamensko - Livno - Kupres - Bugojno. Stavljanjem te komunikacije u funkciju omoguen je znatno vei promet ljudi i roba izmeu Republike Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske, a time je znatno unaprijeen sistem logistikog osiguranja jedinica Armije RBiH, naroito njenog 7. korpusa.

Pored uticaja rezultata ostvarenih tokom Kupreke operacije na vojnu situaciju, znaajan uticaj je ostvaren i na politiku situaciju. Svakako da je uspjeno zajedniko djelovanje snaga Armije RBiH i hrvatskih snaga u zavrnoj fazi izvoenja Kupreke operacije pruilo dodatni politiki poticaj procesu zaivljavanja tek uspostavljene Federacije BiH, te uticalo na dalje jaanje povjerenja izmeu Bonjaka i Hrvata.

14

Topografska karta 4: Osloboena teritorija tokom Kupreke operacije

15

Tokom izvoenja Kupreke operacije jedinice 7. korpusa Armije RBiH su pretrpjele znaajne gubitke u ljudstvu. U periodu od 19. oktobra do 03. novembra 1994. godine, etrdeset jedan pripadnik je poginuo, ezdeset etiri su tee ranjena, a devedeset osam lake (tabela 1).

Tabela 1: Pregled gubitaka jedinica Armije RBiH tokom Kupreke operacije

r/br jedinica broj lake ranjenih broj tee ranjenih

ukupan broj ranjenih

broj poginulih

ukupan broj stradalih

1. K.7.K. - 1 1 1 2 2. 307. bbr 30 20 50 20 70 3. 370. Sbbr 20 11 31 3 34 4. 305. bbr 11 4 15 6 21 5. 308. bbr 13 5 18 5 23 6. 317. Sbbr - 3 3 2 5 7. 17.SKbbr 8 3 11 - 11 8. 27. bbr 14 1 15 1 16 9. 37. Mlbr 2 5 7 2 9

10. 325. bbr - 4 4 - 4 11. art. j-ce - 1 1 - 1 12. PVO j-ce - - - - - 13. 7. Db - 1 1 - 1 14. 7. bvp - - - - - 15. 7. rnb - - - - - 16. Gard. br 5 1 6

UKUPNO 98 59 162 41 203 Izvor: Rami, Edin 2004, Kupreka operacije jesen 1994. godine, BZK Preporod Bugojno, str. 153-154.

Dileme vezane za osloboenje Kupresa i Kupreke visoravni Izvori razliite provenijencije, prije svega oni sa prostora Bosne i Hercegovine

pod kontrolom legalnih organa vlasti, kao i oni sa prostora Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine pod kontrolom paradravne tvorevine HZ HB, najee imaju dijametralno suprotstavljena miljenja o ulozi jedinica Armije RBiH i HV/HVO u oslobaanju Kupresa.

Pisanje hrvatske tampe iz tog perioda, ali i kasnije, kao i radovi koji se bave periodom agresije na Republiku BiH, s osvrtom na vojno-politika deavanja, gotovo da i ne spominju uspjehe jedinica 7. korpusa Armije RBiH na kuprekom pravcu u toku oktobra 1994. godine, koji su upravo i doveli do oslobaanja Kupresa, a kada to i uine, nastoje minimizirati te uspjehe.

Naroitu panju borbenim djelovanjima na kuprekom pravcu posvetio je zagrebaki "NACIONAL", u svom broju objavljenom 04. novembra 1994. godine, neposredno po osloboenju Kupresa i dijela Kupreke visoravni. U svom lanku novinar Denis Kulji spominje i uspjehe postignute od jedinica Armije RBiH, ali svjesno ili nesvjesno izostavlja teritoriju koju su snage 7. korpusa Armije BiH oslobodile na junom

16

dijelu fronta napada, preko koje su snage HVO i ule u Kupres, nakon izvlaenja jedinica 7. korpusa sa tog podruja (ilustracija 2).

Kada su u pitanju razmiljanja i zvanini stavovi Armije RBiH, prvenstveno

njenog 7. korpusa, ali i predstavnika najviih organa vlasti Republike Bosne i Hercegovine, moe se rei da nijednog momenta nije dozvoljeno osporavanje postignutih rezultata jedinica Armije RBiH, ali i da je stalno potvrivano uee snaga HV/HVO i znaaj borbenih djelovanja u zavrnoj fazi operacije.

Bez namjere da se polemie o ostvarenim rezultatima i zaslugama tokom Kupreke operacije, odreena pitanja ipak zavreuju adekvatan odgovor.

Ko je oslobodio Kupreku visoravan i grad Kupres? Da li je Armije RBiH mogla samostalno osloboditi Kupres? Da li je Armije RBiH trebala dozvoliti hrvatskim snagama da uu u Kupres

pri tome izvlaei vlastite snage? Na prvo pitanje je teko odgovoriti, ali je injenica da su armijske snage borbena

djelovanja izvodile 13 dana samostalno i tokom tih djelovanja gotovo u potpunosti razbile srpske snage na prostoru Kupresa, oslobodile znaajnu teritoriju i objekte koji su omoguavali uspjeno dalje djelovanje prema Kupresu. Tek 14. dana operacije su zabiljeena borbena djelovanja hrvatskih snaga iz pravca juga i jugoistoka.

Hrvatske snage su odluku za borbena djelovanja donijele 29.10.1994. godine (11. dan operacije), ali su stvarna borbena djelovanja otpoela tek 01.11.1994. godine u jutarnjim satima.

Ilustracija 2: ema objavljenja u asopisu Globus, 04.11.1994. godine

17

Nadalje, injenica je i da je napredovanje i ulazak hrvatskih snaga u grad bio uslovljen izvlaenjem armijskih jedinica sa prostora kojim su ovladale tokom 02. novembra 1994. godine.

Na kraju moemo zasigurno rei da su armijske snage stvorile POTPUNE preduslove za osloboenje Kupresa i Kupreke visoravni, a da su zajedno sa hrvatskim snagama osloboenje tog prostora dovele do kraja, to naravno ukljuuje i uspjeno odbijanje svih protivnapada srpskih snaga.

Kao odgovor na drugo pitanje moe posluiti injenica da su armijske snage mogle ui u Kupres 03. novembra nakon povlaenja srpskih snaga, ali da je za uspjenu odbranu i odbijanje protivnapada srpskih snaga bilo neophodno angaovanje znaajnijih armijskih snaga iz zona ostalih korpusa, te osiguranje dodatnih oklopno-mehanizovanih jedinica i protivoklopnih sredstava, kao i dodatnih izvora logistike podrke. Sigurno da je Armija RBiH mogla ui u Kupres i ovladati dijelom Kupreke visoravni, ali bez zajednikoj djelovanja sa hrvatskim snagama, to bi bilo znatno tee i znaajno bi uticalo na gubitke, naroito u fazi odbrane od srpskih protivnapada.

U prilog potvrdnom odgovoru na tree pitanje ide injenica da je znaaj ponovnog ulaska hrvatskih snaga u oruani sukob sa srpskim snagama, kako u vojnom, tako i politikom pogledu nemjerljiv i sigurno je do kraja rata poluio mnoge rezultate, tako da kada se sve odvaga i sa ove vremenske distance je odluka komandanta 7. korpusa o uvlaenju hrvatskih snaga u ofanzivna djelovanja sa srpskim snagama bila odlina i izuzetno mudra.

18

Zakljuak

Borbeno djelovanje JESEN-94", koje je u toku same realizacije preraslo u borbena djelovanja poznatija pod nazivom Kupreka operacija, planirano je u cilju odravanja inicijative jedinica 7. korpusa Armije RBiH, koja je ve u ljeto 1994. godine polahko prelazila na stranu armijskih jedinica.

Borbeno djelovanje JESEN-94, zamiljeno kao napadni boj na komarsko-vrbaskom pravcu predvialo je napad na dva pravca, od kojih je glavni trebao biti komarsko-vrbaski, a pomoni kupreki pravac. Meutim, razvoj situacije po samom otpoinjanju borbenih djelovanja, neuspjeh na komarsko-vrbaskom, glavnom pravcu napada i postizanje uspjeha, veih od planiranih, na kuprekom, pomonom pravcu napada, uslovio je pregrupisanje snaga 7. korpusa na kupreki pravac i nastavak napadnih borbenih djelovanja, to je u konanom dovelo do postizanja znaajnih rezultata.

Izvoenje ovog borbenog djelovanja od komandi i jedinica 7. korpusa pokazalo je da je 7. korpus dorastao izvoenju borbenih djelovanja na irem frontu napada, borbenih djelovanja dueg vremenskog trajanja i u razliitim vremenskim uslovima, ali i brzom i obimnom pregrupisavanju snaga. Moe se rei da je poslije ovog borbenog djelovanja bilo oito da su armijski korpusi sposobni i opremljeni za izvoenje najviih oblika borbenih djelovanja - operacija.

Za borbeno djelovanje Kupreka operacija, sa ove vremenske distance, moe se rei da je predstavljalo samo vjebu i uvertiru za dalja oslobodilaka djelovanja jedinica 7. korpusa, od kojih su najznaajnija: Vlaika operacija u martu 1995. godine, Osloboenje Donjeg Vakufa i prijevoja Komar u septembru 1995. godine i Odbrana Kljua i sadejstvo snagama 5. korpusa u oslobaanju Sanskog Mosta u oktobru 1995. godine.

mr. Edin Rami