krleza - simfonije

7/28/2019 Krleza - Simfonije

1/44

1

Miroslav Krlea: Simfonije

Miroslav Krlea

Simfonije(izbor)


2/44

2


SADRAJ

PAN __________________________________ 3

PODNEVNA SIMFONIJA_________________ 21

ULICA U JESENJE JUTRO _______________ 35


3/44

3


PAN

Modro jesenje popodne. Gora i vinogradi pjevaju tihu pjesmu snivanja:Sve je modri psalam jesenje tiine.

Sjaju na suncu kupole arkada.U vrbinju sivom srebrna voda sveano vijugai plee u ognju, grimizu i sviliko plamena jesenja duga.Na Gradu sniju kule. Palae, terase, rue.Mili su, topli obrisi Grada,

pijani boja, sunca i juga.

Sve je modri psalam jesenje tiine.

Groe u vinogradu dozrijeva:Ko orgulje blagdanje tiho zuji zlatna pela.Zrele se metvice truse, vlati trave se njiu,medena vimena naa sunani traci siu.Rajska tiina.

Gore arena svijetla bogate jesenje boli,

bolesno tihi se akord ko biser na svilu proli.Kanu ko s kljuna arobne ptice.Tiho, sveano tiho zvone nebeske ice.

Akordi nebeskih ica:Kraljevsko popodne s crvenim granjem pjevazlatnu jesenju pjesmu.Ko fazanka sveta, svilorepo boansko ptie,treperi sunana pjesma,u velianstvenoj glazbi traka, cvijea, azura, srebrnogtkiva.

U sjeni fantastnog okota tuguje Pan. Ispija ga bolesna enja zapjenuavim morem, prebire pjesmu enje na siringi:Thalatta! Thalatta!Ljiljani se njiu,katarakti srebra niz hridinu zvone.I imela kaplje i uljici cvatui valovi miriu.Orlovi u modrom Nitavilu rone.

Nad puinom krue galebova jata,thalatta! Thalatta!


4/44

4


Traci se sunani prepleu s vinovom lozom, pa Ga miluju:Kasna je jesen. Vinjage gore na cjelovu ognja

ko crveni atlas na vatri kamina.Danje se paune suna:na krilu mu blistaju bojeuto protkanih snova, crvenog vina.

I cvijee svojim mirisom opija Pana:Sunanica sniva ognjeni cjelovposljednjeg, utog vjenanog dana.U nebeskom modrom uljueterski plivaju snovi.Zemaljska kugla je svau arenom vezivu tkana.

Pan samilosno gladi sunane trake i mirie uveli suncokret. Talas gaenje boleive zanosi na more. Siringa plae:

Thalatta! Thalatta!O, ondje pepeljasto otoje se mavii empresi plau ko martiri plavi.

A puina sjajna ko kraljica snivau tkanini inja, u boji oliva.Potrapana vrutkom plamenoga zlata,thalatta! Thalatta!

Zlatni umirui list padne u kovravu kosu Pana, pjevajui:O, prozirna sjajna neponjatna Tajna.Ispija me jesen u mirisu transa,sve je, sve je sunana nijansa.

Pan tuno promatra crveni list. Siringa zvoni:I ja treptim kao bojom protkan list!U dui mi modri san morski uskrsnui sijaset boja u vatromet prsnu:dugobojnih lai,kristalnih palata,

thalatta! Thalatta!

Azur se lije po Panu:Sveta crvena glazba,tiha modra nizina.Nad oranicamasjaj jesenjeg tkanja.Kasna umire jesen,prozirna nebeska sanja.

Modra ravan svija se u raskonom plesu u oima Pana:Obrisi barunastih uma,

tornjeva crvene kapei uti snopovi sunca,


5/44

5


sve se je splelo u san!O, modri, sunani, sveti,

tihi jesenji dan!

Pan se kupa u azuru i gleda ples ravnice u bojama. Siringa plae zamorem:

Thalatta! Thalatta!Crveni jedrenjak na talasu pleepo skorupu modrom, arabeske ara.Na lepezi boja, violetnih parakoljkom mojih snova,ko korabljom od zlata,lete,lete,tri,tri pjenuava hata.

Thalatta! Thalatta!

Boje pjevaju toplo, enski:O, blijedi, blijedi Pane,padni u nau Svilu,u sjajne nae Tajnemirisa, svijetla, mira.Ljepota blagdanja naazar ti duu ne dira?

Tonovi boja kapaju u ake crvenog cvijea. Cvijee bruji:Vrati se k nama, vrati,bijelo nesretno dijete!Misli morem ti letea zemlja je topla, sveta i dobra Mati.

Vrati se k nama, vrati!

I zefir mu se zapleo u kovravu kosu:Kud luta vodama modrim,igraj lagane igre, smij se i poj!

Jesen je pijanih snova arobni boj!

I sunani traci i cvijee, azur, crveno lie i zefir, i groe i tonovi boja,sve pjeva:Svi smo mi modri sunani San,zato, o, tuguje, preblijedi Pan?

Ta cvjetna i obojadisana molitva, taj ples jesenji uspavljuje Pana. Siringase smije:Svijetla gigantska jesen,eno, predobra mati!Mlazovi mirisa tvojih u moju padaju krv

ko vatrene zvijezde u more.Oganj u meni vrije,


6/44

6


pjesme u meni gore.Svijetla gigantska Jesen,

eno, predobra mati!

Raspu se tihi alosno bolesni tonovi. Procesija se bijela penje drvoredomkestenova do crkve na brdu. Seljanke, ministranti, sveenici u bogatimsvilenim ornatima, polivenima suncem, zvona i tamjan. Sve pjeva:Kyrie, eleison! Christe, eleison...

Melodija procesije dira Pana; siringa je umukla. Procesija:Na tropski oganj kristalasunana pala je svila.Bijela katolika vela,tkivo mrtvakog tila,sve umi umom sablasnim,umom precrnih krila.Sve plee bojom sveanom,uto, modro i lila.Sve je sveta melodija,misterij nevidljivih sila.

Pan promatra rimsku procesiju, pa kad je ona ve poela da ulazi ucrkvu, to se bijeli na humu meu stoljetnim slavjanskim lipama, Pan,kozonog, vitak, odskakue radoznalo za povorkom to je nestala usjenama kestenova. Na putu nae crnu knjigu. Molitvenik. Pan lista

molitvenikom:Kakva to bije alost iz crnih nesretnih strofa,silna i tajna, uasna, mutna?Kakav to bije strah iz ovih bolesnih snova,koje li udne snage - mrtvoga slova!

Po molitveniku se preliju zelene sjene kestenovog lia. Pan zanesensjenama zaboravlja knjigu u ruci, zaljubljeno promatrajui ples mekanihzelenkastih sjena na utoj hartiji:O, sveti jesenji ples ljubiastih sjena!Briljantno tkivo sunca u plavim bojama duge,

vatromet zelenih traka,o, nema u vama tuge,o, nema straha, ni bola, ni mraka!Kubeta kristalna, modra,srebro peraja delfina,dragulji blistavih ljuska,more svetih oblika,kapi nebeskog vina,cvjetovi inja,mirisne latice rua,koralji,rogovi ovnujski bijeli,

dim pobone rtve,vorovi svijetlih niti


7/44

7


viju se, prskaju, lete,i sve se, sve se plete

na lepezi lahora tihogto se ko dobri titan, na modroj tratini neba,gruda crvenim snijegompijanog oblaja!

Sjene se penju sa hartije i cjeluju Pana, pjevajui:Usne ti gore ko slatke junjake trenje,sunca su ognjenog pjane,cjeluni nas, dobri Pane!

Pan cjeluje sjene i baca molitvenik u travu. Zaueno gleda u crkvu izkoje se uju orgulje i pobona pjesma vjernika. Pan:

To udni su akordi!Izbija magino svijetloiz ovih ognjenih oi,alost se nijema toiblijedih bolesnih ljudi,i zvono tuno zvoni.to ove ljude goni?

Radoznalo se progura kroz gomilu na portalu u crkvu. Nevidljiv je.Blagoslov. Pompa. Orgulje. Tamjan. Sveenik pri oltaru pjeva:

Tantum ergo Sacramentum

Veneremur cernui;Et antiquum documentumNovo cedat ritui;Prestet fides supplementumSensuum defectui.1

Pan se sjea Rima:U vatrama mi zjena kozmosi se ruei kliku mase pijanih tirana.O, himne sunanih orgija,o, snovi boga Pana,

to vas sada tune, crne pjesme gue.U moru sam onda zvjezdanom plivao,pijane mjesene prie i zelene stihove snivao.Robovi pogasili su svijetla -

1 Autor sv. Toma Akvinski, skolastiki filozof i teolog (oko 1225-1274).Prijevod isusovca Milana Pavelia, "Crkveni himni u hrvatskom Prijevodu" Zagreb 1936.

Divnoj dakle tajni ovojKlanjamo se smjerno mi.Stari Zakon rtvi novoj

Nek se sada ukloni.Vjera dui ovjekovojNek spoznanje dopuni.


8/44

8


zavitlavi globom u crven novi ples,u ples vatre, robinja i krvi,

u ples to pada, leti, preporaa i mrvi,u ples bogova mrtvih,na Olimpu kad plesao sam prvi.

A gdje su one plave antikne noi?Svileni su vjetrovi harfama zvonilii orlovi bijeli zvijezde gonili.O, gdje su one plave antikne noi?

Akordi sunca kroz kristale:Po ploama ahatako ptie od zlataprelijeemo mi,isti, divni sni!

Svijea drhtne na oltaru:Gle,mramorni sveciu nijemu dijalogusmjekaju se gostupjanu, kozonogu!

Ispaeni svetac na oltarskoj crnoj slici:O, to je Svijetlo presvete ekstaze

kad osjeam snagu da raskinem Spone.Meni zemlja nijeigra arenih fantoma.

Ja osjeam prezir za tragiku gnoma,svijetlo to je boje. Zvona, zvona - zvone.

Grenik mramorni na nadgrobnom kamenu, u bareljefu:Krvavih prstiju cjelujem svilenu hostiju,a dua mi je pusta mramorna vilaiz koje je bijeli profet, plamenih krila,izagnao masu grenih, pijanih gostiju.

Orgulje bruje; silni, sveani akordi:U snopovima iskri, u bijesnoj vatri ognjenih koluta,gdje oluja pada sunanih orlova,Giganti stoje na modrom oblajui grme tajne svih zvjezdanih snova.Munje tutnje Svetoga Dana Gnjeva.Oluja gdje pada sunanih orlova,kerubi se rue,u plamu vulkana i ognjenih stubova,ocean gudi svih presvetih zvijezdai bujice klokou astralne.

Kovitlaju se vrpce mlijenih cesta,zrak je pijan para raznobojnih planeta.


9/44

9


Sva gomila jata nebeskih kresovapreognjena prska, izgara i lijeta.

O, sipaju se tajne svih nebeskih snova,igraju oblici serafskih stubovai svijetlo se boje ko plima razlijeva,gromovi tutnje Crnoga Dana Gnjeva.

Tuna pjesma grenika u crkvi u koru:Svi mi, o, svi mi, u luakom ritmui grijehu i smijehu hirovitu, laku,pleemo stalno u mrtvaku raku.I ekamo Svjetlost, Bijeloga Boga,ekamo svetu nebesku trakuto e nam sjajna pasti u ivot,u luaki ples Sablasti u mraku.

Silni akordi orgulja grme:Crvene duge teku, ognjene pale plamte, pleu zvijezde,ko zapad sunca jee aneoske trube.Sverazorne se plime sa zvijezdama ljube,ko zapad sunca jee aneoske trube.Crvene duge tekui sve se slijeva u nebesku plamenu svijetlu svetu rijeku.Padaju sunca,gromovi tutnje,

razdire se nebo.Rue se crni kamenolomi, goreume. Hui, munjine pjano, more,biju se crni, pakleni legioni,a zvono neba narie: na gnjevni poar zvonii zvue silne aneoske pjesme.U talasu korova

Arhanel najvei pjevau znamenu Dana Gnjeva.Sijevagrozni neponjatni Jehova!

Grenici u crkvi oajno:O, zato nas golema tajna mrvi,o, zato se davimo u roenoj krvi?O, zato vrije ivot u nama,o, tko nam te napjeve krvnike svira,gdje je nebesko ostrvo mira?

Pan gleda gomilu pobonih vjernika to u crkvi klei, promatra palucanjesvijea i modre snove tamjana i slua grozne napjeve orgulja. Pan naivno:

Te ljude ispija bolesni Eros,udna ih bolesna svjetlost tali,

ti su ljudi pali! Od straha su pali!U crnom tom domu,


10/44

10


na cvjetnoj cesti,ropski se klanjaju u svakoj gesti.

Njih biju neke demonske pesti,njih gazi silna despotska noga,a ljudi, jadni, ekaju Boga.

Grenici oajno u koru:Svi mi, o, svi mi, u luakom ritmu,i smijehu i grijehu hirovitu, laku,pleemo ravno u mrtvaku raku.Mi ekamo Svjetlost, Bijeloga Boga,ekamo svetu nebesku trakuto e nam sjajna pasti u mraku.O, tko nam te napjeve krvnike svira,gdje je nebesko ostrvo mira?

Pan radosno:Gdje je nebesko ostrvo mira?Zar vani Boanstvo Forme ne svira?Kubeta oblanih sunani tornjevi,svijetli, prozirni idejni tonovi.U pletivu azurnog tkivabolesna lica dira

jesenja lepeza mira.

Asket na oltarnoj slici zadimljenoj votanicama, fanatino:O, kad bi ti, Boe, znao kako sam grean u dui,s prstiju mi kapa mlaz tople nevine krvi.O, kad bi ti, Boe, znao kako me Savjest mrvi,spalio bi me ognjem da Zeleni Grijeh me ugui.

Bije se sa Zelenim Grijehom, a Grijeh ga na zapovijed Gospodnju kaozmija davi. Opleo mu se oko tijela i pjeva mu Grijeh zmijski:Daj da ti s krvavog oka skinem luaku mrenu,da se prospu svijetla, linije i boje.Sotonu da uje gdje divnu pjesmu poje,

na crvenom ognju gdje cjeliva enu.Daj da ti s krvavog oka skinem luaku mrenu.

Asket u uasnoj samrtnoj borbi sputan:O, kad bih mogao nokte da zakopam u tvoje meso,da te zaguim,pa kad bi, zelena zmijo, bila preda mnom mrtva,

votana, blijeda,a ptica smrti s pandama od ognja, oima od leda,o, kad pjevala bi u krvavoj mi dui,mogao bih onda da meso u pakao sruim.


11/44

11


Bolesna hipnoza te borbe razlijeva se sa slike po ljudskim duama. Oajnirefren:

Svi mi, o, svi mi, u luakom ritmu,i smijehu i grijehu hirovitu, laku,pleemo ravno u mrtvaku raku.

Mlaz se sunca probio kroz kristale i oblak od tamjana i pao Panu naglavu. Pan veselo cjeliva sunanu traku:O, velika, gigantska eno,

jesen, predobra mati!Ko bijela sunana trakaprobija moje kristalei oni se pijani paleu sjajnome luku duge.

Jesen, predobra mati,ljudstvo uasno patii tone u bezdanu tuge.O, prospi boanske dugeda se ko udesni mostnapnu na zavjesju neba:da zgasnu Sablasti crneto sunano svijetlo trne.

Sunanoga pjevaa Pana privue crvena boja slavjanske nonje jedneseljanice; on pristupi k njoj, pa joj zapjeva:

Oko nas sve je modro. Ko prozirne idejepropileji sniju i empresi na alu.

A slijepi rapsodi pjevaju o zvijezdi,mrtvoj modroj zvijezdi na mirisnom valu.

Arinoe mala,mi mladi smo Heleni!Daj da bakren pijem mirluh tvoje kose,da dlanove ti grizem,da te otmem Bogu,ko kentauri kad vjetra robinjice nose.Gle!

Trirema jedna ko bijeli pauk puei krakove svoje u skrletu kupai po srebru sipa dijamantne rue.

Arinoe,doi,to su Argonauti,za beskrajnom tajnom eznu oceanai plivaju u boji crvenoga dana.

Arinoe mala!Sveti Pan te zoveu modru Heladu,u svjetove nove!

Arinoe plava,ve ti gore oi!


12/44

12


Seljanica osjea crvene zdrave porive, stidi se u protuslovlju molitve i

moli se Bogu:Ja sam dijete Boga,molitve i neba.avo mi se smije,sin grijeha i noi,i crvene snoveu duu mi toi.O, da mi je s lijeromu Bijelu Smrt poi.

Pan alosno:Arinoe mala,mi mladi smo Heleni!Sveti Pan te zoveu svjetove nove,

Arinoe,doi!

To bolesna su djeca!Tih blijedih nesretnih enakoljeno drhtavo kleca,na pogledu kamenog sveca.

Pan ode do slike crne Bogomajke, optoene zlatom i polivene krvlju

kandila. Tuno:Usne nam plamte ko mirisne junjake trenje,mlazovi mirisa toplih u moju padaju krv,ko trule jabuke ova lica rastae crv.Istonim alosnim licem pleu krvave sjene,o, zato noevi blistaju u srcu te Mlade ene?

Dugo miluje Bogorodicu pogledom. Onda zajei siringa. Pan junjakiplee:Ja ludujem, pjevam i pleem u Crvenoj Srei,u divnom jesenjem snu.

Nadivot igra, pale se vatre, kapaju udesa,velike srebrne munje smijehaparaju crna nebesa,siringa moja cvijee akorda prospe,smij se, sunano smij se,Crna udotvorna Gospe!

Bogomati gleda ga mrtvo. Crni se akordi orgulja prospu s kora, poputkamenja, na glavu Pana:Sunce oajno vie, uasno, grozno sijeva,gromovi i munje Crnoga Dana Gnjeva,spalit e tebe fosforne paklene pare,

kozonogo olimpijsko jare,spalit e tebe fosforne paklene pare!


13/44

13


U ciklonu ognja i plamenih bura,u mrtvakom plesu sablasnih kostura,

snovienja strana ispit e ti duu,a avolske pande sapet e ti guu!

Potoci sablasnih tonova grme oko Pana:Pantere ree,urlaju zmajevi,a bolesna se avet sladostrasno ceri.Crne make u fosforu pleu,ognjen kaos lai, krvi, zvijeri.O, gledaj gdje iak pred licem Gospodnjim treperi!

A Gospod stoji divan,zvjezdani, gordi, nebotini Div!Zvone himne serafa u svenebeskoj sferi,padni, padni, Pane! Grean si i kriv!

Pan se smije:Da padnem, pred bogom da padnem,zar i ja nisam bog?Svijetlo, prejasno vidim:

Ja sjajim kao sunce,ko vatromet prtim,

junjaki se smijem,sveano sam iv,

a iv sam da ivim,a ne da budem kriv.

Skoio je elastino na kor, na orgulje i zasvirao svoj olimpijskiprotunapjev. Tonovi se njegove siringe isprepleu s tonovima orgulja.Siringa se smije:

Ja se bogu smijem,s maglama se bijem,modrorepe pticesvih sunanih vedrinadlanovima toplim

milujem i grijem.Iz kalea sunanoggorui vrutak pijem,sa smijekom na usni,igraju se bijem!

Orgulje zaliju smijeh siringe crnom bojom:Tutanj groma grmi,pale te lavom,mrve te nogom,ne igraj se, radosni Pane,sa demonski mistinim Bogom!

Vihori crnih snovienja laju,svih besanih noi alosti se viju,


14/44

14


u ludom ciklonu sve vjetice cvile.Zvijezde, nariui, padaju,

stada kurjaka urlaju,lome se Crne Sile,sablasni vranci tutnje,tamna je srdba silnoga Boga,ludi je orkan boanske ljutnje.

Siringa nadbija crne goleme tonove orgulja:Ko crne munjevne zmije pijete moje modre eterske ekstaze,al ja ti se ne dam, sviralo mrana,zaludu me tvoji akordi ko olovna stopala gaze.Ptica crnog straha ne moe da kljujesunanu mi duu.Zublja mojih vatranadsvjetljuje i trnepjesme vae tune,oblaine crne!Lomljava ognjenih legija vi ste,a misli su moje zvjezdane i iste.

Vatrenom hipnozomognjenom vas krote,opijaju vinomi kite mirisnom lozom.

Orgulje:Uzalud, uzalud, Pane,

Tvoj je premalen rog!

Ti nadbiti nikoga ne e,

smrvit e te nevidljivi, mrani,

krvavi Bog.

Ugasnuti svijetla Tvoga e dana,

potopiti boje Tvojih se duga

i crna e oajna tuga

jecat na grobu Pana

silne e grmjeti trube Sudnjega Dana!

Uzalud kupelji svijetle

tvoje sunane svijesti,


15/44

15


smrvit e ti elo

nevidljive pesti.

Siringa tiho, u sumnji:U toj crnoj pjesmibola i magle i Bogazavjese pasti ne e!I ne u znatikoja to gazi me noga,i ne u znatiija to uasna kletvanad glavama ljudskim lijee.

Nastala je sablasna tiina u crkvi. Orgulje glasnije:O, gledaj, Svjetlost pred Gospodom se pali,a Gospod stoji divan,zvjezdani, gordi, nebotini Div!Zvone himne serafa u svenebeskoj sferi,padni, padni, Pane, grean si i kriv!

Orgulje su zanijemjele. Svi su ljudi pali pred Svetootajstvom Sakramenta.Zvona, blijesak zlata, ornati, tamjan - svi u koru:Blistav, svetaki svean nebeske pjesme je ritam.Pui se tamjan, crveni ministranti

blagdanje pjevaju pjesme - Svet, Svet, Svet -svijetle pjevaju s njima serafske mirijade.Silni se zavoji tamjana pue, miriu, kade,pao pred svijetlom je bijelim itavi Svijet:i ene, i djeca, i sveci i crveni ministranti.Sjaju im zvijezde u kosi ko svijetli dijamanti,blistav, svetaki svean nebeske pjesme je ritam.

Pan je, kad su orgulje utihnule, prestao da pjeva. Radoznalo gleda hostijuu dimu tamjana:

Tuno je, tuno Gospodnje Lice!

Mlazi Mu krv crna po votanom elu.O, to je Mrtvac Blijedi na raspelu,a aneli i ljudi, svi su pali nice,tuno je, tuno Gospodnje Lice!

Tragino sjetan te nebeske pjesme je ritam.Mrtvac uti.

A ja Boga pitam.

A Mrtvac uti.

Iz oka Mu sukljaju pare.I vidim, prejasno vidim,

i nad Njim misterij je plesato ga uokrug pleu crveni planeti.


16/44

16


I u bojem oku alosna suza svijeti,i On je raspeta rtva nevidljiva Bijesa

i tuno gleda bijedne mramorne oltare.

Nebeska melodija u orguljama, sveano:Korovi bijele divne nebeske djeceu svijetlom pleu plesu u svijetlo Uskrsnue!Crveni puls para blagdanje vrije, zvono na poar tue.Boja stopa ko ognjeni stup gazipo nebu danas, sutra kao jue.Nad orkanom zvjezdanih olujapjevamo svi Aleluja,mirisni Aleluja!

Pan se opet snaao.Siringe se glas bije sa tonovima orgulja:Oni eznu za Bogom.O udnom Bogu snivaju.O, te ga oajne ene u polusnu ljube.

Taj Bog govori s njima na goleme metalne trube,te se tamjanske rtve u plavim spiralama pue,to su bolesne due.

Ne pjeva li vani Jesen?

Ne igraju li Boje?

Ne smije li se Nebo?

Pjesma jeseni zazvonila je kroz Panovu siringu crkvom i melodijomorgulja:

Vrci jablanova plamte danasi sve stvari sjaju vatrom svetokruga.Sunce sipa boje svih nebeskih duga,a svjetlost mirie ko uti ananas.

Boje igraju kaosom votanica i tamjana i molitve:Rubovi su gora poliveni svijetlom nebeskog napitka,crveno drvee ples je arabeska,a atlasna traka u zlatu blijeska,prozirna i sjajna, blistava i vitka.

Smijeh jesenjeg neba prelijeva se blijedomodrim naslikanim zvjezdanimsvodom crkve:Po pljesnivom sivom svodu blijedog akvamarinaSunce se pui ko mot i klokot mlada vina,a zvijezde ko ljuske se ljute sa crvenih visina.Sunce, sveto Sunce - lije svjetlost na nas,

jesen mirna, plava, vjena kao danas,a svjetlost tee ko zlatni ananas.


17/44

17


Pjesma jeseni, ples boja i smijeh neba liju se u due vjernika, eterina

melodija orgulja klokoe kao potok:Oblici su nebeski prozirni i svijetlii dru kopna, zemlje, ko koralji na plimi.Na globu se Bezdan crveno bukte dimiu sjeni Neba, svijetla Vjenost bruja,

Aleluja, Aleluja!

Siringa nadbija glas orgulja:O, svijetlo jesenje Nebo, Magije Boja i Svijetla!

Ta vani luduje dan, nevien, sveano divan:sveto zlatno popodne tee mu s mirisne usne.

Ja u vam pjevati pjesmu,i savjest e Vaa da usne,ko zaborav na strave ove gnusneto se kao mora u hladnoj crkvi zgusne.

Sunce zvoni:Pjevaj, o, pjevaj uspavanku toplubolesnoj tunoj djeci.O, kako ih gnjevnim pogledom premramorni greni Sveci.Da je sunana jesen vani,to ovim ljudima reci!

Pan:Sunce je zlatna lopta na dlanu Apolona Feba,nije li jesenja pjesma topla ko odraz jesenjeg neba,zar vam jastucem prsta us'jano elo ne dira,nisu li usne njene Mir, mir modrog ostrva Mira?Svirala ova nad glavom o bolesnim tlapnjama svira.

Pjesma je Pana zapalila crvena srca ljudska. U mladiima gore svijetleerotine sanjarije. Ispijaju zdrave bijele djevojke ognjenim pogledima.Mladii u koru:

Kolju noevi bojisrce crveno mlado,o, gdje si, sunana Lado?Krv topla pui se, tee,gnjev boji pee,boli,o, zato se ovdje moli?Miriu u nama panjaci i ljeto,gromovi i kie, oblaci i sunce,livade i ume pune sjena.Dobre nae ume,

jagode i granje,

nae modre, iste, svijetle umske sanje.I krma mala u seocu na brijegu,


18/44

18


rascvali ljivici i modri vidici,pjesme tihog vjetra na bakrenoj ici.

Livade i jagnjad, i oblaci plavi.

A ovdje nas Ruka Crne Tajne davi.I ta strana crvena sparinai zeleni prozor to mrtvaki svijeti,a vani bijelo jato golubova leti,oblaci nad gorom raskono se zlate,svijetla kia snova kapa sa nebesi,gdje si, Lado, gdje si?

Djevojke u koru kao jeka:To jesenja je pjesma preplodnih ravnica,i crveni ar ve bije nam iz lica.Pjesme su nam svete, zlatoklase, iste,pjesme kolovoza, pjesme etelica,i biserje zvonko s kljuna prepelica.Kestenova kronje kraj pranoga putai ravnica plava to sveano uti;tople modre noi, zvijezde, sijeno, rosa,smijemo se: djeca, radosna i bosa.Pjevajte nam pjesmu ljubavi i boli,o, zato se ovdje ne ljubi, ne smije,o, zato se ovdje narie i moli?

Orgulje jo pjevaju nebesku pjesmu, ali ljudi u kaosu jesenjih snova vieje ne razabiru jasno.Orgulje:Okupane u svijetlu, preporoene, blijede,cjeliva nas tunog ivota finale.Mi smo sretne zvijezdeu Krilo Boga pale.Mi osjeamo Uskrs svih zemaljskih snova,mi gledamo Izvor gdje vjeno novi struja,

Aleluja, Aleluja!

Raspojasana se pjesma Pana prelije preko nebeskih melodija:Ve kljua krvi dru ilice mirisnoga Tijela.Lepraju jesenja vela,prozirna, blistava, bijela,o, sveta je divna igrasvjetlosti, polusjena,kad nas cjeluje Jesen,dobra bogata ena.Popodne prska,svijetli,

smije se,gori.


19/44

19


Novoroene zvijezdeu modroj boji svijete,

jesenja plima voa,mirisa,groa,legije sunanog ognja,bogova,tornjeva,snova.

Juno arenilo ari,blistave ptice lete,zvone zvuci pjesme,

jesenje, raskone, svete.

Doletio je jedan svijetli oblak nad crkvu i ona je sinula u maginomosvjetljenju.Oblak pjeva:Nosim blistavi sunani obru jesenjeg danada okrunim Sjenu radosnog Boga Pana:ivot je jesenja radost, a nije gnojna rana!

Ljudi obasjani magijom olimpijskog oblaka, radoznali, razlili se poputpoplave iz crkve. Orgulje oajno nariu za bjeguncima:O, udna to je pjesma, svemirni razorni talas,ugasla je svilna boanska bijela toga.

Podavili se psalmi. Hostije su blijede.Smiluj se, Boe, na nas,o, to sunani Pan je, u bijeloj ekstazi danas,natpjevao krvavu pjesmu Boga.

Ovaj je svijetli oblak prsnuo u bijele slike. Ljudi zaneseni udom kliku.Tee medovina iz oblaka kao iz pukle mjeine, a ljudi piju medovinurukama. Pri ih sunce i pjeva:

Vrcaju moji sunani maeviu jesenjim modrim velima.Pleu ljudi po selima,

divlje, pijano, golo,svetako jesenje kolo.Bube u medu plivaju,na krilima nose dugei jesenje snove snivaju.

Uskrsnuo je proljetni miris lipa. Pri poput zlatne praine:Miris nam je fina jesenja glazbaIz modrih azurnih tkaninapri modra tiina...U Bogosjaju jesenjeg sna,u sjeni kraljevske kronje,

smiju se crveno-bijele,slavne slavjanske nonje.


20/44

20


Vino se ribizno toi,med se slatki lije,

dobri se Narodni Bogpijanoj djeci smije.

"Nek se ije, nek se pije,Hoja, Lero, Dolerije!"

Sunce, oblaci, drvee, crkva, voe, cvijee, pjesme, sve se cjeluje, kovitlai plee. Ljudi, nasmijani, opijeni, sretni, pjevaju. Jee gajde, smiju sedude:Modrobijeli akordi tople jesenje pjesmeigraju, trepere, na svilenoj crvenoj vrvci,na kojoj sunce plee, u toploj ognjenoj krvci.Crveni ilimi boja, neba plameni plavi,sunce, jesenje, zlatno,pijano Kolo Te slavi.

Kolo luduje, igra, vije se, titra, a izmeu bujice tonova, duda i gajda smijese siringa nagoga Pana koji vodi to areno Kolo:Igra Kolo, igra Kolo, na sunani dan,u tom Kolu, u tom Kolu,igra vjeni Pan.

Akordi nebeskih ica:

Kraljevsko popodne s crvenim granjem pjevazlatnu jesenju pjesmu.Ko fazanka sveta, svilorepo boansko ptie,treperi sunana pjesma,u velianstvenoj glazbi traka,cvijea, azura i srebrnog tkiva.

Mirie groe, pucaju jesenje prangije, toi se vino, mekeu gajde, kolona brdu pod lipom smije se i pjeva.Kao jeka zvone akordi:Igra Kolo, igra Kolo, na sunani dan...

("Pan", Naklada pieva, Zagreb 1917.)


21/44

21


PODNEVNA SIMFONIJA

Podne. Vatreni akordi svijetle glazbe sunanog podneva. Mlazovi usijanihzraka zvone:Ko skrletni oganj plee nam u sjaju ritam Velepjesni!Palimo nebosklon, metal rijeka, plavu svilu umai sjajnu nizinu to bronana snivau blijedome velu podnevnoga tkiva.Mi plivamo plimom bogorodnog sunca,mi pijemo plavu melodiju gora,

mi, pjena talasja sunanoga mora.

Crveni val svjetlosti u aru usijanih boja:Oblaje u nama s pjanim vjetrom plee,svemirom se pjesma razlijeva od Sree.Podne kao metulj vatreni prelijee.Sunce, ivot, vodoskok i cvijee!O, sve ivi. Sve vjeno je. Sve pleei nita ne umire,ni plave sjene sa cintora to gvire,ni blijedi dim to vije se nad kue:

sve vjeni Rasap! I vjeno Uskrsnue!

Mlazovi sunanih zraka u koru:O, osjea se ivot nevidljivih Stvarii svetinje Smrti i Kozmos to se pari.

Atomi se biju ko titani u Mitu.Osjea se rasko u zlatoklasu itui pijani pir srebra prolivenih vodai podnevna Vjenost sunanoga svoda.

Vatreni gigantski akordi:Ko skrletni oganj plee nam u sjaju ritam Velepjesni!

Palimo nebosklon, metal rijeka, plavu svilu umai sjajnu nizinu to bronana snivau blijedome velu podnevnoga tkiva.Mi plivamo plimom bogorodnog sunca,mi pijemo plavu melodiju gora,mi, pjena talasja sunanoga mora.

Siuni plavi zvoni na cvjetnoj livadi zvoni podnevnu molitvu tiho,tihano:Sveta plava Tiina!

Ko tiha uskrsna pjesmasjajna je vatra Sunca,


22/44

22


spokojna i ista.Za mnom gori rosa,

izgara i blista,a svilnog pauneta ljubav,o, toli je pusta!Ispij, Sunce,moj soni Kale plavina vatrena usta.

Poput crvenih koralja prospe se veseli cvrkut vrabaca to igraju ukronjama rascvalih kestenova:Bijeli oblaci plove,riu istone snove.

Po plavoj azurnoj ploimed se sunani toi.Sanjarije zlatne novepodnevnim nebom se love.

Jato bijelih golubova umi krilima:Palo je sunce na promenadukao vatrena pelud,ko velika svijetla aneoska kreljutraskrililo se po gradu.

Obrisi sunanoga grada pjevaju:Vitki zvonici i kubeta sjajui zlato gromovodai srebro sjajnih razlivenih voda.O, divno je podne u maju!

Ljudi u perivoju sunaju se:Sunce nam tee u crvene porekroz velo plavog dima.Ko plamena milozvuna rimazublje podnevne gore.

Srebrni podnevni lahor prebire na harfi:Oblaci pleu svoj bijeli podnevni ples!Za nebeskom zavjesom plavomboje talambas arenih napjeva sviraju,a tonovi sjajni alosnu duu diraju.Oblaci luaki pleu.Nagi se zgrio div,na koljena pao i plaei plava laju pseta na oblane pjevae.Slijepci okupani gude,kolo golih ena,

smiju se bijele dude.


23/44

23


O, podnevni oblaci istina rubu rubinom se rude.

Samotni jablan klie:O, oblaci!Oblaci,oblaci,bijeli mramorni sretnici,kud nosi vas strelohitri trk?S neba ko s ela boanstvapram pada. Dadevan. Mrk.O, oblaci,oblaci,oblaci!Krijete l' munju u krilu?

Vijete l' sunanu svilu?Oblaci!

Pti u brzom veselom letu:Plivaju bijele lopte podnevnog oblaka.Svibanj je! Svibanj!Sjene jablana trepte ko grumen zelen-koralja,u zlatnoj plimi sunanoga mora.Pue se ognjita:rtve bijelih, sreom polivenih vesi.

Bijele lopte mirno plivaju preko nebesi.

Jedna melankolina traka sunca to se boleivo preplela s granjem:Zelene plohe se gore svijaju enski,plavo prelijevaju,gdje su sunane sestrice sinule,u oblaju dvije su se nijeme sfinge rasplinuleu naruju nagih smijaa.Svijetlo prska.Smije se.Pijano.

Zdravo.U visu u tkanini plavoj plee crveni avo.U ralji bijelih angorato su blistavo zinule,o, udne se pjesme iz doline vinule,cjeluju se enski.

Toplo.Lijeno i plavosve se sanje u tren tihi rasplinule.

Podnevni lahor, jablan i zraka sunca:Oblaci podnevni isti pleu svoj podnevni ples!

O, slava ti, bijeli, vjeni, boanski krijes!


24/44

24


Ples oblaka o podne, u svjetlosti sunane harmonije. Veseli bijeli sunanioblak vie i plee u naruju vjetra:

Leti sveta podnevna pjesannad mojom sunanom glavom,bjelokrilih sanja kor klike u beskraju plavom.

Ja sam ovjenan zdravom podnevnom slavom.I vidim: o - vidim - bijele zvjezdane stazedo podneva tihog svete harmonije.

Aveti jutra, zelen none agonijepo meni ne plaze!

Ja se borim.Pleem sa srebrnim vjetrom.Kliem.Letim.O, divlje, visoko!

Trzam se.Gorim.O, ja se s avetima Tmine ne borim.U bijelom podnevu pleem i svijetim,nad gradom suncem obasjan kao polubog letim.

Kolo prozirnog oblaja u smijehu plee k suncu:Letimo danas nad poljem ko pjesmai plave se magle pletu u San.O, danas je sveti, mirni, tihi dan!

Pramenovi plavih maglica, to dru kao velo nad ravnicom:ivot je bijela tiha melodijapodnevne glazbe, svijetla,pjesma cvijea, djece i crvenog pijetla.

Gorostasni dobri pijani oblak penje se pleui po bijelim snjenimbrdima:O, pijano, divlje kidaju se sponei luduju na sagu sunanom i jasnom,a traci veseli, opijeni basnom,

u utoj boji trepere i zvone:slobodno,golo,blistavo,divlje,divno,topi se metal suncana naem obliku.Brao snjena, bijela,dignite golemu viku!Sve ivi.Plee.

Vijuga.Dre.


25/44

25


Treperi.ivi.

Sve se na suncu svijetlu podnevu divi.O, ivi! ivi!Hosana! Veliko Podne!Hosana!I ja pleem.Smijem se,penjem se,pijem.O, ja se boanski smijemo podne sunanog dana,Hosana! Hosana!

opor pijanog oblaja, s bijelim mjeinama punim sunanog vina, usjajnim kolutima kovitla se niz nebeske oblane stube.

Naga ena u oblaku:Dojke mi plivaju u sunanom mlijekuko kuhano ulje na tijelu nagu!Crvene rue na vatrenom sagui ognjene rijeke teku.Sunce me pri, a vjetar mije,

vjetar od ptice bri.O, sunce, sunce podnevno sije,

sunce me vatreno pri.Cjeluje se s golim oblakom.

Svilokosi oblak u naruju toplog bijelog enskog tijela:O, koja nas Sila u visu drizavijene sunanom togom?Koji vihor nas nosi, nad zemljom i bogom,kad sunce nas podnevno pri?Mlaz ognjenih varnica vrca,sunano podne pjeva,snop vatrenih kopalja sijeva

i bode nas usred srca.

Blijedo alosno djevoje u oblacima, pred prijestoljem vjetra visoko,visoko, gdje nema ni ptica:O, zato nas goni munjevnim biemkad nosimo sudove kie?U meni bol sve sone sanje sie,pjevam, plaem, smijem se i viem.

Blijedoruiasta maka:U slatkom plivam podnevukad mirie crveno voe,

kad sokovi svijetli se toei pjevaju Stvari u bujici sunca,


26/44

26


ja pleem svoj ples na vrhu vrhunca,u slatkom plivam podnevu,

poda mnom zemlja se krili,zamotana u svili.

Sve se slije u svetu orgiju sunanih boja, svijetlih snova i plamene glazbe.I sve bijelo oblaje, i gorostasi, i ene i djeca, i make i maglice, sve klieu koru:

Vatrena vezilja, Sunce,protkala nas je vatrenim vezom.I gorimo sada u svetom plamenui pleemo nebomkad titansko podne cjeluje nae snovei kad nam koljke snova s plavim delfinima plovepo sunanoj pjeni.Iz uma se proljetni mirisi pue,miriu mirisi crvenih krina,a sunce lije po nebu poplavu crvenog vinai cikte ptice himnu,rue svjetlost piju,a Vjenost Sunce zovei nae koljke pjesme na talasu glazbe plove.Sunce!Sveto!

Veliko Sunce!

Sve se te figure podnevnog oblaja sliju u neto silno radosno. Onda setiho, tiho uje pjesma srebrnog lahora na harfi:Oblaci pleu svoj bijeli podnevni ples!Za nebeskom zavjesom plavomboje talambas arenih napjeva sviraju,a sjajni zvuci alosnu duu diraju.Oblaci podnevni pleu.Nagi se zgrio div,na koljena pao i plaei plava laju pseta na oblane pjevae.

Slijepci okupani gude.Kolo golih ena,smiju se bijele dude.O, podnevni oblaci istina rubu rubinom se rude.

Noni leptir omamljen vijuga. Opila ga magija sunca:Sav sam pelud noi na grimiznom krilupodnevnom plavom zaarao tiinom.Noobdiju sunanim sam opojio vinomi tonem u svjetlost. U azur i svilu.

Sunce, pjevam himnu!Ko cvijet gorui i sveti


27/44

27


pijem tei pijem pjesmu boja utih

to se plete u ples s fosforni koluti.Grimizno mi krilo kao san podnem leti,ticala mi ile ognjene ti siu,a crveni cvjetovi sladostrasno diu.

ovjek, poganin dvadesetoga stoljea, pjeva:Golo, sveano, ognjeno Podne jekao gorui orijasjajni plameni disk na plavom kubetu nebazakovitlalo na najvie!O, sve miriemirisom smljevenih oraha,mirisom topla hljeba,o, sve se kupa u aru vatrene kie.I tako je divno, tiho,tek plava ljepota die.Zemlja se podaje Suncu,a Sunce je plameno sie.O, isto Podne!Daj mi gorue usne,i ja ti se enski dajem!Pogled mi gasne na vinorodnom humlju,u sjeni plavetnih uma gdje plee Eter!

Podne! Podne! Podne!Vjeno, veliko, sveano, ognjeno Podne!Oblik ti je ist ko ivot svijetlog svecakoji se klanja utnji,koji se nijemo pati.Oblik ti je ist ko miris bijele trenje u proljetnoj sonati,oblik ti je ist i kao ritam pjesmena Tijelovo to pjevaju je djeca.Osjeam te, Podne.I ja sam trenjev cvijet,i ritam djeje pjesme,

i ja sam plamen mlaz,i gorua sam zvijezda,i sjajan vatreni disk, na plavom kubetu neba,i sve su moje patnje i sve moje bolisunana pjesma boga Apolona Feba!Kud u da ugasnemkad kao sunce svijetimi vjenost napajam.Preobilje se moje vatre prolii masa joj se patnika na nesretnoj jednoj zvijezdikao bogu moli.Podne!

Sve su nae forme plava, sjajna Vjenosti crvena zvijezda to se mirno krijesi


28/44

28


u zavjesi plavoj junjakih nebesi.O, Sunce!

enski ti se dajem,pali me i sie,i vie Mene nema,rastopljen sam u kozmike sne.Sunce!

Ja sam Oganj.Istok.Poar.Sve.I Mene, Mene nema.

Intermeco. Disakordi kranske glazbe. Zaplau zvona.

ovjek, poganin dvadesetog stoljea:O, prokleti akordi rekvijemako crne ptice nad mojom glavom kruei miriu ko crne otrovane rue.I truju Misli.Ideja, svijetla ideja na Golgotu hodai stenje pod titanskom tajnom podnevnog Svoda,i pada i moliciniku sfingu eona.Sunce!

Veliko sunce!Rastopi podnevna zvona!

Miris se procvalih bijelih rua fantastno razlijeva kao da ne uje zvona:ivot je divlja, pjana melodijai plee u ritmu podnevne oktave.O, ivot je Sjena sanjarije plave,protkana suncem i miris mirodijato se pue s pjesmom mirisnih vodagdje cjeluju sjene boicu nagukad sniva na dlanu golemom magu

te cimet pali pod broncom pagoda.

Bolesni jadnik negdje u sobi pod krovom zuri u sunce. Ispijene mu oipoput uvelih suncokreta piju veliku svjetlost. Posve tiho. Sami disakordi:Umirem na Suncu.Pepeljasta sjena anemine mi rukeolovno snije.O, koliki divlji nagoni umiruu tom utom vosku?Iz dvorita vlanog, bolesnog, sivog,gdje pelargonije venu bez Sunca,uju se akordi.

Slijepac jedan negdje harmoniku prebirei Podne uti!


29/44

29


U gradu tokovi grme.Smiju se ljudi

Zvona zvone.Kliku ptice.Pleu zavoji dima u plavoj spirali.O, kad umrem,tko e da me ali?Sunce bolesno pali.Zvone.Sve tone.

A tako eznem za slanim, sunanim, mirisnim morem!Pogled mi bio bi galebto kraljevski kruinad golemom plavom pjesmomgdje se valovlje zlatno ljubiasto pjeni.Plove crvene ribarske barke.Kupaju se jedra u bijelom suncui crvene morske rue venu u zelenoj sjeni.O, kad se ivot ovih sivih dvorita,

vlanih prljavih soba,uvelog cvijea, bolesnog jada

vjeno ponavlja!A ja bih da pijem zdravlja!Ja ne u tih crnih Madona s crvenim ikom!O, ne u tih sivih gravira u pranoj istruloj rami!

O, ne u umiranja u vjenoj polutami,kamo se uje svijetli puls sunanog grada,

vika djece,pjesma zlata,o, zato to umiranje u sjeni kazemata?O, zato sam vidio more samo u Sanovniku i starom Kalendaru,kad bih plesati mogo u Svijetlu,

veselju,aru,pijan i sunan i il

veliki podnevni Stil!

Umirem na Suncu.Pepeljasta sjena anemine mi rukeolovno snije.O, koliki divlji nagoni umiruu tom utom vosku?Podne uti.Sunce bolesno pali.Kad umrem,tko e, o, tko e da za mnom ali?

Lasta proleti kraj mansarde. Tuno:ivot na sunanoj struni

podnevnu pjesmu gudi.O, zato su nesretni ljudi?


30/44

30


Plavi planinski zvuk umorno i plaho titra u bujici glasova i linija gradskih:

Sunce je ute cvjetove prosulona plavu gorsku gromadu,u bukviku sivom gdje sniju vrganji, patuljad i prie

violetna para se kadi i klokou vrela u hladu.Sa suncem piruje gora u sveanom umskome miru,idu plave procesije boja ko u manastiru.Oblaci svijetle. I tonu. I tiho u umi umiru.

Razbijena staklovina raskono plee u svjetlosti:Jablani puni vjetra umenad bijelim divnim gradom.Kroz mene plee podne,ko sjajno veliko Biepuno se sunce prelijeva,to vjeno opojno pie.I boje.I sjene.I mir.I svete tihe ure.O, podnevni mlazovi zlatapo mojim bojama cure.

Dijamantna kap rose prsla je u sijaset boja:

Srknulo me je Sunce.Ko velika lavina vatrepalo je Sunce na moje kristalno tijelo.Ko sjajno, vatrom izvezeno velosprilo mi je bojeo ognjenoj smrti to snatre.Srknulo me je Sunceko ognjena lavina vatre.

Boje se u sunanoj vatri isparuju pretapajui se u ar podnevni:O, sad smo i mi Sunce,

silno, ognjeno Sunce!Kupamo se u zvjezdanoj goruoj kapi,plivamo strujom draguljato pjeva o utoj boji,za novim svijetlom vapi.

Sjena crkvenoga prozora protkanoga suncem:Kroz dugobojne kristalepraina sipa se uta.Na kolonadi snivagrandiozno kube.Kristali svijetli gore,

sunce plameno ljube.I pleu iskre


31/44

31


iz crvenih koluta,tihe su stare crkve

u tiini podnevnih minuta.

U dugobojnom mlazu pjeva jedan svijetli atom, obasjan trenutanosuncem:Kaplje sunce.Iz fosforne amfore mlazi zlatni med po globu,i sve zvoni ko akord peana.I plave sjenke podnevnog oblaja,i uta koplja srebrom oklopljenog dana.Mi svijetli atomi pleemo u mlazuko u vatri zublje, buktinje crvene.O, koliko vas ima,o, koliko vas ima,to jo nikad nijeste ispali iz Sjene,te snatrite vjeno o Proljeu i Suncui gasnete nou rastrovanih sanja,a kraj vas kao suton kraj ikone blijedeproljee i gasne zlatna svjetlost danja.

A ja sam svijetli Atom!Iz plave sam sjene pao u boju udne vatre.U bijelom svijetlu pleem,u cjelovu Juga.Sunano zobljem groe,

sunano pijem vino,kupam se u boji svih nebeskih duga.O, ja sam svijetli Atom!

Blijedi alosni ovjek pjeva:O, gdje su moje sunane molitvekada sam svijetao padao nice,kada sam sretan dirao ice,kada su pjevale bijele ptice,o, gdje su, gdje su te sunane molitve?

Tiho je podne.

Sunce.Vedrina.O, mrtvo je podne!Plave, svijetle i crvene planine,sve je zavijeno u mrtvake tkaninei plau, plau turobno ptice,kidaju se vesele sunane icei plau tune pokajne molitve.

Crvene pare pjevaju nad gradskim ulicama:Podne i Sunce, podnevno Sunce,arobne pjesme svibanjskih voda,

to nagi bog sad oblajem hoda


32/44

32


i blistave zvijezde kida sa svoda.Podne i Sunce, podnevno Sunce!

Modrikaste pare pjevaju:Sve se cakli. Sve pjeva. Sve plee.I ume jata bijelih golubova,a sjajni snovi umiru i ginuu bolesnoj sjeni crvenoga krova.Sve se cakli. Sve pjeva. Sve plee.

Violetne pare u dolinama:Maglice svijetle se, kljuaju vode,u dolu na ples je violetnih para,nad sretnim se gradom sunani ivot smijei podnevni poar sveano izgara.

Svijetla je inspiracija zanijela mladoga kipara u njegovom sunanomatelijeru. On mijesi materiju i klie divlje:Stvaram! O, stvaram!Bijele sam ruke okupao u Velikom Novom udui sad mi s prstiju kaplju Silesije otmjenih forma.I samo kaplju i kaplju.Ko vrutak eena zlata crveno vriju,pa se niz globus u plamenu struju liju,i teku po kopnu i vodi,

vatri i ledui laii griju!

A ja sunane snove u mramoru aram,stvaram,o, kraljevski stvaram!Pleu preda mnom divne, bijele, svijetle ivotne Ideje!U dugoj procesiji idupred despotskim prijestoljem mojimu ritmu litanije Vjenosti.O, zdravo, zdravo, moje bijele Ideje!

I vi sveti figuralni snovi, pijani profetskih para!Pue se velike rtvena tronocu moga sunanog oltara!Hosana, mramorne rtve!Djeco Sunca,Ljepote,Hosana, divna boanska Tjelesa,Svete Golote,Hosana, mramorne rtve!Ludo bogatstvo ivota.O, sve to kovitla, leti, smije se, pleeu kraljevskom ritmu istonoga plesa.

O, mramorni miris tako me nosi,opaja.


33/44

33


U dui trudnoj podnevom,Suncem,

veseljem maja,u dui pjevam kiparski psalam iste Golote!Na talasju crvenih nagona, vjenosti, ljepote,prozirne su mi Misli ko svjetlost jutarnjih zvijezdai svaka je moja Rije divan mramorni kip.Svibanj, oblaje, Sunce i sveti podnevni hip!

Boje u vrbiku pjevaju u koru:Zemlja se mirisno pui,

jecaju avke zrakom,plavi se sveana Ravankud svijetla Rijeka vijuga.O, mnogo je radosne cike u bojama,mnogo je Jugau akvamarinu neba,u sunanom svibanjskom traku.O, divno, tiho, sablasno tiho podnelije se ko vatra za plavom sjenom oraa.Pijano je nebosuza,smijeha i plaa.

Velike vesele pjesme mi smo podnevne boje.Smije se nebo u tonu veselom, istom,

a podne svojim, u dugi okupanim kistomvelike sjajne oble kolute arau valovlju proljetnog dima,u oblaju para.

Ptica na grani:Staklena ploha je vode,i mahovina na dnuorijentalno mirnou dugom se ritmu njie,a suhe se vlati trave tako umorno ziblju.

O, sada se ovdje uti gdje Podne na samrti diei kako se sjene Stvari ko Utvare sablasno giblju.Plau u dalju drali!Cvate ipkovo granje.Zuji pela.

Tiho se njiem u vrbovu iblju.

Bog zna ija misao. Otkinula se, pa alosno samotna plovi podnevom:Cvjetaju kruke,a svijetle rijeke, srebrne bjelouke,sunaju se na lepezi plavih livada.O, eznem, eznem za bjelinom Priesti,

za ljepotom Mira, zaboravom Jada!Iskriavo bijelo razasuto cvijee,


34/44

34


i mirisne iste rascvjetane voke,i podnevni lahor to tiho prelijee,

i plave sjajne, jasne i svijetlee toke,sve blista u plavom podnevnom velu,a veliki pauk, titanski Mozak,taj prede mreu na posljednjoj crtii pjeva pjesmu o svijetloj podnevnoj smrti.

Cikade u koru:Njie se snjeno granje rascvalih ljivai talasa se sona cvjetna trava.Sve je to pjesma,podnevna pjesma,i plavaboja je radosna,duboka,iva.

A ove kolibe male, pitome dobre vesi,omorika granje, zeleni ogranci gore,i potoci plavi,mlinovi malito podnevnu pjesmu srebrno mrmore,i oblaci utih sumporastih nebesi,sve je to podnevna sunana glazba skladato s naom pjesmom junjakih cikada

ko svijetla kia padana obrise grada.Kliku ti, Sunce, milijarde cikada!

I svijetla glazba vatre, i plavi cvjetovi u polju, i cvrkut vrabaca ukronjama kestenova i lahora na harfi, i pleui oblaci, i leptiri, i ljudiradosni i bolesni i alosni, i arene ptice, i rosa, i kristali, i mirisi, iraznobojne pare, i misli, i boje i cikade, sve to klie i pjeva Suncu. Sve sete pjesme stapaju u golemi talas himne:Hosana Tebi, Sunce! Svjetlonoo!Hosana!

Prskaju crveni akordi Sunca, sipaju se mirisi cvijea, jecaju harfe vjetra igrmi sumporna pjesma ognjenih zraka:Hosana! Hosana!

"Podnevna simfonija", "Savremenik", Zagreb, XI/1916 (IX-XII), br. 9-12,str. 292-298.


35/44

35


ULICA U JESENJE JUTRO

Godine devetsto i sedamnaeste

Jesenje jutro. Jedan ovjek ide pognute glave ulicom i pjeva:Zato u ovako tuno jutro kad slinave magle mokre nad gradomi kad jauu ljudi koji doma nemaju,zato se onda ini da je sve pakleni krvavi san?O, ovakav dan, proklet i siv i olovan,kada se ljudi kolju, grizu i lemajui kad slinave magle mokre nad nesretnim gradom!

Mokra se obua od volujske koe lijepi o bolesno meso,i svi mi pijani jo gorke none boliu povorkama dugim hodamo u fabriku, u ured, u duan.Sve je krvavi san, pakleni krvavi san!

Drugi ovjek ide pognute glave ulicom i pjeva:Danas e mi stii pismo iz maglene daljine,pismo puno kletve, zla, gra i ui.

A o podne, kad u smrvljen poi kui,sunca biti ne e!O, kako me rana na dnu srca pee!

Sve to hoe l' da ve jednom mine?Danas e mi pismo stii iz maglene daljine.

ovjek, koji se alostan budi u polutmini:Jutarnja gorina ko crna je ptica gnijezdo splela u bolesnom mi tijeluto stri pusto ko prokrena uma.Boleivo zurim u magle, kroz prljavi sivi kristal.Kia je! Jesenja kia!

Jo okna u tmini svjetlucaju,a crvi u pokustvu cvile i samrtne znakove kucaju.Umor.Prijeko u dvoritu ljudi sanduke mrtvake pile,

a crvi u pokustvu cvile.U meni krpe crnih stjegova vise.O, bojo crnoga stijega,beznadna tuga pada preko svega,ile pale u igliavu bolu,a mozak gasne iz dana u dan.

ovjek se pere sapunicom i pjeva:O, duu nau to je kaonami ne emo oprat vodom kupaona,gdje plamte pei ko modrooki demoni

i sapuni miriu i kolonjske vode,o, sve e to da do avola ode!


36/44

36


I ta naa jutra tmurna, prljava,i nedjelje i sveci kad peemo kolae,

i ta naa tuga beznadnato u nama u polutmini plae,i sapuni i mirisne vode,sav ivot na e da do avola ode!

Jedan ovjek koji se davi u bujici jutarnjih bolova:emu bolova ovih poplave, nizovi, rjeine?

Jutros bolesne ene u bolovima plaui mijese kruh od slame i gnjiloga brana.O, ta je epopeja prokleta i strana!Ognjita plamtei negdje cvri slanina,a ene mlade pojase nose od sedam bojai sedam svilenih tkanina.Padaju ljudi u ovaj hip i lome glave i uda,a bujica ludagutaglupana i sveca, i hulju i truta.Pjeva krvava austrijska soldateska,a negdje na dnu srcamodro se jezero miratiho prelijeva i ljeska.

Ulicom ide povorka crnih jadnika, udaraju u ice pjevajui poluglasno:To smo Mi, Mi, djeca krvave Evrope!Mi djeca Srednjeg vijeka, Kasarne i vina.Po nama gaze gigantske crne stope,to smo Mi, Mi, djeca krvave Evrope!

Jedan oajnik vie u sebi:Sve trulo je i gnjilo. Tu mater proklinje sinaa sin kolje mater i sve se u crno rui.

A poar to nad svim gori, poar to nad svim se pui,to je gnjili poar svih bolesnih lai,

i ja ne mogu da vjerujem u lijek vatre u alosnoj mi dui.Eto! Sobe kree i zvona razbijaju,a sunca nema i ljudi se biju u guvi za krompir i mast.Novine piu da se u temelju rui carska Vlast,i sve to da je Veliko Vrijeme.Sve je to - Krvavo Bremeto tereti sada alosnu nam duu.

Al eto mene dere jesenja jutarnja tuga,i prizma mojih ljepota razbita lei,

jer sve e te struje, crvene, crne, zlatne i ute,roditi Jasnou za one koji idu,i oni e jasno gledati to sve.


37/44

37


Jedan rakija pjeva pijan:Mumljaju pei, pue se svjetiljke i umi mi glava.

O, pijem, pijem u dimu spilje sive,i to me se tie, samo se jednom ive.

Rakije, Vina i Hljeba,to e nam pjesme Neba?Pijane i site nek nas proguta tmina,Rakije, Hljeba, Vina!

Glas:O, zato su, zato su svalica zaplakana?

Austrijska vojnika glazba u limenoj grmljavini ori Zajevu davorijuZrinskoga:U boj! U boj! Ma iz toka brao!Nek Turin zna kako mremo mi!Grad na ve gori...

Nevidljivi Herold, stjegonoa, stupa sa glazbom i trubi, ali ga ne ujenitko:Krvavi ma nam sijee glavu i duui grean nam teret drobi robijako rame.O, dajte da pjevam pjesmu crne hrvatske tame,

o, dajte da pjesmu pjevam crne hrvatske tame.Ti tuna zemljo, daj da plaemo danaskad se nesrea velja grozno oborila na nas,i kad nam koliba naa gori nad naom glavom.to se opijate ljudi mrtvom vojnikom slavomkad krov na gori nad naom nesretnom glavom?Naa je alosna mati devet sinova dalai ostala sama ko prst.Novoroene bijelo ko udo nose na krst,i oganj na ognjitu trne,a nae ene hodaju uvele, gladne i crne,

i vape za bojom nogom da ih do smrti dotue.Tako e biti sutra, tako je eto danas, tako je bilo jue,a mi ljudi, hrvatski ljudi, slavimo tamui kopamo grob svoj i jamu,i kao vuci kesimo otre iljaste zube,lau, o, lau proklete limene austrijske soldake trube!

Pijanci u krmi razbijaju ae. Vojnika glazba pali njihova srca:A sad, ljudi, pijmo zdravicu i zapjevajmo pjesmu punu vina,zapjevajmo, ljudi, uz zveket punih aa,gromko, slono, jasno: o, Sveta, Lijepa Naa!O, lijepa naa, od Sommacampagne i od Solferina.

Nek samo teku Sava, Dunav, Drina,ve tisu ljeta stoji Trojedna Kraljevina,


38/44

38


o, lijepa naa, lijepa domovina!Udri i pij, tu karo-as, daj Srce, Damu, keca,

nek ivi zemlja mila, od Custozze i od Kniggraetza,Mramorni lav na poveljama spava,i Tomislav, i Svai i Zrinski Katarina,o, sveta naa, lijepa domovina.

U tom kaosu pjeva jedna vojnika frula, posve tiho:Gospodin Bog me je stvorio da u srcu nosim srce ovjejei da pjevam ko madarski honvd.I sad kad je jutro,u magli kada ete pijane u krvav sru boj,

ja umoran i bijedan, nesretan i blijed,ja prokleti jadni madarski honvd,ja cjelujem sunane zatone svilonosne Kine.O, ja silno ljubim Istok, Svilu, Slavuje i aj!Sad tamo trenje cvatu i cakli se mirisno more.

Polomljen i razbijen zvuk vojnike glazbe razlijeva se po crnoj utrobiprazne crkve i dira duu ovjeka koji se u polutmini moli:Sprovod! Opet sprovod!Osjeam alost u polutmini crkvei bijele mramorne anele gledam u kamenoj utnji,

a vani trube grme, zvuci biju i bubanj mrtvaki tutnji.Ja ovdje u crkvi osjeam jutarnju alost.Uas vijori se vani,a ovdje u Kristovoj ranimaleni ognjii gore,i udno blista skupocjen Krist od srebra.

To na cesti urla krvava evropska febrai gomile kolju Bijelu Kristovu Ideju.

U sivom gnjileu ureda pjeva jadna otrcana figura, inovnik:Po polusvijetlim sivim rupama

gdje zvone telefonii gdje su oi ljudske vodene,a ljudi nisu ljudi jer topla srca nemaju,o, tu gdje zvone telefoni,tu spisi padaju ko kia,a u svakom spisu jedna nesrea.

A ja sve te spise potpisujem i slaem,o, Gospode Boe, ja laem!Po spisima eto se crne sjene skitajui tiho me za Smiso Svega pitaju.

A bivaju onda svijetli intervalikad mi oganj srce prodire i pali,

a ispod nokata kad mi brizne krv.Ja onda dobro znadem da nisam nevin crv


39/44

39


to u tmini gnjije, u temeljima lai,ve da sam i ja itavom Zlu kriv!

Jest! Kriv! Jest! Kriv!Iz stijena bije led i vlaga plazi u kotane upljine,a peati na spisu ko krvavi palci gore,i vidi se na spisu svakom paklen znak:Neastivoga Crno Kopito!

Crni dvorjanik u pogrebnoj gali ee pred jednom kuom, gdje leimrtvac, i pjeva:Eto! U sobi lei mrtvac. Bivi ovjek.

A ja ga straim s maralskim tapomu tuni jesenji dan.

Vonjaju iz podruma drva pljesnivo, kiselo, svjee,i odnekud slatka mirie kava.Sve je to mrtvaka slava,i mnogi mrtvaci jutros po crnim kuama lee.

U groznici plamte votanice ute,i udova plae u svilenoj koroti,i katafalk stoji hiljadu krunai pedeset kruna turobna palma,ali zato smo svi u gali: ja u krznu, tap s vrpcom, s perom alma.

No! I onda sruit emo sve,

i razbiti katafalk, i odnijeti palmei prozraiti cijelu kuu.

A ena mrtvoga vraga i njen dragiu postelji e pokojnika spokojno da guu,i jedan e drugog cjelovom da davi.Da! To je tako! Meni je sve to jasno.

Ja ve godine straim na mrtvakoj slavi!

Jedan zaljubljen ovjek pjeva:Silna je svjetlost bijela jutros donijela kiui ptice su udno pjevale jo u polutmini

kada se velike plohe stijena kao grobovi ine.I tako je doao dan.A sada ljudi trube i zvona grme, i plau ete,i ena u meni jest ko ranjavi san!O, ena u meni jest.U ovo krvavo, prokleto dobakad hodaju ljudi u kacigama i noevi blijete,u ovo crno doba kad se jo ive ivotinje sapinju u jaram,domae ivotinje i ljudi,i kad su strojevi posve primitivni,i kotlovi na paru,i sve je jo tamno,

a sobe su grobovi,o, ena u meni jest kakva je od poetka bila


40/44

40


i kakva e u sve vijeke vjekova biti:lana, topla, otrovna i gorka,

amen.

ovjek sit ene ustaje od nje:U modrom polusvijetlu dana kada sipe magle,i kada pokustvo udno u sobama sjaji,izvana nariu prvi tramvaji;strune sad svih crvenih nerva,to su poput prenapetih tetivaklonule,i opet trepere.

A iz dna tijela,ko crne ene sa dna ulice,u bezbrojnoj sivoj povorci

jutarnji nariu stihovi:o, uasan je hip kad ovjek ene sitgrubom je akom bije i barbarski vrijea.

Jo gore njene usne i noge joj i grudi i lea,a kida se plava sveopojna nit.I biva jasno da je svega bittektanje ljudsko sklopljenih vjea,i da je tkivom neprovidnih preaproblem skriven.I da e ostat skrit.

Na infanterijskoj carskoj vjebi u bataljonu izgubljen, pjeva jedan ovjek:Brene u meni ice bola kao zvuci u razbitoj gitari,to je napjev krize svih zemaljskih stvari.Krvavo se pui opna mozgovna,ornjava pjesme grmi luda, gromovna,U bataljonu viem, zgnjeen, poluiv:o, zdravo patnja naih Krvavi Kolektiv!

Glas komande jei: Links vorwrts aufmarschieren! Doppelreihen rechts

Front!2

A ovjek u bataljonu tetura i pjeva:Hodam eto u eti bez glave,i vjetar fijue i ne mislim nita.

Jesen je kasna i prvi snijeg kopni.A vjetar pjeva: popni se, ovjee, popni!I pjeva: vie se, ovjee, popni!O, kako podlo lae vjetar jesenji!Oblacima to vise kao tkanineigra se jesen ve drugi dan.Lae jesen, lae kao da proljee nosi.Sve se okrutno dere i lomi

2 Links vorwrts aufmarschieren! Doppelreihen rechts Front! (njem.) - vojne komande uaustrougarskoj vojsci: Lijevo naprijed stupaj! Dvoredovi nadesno!


41/44

41


i kolje, i davi i lijeva sjeme.A nad svim plae tuno jesenje vrijeme.

Glas komande: Links Front!3

Proljee ide! Proljee ide!U parama sivim bolesnih maglatee seobasmrtonosnih mikroba!I bataljon, i jesen, i ove ute magle,i sve to to nevidljivo truneu sjaju carske krune,sve je to sjeme Bune.I sve to nema smisla!U gradu sirene plau,nariu zvonai tee masno crno blato,i sprovodi, makine, vojska, rat i krv!

Tamo ame ljudske due u kockama kamenim,i svjetlost pada kroz reetke i sitne crne rupe,a ljudske su due uglate i tupe.

Tamo u kockama vari se meso i pee hljebi gnjiju spisi i pjevaju, i pjevaju i pjevaju se knjige,i sve je to zemlja prokleta,zemlja hiljadugodinje hrvatske brige.

A eto! Mi tu hodamo bez glave,

i nad nama grake tuni gavran vran,i sve je jedan carski ratni dan!

ovjek, koji je od poplave ove bijede poteen u svoj toploj sobi, mudropjeva:Blago pjeva vatra i pokustvo uti,i tako idu modri jutarnji minutikad je svemir miran, ugodan i svet.

A vani urlaju crveni usovi,i goveda bleje i kliku bolesni gnusovi.Lijepo je pjevati, mudar i tih,

proziran jutarnji stih.

Bolesni gnus pjeva na ulici ogoren:U palai bijeloj toplo plamte kaminii kava se junjaki puii mirie okolada.U palai bijeloj svjetlost u mlazu padapo modroj polutmini,u palai bijeloj toplo plamte kamini.

Te ene iz palaa bijelih u mirisnom hodaju krznu,i gospoda lee na jastucima kesa,i sru sekt, patete od mirisnog mesa;

3Links Front!(njem.) - Nalijevo!


42/44

42


gledaju boje Tiziana i Velzqueza,i indijske pjevaju pjesme i mudrost uvenu piju

kakvog perverznog, osobito blijedog sveca.I glazba zvoni:Skrjabin, Musorgski, Debussy, Chopin,a ja ginem ovdje kao zelen sjen,i suza mi je bljutava i slana.O, glazbo sfera, o, boje Tiziana!

Ulica se valja u velikom napjevu kao rijeka. Poput talasa ume akordi.

Akord ulice prvi:Zvekeu cekini i banknote ute, i zvoni zlatoi cijela ulica tone u apokaliptino blato.Djevojice blijede djevianstvo na dlanu na vaar nose,i pleu ene, bolesne, lude i bose;zvoni pjesma metalnih ica,a avo igrau poplavi rumenih lica.Crveni se miris mesa zaklanoga pui.Na vaaru je cika,a grmi zvono mramornog zvonika.

Akord ulice drugi:Sve se rupe u kojima venu ljudi pue.

Iz podzemlja dopiru glasovi. Ljudski. Bolesni. Grozni.Ti su glasovi jai. Nabrekli. Nervozni.A onda opet nestaju i gasnu.U podzemlju grmi. I temelji se rue.

A Netko pjeva o preporodu due.

Akord ulice trei:Sijee nam jutro duu ko britka giljotina,i slijepi konji pod teretom klecaju,a bosi i gladni ljudi viu i jecaju.Osi se lome i tokovi kripe,

jesenje magle sipe,i jutro je i pijuu ptice.

Akord ulice etvrti:O, kako je strahotno gorka kiselinato se pui iz pljesnivih soba.I drvee moli za nas molitve,za nas i za nae grene oblike.Grenici idu i mlinsko kamenje nose.Otkrio im se Bog:Bog Potresa i Tmine i Mrtvake Kose.


43/44

43


uje se glas Onoga koji vapije:Dojadilo mi ovo umiranje,

i patnja ova u tim propastima,i utnja moja na bolesnom dnu.Gle! Suklja jezik crvenoga dimai poderat e poar ludu kuglu svu!Dojadilo mi ovo umiranje,i utnja moja na bolesnom dnu.

Akord ulice peti:Ide trudna ena. Bolesni memento!

A usne joj gore nateene, rujne,i kose joj trunu gnjile, blatne, sive,u toj trudnoj eni Sveti ovjek ive.I ta ena u gnjileu sobe,gdje parcovi cvile i vjetar piri,rodit e Dijete, ovjeka, Boga.O, sveta poezijo staje, ponoi, trule sobe,o, nesretna majko, o, ovjee, boe, o, robe!

Akord ulice esti:O, poare! O, srce! O, ognjico! O, ivci!O, crnino tamnog svetogra,o, prokleta tajno bolnog stradanja!dere nam srce plamena vruica

i laje nam u duiko krvava vuica.Sad vonja aa i pui se kvas,o, boe pomiluj nas!Mi svi koljemo, do lakata u krvi,o, avole, daj nas smrvi!

Akord ulice sedmi:Sve su zavjese pale,i sve se Lai tale,i svie, eto, Jutro Otkrivenja.

Sad hip je svaki nabijen munjinom,i nerv pije sve bolesne oblike,i ivot se gomilako oblaje pred burom.U maglenoj daljini uje se gdje grmi!O, kad bi netko mudar stajao na krmi!

Glas Onoga koji vapije:Jo je magleno jutro i svjetlost prljava tee i nonih je krpa puna,i dan jo sada u pelenama plae ko neoprano novoroeno dijete.

A ja ve gledam Sunce!Plameni bijelci sunani ko zlatni oklopi svijete,

povrh svih kriza, povrh sve krvi, povrh svih buna.O, ja ve gledam Sunce! Ljudi! Bijelu, goruu, toplu, veliku zvijezdu!


44/44


Sunce!Ulica se dalje valja i ne slua glas Onoga koji vapije, i

nadvikuje Njegovu Pjesmu:Dua je naa prljava od masti, krvi, lai, crnila i asignatai svaka nova rije opet je nova la.U rakiji, cekinu, trubi gori vraja dra.Ulica himnu urla Teletu od Zlata,Ulica smije se Glasu koji samotan vapi,Ulica dalje plee, valja se, vie i mota,o, dua je Ulice prljava od krvi i od banknota!

Glas Onoga koji vapije:Svi idu samo. Prolaze. I ovjek stoji sam.I vjeno sam.I vjeno sam.Zaludu pjevat Suncu u magli jesenjoj.to mare ljudi za boju svjetiljku,u guvi kasarne i mirisu karbola,kad ocal blista kaciga srednjovjekovnih patrola.to ljudi mare za boju svjetiljku?Svi idu samo. Prolaze. I ovjek stoji sam.I vjeno sam.

"Ulica u jesenje jutro", Simfonina pjesma, "Plamen", Zagreb, I/1919 (15.IV), br. 8, str. 38-51.

krleza - simfonije

Documents