KRUG mladih 1

2 KRUG mladih KRUG mladih 3

KRUG mladih, br. 3

Glavna i ogdovorna urednica:Zorica Radenović

Redakcija:Jovana JagetićMiloš BoretaBalša GvozdenovićKristina TokarskajaSara SavićJelena LazarevićDženet AšaniLana SavićNikolija Ilić

Izdaje: NVO „Sedma sila mladih Budva“E-mail:novinarskaradionica.budva@gmail.comTel: 068 393 178

Lektor:Zorica Joksimović

Fotografija: Miloš VujovićKristina TokarskajaVelimir Perunović

Štampa i dizajn:

CIP-Katalogizacija i publikacija:Narodna Biblioteka Crne Gore, CetinjeKRUG mladih/glavna i idgovorna ured-nica Zorica Radenović.-2016,br 3 (maj)-.-Budva: Izlazi dvomjesečnoISSN 2337-067X= Krug mladihCOBISS.CG-ID 28603920

U drevnoj Grčkoj (469 – 399 p.n.e.), Sokrat je bio naširoko hvaljen zbog svoje mudrosti. Jednog dana dođe mu poznan-ik vrlo uznemiren:„Sokrate, znate što sam upravo čuo o Diogenu?“ „Samo trenutak“, odgovori Sokrat, „ prije nego mi kažeš šta si čuo napravićemo mali test. To se zove trostruki filter test“.„Trostruki filter“?„Tačno, prije nego mi ispričaš o Diogenu, profiltriraćemo ono što namjeravaš da mi kažeš. Prvi filter je istina. Jesi li apsolutno siguran da je ono šta nameravaš da mi kažeš istina?„Ne, zapravo sam samo čuo o tome“.„Dobro, znači ne znamo je li to istina ili ne. Pokušajmo s drugim filterom, filterom dobrote. Je li ono što nameravaš reći o Diogenu nešto dobro“?„Ne, naprotiv“…„Dakle, želiš mi reći nešto o Diogenu što može biti loše, čak i ako nisi siguran da je istina“?Čovek je slegao ramenima, malo zbunjen.Sokrat je nastavio:„Vijest još uvek može proći test jer postoji i treći filter, filter korisnosti. Hoće li ono što mi želiš reći o Diogenu biti koris-no za mene“?„Ne, mislim da neće“.„Pa“, zaključio je Sokrat, ako ono što mi želiš reći nije istina, niti je dobro, niti korisno, zašto to uopše želiš da kažeš meni ili bilo kome drugom?Sokratov trostruki filter test, maksima je kojom se rukovod-imo dok stvaramo časopis „Krug mladih“. Pišemo o istini i onom što je dobro, sa željom da doprinesemo opštem boljit-ku. Među stranicama našeg časopisa nećete pronaći glasine i tračeve, niti novinarsku priču koja nije potkrijepljena is-tinom i činjenicama. Tekstovi imaju poruku i cilj da nas nauče i podstaknu na dobra i plemenita djela, ili pak, da nas opomenu na greške koje možemo iz neznanja naptaviti.

Tema trećeg broja „Kruga mladih“ je istorijsko i kulturno nasljeđe Budve, koje smo u obavezi da poznajemo i čuvamo od zaborava i propadanaja. U tom duhu je i naslovna fo-tografija kojom smo željeli da upotpunimo priču o antičkoj Budvi. Duh starih vremena strujao je našim venama dok smo u grčko – rimskom stilu, koračali ulicama Starog grada, iza-zivajući znatiželju prolaznika i brojnih turista. Bilo je to neobično iskustvo, u sadašnjem trenutku biti neko drugi, a opet svoj. Hvala članovima redakcije “Krug mladih”, koji iz dana u dan shvataju veličinu poduhvata u kom učestvuju i kojim će obilježiti vrijeme u kom stvaraju. Nastavićemo sa radom u septembru, nakon ljetnjeg raspus-ta, kada nam se mogu pridružiti novi članovi, koji žele da se oprobaju u novinarstvu i doprinesu bogatstvu i raznolikosti sadržaja „Kruga mladih“. Do tada uživajte u pričama koje smo pisali i koje će Vas, nadam se, podstaći na pozitivne životne odluke.Na kraju, zahvaljujemo se sponzorima na podršci i razumi-jevanju. Bez njihove podrške ne bi bilo moguće štampati prva tri broja časopisa. Zahvaljujemo i ostalim prijatelji-ma časopisa koji su doprinijeli da sve izgleda boje i bliže savršenstvu. „Feštađunima“ hvala na pozajmljenim maskama u kojima smo izgledali poput starih Grka i Rimljana, a Turističkoj or-ganizaciji Budve na pomoći oko organizovanja promocije na Trgu pjesnika. Uživajte u ljetu i „Krugu mladih“. Vidimo se u septembru!

Zorica Radenović

Riječ urednice

Štamparija Grafički studio

KULTURNA BAŠTINA STAROG GRADA Antički mozaik i ranohrišćanska bazilika

GRADSKA MUZIKA BUDVA Jubilej 110 godina postojanja

LANA ASIJA DABOVIĆ Sanjam velike snove

DUŠICA LABOVIĆ, spisateljica Naći balans između osjećanja i razuma

VLADO DULETIĆ, pisac i publicista U snovima počinje odgovornost

IVA KULJAČA plivanjem do medalja VASILIJ KLEMENKO, juniorski reprezentativac Crne Gore u boksu PETLIĆI FK MOGREN prvi u južnoj regiji

MARIJA RAZIĆ, zaštitno lice RTV CG Uživam u životu i život u meni

NTC SISTEM UČENJA

RUSKI KOSMONAUT POSJETIO BUDVU

TALENTI Kako prepoznati talenat

9. MAJ Dan pobjede nad fašizom

SVJETSKI DAN KNJIGE

KAKO PROVESTI LJETNJI RASPUST

SADRŽAJ

1422

12

4 7

10

4 7 10 12 14 18 19 20 22 24 26

28 31 34 36

18

4 KRUG mladih KRUG mladih 54 KRUG mladih KRUG mladih 5

Kulturna baština Starog gradaAntički mozaik i ranohrišćanska bazilika

Budva broji tri i po milenijuma. Onima koji „zarone“ u njenu prošlost predstoji dug put. Ali, i uzbuđenje koje prati hrabre i radoznale.

BUDVASazdana na temeljima antike, Budva predstavlja rizni-cu kulturne baštine. Prema mitu i legendi nastala je u 15. vijeku stare ere, dolaskom tebanskog kralja Kadma i njegove supruge Harmonije u krajeve, koji su već bili naseljeni domicilnim stanovništvom. Leg-enda kaže da je Kadmo napustio zavičaj tražeći svo-ju sestru Europu koju je prerušen u bika oteo Zevs. U toj potrazi boravio je u mnogim grčkim gradovi-ma, da bi se po naredbi Delfijskog proročišta skrasio u Beotiji i tu osnovao čuvenu Tebu kojom je dugo vladao. Bogovi su mu ovdje za ženu podarili plavoko-su Harmoniju, ćerku boga Aresa i boginje Afrodite. U dubokoj starosti, primoran da napusti Tebu, Kadmo sa Harmonijom na volovskoj zaprezi stiže u Iliriju, među Enhelejce, gdje osniva novi grad - Bouthoe. Budva je tako, kaže legenda, dobila ime po volovima koji su Kad-ma i Harmoniju doveli u ove krajeve (grčki: bous – vo). Enhelejcima je prorečeno da će pobijediti svoje sus-jede Ardijeje ako Kadma izaberu za vođu. Kada su pri-hvatili taj Dionisov savjet, Kadmo je izvojevao pobjedu nad ovim ilirskim plemenom i zagospodario njihovom zemljom. Harmonija mu je tu rodila sina Iliriosa (Iliri-ja). Za razliku od predanja, prvi pisani pomen Budve nalazi se u 5.vijeku stare ere kod starogrčkog piscaSofokla, koji Budvu u svojoj tragediji „Oikles“, spomin-je kao „grad Ilirije“. Nakon ilirsko-rimskih ratova, u 2. vijeku prije nove ere, Budva potpada pod vlast Rima. Konventi ili Opida bila su naselja koloniziranih rimskih građana, doseljenih u Ilirik. Među takvim naseljima se pominje i Butua.

Pripremili: Jovana Jagatić, Sara Savić Balša Gvozdenović

ANTIČKI MOZAIKKrajem 30-tih godina prošlog vijeka, tokom izgradnje starog hotela Avala, pronađeni su dijelovi rimske gradske vile „Villa Urbana“, a u njenoj osnovi i antički mozaik. Po stilskim karakteristikama, tehnici i figuralnim predstavama, podsjeća na podni mozaik iz rimskog kupatila iz antičke Ostije u Italiji. Figuralne predstave delfini i morska čudovišta, ukazuju na pretpostavku

da je na kompletnom mozaiku predstavljena scena trijumfa boga Neptuna. Ovu pretpostavku nemoguće je dokazati jer centralni dio mozaika i pojedine figure na njemu nijesu u potpunosti očuvane.Osnova mozaika je rađena bijelim teserama, odnosno kockicama bijele boje, dok su figure morskih stvorenja rađene crnim, a delfina, crvenkastim teserama.Prvi konzervatorski radovi na rimskom mozaiku izvedeni su 1986. godine, pod rukovodstvom prof. Vladimira Rašića, konzervatora „Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture“ tadašnje SFR Jugoslavije. Tom prilikom mozaik je više puta mijenjao lokaciju.Nakon dvadesetosam godina od podizanja mozaika, u junu 2014. godine, prvi put se sistematski pristupilo njegovoj konzervaciji. Tokom ovog projekta korišćena je najmodernija tehnologija u konzervaciji mozaika. Vodilo se računa da cjeline ne budu prevelike težine, kako bi se olakšalo prenošenje tj. manipulacija.U projektu su učestvovali „Centar za konzervaciju i arheologiju Crne Gore“, „Centralni institut za konzervaciju u Beogradu“, „Republički zavod za zaštitu spomenika kulture – Beograd“ i JU „Muzeji i galerije Budve“. Radovi na konzervaciji trajali su 120 dana. Završeni su u avgustu 2014. godine nakon čega je mozaik privremeno izložen u crkvi Santa Maria in Punta u Starom gradu.Posjetili smo crkvu Santa Maria In Punta i uvjerili se da se radi o zaista vrijednom primjerku mozaika, koji je na žalost decenijama propadao u podrumima čekajući na konzervaciju. Ulazak u crkvu i susret sa mozaikom ostavio je na nas dubok utisak. Pred njegovim figuranlim predstavama osjetili smo duh prošlih vremena, umjetnosti i arhitekture kojoj su rimljani pridavali veliki značaj, a koja i danas izaziva divljenje.

Zahvaljujemo se saradnici JU „Muzeji i galerije Budve“, Milici Stanić koja nam je izašla u susret prilikom prikupljanja informacija o antičkom mozaiku.

foto: Kristina Tokarskaja

Balša Gvozdenović u razgovoru sa Milicom Stanić

Razgovor sa arheologom Goranom Pajovićem

RANOHRIŠĆANSKA BAZILIKA

GORAN PAJOVIĆ, ARHEOLOG

Bazilika potiče s kraja petog, ili početka šestog vijeka. Patroni koji su gradili crkvene objekte u V i VI vijeku nove ere, činili su to iz svojih geopolitičkih razloga. Bazilika je više puta obnavljana, što govori o velikom uticaju koji je imala na lokalno stanovništvo. Po trenutnim saznanjima predstavlja najstariji hrišćanski sakralni objekat podignut na prostoru stare Budve. Ujedno je to i najveći sakralni objekat sagrađen unutar zidina Starog grada. Arhitektura bazilike ukazuje na to da su ovdje vršeni hrišćanski obredi. Činili su je tri broda i polukružna apsida na istoku. Ispod nje nađeno je nekoliko grobova. Imala je bunar koji je kratko bio u upotrebi.

Arheološka istraživanja koja su uslijedila nakon zemljotresa 1979. godine, doprinijela su pronalaženju različitih elemenata enterijera i djelova kamenog namještaja unutar bazilike. Pronađeni ostaci ukazuju na to da je bazilika bila bogato opremljena. Stubovi, kapiteli, impostkapiteli, pregradne ograde, ukrasi, ciborijum, činili su unutrašnjost ovog velelepnog zdanja. Na pronađenim materijalima uoćljivi su razni oblici krstova, prikazi ljiljana i golubova. Iskopavanjem ostataka bazilike 1981. godine, nađeno je više partija mozaika na kom su uočljivi hrišćanski simboli. Mozaik je zauzimao centralni dio broda i apsidu crkve. Rađen je od krupnijih djelova lokalnog kamena, različitih boja, drugačijom tehnikom izrade u odnosu na antički mozaik. Njegova konzervacija otpočela je u junu prošle godine i još uvijek traje.

Svaki kulturni spomenik ima četri faze svog postojanja. Namjenu zbog koje je nastao, život kroz vrijeme, iskopavanje i današnje stanje. Četvrta faza za nas je najvažnija. Dužnost nam je, i obaveza, da kulturnu baštinu Starog grada i Budve prenesemo budućim generacijama u što boljem stanju. Ranohrišćanska bazilika je jedan od najznačajnijih spomenika naše kulture i iziskuje adekvatan tretman. To ujedno treba da bude cilj zajednice kojoj pripada.

Opojni miris proljeća i mora dočekao nas je pri izlasku iz muzeja. Isti onaj koji je vjekovima opijao stare Ilire, Grke, Rimljane i Slovene. Zamišljeni sjedosmo na kameni zid bazilike, evocirajući priču koju smo upravo čuli. Šum mora i talasa, pjesma ptica i proljećni zraci sunca, učiniše da se osjećamo kao da smo u raju.

Antički mozaik star 2000 god.

6 KRUG mladih KRUG mladih 76 KRUG mladih KRUG mladih 7

Noć muzejaProteklog vikenda u Budvi održana je manifestacija „Noć muzeja“, tokom koje su posjetioci bili u prilici da se upoznaju sa kulturnom baštinom grada u kom žive. Predvođeni Goranom Bubanjom, kustosom Arheološkog muzeja čuli su zanimljivu priču o gradu svjetlosti koji je sazdan na temeljima antike.

Nakon okupljanja ispred rimske nekropole u blizini hotela Avala, posjetioci su obišli pilone koji datiraju iz V-III vijeka stare ere. U „Noći muzeja“ bilo ih je moguće vidjeti sa ulaznih vrata butika, u čijem se suterenu nalaze. Uslijedio je obilazak antičkog mozaika i Arheološkog muzeja. Goran Bubanja je iznio zanimljive podatke o arheološkoj zbirci: helenističkom zlatu, vazama, nakitu, ukrasima, alatkama, priborima za jelo, predmetima od stakla, gline i srebrnom posuđu. Izloženi predmeti objedinjuju kulturu Ilira, Grka, Rimljana, Vizantijaca i Slovena na ovom području. Pažnju posjetilaca naročito je privukla etnografska zbirka iz 18. i početka 20. vijeka izložena na poslednjem spratu Arheološkog muzeja.

Manifestacija je završena otvaranjem izložbe „Reljefi“, mlade umjetnice Maje Čakalović u Modernoj galeriji.

Događaj je organizovala JU „Muzeji i galerije Budve“, u saradnji sa Kancelarijom za prevenciju bolesti i zavisnosti i mlade, koja djeluje u okviru Sekretarijata za društvene djelatnosti Opštine Budva. Cjelokupan program bio je besplatan, organizovan u cilju edukacije građana o kulturno-istorijskom naslijeđu grada u kom žive.

KONZERVACIJA U TOKU

Konzervacija ranohrišćanskog mozaika počela je u junu 2015. godine, ali su zbog nedostka sredstava radovi prekinuti u avgustu iste godine. Nadležni iz Ministarstva kulture Crne Gore, prepoznali su značaj projekta, koji je ne samo lokalnog već i reionalnog karaktera, te su obezbijeđena sredstva za završetak radova. Kozervacija bi trebala da bude završena naredne godine, a u planu je da mozaik bude vraćen u baziliku iz koje je podignut, kaže Milica Stanić, saradnica u JU „Muzeji i galerije Budve“.

Ostaci ranohrišćanske bazilike

Željko Vasović, saksofonista, povodom jubileja Gradske muzike Budva

Potrebni su nam mladji naraštajiOvog ljeta navršava se 110 godina postojanja Gradske muzike Budva. Tim povodom planiran je bogat kulturno-umjetnički program, koji će činiti koncerti, defile orkestara, svečana akademija i izložba starih fotografija. Najavljeno je gostovanje orkestara iz drugih crnogorskih gradova.

Gradska muzika Budve osnovana je davne 1908. godine, kada je grupa od 12 mladića u mornarskim uniformama, prvi put prošetala ulicama grada svirajući na limenim instrumentima. Njen kontinuitet biva prekinut samo za vrijeme svjetskih ratova. Nakon drugog svjetskog ovo društvo broji čak 40 članova, kada im se prvi put pridružiju i ženski članovi.

Muzika je vremenom postala neizostavan pratilac svih puč kih i ga str o nom skih ma ni fe sta ci ja, od Bu-dvan skog kar ne va la, Bro det fe sta, Pe tro vač ke no ći i Da na ši ru na. Česti su gosti na inostranim manifestacijama, kada putuju i na jedan od najljepših načina predstavljaju svoj grad i državu. Jedino što im fali su mlađi naraštaji.

Saksofonista Željko Vasović iz Budve, više od trideset godina svira za Muziku. Za časopis „Krug mladih“ kaže da je privilegija biti član orkestra, te da se nada da će uskoro biti više mlađih članova.

Kako planirate da proslavite jubilej?

Sa orkestrima iz drugih gradova prodefilovaćemo gradskim ulicama do Starog grada, gdje ćemo izvesti više pojedinačnih i zajedničkih koncerata. Na svečanoj akademiji uručićemo zahvalnice starim muzičarima i ljudima koji su pomogli naše društvo. Planirana je i izložba starih fotografija Muzike, jer se kroz njenu istoriju prožima i istorija Budve.

Kada ste počeli da svirate za Gradsku muziku?

Odrastao sa u Starom gradu noseći u sebi tradiciju starogradske muzike. Često sam ih pratio, bili su mi zanimljivi. Škola Gradske muzike počinje sa radom 1983.godine kada nas pokojni kapelnik Ljubo Urban obučava sviranju. Bilo nas je tridesetak, podijeljenih po potrebama Muzike. To je bilo interesantno, nijesi mogao da biraš koji ćeš instrument da sviraš. Svi smo to ipak, rado prihvatili. Nakon godinu dana imali smo prvi nastup. I eto nas i danas tu, više od 30 godina. U početku sam svirao es klarinet, ali sam kasnije samoinicijativno naučio da sviram saksofon.

Foto: Kristina Tokarskaja

8 KRUG mladih KRUG mladih 9

Sjećate li se svojih prvih nastupa?

Prve nastupe je pratila velika trema, morali smo da slušamo starije kolege, nijesmo smjeli sami nigdje da se odvajamo,..Danas je to već rutina. Nekad je Gradska muzika bila prisutna na svim manifestacijama: Štafeta mladosti, Jubilej grada, 1. maj, 29. Novembar, otvaranje ambulantne i Auto-moto društva. Repertoar je bio sačinjen uglavnom od partizanskih pjesama, himne, klasične muzike...

Kakav je današnji repertoar Gradske muzike?

Nekada je uglavnom izvođena klasična muzika. Danas je repertoar raznovrsniji, sada su popularne rok obrade za orkestre, filmska muzika, tradicionalne melodije, polke, valceri...

Imate li vodju orkestra?

Bez vođe ne možemo da funkcionišemo. Od kada sam u Gradskoj muzici bilo ih je pet. Sadašnji vođa orkesta je dirigent, profesor Momir Petričević, profesor trube u „Školi za osnovno muzičko obrazovanje“. On je zadužen za umjetnički dio programa, određuje repertoar, kad se svira piano forte, kad tiho. Bez dirigenta tj. vođe rad orkestra nema smisla.

Koja su Vaša najdraža iskustva vezana za Gradsku muziku? Najljepša iskustva vezana su za putovanja, druženje i obilazak evropskih gradova. Obišli smo čitavu Evropu gostujući na karnevalima. Nedavno smo sa Gradskom muzikom Kotora gostovali na karnevalu u Nici. Svirali smo čak u Sankt Peterburgu, za državni praznik Rusije.

Ko su najbitnije ličnosti koje su obilježile Gradsku muziku? Da li ste za nekoga posebno vezani? Najviše sam zahvalan nekadašnjem kapelniku gradske muzike, pokojnom Ljubi Urbanu koji je izveo najbolje generacije i ostavio neizbrisiv trag u istoriji našeg društva. Urban je bio posvećen Gradskoj muzici, koja je bila njegov život. Tome u prilog govori i to da je punih 33 godine predvodio naš orkestar. Takođe bih izdvojio pokojnog Mira Ivanovića koji je dugo bio član Gradske muzike. Kada smo počinjali da sviramo, bio nam kao otac, pomagao nam je pojedinačno, a bio je značajan i za čitav orkestar. Miro je mnogo doprinio Muzici, u vrijeme kada je bio sa nama najviše smo napredovali.

Nedavno ste govorili na događaju koji je posvećen sjećanju na muzičara, džez trubača Mima Mitrovića. Da li je Mimo bio angažovan u Gradskoj muzici i kakav ste imali odnos?Tu ste me „pogodili u srce“. Mimo je veoma značajan muzičar za naš grad, možda čak i najznačajniji. Počeo je da svira u našem gradskom orkestru, gdje se ujedno i rađa njegova ljubav prema muzici i džez trubi. Kasnije je postao jedan on značajnijih džez muzičara Balkana. Mimo je primjer da oni koji počinju da sviraju kod nas, mogu da dosegnu velike muzičke domete. Sa Mimom sam bio u dobrim odnosima, bio nam je većini mentor. Pomagao, pričao o muzici, djelovao na nas inspirativno. Bio je sugestivna ličnost, mirna i staložena, neko koga se rado sjećam i još radije govorim o njemu.

Da li su Vam neophodni mlađi članovi orkestra?Uvijek su nam potrebni mlađi članovi, za svakog ima

prostora. Što veći orkestar tim bolje. Trenutno imamo 20 aktivnih članova.

Kako mladi mogu Vam se pridruže?Vrlo lako. Jedino što treba je da imaju volju i da dodju kod nas. Odmah su primljeni i dobrodošli. Ne samo mladi već i stari.

TATE BEND

Sviram u lokalnom “Tate” bendu. U jednom trenutku svi članovi benda bili su tate, te smo ga tako i nazvali. Povremeno imamo nastupe. Muzika je moćna stvar. Čovjek se dobro osjeća dok svira, naročito melodije koje voli. Lično se osjećam ispunjeno, inspirativno i rasterećeno. Muzika je i svojevrstan ventil od svakodnevnih obaveza koje su često praćene stresnim situacijama. Muzika opušta!

Ilija Stanković, član Gradske muzike, svira činele.Moja mama i tetka su takođe članovi Gradske muzike. Često sam prisustvovao probama i nastupima, zavolio ih i riješio da im se pridružim. Do sada sam imao dosta nastupa, uglavnom na karnevalima i turističkim m a n i f e s t a c i j a m a . Putovali smo sa Gradskom muzikom

Kotora u Francusku, svirali na Međunarodnom karnevalu u Nici. Ti nastupi mi mnogo znače. Riješen sam da nastavim da sviram za Gradsku muziku, čak i ako nastavim da studiram van Budve.

Božidar Knežević, 14 godina, član Gradske muzike, svira trubu

Dvije godine sviram trubu u Gradskoj muzici. Pohađao sam i muzičku školu, svih 6 razreda. Pošto imam svoju trubu, odlučio sam da se pridružim orkestru. Zajedno sa orkestrom nastupao sam na karnevalima i drugim manifestacijama, ali za sada nijesam imao priliku da putujem. Kad

sam bio mali, volio sam da pratim orkestar i slušam njihova izvođenja. Živio sam blizu i nekako su mi bili oduvijek bliski. Pored toga što uživam da sviram, mnogo mi znače prijateljstva i druženja sa ostalim članovima orkestra.

Pripremili: Sara Savić, Miloš Boreta, Jovana Jagetić

10 KRUG mladih KRUG mladih 11KRUG mladih 11

Lana Asija Dabović , buduća solo pjevačica

Na nedavno održanom državnom takmičenju u Podgorici, Lana Asija Dabović i njen pratilac gitarista Nikola Franeta iz Budve, osvojili su prvo mjesto izvodeći numeru “Uspavanka za Isusa”. Na internacionalnom takmičenju Bruna Špiler u Herceg Novom, Lana Dabović je pet puta osvojila prvu nagradu. Prošlog ljeta imala je svoj prvi solistički koncert u okviru muzičkog segmenta Dana umjetnika Budve. Kaže da je to bio njen najdraži nastup.

Rođena je u Tarantu u Italiji 2001. godine. Pohađa osnovnu školu ,,Stefan Mitrov Ljubiša” kao i muzičku školu u Budvi – solo pjevanje u klasi prof. Bojane Pejanović-Kukić. U muzičkom svijetu uzori su joj Maria Callas i Luciano Pavarotti. Zanimaju je strani jezici. Svira klavir. Ljubitelj je pisane riječi.

Talenat

Rano sam otkrila talenat za pjevanje . U tome su mi pomogli majka i nastavnici. Uz pomoć i podršku profesorice solo pjevanja Bojane Pejanović- Kukić radim na usavršavanju svog talenta. Bojana je moja velika podrška.

Muzika je moj život

Dok pjevam, osjećam se divno. Ne bih mogla da zamislim život bez muzike. Da je nema, izmislila bih je.

Trema

Imam tremu pred nastup, ali kada izađem na scenu i počnem da pjevam muzika me smiri i učini sretnom.

Ambicije

Želim da nastavim školovanje na Muzičkom konzervatorijumu u Milanu.

Ciljevi

Svi moji ciljevi tiču se bavljenja muzikom. Sanjam velike snove o solo karijeri i svjetskoj muzičkoj sceni.

Osobine

Veoma sam uporna. Kad radimo ono što nas ispunjava, prepreke ne postoje. One nas motivišu da budemo još bolji.

Podrška

Najveća podrška mi je porodica. Tu su i nastavnici i bliski prijatelji.

Naidraži trenuci

Najradije se sjećam solističkog koncerta koji je održan prošlog ljeta u Starom gradu. Dragi su mi i drugi brojni nastupi i takmičenja.

Uzori

Slušam raznovrsnu muziku. S obzirom na to da se školujem za solo pjevačicu, uzori u svijetu opere su mi najveće legende poput Marije Callas i Luciana Pavarotija. Što se tiče pop muzike to su Adele, Rihanna i mnogi drugi.

Hobi

Zanimaju me jezici. Učim engleski, francuski, njemački i italijanski. Uživam dok sviram klavir i čitam knjige.

Moto

,,Očekivanje je neprijatelj iskustva, stoga ne očekujte već samo djelajte “

O LANI ASIJI DABOVIĆ

Neosporno je da se radi o talentovanoj djevojčici koju čeka uspješna karijera solo pjevačice. Lana je veoma odgovorna, ali i temperamentna. Dobro je što posjeduje snažne emocije. To je važno kada se bavite muzikom. Vjerujem u nju i od srca joj želim da ostvari svoje snove, kaže Bojana Pejanović Kukić, Lanina nastavnica solo pjevanja.

Sanjam velike snove

Razgovarala: Jovana Jagetić

12 KRUG mladih KRUG mladih 1312 KRUG mladih 13 Intervju za ,,Krug mladih”

Dušica Labović, spisateljica, filozof i autor drame Lucia della Butua

Naći balans između osjećanja i razuma

Za Dušicu Labović pisanje je putovanje na koje sa zadovoljstvom odlazi. Nakon dva romana „Enso” i ,,Tajna jednog mosta”, prošle godine objavila je i svoje prvo dramsko djelo „Lucia della Butua“. Rano se počela zanimati za vječite teme smisla ljudskog postojanja. Smatra da se ljudi prepoznaju energetski, baš kao što prepoznajemo mjesto ili grad koji nam prija. Kaže da su mnogi sposobni da spoznaju sebe, ali malo ko je sposoban da dostigne prosvjetljenje.

Nakon završene gimnazije u Budvi, upisuje Filozofski fakultet u Nikšiću, gdje stiče zvanje profesora filozofije. Istažuje filozofiju drevnog Istoka i Zapada. Aktivno piše za praktične konferencije Naučno izdavačkog centra „Akademski“ u Moskvi, gdje trenutno živi i stvara.

Drama Lucia della Butua je priča o zabranjenoj ljubavi u srednjevjekovnoj Budvi, sa tragičnim epilogom. Inspirisana rok operom „Junona i Avos“ koju je odgledala u Velikom teatru u Moskvi, Dušica Labović objavljuje svoju prvu dramu, o ljubavi u gradu svjetlosti, koja će prema najavama doživjeti i scensko izvođenje.

Da li su bol i patnja sastavni dio prave ljubavi?

«Prava ljubav» nije ono kako je običan čovjek doživljava, a možda nije ni ono kako sam je ja opisala u svojoj drami. Za pravu ljubav može da zna jedino apsolutno prosvijetljen čovjek. A takva ljubav je bezuslovna što je u mojoj drami uspio da shvati jedino Stjepan, glavni muški lik. Kod prave ljubavi nije potrebno prisustvo drugog čovjeka da bi se osjećali voljenim ili da bi mogli da volimo. Lucija na kraju baš kao i njen otac doživljava prosvjetljenje i shvata da će njena ljubav živjeti vječno, onda kada se oslobodi «težine fizičkog tijela», čekanja, bola i patnje. Što, naravno, nije bio pravi izbor i zbog toga moja drama spada u žanr tragedije.

Smatrate li da je nesrećna ljubav uvijek usko povezana sa tragičnim ishodom?

Mislim da nesrećna ljubav ne može da postoji. Postoji jednostavno ljubav koja se ugasila, a njeno gašenje nije tragičan ishod već prirodan proces. Što se tiče tragičnog ishoda kao samoubistva, to je već stvar neizdrživosti, nejakog uma, psihičke nemoći da se prevaziće barijera «kidanja srca» koje zapravo naš život čini osnovanijim i jačim.

Je li lična sreća moguća bez sreće drugih?

Mislim da nije. Čovjek se osjeća srećnim kada ga okružuju srećni ljudi, srećna planeta. Čak i ukolko je čovjek sasvim prosvijetljen i sposoban da bude srećan u svakoj situaciji, on će zbog svoje ljudske prirode saosjećati sa ljudima koji su nesrećni i to će remetiti njegov krug apsolutne sreće.

Da li možete Vašu naslovnu junakinju uporediti sa Šekspirovom Julijom?

Mogu. Lucija je kao Julija zauljubljena u onog sa kojim joj je zabranjeno da bude. Nije to tema samo «Romea i Julije», to je osnovna tema većine melodrama, ljubavnih romana i romantičnih filmova. I to je ono na šta ljudi reaguju burno, jer je prirodno da kada se dvoje vole oni teže da budu zajedno. Ako im je to zabranjeno, onda se u njihova osjećanja miješa bol koja zna da «zamagli duh». Tada se čovjek teško može izvući iz svog psihotragičnog stanja, stanja takozvane «nesrećne ljubavi» o kojoj smo maločas govorili.

Da li Vašim glavnim licima upravljaju samo osjećanja? Jesu li tako jake emocije pomirljive sa razumom?

Da, može se reći da glavnim licima upravljaju samo osjećnja, ali ja bi njihova osjećanja prije nazvala refleksijama, naročito kada se radi o gospodaru grada, Đorđiju. Refleksije su naša reagovanja na svakodnevne tradicionalne stvari kojima su nas priučili i na koje se bojimo da reagujemo drugačije, pa čak i ako nam srce govori da je to potrebno. Tako da, u svakom slučaju, treba pronaći balans između osjećanja i razuma. Recimo, ako volimo, volimo «ludo». Osjećanja su ta koja nas zanose u te predivne vode ljubavi, ali s druge strane, razum je taj koji nam ne bi smio dozvoliti da ukoliko se ljubav ne može ostvariti u fizičkom svjetlu, njen ishod postane tragičan. Na primjer, sam Stjepan je na kraju ove melodrame ipak odlučio da voli, voli na svoj način, do kraja života.

Lucija je Božji dar, nebeska svjetlost. Smatrate li da se sjaj njene ljubavi ne gasi poslije smrti? Postaje li čak jačom?

To je i bio Lucijin cilj. Da sačuva svoju ljubav do vječnosti. Mislim da ono što čovjek odnese na onaj svijet, zaista traje vječno, naročito ako postojimo mi koji nosimo sjećanje upravo na to što je iz nas otrgnuto i odnešeno. Baš kao što je Stjepan do kraja života nosio ljubav i sjećanje na Luciju.

Je li neko književno djelo, pozorišni komad ili film neposredno uticalo na stvaranje ove drame?

Inspiraciju za dramu Lucia della Butua sam dobila poslije toga

što sam u Moskvi odgledala i odslušala rok operu „ Junona i Avos“. To je velika ruska ljubavna priča, koja me je inspirisala da napišem ljubavni komad koji će biti praćen songovima i dirljivim romansama. Takođe, mogu reći da me je stilski neposredno inspirisala Njegoševa poetika.

Da li je ljubav najveće bogatstvo ?

Za mene jeste, a nadam se da je i za sve ostale ljude.

Da li će drama Lucija dela Butua doživjeti najavljeno scensko izvođenje?

Obavila sam preliminarni dogovor sa festivalom ,,Grad teatar“ o scenskom izvođenju moje drame Lucia della Butua. Predstava se zbog ,,oskudnog vremena” neće igrati ovog ljeta, ali ovih dana dogovaramo koprodukciju sa nekim od naših pozorišta, tako da bi predstava trebalo da doživi premijeru već na jesen ili zimu, a sljedećeg ljeta će se igrati i na festivalu u Budvi.

Kada ste počeli da se zanimate za filozofiju i šta je presudilo da nastavite da je izučavate?

Čini mi se da se čovjek rađa kao filozofski tip koji voli da vizualizuje i živi u virtuelnom svijetu, ili tip koji je realističan i prizeman. Ako pripadate prvom tipu, onda bez filozofije jednostavne ne možete. Nalazite je u sasvim običnim stvarima, ili pak tragate za njom u dubljim segmentima života, književnosti i umjetnosti.

Pola svog života posvetila sam istraživanju nečega za šta ni sama nijesam znala u šta bih ga svrstala. Tek kada sam se prvi put susrela sa pojmom metafizika i njenim značenjem, shvatila sam da sam se intuitivno već nalazila u njenom domenu. Metafizika obuhvata izučavanje onostranog, onog što je iza ili iznad našeg materijalnog svijeta, iznad pravila, fizičkih i tradicionlanih ograničenja. To je područje u kojem volim da bivstvujem i stvaram. Nalaziti se u području metafizike znači posjedovati moć kojom raspolažu afirmisani slikari, pjesnici, kompozitori, govornici, glumci...

Kako tumačite energiju u nama i oko nas?

Svi smo mi zapravo sklop energija. I sve što se dešava u nama, oko nas i uopšte u svemiru jeste kretanje energije. Naš cilj je da shvatimo razloge kretanja, i pokušamo da naučimo da upravljamo sopstvenom energijom, kako bismo svjesno mogli da upravljamo i sopstvenim životima.

Naslov Vašeg prvog romana je „Enso“. Kako objašnjavate ovaj pojam? Šta je po Vama prosvjetljenje i koliko je važno spoznati sebe?

ENSO je kaligrafski simbol u obliku kruga koji se obično asocira sa zen budizmom. Enso je simbol prosvetljenja ili SATORI, unutrašnjeg sklada duha, uma i tijela, snage, a neki smatraju da je u prošlosti označavao sadašnji trenutak vremena. Samo onaj koji je spoznao sebe može proživjeti život a da na kraju ne misli da mu je uzalud prošao, ili kako se u narodu kaže ,,brzo protekao”. Prosvjetljenje i spoznaja sebe se ne mogu apsolutno poistovjetiti. Spoznaja sebe samo je jedan, ali i čini mi se najvažniji korak, na putu ka prosvjetljenju. Mnogi su sposobni da spoznaju sebe, ali malo ko je sposoban da dostigne prosvjetljenje. U istoriji je vrlo malo takvih ljudi a neki od njih su Isus Hrist, Gautama Buda, Lao Ci, Ošo. Za prosvjetljenje je potrebno mnogo prakse, učenja, volje i snage.

Koliko genetika, sredina i način odrastanja utiču na razvojni put čovjeka?

Smatram da čovjeku koji hoće da se bavi samorazvojem i ,,putovanjem u ispravnom smjeru”, u pravcu kulturološkog i duhovnog napredka, neće smetati ni ,,loša sredina” niti će na njegov put uticati način odrastanja, koji je recimo bio negativan i nametnut od strane drugog. Ljudi se propoznaju energetski, baš kao što prepoznajemo i mjesto ili grad koji nam prija. Uvijek možemo da napravimo svoj krug prijatelja i da se zaustavimo baš na onom mjestu koje nas nadahnjuje u pozitivnom smislu, pa bilo da se radi o sobi, gradu ili čak državi i kontinentu. Dakle, za svakog čovjeka postoji million momenata u životu kada se može predomisliti, okrenuti novi list i krenuti dalje, i to u bilo kom dobu života.

Živite u Moskvi ali ste često u Budvi. Gdje je Vaša baza i da li je u ljudskoj prirodi da negdje pripada?

Sve zavisi od čovjeka. Neki ljudi su vezani za tradiciju, za svoje korijene, pa imaju taj osjećaj pripadnosti. Neki o svojim korijenima i ne znaju, neki pak znaju ali su ravnodušni po tom pitanju. Tako da je odgovor na ovo pitanje zaista individualan.

Šta za Vas poredstavlja pisanje?

Za mene, pisanje je putovanje na koje sa zadovoljstvom odlazim, omogućeno je samo meni, na njemu se najbolje provodim, a imam i najbolje društvo, a to su moji junaci.

Razgovarao: Miloš Boreta

14 KRUG mladih KRUG mladih 15

Vlada Duetića poznaju gotovo svi starobudvani. U svojoj bogatoj karijeri obavljao je poslove u turističkoj privredi, opštini Budva i u poslovnom bankarstvu. Bavi se naučnim i publicističkim radom u oblasti turizma, zaštite i valorizacije prirodne, kulturne i istorijske baštine Budve i Crne Gore. Do sada, objavio je publikacije: „Budva od mita i stvarnosti“, „Budvanski turizam i održivi razvoj“, „Zapisi sa kamena crnogorskog“, „Govor neostvarenih snova“ i rodoslov „Tragom prošlosti Duletića“.

Svoje stručne radove, eseje, zapise i putopise objavljuje u dnevnom listu „Vijesti“, časopisu za turizam, ekonomiju, ekologiju i kulturu „Putovanja“, kao i u časopisu za lokalnu samoupravu i zaštitu kulturne baštine „Komuna“. Član je Matice crnogorske.

Često citira riječi Viktora Igoa „Snovi stvaraju budućnost“. Kaže: „Još uvijek volim da sanjam, jer snovi su poželjni, podsticajni i djelotvorni. Oni znaju da budu velika nagrada. I njih se treba čvrsto držati“.

Istažujete arheologiju crnogorske istorije. Zaranjate u daleku prošlost braneći je od zaborava. Kada ste počeli da se zanimate za davno zaboravljeno vrijeme, ljude i događaje?

Početkom devedesetih godina prošlog vijeka počeo sam intezivnije da se zanimam za romantiku crnogorske i budvanske prošlosti. Razgradnja naše bivše zajedničke države na to me - na neki način - posebito navela i podstakla. Tada se kao nasušno postavljalo pitanje kako dalje? Smatrao sam da jedino na osnovu sagledavanja našeg viševjekovnog istorijskog hoda i trajanja možemo uspješno trasirati puteve crnogorske budućnosti.

Kada se zaroni malo dublje u našu prošlost, vidi se da je Crna Gora jedno čudo istorije. Gotovo ispod svakog kamena ovdje miruju sjenke našeg burnog i dinamičkog istorijskog razvoja, počev još od praistorije, pa sve do današnjih dana. Tako visoki intezitet istorije i događanja na ovom relativno malom prostoru najbolje govori o našem državotvornom, nacionalnom i kulturnom identitetu. Punom afirmacijom tog identiteta, a u sadejstvu i u snažnoj korelaciji sa ostalim evropskim narodima i civilizacijama, može se ostvariti prosperitet za svakog našeg građanina i državu kao cjelinu.

KRUG mladih 15

Vlado Duletić, pisac i publicista

U SNOVIMA POČINJE ODGOVORNOST

Treba reći da se nijesam zanimao samo za našu daleku prošlost, već sam pogled često sa crnogorske povjesnice usmjeravao i ka našoj održivoj budućnosti, što sam pretočio u brojne oglede, studije, razvojne strategije i projekte, čiji sam autor ili koautor.

Šta Vas motiviše da nastavite da istražujete i aktuelizujete prošlost?

Moj prijatelj i poznati crnogorski književnik, Miraš Martinović, jednom prilikom je izjavio da traganje za davno prošlim i izgubljenim vremenom je ponovo nađeno vrijeme. To je upravo i moj prvenstveni cilj - da istraživanjem arheologije crnogorske i budvanske istorije pronalazim inspiraciju za kreiranje matrice našeg budućeg skladnog i održivog razvitka. Najbolje je ako budućnost gradimo oslanjanjem na kristalizaciji naše prošlosti, kao i na efikasnoj i održivoj valorizaciji raspoloživih prirodnih resursa.

Drugim riječima, podjednako su nam važne prošlost, sadašnjost i budućnost. Zato, u njihovom sazvučju i harmoniji treba tražiti, kako tragove našeg postajanja, tako i putokaze daljeg napretka.

Da li su mladi dovoljno upoznati sa istorijom i kulturom podneblja na kom žive i grade budućnost?

Razgovarala: Zorica Radenović

Sasvim je logično i prirodno što je mladi naraštaj, pred kojim se nalazi budućnost, manje okrenut istoriji i prošlosti. Za mlade danas postoje brojni drugi izazovi i preokupacije (od rješenja problema svoje egzistencije, pa do korišćenja interneta i globalnih društvenih mreža), koji zaokupljuju njihovu pažnju i interesovanje. Tek u starijim godinama se javlja želja i potreba da se potpunije sagleda i spozna sopstvena istorija (bratstva, plemena, grada i otačastva). Uostalom, takav je bio slučaj i sa mnom.

Koja su saznanja do kojih ste došli u svojim istraživanjima ostavila na Vas najdublji utisak?

Najimpresivniji utisak na mene je ostavilo saznanje da su južne padine Lovćena, iznad Budve, odnosno Pobora, bile kolijevka, životni prostor i matična oblast treće crnogorske dinastije Crnojević, koja je mnogo zadužila crnogorsku istoriju. Te južne podgorine Lovćena, okrenute prema moru, predstavljaju Crnu Goru u najužem smislu riječi. Danas ovu oblast simbolizuje polurazrušena crkvica Sv. Đurđa i ostaci utvrđenja na Đurđevcu, koje je u prvom kvartalu XV vijeka podigao Stefanica Crnojević. Ovdje na Đurđevcu je rođen, što je široj zajednici malo poznato, i Ivan Crnojević, jedna od najgrandioznijih ličnosti naše istorije, koji je vladao Crnom Gorom od 1465. do 1490. godine.

Nažalost, svi smo zaboravili na ovaj vrletni i znameniti istorijski lokalitet, za koji se - pored ostalog - vezuje i državotvorni naziv Crna Gora (do Crnojevića naša zemlja se zvala Zeta). Zbog nepristupačnosti terena njega danas zaobilaze - čak - i lovci.

Smatram da se Đurđevac, Stanjevići, Prečista Krajinska i dr., kao neposredni korijeni i stubovi naše državnosti, moraju naći u fokusu pažnje nadležnih državnih organa, koji se bave zaštitom i obnovom kulturnih dobara. Jer, ko zapostavlja i zaboravlja na svoju slavnu prošlost ne može računati na svijetlu budućnost.

Zašto je važno znati ko smo, odakle potičemo i na čijim temeljima gradimo budućnost?

Važno je znati ko smo i što smo, kako bi njegovali ne tuđe, već budili sopstvene vrijednosti, koje su - u dramaturgiji proteklih epoha - nastale i oblikovane na ovom tvrdom i sivom kamenu crnogorskom. Kroz vjekove, u borbi neprestanoj i u plesu žednih jatagana, naši preci su branili i odbranili našu slobodu, koju mi danas tako zdušno živimo i spoznajemo pravu istinu o nama i našoj istoriji.

Šta Budvu čini jedinstvenom?

Budva je jedinstvena po tome što je „rođena prije sebe - u mitu Helena starih“, kako je zapisao Čedo Vuković. Na njenom početku stoji legenda, koja je Budvu održala u proteklih tri i po hiljade godina, tj. još od početka razvijenog bronzanog doba, kada je drevna Butua osnovana. Kao što je poznato, višemilenijumsko trajanje Budve iznjedrilo je raskošni mozaik kulturne baštine, koji danas predstavlja njen prepoznatljivi brend identitet.

Recite nam nešto o svom djetinjstvu i mladalaštvu? Opišite nam taj period svog života. Po čemu ga najradije pamtite?

Rođen sam već davne 1952. godine u vrletnim i lomnim

Duletićima kod Budve. Osnovnu školu sam završio u Budvi, a gimnaziju na Cetinju, pošto tada u Budvi nije postojala srednja škola. Interesantno je napomenuti da sam na prvom takmičenju mladih matematičara Crne Gore, koje je održano 1967. godine, osvojio prvo mjesto. Četiri godine kasnije (1971), kao najbolji maturant cetinjskih srednjih škola, dobio sam „Obodovu“ nagradu. Poslije gimnazije, upisao sam se na Ekonomski fakultet u Titogradu, na kome sam diplomirao 1975. godine.

U tom mladalačkom dobu svog života pripadao sam generaciji velikog vremena, koja nikad ne bješe sa zastavom bijelom, kako bi se pjesnik izrazio. Zanijeti lijevim idejama (Če Gevarom i dr.), mislili smo da smo predodređeni da mijenjamo svijet, ali bila je to velika iluzija i nemoguća misao. Kasnije se - nažalost - pokazalo da je moja generacija (ali ne samo ona) olako i nekritički podlegla pregrijanoj atmosferi i nastaloj histeriji građanskog i vjerskog rata, koji se tokom devedesetih godina prošlog vijeka besprizorno vodio na prostorima Druge Jugoslavije.

Bili ste dobar đak, talentovani za matematiku. Vašim stopama nastavili su i članovi porodice. Da li vjerujete da obrazovan čovjek može mijenjati svijet na bolje?

Svi odrasli u familiji imamo visokoškolsko

16 KRUG mladih KRUG mladih 17KRUG mladih 17

obrazovanje. Za cjelovitije razumijevanje stvarnosti, koja se stalno mijenja, važan je stepen obrazovanja koje pojedinac posjeduje. Nivo obazovanja je - razumije se - veoma bitan faktor za ostvarivanje progresivnih promjena i reformi u društvu. Međutim, za značajnije pozitivno reformisanje društvenih odnosa bitno je - prije svega - postojanje političke volje i kritične mase svijesti o nužnosti tih promjena.

Kojim životnim principima se rukovodite, šta ostavljate u amanet naslednicima?

Moj životni kredo jeste izreka „Čovjek sam i ništa ljudsko nije mi strano“. Drugi moj životni aksiom jeste „Boriti se za prave vrijednosti“.

U interakciji i sadejstvu ovih principa mogu se krčiti putevi i otvarati perspektive boljeg i humanijeg života.

Pitali ste što ostavljam u amanet mladom naraštaju. Pa, čini mi se da ostavljam moje stalno zalaganje za potpunu afirmaciju moralnih zakona i čojskog nasljeđa Crne Gore, koje je oličeno u maksimi „Disati čojstvom - znači postojati“.

Naslov Vaše poslednje knjige je „Govor neostvarenih snova“. Da li su Vaši životni snovi ostvareni i da li i dalje sanjate?

Moji životni snovi su - uglavnom - ostvareni. Imam porodicu, došla su na svijet i unučad, đedovi proljećni pupoljci. Ove godine dočekao sam i penziju.

Međutim, pošto „snovi stvaraju budućnost“, kako je zapisao Viktor Igo, još uvijek volim da sanjam. Jer, snovi su poželjni, podsticajni i djelotvorni. Oni znaju da budu velika nagrada. I njih se treba čvrsto držati, jer - kao odsjaji naših želja i imaginacija - stvaraju kreativni ambijent i otključavaju vrata prosperitetne budućnosti.

Nadalje, treba reći da su snovi današnji odgovor na sjutrašnja pitanja. A, s druge strane, prema riječima nobelovca Vilijama Batlera Jejtsa, „u snovima počinje odgovornost“. Ukoliko je sve to tačno, onda čitav ljudski rod treba što više da sanja, kako bi bilo što manje pjanstva ratova, nepravdi i drugih nepočinstava.

Šta mladi naraštaji treba da znaju, a šta ne smiju da zaborave?

U „Epu o Gilgamešu“, najstarijem poznatom književnom ostvarenju

ljudske civilizacije, ima jedan karakteristični stih u kome se kaže:

U tvrdom kamenu uklesana su sva djela I sve patnje.

I - odista - u kamenoj scenografiji Crne Gore i njenog primorja zarobljena su sva djela i sve patnje naših predaka. Na tom surovom i ledenom kamenu, u našoj hiljadugodišnjoj burnoj i nemirnoj istoriji, ispisane su najljepše stranice crnogorske slobode („udar nađe iskru u kamenu“) i vrijednosno oblikovan čitav niz najuzvišenijih primjera „čojstva i junaštva“. Najveće vrijednosti crnogorskog morala, oličene u ličnosti Svetog Petra Cetinjskog, ali i u čitavoj plejadi mnogih znanih i neznanih ljudi, isklesane i izbrušene su na ovom sivom, oskudnom i nepreglednom „kamenom moru“.

Ta fakta moramo uvijek imati u vidu, a naročito mladi naraštaj, kako bi stalno iznova - ali u korak sa savremenim dobom i nastalim pozitivnim promjenama - potvrđivali sebe i svoj narod. Odnosno, potvrđivali naše postajanje i naše postojanje. I tako bili sebi bliži, a pod ovim nebom i na ovom kamenu crnogorskom sigurniji.

Uskršnje jutro u manastiru Stanjevići

Nebo se počelo bijeliti, kada smo na uskršnje jutro pristigli uz obronke planine Lovćen, u petovjekovni manastir Stanjevići. Visoko u Brdima inad Budve, odjekivala su crkvena zvona pozdravljajući pridošle vjernike. U slavu praznika Hristovog Vaskresenja, pristizao je vjerni narod iz Budve, Bara, Herceg Novog, Cetinja, Podgorice i Beograda. U crkvi bijaše toplo i svečano. Lica vjernika obasjana plamenom Blagodatnog ognja, koji iz Jerusalima u Stanjeviće stiže uoči Vaskrsa. Dječica okupjena oko porte, poput anđelčića, prekrstiše se i pojahu. Plamen Blagodatnog ognja sijaše u crkvi Svete trojice, koju prije pet vjekova, visoko iznad Pobora, sagradi vladika Danilo Petrović. Liturgiju predvodi iguman Jefrem Dabanović, uz sasluženje jeromonaha Jovana Šljivančanina i pojanje bratije manastira, monaha: Pavla i Danila. Čitanje poslanice patrijarha Irineja razgali srca prisutnih. Nakon liturgije, uz tradicionalni običaj tucanja uskršnjim jajima,radosno se pozdravljahu:

Hristos Voskrese! Vaistinu Voskrese!

Foto: Miloš Vujović

18 KRUG mladih KRUG mladih 19

Iva Kuljača, mlada nada Budve

Razgovarala: Jovana JagetićPlivanjem do medalja

Povučena i ne tako pričljiva, osmogodišnja djevojčica Iva Kuljača, pozvana je u našu redakciju. Odmah sam zapazila neobičnu skromnost i držanje, kao da nije svjesna onog što joj se događa. Pažljivo je slušala pitanja. Oko vrata zveckale su joj medalje. Iva je učenica trećeg razreda osnovne škole “Stefan Mitrov Ljubiša” i član Plivačkog kluba Budva. Na ovogodišnjem trećem Međunarodnom proljećnom Kamelija kupu, osvojila je čak tri medalje: zlato i srebro u štafetama i bronzu za plivanje od 25 metara leđno. Kaže da je nakon takmičenja bila vrlo srećna i ponosna na sebe.

NA POČETKU

Da počenem da treniram plivanje podstakli su me uspjesi moje sestre Jovane Kuljače, koja je prvak Crne Gore u leđnom plivanju na 200 metara. Treniram dvije godine i nijesam se pokajala zbog te odluke. Osvojene medalje dokaz su da nijesam pogriješila.

TAKMIČENJA

Učestvovala sam na dva Međunarodna takmičenja i to u Kotoru, Kamelija kupu, na kom sam prošle godine osvojila srebro u štafetama, a ove godine sve tri medalje: zlato, srebro i bronzu. Za mene je to veliki uspjeh. Nastaviću da se trudim kako bih potvrdila svoj kvalitet.

PLANOVI ZA BUDUĆNOST

Želim da nastavim da treniram plivanje i da budem uspješna u onome što radim .

TREMA

Imala sam tremu, posebno pred prvo takmičenje. Bila

sam jako uzbuđena, ali, to me nije omelo da dam sve od sebe i osvojim medalje. Neobično je što odmah po ulasku u vodu trema nestane. Tada imam priliku da pružim maksimum.

NAJDRAŽI TRENUCI

Takmičenje na kojem sam učestvovala ove godine i osvojila više medalja. Kada saopštavaju rezultate preplave me emocije, a kada čujem svoje ime osjećam se ispunjeno. Mogu reći da su se redovni treninzi isplatili.

PREPORUKA

Plivanje pozitivno utiče na fizičko zdravlje i psihu. Od kada treniram primjećujem pozitivne promjene na svom tijelu, pravilnije držanje, zdravija sam i zadovoljnija. Osim toga slobodno vrijeme koristim na kvalitetan način.

PODRŠKA

Najveća podrška mi je porodica. Zatim prijatelji i učiteljice. Mnogo dugujem Dragici Zeković, koja me je naučila osnovima plivanja. Sada treniram sa Danijelom Franeta. Prija mi kada me pohvali i stimuliše da nastavim da radim više i bolje.

Da li je talenat za boks presudan za uspjeh u ovom sportu?

Talenat je bitan do određenog uzrasta. Da bi se postigli ozbiljniji rezultati, pored talenta važna je i fizička spremnost.

Da li postoje odricanja zbog sporta kojim se baviš?

Sport mi oduzima dosta dragocjenog vremena. Svakodnevno treniram 4 do 5 sati. Sa druge strane, veoma sam srećan zbog učešća na brojnim takmičenjima i uspjeha koje sam postigao.

Da li si se navikao na naš grad?

U Budvi živim od 2011. godine. Tu sam stekao brojna prijateljstva, brzo se navikao na grad i ljude. Kada bih bio primoran da se vratim u svoju zemlju sigurno bih nastavio da dolazim. Volim Budvu i ljude koji ovdje žive.

Imaš li idole?

Postoje sportisti čije uspjehe pratim ali, njihove živote nikada ne vezujem za svoj. Nemam idole u tom smislu.

Tvoja omiljena knjiga?

Omiljeni pisac mi je Džek London. Pročitao sam dosta njegovih djela. Volim da čitam o životu ivan civilizacije.

Omiljeni film?

„Dobra godina“, zasnovan je na istoimenom bestsele-ru Pitera Mejla. A muzika?

HAUS

Da li te zanima još neki sport sem boksa?

Pratim hokej.

Da li si zaljubljen?

Ne, još uvijek.

Omiljeni predmeti u školi?

Volim fiziku, biologiju i istoriju, ipak njesam odlučio da li će moje obrazovanje imati veze sa ovim predmetima.

Da li planiras da se profesionalno baviš boksom?

Ne razmišljam mnogo unaprijed, pripremam se za ono što mi predstoji u bliskoj budućnosti. Imam drugačije ambicije i želje. A dok ih ne ispunim boks je tu kao hobi.

Vasilij Klemenko, juniorski reprezentativac Crne Gore u boksu

Bokser koji voli fiziku

Na nedavno održanom Međunarodnom AIBA turniru za juniore u Bjelorusiji, reprezentativac Crne Gore i član bokserskog kluba Budva, Vasilij Klemenko, osvojio je srebrnu medalju. Klemenko je prvak u boksu Sankt Peterburga. Na prvenstvu grada Kijeva 2014. godine osvojio je drugo, a sledeće 2015. na prvenstvu u Zagrebu - treće mjesto.

Učenik je prvog razreda gimnazije SMŠ “Danilo Kiš” u Budvi.

Kako si počeo da treniraš boks?

Otac mi je sugerisao da počnem da treniram. Predložio mi je nekoliko sportova.Odlučio sam se za boks. Nakon prvog treninga bio sam pod jakim utiskom. To je presudilo, uslijedili su uspjesi na takmičenjima i eto, još uvijek sam u ringu. Kako doživljavaš boks?

Oni koji treniraju boks dijele se u dvije grupe: jedni ne mogu da žive bez njega, drugi su iz nekog razloga prinuđeni na takav način života. Ja sam nešto između. Svima nam je zajednička potreba da se u ringu dokažemo, da pokažemo da smo najbolji. Takmičarski duh vodi nas ka tome da budemo bolji i nastavimo da se borimo.

Kako se osjećaš dok si u ringu?

Pred početak takmičenja osjećam malu nervozu i tremu, kada takmičenje počne zaboravim na sve. Osjećam se kao da sam u svojoj sobi. Na taj način postižem bolju koncentraciju i fokusiram se na protivnika.

Koji su preduslovi za pobjedu?

Pobjeda podjednako zavisi od fizičke i psihičke spremnosti. Ako nešto od toga nedostaje, nemoguće je postići uspjeh.

Kako doživljavaš poraz?

To je jedan korak naprijed i ne pada mi teško.

Koliko ti teško padaju protivnički udarci?

U toku nekoliko rundi ne primim puno udaraca, tako da nije teško izdržati.

Koja su ti najlješa iskustva sa takmičenja?

Najljepše je bilo na prvom takmičenju, kada sam pobjedio u prvoj rundi. Teško je opisati riječima, osjetio sam veliku sreću.

Razgovarala: Jovana Jagetić

20 KRUG mladih KRUG mladih 2120

Dušan Šuškavčević, špic

Kada postignete go ili izvedete neku dobru akciju, osjećate se jako srećno. Adrenalin je definitivno najveca draž fudbala. Navijam za Real Madrid. Za njega igra i moj uzor – Cristiano Ronaldo. Želio bih da budem među najboljiim fudbalerima svijeta, da se moje ime pročuje. Kada počnete da igrate fudbal ne znate bukvalno ništa. Potrebno je dosta vremena i upornosti da stignete do nivoa koji vam nudi šansu da se profesionalno bavite ovim sportom. Lično, težim profesionalnosti i nadam se da ću u tome uspjeti. Imam jak šut. Dobar sam u driblingu. Finta mi je specijalnost.

Na nedavno održanom IV turniru u fudbalu za mlađe kategorije Zlatibor 2016., u kategoriji 2003. godišta, pjetlići FK Mogren osvojili su prvo mjesto. Pobjedu su izdejstvovali u finalnom meču protiv FK Cvena Zvezda, rezultatom 2:0 u penalima. Mladi i talentovani fudbaleri iz Budve, okitili su se zlatom i matičnom klubu donijeli još jedan pehar. U ovoj kategoriji za najboljeg igrača proglašen je Dušan Šuškavčević iz Budve, koji već osam godina trenira u FK Mogren. Turnir je oborio sve rekorde po broju učesnika, a snage je odmjerilo stotinu ekipa u šest godišta.

Zlata vrijedni pjetlići FK Mogren, dvije godine neprikosloveno čuvaju prvo mjesto u južnoj regiji. Njihovu igru krasi 19 pobjeda i jedan remi, dali su 101 gol a primili 3. Do sada prošli su bez ijednog izgubljenog meča. Sa trenerom Duškom Ivanovićem posjetili su redakcijiu „Krug mladih“ i rado govorili za naš časopis.

Dusan Ivanovic, trener, igrao za OFK Igalo, Mogren, Grbalj i Petrovac.

Veoma smo disciplinovani i posvećeni fudbalu. Ovo je generacija talentovanih dječaka koji srcem igraju fudbal. Rodjeni su sa talentom i sve zadatke obavljaju bez većih problema. Tajna našeg uspjeha zasniva se na disciplini, upornosti, talentu i vjeri. Od svega, najvažnija je disciplina i posvećenost treninzima. Fudbaler treba da bude uporan i posvećen, a najviše da gaji ljubav prema ovom sportu. Bez toga, nema dobre igre. Ono što nam je u perspektivi potrebno su utakmice sa kvalitetnijim protivnicima sa kojima realno možemo odmjeriti svoje snage.

Ognjen Bakic, kapiten

Moj uzor je Andrés Iniesta Lujan. Igra za klub Barcelona. Cilj mi je da postanem profesionalni fudbaler, poput njega i da igram za neki od poznatih svjetskih klubova. Timski rad je jako bitan jer se individualno ne može igrati. Ali , i timski rad zavisi od individualaca. Da nema mojih saigrača ja ne bih uspio da dam go. Imam najbolji pas. To je kada nekome dodaš lotu da on završi “akciju”. Nedavno sam na utakmici slomio ruku a nijesam to prijavio. U tom trenutku nijesam htio da napustim tim, dao sam tri gola, bio uporan i zavrsio utakmicu do kraja.

Vojin Dragović, špic

Fudbal je specifičan sport. Iziskuje puno rada i truda. Da bi postao profesionalni fudbaler potrebno je da budeš uporan, precizan i dobar strategičar. S obzirom na to da sam visok, ispunjavam uslove da budem dobar štoper odbrane. Mogu reći da se dobro snalazim u duelima.

Fudbaler treba budno da prati igru u kojoj učestvuje. Desi se da se ponekad zanesem i propustim dobru loptu nakon čega bi vjerovatno uslijedio go. Nastojim da igram timski i prilagodim se drugim igračima i mislim da u tome uspijevam.

Pripremile: Dženet Ašani, Jelena Lazarević

Impresivni uspjesi ekipe pjetlića FK „Mogren“

Prvi na međunarodnom turniru na Zlatiboru i u južnoj regiji

Marko Adamović špic

Imam 13 god, igram u Fk „Mogren“, treniram od pete godine. Trenutno sam

na poziciji štopera. Težim tome da postanem profesionalni fudbaler. Kao i svi fudbaleri suočavam se sa sa brojnim preprekama tokom treniranja. Slabije koristim lijevu nogu. Dosta sam visok pa najbolje udaram loptu glavom. To je moja prednost u odnosu na ostale igrače. Želim da igram u odbrani i težim toj poziciji. Omiljeniji film mi je „Montevideo Bog te video“. Ovaj film me je motivisao da budem bolji igrač i, za godinu dana dosta sam napredovao.

Lazar Kovinić desni bek

Fudbal treniram osam godina i za to vrijeme naučio sam mnogo toga. U početku bilo mi je teško da dodam pas ali sam vremenom tu prepreku prevazišao. Želim postati profesionalni fudbaler. To je moj cilj. Imam jak šut, briljiram u driblingu. Nastojim da

dodam loptu igračima da bi postigli gol, u tome se ogleda smisao fudbala i timskog rada na terenu.

Rozino - Budvatel: 069/ 84 00 48

kolacimozart@ t-com.me

22 KRUG mladih KRUG mladih 23

Šta čitate i koju muziku slušate?

Čitam sve. Kako bih drugačije sudila o djelima? Ako me pitate šta volim, uvijek se vraćam Šekspiru, Servantesu, Edgaru Alanu Pou, Ljosi.. ima ih još mnogo. Izuzetno cijenim našeg Ognjena Spahića. Svjetski pisac.

Koji su po Vašem mišljenju preduslovi za srećan i ispunjen život?

Puno rada, samodiscipline, nježnosti, razumijevanja, sport, posao koji se voli i ljubav...

Čemu dajete prednost: materijalnom ili duhovnom bogatstvu?

Koliko god se trudila da ih odvojim, nemoguće je. Jedno bez drugog, u današnjim uslovima života - ne idu! Jedino je duhovno individulano, svijet jedinke, svijet tajni, ponekada i vječnih, samim tim i svijet misterije i uzbuđenja. Lijepo je njegovati duhovnost.

Šta mislite o društvenim mrežama?

Iskreno, ne volim ih nikako. Znam da sam u žestokoj manjini, ali mi je život bez njih mnogo udobniji i mirniji. Nemam fejsbuk, instagram, tviter, ništa. Samo mejl.

Kako obnavljate energiju nakon iscrpljujuće posla? Da li imate neko mjesto na koje volite da se opustite i uživate?

Energiju mi uvijek vrate moja djeca i naravno rekreacija kojoj sam posvećena preko 20 godina. Držim redovne aerobne kardio treninge u uživam u njima...Volim i prirodu, more i sunce.

Da li Vam se sviđa „Krug mladih“?

Baš mi se dopada. Lijepo upakovan, pun pozitivnih poruka, mladosti, ideja..Sve čestitke i puno uspjeha u budućem radu...

Vaš životni moto?

Uživam u životu i život u meni!

TV LICE Marija Razić, urednica i voditeljka jutarnjeg programa RTCG

Uživam u životu i život u meni

Skice za portret

Marija Razić, urednica je i voditeljka Jutarnjeg programa RTV CG. Jed-no je od zaštitnih lica Javnog servisa. Filolog po obrazovanju, novinar po zanimanju, urednik i voditelj. Odovorna, obazriva, tačna. Ni nakon oba porođaja nije napravila pauzu u poslu. Zagovornik je zdravog stila života. Kaže da su joj preduslovi za srećan život: puno rada, samodis-cipline, nježnosti, razumijevanja, sport, posao koji se voli i ljubav. Nije planirala da postane novinar i fitnes instruktor, to je postala vremen-om. Voli prirodu, more, sunce i naravno svoju djecu. Životni moto ove mlade žene je „Uživam u životu i život u meni“.

Vaši novinarski počeci. Kada i gdje ste se prvi put oprobali u novinarstvu?Imala sam 15 godina, voljela sam da pišem. Bile su to neobične kratke priče. Objavljivala sam ih u tadašnjem “Omladinskom pokretu” a potom i u dnevnom listu “Pobjeda”, gdje sam imala i svoju kolumnu. Mnogo kasnije, po povratku iz Beograda, sa studija Svjetske književnosti, počela sam da radim na Trećem kanalu RTCG. Moja prva emisija bio je “Crno bijeli svijet” - zanimljive priče iz svijeta, vrlo brzo i popularna kratka forma “Nije nego” koja je rješavala jezičke nedoumice.

Kako ste se osjećali u prvim novinarskim i voditeljskim ulogama?

Sjećam se snimanja svojih prvih najava za “Crno bijeli svijet”. Bile su to najduže najave na svijetu, vjerovatno da bih zadivila sve, i trebalo mi je mnogo vremna da ih snimim. Zahvaljujući strpljenju snimatelja Željka Bracanovića - uspjela sam. Radila sam i kratke informativne emisije “Fleš” i “Fleš plus” a prvi susret sa programom uživo - bio je neponovljiv. Više od 15 godina sam vjerna upravo toj formi.

Koje su Vam najdraže uspomene vezane za rad na televiziji?

Ima ih mnogo. Moj život je televizija. Nikada nijesam napravila pauzu, čak ni nakon oba porođaja. U najljepšem sjećanju mi je rad na ljetnjem programu “Check in” u IN televiziji. Isto tako važna mi je i humanitarna akcija koju sam na istoj televiziji radila u saradnji sa Crvenim krstom.

Da li i dalje radite sa istim žarom i entuzijazmom?

Apsolutno. Forma Jutarnjeg programa Nacionalnog Javnog servisa je takva, da bez entuzijazma ne može da funkcioniše. Samo buđenje u 4 sata ujutro zahtijeva entuzijazam, kao i program uživo koji traje četiri sata. Volim ovu formu jer uz nju konstantno napredujem, širim svoja interesovanja.

Uvijek se dešava nešto novo, vrte se različite teme, različiti sagovornici. Svakodnevno učim uz njih.

Šta su prednosti a šta mane novinarske profesije?

Prednosti su brojne. Njeguje se jezik, obaviještenost, upoznaju se različite sfere života i društva; u mogućnosti smo da pomognemo ugroženim ljudima, da šaljemo poruke u koje vjerujemo... Mane su to što uz ovaj posao moramo baš da se potrudimo kako bismo sebi obezbijedili mir. Ljudi su znatiželjni, non-stop vas nešto pitaju, dijele komplimente, savjete…I tako je gdje god da se nalazite. To sam prihvatila davno, kao sastavni dio profesije i uvijek razgovaram sa ljudima. Razumijem njihovu ljubopitljivost. Nije zlonamjerna. Prosto nam to nameće posao. Još jedna mana je to što smo nedovoljno plaćeni.

Kolika je odgovornost novinara ili voditelja kada javnosti saopštava neku vijest?

Ogromna. Posebno u tako gledanoj formi kao što je Jutarnji program RTCG. Zapravo, gledanost se postiže povjerenjem, dobrim odabirom tema, gostiju, dobrim “pakovanjem” informacija. Ovo je forma koja ne trpi okolišanja. Informacija treba da bude bude kratka, jasna i lijepo saopštena. Svako izgovorneno slovo treba da je “okruglo”. Naravno, dešavaju se i greške. Tada je važno uputiti izvinjenje.

Da li je za novinarstvo potreban talenat ili se radom i upornošću može postati dobar novinar?

Novinarstvo je prvenstveno zanat. Potrebna je želja, obrazovanje i puno konstantnog rada, kako na duhovnom, tako i na fizičkom polju. Ono što čini dobrog novinara je puno sati na terenu, prilozi, ankete, studio...To iskustvo se jedino može steći u televiziji, ne može se naučiti iz udžbenika. Zato je u pitanju zanat. Zanimljivo je i to da novinari u svemu

što im se dešava u životu vide novinarsku priču. Nekako posmatramo svijet drugačije od drugih. Drugačije gledamo televiziju, emisije, filmove, drugačije čitamo novine..

Koliko novinarstvo oduzima vremena i da li privatan život trpi zbog poslovnih obaveza?

Novinar je novinar 24 sata. Telefon je uvijek aktivan. Ne postoji nepristojno vrijeme za poziv. Zato je potrebna i fizička pripremljenost. Redovna rekreacija dođe kao neki izduvni ventil. Ovo je stresan posao. Jedna mala greška može da vas obilježi i obično se svi za nju uhvate. Ne mogu reći da privatni život ne trpi . Ali, ako vam pođe za rukom da napravite dobar balans, da posao prihvatite kao važan dio života, kada ga volite koliko ga volim ja, onda nekako sve ide svojim tokom...

Koje ste lekcije morali da naučite a koje se tiču Vaše profesije?

Kratko, jasno, precizno, jezički tačno, lijepo saopšteno...Još jedna važna lekcija je - puno čitanja.

Kakva je Marija bila kao djevojčica. O čemu je sanjala i da li je svoje snove ostvarila?

Vesela, nemirna, puna ideja , puna snova, pričljiva, otvorena, zaljubljiva..Nijesam sanjala o televiziji niti o tome da budem fitnes instruktor...To sam postala vremenom, kako su se moja interesovanja kristalisala..

Na TV ekranima odajete utisak ozbiljne i odgovorne osobe. Da li ste takvi i privatno?

Odgovorna jesam i to veoma, i precizna. Uvijek stižem mnogo ranije. I ozbiljna sam, obazriva.

Pobornik ste zdravog stila života. Kako živjeti zdravo?

Lako. Mjera u svemu je zlatno pravilo. Toliko je priroda u Crnoj Gori divna, blagonaklona. Nijesmo ni svjesni šta imamo. Čovjek treba da osluškuje svoj biološki sat, da koristi blagodeti jutra, da dobro doručkuje, lijepo ruča i lagano večera..Puno voća, povrća - sirovog, puno tečnosti, dovoljno sna i smijeha...

Ratgovarale: Sara Savić, Jovana Jagetić

24 KRUG mladih KRUG mladih 2525

NTC sistem učenja

Naučiti djecu da misleKažu da velike stvari počinju na vrijeme, tj. u djetinjstvu. Tako je i sa učenjem. Ljudi prirodno vole da uče, na žalost, često se dešava da učenje preraste u napor i dosadu. Zagovornici NTC (Nikola Tesla centar) sistema učenja rješenje vide u učenju koje se odvija na fiziološki prirodan način koji liči na igru. Kada se nauče lekcije t.j usvoje informacije, dolazi najvažniji dio programa - funkcionalno znanje koje podrazumijeva sposobnost povezivanja informacija. Program je osmišljen tako da djeca razmišljaju kroz zagonetke i asocijacije, igraju se, rešavaju pitanja, a kasnije sami postavljaju slična. Cilj NTC sistema je naučiti djecu da misle.

Ovaj program učenja primenjuje se u 15 država Evrope. Autor NTC sistema je dr. Ranko Rajković, ljekar specijalista interne medicine, koji je bio i predsjednik Komiteta za darovitu djecu svetske Mense. Gostujući je predavač na fakultetima u nekoliko država. Predškolska ustanova „Vini Pu“ u Budvi nedavno je organizovala predavanje dr. Ranka Rajkovića, na temu NTC sistema učenja.

Marina Jovanović, pedagog PPU „Vini pu“ kaže da su ovakva predavanja namijenjena edukaciji roditelja, vaspitača i učitelja, koji usvojena znanja i vještine mogu primijeniti u radu sa djecom. Edukacija se vrsi na seminarima, predavanjima i radionicama.

Na kojim principima se zasniva NTC sistem učenja, koje su njegove odlike i prednosti?

Cilj NTC programa je razvoj kreativnosti i funkcionalnog znanja kod djece. U toku prve faze učenja uvježbavaju se motoričke aktivnosti kod djece ( fina motorika, akomodacija oka, rotacija, ravnoteža, razni oblici kretanja) stimulišući neuronske veze u mozgu i razvoj sinapsi u najranijem uzrastu. Druga faza je asocijativno učenje kojim se razvija mišljenje, pamćenje i zaključivanje. Vršimo klasifikacije simbola, serijacije, učenje na osnovu paralelnih asocijacija. Treća faza je stvaralačko učenje putem zagonetki i zagonetnih priča kada djeca samostalno pronalaze rešenja i samostalno smisljaju priče i zagonetke. Sve tri faze se sprovode kroz igru, koja je dobrar način za brže i bolje pamćenje ali i razvijajanje sposobnosti mišljenja i zaključivanja, što uvećava njihove intelektualne sposobnosti.

Kako pokrenuti unutrašnju motivaciju djece za učenjem, a da im ono ne bude naporno i dosadno ?

To je moguće postići kroz primjenu metoda NTC učenja. U našoj ustanovi organizujemo razne motoričke vježbe. Na primjer: dijete se vrti oko svoje ose , rotira oko prepreka, organizujemo igre skakanja, penjanja, provlačenja i slično. Djeca hodaju po pravim i krivim linijama ili po gredi, uočavaju prepreke, trče i preskaču ih, dobacuju se loptom. Često boravimo u prirodi, gde se aktvno igraju. Organizujemo igre simbolima apstraktnih

pojmova. U početku usvajaju nekoliko simbola i ponavljaju ih svakog dana (simboli država, sportskih klubova, automobila, zastave i osobenosti zemlalja). Osmišljavamo igre simbolima, učimo priče i recitacije kroz vizuelizaciju strofa. Djeca crtaju sopstvene asocijacije, odgonetaju zagonetke, zagonetna pitanja, skrivene riječi u rečenici. Takođe, razvijaju i finu motoriku:

zakopčavaju i otkopčavaju dugmad, vezuju pertle, vezuju čvorove, prave figure od tijesta, režu oblike, igraju se klikerima...

Da li je NTC sistem učenja zaniljiv djeci?

Zanimljiv je, jer uče kroz igru i time zadovoljavaju svoju potrebu za kretanjem. Uče vizuelno, na lak i jednostavan način, podstaknuti na aktivno učenje putem razmišljanja i zaključivanja. Zanimljivim zadacima podstaknuta je njihova prirodna radoznalost, učenje je vid zabave, jer se uči kroz igru i sa razumijevanjem.

Kako fizicka aktivnost stimulise intelektualni razvoj djece?

Redovna fizička aktivnost utiče na pravilan rast i razvoj djece, na njihove motoričke sposobnosti, zdravstveno i fizičko stanje. Zadovoljavanjem potrebe za kretanjem djeca su manje napeta i manje sklona nervozi i potištenosti. Kroz fizičku aktivnost uvećavaju se volja, istrajnost, plemenitost a smanjuje agresivno i destruktivno ponašanje.

Ko su bili preteče i zagovornici NTC sistema učenja nekada, a ko su danas?

Autor i osnivač NTC sistema učenja je dr Ranko Rajović, ljekar specijalista, rođen u Beogradu. Osnivač je Mense Jugoslavije i Odsjeka za darovite NTC ( Nikola Tesla centar). Koordinator programa je Uroš Petrović, književnik, pisac naučne fantastike i zagonetnih priča. U prošlosti mnogi obrazovani ljudi koristili su drugačije metode u radu sa djecom, podstičući ih na aktivnu ulogu u

procesu učenja. To su Marija Montesori, Marva Kolins i drugi. Istakli su se u radu sa djecom koja su imala poteskoća u učenju.

Da li se NTC sistem učenja kod nas u dovoljnoj meri primjenjuje ili je klasičan metod još uvijek zastupljeniji?

Klasičan metod u školama je više zastupljen, od djece se prevashodno traži reproduktivno znanje. Primjenom elemenata NTC programa mogu se prevazići tradicionalni okviri i obrasci vaspitno obrazovnog rada. Ovaj program angažuje misaone spobnosti: analize, sinteze, komparacije, klasifikovanje, kreativnost i na taj način posebno stimuliše razvoj darovite djece.

Ko može primjenjivati NTC sistem učenja, da li podrazumeva posebnu obuku i školovanje?

Ovaj sistem učenja je specijalizovan program za edukaciju roditelja, vaspitača i učitelja. Edukacija se vrši na seminarima, predavanjima i radionicama. Određene ustanove posjeduju NTC licencu za rad a među njima i naš vrtić. Licenca potvrđuje da je osoblje vrtića obučeno da sprovodi NTC sistem učenja. Ovaj program se sprovodi u 15 drzava, a akreditovan je u šest: Srbija, Crna Gora, Slovenija, Česka, Bosna i Hercegovina i Hrvatska.

Zasto je vizuelizacija važna u procesu učenja?

Vizuelne tehnike učenja pokazuju prednost u odnosu na verbalne. Kada se prisećamo naučenog koristimo vizuelizaciju. Učeći uz pomoć simbola, kartica i aplikacija angažujemo vizuelno razmišljanje i analizu. Djeca su motivisana za učenje, bolje pamte, povezuju naučeno i sa radošću prihvataju nove informacije.

Koje tehnike učenja angažuju vizuelno učenje?

Djeca uče simbole, oznake, saobraćajne znake, riječi za pojmove, oznake kompanija. Simble koriste i u igrama. Na taj način podstiče se njihova kreativnost i početni razvoj funkcionalnog razmišljanja. Djeca odgovaraju na pitanja i klasifikuju, npr. na kojoj zastavi je krug, na kojoj zvijezda, koje imaju na sebi krstić i slično. Kasnije koriste stečeno znanje za rešavanje problema.

Kako se razvija funkcionalno znanje?

Svrha i cilj učenja nije gomilanje informacija, već njihovo povezivanje, razumijevanje i logičko zaključivanje. Kada učimo pomoću slika povezujemo, razumijemo i rješavamo probleme razmišljanjem i logičkim zaključivanjem. Učenjem uz pomoć slika aktiviraju se asocijativne regije u mozgu. Prema shvatanju dr Ranka Rajovića za to je potrebna rana stimulacija, naročito u periodu od druge do šeste godine. Tada je od velikog značaja dječja igra koja ima elemente fizickog pokreta, razmišljanja, saradnje i komunikacije igre u prirodi, penjanje, skakanje , žmurke , lastiž,

klikeri). Ovakve igre podstiču razvoj moždanih sinapsi. Asocijativno učenje podstiče razmišljanje, povezivanje i primjenu naučenog što doprinosi razvoju funkcionalnog znanja. Djeca rješvaju zagonetke, zagonetna pitanja, razvijaju konvergentno i divergentno mišljenje.

Koliko dugo primjenjujete NTC sistem učenja u PPU „Vini Pu“ i kakva su vam dosadašnja iskustva ?

U našoj ustanovi NTC program primenjujemo od 2012. godine. Djeca koja su učila uz pomoć asocijacija brže i jednostavnije usvajaju sadržaje. Pri polasku u školu lakše savladavaju čitanje i pisanje, zahvaljujuci vježbama grafomotorike. Koncentracija je bolja, radoznalost, improvizacija, bolje zaključuju i razmišljaju. NTC sistem učenja posebno je koristan za detekciju darovite djece.

Na koji način NTC sistem učenja podstiče razvoj darovite djece?

Realizacijom ovog programa podstiču se i razvijaju intelektualne sposobnosti svakog djeteta. Prednost metode je što se kroz ovakav pristup rano stimulišu i otkrivaju darovita djeca i pravilno se usmjerava njihov dalji razvoj. U predskolškom uzrastu u svakodnevnom radu primjenjuju se metode koje dokazano stimulisu mentalni razvoj. Tu su i vježbe koje razvijaju koordinaciju pokreta i motoriku, čime se sprečava poremecaj koncentracije i pažnje u kasnijem periodu. Razvija se brzina razmišljanja i zaključivanja kroz koje se prati darovitost dece.

26 KRUG mladih KRUG mladih 2726 KRUG mladih

Heroj ruske federacije posjetio Budvu

Полет первого полета человека в космос

Герой Российской Федерации посетил Будву

Samokutjajev Aleksandar Mihailovič, jedan od 500 kosmonauta u svijetu i zamjenik komandanta korpusa kosmonauta Rusije, posjetio je prošlog mjeseca Budvu, povodom Svjetskog dana avijacije i kosmonautike i 55 godina od polijetanja Jurija Gagarina u Kosmos. Samokutjajev A.M. gostovao je u Drugoj osnovnoj školi, gdje je održao predavanje na temu osvajanja kosmosa.

Nesvakidašnji gost, heroj Ruske Federacije, boravio je dva puta na Međunarodnoj svemirskoj stanici - Šatl, udaljenoj 400 kilometara od Zemlje. Hrabri ruski kosmonaut proveo je preko 330 dana u kosmosu, istražujuci tajne Vasione.

Za crnogorsku djecu i učenike ruske škole pri Centru„Vozroždenje“ ovaj susret je bio prilika da čuju više iz „prve ruke“ o zanimanju kosmonauta. Učenici obje škole nijesu krili ushićenje i radost zbog susreta sa čuvenim kosmonautom. Željeli su da znaju sve pojedinosti boravka na svemirskoj stanici: ima li vanzemaljaca u Vasioni, šta kosmonauti jedu, koje ih opasnosti vrebaju, koju školu treba završiti da bi neko postao kosmonaut, i još mnogo toga. Aleksandar Mihailovič je strpljivo odgovarao na brojna pitanja mališana. Objasnio je, da u kosmosu ima mnogo izazova, ali da su najopasniji udari meteorskih kiša: „U slučaju naleta „kosmičkog smeća“ kako nazivamo meteore, sklanjamo se u posebnu kabinu, koja se odvaja i omogućava povratak na Zemlju“, - kazao je gost.

U toku predavanja prikazan je film o pripremama za polijetanje u kosmos i boravku u orbiti. Na kraju susreta Samokutjajev A.M. je pozdravio učenike-pobjednike umjetničkog konkursa „Čovjek-Zemlja-Vasiona“ i pustio put neba simboličku raketu, napravljnu rukama djece.

Gostovanje poznatog kosmonauta organizovao je Centar za ruski jezik i kulturu „Vozroždenje“, koji ima sjedište u Moskvi, a predstavništva u Budvi i Trebinju, uz podršku grada Moskve.

Самокутяев Александр Михайлович, один из 500 космонавтов во всем мире и заместитель командира отряда космонавтов России, посетил Будву по случаю Международного дня космонавтики и 55-летия полета Юрия Гагарина в космос. Самокутяев А.М. был приглашен во Вторую начальную школу, где прочел лекцию на тему освоения космоса. Необычный гость, герой Российской Федерации, дважды совершил полеты на Международную космическую станцию, расположенную в 400 километрах от Земли. Храбрый русский космонавт провел более 330 дней в космосе, исследуя тайны Вселенной. Для черногорских детей и учеников русской школы при Центре “Возрождение” эта встреча подарила возможность из первых уст услышать больше о профессии космонавта. Учащиеся обеих школ не скрывали свое волнение и радость от встречи с известным космонавтом. Они хотели знать все подробности пребывания на космической станции: есть ли инопланетяне во Вселенной, что едят космонавты, какие опасности подстерегают космонавтов, какие учебные заведения нужно закончить, чтобы стать космонавтом и многое другое. Александр Михайлович терпеливо ответил на многочисленные вопросы детей. Он пояснил, что в космосе есть много проблем, но наиболее опасной является метеоритный дождь: «В случае столкновения с “космическим мусором”, как мы называем метеоры, космонавты могут спастись в специальном отсеке, позволяющим вернуться на Землю», - сказал гость. Во время лекции был представлен фильм о подготовке к запуску в космос и нахождении на орбите. В конце встречи Самокутяев А.М. поздравил учеников-победителей художественного конкурса «Человек-Земля-Вселенная» и запустил в небо символическую ракету, сделанную руками ребят. Встреча со знаменитым космонавтом была организована Центром русского языка и культуры “Возрождение”, который имеет свою штаб-квартиру в Москве и офисы в Будве и Требине, при поддержке Правительства Москвы. Елена Медведева, директор Центра, сказала: «Эти ставшие ежегодными встречи с летчиками-космонавтами дают прекрасную возможность и черногорским, и русским ребятам узнать больше о таком далеком и заманчивом космосе. Мы рады, что Александр Михайлович с нами сегодня!» Зорица Станкович, директор Второй начальной школы поблагодарила Центр “Возрождение” за организацию такой интересной встречи и лично Александра Михайловича за интереснейший рассказ о его нелегкой профессии.

Elena Medvedeva, direktorica Centra, kazala je: „ Višegodišnji susreti sa kosmonautima su divna prilika za crnogorsku i rusku djecu da saznaju više o dalekom i zanimljivom kosmosu. Srećni smo, što je Aleksandar Mihailovič danas sa nama!

Zorica Stanković, direktorica Druge osnovne škole zahvalila se Centru „Vozroždenje“ na oranizaciji događaja i lično Aleksandru Mihailoviču za interesantnu priču o neobičnoj profesiji.

OTKRIVANJE SPOMENIKA JURIJU GAGARINU

Povodom 12. aprila, Međunarodnog dana polijetanja prvog čovjeka u svemir, organizovano je otkrivanje spomenika Juriju Gagarinu, u selu Radovići u Boki Kotorskoj. Otkrivanje spomenika predložio je predsjednik slovensko-ruskog prijateljstva Just Rugel. Spomenik je izvajao čuveni moskovski skulptor Vadim Kirilov.

Jurij Aleksejevič Gagarin, čuveni sovjetski kosmonaut, prvi je čovek, koji je otputovao u svemir 12. aprila 1961. godine u svemirskoj letelici Vostok. Let je trajao 1 sat i 48 minuta. Nakon tragične smrti, njegov rodni grad preimenovan je u Gagarin. Sahranjen je na Crvenom trgu, u zidu Kremlja.

KLUB MLADIH ASTRONAUTA

Centar ruskog jezika i kulture „Vozroždenje“ u saradnji sa Centrom za obuku kosmonauta „Jurij Gagarin“ čije je sjedište u Moskvi, organizuje nastavu kosmonautike u Klubu ljubitelja kosmosa. Rukovodilac Kluba je Nikolaj Grušin, pilot malog aviona, padobranac i sportista.

ОТКРЫТИЕ ПАМЯТНИКА ЮРИЮ ГАГАРИНУ

По случаю 12 апреля, Международного дня космонавтики и 55-летия полета первого человека в космос, в Черногории организовали открытие памятника Юрию Гагарину, в селе Radovići в Которской бухте. Автором идеи установки памятника является председатель общества словено-российской дружбы Юст Ругел. Сам памятник изваял известный московский скульптор Вадим Кирилов.

Юрий Гагарин, известный советский космонавт, первый человек, который совершил полет в космос 12 апреля 1961 года на космическом корабле Восток. Полет продолжался 1 час и 48 минут. После его трагической смерти, его родной город был переименован в Гагарин. Похоронен Юрий Гагарин на Красной площади, в стене Кремля.

АСТРОНАВТЫ МОЛОДЕЖНЫЙ КЛУБ

Центр русского языка и культуры «Возрождение» в рамках договора о сотрудничестве с Центром подготовки космонавтов им. Ю.А. организует занятия в Клубе любителей космоса. Руководителем Клуба является Николай Грушин, пилот малой авиации, спортсмен-парашютист.

Obilježena godišnjica prvog leta u kosmos

28 KRUG mladih KRUG mladih 29

uzrasta, imaju bogat riječnik i pravilno ga koriste, pokazuju znatiželju, iskazuju maštu i originalnost u razmišljanju, ne odustaju „na prvu“, uporni su u traženju argumenata pri izradi određenog zadatka uprkos poteškoćama i problemima.Takva djeca imaju izražen i neobičan smisao za humor, postavljaju dosta pitanja i imaju potrebu za polemikom, ali su na žalost, često neprihvaćeni od strane vršnjaka i imaju malo sagovornika.

Uloga nastavnika, poslije roditelja, je vrlo važna kada je u pitanju prepoznavanje talentovane djece. Kroz obradu nastavnih sadržaja iz jezika i književnosti, različitim metodama, nastavnik ima mogućnosti da prepozna takvu djecu. Uočava njihove zadatke koji se izdvajaju bogatstvom stilske i jezičke izražajnosti i pristupom pri odgovoru na zadatu temu u odnosu na većinu svojih vršnjaka. Ključ za afirmaciju darovite djece od strane i nastavnika, i roditelja jeste podrška, poštovanje i kvalitetno vrjednovanje njegovih sposobnosti. Takva djeca se uključuju i u vanškolske aktivnosti, na literarne i dr. konkurse i postižu rezultate koji su im često podsticaj za dalje stvaralaštvo. On mora biti pravilno kanalisan od strane nastavnika: ni precijenjeno, a ni potcijenjeno. Ne isturati ga praveći od njega „zvijezdu“ radi ostvarivanja vlastitih ambicija, ili pak sakupljanja poena za razred ili školu, već biti kvalitetna podrška i dobar saveznik pri iskazivanju njegovog talenta. Jako bitan faktor u razvoju ličnosti je odrastanje

uz knjigu, i to od ranog djetinjstva. Uočljiva je kod takve djece bogatija rječitost, snalažljivost, jasnije i preciznije izražavanje kod onih kojima su roditelji čitali i pričali priče od prve godine života u odnosu na one koji to nijesu imali. Svakodnevno čitati, znači isto što i u ishrani unositi vitamine i minerale. To je duhovna vitalnost našeg organizma.

Talenat za pisanje može biti višekostruko koristan u životu. Ljudi koji misle i znaju da organizuju misao, uz to imaju dar opažanja, lakše se snalaze u sredini gdje žive i rade. Pismeni ljudi su uspješniji u svim oblastima ljudske djelatnosti. Oni koji pišu su obič-

Krug mladih istražuje

Kako prepoznati talenat

Talenat je natprosječno razvijena specifična sposobnost koja omogućava brzo i lako sticanje neke vještine, kao i visoko postignuće uspjeha na određenom polju. Kod djece se djelić talenta prepoznaje u predškolskom dobu, a ostatak se razvija kasnije. Krajem XX veka širom svijeta počela su istraživanja na temu talenta što je prethodilo nastanku brojnih programa za razvoj talentovane dece u različitim oblastima. Za talentovane os-obe kažu da posjeduju natprosječnu inteligenciju, natprosječnu specijalnu sposobnost za određene oblasti - jezičku, muzičku, matematičku i logičku. Da su kreativni, originalni, fleksibilni, motivisani, zainteresovani, kao i da im ne fali takmicarskog duha, istrajnosti i emocionalne stabilnosti.

Stručnjaci smatraju da je važno talenat pravilno voditi i njegovati a najvažnije je na vrijeme ga prepoznati. Ono oko čega se svi slažu je da talenat bez rada i upornosti ne predstavlja ništa .

U ovom broju časopisa istražujemo: kako prepoznati i razvijati talenat za učenje stranih jezika, pisanje, muziku i matematiku.

Pripremile: Jovana Jagetić Nikolija ilić Lana Savić

TALENAT ZA PISANJE

Zorica Joksimović, profesorica književnosti u Drugoj osnovnoj školi

Psiholozi procjenjuju da se interesi i sklonosti kod djece formiraju u vrlo ranom periodu i to do treće godine života. Oni se formiraju pod uticajem okoline, roditelja, vaspitača u vrtićima i nastavnika u školama. U tome je veoma važna uloga porodice. Ako su roditelji djeteta posvećeni knjizi, čitanju i pisanju, ako je knjiga tema njihovih razgovora, oni će svojim ponašanjem pokazati svojoj djeci put i često uticati

na razvijanju sposobnosti svoga djeteta, kako usmenog tako i pismenog izražavanja. Za razliku od sposobnosti, talenat je rijedak dar kojeg posjeduje vrlo mali broj djece. Svaki talenat se uz vježbu i rad može iskoristiti za velike uspjehe. No, on nije dovoljan sam po sebi, i zato ga treba poticati od malih nogu. Pisac se rađa, ali i razvija.

Talentovana djeca su ona čije su sposobnosti rasuđivanja viša od prosjeka. Oni brzo i lako usvajaju nova znanja i povezuju ih sa naučenim, čitaju od ranog

no i dobri čitači, a to je ona kultura koja se stiče čitanjem literature, i to je onaj kofer koji nosimo sa sobom cijelog života kao intelektualni kapital. TALENAT ZA UČENJE STRANIH JEZIKA

Jugoslava Marković, profesorica engleskog jezika u SMŠ “Danilo KIš”

Čini se da djeca iskažu svoj talenat dok su mali, bilo da je u pitanju talenat za učenje stranih jezika, pisanje, crtanje, matematiku ili pak sport. Svi se rađamo sa određenim talentom, ali je pitanje koliko smo toga svjesni i koliko radimo na njegovom razvijanju. Smatram da talenat sam po sebi ne znači mnogo, ukoliko osoba koja je talentovana ne uloži rad da ga razvije i unaprijedi.

Ponekad roditelji usmjeravaju djecu na aktivnosti koje lično nijesu ostvarili pa to žele kroz svoju djecu. Smatram da je to pogrešno i da treba podržati bilo koji talenat koji dijete posjeduje.

Talenat je važan za učenje stranih jezika, ali ne i dovoljan. Učenje stranih jezika iziskuje veliki rad i posvećenost . Metode učenja možemo sami da biramo, koristeći onaj metod uz koji nalakše i najbrže učimo. Postoje brojne vježbe koje nam pomažu da brže savladamo učenje jezika. Jedni uče kroz interaktivne igre, drugi čitanjem, treći kroz komunikaciju. Čovjek može da nauči oko desetak stranih jezika, ako nađe dobru formulu za njihovo savladavanje. Postoje lakši i teži jezici, zbog različitosti sa našim maternjim jezikom, teške gramatike ili znakova kojima se služe. Dešava se da mislimo da nam neki jezici nijesu srodni, i da nam teže pada njihovo učenje, ali ako nađemo vezu uz pomoć tog jezika možemo naučiti još neke. Poznavanje stranih jezika može nas mnogo naučiti o kulturi jednog naroda. Postoje ljudi koji zaljubljujući se u jezik, nauče mnogo o narodu koji ga koristi, a da nikada nijesu bili u toj zemlji.

Zorica Joksimović

Jugoslava Marković sa novinarkom Jovanom Jagetić

30 KRUG mladih KRUG mladih 31

TALENAT ZA MATEMATIKU

Mirjana Solujić, profesorica matematike

Talenti se rađaju, bilo da se radi o talentu za matematiku, muziku, sport ili nešto drugo. Djeca kroz svoje aktivnosti vrlo rano pokažu sklonost ka određenoj oblasti. Na primjer dijete talentovano za matematiku privlače brojevi i voli da računa.

Talentovana djeca se mogu relativno lako prepoznati, razlikuju se u razmišljanju i ponašanju, žive u svom svijetu i često ne budu shvaćeni od okoline. Jedna od odlika talentovane djece jeste da pokazuju izrazitu radoznalost za ono što ih zanima.

Kada je u pitanju matematika tj. struka kojom se bavim, talenat je potreban ali ne i dovoljan. Za ostvarivanje rezultata iz oblasti matematike neophodan je veliki rad i posvećenost.

TALENAT ZA MUZIKU

Bojana Nenezić, profesorica muzičke kulture

Smatram da je svaki čovjek za nešto talentovan, a da li će talenat biti otkriven i njegovan zavisi od mnogo faktora. Odgovorni za prepoznavanje talenata kod djece su prije svega roditelji, a zatim učitelji i nastavnici. Svjedoci smo da gotovo sva djeca,

različitih uzrasta, reaguju na muziku: tapšanjem, nišući se, lupanjem o neki predmet. Ponavljanjem tonske visine koje je dijete čulo i memorisalo u kasnijem uzrastu i ponavljanjem melodijske linije, ono pokazuje svoj talenat. Najbolja „metoda“ za otkrivanje talenta za muziku je bavljenje djetetom, osluškivanje njegovih potreba i spoznaja njegovih mogućnosti.

Vrlo često čujemo da je dijete naslijedilo talenat od nekog u porodici. Međutim, jedno je sigurno: ukoliko želimo da talenat krunišemo uspjehom, neophodni su rad, upornost, istrajnost i posvećenost.

Moja nagrada i sreća je što radim posao koji volim, i za koji sam čini mi se predodređena. Talenat za muziku je bio smjernica za moj poziv muzičkog pedagoga.

U čast sjećanja na heroje i žrtve Drugog svjetskog rata, svake godine 9.maja proslavlja se Dan pobjede nad fašizmom. Ovaj praznik istovremeno je i podsjećanje na strahote Drugog svjetskog rata, kako se nikada više ne bi ponovile. Dan pobjede nad fašizmom proslavlja se svuda u svijetu, naročito u Rusiji, u kojoj se održavaju brojne manifestacije, među kojima je najpoznatija veličanstvena parada u Moskvi.

Moji sunarodnici Rusi kažu “Hvala dedi na pobjedi”, te ovu priču posvećujem svojim prađedovima Bulgakov Nikolaj Fedoroviču i Ivanu Gubanovu, koji su učestvovali u oslobodilačkom ratu i odlikovani ordenima za hrabrost.

Iako živim u 21 vijeku, kao potomkinja ruskih heroja, ne želim da zaboravim zasluge onih koji su platili visoku cijenu naše slobode. Ovaj broj časopisa “Krug mladih” izlazi u mjesecu kada se se slavi 71 godina pobjede nad fašizmom, te time želim da iskoristim priliku i podsjetim javnost na krvavi period naše istorije. Veliki sovjetski pisac Valentin Pikul napisao je “Rat uvjek vodi ka degradaciji stanovnistva, smrti i gubljenju čovječnosti”. To nikad ne smijemo da zaboravimo!

Moj pradjed - Ruski ratni heroj

Moj pradjed Bulgakov Nikolaj Fedorovič, učestvovao je u oslobodilačkom ratu od 1941-1946 godine. Od počerka rata sve do 1945.godine, bio je komandant 183 zenitno-artiljerijskog puka koji se nalazio u sastavu 16 armije. Ranjen je u borbi za Kaliningrad 1943. godine. Nakon borbi na dalekom Istoku, kući se vraća tek 1946. godine. Odlikovan je ordenom “Oslobodilačkog rata 1 stepena”, medaljom “Za

pobjedu nad Nemačkom u Velikom Oslobodilačkom Ratu 1941-1945. godine i “Medaljom za pobjedu nad Japanom”.

O Fašimu i Drugom svjetskom ratu

Drugi svjetski rat (1. septembar 1939. - 2. septembar 1945.) je bio globalni rat, iako su povezani sukobi počeli ra-nije. U njemu su bile uključene sve ve-like sile koje su formirale dva supros-tavljena vojna saveza: Saveznici i Sile Osovine. Bio je to najrasprostranjeniji rat u istoriji i direktno je uključivao više od 100 miliona ljudi iz više od 30 država svijeta. Nazvan je “totalni rat“ jer su glavni učesnici sve svoje ekon-omske, industrijske i naučne kapac-itete stavili u ratne poduhvate, brišući razlike između civilnih i vojnih resursa. Masovna stradanja civila, uključujući i

Holokaust,u kojem je ubijeno oko 11 miliona ljudi i strateško bombardo-vanje industrijskih i civilnih centara u kojima je ubijeno oko milion ljudi, uk-ljučujući i bacanje atomske bombe na Hirošimu i Nagasaki što je rezultiralo sa 50.000.000 - 85.000.000 smrtnih slučajeva.

Drugi svjetski rat je bio najsmrtonos-niji sukob u ljuskoj istoriji. Počeo je 1. septembra 1939. godine njemačkom invazijom na Poljsku i britanskom i francuskom objavom rata Njemačkoj. Od kraja 1939. do početka 1941. go-dine, serijom kampanja i sporazuma, Njemačka je zauzela ili kontrolisala ci-jelu kontinentalnu Evropu formirajući Trojni pakt sa Italijom i Japanom. U junu 1941. godine, evropske sile Oso-vine su pokrenule invaziju na Sosvjer-ski savez, otvarajući najveće kopneno ratište u istoriji, koje je vezalo najveći dio osovinskih snaga do kraja rata. U decembru 1941. godine, Japan je na-pao SAD i britanska ostrva u Tihom okeanu, čime se rat proširio i na za-padni Picifik.

Rat u Evropi se završio invazijom Njemačke od strane zapadnih saveznika i Sovjetskog Saveza, zauzimanjem Berlina od strane sovjetskih i poljskih vojnika i kasnijom njemačkom bezuslovnom kapitulacijom 8. maja 1945. godine. Nakon odbijanja Japana da se preda, SAD su bacile atomske bombe na japanske gradove Hirošimu i Nagasaki 6. i 9. augusta 1945. godine. Kapitulacijom Japana 15. augusta 1945.godine okončan je Drugi svjetski rat.

Bio je to krvavi pir koji je promijenio tok istorije i sudbine miliona ljudi. Pobjeda nad fasizmom nije samo pobjeda Velikih sila: Sovjetskog Saveza, Ujedinjenog Kraljevstva i Sjedinjenih Američkih Država , već pobjeda čitavog svijeta nad zlom koje je prijetio da uništi čovječanstvo.

UZROCI RATA

O uzrocima rata vodile su se i još uvi-jek se vode debate. Neki daju pred-nost Versajskom ugovoru kao jednom

32 KRUG mladih KRUG mladih 33

od uzroka, drugi spominju veliku depresiju koja je na neki način dovela u prvi plan militariste i nacionaliste. Borbe su se vodile na Atlantiku, u istočnoj i zapadnoj Evropi, Sredozemlju, Sjevernoj Africi, Bliskom istoku, na Pacifiku, u jugoistočnoj Aziji i Kini.

Sile Osovine činile su Treći Rajh: Njemačka,Italija i Japan, koje su podijelile Zemlju na tri interesne zone uticaja u Trojnom paktu potpisanom 1940. godine, gdje su obećali pomoć jedni drugima u slučaju rata protiv drugih zemal-ja. S druge strane savezničke snage, Veliku trojku, činile su Velika Britanija, Sovjetski Savez i Sjedinjeme Države.

ADOLF HITLER

Adolf Hitler je njemački političar, vođa Nacionalističke njemačke radničke stranke, poznate pod nazivom Na-cistička stranka. Bio je apsolutni diktator Njemačke od 1934. do 1945. godine, s naslovom Kancelara -Rajha i poglavara države –Firer. Prvo je ime kao nalogodavac i osmislitelj ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti.

Bio je odlikovani veteran Prvog svjetskog rata, Pridružio se preteči nacističke stranke, DAP-u (Radnička stranka), 1919., a njezin je vođa postao 1921., od kada se stranka naziva NSDAP. Nakon što je zatvoren poslije neuspjelog plivničkog puča u Bavarskoj 1923, po izlasku iz zatvora, dobio je podršku zbog širenja njemačkog nacionalizna, antisemitizma, antikapitalizma i anikomunizma. Sa svo-jom govorničkom nadarenošću i nacističkim imidžom postao je Kancelar 1933. godine. Weimarsu Republiku pretvara u Treći Rajh, jednostranačku državu s diktator-skom i autokratskom vlašću i idealima nacionalsocijal-izma.

Hitler je želio uspostaviti Novi svjetski poredak s njemač-kom prevlašću u Europi. Da bi postigao svoj cilj, spoljnu politiku usmjerio je na širenje životnog prostora Arije-vaca, a državne resurse usmjerio je na postizanje ovoga cilja. To je uključivalo i ponovno naoružanje Njemačke i Invaziju na Poljsku. Zauzvrat su Ujedinjeno Kraljevsvo i Francuska objavile rat Njemačkoj, što je dovelo do poč-etka Drugog svetskog rata.

Kao uzroci početka Drugog svjetskog rata u Evropi može se izložiti govor Adolfa Hitlera pred komandantima Rajhsvera 3.februara 1933. godine. Na ovom tajnom sastanku ih on upućuje u ciljeve i pravce buduće Njemačke koje je u svom djelu „Moja borba“ već izložio. Uglavnom su to bili: velikonjemačka država, prostor na istoku, borba protiv, po njegovom mišljenju, nepravednog Versajskog sporazuma. Pod velikonjemačkom državom on vidi ujedinjenje svih njemačkih govornih područja i germanskih dijalekata. U tom smislu je to proširenje preko teritorije Njemačke, sjeverne Francuske, zemalja Beneluxa, sjeverne Evrope do Finske. Sa osvajanjem prostora na istoku on želi riješiti dva problema: povećanje teritorije zemlje sa mogućnošću koncentrisanog naseljavanja i germanizacije, dolaska do plodnih resursnih prostora zapadne Poljske i Češke, te protjera „ neljudskih“ slavenskih kultura sa migracionog prostora Nijemaca prije Prvog svjetskog rata.Borba protiv Versajskog sporazuma okupira Hitlera već od zatvorskih dana u kojima je pisao svoje djelo misli “Moja Borba”. Nošen antisemitskom teorijom vlade svijeta kroz Jevreje, on njima pripisuje dio krivice za tadašnje poslijeratno stanje u Njemačkoj. Reparacije koje Njemačka tokom poslijeratnih godina plaća zemljama pobjednicama zaustavljaju razvoj države i sve više dolazi do manifestacija nezadovoljstva naroda i gubitka podrške tadašnjoj vlasti. Kada je izašao iz zatvora zatiče demoralisanu zemlju čija vlada nije u stanju spriječiti skoro raspadanje zemlje. Hitler uzima osnovu nezadovoljstva u narodu, besposlicu, i na tome bazira svoj brzi uspjeh. Gogovori masama ono što hoće da čuju i tako za sebe mobiliše najniže ali najbrojnije dijelove njemačkog stanovništva. Vidjevši ovo, tadašnjoj vladi pod Hindenburgom ne preostaje ništa drugo nego da mu otvore vrata vlasti. Poslije smrti Hindenburga,Hitler postaje predsjednik vlade i vođa njemačke nacije. U tom smislu on uspijeva ujediniti funkcije predsjednika vlade i predsjednika države.

Fašizam

Nasuprot liberalističkom individualizmu i socijalističkom internacionalizmu, fašizam zagovara uspostavljanje za-jednice kao uslova i oblika prevladavanja krize. Zajed-nica je jedinstvena, jedinstvo garantovano krvlju i tlom uslov je socijalnog, političkog i ekonomskog preporoda. Borba je prirodni način opstanka čovjeka. Јedinstvo na-cije se uspostavlja krvnom čistotom iste. Teror je legit-imno sredstvo za uspostavljanje zajedništva. Fašizam je

proklamovao ideju o superiornosti Arijevske rase, što je bilo opravdanje za brojne genocide nad Jevrejima, Romi-ma i drugim slovenskim narodima. Hiljade Jevreja muče-ni su i ubijani u koncentacionim logorima, a jedini razlog tome bila je njihova nacionalna pripadnost.

SIMBILI FAŠIZMA

Fašizam svoje ime i simbole preuzima iz kulture i tradicije Rimskog carstva. U star-om Rimu postojao je običaj da dok vojška maršira jedan vojnik nosi ispružen svežanj pruća u koji je zabijena sjekira. Značenje simbola je da je jedan prut/pojedinac slab i beznačajan, ali ako je vezan u snop, zajed-nicu, onda je snop nesalomiv. I sjekira u snopu ima svoje značenje, ona djeluje kao

da ujedinjuje prutove u snop i ako neki od prutova/po-jedinaca “štrči” odnosno ako je nepodoban, skjekira tj. Država će ga potkratiti (eliminisati) .

Nacistički pozdrav sa desnom rukom podignutom pod ug-lom od 45 stepeni je nekada bio rimski pozdrav. Fascinira-nost rimskom tradicijom među ideolozima totalitarnih ideologija može se donekle objasniti moćju Rimskog carstva koju su fašizam i nacizam pokušali da evociraju, kao i snagom rimske države koju su pokušali da dostignu. LOGORI SMRTI

Gradila ih je nacistička Nemačka tokom Drugog svjetskog rata u svrhu sistematskog ubijanja mliona ljudi u procesu koji je poznat kao Holokaust. Tijela žrtava su obično kremirana ili zakopavana u masovnim grobnicama. Grupe koje su nacisti pokušavali da istrijebe su uglavnom bili evropski Jevreji, istočnoevropski narodi i Romi. Većinu zatvorenika dovedenih u logore smrti nije čekalo više od nekoliko sati života. U spisima o Holokaustu govori se o šest nemačkih nacističkih logora smrti, koji su se nalazili u Poljskoj: Aušvic, Helmho, Belzer, Majdanek, Sibibob, Treblinka. Osim ovih šest i ostali logori se smatraju logorima smrti.

Nacisti su koristili eufemizam „Konačno rješenje jevrejskog pitanja“ da opišu sistematsko ubijanje evropskih Jevreja. Odluku da istrijebi Jevreje je vjerovatno donijelo nacističko rukovodstvo u prvoj polovini 1941.godine, ali dokumenti o ovoj odluci nijesu nađeni. Krajem 1941. Nacisti su odlučili da uspostave logore sa svrhom za sistematsko ubijanje u gasnim komorama. Procjenjuje se da je u svih šest logora stradalo 2.7 miliona ljudi, a samo u Aušvicu oko 1.1 milion ljudi.

Nacistička Nemačka je odabrala Poljsku za izgradnju većine logora jer je većina planiranih žrtava tamo živjela. Poljska je bila dom najveće jevrejske grupe u Evropi. Nacisti su željeli da uklone sve Jevreje iz Velike Nemačke prije nego su se složili oko „Konačnog rješenja jevrejskog pitanja“. Zapadna Evropa je

smatrana arijevskom, pa nacisti nijesu htjeli da je „zagade“ velikim brojem Jevreja. Stoga je Poljska bila idealna jer su je naseljavali Sloveni koji su bili „polu-ljudi“. (Bazirano na knjzi: Nacistički doktori)

AUŠVIC

U koncentracioni logor Aušvic deportovano je 1,3 mil-iona ljudi i raznih djelova Evrope. Od tog broja ovdje je pobijeno 1,1 milion, od toga milion Jevreja. Među stradalima je i 19 hiljada Roma, i oko 83.000 Poljaka. Danas su objekti logora Aušvic pod zaštitom Državnog muzeja Aušvic-Birkenau. UNESKO je ovaj logor proglasio dijelom Svetske baštine.

Godišnjica sovjetskog oslobođenja Aušvica je 27 januara 1945. U svijetu ovaj dan obilježava se kao „Međunarod-ni dan sjećanja na žrtve holokausta“. Jedinice Crvene armije u logoru Aušvic oslobodile su oko 4.800 logoraša i logorašica. Među njima je bilo 108 Jugoslovena.

Jedinice Crvene armije oslobađaju logoraše

34 KRUG mladih KRUG mladih 35

Svakog drugog aprila više od pola vijeka, u svijetu se obilježava Međunarodni dan dječije knjige. Ovaj datum nije odabran slučajno, na taj dan rođen je Hans Kristijan Andersen, jedan od najvećih i najpoznatijih pisaca dječijih bajki. Od njegovog rođenja prošlo je više od dva vijeka, a brojne dječije knjige čiji je autor i danas se rado čitaju. “Mala Sirena”, “Ružno Pače” i druge popularne bajke, obilježile su djetinjstva mnogima širom planete.

Međunarodni dan dječije knjige ima za cilj da ukaže na važnost knjige i podstakne ljubav prema čitanju. To je i prilika za prisjećanje na sva ona književna djela koja su obilježila naše djetinjstvo, ali i za promociju novih knjiga koje će tek pronaći svoje čitaoce. Zbog toga se u mnogim vrtićima, školama i bibliotekama organizuju događanja, izložbe i predavanja.

Kako bi deca razvila naviku da čitaju, potrebno je da čitaju što češće. „Budite čitalac, jer djeca uče imitirajući roditelje“. Zato, ako vas nikada ne vide da čitate, zašto bi i oni čitali, poručiju stručnjaci, naglašavajući da je uloga roditelja presudna za razvijanje dječijih navika.

Čitanje predstavlja mnogo više od pukog zadovoljstva ili hobija. Ono u velikoj mjeri doprinosi izborima koja deca prave tokom života. „Knjiga je čudo! S njom drugujući, stigneš gde želiš, a sediš u kući. S knjigom u ruci, ako me pitaš, sav svet unakrst lako proskitaš. Al` treba jedno: treba da čitaš!” - poručuje pjesnik Dragomir Đukić

Još jedan praznik posvećen knjizi i čitanju je Svjetski dan knjige i autorskih prava koji se obilježava 23. aprila, kao kao simboličan datum u svjetskoj književnosti. Toga

dana 1616. godine umro je Migel de Servantes, a ro-dio se Viliem Šekspir. Na taj dan, po katalonskom običaju daruju se knjige i ruže, na dan Svetog Jurija. Odluka o obilježavanju Svjetskoga dana knjige i au-torskih prava donesena je na konferenciji UNESCO-a održanoj u Parizu 1995. godine. O knjigama i čitanju

Zrinka Pustahija, dipl. bibliotekarka, zaposlena u JU „Narodna biblioteka Budve“

„Mlade treba motivisati da čitaju od ranog detinjstva, vrtića, škole pa sve do studenskih dana. To je oduvijek bio dug i zahtjevan proces, naročito danas u vrijeme brzih i sofisticiranih tehnologija kada nas svakodnevno „bombarduju“ informacijama. Mladima savjetujem da svaku informaciju do koje dođu putem interneta, obavezno provjere u encikolopedijama ili leksikonima, jer su informacije na internetu često informacijski otpad, kaže Pustahija.

Ona dodaje da „većina nas ima „svoju“ knjigu koja je obilježila djetinjstvo i odrastanje, skoro na isti način kao što su to bake i djedovi, i to je ono što daje posebnu dimenziju knjizi i knjigama u našim životima“.

„Rado citiram riječi američkog romansijera Pola Ostrera „biblioteke ne bitišu u standardnom svijetu. One su zasebna mjesta, sretilišta čiste misli.“ Bibliotekar je vodič knjige i čitaoca kroz biblioteku. Taj put se prolazi uz primjenu bibliotečkih standarda i principa, kao i permanentno praćenja izdavačke djelatnosti i relevantnih informacija za ovu djelatnost“, kaže Zrinka Pustahija.

Književno veče uz poeziju, čaj i kolače

Aprilsko sunce probijalo se kroz prozorska stakla učionice maternjeg jezika „Druge osnovne škole“, obasjavajući zanesena lica učenika - mladih pisaca i poeta, koji su na književnoj večeri literata dvije osnovne škole, čitali svoje literalne radove.

Druženje ljubitelja pisane riječi, uz čaj i kolače, organizovala je Zorica Joksimović , profesorica maternjeg jezika sa učenicima literarne sekcije „Druge osnovne škole“. Oni su bili domaćini đacima profesorice Mirjane Mihaljević iz OŠ „Mirko Srzentić“ u Petrovcu.

”Želimo da ovo književno veče bude razmjena literarnih radova, pjesama i priča, koje smo stvarali u toku školske godine u okviru zadatih tema i konkursa”, izjavio je na početku večeri moderator Balša Gvozdenović, učenik Druge osnovne škole.

Književno veče je počelo obraćanjem profesorice Zorice Joksimović koja je naglasila da je ovo dobar vid međuškolske saranje na planu literarnog stvaralaštva mladih dviju škola, a učionica zanimljiv literarni kutak gdje su učenici domaćini ugostili svoje drugove po peru – literate OŠ „Mirko Srzentić “. Ovo je način da razmijene svoja poetska nadahnuća iskazana kroz različite forme izražavanja“. Joksimović je ukazala na važnost saradnje i kvalitet komunikacije učenika sličnog senzibiliteta, gdje je težište događanja pisana riječ.

Mirjana Mihaljević, profesorica maternjeg jezika OŠ „Mirko Srzentić“, konstatovala je da su književne večeri dobar povod da se djeca druže i razmjenjuju svoja literalna iskustva ali i da se unaprijedi saradnja dviju škola.

„ Meni ovo izgleda kao divan književni mozaik, učenici su pokazali izuzetan talenat i zrelost koja je nadmašila njihove mlade godine. Uživali smo uz peziju, prozu, čaj i kolače i proveli divno veče koje mnogi od nas nikada neće zaboraviti, kazala je Mihaljevićka.

Učesnici kniževne večeri bili su: Mirjana Kasalica, Valentina Tadić, Anđela Đurašić i Teodora Vučićević iz OŠ „Mirko Srzentić “ kao i : Damjan Vujačić, Balša Gvozdenović, Anna Nikiforova, Velko Stamatović, Krsto Milić, Lana Savić, Ena Šajkić, Arsenije Čenj, Aleksandra Damjanović, Iva Marojević, Aleksandar Mišković, učenici iz „Druge osnovne škole“.

April je mjesec kada se proslavljaju dva važna praznikaMeđunarodni dan knjige za djecu i Svjetski dan knjige

Piše: Dženet Ašani Piše: Lana Savić

36 KRUG mladih KRUG mladih 37

Pratite kulturno-umjetničke događaje - U ljetnjim mjesecima imate priliku da odgledate brojne predstave koje se izvode u toku trajanja festivala Grad teatar. Nahranićete svoju dušu i doživjeti nezaboravna iskustva kojih ćete se rado sjećati u toku zimskih mjeseci. Možda upoznate nekog od poznatih glumaca, a najbolje što može da vam se desi je da se osjećate posebno i motivisano da svoj život umjesto svakodnevnog kiča i šunda ispunite kvalitenim kulturnim sadržajima. Pored pozorišnih predstava možete posjetiti i književne večeri koje se održavaju na Trgu pjesnika i likovne izložbe u Modernoj galeriji.

Organizujte izlete, druženja, planinarenje - Izreka kaže „u zdravom tijelu zdrav je duh“. Ne budite lijeni, organizujte izlete, druženja i planinarenje. Ili se jednostavno priključite nekom već postojećem planinarskom klubu i obiđite najljepše planine i vrhove Crne Gore. Doživjećete nezaboravne trenutke.

Čitajte - Napravite spisak knjiga koje, zbog školskih obaveza nijeste imali vremena da pročitate i ne ustežite se. Čitanje će vas vinuti među zvijezde, putovaćete sa glavnim likovima, sanjariti... Čitanje će dopinijeti bogatstvu vašeg rečnika i

JU „Muzeji i galerije Budve“ gdje će vam dati osnovne informacije i upustva kako i gdje da ih pronađete. Upoznaćete svoj grad a time ga još više zavoljeti.

Utvrđenja - Utvrđenja su vjekovima bila glavna odbrambena uporišta ili bastioni teritorije. Kod nas ih je samo nekoliko sačuvanih. Jedno od njih je Mogren, na brdu iznad istoimene plaže, Citadela, Kosmač i Kastio. Uz dobru volju i znatiželju ovog ljeta, možete „osvojiti“ ova utvrđena.

Spomen obilježja - Ima ih nekoliko u našem gradu. Jedno od njih je spomen bista Stevana Mitrova Ljubiše, poznatog pisca koji je živio i stvarao na ovom podneblju. Jedna od spomen ploča je posvećena Jegoru Stroganovu, kaluđeru Manastira Praskvice. Spomen ploča sa nalazi na Čelobrdu, odakle se prostire jedan od najljepših pogleda na crnogorskom primorju. Ovo ujedno može da bude divan izlet koji će vas fizički ojačati, ako se budete peli uskim vijugavim putem od manastira Praskvice do Čelobrda. Put je jednom rukom sagradio kaluđer Jegor Stroganov, a zanimljivu priču o njemu možete čuti u manastiru Praskvica.

Kako provesti ljetnji raspustBliži se ljetnji raspust, kada imamo višak slobodnog vremena koji često ne znamo kako da iskoristimo. Tada obično posežemo za video igricama, društvenim mrežama, beskonačnom gledanju televiziskog programa ili, jednostavno „gluvarimo“. Da bi nam ljetnji mjeseci bili zanimljivi tome možemo sami doprinijeti. Onima koji ostaju u gradu pored odlaska na plažu i zabavnog provoda, predlažemo niz aktivnosti kojim će na kvalitetan način povesti slobodno vrijeme a istovremeno i dosta toga naučiti. Jedino što vam je potrebno je volja, istraživački duh i dobra fizička kondicija. Pratite naše sugestije i budite sigurni da je pred vama još jedno kvalitetno ispunjeno ljeto.

UPOZNAJTE SVOJ GRAD

Spomenici kulture - Budva je grad bogate istorije i kulture. Za ozbiljno razgledanje i upoznavanje Starog grada u ljetnjim mjesecima potrebna vam je dobra volja, želja da saznate nešto novo, mapa grada, flašica vode i šešir na glavi. Trebate se unaprijed informisati koji su to značajni kulturno-istorijski spomenici našeg grada. Sigurno ste čuli za pilone, kapiju antičke Budve, antičku nekropolu, rimske kapitele i terme, antički mozaik, srednjevjekovne zidine i bedeme Starog grada. O svemu ovom možete više saznati ako posjetite

izražavanja.

Pišite memoare - Pisanje će vam pomoći da saberete svoj utiske i istovremeno ih prenesete na papir, nakon čega ćete imati priliku da ponovo uživate u onom što ste doživjeli. Na taj način usavršićete i definisati stil pisanja, što će vam itekako pomoći kada se ponovo vratite u školske klupe.

Sanjarite – Zamišljajte ono što želite i vjerijte da je to moguće. Time ste na pola puta do ostvarenja sna. Kako reče poznati pisac „Paolo Koljeo : “ Snovi su neostvarljivi samo zbog jedne stvari: straha od neuspjeha“. Sanjajte i vjerijte u svoj uspjeh!

Uzivajte u predstojećem ljetu i čitajte „Krug mladih“

Pripremile: Nikolija Ilić, Dženet Ašani

38 KRUG mladih KRUG mladih 39

„Krug mladih“ u posjeti El Rey-u Postoje mjesta koja nikog ne ostavljaju ravnodušnim. Jedno od takvih je cafe -restoran El Rey, koji se nalazi na magistralnom putu imeđu Budve i Jaza. Nedavno smo bili njihovi gosti i uživali u jednom od najljepših vidika na crnogorskom primorju.

Život je putovanje. Na tom putu upoznajemo zanimljive ljude i mjesta, kojih se rado sjećamo i kojima se još radije vraćamo. El Rey je takvo mjesto. Stvoreno da zastanemo i uživamo.

Život je putovanje ali i intermeco. Zastati na mjestu koje oduzima dah i upiti svu njegovu ljepotu. Uživali smo, družili se, fotografisali. Bili u prilici da razgovaramo sa ljudima i o događajima o kojima vrijedi pisati. Novinarske priče nastaju svuda, a najčešće tamo gdje imate šta i od koga da čujete. U El Rey-u smo zabilježili jednu takvu priču, koju vam donosimo u ovom broju.

Nakon prijatnog boravka, razgovora i druženja nije nam promaklo pitanje: šta je ovdje ljepše: jutro, podne ili veče? Ljeto ili zima? Sunce ili kiša?

Svratićemo opet da provjerimo. Do tada, uživajte u El Rey-u.

40 KRUG mladih

JU NARODNA BIBLIOTEKA BUDVE

Prijatelji časopisa