kulturni vodic kroz bec

Kako ispuniti slobodno vrijeme u Beču

Kulturni vodič kroz Beč Sve kulturne znamenitosti Beča koje

ne smijete propustiti + najbolji savjeti za dobar provod u jednoj od najpopularnijih kulturnih metropola Europe

„Arhitekturom se treba izreći, ono što jedan grad ima za reći“

Walter Wallmann, njemački političar

U Beču ćete pronaći zdanja svih epoha i stilova arhitekture, od romanske Ruprehtove crkve (Ruprechtskirche) preko gotske Stjepanove katedrale (Stephansdom), barokne Karlove te, visokobarokne Isusovačke crkve (Karlskirche i Jesuitenkirche), ali i zdanja kasnijih epoha, od klasicizma do moderne. Naročito impozantna jeste arhitektura takozvanog Gründerzeita (zlatno doba austrijske i njemačke ekonomije u 19. stoljeću), čiji sjaj Beč dijeli sa mnogim drugim političkim i kulturnim središtima nekadašnje Habsburške Monarhije, poput Budimpešte, Praga, Lemberga itd.

I secesija je ostavila značajnog traga na bečku arhitekturu. Neka od najpoznatijih građevina ove epohe jesu metro stanica Karlov trg (Karsplatz), Crkva na Steinhofu (Kirche am Steinhof) Otta Wagnera te 1910. godine, od armiranog betona izgrađena Pristanišna palača (Kai-Palate). Austrijska prijestolnica iznjedrila je bitna imena iz svijeta arhitekture, kao što su Adolf Loos, Josef Hoffmann, Otto Wagner, Joseph Maria Olbrich, Josef Plecnik, Richard Neutra, Rudolph Michael Schindler, Margarete Schütte-Lihotzky, Friedrich Kiesler, Josef Frank, Coop Himmelblau, Gustav Peichl, Günther Domenig, Hans Hollein i Luigi Blau.

Jedna od omiljenijih turističkih atrakcija je Hundertwasser-Krawinahaus Friedensreicha Hundertwassera, osmišljen kao protumodel modernoj arhitekturi. Postrojenje za spaljivanje otpada Spittelau također je konstriusan od strane Hundertwassera i zbog svog neobičnog izgleda redovito mami poglede posjetitelja. Još jedan primjer neobične arhitekture jeste i Wotrubova crkva (Wotrubakirche), nazvana po svom

konstruktoru Fritzu Wotrubi. Kad govorimo o gradskoj slici na kojoj strše neobične građevine, interesantno je spomenuti topovske i vodotornjeve, koje pronalazimo po čitavom gradu.

Neke četvrti su devedesetih godina prošlog stoljeća iznova izgrađene. Značajni građevinski projekti sprovedeni su na gradskom sjeveru i jugu, a izgrađeni stambeni i poslovni kompleksi nazvani su Donau City i Wienerberg. Milenijumski toranj (Millennium Tower) na Handelskaiu važi od 1999. godine za najvišu građevinu Beča, a time je postala i obilježje jednog novog vremena – vremena koje teži većem samopuzdanju i komforu. U posljednje vrijeme postoji i težnja kombinovanja starih i novih arhitektonskih stilova, kao što se desilo u slučaju revitaliziranja Gasometera 2001. godine, a što je izazvalo ogromno medijsko interesovanje. Diva Award svake godine dodjeljuje se za hrabre građevinske poteze, zahvaljujući kojima grad Beč, jedna od važnijih europskih kulturnih metropola, ima mogućnost čuvati svoju reputaciju.

Ipak, u poređenju s drugim europskim gradovima, austrijska prijestolnica svjesno zadržava mali broj visokih građevina pa trenutno postoji tek stotinjak objekata, preko 40 metrara visokih. Gradska uprava u ovom smislu prednost daje kvalitetu ispred kvantiteta, s ciljem očuvanja prirodne sredine i kulturne baštine. Iz ovog razloga su smjernice i dozvole za građevinsko planiranje veoma stroge pa tek 26% površine Beča moguće je koristiti za izgradnju visokih objekata, a što u potpunosti isključuje gradnju istih u unutrašnjim gradskim okruzima.

Arhitektonska ostvarenja koja nikako ne smijete propustiti

Carski Beč

S ovog mjesta su Habsburgovci upravljali još od 13. stoljeća, isprva kao zemaljski kneževi, a od 1452. kao carevi Svetog Rimskog Carstva te napokon od 1806. pa do pada Monarhije 1918. kao austrijski carevi.

Srednjovjekovna tvrđava iz 13. stoljeća bivala je proširena s dolaskom svakog novog vladara, pri čemu bi bio izgrađen jedan novi trakt ili krilo, a zahvaljujući baš ovome Hofburg će se razviti u pravi mali „grad u gradu“. Prošireni asimetrični komplex koji se prostire na 240.000 m2 sastoji se od 18 traktova, 19 dvorišta i 2.600 prostorija u kojima živi i radi oko 5.000 ljudi.

Najstariji dio Hofburga je Stara tvrđava (Alte Burg), znana kao Švajcarski trakt (Schweizertrakt), a dobila je ime po švajcarskoj gardi koja je u 18. stoljeću ovdje obavljala službu stražara. Srednjovjekovni dvor zadržao je do danas svoju jezgru, dok su četiri tornja na uglovima, najveći dio šanca i mostovi doživjeli višestruka obnavljanja tokom stoljeća. Sredinom šesnaestog stoljeća, fasada Dvora obnovljena je u renesansnom stilu.

Godine 1552. Pietro Ferabosco je osmislio Švajcarsku kapiju (Schweizarertor), jednog od rijetkih renesansnih spomenika u Beču. U ovom traktu nalazi se Komora s blagom (Schatzkammer) u kojoj su čuvana odličja iz vremena Svetog Rimskog Carstva, ali i Monarhije. Godine 1449. izgrađena je Dvorska kapela (Burgkapelle) u kojoj sve do dana današnjeg, nedjeljnu misu uljepšavaju horski glasovi Bečkih dječaka.

Gradnja Stallburga – nove rezidencije, započeta je 1959.. Od 18. stoljeća ovdje se nalaze staje za poznate lipicanere, koji svakog dana (osim ponedjeljkom) u Zimskoj jahačkoj školi (Winterreitschule) imaju izvedbe ili jutarnje treninge.

Prekoputa Švajcarskog trakta u 16. stoljeću izgrađen je Amalijin dvorac (Amalienburg) koji egzistira kao samostalna građevina. Ime je dobio po carici Mariji Amaliji (Maria Amalia), koja je nakon smrti supruga cara Josipa I (Joseph I) ovdje nastavila živjeti. Naposlijetku je u ovim odajama obitavala carica Elizabeta (Elisabeth), čija se sva ostavština danas čuva baš ovdje, i to u sklopu muzejske zbirke.

U 17. stoljeću je car Leopold dao spojiti Švajcarski trakt sa Amalijinim

Hofburg (Neue Burg sekcija), pogled sa Heldenplatza. Statua Princa Eugena od Savoya također je prikazana na fotografiji.(Fotografija pod licencom GNU Free Documentation License)

Hofburg

Komora za srebro (Silberkammer)

A) PriborzakuhanjeipečenjeB) Stara komora sa srebromC) Dvor na putovanjuD) Cvijetni tanjiriE) Ceremonija pranja noguF) Milanski stolni ukrasG) RazličitiservisizaručavanjeH) Majsinški servis SèvresiI) Starofrancuski ukrasiJ) Servis za poslastice MintonK) Imari porculan

Copyright @ www.wieneruhr.at


dvorom. Po samom caru nazvan ranobarokni Leopoldov trakt (Leopoldische Trakt) građen je od 1668. do 1680.. Kasnije je bio prebivalište Marije Terezije (Maria Theresia), nakon čije su smrti pa sve do pada Monarhije pomenute odaje služile kao raskošne reprezentativne prostorije. Od 1946. godine ovdje se nalazi službeno sjedište austrijskog državnog predsjednika.

U jednom dijelu Hofburga postojao je vinski podrum na tri sprata. Nakon raspada Monarhije, preostali sadržaj podruma je licitiran, poslije čega je izgrađen gipsani trezor u kojem su čuvani zdenci i spomenici iz Ringstrasse. U 18. stoljeću, za vrijeme cara Karla VI, Dvor je proširen raskošnim baroknim građevinama, konstruisanim od strane arhitekte Josepha Bernharda Fischera von Erlacha.

Godine 1723., nakon smrti pomenutog konstruktora, izgradnju nadzire njegov sin Johann Emanuel Fischer von Erlach. Od 1723. do 1735 građena je Nacionalna biblioteka s raskošnom zbirkom knjiga za upotrebu Habsburgovaca. Raskošna dvorana sa svojim harmoničnim baroknim interijerom važi za jednu od najljepših bibliotečkih prostorija svijeta.

Sa smrću Johanna Bernharda Fischera von Erlacha, još jedan arhitekt dobija svoju priliku – Lukas von Hildebrandt. I dok je Fischerov sin građevinski san svog oca pretvarao u stvarnost, Hildebrandt je započeo izmjene na Traktu državnog ureda (Reichskanzleitrakt), koji datira još iz vremena Rimskog Carstva. Ipak, na zahtjev tadašnjeg austrijskog cara, gradnju pomenutog zdanja završit će 1730. Johann Emanuel Fischer von Erlach. Nakon raspada Carstva 1806., radne prostorije Državnog ureda pretvorene su u stambene te korištene od strane carske obitelji. Od sredine 19. stoljeća, ove odaje postaju rezidencijom Franje Josipa (Franz Joseph).

Skulpture na pročeljima potječu od Lorenza Mattiellia i predstavljaju rad Herkula. U središnjem traktu nalazi se Carska kapija (Kaisertor), koja vodi do Carskih apartmana (Kaiserappartements). Na krovnim marginama proteže se štit cara Karla VI sa dvoglavim orlom koji nosi austrijski grb, ukrašen carskom krunom.

Godine 1735. Johann Emanuel Fischer von Erlach dovršio je gradnju Zimske jahačke škole , u kojoj se do današnjih dana vrše izvedbe Španske jahačke škole (Spanische Reitschule). Njoj je pripojena i redutna dvorana, u kojoj su se održavala velika primanja, balovi i

1. Dvoranazaručavanje2. Crveni salon3. Ulazna prostorija4. Veliko predsoblje5. Caričinmalisalon6. Caričinvelikisalon7. Toaletiprostorijazavježbanje8. Kupatilo9. Berglova prostorija (Berglzimmer)10. Dnevnaispavaćasoba11. Mali salon12. Veliki salon13. Spavaćasoba14. Radna soba15. Konferencijska prostorija16. Audijencijska prostorija

17. Audijencijskačekaonica18. Stepenište za pratnju19. Muzej Sisi – „Atentat“20. Muzej Sisi „Bijeg“21. Muzej Sisi „Na dvoru“22. Muzej Sisi „Djevojka“23. Muzej Sisi „Mit Sisi“24. Muzej Sisi „Smrt“25. Istorija gradnje26. Carsko stepenište

Muzej Sisi i Carski apartmani


druge svečanosti, a koja danas ima funkciju kongresnog centra.

Raskošnu ceremonijalnu dvoranu, koja svjedoči o mnogim zabavama nekadašnjeg Carskog dvora, a danas o poznatim bečkim balovima, osmislio je Ludwig Montoyer početkom 19. stoljeća.

Tek krajem 19. stoljeća, nakon što je porušeno Staro dvorsko pozorište (Alte Burgtheater), dovršio je Ferdinand Kirschner po nacrtima Fischera von Erlacha Mihaelov trakt (Michaelertrakt), koji je svojim zakrivljenim oblikom i 50 metara visokom kupolom izgradio prepoznatljivu sliku Hofburga.

Početkom dvadesetog stoljeća i pred sam raspad Monarhije, izgrađen je najimpozantniji dio Hofburga, takozvani Novi Hofburg (Neue Hofburg), a koji predstavlja sastavni dio Carskog foruma (Kaiserforum), osmišljen od strane Gottfrieda Sempera i Karla Hasenauera. U odajama ovog objekta nalazi se dio Nacionalne biblioteke Austrije te različiti muzeji i zbirke.

Naposjećeniji muzeji koji se u pomenutom kompleksu nalaze i koji vam nikako ne smiju promaknuti su:

• Komora sa blagom (Schatzkammer) sa carskim krunama,

• Muzej carice Elizabete (Sisi-Museum),

• Carski apartmani (Radne i dnevne prostorije cara Franje Josipa),

• Austrijska Nacionalna biblioteka (sa raskošnom salom nekadašnje carske dvorske biblioteke),

• Komora sa srebrom i servisima za ručavanje (Hofsilber- und Tafelkammer),

• Efesov muzej (Ephesosmuseum),

• Zbirka starih muzičkih instrumenata,

• Komora sa lovačkim rekvizitima i oružarnica,

• Etnološki muzej (Museum für Völkerkunde),

• Kongresni centar Hofburg.

Lokacija Hofburga na karti u centru Beča (1.okrug)

KONTAKT PODACIHomepage: www.hofburg-wien.atTelefon: +43 1 5337570E-mail: [email protected]: Heldenplatz, 1010, WienPrijevoz: U3 (stanica Volkstheater), tramvaj D, 1, 2 (stanica Burgring)

VIZUALIZIRAJTE HOFBURG NA WIENERUHR.AT:Kako biste na WienerUhr.at napravili virtualnu turneju kroz Hofburg te pogledali lokacijuoveutvrdenainteraktivnojkarti,kliknitenasljedećilink:http://wieneruhr.at/carski-bec/GalerijafotografijaCarskogBečameđukojimasuioneHofburganalazisenaadresi: http://wieneruhr.at/galerija-carski-bec/


Dvorac Schönbrunn Dvorac Schönbrunn, najvažnije kulturno blago Austrije, ujedno je i najposjećenija turistička atrakcija ove zemlje.

Zdanje leži zapadno od Unutrašnjeg grada (Innenstadt – naziv 1. bečkog okruga), u okrugu Hietzing. Do 1642. ovdje se nalazio „Katterburg“, posjed bečkog gradonačelnika, poslije čega je bio sjedište carice Eleonore, nakon smrti njenog supruga. Sadašnje ime veže se za cara Matiju (Matthias), koji je za vrijeme lova na ovom području otkrio mnoštvo zdenaca (na njemačkom Brunnen).

Godine 1559. car Maksimilijan II (Maximilian II) dao je ovdje izgraditi manji dvorac za lov, koji je tokom vremena u više navrata bio spaljen, a 1683. u vrijeme Druge turske opsade, i u cijelosti uništen. Ponovnu izgradnju osmislit će Johann Bernhard Fischer von Erlach, ali će njegova završna verzija biti nešto skromnija u odnosu na prvobitne nacrte. Od ondašnjeg zdanja danas imamo priliku uživati još u Dvorskoj kapeli i Plavom stepeništu koje krase freske Sebastiana Riccia.

S obzirom da se Karlo VI (Karl VI) nije pretjereno zanimao za dvorac Schönbrunn, njegova kćerka Marija Terezija (Maria Theresia) pretvorila ga je u carski ljetnikovac što će i ostati sve do 1918. godine. Za vrijeme njene vladavine, dvorac je u nekoliko navrata bio obnavljan, a te će ga izmjene učiniti poprilično drugačijim u odnosu na onaj koji je Fischer izgradio. Vođa radova bio je Nikolaus von Pacassi, koji je ujedno vršio i restauracije Hofburga. Među ostalim izgubljenim kulturnim naslijeđem, za vrijeme renoviranja izgubljene su i impozantne freske Johanna Michaela Rottmayra.

Najveći dio unutrašnjeg namještaja takođe potječe iz ovog vremena, a ovo su ujedno i gotovo jedini primjerci austrijskog rokokoa.

Oko 1765. godine, Johann Ferdinand Hetzendorf von Hohenberg, inače smatran zastupnikom ranog klasicizma, preuzeo je nadgledanje gradnje. Njegovo najmarkantnije djelo je Glorijeta (Gloriette), vrsta pergole na brdašcu iznad Schönbrunna, koja optički zatvara vrt dvorca, a važi kao spomenik posvećen junacima.

Osim spomenute građevine, mnoštvo je drugih gradio Hetzendorf, a neke od poznatijih su i Rimske ruševine (Römischen Ruinen) – prve vještačke ovog tipa. Skulpture u parku djela su uglavnom Wilhelm Beyera, Franza Antona Zaunera te Johanna Baptiste Hagenauera.

(Fotografija pod licencom GNU Free Documentation License)


1) Dvorska kapela2) Salon Franje Karla3) PisaćasobaFranjeKarla4) Lovačkasoba5) Bogata soba6) Kabinetsaistočnomterasom7) Crveni salon8) PisaćasobanadvojvotkinjeSofije9) Salon tapiserije10) Milionska soba11) Kabinet za minijature12) Prostorija za porculan13) Napoleonova soba14) Vieux-Laque-prostorija15) Plavi kineski salon16) Dvorana za ceremonije17) „Ringišpil-prostorija“ (Karussellzimmer)

18) „Soba konja“ (Rösselzimmer)19) Velika galerija20) Mala galerija21) Kineski ovalni kabinet22) Prostorija s laternama23) Prva mala Rosaova soba24) Druga mala Rosaova soba25) Kineski okrugli kabinet26) Velika Rosaova soba27) Dvorana ogledala28) Prostorija sa balkonom29) Žutisalon30) Kabinetzadoručak31) Dječijasoba32) Soba Marije Antoanete33) Caričinsalon34) Zajedničkaspavaćasoba

35) Toaletna prostorija36) Stepenišni kabinet37) Kabinet sa zapadnom terasom38) SpavaćasobaFranjeJosipa39) Radna soba Franje Josipa40) „Soba od orahovog drveta“41) Prostorija za bilijar42) Soba sa vrtom43) Sobakrilnihpobočnika44) „Soba riblje kosti“ (Fischgrätzimmer)45) Plavo stepenište

Raspored prostorija dvorca Schönbrunn


Od 1817. do 1819. je Johan Aman restaurirao dvorsku fasadu, i to u pojednostavljenom stilu klasicizma. Žuta boja iste će sve do 20. stoljeća egzistirati kao zaštitni znak Austro-Ugarske Monarhije, čije će željezničke postaje i zgrade uprave takođe biti ličene istom bojom.

Današnji dvorac ima 1.441 prostorija različitih veličina. 190 prostorija pripada privatnim licima i nisu pristupačne javnosti. U jednom od dvorskih traktova nalazi se dvorsko pozorište, koji je, osim po nastupima Mozarta i Haydna, poznato i kao mjesto gdje su kovali zanat mnogi bečki skladatelji i performeri. Važan dio Dvorca predstavlja i zoološki vrt, osnovan 1752. godine za vrijeme cara Franje I (Franz I).

Godine 1945. glavni trakt i Glorijeta doživljavali su učestale bombaške napade, uslijed čega su i teško oštećeni. Za vrijeme okupacije, dijelove Dvorca koristile su britanske trupe. U to doba, a naročito kasnije, mnogi su oštećeni dijelovi zgrade bili restaurirani.

Godine 1996. UNESCO je Schönbrunn i njegov vrt proglasio zaštićenom kulturnom baštinom.

Pomenuti vrt, koji je za javnost otvoren još 1779., odmah nakon raspada Monarhije postao je mjestom relaksacije mnogih Bečlija, što se nije promijenilo sve do dana današnjeg.

Dvorac Schönbrunn godišnje posjeti oko 1,5 miliona ljudi. Građevine koje se nalaze pored, kao i sam park, privuku dodatnih 5,2 miliona osoba, što turističkoj zajednici Beča donosi ogroman priliv novca.

Lokacija Schönbrunna na karti

KONTAKT PODACIHomepage: www.schoenbrunn.atTelefon: +43 1 811130E-mail: [email protected]: Schönbrunner Schloßstraße 47, 1130 WienPrijevoz: U4 (stanica Schloss Schönebrunn)

VIZUALIZIRAJTE DVORAC SCHÖNBRUNN NA WIENERUHR.AT:Kako biste na WienerUhr.at napravili virtualnu turneju kroz Schönbrunn te pogledalilokacijuovogdvorcanainteraktivnojkarti,kliknitenasljedećilink:http://wieneruhr.at/carski-bec/GalerijafotografijaCarskogBečameđukojimasuionedvorcaSchönbrunnanalazi se na adresi: http://wieneruhr.at/galerija-carski-bec/


Dvorac Belvedere Dvorac Belvedere gradio je Johann Lucas von Hildebrandt za princa Eugena od Savoje (Eugen von Savoyen) i sastoji se od Gornjeg i Donjeg dvora, u čijim se prostorijama danas uglavnom nalaze zbirke Austrijske galerije.

U početku je bila planirana samo gradnja Donjeg dvora, koji je trebao predstavljati jednnu vrstu reprezentativne vrtne kuće. Tek nekoliko prostorija bile su koncipirane kao stambene odaje, dok su većinu prostora zauzimale oranžerije (reprezentativni vrtovi zu citrusno voće). U središtu ovog dijela dvorca nalazi se Memorijalna dvorana, koju krasi kopija poznatog bečkog spomenika Mehlmarktbrunnena – vajarske majstorije Georga Raphaela Donnera. Osim njega, svojom ljepotom dah oduzima i stropna slika iz Altomontea („Noć i jutro“) s prividnom arhitekturom Marcantonia Chiarinia i Gaetana Fantia kao i groteskne slike Jonasa Drentwetta iz zapadne odaje. U oranžerijama možete pronaći srednjovjekovno kulturno blago Austrijske galerije, dok prostorije oko Memorijalne dvorane sadrže barokne zbirke. Ovdje je smještena i statua koja prikazuje apoteozu princa Eugena, inače majstorija Balthasara Permosera.

Vrt Belvederea je najstariji dio kompleksa, a gradio ga je njegov prvobitni vlasnik Dominique Girard oko 1700. godine. S obzirom da je Gornji dvor građen na višem terenu nego Donji, vrt koji spaja ova dva zdanja sa svojim statuama i stepeništem nosi simboliku uzlaska iz podzemnog svijeta na Olimp.

Gornji Belvedere prvobitno je koncipiran kao zgradica

Fotografija: Marc Aert / FreeDigitalPhotos.net


koja će optički zatvoriti vrtni paviljon, no kasnije dobija i nešto „ozbiljniju“ funkciju – naime, kao ljetnikovac princa Eugena. Nakon što je pripao Habsburgovcima, smatrao se njihovim drugim prebivalištem, kojeg će krasiti mnoštvo raskošnih dvorana i galerija. Dvorac je građen iz blokova s posebnim krovnim konstrukcijma, koje veoma podsjećaju na turske šatore, dok umjetno jezero s njegove prednje strane dodatno uljepšava ambijent.

Poput Donjeg, i Gornji Belvedere u svom središtu ima Memorijalnu dvoranu, ukrašenu stropnom slikom Carla Innocenza Carlonea, koja se u novije vrijeme pripisuje i Marcantoniu Chiariniu. Osim prostorija oko pomenute dvorane koje koristi Austrijska galerija, posjetitelji imaju priliku obići i dvorsku kapelu s Carlonoevim freskama i oltarskim slikama Francesca Solimenea, kao i dvoranu nazvanu Terrena, koja je, nakon urušavanja jednog atlanta u potpunosti preuređena te je ne možemo doživjeti u izvornom obliku. Ovdje je princ Eugen čuvao svoju legendarnu biblioteku, čiji sadržaj danas nalazimo u prostorijama Nacionalne biblioteke. Pored spomenutog, zanimljivo je pogledati i prinčevu zbirku umjetnina te zvjerinjak, koji se nalazi s bočne strane zgrade.

KONTAKT PODACI:Homepage: www.belvedere.atTelefon: +43 1 795570E-mail: [email protected]: Prinz-Eugen-Straße 27, 1030 WienPrijevoz: tramvaj D (stanica Schloss Belvedere)

Položaj Dvorca Belvedere na karti

VIZUALIZIRAJTE DVORAC BELVEDERE NA WIENERUHR.AT:Kako biste na WienerUhr.at napravili virtualnu turneju kroz Belvedere te po-gledalilokacijuovogdvorcanainteraktivnojkarti,kliknitenasljedećilink:http://wieneruhr.at/carski-bec/GalerijafotografijaCarskogBečameđukojimasuionedvorcaBelvedere(Schloss Belvedere) nalazi se na adresi: http://wieneruhr.at/galerija-carski-bec/


Albertina


Osnivanje Albertine datira od 4. jula 1776. i da naglasimo, ni na koji način nije vezano za osamostaljenje Sjedinjenih Američkih Država, koje se desilo istog datuma. Nadvojvoda Albrecht preuzima palaču 1795. godine i otada se u njoj nalazi muzej Albertina. Tek će 1822. godine zbirka dragocjenosti postati pristupačna javnosti, a za ovaj događaj veže se i jedna zanimljivost. Naime, za razliku od drugih institucija ovog tipa čiji su posjetitelji uglavnom bili „plave krvi“, uslov za posjetu Albertini bio je da imate vlastite cipele. Tačno je da su ovim propisom mnogi bili isključeni, ali je broj posjetitelja ipak bio značajno povećan.

Rane 1919. godine, nekoliko godina nakon što se Austro-Ugarska Monarhija raspala, građevina i zbirka pripali su Republici Austriji. Godine 1920., zbirci su pridružene i štamparske grafike nekadašnje Carske dvorske biblioteke (Kaiserliche Hofbibliotek), dok su svi privatni primjerci ponovno vraćeni u ruke vlasnika. U ovo vrijeme, tačnije 1921.godine, ova građevina i zbirka dobijaju ime Albertina i zadržavaju ga sve do današnjih dana.

Radi preuređivanja Albertina je od 1996. do 2003. godine bila zatvorena za javnost. U isto vrijeme je izgrađena i podzemna riznica od 3000 m2, koja, zbog obilnih kišnih padavina, 2009. biva poplavljena, a što će rezultirati preseljenjem 950.000 primjeraka iz zbirke.


Inače, važno je naglasiti da Albertina važi za jednu od najvećih i najpoznatijih grafičkih zbirki na svijetu, s oko 65.000 crteža i preko milion grafika.

Raskošne prostorije koje morate obići:

• Muzejska dvorana,

• Soba za pisanje i Zlatni kabinet (Goldkabinett),

• Čajni salon i soba za bilijar,

• Salon za primanje i prostorija za audijenciju,

• Rokoko soba,

• Wedgwoodov kabinet,

• Španski apartman,

• Ovalni kabinet i soba u kojoj je umro

nadvojvoda Karlo,

• Namještaj bečke manufakture Danhauser.

Položaj Albertine na karti (1. bečki okrug)

KONTAKT PODACI:Homepage: www.albertina.atTelefon: +43 1 534830E-mail: [email protected]: Albertinaplatz 1, 1010, WienPrijevoz: U1 i U4 (stanica Karlsplatz), tramvaj 1,2,D (stanica Karlsplatz)

VIZUALIZIRAJTE MUZEJ ALBERTINA NA WIENERUHR.AT:Kako biste na WienerUhr.at napravili virtualnu turneju kroz Albertinu te pogleda-lilokacijuovogmuzejanainteraktivnojkarti,kliknitenasljedećilink:http://wieneruhr.at/carski-bec/GalerijafotografijaCarskogBečameđukojimasuioneAlbertinenalazisenaadresi: http://wieneruhr.at/galerija-carski-bec/


MuseumsQuartier(Muzejskačetvrt)


Glavna zgrada današnje Muzejske četvrti prvobitno se koristila kao dvorska staja rimsko-njemačkog cara. Car Karlo VI (Karl VI) je 1713. dao izgraditi dvorsku staju ispred Vanjskih dvorskih vrata (Äußeren Burgtor) na bečkoj glasiji, i to kome drugom nego Johannu Bernhardu Fischeru von Erlachu – iskazanom dvorskom arhitekti. Gradnju će dovršiti njegov sin Joseph Emanuel, no ne u okvirima prvobitnih nacrta.

Sa završetkom Prvog svjetskog rata i raspada Austro-Ugarske Monarhije, dvorske staje gube svoju prvobitnu svrhu i najveći dio njihovog sadržaja biva licitiran. Godine 1921. pomenuta građevina po prvi je put korištena u izložbene svrhe, što će ubrzo rezultovati i njenim preuređivanjem te preimenovanjem – otada, naime, nosi naziv Izložbena palača (Messepalast).

Izložbena palača je 1985. godine po prvi put bila mjestom održavanja Bečkih svečanih sedmica (Wiener Festwochen), a što će ubrzo postati tradicijom. Između 1980. i 1986. godine vodile su se žučne rasprave o svrsi objekata Muzejske četvrti. Gradska uprava je u to vrijeme predlagala ugledanje na pariški Centre Pompidou – muzej moderne umjetnosti, čije bi izložbene prostorije poslužile za prikazivanje nove medijalne, filmske, kompjuterske i video umjetnosti, ali i za pohranjivanje multimedijalnih zbirki.

Sljedećih nekoliko godina vodit će se javne rasprave o građevinskim dodacima koji su bili predloženi i odobreni, a donošenje krajnjih odluka redovito su narušavali protesti istoričara umjetnosti i arhitekti,


među kojima su bili i konstruktor piramide iz Louvrea Ieoh Ming Pei te Ernst Gombrich. Godine 1996. planirana gradnja bila je ponovo razmotrena, nakon čega su donesene pojedine izmjene, kao što su odbacivanje zamisli o staklenoj fasadi i gradnji visokih objekata unutar kompleksa. Dvije godina kasnije započeta je gradnja vrijedna oko 150 miliona eura, a završena je 2001. godine.

Važno je naglasiti da je Muzejska četvrt osma po veličini kulturna površina na svijetu.

Samostalni muzeji koje možete obići u Muzejskoj četvrti:

• Muzej Leopold (Leopold Museum): širom

svijeta poznata zbirka djela Egona Schielesa,

Bečke secesije, Bečke moderne, Austrijskog

ekspresionizma (Gustav Klimt, Richard Gerstl,

Oskar Kokoschka, Broncia Koller i dr.),

• Muzej moderne umjetnosti – Zaklada Ludwig

(Museum moderner Kunst – Stiftung Ludwig):

zbirke moderne i savremene umjetnosti, djela

autora poput Pabla Picasa, Josepha Beuysa,

Jaspera Johnsa itd.),

• Dvorana umjetnosti (Kunsthalle Wien): izložbe

1. Dvorana umjetnosti (Kunsthalle)2. Muzej Leopold (Leopold Museum)3. Muzej moderne umjetnosti – Zaklada Ludwig (Museum moderner Kunst – Stiftung Ludwig)4. Centar Arhitekture (Architekturzentrum Wien): muzej arhitekture 5. Plesna četvrt (Tanzquartier Wien): centar za produkciju i izvedbe 6. Dječji muzej Zoom: izložbe, ateljeji i workshopovi za djecu7. Quartier 21: aktuelne umjetničke inicijative mladih


KONTAKT PODACIHomepage: www.mqw.atTelefon: +43 1 5235881E-mail:[email protected]: Museumsplatz 1/5, 1070, WienPrijevoz: U2 (stanice Volkstheater i Museumsquartier), U3 (stanica Volkstheater)

Položaj MuseumsQuartier na karti

VIZUALIZIRAJTE MUSEUMSQUARTIER NA WIENERUHR.AT:Kako biste na WienerUhr.at napravili virtualnu turneju kroz MuseumsQuartier te pogledalilokacijuovogmuzejanainteraktivnojkarti,kliknitenasljedećilink:http://wieneruhr.at/carski-bec/GalerijafotografijaCarskogBečameđukojimasuioneMuzejskečetvrti(Muse-umsQuartier) nalazi se na adresi: http://wieneruhr.at/galerija-carski-bec/

savremene umjetnosti,

• Centar arhitekture (Architekturzentrum Wien):

muzej arhitekture,

• Dječji muzej Zoom: izložbe, ateljeji i

workshopovi za djecu,

• Quartier 21: aktuelne umjetničke inicijative

mladih,

• Plesna četvrt (Tanzquartier Wien): centar za

produkciju i izvedbe.


Kunsthistorisches Mu-seum(Umjetničko-

istorijski muzej)


Prvobitna zbirka Habsburgovaca koja je sadržavala tek poneki portret i viteške oklope grofa Ferdinanda od Tirola (Ferdinand von Tirol), umjetničku zbirku Rudolfa II, (čiji je veći dio izgubljen) te zbirku slika nadvojvode Leopolda Wilhema, pretvorena je 17. oktobra 1891. u Umjetničko-istorijski muzej, a koji je za javnost otvoren samo dva dana kasnije. Tri godine prije ovog događaja, za javnost su otvorena i vrata oružarnice i komore s lovačkim rekvizitima, a 1890. i muzejska biblioteka. Sljedećih nekoliko godina prikupljani su i odlagani carski primjerci iz Belvederea, Hofburga i dvorca Ambrasa iz Tirola.

Godine 1891. Dvorski muzej je pored biblioteke sadržavao sljedeće zbirke:

• Kovani novčići, medalje i antička zbirka,

• Zbirka oružja i umjetničko-industrijskih predmeta,

• Galerija slika (zbirke akvarela, crteža, skica itd.) i Zavod za restauraciju.

Uskoro su prostorije Dvorskog muzeja* postale premale za carsku zbirku pa su neki izložbeni primjerci iz Efesa (Ephesosmuseum) preseljeni u Tezejev hram (Theseus Temple). Osim toga, donje prostorije Belvederea morale su takođe biti korištene u pomenute svrhe.

Godine 1914., nakon smrti prijestonasljednika Franje Ferdinanda (Franz Ferdinand) i Estenska će zbirka (Estensische Sammlung) pripasti Dvorskom muzeju. Ona je sadržavala predmete koje je mladi princ sakupio na svojim putovanjima, a među njima je i poznata muzička zbirka i vrijedna zbirka bečkog Etnološkog muzeja (Völkerkundemuseum).

Nakon raspada Monarhije, 19. novembra 1918. oba Dvorska muzeja (Umjetničko-istorijski i Prirodno-istorijski muzeji) na Trgu Marije Terezije (Maria-Theresia-Platz) proglašena su objektima pod zaštitom mlade Republike Njemačke Austrije. Borba za vlasništvom nad pojedinim primjercima vodila se


između nasljednica Monarhije, Italije i Belgije, a završit će nasilnim prisvajanjem 62 slike od strane naoružanih italijanskih vojnih jedinica. Nakon što je skupa sa svojim sadržajem pripao Republici, muzej se našao u potpuno novoj situaciji. Da bi se olakšao njegov rad u novim prilikama, austrijski istoričar umjetnosti Hans Tietze osmislio je 1919. godine „Bečki muzejski program“. Smatrao je pogodnim povezati rad različitih institucija ovog tipa, a zbirke rasporediti po različitim gradskim lokacijama. Osim promjena te vrste, desila se i unutrašnja reorganizacija – zbirke su, naime, bile raspoređene na sljedeći način:

• Egipatsko-orijentalna zbirka,

• Antička zbirka,

• Zbirka antičkih kovanih novčića,

• Zbirka medalja i modernih kovanica,

• Zbirka oružja,

• Zbirka plastičnih i umjetnih rekvizita sa zbirkom starih

muzičkih instrumenata,

• Galerija sa slikama.

Umjetničko-istorijski muzej jedna je od prvih austrijskih institucija ovog tipa koja se samostalno finansira. Taj podatak ne čudi s obzirom na višemilionski broj posjetitelja svake godine, što ovaj muzej, među ostalim državnim, plasira na visoko prvo mjesto s godišnjim prometom od nekoliko desetina miliona eura.

*Zbirke takozvanog Dvorskog muzeja (Hofmuseum) pronalazimo na mnogim izložbenim lokacijama (Umjtničko-istorijskim muzej je jedna od njih), a njihov sadržaj tiče se naslijeđa iz vremena do pada Monarhije.

Položaj Umjetničko-povijesnog (istorijskog) muzeja na karti

KONTAKT PODACIHomepage: www.khm.atTelefon: +43 1 525240E-mail: [email protected]: Burgring 5, 1010, WienPrijevoz: U3 (stanica Volkstheater), tramvaj 1,2,D (stanica Burgring)

VIZUALIZIRAJTE KUNSTHISTORISCHES MUSEUM NA WIENERUHR.AT:Kako biste na WienerUhr.at napravili virtualnu turneju kroz Kunsthistorisches Museum te pogledali lokaciju ovog muzeja na interaktivnoj karti, kliknite na sljedećilink:http://wieneruhr.at/carski-bec/GalerijafotografijaCarskogBečameđukojimasuioneUmjetničko-istorijskogmuzeja (Kunsthistorisches Museum) nalazi se na adresi: http://wieneruhr.at/galerija-carski-bec/


Naturhistorisches Mu-seum (Prirodno-istori-

jski muzej)


Oko godine 1750. Franjo I Stjepan od Lothringena (Franz I Stephan von Lothringen), suprug Marije Terezije (Maria Theresia), kupio je od Firenčanina Johanna Rittera von Bailloua u to vrijeme najveću zbirku naturalija, među kojima se nalazilo oko 30.000 primjeraka, najviše puževa, korala, školjki, dragog kamenja i minerala. Već je onda zbirka bila organizovana po naučnim kriterijima.

Tokom vremena, zbirka je postala toliko obimna, da za njeno izlaganje odaje Hofburga nisu mogle ponuditi dovoljno prostora. U vrijeme gradnje Ringstrasse i rušenja gradskih bedema (1857.) planirana je izgradnja dva velika objekta – Prirodno-istorijskog i Umjetničko-istorijskog muzeja (Naturhistorisches Museum und Kunsthistorisches Museum). Nekoliko godina kasnije ona je i započeta, a nadgledali su je Gottfried Sempers i Karl Freiherr von Hasenauers. Trajala je do 1889., a iste je godine car Franjo Josip (Franz Joseph) i svečano otvorio pomenute ustanove.

Za vrijeme holokausta zbirka je obogaćivana primjercima koji su pripadali Židovima, a mnogi do dana današnjeg nisu vraćeni nekadašnjim vlasnicima. Proces povrata traje još od devedesetih godina i, kako spomenusmo, još uvijek nije okončan. Osim neprimjerenosti ove vrste, Muzeju su se devedestih godina predbacivale i neumjesnosti koje se tiču izložbe o ljudskim rasama, što je izazvalo ogromno medijsko zanimanje, a nakon čega je Dvorana rasa (Rassensaal) 1996. i zatvorena.

Inače, središte zgrade krasi kupola visoka 60 metara, na kojoj je prikazan grčki bog Sunca Helios te stepenište sa statuama poznatih naučnih istraživača. Fasada i dekoracije u unutrašnjosti objekta predstavljaju evoluciju svijeta. Osim ovakvih umjetničkih prikaza, muzej raspolaže s oko 100 uljanih slika poznatih majstora kista, s motivima iz svijeta nauke.

Odjeli Prirodno-istorijskog muzeja Beča čiji sadržaj javnosti svakodnevno stoji na raspolaganju su sljedeći:


• Mineraloško-petrografski (150.000 primjeraka

među kojima je svakako najinteresantnija zbirka

meteorita),

• Geološko-paleontološki (najstarija istorija Zemlje sa

fosilnim ostacima prabiljaka i praživotinja),

• Botanički (različiti herbarijumi, zbirke biljaka i

sjemenki itd.),

• Tri zoološka odjela s primjercima kičmenjaka,

beskičmenjaka i insekata,

• Odjel arheološke biologije i antropologije

(osteološka i stomatološka zbirka, rendgenski

snimci, fotografije itd.)

• Praistorijski odjel (paleolit, neolit, bronzano i željezno

doba),

• Odjel za speleologiju,

• Odjel za ekologiju te

• Odjel istorije nauka (oko milion primjeraka;

dokumetnacije, pisma, slike, fotografije itd.).

Položaj Prirodno-povijesnog (istorijskog) muzeja na karti

KONTAKT PODACIHomepage: www.nhm-wien.ac.atTelefon: +43 1 521770E-mail:[email protected]: Burgring 7, 1010 WienPrijevoz: U3 (stanica Volkstheater), tramvaj 1,2,D (stanica Burgring)VIZUALIZIRAJTE NATURHISTORISCHES MUSEUM NA WIENERUHR.AT:Kako biste na WienerUhr.at napravili virtualnu turneju kroz Naturhistorisches Mu-seumtepogledalilokacijuovogmuzejanainteraktivnojkarti,kliknitenasljedećilink: http://wieneruhr.at/carski-bec/GalerijafotografijaCarskogBečameđukojimasuionePrirodno-istorijskogmuzeja (Naturhistorisches Museum) nalazi se na adresi: http://wieneruhr.at/galerija-carski-bec/


Wiener Staatsoper (Bečkadržavnaopera)


Bečka državna opera, ranije znana kao Bečka dvorska opera, najčuvenija je gradska institucija ove vrste, ali ujedno i jedna od poznatijih na svijetu. Zgrada je finansirana iz Fonda za gradsko proširivanje i ujedno je prvo zdanje izgrađeno na poznatom bečkom Ringu. Gradnja Opere praćena je višestrukim i prilično teškim kritikama javnosti, koje su priča se, obojicu arhitekti (Augusta Sicarda von Sicardsburga i Eduarda van der Nülla) „otjerale u grob“ prije nego je i bila završena. Mira nije davala impozantna zgrada preko puta znana kao Heinrichov dvor (srušena u Drugom svjetskom ratu), koja je bacala sjenu na monumentalnu vrijednost buduće Opere. Pored ovoga, javnost je uznemirivala i za jedan metar podignuta razina Ringstraße, zbog čega se Opera počela smatrati „tonućim brodom“, i u analogiji s katastrofom iz 1866. nazivati „Königgrätzom* umjetnosti gradnje“.

No, s preprekama se nekako uspijeva izboriti pa svoje prvo otvaranje Bečka opera doživljava 15. maja 1869., a čitavu priču popratio je Mozartov Don Giovanni. Drugo, poslijeratno otvaranje desilo se 1955. godine, a uljepšao ga je Bethovenov Fidelio. Spomenut ćemo da renoviranje i restauracija nisu donijeli gotovo ništa novo – naime, fasadi, kao i ulaznoj dvorani ukrašenoj freskama Moritza von Schwinda, vraćen je prvobitni izgled, a kojeg karakterišu istoricistički motivi i stil.

Osim po bogatom repertoaru, Bečka državna opera poznata je i po dječijim operskim izvedbama, kao što su Petar Pan, 35. maj itd. te po tradicionalnom Operskom balu (Opernball), koji se svake godine održava posljednjeg pokladnog četvrtka.

*Krvoločna Bitka kod Königgrätza vođena je 1866. između austrijske i saksonske vojske i smatra se da je odnijela oko 400.000 života.


Položaj Bečke državne opere na karti

KONTAKT PODACIHomepage: www.wiener-staatsoper.atTelefon: +43 1 514442250E-mail: [email protected]: Opernring 2, 1010 WienPrijevoz: U1 i U4 (stanica Karlsplatz), tramvaj 1,2,D (stanica Karlsplatz)

VIZUALIZIRAJTE WIENER STAATSOPER NA WIENERUHR.AT:Kako biste na WienerUhr.at napravili virtualnu turneju kroz Wiener Staatsoper te pogledalilokacijuoveopernekućenainteraktivnojkarti,kliknitenasljedećilink:http://wieneruhr.at/carski-bec/GalerijafotografijaCarskogBečameđukojimasuioneBečkedržavneopere(Wiener Staatsoper) nalazi se na adresi:http://wieneruhr.at/galerija-carski-bec/


Ringstrasse

Ringstrasse okružuje 1.bečki okrug, kao što je prikazano plavom crtom na karti

Jedna od glavnih turističkih atrakcija jeste takozvana Ringstrasse – ulica koja opasava prvi bečki okrug. Na ovom je mjestu stajao gradski bedem, sagrađen u 13. stoljeću, a nakon prvog pokušaja prodiranja Osmanlija (1529.) nadograđen je i dodatno zaštićen 500 metara dugom glasijom, što je trebalo spriječiti svako vojno prodiranje. U vojnom je smislu ovakvo zdanje već u 18. stoljeću smatrano zastarjelim, a nakon revolucije iz 1848., bilo je jasno da se nešto mora mijenjati. Nakon što su 1850. bečka predgrađa (današnji 2. i 9. okrug) „pridružena“ gradu, spomenuti bedemi nisu više imali nikakvog drugog značaja osim da sprječavaju saobraćaj unutar njih. Napokon, sedam godina kasnije započinje njihovo rušenje i gradnja jedne vrste bulevara na ovom mjestu.

Bulevar, zamišljen kao pješačka zona i ujedno „staza za pokazivanje“, zahtijevao je gradnju paralelne ulice za saobraćaj. Ova je ulica do danas jedna od omiljenijih željezničkih staza, u narodu poznata kao „linija 2“, jer ovuda vozi tramvaj s ovim brojem.

Gradnju Ringa pratilo je nicanje javnih i privatnih raskošnih zgrada u njegovoj blizini, a najpoznatije su Opera u stilu neoromantizma, Parlament u neoaticističkom, Vijećnica u gotičkom stilu, ali i neizostavno Dvorsko pozorište, zgrada Univerziteta te jedino sakralno zdanje – Votivkirche, izgrađena u čast spašavanju cara Franje Josipa (Franz Joseph) od atentata 1853. godine. Gradnju Ringa popratio je i nastanak Novog Hofburga (danas Etnološki muzej), Nacionalne biblioteke te Kulturno-istorijskog i Prirodno-istorijskog muzeja. Godina 1913. donijela je završetak radova ali i nešto drugačiji izgled pomenute ulice u odnosu na prvobitne nacrte, za što je prije svega zaslužan manjak finansijskih sredstava.

VIZUALIZIRAJTE RINGSTRASSE NA WIENERUHR.AT:Kako biste na WienerUhr.at napravili virtualnu turneju kroz ovu ulicu i pronašli njenulokacijunainteraktivnojkarti,kliknitenasljedećilink:http://wieneruhr.at/carski-bec/GalerijafotografijaCarskogBečameđukojimasuioneRingstrassenalazisenaadresi: http://wieneruhr.at/galerija-carski-bec/


Universitätsgebäude (Zgrada Univerziteta)

Unutrašnjost Universitätsgebäude (Fotografija pod licencom GNU Free Documentation License)

Dokument o osnivanju Univerziteta potpisali su Rudolf IV i njegova braća Albrecht III i Leopold III 12. marta 1365. godine te će upravo oni biti zaslužni što se ova ustanova nazivala Alma Mater Rudolphina. Značaj Bečkog univerziteta leži u činjenici da je, nakon praškog Karlovog univerziteta, drugi po starosti na njemačkom govornom području koji je još uvijek aktivan.

Prije nego je Univerzitet mogao početi s radom, trebalo je proteći još gotovo dvadeset godina. Godine 1383. vojvoda Albrecht III iskoristit će sukob na Sorbonni i pozvati mnoge profesore da dođu predavati u Beč, poslije čega će uslijediti kontinuiran, do današnjih dana neprekinut rad ove institucije.

S krajem srednjeg vijeka i počekom humanističke ere (oko 1450.) Univerzitet je imao preko 6.000 studenata, što ga je činilo najvećom institucijom ovog tipa u Carstvu. Tursko napadanje i religiozne netrpeljivosti zamalo će dovesti do zatvaranja Univerziteta; u 16. je stoljeću u dva navrata spomenuta ustanova imala oko 30 studenata. 13. oktobra 1623. ujedinjuje se s Isusovačkim kolegijumom (osnovanim 1551.), pa će cijeli Teološki i filozofski fakultet funkcionisati pod palicom vjerskog reda nazvanog Družba Isusova (Gesellschaft Jesu). Nakon ove reforme Univerzitet su opet čekali bolji dani.

Značajnije reforme uslijedile su od 1749., u vijeme vladavine Marije Terezije (Maria Theresia) i Josipa II (Joseph II), kada utjecaj Isusovaca blijedi te kasnije biva i potpuno uklonjen, a što će dovesti do podvrgavanja pomenute ustanove državi i do potpunog gubljenja njene samostalnosti. Revolucija iz 1848. donijet će više slobode i inicijativu za osnivanje katedri za filozofiju, teologiju, pravo i medicinu.


Od 1975. Univerzitet se sastoji iz osam fakulteta: Katolička teologija, Evangelistička teologija, Pravne nauke, Socijalne i ekonomske nauke, Medicina, Osnovne i integrativne nauke, „Umne nauke“ (Geisteswissenschaften) te Formalne i prirodne nauke.

Godine 1897. ženama se po prvi put dozvoljava redovan pristup predavanjima, ali samo na filozofskom fakultetu. U razmacima od nekoliko godina uslijedilo je „otvaranje“ i drugih katedri, među kojima se „najtvrđom“ pokazala katoličko-teološka, a koja je žene kao redovne studentice prihvatila tek nakon Dugog svjetskog rata. Početkom 20. stoljeća habilitirala je prva žena imenom Elise Richter (na Ženskim studijima), koja je ujedno bila i prvi ženski univerzitetski profesor. Prva žena s redovnom profesurom bila je Berta Karlik, a ovu čast dobila je tek nakon Drugog svjetskog rata.

Nakon višestrukih reformi i izmijenjenih zakona iz prethodnih deceniija, broj katedri i centara na Bečkom univerzitetu povećao se na 18, s tim što je nekadašnji Medicinski fakultet postao zasebim univerzitetom s vlastitim uređenjem i odredbama.

Značajno je spomenuti studentske proteste iz 2009., kojima su učesnici zahtijevali izmjene takozvane Bolonje, ukidanje studentske naknade, olakšice pri upisu i poboljšanje radnih uslova na univerzitetima. Među ostvarenim zahtjevima našlo se povećanje visokoškolskog budžeta, bolja opremljenost univerziteta te više slobode u obrazovanju i uređenju studijskih planova.

Položaj Zgrade Univerziteta na karti

KONTAKT PODACIHomepage: www.univie.ac.atTelefon: +43 1 42770Adresa: Dr.-Karl-Lueger-Ring 1, 1010 WienPrijevoz: U2 (stanica Schottentor), tramvaj 1,D (stanica Schottentor)

VIZUALIZIRAJTE UNIVERSITÄTSGEBAUDE NA WIENERUHR.AT:Kako biste na WienerUhr.at napravili virtualnu turneju kroz Universitätsgebaude tepogledalilokacijuovogsveučilištanainteraktivnojkarti,kliknitenasljedećilink: http://wieneruhr.at/carski-bec/GalerijafotografijaCarskogBečameđukojimasuioneZgradeUniverziteta(Universitätsgebäude) nalazi se na adresi: http://wieneruhr.at/galerija-carski-bec/


Burgtheater (Dvorsko pozorište)


Prvobitni Burgtheater nalazio se u Balskoj kući (Ballhaus) – zabavištu Hofburga koju je 1540. dao izgraditi Ferdinand I. Nakon što je, petnaest godina ranije, zdanje istog tipa izgorjelo u požaru. 14. marta 1741. godine, carica Marija Terezija (Maria Theresia) ustupa Balsku kuću Josephu Karlu Selliersu – „poduzetniku kraljevske Dvorske opere“ i zakupniku Pozorišta na koruškim vratima (Theaters am Kärntnertor) te dozvoljava preuređenje iste u pozorište. Ono je otvoreno 1748. i nazvano Pozorištem pokraj zamka (Theater nächst der Burg).

Car Josip II je 17. februara 1176. godine preimenovao ustanovu u Njemačko nacionalno pozorište (Teutschen Nationaltheater), a ovo je popratilo donošenje jedne veoma interesantne odluke. Naime, ne želeći kvariti raspoloženje carskim posjetiteljima, svaka predstava otada je morala imati takozvani bečki završetak (Wiener Schluss) tj. happy end, što je značilo mijenjanje mnogih komada, uključujući i kultna Šekspirova djela.

Dvadesetak godina kasnije ustanova ponovo mijenja naziv i postaje Dvorsko pozorište pokraj zamka (k.k. Hoftheater nächst der Burg.).

Godine 1888., tačnije 12. oktobra, odigrat će se posljednja predstava u staroj zgradi. Pozorišni ansambl premiještao se na scenu na Ringu, koja će od 1919. nositi naziv Burgtheater (Dvorsko pozorište). Pozorište se odlikovalo raskošnim izgledom i tehničkim inovacijama kao što je električna energija, ali i lošom akustikom, što će 1897. godine postati razlogom za


Položaj Burgtheatera na karti

KONTAKT PODACIHomepage: www.burgtheater.atTelefon: +43 1 514444140E-Mail: [email protected]: Dr. Karl-Lueger-Ring 2, 1010 WienPrijevoz: tramvaj 1,D (stanica Dr. Karl Renner Ring)

VIZUALIZIRAJTE BURGTHEATER NA WIENERUHR.AT:Kako biste na WienerUhr.at napravili virtualnu turneju kroz Burgtheater te po-gledalilokacijuovogpozorištanainteraktivnojkarti,kliknitenasljedećilink:http://wieneruhr.at/carski-bec/GalerijafotografijaCarskogBečameđukojimasuioneDvorskogpozorišta(Burgtheater) nalazi se na adresi: http://wieneruhr.at/galerija-carski-bec/

preuređivanje prostorije za gledatelje. Burgtheater je brzo postao središtem društvenog života i važio za jedno od bečkih „svetišta“.

Novembra 1918. pomenuta ustanova postala je vlasništvom Njemačke-Austrije.

Pet godina kasnije otvoreno je Akademsko pozorište (Akademietheater) kao kamerna scena Burgtheatera.

Nakon stradanja u Drugom svjetskom ratu, Pozorište biva restaurirano te iznova otvoreno 14. oktobra 1955. godine.

Beč i religija


Karlskirche (Karlova crkva)


Karlova crkva (Karlskirche) – jedno od ljepših baroknih zdanja crkvenog tipa sjeverno od Alpi, počeo je 1716. godine graditi, čini se, omiljeni dvorski arhtekt Johann Bernhard Fischer von Erlach, a završit će je njegov sin Joseph Emanuel 1723., koji je prvobitne nacrte djelomično izmijenio. Posvećena završetku posljednje kuge i imenovana po svecu Karlu Borromäusu, Crkva će sve do 1918. biti patronažna župna crkva.

Fischerova arhitektura ujedinjuje mnoštvo elemenata. Središnja fasada koja vodi do predsoblja, odgovara izgledu grčkog hrama Poritikusa, dok Mattiellievi stubovi sa strana za uzor imaju one trojanske iz Rima. Pokraj se protežu paviljoni sa zvonicima, inspirisani rimskim barokom. Iznad ulaza nalazi se kupola sa dugačkim dobošem, skraćenim i djelomično izmijenjenim od strane mlađeg Fischera.

U ikonografskom programu (sastavljenom od strane dvorskog službenika Carla Gustava Haereusa), Sveti Karl Borromäus dovodi se u vezu sa svojim carskim darovateljem. Reljef na zabatu iznad ulaza sa krepkim kardinalima i figurom zaštitnika na zabatskom vrhu ukazuju na donacijsku prigodu, što je uočljivo i na atici, koja je također dodatak Fischera mlađeg. Spiralni reljefi stubova sadrže motive iz života Karla Borromäusa, ali istovremeno podsjećaju i na Heraklove stubove i bude svijest o carskoj moći. Ulaz je ukrašen statuama anđela iz Novog i Starog zavjeta.

Ovakva koncepcija nastavlja se i unutra, prije svega na freski Johanna Michaela Rottmayra, koja prikazuje


Položaj Karlskirche na kartiKONTAKT PODACIHomepage: www.karlskirche.atTelefon: +43 1 4061192E-mail: [email protected]: Kreuzherrengasse 1, 1040 WienPrijevoz: U1 i U4 (stanica Karlsplatz)

VIZUALIZIRAJTE KARLSKIRCHE NA WIENERUHR.AT:Kako biste na WienerUhr.at napravili virtualnu turneju kroz Karlskirche te po-gledalilokacijuovecrkvenainteraktivnojkarti,kliknitenasljedećilink:http://wieneruhr.at/bec-i-religija/GalerijafotografijaBečireligijameđukojimasuioneKarlovecrkve(Karl-skirche) nalazi se na adresi: http://wieneruhr.at/galerija-bec-religija/

molitvu Karla Borromäusa koju Gospa uslišuje, a koja je takođe ukrašena prikazima krepkih kardinala. Freske iz bočnih kapela pripisuju se Danielu Granu, Sebastianu Ricciu, Martinu Altomonteu i Jakobu van Schuppenu.

Karlskirche se odlikuje impozantnim arhitektonskim ustrojstvom u smislu prirodne osvijetljenosti, a naročito kad je riječ o visokim otvorima akada u središnjoj osovini, dok, zbog oskudne pozlate, boje enterijera određuju uglavnom mramor.

Inače, Karlova crkva smatra se najimpozantnijim Fischerovim djelom.


Votivkirche (Votiv crkva)


Bečka Votiv crkva važi za jednu od važnijih neogotičkih sakralnih građevina svijeta. Nastanak Katedrale sa Ringstrasse (Ringstrassedom) pokraj glavne univerzitetske zgrade veže se za atentat na mladog cara Franju Josipa (Franz Joseph I), 18. februara 1853. godine kojeg je pokušao krojački pomoćnik Janos Libenyi.

Carev brat nadvojvoda Ferdinand Maksimilijan (Ferdinand Maximilian), kasniji car Meksika, pozivao je u ime „zahvalnosti za spasenje Njegove Visosti“ na doniranje za novu crkvu u Beču koja je trebala značiti „dar zahvalnosti“ Monarhiji od strane naroda za spasenje Franje Josipa (Franz Joseph). Pozivu se odazvalo oko 300.000 građana, što je na svojevrstan način politički i duhovno ujedinilo sve nacije Monarhije.

Godine 1856. 26-ogodišnji Heinrich von Ferstel započinje gradnju, koja će biti završena 23 godine kasnije, a posvećena 14. aprila 1879. – na dan vjenčanja carskog para. Neogotička bazilika na tri broda u francuskom stilu važi za jedno od važnijih zdanja europskog istoricizma te ujedno predstavlja i vrhunac istoricističke sakralne arhitekture Beča.

Najprije je zamišljena kao dvorana slave za velike Austrijance, no ova ideja nikada nije bila implementirana. Crkva nije služila ni kao „Narodna katedrala“, a tome je dodatno doprinijela pobjeda nacional-liberalizma početkom druge polovine 19.


stoljeća.

Godine 1880. Votivkirche je proglašena župom za podruje nekadašnje glasije, od Bellarie do Roßauer Lände, na kojem je živjelo oko 2.700 katolika. S obzirom na mjesto gdje su se okupljali građani različitog porijekla, Votiv crkva smatrana je poprilično „kosmopolitskom“ kućom božijom. Duh zajedništva osjetan je i danas, kada širenjem Europske unije mnoštvo građana dom pronalazi u Beču. Značajnu ulogu Crkva igra i za bečke Latinoamerikance, zahvaljujući čemu je jedan od oltara posvećen Majci Božijoj od Guadalupea. Crkveni programi su dvojezični (engleski i njemački). Važno težište rada ove ustanove jeste i briga za inostrane posjetitelje. Svećenik Joseph Farrugia je „turistički dušobrižnik“ Bečke nadbiskupije.

Položaj Votivkirche na karti

KONTAKT PODACIHomepage: www.votivkirche.atTelefon: +43 1 4061192E-mail:office©votivkirche.atAdresa: Rooseveltplatz 8, 1090 WienPrijevoz: U2 (stanica Schottentor), tramvaj 1,D (stanica Schottentor)

VIZUALIZIRAJTE VOTIVKIRCHE NA WIENERUHR.AT:Kako biste na WienerUhr.at napravili virtualnu turneju kroz Votivkirche te po-gledalilokacijuovecrkvenainteraktivnojkarti,kliknitenasljedećilink:http://http://wieneruhr.at/bec-i-religija/GalerijafotografijaBečireligijameđukojimasuioneVotivcrkve(Votivkirche)nalazi se na adresi: http://wieneruhr.at/galerija-bec-religija/


Peterskirche (Petrova crkva)


Najstarija Petrova crkva, od koje danas baš ništa ne možemo vidjeti, građena je u ranom srednjem vijeku, a možda je i najstarija ustanova ovog tipa u Beču.

Prvi spis u kojem se pojavljuje Crkva Svetog Petra datira iz 1137. godine, no smatra se da je građena oko 800. godine, pod pokroviteljstvom cara Karla. Krajem 12. stoljeća, baš poput Ruprehtove, i ova Crkva pripala je benediktinskom samostanu Schottenstiftu.

Srednjovijekovna Crkva izgrađena je iz dva broda s apsidom na južnoj, umjesto istočnoj strani, kako je u to vrijeme bio običaj u gradnji, što će probuditi mnoštvo diskusija stručnjaka. Danas neki smatraju da je Crkva zapravo adaptirano profensko zdanje. Godine 1399. njenoj istočnoj strani pripojena je Valentinova kapela (Valentinskapelle), kasnije okružena malim dućanima i u blizini Gradske garde – pretače današnje policije.

Godine 1661. Crkva je potpuno izgorjela, čemu je nakon preseljenja Nadbratstva presvetog trojstva (Erzbruderschaft der Allerheiligsten Dreifaltigkeit) 1676. godine, uslijedila odluka o gradnji nove.

Tek 25 godina kasnije krenut će se s implementacijom ove odluke, a početke gradnje nadgledat će Gabriele Montani. Godine 1703. Johann Lukas von Hildebrandt mijenja građevinske planove, grube radove dovršava pet godina kasnije, a gradnju u potpunosti tek 1722. godine.


Nova crkva mogla se pohvaliti prvom baroknom kupolom Beča, osmišljenom od strane Matthiasa Steinla, prvobitno ukrašenom freskama Andree Pozzoa, a nakon njegove smrti i onim Johanna Michaela Rottmayra. Ovalna unutrašnja prostorija odlikovala se s nevjerovatno puno prostora te impozantnim oltarom, izgrađenim od strane Antonia Gallia Bibiene, a na kojem je Martino Altomonte pokazao svoje slikarsko umjeće.

Joachim Georg Schwandtner, vodeća osoba Nadbratstva presvetog trojstva, inicira izgradnju trijema koji je od 1751. do 1753. građen od gutenštajnerskog mramora (Gutensteiner Marmor) i po nacrtima Andree Altomontea. Kamen je korišten i za gradnju stepeništa, a isporučivan je iz Carskog kamenoloma.

Crkva je ponovo renovirana između 1998. i 2004. godine.

Položaj Peterskirche na karti

KONTAKT PODACIHomepage: www.peterskirche.atTelefon: +43 1 5336433E-mail: [email protected]: Petersplatz, 1010 WienPrijevoz: U1 (stanica Stephansdom)

VIZUALIZIRAJTE PETERSKIRCHE NA WIENERUHR.AT:Kako biste na WienerUhr.at napravili virtualnu turneju kroz Peterskirche te pogledalilokacijuovecrkvenainteraktivnojkarti,kliknitenasljedećilink:http://wieneruhr.at/bec-i-religija/GalerijafotografijaBečireligijameđukojimasuionePetrovecrkve(Peter-skirche) nalazi se na adresi: http://wieneruhr.at/galerija-bec-religija/


Ruprechtskirche (Ruprehtova crkva)

Legenda tvrdi da je Ruprehtova crkva osnovana 740. godine. Njeno prvo spominjanje nalazimo u spisu iz 1200. godine kojim se potvrđuje darivanje benediktinskog Schottenstifta (samostan u 1. bečkom okrugu) od strane vojvode Heinricha II Jasomirgotta . Darovnica se odnosi i na Ruprehtovu crkvu, koja je u spomenutom dokumentu opisana kao najstarija crkva Beča.

Crkva leži na području nekadašnje rimske Vindobone (lokacija koju su naseljavale rimske legije). Nakon uništavanja rimskih naseobina nastala je uža jezgra kasnijeg Beča pa će Ruprehtova crkve egzistirati kao gradska župa sve do 1147. godine, kada ovu ulogu preuzima Katedrala Sv. Stjepana (Stephansdom).

Posvećena od strane Svetog Ruprehta – zaštitnika grada Salzburga, ona je i smatrana osnutkom ovog grada. S obzirom da je sol u srednjem vijeku bila važna monopolna roba kojom je upravljala Solna služba (Salzamt), Ruprehtova crkva imala je funkciju trgovine solju na malo.

Današnja Crkva je u nekoliko navrata nadograđena i izmijenjena. U požaru iz 1276. znatno je oštećena, nakon čega je izgrađena nova apsida, a toranj povećan za jedan sprat. Na ogradici galerije ispisan je poznati habsburški moto (takozvani A.E.I.O.U.) i godina1439..

Sudeći po spisu iz 1622., službenik Solne uprave Georg Nagl dao je renovirati već ruševnu Ruprehtovu crkvu,



što je od 1701. do 1703. godine finasirao Johann Baptist Bartolotti von Partenfeld. Područje ulaznih vrata i stepenište pločano je kamenom iz Carskog kamenoloma.

U Ruprehtovoj crkvi nalaze se najstariji stakleni prozori Beča (13.stoljeće), ali istovremeno i 22 moderna prozora Lydie Roppolt. Dominiraju tri velika prozora na crkvenom brodu, s ciklusom tema pod nazivom „Priznanje Bogu za spasenje u najvećoj nevolji“, a koji prikazuju Danijela u lavljoj jazbini, Jonu i veliki val i tri mladića u peći. Drugi prozori poslužili su za prikaz tematike „Priznanje za stvaranje“. Lijevo i desno od gotskih prozora u apsidi nalaze se prozori Heinricha Tahedla (1949). Bronzano svetište sa poprečnim daskama konstruisao je Ignaz Kienast 1998. godine.

Položaj Ruprechtkirche na kartiKONTAKT PODACIHomepage: www.ruprechtskirche.atTel: +43 1 5356003E-mail: [email protected]: Seitenstettengasse 5/4, 1010 WienPrijevoz: U1 (stanica Schwedenplatz), tramvaj 1,2 (stanica Schwedenplatz)

VIZUALIZIRAJTE RUPRECHTSKIRCHE NA WIENERUHR.AT:Kako biste na WienerUhr.at napravili virtualnu turneju kroz Ruprechtskirche tepogledalilokacijuovecrkvenainteraktivnojkarti,kliknitenasljedećilink:http://wieneruhr.at/bec-i-religija/GalerijafotografijaBečireligijameđukojimasuioneRuprehtovecrkve(Ru-prechtskirche) nalazi se na adresi: http://wieneruhr.at/galerija-bec-religija/


Stephansdom (Katedrala Svetog Stjepana)


Još se u srednjem vijeku na mjestu Katedrale nalazilo groblje, a počeci njene gradnje datiraju iz 1137. godine, kada je skopljen ugovor o razmjeni zemljišta iz okoline Beča između grofa Leopolda IV i Biskupa od Passaua. Ovakva razmjena omogućila je biskupu da gradi Crkvu izvan tadašnjeg grada, koja će biti posvećena Sv. Stjepanu, zaštitniku Passaua. Stjepanova katedrala bit će završena 1147., a s obzirom na raskoš i ljepotu, već onda su postojale težnje da postane biskupijsko središte.

Između 1230. i 1245. godine Domu je dodana kasnoromanska građevina, čiji je zapadni dio do danas sačuvan. Čine je dva tornja, nazvana „paganskim“ (Heidentürme), najvjerovatnije jer su građena od kamenih ostataka starorimskih ruševima te vrata između njih, iznad kojih je svojevremeno visila mamutova kost. Iznad vrata nalazila se „vojvodska galerija“, slična Carskoj stolici Karla Velikog u Aachenu i Zapadnoj galeriji Carske katedrale.

Godine 1258. izbio je požar, a renoviranje i ponovno otvaranje desit će se petnaest godina kasnije.

Između 1304. i 1340. izgrađen je povećani hor u gotičkom stilu, kasnije nazvan Albertinskim, po vojvodama Albrechtu I i II.

Vojvodstvo Rudolfa IV imat će za Crkvu značaja iz dva razloga: najprije jer je za vrijeme njegove vladavine, tačnije 1359., udaren kamen temeljac Duge kuće (Langhaus), a zatim i osnovan (od Passaua) nezavisan kaptol, pošto je i sam Rudolf IV izbjegavao od Katedrale stvoriti biskupsko sjedište. Kaptol je imao Svesveti patrocinijum (Allerheiligenpatrozinium) koji je do dana današnjeg drugi po važnosti patrocinijum Doma.

Godine 1433. završena je gradnja Južnog tornja. Gotička


Duga kuća rasla je poput neke ljuske oko prvobitne romanske građevine, srušene tek 1430., a završena je 1474. godine. Nakon što Beč 1469. postane biskupijom, i Crkva će zasluženo dobiti status katedrale.

Friedrich III će 1450. udariti kamen temeljac Sjevernom tornju, a za njegovu gradnju veže se jedna interesantna legenda. Tvrdi se, naime, da je jedne godine kao vezivno sredstvo poslužilo vino. Pretjerano velik i raskošan, nikako nije mamio uzdahe, a ni kraj ere gotskih katedrala nije išao u prilog njegovoj impozantnosti. Iako je gradnja završena još 1511., toranj će 1578. biti ukrašen dodatkom – renesansnim „poklopcem“.

Od 1511. do 1515. godine vajar i graditelj Anton Pilgram preuzima vođenje radova te gradi poznatu propovjedaonicu na kojoj je moguće pronaći i njegov autoportret.

Unutrašnjost Katedrale „barokizirana“ je 1647., a iz ovog vremena datira i visoki oltar Tobiasa Pocka. Nekoliko decenija kasnije, za vrijeme pokušaja osmanskog prodiranja, Crkva je oštećena topovskim kuglama, od kojih je kasnije izljeveno veliko zvono.

Vrh Sjevernog tornja srušen je 1862., nakon čega je na njegovo mjesto postavljena željezna konstrukcija, a faze ove gradnje i postavljanja moguće je vidjeti na akvarelima Rudolfa von Alta.

Dom je aprila 1945. bombardovan od strane američkih zračnih snaga, pri čemu je krov neznatno oštećen. Na dan kada je sovjetska armija umarširala u Beč (12. april 1945.), Stjepanovu katedralu zahvatit će požar u kojem su gorjele obližnje zgrade, što će uzrokovati ogromna oštećenja. Tokom godina nakon rata, ona će u nekoliko navrata biti renovirana.

Položaj Stephansdoma na karti

KONTAKT PODACIHomepage: www.stephansplatz.atTelefon: +43 1 5137648E-mail:[email protected]: Stephansplatz 3, 1010 WienPrijevoz: U1 (stanica Stephansdom)

VIZUALIZIRAJTE STEPHANSDOM NA WIENERUHR.AT:Kako biste na WienerUhr.at napravili virtualnu turneju kroz Stephansdom te pogledatilokacijuovekatedralenainteraktivnojkarti,kliknitenasljedećilink:http://wieneruhr.at/bec-i-religija/GalerijafotografijaBečireligijameđukojimasuioneKatedraleSvetogStj-epana (Stephansdom) nalazi se na adresi: http://wieneruhr.at/galerija-bec-religija/

Demokratski Beč


Rathaus(Vijećnica) Bečka vijećnica (Wiener Rathaus) na Rathausplatzu (Vijećnički trg) u 1. bečkom okrugu, nazvana još i Nova vijećnica, građena je od 1872. do 1883. godine po nacrtima arhitekte Friedricha von Schmidta. U zgradi se nalaze radne prostorije bečkog gradonačelnika i pokrajinskog guvernera, Općinskog vijeća, Pokrajinskog sabora, Gradskog senata, Pokrajinske uprave, magistratskog direktora i različitih magistratskih odjela.

Bečka vijećnica jedna je od mnogih istoricističkih građevina koje su u to vrijeme nastajale duž čitave Ringstrasse. Njena fasada izvanredan je primjer neogotičke raskošne arhitekture, a cjelokupna vanjština (naročito 103,3 metra visok toranj) inspirisana je tradicijom flamanskih gotičkih vijećnica, i to sve iz razloga pokušaja približavanja tradiciji srednjovijekovnih gradova i slobodnog načina života u njima. No, s obzirom na tlocrt sa sedam dvorišta, Rathaus podsjeća na barokne palače te ga je nemoguće okarakterisati kao isključivo neogotičko djelo.

Vijećnica se prostire na ukupno 113.000 m2, od čega osnovica zauzima 19.592 m2. Duga je 152, široka 127 m te posjeduje 1.575 prostorija s 2.035 prozora. Građevinske radnje iznosile su 14 miliona ondašnjih guldena. Na trgu iza Rathausa, 1907. godine nazvanom Friedrich-Schmidt-Platz, nalazi se spomenik graditeljima pomenutog zdanja, a koji je djelo Edmunda Hofmanna von Aspernburga i Juliusa Deiningera, nastalo 1896. godine.

Zgradu sačinjava:

• Glavni toranj, mnogi manji tornjevi na prednjoj strani i oni s jarbolima na uglovima krovne konstrukcije

• Potkrovlje (djelomično iskorišteno za urede)

• 2. sprat (prije svega uredi)

• 1. sprat (reprezentativni sprat)



• Međusprat (prije svega uredi)

• Visko prizemlje

• Prizemlje

• 1. suteren

• 2. suteren

Glavni toranj, visok 98 metara, smješten je u središtu prednje strane, a na njegovom vrhu nalazi se „Vijećnik“ („Rathausmann“) – statua nosača barjaka u oklopu, visoka 3,5 metara i sačinjena prema oklopu cara Maksimilijana I (Maximilian I).

Dio nekadašnje „jozefštedske glasije“ (Josefstädter Glacis) pripojen je Rathausplatzu. Uređenje parka ispred Vijećnice (Rathauspark), velikog 40.000 m2, prepušteno je krajem 19. stoljeća Rudolphu Siebecku, dok će krajem 20. za inovacije u njemu biti zadužen arhitekt i dizajner namještaja Luigi Blau.

Danas je Rathausplatz najčešće korišten za različite priredbe, poput Filmskog festivala (Rathaus Film Festival), koji se još od 1991. održava svake godine u julu i augustu mjesecu, a koji za tematsko težište ima klasičnu muziku. Od svega što je ispred Vijećnice moguće vidjeti, najinteresantnija je tradicionalna božićna tržnica Christkindlmarkt te pokretno klizalište nazvano Bečki ledeni san (Wiener Eistraum). Bečke sedmice slavlja (Wiener Festwochen) bivaju redovno otvorene baš ovdje, pri čemu prisutni sve češće imaju priliku vidjeti raznorazne neobične izvedbe. Od 2002. godine, krajem svakog aprila ili početkom maja, ispred Vijećnice se organizuje Austrijska utrka mira (Österreichische Friedenslauf).

Položaj Rathausa na karti

KONTAKT PODACIHomepage: www.wien.gv.atTelefon: +43 1 4000Adresa: Rathaus,1082 WienPrijevoz: U2 (stanica Rathaus), tramvaj 1,D (stanica Dr. Karl Renner Ring)

VIZUALIZIRAJTE RATHAUS NA WIENERUHR.AT:Kako biste na WienerUhr.at napravili virtualnu turneju kroz Rathaus te po-gledalilokacijuovevijećnicenainteraktivnojkarti,kliknitenasljedećilink:http://wieneruhr.at/bec-i-demokracija/GalerijafotografijademokratskogBečameđukojimasuioneVijećnice(Rathaus) nalazi se na adresi: http://wieneruhr.at/galerija-demokratski-bec/


Justizpalast (Pravosudnapalača) Neorenesansnu Pravosudnu palaču gradio je od 1875.

do 1881. Alexander Wielemans von Monteforte, učinivši je jedinstvenom među zdanjima tog vremena najviše po auli sa središnjim stepeništem koju krasi grb nekadašnjih austrijskih Krunskih zemalja (Kronländer). Impozantni lavovi kraj vanjskog stepeništa te mramorna statua Justicije s pozlaćenim mačem i knjigom zakona majstorije su vajara Emanuela Pendla.

Danas se u njoj nalazi Najviši sud, Generalna prokuracija, Vrhovni sud Beča, Državno odvjetništvo Beča i Državni sud za civilna pitanja Beča. Ministarsvo pravde je u međuvremenu preseljeno u Palaču Trautson, koja se nalazi prekoputa.

Prilikom demonstracije od 15. jula 1927. i takozvane osude Schattendorfa (mjesto u Gradišću odakle su demonstracije krenule), nekolicina učesnika podmetnula je vatru na gornjim spratovima Palače, što će izazvati žestoke reakcije policije i na kraju dovesti do smrtnog stradanja 93 osobe, među kojima je bilo i nekoliko policajaca.

Renoviranje je uslijedilo između 1929. i 1930., planirao ga je i nadgledao Heinrich Ried te rezultovalo gradnjom dodatnog sprata. Renoviranje iz 2007. rezultovat će istim (dodatni sprat), što će omogućiti vraćanje Državnog suda za civilna pitanja u Palaču. Osim ovoga, izgrađena je i nova biblioteka, i to u obliku mosta koji se nadvija nad unutrašnjim dvorištem zgrade.



Položaj Justizpalast na karti

KONTAKT PODACITelefon: +43 1 96220Adresa: Museumsstrasse 12, 1010 WienPrijevoz: U2 i U3 (stanica Volkstheater)

VIZUALIZIRAJTE JUSTIZPALAST NA WIENERUHR.AT:Kako biste na WienerUhr.at napravili virtualnu turneju kroz Justizpalast te po-gledalilokacijuovepalačenainteraktivnojkarti,kliknitenasljedećilink:http://wieneruhr.at/bec-i-demokracija/GalerijafotografijademokratskogBečameđukojimasuionePravosudnepalače(Justizpalast) nalazi se na adresi: http://wieneruhr.at/galerija-demokratski-bec/


Parlament


Kamen temeljac današnje, od strane Theophila von Hansena osmišljene zgrade Parlamenta, udaren je 2. septembra 1874., a prva planerna održala se devet godina kasnije, tačnije 4. decembra 1883. godine. Nemoguće je ne uočiti sličnost sa atenskim Zappeionom, također osmišljenim od strane pomenutog arhitekte.

Na vrhu zgrade i danas se nalaze simboli 14 Krunskih zemalja dok bronzane statue krotitelja i njihovih konja simbolizuju potiskivanje strasti kao preduslov za konstruktivno i parlamentarno zajedništvo. Posebnost ove neogotičke građevine leži u majstorskoj podjeli stilskih pravaca – lijevo krilo građeno je, naime, u rimskom stilu, a ono desno u grčkom. Na krovu su statue poznatih filozofa, pisaca i političara, kao što su Sokrat, Platon, Plutar i dr..

Atenski izvori (Pallas-Athene-Brunnen), građeni od 1898. do 1902. (Theophil Hansen), alegorijski su prikaz velikih staroaustrijskih rijeka predstavljene ljudskim likom: Dunav kao žena, Inn kao bradati muškarac iza kojih su Elba i Vltava (djelo Huga Härdtla). Iznad njih su ženske figure koje predstavljaju izvršnu i zakonodavnu vlast (majstorija Josefa Tautenhayna), dok je u sredini simetričnih izvora stub sa statuom grčke boginje mudrosti Atene (djelo Carla Kundmanna), „uhvaćene“ dok u lijevoj ruci drži koplje, a na desnom dlanu božicu trijumfa i pobjede Niku. To što je boginja mudosti zgradi Parlamenta okrenuta leđima, izazvalo je u narodu mnoštvo viceva i poruga, a koje su aludirale na to da se razboritost s


Parlamentom teško može „spojiti“.

Istorijska dvorana za sjednice Skupštine koja je nudila 512 mjesta za zastupnike od Bukovine do Dalmacije, danas služi za sjednice Savezne skupštine. Dvorana za sjednice Nacionalnog vijeća nalazi se na mjestu nekadašnje dvorane za sjednice Gornjeg doma, koji je 1945. potpuno uništen i nakon toga iznova izgrađen. Dvorana izgrađenja 1956. tipičan je primjer arhitekture pedesetih, i izuzevši čeličnog orla, potpuno je neukrašena. Iza govorničkog pulta nalaze se vladine klupe, u potpunosti zauzete jedino u slučaju službenih priopćenja i rasprava o budžetu. Pomenuta dvorana zastarjela je u tehničkom smislu i nepogodna za hendikepirane osobe te zahtijeva potpunu obnovu. Nekadašnje predsoblje Gornjeg doma je 1920. preuređeno u dvoranu za sjednice Saveznog vijeća, čiji je enterijer tokom stoljeća u nekoliko navrata izmijenjen.

Reprezentativna „Dvorana stubova“ („Säulenhalle“) koristi se povremeno za izložbe i političko-društvene skupove. Osim spomenutih, u zgradi su i mnoge manje prostorije za sjednice, radne prostorije predsjednika i njihovih zamjenika, parlamentarna direkcija, parlamentarna biblioteka, ured stenografske službe te jedan gastronomski objekat. Uredi pojedinačnih zastupnika preseljeni su u zgradu prekoputa.

Od 2005. godine pristup parlamentu imaju i „mali ljudi“. Prostorna reorganizacija omogućila je uređenje Centra za posjetitelje, čiji se ulaz nalazi odmah iza Ateninh izvora.

Položaj Parlamenta na karti

KONTAKT PODACIHomepage: www.parlament.gv.atTelefon: +43 1 401100Adresa: Doktor-Karl-Renner-Ring 3, 1010 WienPrijevoz: U2 i U3 (stanica Volkstheater), tramvaj 1,2,D (stanica Stadiongasse)

VIZUALIZIRAJTE PARLAMENT NA WIENERUHR.AT:Kako biste na WienerUhr.at napravili virtualnu turneju kroz Parlament te po-gledalilokacijuovepalačenainteraktivnojkarti,kliknitenasljedećilink:http://wieneruhr.at/bec-i-demokracija/GalerijafotografijademokratskogBečameđukojimasuioneParlamentanalazise na adresi: http://wieneruhr.at/galerija-demokratski-bec/

Ustanove koje za živitnog vijeka obavezno trebate obići, a čije adrese možete pronaći na posljednjim stranama ovog vodiča:

MUZEJI

• Kuća umjetnosti Beča (Kunsthaus Wien)

• Muzej Liechtenstein (Liechtenstein Museum)

• Muzej primijenjene umjetnosti (MAK)

• Muzej Beč, prijašnji Istorijski muzej grada Beča (Wien

Museum)

• Židovski muzej (Jüdisches Museum)

• Muzej Sigmunda Freuda (Sigmund Freud Museum)

• Istorijski muzej vladara u Arsenalu

(Heeresgeschichtliches Museum)

• Tehnički muzej (Technisches Museum)

• „Toranj ludih“ - Patološko-anatomski muzej

(Narrenturm – Pathologisch-anatomisches

Bundesmuseum)

• Muzej tramvaja (Straßenbahnmuseum)

• Pogrebni muzej (Bestattungsmuseum)

• Bečki kriminalni muzej (Wiener Kriminalmuseum)

• Muzej satova grada Beča (Uhrenmuseum der Stadt

Wien)

• Muzej Rimljana (Römermuseum)

BEČKE POZORNICE

• Akademsko pozorište (Akademietheater)

• Narodno pozorište (Volkstheater)

• Pozorište u Josefstadtu*

• Narodna opera (Volksoper)

• Bečka koncertna kuća (Wiener Konzerthaus)

• Pozorište u Vinu (Theater an der Wien)*

• Bečka kamerna opera (Wiener Kammeroper)

• Kuća muzike (Haus der Musik)

• Dječija opera Papageno (Kinderoper Papageno)

• Pozorište Raimund (Raimundtheater)

• Simpl

• Bečki Metropol (Wiener Metropol),

• Kuća glume (Schauspielhaus),

*Josefstadt je ime nekadašnjeg bečkog predgrađa a danas okruga (opštine)

*Rijeka Vin (Wien) jedna je od pritoka Dunava po kojem je Beč dobio ime

Beč i zabava


Prater

Prater se po prvi put spominje u dokumentu iz 1162. godine, kojim Friedrich I potvrđuje darovanje zemljišta stanovitnom Konradu, a sama riječ Pratter u upotrebi je od 1403.. Područje je često mijenjalo vlasnika, sve dok godine 1560. car Maksimilijan II (Maximilian II) nije naredio kupnju cjelokupnog zemljišta, od kojeg je načinio lovišni teren. Prvobitno se Praterom nazivao manji dunavski otok sjeverno od Freudenaua, a kasnije je ovo ime označavalo pogranične dunavske naplavine, uključujući od 19. stoljeća i Krieau.

S obizirom da je Prater bio omiljena lokacija „divljaka“, Rudolf II izdao je proglas o kažnjavanju svih koji ovom području nepozvani pristupe, no malo je onih koji su se nove odredbe i držali. Godine 1766. Josip II (Joseph II) je ponovno dozvolio slobodno kretanje Praterom, i ne samo to. Dozvolio je i naseljavanje gostioničara, čime je udaren kamen temeljac Parku zabave. Već u to vrijeme ovo mjesto postaje središtem druženja, a njegova rubna područja i prostitucije.

Godine 1873., prilikom održavanja Svjetske izložbe (Weltausstellung), Prater je poslužio kao izložbeni prostor u čijem se središtu nalazio rotund, spaljen 1937. godine. Na jednom dijelu nekadašnjeg izložbenog prostora danas se nalazi Bečki sajam



(Messe Wien) dok drugi zauzima kampus Ekonomskog univerziteta, koji je trenutno u izgradnji.

Na području nekadašnjeg prostranog praterskog zemljišta izgrađeni su u međuvremenu sportski kompleksi među kojima je i nogometni stadion (danas Ernst-Happel-Stadion), dio Istočne ceste (Ostbahn), dio autoputa A23 te različita industrijska postrojenja, no bez obzira na to Prater i danas predstavlja najomiljenije gradsko izletište i odmaralište.

U praterskom planetarijumu (u sklopu Praterskog muzeja) pokraj impozantnog Velikog točka (Riesenrad) moguće je pogledati opsežnu izložbu o istoriji ovog područja.

KONTAKT PODACIHomepage: www.prater.atTelefon: +43 1 7280516E-mail: [email protected]: Prater 9, 1020 WienPrijevoz: U1 i U3 (stanica Praterstern)

VIZUALIZIRAJTE PRATER NA WIENERUHR.AT:Kako biste na WienerUhr.at napravili virtualnu turneju kroz Prater te pogledali lokacijuovogzabavištanainteraktivnojkarti,kliknitenasljedećilink:http://wieneruhr.at/bec-i-zabava/GalerijafotografijaBečizabavameđukojimasuionePrateranalazisenaadresi:http://wieneruhr.at/galerija-bec-zabava/

Položaj Pratera na karti


Planetarij Urania


Planetarij Urania, građen je kao Narodni planetarij od 1909. do 1010. u sklopu Narodnog edukacijskog instituta, što ga čini najstarijom ustanovom ove vrste u Austriji. U novembru 1944. godine gotovo je u potpunosti uništen, a s njim i poznati Zeissov refraktor. Godine 1956. izgrađena je nova kupola i instalirana nova rasvjeta, a godinu dana kasnije postrojenje je stavljeno u pogon. Od 1980. Planetarij se može pohvaliti specijalnim, u naučne svrhe instaliranim duplim teleskopom koji se nalazi u glavnoj kupoli. Sastoji se iz refraktora sa 150 mm širokim otvorom i žarišnom daljinom od 3,0m te Cassegrainovim teleskopom s glavnim ogledalom promjera 300mm i žarišnom daljinom od 5,35m.

U vrijeme generalne sanacije objekta od 2000. do 2003. (u sklopu Uranije naći ćete i druge ustanove), i Planetarij je u potpunosti obnovljen. Jedan od graditeljskih noviteta je kupola na mjestu nekadašnje Meridijanske kuće. Ustanovu karakteriše bogata programska ponuda, razna astronomska predavanja, organizovana posmatranja sunca te različite specijalne priredbe.


Položaj Planetarija na kartiKONTAKT PODACIUrania SternwarteHomepage: www.astronomie-wien.atTelefon: +43 1 7295494E-mail: [email protected]: Uraniastrasse 1, Eingang Turmstiege, 1010 WienPrijevoz: U1 (stanica Schwedenplatz), tramvaj 1,2 (stanica Urania)VIZUALIZIRAJTE PLANETARIJ URANIA NA WIENERUHR.AT:Kako biste na WienerUhr.at napravili virtualnu turneju kroz Uraniu te pogledali lokacijuovogplanetarijanainteraktivnojkarti,kliknitenasljedećilink:http://wieneruhr.at/bec-i-zabava/GalerijafotografijaBečizabavameđukojimasuionePlanetarijumaUrania(Ura-nia Sternwarte) nalazi se na adresi: http://wieneruhr.at/galerija-bec-zabava/


Haus des Meeres(Kućamora)


Kuća mora prostire se na preko 4.000m2 i čini je zbirka sa više od 10.000 životinjskih primjeraka. Najveći dio zoološkog vrta zauzimaju akvarijumi sa životinjskim i biljnim svijetom iz Sredozemnog mora, ali naići ćete također i na mnoštvo životinja iz drugih slanih te slatkih voda, najčešće piranja, morskih kornjača i korala. Godine 2009. Kuća mora doživjela je rekordni broj posjeta od 352.877 osoba, što će je te godine učiniti najposjećenijom turističkom atrakcijom Beča.

Od 7. maja 2007. godine ova ustanova može se pohvaliti najvećim akvarijumom Austrije, koji je donacija ronioca i morskog istraživača Hansa Hassa i njegove supruge, a čija zapremina iznosi nevjerovatnih 300.000 litara. Nažalost, prilikom seljenja nekoliko ajkula različitih vrsta je umrlo, ali i mnoge druge morske ribe.

Osim vodenih vrsta, Kuća mora čuva i tropske primjerke poput ptica i majmuna koji s posjetiteljima ne razmjenjuju poglede kroz staklo ili rešetke, već se po prostranim odjeljcima slobodno kreću.

Posebnost Kuće leži i u njenom smještaju – naime, sav spomenuti sadržaj nalazi se u topovskom tornju iz Drugog svjetskog rata. Na najvišim spratovima nalaze se 22 ploče sa ispisanom istorijom tornjeva te stalna izložba Sjećanje u nutrini (Erinnern im Innern) koja posjetitelje upoznaje s istorijsko-tehničkom funkcijom zdanja.


Položaj Haus des Meeres na karti

KONTAKT PODACIHomepage: www.haus-des-meeres.atTelefon: +43 1 5871417E-mail:[email protected]: Fritz-Grünbaumplatz 1, 1060 WienPrijevoz: U3 (stanica Neubaugasse)

VIZUALIZIRAJTE HAUS DES MEERES NA WIENERUHR.AT:Kako biste na WienerUhr.at napravili virtualnu turneju kroz Haus des Meeres te pogledalilokacijuzoološkognainteraktivnojkarti,kliknitenasljedećilink:http://wieneruhr.at/bec-i-zabava/GalerijafotografijaBečizabavameđukojimasuioneKućemora(HausdesMeeres) nalazi se na adresi: http://wieneruhr.at/galerija-bec-zabava/

Budite dio nezaobilaznih bečkih manifestacija na lokacijama čije smo adrese ispisali na posljednjim stranicama ovog vodiča:

• Novogodišnji koncert Bečke filharmonije u Muzčkom

udruženju (Musikverein) 1. januara

• Bečki ledeni san (Wiener Eistraum) od januara do

marta

• Filharmonijski bal (Philharmonikerball), također u

Muzičkom udruženju (Muskiverein)

• Bečki operski bal (Wiener Opernball) u Državnoj

operi (Staatsoper) za vrijeme poklada

• Muzički festival Uskršnji zvuk (OsterKlang)

• Bečki proljetni festival (Wiener Frühlingsfestival)

u Konzertnoj kući ili Muzičkom udruženju

(Konzerthaus, Musikverein)

• Bečke sedmice slavlja (Wiener Festwochen) u

trajanju od pet sedmica, a održavaju se u različitim

kulturnim institucijama

• Life Ball ispred Rathausa

• Festival na dunavskom otoku (Donauinselfest)

• Ljetni noćni koncert Bečkih filharmonista

(Sommernachtskonzert der Wiener

Philharmoniker) ispred Dvorskog parka

Schönbrunn i Glorijete

• Filmski festival na bečkom Rathausplatzu (Film

Festival auf dem Wiener Rathausplatz)

• Internacionalni festival filma Viennale u oktobru

• Bečka adventna čarolija (Wiener Adventzauber)

na božićnim tržnicama širom grada

• Bečka silvestrovska putanja (Wiener

Silvesterpfad) u Starom gradu na 31. decembar

• Carski bal (Kaiserball) u Hofburgu 31. decembra

Provedite urnebesan noćni izlazak u nekom od najposjećenijih bečkih klubova:• Bermuda Dreieck

• Volksgarten

• Passage

• Kju


• Soho

• Flex

• Idealni za tople ljetne noći su lokali na otvorenom: Plaza (u sklopu planetarija Urania*) te kompleksi Copa Cagrana i Sunken City na Dunavskom otoku (Donauinsel, metro U1)

• Restoran Donauturm

*ukoliko sebi i svojoj djeci želite priuštiti nezaboravno iskustvo putovanja kroz svemir, ne zaboravite obići ovaj planetarij.

Osim spomenutih, tu su, naravno, i nebrojeni drugi kojima nećete moći odoljeti, a naročito u starom dijelu grada. Ne trebate ih svjesno tražiti, dovoljno je da se zaputite nekom od starih uličica i vrlo brzo ćete se zateći u društvu najzanimljivijih enterijera.

Kupujte na najpoznatijim shopping lokacijama, čije smo adrese pridružili svim prethodno

navedenim:• Shopping ulica Mariahilferstrasse

• Tržni centar Donauzentrum

• Shopping ulica Kärtnerstrasse

• Tržni centar Lugner City

• Tržni centar i ujedno jedno jedno od impozantnijih

modernih zdanja Millennium City

Na putu prema poznatim istorijskim građevinama, predahnite usred bečkog zelenila:• Stadtpark (Gradski park)

• Volksgarten (Narodni vrt)

• Burggarten (Dvorski vrt)

• Votivpark

Ovo su samo neka od mjesta u čijim čarima tokom obilazaka možete uživati – mnoge turističke lokacije poput Schoenbrunna, Belvederea itd. krase zelene površine.

MUZEJI

Bestattungsmuseum Wien

Goldeggasse 19, 1041 Wien

+43 1 501950

[email protected]

www.bestattungwien.at

__________________________________________

Kunst Haus

Untere Weißgerberstraße 13, 1030 Wien

+43 1 7120491

[email protected]

www.kunsthauswien.at

__________________________________________

Liechtenstein Museum

Fürstengasse 1, 1090 Wien

+43 1 31957670

www.liechtensteinmuseum.at

__________________________________________

MAK – Österreichisches Museum für angewandte Kunst / Gegenwartskunst

Stubenring 5, 1010 Wien

+43 1 711 360

[email protected]

www.mak.at

__________________________________________

ADRESAR (svihpreporučenihmjesta)


Wien Museum

* pripadaju mu razlicite izlozbene ustanove na razlicitim lokacijama

+43 1 50587470

[email protected]

www.wienmuseum.at

__________________________________________

Jüdisches Museum der Stadt Wien

Trattnerhof 2/106, 1010 Wien

+43 1 5350431

[email protected]

www.jmw.at

__________________________________________

Sigmund Freud Foundation

Berggasse 19, 1090 Wien

+43 1 319159612

[email protected]

www.freud-museum.at

__________________________________________

Heeresgeschichtliches Museum

Militärhistorisches Institut

Arsenal, Objekt 1, 1030 Wien

+43 1 795610

[email protected]

www.hgm.or.at

__________________________________________

Technisches Museum Wien mit Österreichischer Mediathek

Mariahilfer Straße 212, 1140 Wien

+43 1 899980

[email protected]

www.tmw.at

__________________________________________

Pathologisch-anatomisches Bundesmuseum

Uni Campus, Spitalgasse 2, 1090 Wien (Ulaz od Van-Swieten-Gasse)

+43 1 40686722

[email protected]

www.narrenturm.at

__________________________________________

WTM -Wiener Tramwaymuseum

Tramway-Sonderfahrten

Holochergasse 24, 1150 Wien

+43 1 7860303

www.tram.at

__________________________________________

Kriminalmuseum

Große Sperlgasse 24, 1020 Wien

+43 1 2144678

[email protected]

www.kriminalmuseum.at

__________________________________________

Uhrenmuseum der Stadt Wien

*pripada Wien Museumu

Schulhof 2, 1010 Wien

+43 1 5332265

__________________________________________

Römermuseum

Hoher Markt 3, 1010 Wien

+43 1 5355606

[email protected]

__________________________________________

BEČKE POZORNICE

Akademietheater

*u saradnji sa Burgtheatrom

Lisztstraße 1, 1030 Wien

+43 1 514444740

__________________________________________

Volkstheater Ges.m.b.H.

Neustiftgasse 1, 1070 Wien

+43 1 521110

[email protected]

www.volkstheater.at

__________________________________________


Theater in der Josefstadt

Josefstädter Straße 26, 1080 Wien

+43 1 42700

www.josefstadt.org

__________________________________________

Wiener Kammeroper

Fleischmarkt 24, 1010 Wien

+43 1 512010077

[email protected]

www.wienerkammeroper.at

__________________________________________

Haus der Musik

Seilerstätte 30, 1010 Wien

+43 1 5134850

[email protected]

www.hdm.at

__________________________________________

Kinder Oper

Hietzinger Hauptstrasse 38A, 1130 Wien

+431 3179025

[email protected]

www.kinderoper.at

__________________________________________

Raimundtheater/Vereinigte Bühnen Wien

Linke Wienzeile 6, 1060 Wien

+43 1 58830200

[email protected]

www.musicalvienna.at

__________________________________________

Kabarett Simpl Betriebsgesellschaft

Wollzeile 36, 1010 Wien

+43 1 512 4742

[email protected]

www.simpl.at

__________________________________________

Theaterverein Wiener Metropol

Hernalser Hauptstraße 55, 1170 Wien

+43 1 4077740

[email protected]

[email protected]

www.wiener-metropol.at

__________________________________________

Schauspielhaus Wien

Porzellangasse 19, 1090 Wien

+43 1 31700111

[email protected]

www.schauspielhaus.at

__________________________________________

Musik Verein

Bösendorferstr. 12, 1010 Wien

+43 1 5058190

[email protected]

[email protected]

www.musikverein.at

__________________________________________

Volksgarten Clubdiscothek

Burgring 1, 1010 Wien

+43 1 5324241

[email protected]

www.volksgarten.at/

__________________________________________

KLUBOVI

Passage


+43 1 9618800

__________________________________________

[KJU:] Bar

Stadtbahnbögen 142, 1090 Wien

+43 1 8045055

office©kju-bar.at

www.kju-bar.at

__________________________________________


SOHO-Vienna 2

Stadtbahnbogen 172-174, 1090 Wien

+43 664 4242368

[email protected]

www.soho-vienna.at

__________________________________________

Soho Karaoke & Cocktailbar (V-card)

Handelskai 94-96/Millenium City, 1200 Wien

+43 664 5159786

www.soho-vienna.at

[email protected]

__________________________________________

Vienna Gnadenlos - Der Club im Bermuda Dreieck (V-card)

Seitenstetteng 5, 1010 Wien

+43 664 88512206

www.gnadenlos.at

__________________________________________

Flex

Donaukanalpromenade/Augartenbrücke, 1010 Wien

+43 1 5337525

[email protected]

www.flex.at

__________________________________________

Donauturm

Donauturmstr 4, 1220 Wien

+43 1 2633572

[email protected]

www.donauturm.at

__________________________________________

ŠOPING LOKACIJE

Donauzentrum

Wagramerstraße 81/2/3, 1220 Wien

+43 1 2034722110

[email protected]

www.donauzentrum.at

__________________________________________

Millennium City

Handelskai 94-96, 1200 Wien

[email protected]

+43 1 240001160

www.millennium-city.at

__________________________________________

Lugner City

Lugner City Gablenzg 5-13, 1150 Wien

+43 1 981500

www.lugner.at

__________________________________________

PARKOVI

Burggarten

Josephsplatz 1, 1010 Wien

+43 1 533 90 83

__________________________________________

Volksgarten


+43 1 5330518

www.volksgarten.at‎

__________________________________________

Votivpark

Universitätsstrasse, 1090 Wien

+43 1 4053518

__________________________________________

Stadtpark

Parkring 1, 1010 Wien

+43 1 7963613

__________________________________________


[email protected]/wieneruhr

WIENERUHR DIREKTORIJ:www.wieneruhr.at/wieneruhr-direktorij/

KALENDARKULTURNIHDOGAĐANJA:www.wieneruhr.at/kalendar-s-kulturne-scene/

VIRTUALNAŠETNJAKROZBEČ(kliknite ovdje)

**Ovaj elektronički dokument i svi njegovi segmenti su vlasništvo web portala www.WienerUhr.at, izuzevši fotografija za koje su navedeni izvori. Bilo kakvo neovlašteno korištenje tekstova, slika ili dizajna ovog elektroničkog dokumenta je zabranjeno. Neovlašteno kopiranje i reproduciranje sadržaja ovog elektroničkog

dokumenta podložno je kaznenom gonjenju po zakonima Republike Austrije. Ovaj dokument je informativne i edukacijske prirode, te je besplatan za čitanje i distribuciju, pod uvjetom da se jasno naznači kao izvor informacija: www.wieneruhr.at. Ukoliko želite ovaj vodič ponuditi svojim čitateljima ili ga na bilo koji drugi

način masovno distribuirati, javite nam se na [email protected]. U svim drugim slučajevima objavljivanja i dijeljenja, važno je da se sadržaj vodiča i linkovi u njemu koji vode na Wieneruhr.at web portal ni na koji način ne mijenjaju ili brišu, u protivnom ćemo takvo djelovanje smatrati povredom autorskih prava i biti prisiljeni

poduzeti odgovarajuće korake u skladu sa zakonima o zaštiti intelektualnog vlasništva.

Uživajte u našemgradu Beču...

...vaš WienerUhr.at

kulturni vodic kroz bec

Documents