KRŠĆANSKA ARHITEKTURA U METROPOLAMA

Pod Teodozijem I. 395. dolazi do podjele Rimskog Carstva na istočno i zapadno. Na istoku najvažniji gradovi postaju Konstantinopol, Antiohija i Nikomedija, a na zapadu Milano, Trier i Köln. Rim, koji je izgubio na važnosti već 330. godine, nakon što je Konstantin preselio političko sjedište u Konstantinopol, postao je religiozno središte zajedno sa Jeruzalemom i Aleksandrijom. Ti gradovi postaju vodeći centri arhitekture, a sličnosti u gradnji postoje u cijelom carstvu s manjim razlikama koje su proizlazile iz lokalnih tradicija.

Zadnjih godina Konstantinove vladavine javlja se sve veća potražnja za crkvenim uslugama i ona se nastavlja kroz cijelo 4.st. Zahvaljujući tome i bliskosti između crkve i carstva dolazi do razvitka novih tipova crkvi. Neke od novosti su da martirij više nije povezan sa brodom bazilike, stoji samostalno. Tlocrti su mu križni, kružni i ovalni, a u okolini carskih palača kvadratni i oktogonalni. Većina novih formi nestala je za manje od 300 godina, ali njezin vrhunac u 4. st. ukazuje na kreativnost tadašnje crkvene arhitekture.

KONSTANTINOPOL

Malo toga je sačuvano od Konstantinove gradnje crkvi. Katedrala koju je počeo graditi pored svoje palače, Aja Sofija, završena je 360. Godine, a vjerojatno je bila široka, ali kratka bazilika s dvostrukim bočnim brodovima i galerijama. Ispred bazilike bio je atrij sa ulazom okrenutim prema ulici.

Nije sačuvano ništa ni od crkve sv. Apostola. Euzebijev opis prve strukture iznosi njene glavne točke. Crkva se uzdizala u centru širokog dvorišta okružena dvoranama, bazenima i kupalištima. Imala je križni tlocrt, ulazni dio je bio možda malo izdužen. Pozlaćeni i kazetirani svodovi prekrivali su sva četiri kraka za koje se ne zna jesu li bili podijeljeni na brodove. Zidovi su bili prekriveni mramornom oblogom. Tambur iznad križišta bio je osvijetljen brončanim rešetkastim prozorima, a na tamburu se nalazio stožasti krov.Sarkofag cara nalazio se ispod tambura, a cara se štovalo kao 13. učenika. 356. godine u crkvu su donesene relikvije apostola pa su Konstantinovi ostaci bili preneseni u dodani mauzolej kružnog oblika sa kupolom. Od samog početka crkva sv. Apostola je bila martirij baš kao i bazilika sv. Groba u Betlehemu i grobnica sv. Petra, međutim u planu Konstantinove crkve Apostola javlja se novost, martirij nije dodan na brodove bazilike kao u Betlehemu, niti skriven ispod zemlje u katakombi kao u crkvi San Lorenzo, već postaje samo središte cijele strukture, a na središte su dodana 4 kraka koja su služila za vjernike. Mnoštvo crkvi kopiralo je crkvu sv. Apostola primjerice one u Milanu, Ravenni i Antiohiji. Od nje su preuzeli najmanje dva obilježja – tlocrt križa i posveta Apostolima. Konstantinova crkva utjecala je na formiranje crkve s križnim tlocrtom. Tlocrti su se razlikovali na istoku i na zapadu. Na istoku se 4 kraka radijalno šire iz centra, a na zapadu se dva lateralna kraka šire iz kontinuiranog longitudinalnog broda.Građevine s kraja 4. st. su donekle sačuvane. Primjerice Hipodrom, kojeg je proširio Teodozije I., a čija podstruktura pada 20-ak metara u dolinu. Sačuvani su baza i kapitel kolosalnog stupa koji je nosio njegov konjanički kip, također su nađeni ostaci trijumfalnog luka. Uz to nađeni su ostaci dviju susjednih palača sjeverno od hipodroma – palače Antioh i Lausos s početka 5.st.U obje palače stepenice vode do zakrivljene fasade s kolonadom iza koje se nalaze sobe za primanje.

U manjoj palači, Lausos, soba je okrugla sa 10 niša u zidu. Vrata nasuprot ulazu vode u dvoranu za bankete koja je s obje strane otvorena sa 3 niše, a na kraju se nalazi apsida u kojoj je bio postavljen Visoki Carski stol.U palači Antioh heksagonalna dvorana zauzima središte. Ona je povećana sa dubokim nišama između kojih se nalaze okrugle prostorije rastvorene prema van kolonadom arkada. U 6.st. dvorana postaje crkva sv. Eufemije. Kružne sobe za primanje slijedile su heksagonalnu dvoranu sa obje strane, a dalje na polukrugu fasade nalazile su se oktogonalne prostorije. Gradske zidine Konstantinopola postavljene su 412./13. godine. Iz glavnog zida strši 96 tornjeva kvadratnog i poligonalnog tlocrta. Ovdje je prvi put primijenjen fortifikacijski sustav sa dvostrukim zidinama. Gradske zidine predstavljaju karakteristike konzervativne gradnje u Konstantinopolu tijekom 5.st.

Građevine koje su se sačuvale u Konstantinopolu su iz razdoblja nakon Konstantina i većinom su to utvrde i palače kasnijeg datuma. U Jeruzalemu su se sačuvale crkve izgrađene nedugo nakon Konstantinove smrti. Većina ih je podignuta na mjestima važnim za Kristov život što znači da su bile martirije. Prototip im je bila Anastasis rotunda u Jeruzalemu. Usprkos čestim promjenama izvorni plan je utvrđen u glavnim crtama. Ravna fasada sa portalima bila je okrenuta prema dvorištu gdje se nalazila stijena kalvarije ili Golgote. Unutra je bila rotunda čiji je centar bio okružen ophodom (ambulatorijem) nepravilnog oblika. U centru građevine i njen razlog postojanja bio je Kristov grob ispod Konstantinovog baldahina. Centralna prostorija je okružena sa 20 potpornja koji nose arkadu. Parovi stupova na glavnim osima oblikuju križ. Polukružni ophod s tri niše okružuje zapadnu polovicu rotunde. Iznad ophoda nalazila se galerija, a iznad prozora dizala se kupola drvene konstrukcije koja je na vrhu možda bila otvorena.

ANTIOHIJA

Zlatni oktogon nije sačuvan, a nalazio se uz carsku palaču na Orontu u centru grada, pa je mogao biti vladareva crkva.Euzebije ga opisuje kao oktogon ispred kojeg je narteks na kat, a iznad oktogona pozlaćeni krov. Jezgra je bila obavijena ophodnim brodovima na kat, odvojenim kolonadama i nišama. Zlatni oktogon je prethodio crkvama oktogonalnog tlocrta, komponiranih oko centralne prostorije s nivoima ophoda i galerija.

Martirij sv. Babylasa je imao križni tlocrt s centralnim kvadratom iznad kojeg je bio piramidalni drveni krov. Četiri su kila bila niža, bez brodova, prekrivena drvenim krovom. Uzor ovom martiriju bila je crkva sv. Apostola u Konstantinopolu, međutim dodani su neki novi elementi – baptisterij nasuprot jednom kraku, sakristija nasuprot drugom.

MILANO

Od pol. 4.st. kada je Milano postao imperijalna rezidencija razvila se ckrvena arhitektura. Pet najvažnijih crkvi su San Lorenzo, San Nazaro, San Simpliciano, San Tecla i San Giovanni in Conca.

San Lorenzo je vila velika četverolisna građevina s dvostrukom ljuskom. Unutarnja ljuska formira centralnu prostoriju koju zatvara vanjska ljuska, a između je ophod s galerijama. Ispred atrija je ulaz s kolonadom stupova. Atrij je na sve 4 stran imao trjemove. Na uglovima

crkve su 4 visoka tornja, ali ne viša od kvadratnog tambura koji je izvorno bio nad centralnim prostorom umjesto sadašnjeg oktogona iz 16.st.Centralni prostor je vjerojatno bio prekriven kupolom ili križnim svodom. Kvadratna jezgra se na stranica otvara u 4 široke dvokatne eksedre, otvorene na oba kata, svaka sa po 5 lukova. Kao potpornji su služili stupovi ili stubovi koji su u 11. st. zamijenjeni sadašnjim osmerokutnim stubovima.U 16.st. centralni kvadrat je pomoću lukova pretvoren u oktogon koji podržava sadašnji osmerokutni tambur i kupolu. Izvorna četverokutna jezgra, nalik ogromnom baldahinu zatvorena je sporednim zonama brodova i galerija u dvostrukom prostornom pojasu, a svaki je otvoren nizom širokih prozora.I dalje ostaje upitna namjena San Lorenza. Nalazi se izvan gradskih zidina i stoga je teško mogla biti obična crkva jedne od gradskih kongregacija. Ni jedna važna relikvija nije bila obožavana u toj crkvi, a tek kasnija posveta San Lorenzu isključuje mogućnost da je to bio njegov martirij. Nalazi se blizu carske palače pa je moguće da je sagrađena kao dvorska crkva i katedrala za dvor.San Aquiliano je carski mauzolej dodan uz San Lorenzo. Ima oblik oktogona s pravokutnim i polukružnim nišama. Vanjski zidovi imaju patuljastu galeriju.

Crkvu svetih Apostola utemeljio je sv. Ambrozije i njene zidine su danas dio San Nazara. Imala je oblik velikog križa bez bočnih brodova, a glavni bord je bio nešto duži. Transept je niži od glavnog broda i s njom komunicira kroz velike lukove podijeljene trostrukim arkadama na stupovima. U centru križa je oltar. Relikvije apostola bile su u srebrnom kovčegu ispod oltara. Iz posvete se vidi da je ova crkva smatrana kopijom crkve sv. Apostola u Konstantinopolu.

San Simpliciano preuzima križni tlocrt, a možda je bila i basilica virginium koju je Simpliciano posvetio svim svetim djevicama. Glavni dio završava apsidom. Narteks i niže prostorije sa strane zatvaraju glavni brod s triju strana. Karakterizira ju jednostavan prostrani interijer, jaki zidovi, jasna artikulacija prozorima i sustavima lezena i visećih lukova.

San Tecla je sagrađena sredinom 4.st. i u srednjem vijeku posvećena je sv. Tecli. Ima 5 brodova, kolonade nose arkade, glavni brod se nastavlja kao prezbiterij i završava apsidom. Dva duboka krila sa strane, podijeljena u dva broda, komuniciraju s prezbiterijem preko 5 arkada. Završetak crkve mogu biti krila prezbiterija ili trodijelni transept odvojen arkadama od centralnog dijela. Uobičajen na obali Egejskog mora u 5. i 6.st.