Wolfgang Merkel: Transformacija politikih sustava

1. Tipologija politikih sustava2

Wolfgang Merkel: Transformacija politikih sustava1

I. Teorija 1. Tipologija politikih sustava

Politiki sustav je funkcionalno specijalizirani parcijalni sustav kojemu je zadaa osigurati preivljavanje cijelog drutva posredstvom drutveno obvezatne raspodjele vrijednosti i dobara (Easton). Potrebna su mu posebna sredstva dravne sile i sankcija kako bi mogao ispunjavati tu funkciju. Monopol legitimnog fizikog nasilja (Weber) pripada dravi kao unutarnjoj organizacijskoj jezgri politikog sustava Politiki sustav kao manifestacija politike vladavine Klasifikacija oblika drave i vladavine kao ishodite znanosti o politici Aristotel: a) samovladavina (monarhija/tiranija), vladavina malobrojnih (aristokracija/oligarhija) te vladavina mnogih (politeia/demokracija) Machiavelli: republika i kneevina Montesquieu: republika (aristokratska/demokratska), monarhija i despocija Tipoloka podjela pol. sustava veberovski idealni tipovi Kriteriji klasifikacije s obzirom na sredinje aspekte vlasti u pol. sustavu:1. legitimacija vlasti: kako i u kojem opsegu se vlast legitimira narodna suverenost, mentaliteti (nacionalizam, patriotizam, svjetonazor)2. pristup vlasti: kako je ureen pristup vlasti birako pravo bez ili s ogranienjima3. monopol na vlast: tko donosi politiki obvezujue odluke demokratski legitimirane instance ili pak izvanustavni akteri4. struktura vlasti: podjela vlasti ili jedan nositelj5. pretenzije na opseg vlasti: pretenzija na opseg vlasti ograniena ili ne6. nain vladanja: obavljanje vlasti u skladu s naelima pravne drave ili protivno njima

Obiljeja demokratskih i autokratskih sustavaAutokracija

Demokracija

Totalitarni reimAutoritarni reimDefektna demokracijaDemokracija pravne drave

Legitimiranje vlastisvjetonazormentalitetinarodna suverenostnarodna suverenost

Pristup vlastizatvoren (aklamacijski plebisciti umjesto opeg birakog prava)restriktivan (birako pravo, no izbori su ogranieni li nisu pluralistiki, slobodni i poteni)otvoren (univerzalno birako pravo)otvoren (univerzalno birako pravo)

Pretenzija na opseg vlastineograniena (totalna)obuhvatnaograniena, definirana u skladu s pravnom dravom, ali naruava graniceograniena, definirana u skladu s pravnom dravom, definirane i zajamene granice

Monopol vlastivoa/stranka (bez legitimacije demokratskim izborima i demokratskim ustavom)voa/oligarhija (bez ili uz djelominu izbornu legitimaciju)autoriteti legitimirani izborima i demokratskim ustavom, no katkad ogranieni akterima vetaautoriteti legitimiratni izborima i demokratskim ustavom

Struktura vlastimonistikapolupluralistikapluralistikapluralistika

Nain vladanjasamovoljan, sustavno represivan, teroristianogranieno represivannaruena pravna dravapravna drava

Tipovi politikih sustavaKontinuum politikih sustava

Politiki sustavi tijekom vremena mogu mijenjati svoj karakter, u kontinuumu politikih sustava postoje meuzone i preklapanja te ponekad nije lako odrediti granicu izmeu defektnih demokracija i autoritarnih reima, kao niti izmeu autoritarnih i totalitarnih reima

1.1. Demokratski sustavi

Ishodite demokracije u grkim gradovima-dravama, vladavina demosa kao politikog naroda, pitanje tko je ukljuen u demos, demokracija kao sredstvo ostvarivanja jednakosti pred zakonom (isonomia) Od poetne ekskluzivne demokracije (iskljuenost robova, meteka i ena) povijesnim je razvojem nastala moderna inkluzivna demokracija1.1.1. Poliarhije

Elementarna obiljeja demokracije (Dahl): otvoreno natjecanje za politike dunosti i dostatan prostor za politiku participaciju svih graana 3 mogunosti koje jame odgovornost vlasti prema preferencijama jednakih graana: 1) mogunost da oblikuju svoje preferencije, 2) mogunost da svoje preferencije pojasne sugraanima i vlasti pojedinanim i kolektivnim djelovanjem te 3) dunost vlasti da jednako vrednuje sve preferencije, neovisno o sadraju i podrijetlu 8 institucionalnih jamstava za demokraciju:1. sloboda udruivanja i koaliranja2. pravo na slobodno iskazivanje miljenja3. aktivno birako pravo4. pasivno birako pravo5. pravo politikih elita da se natjeu za glasove i potpru biraa6. sloboda informiranja7. slobodni i poteni izbori8. institucije koje pol. vlast ine ovisnom o glasovima biraa

Dahlovi kriteriji zanemaruju pitanje podjele vlasti Demokracija je sustav ureene otvorenosti ili organizirane neizvjesnosti (Przeworski), tj. rezultati politikih odluka nisu unaprijed odreeni ve nastaju kao posljedica djelovanja konkurentskih politikih snaga Poliarhija (vladavina mnogih) udaljena je od idealne demokracije, predstavlja prosjean tip demokracije, no ne ukazuje na mogue defekte

1.1.2. Usidrena demokracija

Stabilne demokracije u pravnoj dravi dvostruko su usidrene iznutra kroz meusobno osiguravanje funkcioniranja parcijalnih reima te izvana budui da parcijalni reimi omoguuju opstanak demokracije i mimo vanjskih i unutarnjih okova i destabilizacija Za razliku od izborne demokracije, pojam usidrene demokracije zahtijeva institucionalna jamstva koja osiguravaju da demokratski izabrani predstavnici vladaju prema naelima demokracije i pravne drave 5 parcijalnih reimaA. Izborni reim: aktivno i pasivno birako pravo, slobodni i poteni izbori, izabrani nositelji mandataB. Prava na politiku participaciju: sloboda miljenja, tiska i informiranja, sloboda udruivanja, graansko drutvoC. Graanska prava na slobodu: pojedinana prava na zatitu od dravnih i privatnih aktera, jednakost pred zakonom i pred sudovimaD. Podjela vlasti i horizontalna odgovornost: kontrola vlasti, meusobna institucionalna odgovornost stupova vlastiE. Djelotvorno vladanje vlasti: izabrani nositelji mandata sa stvarnom moi djelovanja, nepostojanje rezerviranih domena i protuustavnih aktera veta Unutarnja usidrenost: Demokracija kao sklop parcijalnih reima koji se meusobno podupiru, npr. B i C omoguuju A, uzajamna usidrenost jami funkcionalnu i otpornu demokraciju Vanjska usidrenost: demokracija kao cjelovit reim usidrena u okolinu1. Drutveno-ekonomski kontekst: razvijeno gospodarstvo poveava izglede za opstanak demokracije (Lipset)2. Civilno drutvo: snano civ. drut. doprinosi snazi demokr.: 1) titi od samovolje drave (Locke)2) ravnoteu izmeu autoriteta drave i civ. drutva (Montesquieu)3) kola demokracije (Tocqueville)4) proizvodi socijalni kapital (Putnam)5) stvara javnost i omoguuje kritiku (Habermas)3. Meunarodna i regionalna integriranost: uklopljenost u meunarodne, multilateralne, ekonomske ili demokratske politike integracijske sklopove jaa stabilnost i kvalitetu demokracije, povijesno najuspjenija EU

1.1.3. Defektne demokracije

Ako je neki parcijalni reim toliko oteen da mijenja logiku demokracije u pravnoj dravi, onda govorimo o defektnoj demokraciji Poremeajem u funkcionalnoj logici jednog ili vie parc. reima gube se komplementarni oslonci koji su nuni za osiguravanje slobode, jednakosti i kontrole vlasti Ekskluzivna demokracija: jedan ili vie vanih segmenata odraslih graana je iskljueno iz dravljanskog prava na univerzalne izbore, povijesni primjeri: SAD do 1960-ih, vicarska do 1971. Enklavna demokracija: sile veta (vojska, gerila, milicija, poduzetnici, veleposjednici, multinacionalke) izvukli su odreene pol. domene izvan dohvata dem. legitimiranih predstavnika, regionalno specifino za Lat. Ameriku i Jugoistonu Aziju, dominantna uloga vojske u politici Neliberalna demokracija: ograniena kontrola izvrne i zakonodavne vlasti putem sudstva, slab obvezujui uinak ustavnih normi, djelomina suspenzija ili nepostojanje prava pojedinaca na graansku slobodu, naruena pravna drava budui da svi pojedinci nisu jednako slobodni, tj. jednaki pred zakonom, najei tip defekt. dem., javlja se u svim dijelovima svijeta Delegativna demokracija: kontrola izvrne vlasti od strane zakonodavne i sudske vlasti ograniena, slab obvezujui uinak ustavnih normi, naruene kontrole podijeljenih vlasti Uzroci defekata: Put modernizacije: demokratski defekti vjerojatniji kod polumodernog puta koji proizvodi velike neravnotee u moi i posjednike klase koje demokraciju doivljavaju kao prijetnju Razina modernizacije: nia razina drutveno-ekonomskog razvoja i vea socijalna nejednakost poveavaju vjerojatnost defektne dem. Privredna konjuktura: ekonomske krize potiu defekte u nekonsolidarnim demokracijama Socijalni kapital: soc. kapital u etniki ili vjerski segmentiranom obliku pogoduje dem. defektima Civilno drutvo: slabo povjerenje oteava institucionalizaciju stranaka i asocijacija, pogoduje populizmu i karizmatinim voama Stvaranje nacije ili drave: nerijeene krize identiteta ili dravnost optereuju razvoj lib. demokracije Tip prethodnog autoritarnog reima: to je dulje bio institucionaliziran prethodni reim, to su vjerojatniji defekti u demokraciji koja mu slijedi Modus tranzicije: to je inkluzivniji kompromis elita, to vie vani akteri prihvaaju dem. pravila igre, a raste potpora stanovnitva koja legitimira sustav Politike institucije: interakcija elita i stanovnitva kroz klijentelizam, patrimonijalizam i korupciju slabi formalne institucije koje bi trebale biti nositelji demokracije Meunar. i region. ukljuenost: izostanak regionalnih mehanizama za zatitu institucija lib. dem. iri prostor za nastanak defekata, a oportunitetni trokovi takvog djelovanja su nii

1.2. Autokratski sustavi

Definiranje autokracija na temelju 6 kriterija razlikovanja pol. sustava:1. Legitimacija vlasti: vlast se ne temelji na narodnoj suverenosti, ve zahtijeva poslunost i sljedbenitvo na temelju mentaliteta ili svjetonazora 2. Pristup vlasti: aktivno i/ili pasivno birako pravo ogranieno je ili ukinuto za neke stranke ili drutvene skupine3. Monopol vlasti: nema kontrole dem. legitimiranih institucija nad dravnom vlau, dem. nelegitimirani akteri prisvajaju monopol nad vlau i silom4. Struktura vlasti: nema ogranienja vlasti i uzajamne kontrole vlasti5. Pretenzija na opseg vlasti: graanska prava su povrijeena i stavljena na raspolaganje dravnoj izvrnoj vlasti, to vea pretenzija, to vea tendencija k totalitarnom polu6. Nain vladanja: stvaranje i primjena pravnih normi ne slijedi ustavna naela i pravnu dravu

1.2.1. Autoritarni sustavi

Tri obiljeja autoritarnih sustava (Linz):1. Politiki pluralizam je ogranien, nasuprot pluralizmu u demokracijama i monizmu u totalitarnim sustavima 2. Legitimacija pomou pojedinih vrijednosti i mentaliteta (patriotizam, nacionalizam, nac. sigurnost, modernizacija), za razliku od sveobuhvatnog svjetonazora kod total. sust.3. Pol. participacija je ograniena, drutvo je demobilizirano (osim u poetnoj fazi), dok je kod total. sustava primjetna trajna, odozgo inscenirana i upravljana mobilizacija 10 temeljnih tipova autoritarne vladavine u 20. st. na temelju ideolokog zahtjeva za legitimacijom vlasti:1. Komunistiki autoritarni partijski reimi: 2 povijesne varijante kom. reima komunistika partijska diktatura i komunistika diktatura voe, kom. partija kao avangarda radnike klase i jedino legitimno sredite dravne vlasti, politbiro kao vrh vlasti, povijesni primjeri: Sovjetski Savez 1924.-1929., 1953.-1956., 1985.-1991.; kom. Poljska i Maarska, NR Kina od 1990-ih, jedini primjer kom. diktature voe: Titova Jugoslavija (1945.-1980.)2. Faistiki autoritarni reimi: postoji samo u varijanti fa. diktature voe, faistiki minimum obiljeja (Nolte): protusocijalizam, protuliberalizam, naelo voe, korporativistika ideologija i org. strukture, stranaka vojska, reakcionarni cilj kombiniran s modernim sredstvima masovne mobilizacije, potpora kapitalistikom poretku te zahtjev za totalnou u pol. pitanjima, primjeri: Mussolinijeva Italija, Hilterova Njemaka do 1938., NDH, Rumunjska pod Antonescuom, Slovaka pod Tisom3. Vojni reimi: militarizam povezan s nac. vrijednostima i tradicionalnim mentalitetima, vojska se nastoji legitimirati kao jamac patriotskih vrijednosti, mira i reda, 3 varijante: 3.a Birokratsko-vojni reimi: hunta nekarizmatinih asnika, vrijednosti nac. sigurnosti i modernizacije, npr.: Lat. Amerika 1960-ih i 1970-ih, Grka 1967.-1974., Tajland od kasnih 1930-ih do 1988., J. Koreja 1961.-1988. 3.b Vojni reimi voa: karizmatini vojni voa, pokuava uspostaviti neposredan odnos s narodom, mimo vojske, npr. Horthy u Maarskoj 1920.-1944., Pilsudski u Poljskoj 1926.-1935., Stroessner u Paragvaju 1954.-1989. 3.c Vojni reimi gangstera i gospodara rata: esto povezani s propalom dravnou i privatizacijom vojne sile uslijed dravnog vakuuma, tipini za Afriku, veinom kratkotrajni, npr. kraj Mobutova reima u Kongu, Afganistan 1990.-1995., Liberija pod Taylorom, Somalija od 1990-ih4. Korporativistiki autoritarni reimi: prisilno institucionalizirani sustav rjeavanja drutvenih sukoba (rad/kapital), 1920-te u Europi, staleko drutvo, npr. Estado Novo pod Salazarom i Caetanom u Portugalu 1926.-1974., Dollfu u Austriji 1934.-38., povremeno i djelomice i Francova panjolska i Mussolinijeva Italija5. Rasistiki autoritarni reimi: iskljuenost neke rasne/etnike skupine iz sudjelovanja u dem. procesima, npr. Juna Afrika (apartheid) i Rodezija6. Modernizacijski autoritarni reimi: vojni reimi u Lat. Americi i Istonoj Aziji (J. Koreja), jednostranaki reim na Tajvanu, postkolonijalna Afrika (Alir, Libija, Tanzanija), pokuaj poticanja zakanjelog stvaranja nacije i drutveno-ekonomske modernizacije, esti karizmatini voe, npr. Atatrk u Turskoj 1920.-1938., Pern u Argentini 1946.-1955., Naser u Egiptu 1954.-1970., Ben Bela u Aliru 1963.-1965., Pinochet u ileu 1973.-1990.7. Teokratski autoritarni reimi: integralno tendiraju totalitarizmu i prodiranju svjetonazora u sve pore ivota, ba kao i komunistiki reimi, npr. Iran, talibanski Afganistan, Tibet do pripojenja Kini, poseban sluaj Saudijske Arabije8. Dinastijski autoritarni reimi: pristup vlasti na dinastijskom naelu, 2 varijante ustavna (Engleska od 17.-20. st.) i neustavna monarhija, srastanje izvrne i zakonodavne vlasti u osobi kralja, npr. Maroko i Jordan9. Sultanistiki autoritarni reimi: personalistiko vladanje, vladavina obiteljskog klana s elementima autoritar. i totalitar. sustava, totalitarni oblik: kasni Ceauescu u Rumunjskoj, autoritarni oblik: zaljevski eikati, Brunej10. Rentijerski autoritarni reimi: glavna legitimacija izvire iz rentijerskih prihoda, npr. od nafte, nositelji vlasti esto dinastijski sultanistiki monici, katkad vojnici i mule

Prijelazni oblici, npr. poluautoritarni reimi na putu u demokraciju te predtotalitarni reimi na putu u totalitarizam

1.2.2. Totalitarni sustavi

Etatistiki aspekt protuliberalizam i protupluralizam Akcijski aspekt radikalizam neogranienog militantnog vladanja voe u sklopu etatistikog oblika vladavine Totalitarizam kao naelo neogranienog vodstva nad onima kojima se vlada, ukljuujui njihovu pol. egzistenciju, svakodnevicu i svijest Totalitarna vladavina dokida slobodu (H. Arendt) Politika vlast nije vezana uz norme, dravni aparat samo je dio sredstava vladavine 6 kriterija za definiranje totalitarnih sustava (Friedrich i Brzezinski):1. Ideologija koja obuhvaa cijeli sustav te ima jasan cilj prema kojem eli voditi drutvo2. Jedna masovna stranka s voom i centralistiko-hijerahijskom zapovjednom strukturom3. Sustav terora4. Medijski monopol5. Monopol na oruanim snagama6. Centralno upravljanje gospodarstvom

Problematinost kriterija koji ne daju jasnu sliku kada i u kojim uvjetima je koji reim bio i koliko totalitaran, problem razlike idealnog tipa totalitarnog sustava i realnih pojavnih oblika komunistikih i faistikih diktatura

1.2.3. Tipovi totalitarnih sustava

Komunistiki totalitarni sustavi: pristup vlasti potpuno zatvoren, iskljuiva uloga partije i njenog politbiroa, nema politikog, drutvenog i gospodarskog pluralizma, represija i teror nad opozicijom, poetne partijske diktature esto postaju diktature voa, npr. Staljinov SSSR 1929.-1953., Maova Kina 1949.-1976., Kamboda Pola Pota 1975.-1979., S. Koreja, Albanija pod Enverom Hoxhom 1946.-1985., Ceauescuova Rumunjska 1974.-1990.; partijske diktature mogu biti autoritarne (Poljska, Maarska) ili totalitarne (SSR, I. Njemaka), diktature voa u pravilu totalitarne, ponekad uz sultanistike crte (Rumunjska, S. Koreja) Faistiki totalitarni reimi: struktura vlasti monistika, pristup potpuno zatvoren, pretenzija na totalan opseg vlasti, nain vladanja teroristiki, jedini povijesni primjer Hilterova Njemaka Teokratski totalitarni reimi: islamistiki fundamentalizam tei totalnom opseg vlasti, no ne postoji povijesni primjer ovakvog reima Nejasnoa odreivanja totalitarnog sustava, ak i uz promatranja vremenskog razvoja njegovih elemenata (Sartori) ima za posljedicu da je on vie idealan (polarni) tip vladavine, dok je realno ekstremni podtip autokratskih sustava

2. Stabilnost politikih sustava

Odreivanje stabilnosti/nestabilnosti sustava na temelju njegovih strukturnih (institucije) i proceduralnih (postupci) sastavnica Sposobnost preivljavanja politikog sustava ovisi o svladavanju 5 izazova (Almond):1. politika i drutvena integracija (integracijski kapacitet)2. mobilizacija resursa (mobilizacijski kapacitet)3. odravanje mirnih odnosa s drugim dravama (kapacitet za meun. prilagodbu)4. sudjelovanje stanovnitva u procesu pol. odluivanja (participacijski kapacitet)5. Raspodjela drutvenog proizvoda pomou izvantrinih mjera socioekonomskih politika (distribucijski kapacitet) Mehanizam odravanja politikog sustava (Easton, Almond i Powell): Input: lojalnost masa, potpora graana (supports) kako bi pol. sustav pretvorio zahtjeve (demands) u odluke i primijenio ih (outputs) 4 procesne funkcije pretvaranja zahtjeva u odluke: artikulacija interesa, agregacija interesa, oblikovanje politike (policy making) i primjena politike uz moguu kontrolu (ustavni sud, upravni sud) Procesne funkcije su nadsvoene funkcijama sustava socijalizacijom, regrutacijom elita i drutvenom komunikacijom 3 temeljne policy funkcije: extraction (izvlaenje poreza), regulation (ureenje ponaanja i odnosa), distribution (raspodjela materijalnih dobara) Output, tj. outcome (materijalni rezultat politike) i input povezani su povratnim mehanizmom (povratnom informacijom) Nezadovoljavajui output smanjuje input aktivne potpore graana sustavu Potpora: specifina (utilitaristika) potpora reagira na rezultate djelovanja sustava, tj. percepciju materijalnog blagostanja i sigurnosti, difuzna (afektivna) potpora odnosi se na naelno priznavanje i legitimnost pol. sustava

2.1. Unutarnja stabilnost demokratskih sustava

Demokracije, za razliku od autokracija, kroz slobodne izbore imaju institucionalizirani mehanizam feedbacka koji potie stalan proces uenja Ograniena pretenzija na opseg vlasti u demokraciji te stoga drugi parcijalni drutveni sustavi kultura, pravo, znanost, sami sebe prilagoavaju zahtjevima okoline na temelju vlastitih komunikacijskih kodova Stabilnost demokracija ovisi o stupnju drutveno-ekonomskog razvoja i naelnom suglasju elita o pravilima igre Demokratski polulojalne ili nelojalne elite uz pojavu ekonomskih, socijalnih ili vanjskopolitikih izazova mogu dovesti do propasti demokracije, npr. Weimarska Njemaka 1918.-1933., meuratna Austrija 1919.-1934., panjolska u graanskom ratu 1931.-1936. te ile 1932., 1970.-1973. Ukoliko demokracije preive prvih 15 godina, u pravilu opstaju Demokracija je jedina vrsta poretka koja ne mora mijenjati naelni oblik ni uslijed velikih promjena u ekonomiji, drutvu i kulturi (Linz)

2.2. Unutarnja nestabilnost autokratskih sustava

Normativna razina legitimacije: kratkorono i srednjorono funkcionira, no na dugi rok protuliberalizam, protuindividualizam, protuparlamentarizam, rasizam, marksizam-lenjinizam i dr. ne mogu proizvesti vjeru u legitimnost Komunistike diktature s vremenom sve suoene s presuivanjem marksistikog ideolokog izvora legitimnosti uslijed izostanka obeanih socioekonomskih rezultata Desne diktature koje su obeavale blagostanje i sigurnost gube povjerenje graana nakon to ekonomski uspjeh izostane, privremeni ekonomski uspjeh pak proizvodi nove samosvjesne srednje slojeve i radnike koji trae pol. prava i demokraciju iroka pretenzija na opseg vlasti stvara otuenje graana od obnaatelja dunosti i ini nositelje vlasti posljedino odgovorne za neuspjehe na svim drutvenim poljima, funkcionalna dediferencijacija osobito vidiljiva kod komunistikih reima, uinkovitost podreena ideolokoj ispravnosti Djelatna razina legitimacije: sustav postaje trom uslijed nemogunost uenja i izostanku povratne informacije graana o uincima sustava Demokracije su mnogo stabilnije od diktatura, uspjene modernizacije u diktaturama u pravilu vode k demokratizaciji, iznimka: Singapur Kod dohotka veeg od 6000$ demokracija opstaje ma to se dogodilo (Przeworski)

3. Pojmovi transformacije

Istraivanja transformacija iznjedrila su mnotvo preklapajuih i pomalo difuznih pojmova: tranzicija, promjena, transformacija, promjena reima, demokratizacija i sl.

3.1. Vlada, reim, drava, sustav

Vlada: prva promjena vlade kljuna za mlade demokracije, no druga promjena vlade pokazuje povjerenje politikih voa u demokraciju i prihvaenost iste u drutvu (Huntington), vlade se mogu mijenjati i u autoritarnim i totalitarnim sustavima, nema promjene vlasti, no moe doi do promjene pravca, promjene vlada u diktaturama mogu biti izraz ili uzrok krize (Maarska 1956., SSR 1968.) Reim: formalna i neformalna organizacija sredita pol. vladavine i odnosa s cijelim drutvom, reim odreuje pristup pol. vlasti, odnose moi meu elitama te odnos vladajuih prema onima nad kojima vladaju, uspjena institucionalizacija reima daje mu trajnost, demokracije i autokracije se razliku prema karakteru svojih reima (org. vlasti, odnos nositelja vlasti i podanika) Drava: trajna struktura vladavina koja u svojoj jezgri ukljuuje legitimna ili nelegitimna sredstva prisila nuna za vladanje drutvom, promjenom reima sam organizacijski oblik drave ostaje isti ili slian, dok se mijenjaju definicije onoga to je legitimna ili nelegitimna primjena sredstava prisile, tj. mijenjaju se norme i naela, a formalne strukture vladanja (drava) ostaju netaknute, tranzicije Sustav: obuhvaa vladu, reim i dravu, tranzicija u J. Europi i Lat. Americi zahvatila je samo pol. reim, u I. Europi mijenjale su se i gosp. strukture i drutveni mentaliteti te stoga promjena sustava bolje opisuje tu istodobnu transformaciju, pojam sustava pogodan za istraivanje legitimnosti i stabilnosti i prouavanje razina difuzne i specifine potpore poretku

3.2. Mijenjanje reima, promjena reima, tranzicija i transformacija

Mijenjanje reima: poinju se mijenjati temeljni naini funkcioniranja i strukture poretka vladavine, proces je evolucijski, npr. procesi demokratizacije nastali dogovorom vojnih i civilnih elita u panjolskoj 1975.-78., Brazilu 1978.-85., Urugvaju 1980.-85., Tajvanu 1986.-1994. i J. Koreji 1985.-1987. Mijenjanje reima moe i stabilizirati sustav kod izostanka drugih unutarnjih i vanjskih imbenika poremeaja, npr. Maarska 1956. i SSR 1968. Ako mijenjanje reima ukljuuje i drutveno-ekonomske odnose, govorimo o promjeni sustava Promjena reima i sustava: nastupa kada se naelno promijeni pristup vlasti, struktura vlasti, pretenzija na opseg vlasti i nain vladanja u nekom reimu, kod hibridnih reima i defekt. demokracija moemo govoriti o zaustavljenoj ili nepotpunoj promjeni reima Tranzicija: prijelaz iz autokratskih u dem. sustave (O'Donnell, Schmitter i Whitehead), naglasak na ulozi aktera u prijelazu u dem., sustavna periodizacija procesa tranzicije Transformacija: vii pojam za sve oblike, vremen. strukture i aspekte mijenjanja sustava i promjene sustava

4. Teorije transformacije

4.1. Teorije sustava

Rana socioloka teorija sustava (Parsons), autopoietiki obrat (Luhmann) i teorija modernizacije

4.1.1. Parsonsova teorija sustava

Razvoj od trad. do modern. drutava temeljen na funkcionalnoj diferencijaciji parcijalnih drutvenih sustava 4 sredinja funkc. sustava: ekonomija (prilagodba), politika (ostvarenje cilja), drutvena zajednica (integracija) i kultura (odranje vrijednosnih obrazaca) Evolucijske univerzalije koje osiguravaju prilagodbu sustava okolini: birokracija, trite, univerzalistike pravne norme, dem. udruivanje i slobodni izbori, demokracija najuspjenije posreduje i stvara konsenzus meu izdiferenciranim elementima drutva Stabilnost pol. sustava ovisi o funkcionalnoj diferencijaciji i zadovoljavajuoj legitimaciji oblika pol. vladavine to je jae totalitarno prodiranje politike u drutvo, to se snanije sprjeava funkcionalna diferencijacija parcijalnih drutvenih sustava

4.1.2. Luhmannova autopoietina teorija sustava

Nasuprot Parsonsovoj ideji o hijerarhijskom poloaju pol. sustava nad ostalim parcijalnim drut. sustavima: nijedan funkcionalni sustav ne moe nadomjestiti neki drugi, odn. zamijeniti ga ili rasteretiti Ukoliko komunikacijski kodovi jednog (npr. pol. sust) parcijalnog sustava represivno preseu u drugi, dolazi do dediferencijacije, tj. odustajanja od prednosti funkc. diferencijacije koja je nuna za podizanje eficijentnosti Autopoiesis oznaava komunikacijski kd koji parc. sustav sm generira te koji jami racionalnost unutar parcijalnog sustava, a biva naruen uslijed presezanja pol. sustava Kriza eficijentnosti dovodi do krize legitimnosti koja potkopava stabilnost sustava

4.1.3. Teorija modernizacije

to je nacija bogatija, vee su anse da e se demokracija odrati (Lipset) Razina gosp. razvoja najvanija je pojedinana varijabla koja objanjava stupanj demokratizacije neke zemlje Komponente koje stoje iza visokog BDP-a per capita: razina obrazovanja, stupanj urbaniziranosti, tehn. sredstva informiranja/komuniciranja velika vertikalna mobilnost, brojni srednji sloj, radnika klasa koja nije egzistencijalno ugroena razmjerno egalitarne drutv. vrijednosti visoka razina org. i participacije u klubovima/udrugama Ekonomski razvoj uzrokuje porast razine obrazovanja i demokratiniju pol. kulturu, to pak doprinosi umjerenijim i racionalnijim stavovima i pol. stilu Vii prihodi irokih dijelova stanovnitva ublaavaju klasnu borbu i otupljuju pol. ekstremizam, graani su spremniji na participaciju u civ. drutvu ime se vjebaju demokraciji Siromatvo je najvea prepreka razvoju demokracije (Huntington) Egzogena teorija modernizacije (Przeworski) odbacuje klasinu (endogenu) teoriju modernizacije koja govori da se s rastom BDP-a poveava ansa za demokraciju, nego govori da se nakon etabliranja demokracije ona uvruje i stabilizira s rastom BDP-a Gosp. rast uvijek legitimira demokracije, u autokratskim reimima on stvara drutvene aktere koji zahtijevaju demokratizaciju, a ukoliko izostane, stvara gubitak legitimnosti autokr. reima Teorija modern. ne objanjava poetak i uzroke demokratizacije u slabije razvijenim drutvima niti objanjava slom demokracija u razmjerno vrlo razvijenim drutvima (Njemaka i Austrija 1930-ih) Torija modern. ne govori o ulozi aktera u konkretnom povijesnom trenutku niti uzima kulturne imbenike u ozbir

4.2. Strukturalistike teorije

4.2.1. Neomarksistiki strukuralizam

Uspjeh/neuspjeh procesa demokratizacije kao posljedica dugoronih pomicanja u strukturama moi u drutvu (Barrington Moore) Postoji vie puteva u modernizaciju drutva Uspostava demokracije ovisi o 5 imbenika:1. Raspodjela moi unutar elita2. Ekonomska osnovica gornjeg agrarnog sloja3. Konstelacija klasnih koalicija4. Raspodjela moi meu klasama5. Samostalnost drave naspram dominantnih klasa Graanstvo kao pokretaka snaga demokratskog razvoja Revizija Moorea (Rueschemeyer):1. Klasne strukture i koalicije: zemljoposjednici kao prepreka, a radnitvo kao motor demokratizacije2. Odnos moi izmeu drave i civ. drutva: to dravne elite kontroliraju vie resursa neovisno o gospod. elitama, vjerojatnija je autokracija, osobito je vaan civilni nadzor nad represivnim aparatom koji u protivnom postaje akter veta naspram demokracije

4.2.2. Teorem o disperziji moi

Naglasak na izvorima moi (Vanhanen) to su izvori moi u drutvu raspreniji, vii je stupanj njegove demokratizacije Demokracija nastaje kao racionalni kompromis elita i skupina u drutvu Indeks izvora moi disperzija privrednih, kognitivnih i profesionalnih resursa u drutvu

4.3. Kulturalistike teorije

Religijsko-kulturne tradicije odreuju uspjeh demokratizacije jer za razliku od pol. institucija (institutional engineering) i drutv. struktura (social engineering) nisu podlone kratkorono usmjerenim promjenama (Huntington)

4.3.1. Religijsko-kulturni tipovi civilizacije

Fundamentalistika religijska kultura sprjeava irenje normi i naina ponaanja koji podupiru demokraciju 8 tipova civilizacije (Huntington) i njihova sklonosti k demokraciji:1. Zapadna kultura (liberalizam, protestantizam)2. Latinskoamerika kultura (katolianstvo)3. Japanska kultura4. Slavensko-pravoslavna kultura5. Hinduistika kultura6. Afrika kultura7. Konfucijanska kultura8. Islamska kultura Konfucijanska kultura: Argumenti protiv dem. (Huntington): skupina iznad pojedinca, autoritet iznad slobode, tradic. odgovornost iznad prava, harmonija iznad konfliktnog nadmetanja Argument za dem. (Fukuyama): naglasak na obrazovanju, razmjerna tolerancija, razmjerna egalitarnost, najvia vrijednost je obitelj, koja titi od pretenzija drave Islamska kultura: islamizam kao fundamentalistika verzija islama protuslovi demokraciji, ukoliko politika ovisi od nevremenski vaeim dogmama, a ne o demokratski promijenjivim preferencijama, demokracija u islamskoj kulturi nije mogua, sekularna Turska kao izolirani sluaj, primjeri umjerenog islama i demokracije u Maliju i Indoneziji Islam ne protuslovi openito demokraciji, no njegova suvremena, dominantna fundamentalistika varijanta da

4.3.2. Socijalni kapital

Drutvene vrijednosti, socijalne tradicije i povijesna iskustva zajednice dugoronim angamanom u civ. drutvu akumuliraju se u soc. kapitalu (Putnam) Socijalni kapital stvara povjerenje i pospjeuje drutv. suradnju te time jaa demokratske institucije

4.4. Teorije aktera

Neodreenost pol. djelovanja s obzirom na tijek i ishod promjene sustava, naglasak na djelatnim akterima u danom trenutku Odluka za ili protiv demokracije je situacijski odreena Drutveno-ekonomske strukture, pol. institucije, me. utjecaji i povijesna iskustva daju samo kontekst za djelovanje aktera, tj. elita koje su demokratski/autokratski nastrojene

4.4.1. Deskriptivno-empirijske teorije aktera

Naglasak na promjenjivim konstelacijama aktera u pojedinim fazama transformacije (O'Donnell, Schmitter, Whitehead) Uspjean tijek prvih faza liberalizacije i demokratizacije ovisi o ovim konstelacijama aktera i interesa: Rascjep na tvrdolinijae i mekolinijae unutar autokratskog reima Mekolinijai stjeu prevlast ili uvjeravaju tvrdolinijae da strategija liberalizacije moe uspjeti Drutvo koristi ogranieno otvaranje autokr. reima za oblikovanje opozicijskih potencijala Reformske snage starog reima i umjerena opozicija sklapaju liberalizacijsku/demokratizacijsku koaliciju, demokracija postaje stvarna alternativa postojeem sustavu Reformske snage uspijevaju neutralizirati vetovski potencijal tvrdolinijaa Umjerene snage u opozicijskim redovima Ustavni i politiki akt kao plod suradnje dem. opozicije i umjerenih snaga reima

4.4.2. Pristup racionalnog izbora

Liberalizacija autokratskog sustava kao niz promjenjivih stratekih situacija (Przeworski) Uspjena transformacija je rezultat racionalnog djelovanja aktera Djelovanje aktera esto temeljeno na krivim procjenama vlastite snage Liberalizacija obino poinje tada kada mekolinijai misle da mogu odozgo upravljati transformacijom Mladu demokraciju omoguuju demokratski dvojbena sredstva paktovi i dogovori elita Modeli teorije igra mogu bolje objasniti racionalne raunicie, suradnje i koalicije aktera te stoga imaju poopivi prognostiki potencijal

4.5. Teorijska sinteza

Teorije sustava i teorije aktera imaju razliite objekte analize te ne mogu zadovoljavajue objasniti poetak, tijek i rezultat promjena sustava Stoga su im potrebne poveznice u razmatranjima kultura, struktura i institucija Nemogue je neovisno o kontekstu odluiti imaju li najvaniju ulogu strukture, kulture ili akteri Sustavske, strukturalistike i kulturalistike teorije daju okvir i pretpostavke za razmatranje na temelju teorije djelovanja, tj. teorije aktera

5. Mase i elite u transformaciji

5.1. Uloga masa i elita u literaturi o transformaciji

Elite kao sredinji akter u uspostavi, stabilizaciji i destablizaciji demokracije (Rostow) Uloga elita u promjenama sustava (Linz i Stepan, O'Donnell, Schmitter i Whitehead) Ponaanje elita kljuno za objanjenje uspjeha/neuspjeha procesa demokratizacije, ona uspjeva kod kompromisa elita, kod izostanka kompromisa prijeti povratak u autoritarni poredak ili stvaranje hibridnih reima

5.2. Uloga masa i elita u fazama transformacije

Mobiliziranje masa najjae u poetnoj fazi promjene sustava Vrhunac drutvene mobilizacije zavrava na kraju faze demokratizacije, tj. ustavnim etabliranjem dem. institucija Usvajanjem novih ustavnih normi i uspostavom dem. institucija popunjava se vakuum vlasti, procesi se kanaliziraju, to suuje mogunost djelovanja drutvenih pokreta Konstituiraju se i konsolidiraju novi pol. akteri stranke, parlamenti, vlade, nastaju nove elite koje donose usmjeravajue pol. odluke Otrenjujui uinci o spoznatim granicama utjecaja drutv. mobilizacije, povlaenje graana iz res publicae u res privatae Stupanj sudjelovanja masa u procesu transformacije ne govori nita o izgledima za konsolidaciju demokracije

6. Faze transformacije

Promjena sustava kao interval izmeu starog i novog pol. sustava Dediferencijacija starih i rediferencijacija novih institucija 3 faze promjene sustava: 1) kraj autokratskog reima, 2) institucionalizacija demokracije i 3) konsolidacija demokracije Poetku promjene sustava treba dodati jo 2 razdoblja: predautokratska iskustva s demokracijom i autokratski sustav Analiza transformacije mora na poetku odrediti karakter autokratskog sustava jer on odreuje kasnije faze promjene sustava

6.1. Kraj autokratskog sustava

6.1.1. Uzroni kompleksi

2 temeljne dimenzije u analizi sloma autokratskih sustava strukture i djelovanja Strukture definiraju koridor djelovanja aktera

6.1.1. Uzroci unutar sustava

Kriza legitimnosti zbog ekonomske neeficijentnosti: propala modernizacija dovodi reim u krizu legitimnosti, svaka reakcija reima postaje rizina, bilo da se radi o liberalizaciji (Poljska, Rusija), bilo o represiji (DDR, SSR, Rumunjska) kao odgovoru na krizu legitimnosti Kriza legitimnosti zbog ekonomske eficijentnosti: uspjeh modernizacije dovodi do rasta obrazovanja, promjene u sektorskoj sturkturi i stoga u drutvenoj strukturi tako da nestaje pasivno seosko stanovnitvo kao oslonac autoritarnih reima, a uspinju se samosvjesni srednji slojevi koji zahtijevaju vie pol. prava, npr. panjolska 1970-ih, Tajvan i J. Koreja 1980-ih te Tajland i Indonezija 1990-ih Kriza legitimnosti zbog kljunih dogaaja: smrt dikatora (Franco 1975.), sukobi unutar elita reima (J. Koreja 1980-ih), korupcijski skandali (zavrna faza Marcosova reima na Filipinima), saznanja o krenju ljud. prava u Argentini 1980-ih i J. Africi 1990-ih, dramatini uinici kada se poklope s dugoronim latentnim problemima legitimnosti

6.1.2. Uzroci izvan sustava

Poraz u ratu: poraz u ratu protiv demokracije koja onda uvodi i nadzire demokratizaciju (Njemaka, Italija, Japan 1945.), poraz u ratu i demokratizacija bez vanjskog upliva (Grka 1974., Argentina 1983.), humanitarne intervencije (Srbija/Kosovo, Afganistan, Irak), propast autokratske okupacije kao uvod u redemokratizaciju (Nizozemska, Norveka 1945.) Izostanak vanjske potpore: slom komun. reima u I. Europi nakon odustajanja SSSR-a od Brenjevljeve doktrine, slom vojnih diktatura u Lat. Americi nakon prestanka amerike potpore krajem 1970-ih Uinak domina: vremenski koncentrirani regionalni valovi (desne diktature J. Europe 1970-ih, vojni reimi Lat. Amerike krajem 1970-ih, komun. reimi I. Europe 1989.), pojaavajui uinak meunarodne okoline i propasti srodnih i isprepletenih reima

6.1.4. Procesni oblici

6 idealtipskih procesnih oblika smjene autokratskih sustava Dugotrajna evolucija: postupna demokratizacija, prvi val demokratizacije kroz irenje birakog prava i uspostavu slobodnih izbora te odgovornost vlade parlamentu, 19. i 20. st., SAD, N. Zeland, Australija, Finska, Norveka, V. Britanija Promjena sustava kojom upravljaju elite starog reima: stare elite odreuju ne samo tijek promjene, ve i strukture novog dem. sustava, mogue kada stare elite jo posjeduju resurse pol. moi, a opozicija je slaba, npr. panjolska, Brazil, Paragvaj, Tajvan, Meksiko, Bugarska i Rumunjska Odozdo iznuena promjena sustava: mobilizirana javnost prosvjeduje i trai odlazak stare elite, a represija ne obeava uspjeh, npr. Portugal, uvjetno reeno i Filipini, DDR, ehoslovaka Pogodbena promjena sustava: pat stanje izmeu reimskih elita i opozicijskih snaga, niti jedna strana ne moe jednostrano nametnuti svoju agendu, dolazi do pregovora o novom obliku pol. vlasti, niz paktova i kompromisa raa novi sustav, od poetka nije zajamen uspjeh dem. projekt, jer tvrdolinijai mogu zaustaviti mekolinijae u pregovorima s opozicijom, pregovori nastaju na upitan i nedemokratski nain jer stare elite nemaju (vie) legitimnost, a dem. opozicija ju jo nije stekla, pr. Urugvaj 1985., J. Koreja 1986., Poljska 1988., Maarska 1989., Tajland 1992. i J. Afrika 1994. Kolaps reima: nagli slom autokratskog sustava, stari vlastodrci se uklanjaju, kolaps esto povezan s porazom u ratu, npr. Italija, Njemaka, Austrija, Japan, Grka i Argentina Raspad drave i osnutak novih drava: raspad autoritarnog ili totalitarnog imperija, nove drave vide priliku za novi dem. poetak, raspad Habsburke Monarhije, SSSR-a i SFRJ-a, konsolidirane demokracije nastale nakon raspada kom. vienacionalnih drava: Slovenija, Hrvatska, Litva, Latvija, Estonija

6.2. Demokratizacija

Demokratizaciji ne mora uvijek prethoditi liberalizacija, to je sluaj samo kod dugotrajne evolucije, odozgo upravljane promjene te paktovske promjene

6.2.1. Institucionalizacija demokracije

Liberalizaciju moemo shvatiti kao proces koji se protee od posljednje faze autokratskog reima pa do poetka dem. konsolidacije Demokratizacija je proces u kojemu neograniena i nekontrolirana pol. vlast jedne osobe ili skupine biva smjetena u institucionalizirane postupke koji izvrnu vlast ograniuju, kontroliraju te ine odgovornom (Rb) U procesu institucionalizacije akteri stvaraju pravila prema kojima i sami trebaju postupati te su ona nerijetko odraz situacijski odnosa moi, ali i dugoronih normativnih predodbi o optimalnim institucijama pol. zajednice

6.2.2. Geneza demokratskih sustava vlasti

Demokratski sustavi vlasti sustavno se razliku na temelju odnosa izmeu zakonodavne i izvrne vlasti (Sartori) 4 tipa sustava vlasti (Shugart):1. Predsjedniki sustav vlasti: predsjednika kao efa vlade izravno biraju graani, vlada nije ovisna o parlamentarnoj veini niti ga moe raspustiti2. Predsjedniko-parlamentarni sustav vlasti: dvoglava izvrna vlast, predsjednik nominira premijera i moe opozvati ministre i cijeli kabinet i mimo parlament. veine, parlament moe glasati o nepovjerenju vladi, no predsjednik moe uloiti veto, pa i raspustiti parlament3. Parlamentarno-predsjedniki sustav vlasti: dvoglava izvrna vlast, predsjednik ne moe otpustiti vladu i njenog efa protiv parlament. veine4. Parlamentarni sustav vlasti: parlament suveren u izboru i opozivu vlade, dravni poglavar nema samostalnih ovlasti u tvorbi vlade i rasputanju parlamenta, niti moe utjecati na zakonodavni proces U J. Europi etablirali su se iskljuivo parlamentarni, a u Lat. Americi predsjedniki sustavi U I. Europi nalazimo sva etiri sustava vlasti 4 objanjenja:1. historijsko-ustavna objanjenja: vrsta i oblik ustava kao posljedica konkretnog povijesnog iskustva zemlje, normativnih uvjerenja ustavotvoraca i drutvenih posebnosti2. procesno orijentirana objanjenja: proces promjene povezan s konkretnim oblikom nastajueg sustava vlasti3. perspektiva teorije aktera: ustav i oblik vlasti rezultat su racionalnih strategija aktera koji pokuavaju maksimizirati svoju korist4. objanjenje o uvozu: ustav i oblik vlasti oblikuju se po uzoru na uspjene demokracije Predsjedniki sustavi u Lat. Americi rezultat su povijesnog iskustva, ali i amerikog uzora, tj. uvoza Polupredsjedniki sustavi rezultat su pat stanja u politikoj moi (procesno orijentirano, perspektiva teorije aktera), npr. Poljska, Rumunjska, Litva, Rusija Pogodbene promjene sustava mogu izroditi i parlamentarne sustave, npr. panjolska i Maarska Parlamentarni sustavi esti kod osnivanja novih drava eka, Slovaka, Estonija, Latvija, Makedonija, dominantna uloga dem. opozicije Vana uloga parlamentarne tradicije u J. Europi

6.3. Konsolidacija

Konstitutivni izbori kao poetak konsolidacije, no bolji oznaitelj je donoenje novog, tj. revizija starog ustava Negativna konsolidacija: nijedan akter ne trai ciljeve i interese izvan dem. institucija Pozitivna konsolidacija: obrasci stavova, vrijednosti i ponaanja graana i elita odraavaju stabilnu vjeru u legitimnost demokracije 4 razine konsolidacije:1. Ustavna konsolidacija: makrorazina (strukture), definiranje ustavnih pol. institucija dr. poglavar, vlada, parlament, sudstvo, izborni sustav2. Predstavnika konsolidacija: mezorazina (akteri), teritorijalno (stranke) i funkcionalno (interesna udruenja) predstavljanje interesa, konstelacije i djelovanje aktera konsolidiraju norme i strukture na prvoj razini3. Konsolidacija ponaanja: mezorazina (neformalni pol. akteri), vojska, zemljoposjednici, financ. kapital, radikal. pokreti i skupine4. Konsolidacija graanskog drutva: mikrorazina (graani), izgradnja graan. kulture kao socijalno-kulturnog temelja demokracije, moe trajati desetljeima (Italija, Njemaka, Austrija, Japan), zapeaena smjenom generacija

6.3.1. Ustavna konsolidacija

Dominantna uloga ustava, prvi put se reducira neizvjesnost ponaanja aktera Utvrivanje postupaka u procesima odluivanja Obvezujue norme i institucije primoravaju pol. aktere na temeljni konsenzus Ustavi stjeu obvezatnost i legitimnost pomou dravnopravno obveznih postupaka izrade i usvajanja (formalna legitimnost), a onda kroz sposobnost pravednog i djelotvornog rjeavanja drutvenih sukoba i problema (empirijska legitimnost) Formalna legitimacija: demokratska legitimnost na tri razine:1. Legitimacija odozgo: ukoliko je ustavotvorna skuptina nastala dem. legitimno2. Interna legitimacija ustava: postupak u ustavotvornoj skuptini potuje dem. naela3. Legitimacija odozdo: nacrt ustava potvruje se na referendumu 4 tipa ustavotvorstva, od najdemokratskijeg do dvojbeno demokratskog:1. Narod bira skuptinu (konvent) koja neovisno o slubenom parlamentu donosi nacrt ustava, usvaja ga, a potvruje ga se referendumom, pr. Ustav IV. Francuske Republike 1946.2. Ustavotvorna skuptina bira se demokratski, ona izrauje i usvaja ustav, pr. Ustav Vajmarske Republike3. Odreeno dr. tijelo (parlament, vlada) izrauje nacrt koji obino, ne i uvijek, usvaja parlament, potvruje se referendumom, npr. Ustav V. Francuske Republike 1958.4. Odreeno dr. tijelo izrauje nacrt ustava ili revidira postojei, a usvaja ga parlament, bez referenduma, pr. revizije ustava Maarske i Poljske 1989. Nijedna mlada demokracija u 3. valu demokratizacije nije izabrala 1. tip zbog vremenske stiske dramatinih promjena sustava Referendum o ustavu, legitimnost odozdo, nema odluujuu utemeljuu kvalitetu za demokraciju Empirijska legitimacija temeljena na 3 naela:1. Drutvena i pol. inkluzivnost: vee strukturne manjine ne smiju biti grubo oteene u institucionalnom pristupu pol. vlasti2. Institucionalna eficijentnost: pol. institucije moraju omoguiti neometana odluivanja i implementacije3. Politika djelotvornost: pol. odluke moraju vidljivo pridonositi rjeavanju drutvenih problema Problemi inkluzivnosti, efiicijentnosti i djelotvornosti na dvije razine razini sustava vlasti (parlamentarni, polupredsjedniki, predsjedniki) i razini pol. predstavnitva i vrste odluivanja (veinska ili konsenzusna demokracija) Manje je vjerojatno da e preivjeti predsjednike nego parlamentarne demokracije (Przeworski) Polupredsjedniki sustav vrlo nepovoljan za konsolidaciju demokracije

6.3.2. Predstavnika konsolidacija

Stranaki sustavi: oblikuju se 1) kroz transformacijski sukob autoritarnog reima i dem. opozicije, 2) strukturu drutv. rascjepa i 3) izborni sustav Transformacijski sukob relevantan je samo inicijalno, no demokratizacijski forumi/pokreti poput poljske Solidarnosti brzo se raspadaju po socijalnim i osobnim linijama Izborni sustav moe racionalizirati inicijalno razmrvljeni stranaki sustav Izborni sustavi: dem. konsolidaciju mogu ugroavati sustavi relativne i apsolutne veine jer esto vee drutvene skupine (poput etn. manjina u Makedoniji, Ukrajini, Bjelorusiji) bivaju marginalizirane u pristupu pol. vlasti isti razmjerni sustavi oteavaju formiranje stabilnih vladinih veina (Vajmarska Republika, Italija nakon 1948., Poljska 1990.-93.) Demokraciju potiu razmjerni izb. sustavi s prohibitivnom klauzulom te rovovski, odn. kompenzacijski izb. sustavi koji kombiniraju elemente razmjernih i veinskih sustava, pr. panjolska i Maarska 3 kriterija stranakih sustava:1. Fragmentacija: vrlo fragmentirani sustavi opasni su za stabilnost pol. sustava, jedina postkomunistika demokracija u Europi koja ima niski stupanj fragmentacije: Maarska2. Polarizacija i protusustavske stranke: mala ideoloka distanca izmeu glavnih stranaka na lijevom i desnom krilu i odsustvo protusustavskih stranaka potiu konsolidaciju, pr. protusustavske KP Portugala, slaba ukorijenjenost u drutvu vei problem od protusustavskih stranaka u zemljama 3. vala demokratizacije3. Fluktuacija biraa (volatilnost): niska ili srednja fluktuacija poticajno djeluje na konsolidaciju cijelog pol. sustava, smanjena fluktuacija ukazuje na stablizirajui element stranake identifikacije, visoka fluktuacija i dalje prisutna u veini zemalja 3. vala

Sustav udruenja: uz stranke kao teritorijalno predstavnitvo, potrebno je i funkcionalno posredovanje interesa kako prevelika fiksiranost na dravu ne bi slabila civ. drutvo, slab sustav udruenja stavlja prevelik pritistak na parlament i stranke te koi konsolidaciju

6.3.3. Konsolidacija ponaanja neformalnih politikih aktera

Neformalni pol. akteri i potencijalne sile veta: vojska, paravojna udruenja, financ. i industr. kapital, krupni zemljoposjednici, radik. sindikati i teror. skupine Problematina uloga vojske kao aktera veta u Lat. Americi Slabo povjerenje neformalnih aktera u slubene pol. institucije te u stranke, udruenja i pol. elite poveava opasnost od njihovog aktivnog podrivanja demokracije Izostanak aktera veta u Srednjoistonoj Europi, problem militantnih etnikih skupina u I. Europi Rusija (eenija) Opasna uloga org. kriminala Rusija, Kavkaz i Lat. Amerika

6.3.4. Konsolidacija graanskog drutva

Graanska kultura (Almond i Verba) Ravnotea meu ideolokim podkulturama nekog drutva Ravnotea parohijalnih, integrativno-pasivnih i demokratsko-participacijskih podkultura (tri idealtipa pol. kulture) Ravnotea parohijalnih, integrativno-pasivnih i demokratsko-participacijskih stavova i vrijednosti u svijesti pojedinca Pretjerana mobilizacija u ranim fazama demokracije moe biti opasna, s vremenom i jaom konsolidacijom parohijalni i podaniki elementi se smanjuju, a jaa participacijski aspekt Civilno drutvo Neovisna sfera drutva i kontrola drave (Locke), zatita pojedinca od samovolje drave Gusta komunikacijska mrea i preklapajua lanstva u drutv. org. smanjuju drutvene sukobe, rastereuju dravu te regrutiraju pol. elite (Truman, Lipset i Rokkan) Org. civilnog drutva su kola demokracije (Tocqueville) Predpolitika interesna mrea u kojoj zapostavljene i manje vidljive interesne skupine mogu imati utjecaj na input pol. sustava, emancipacijski koncept demokracije (Habermas)

II. Valovi demokratizacije u 20. stoljeu

Valovi demokratizacije i autokratizacije (Huntington): 1. dugi val demokratizacije: 1828.-1922./26. 1. autokratski protuval: 1922./26.-1942. 2. kratki val demokratizacije: 1943.-1962. 2. autokratski protuval: 1958./62.-1974. 3. val demokratizacije: 1974.-1995.

1. Prvi val demokratizacije: Nastanak demokracija

Amerika i Francuska Revolucija, Proljee naroda 1848. Stagnacija Napoleon, restauracija, Beki kongres Poetak: 1828. vie od 50% bijelih Amerikanaca s pravom glasa (Huntington)

2. Prvi autokratski protuval: Slom demokracija

Mussolinijev Mar na Rim 1922. Vojni puevi ili mijeanje vojske, propast demokracija u Estoniji, Latviji, Litvi, Poljskoj, Maarskoj, Portugalu, Grkoj, panjolskoj i Jappanu Vojni puevi poetkom 1930-ih u Brazilu, Argentini i Urugvaju 1933. dolazak Hiltera i NSDAP-a na vlast 1934. Dollfuov reim u Austriji nakon graanskog rata 1938. 16 diktatura i 16 demokracija u Europi, veina demokracija na protestantskom, gospodarski razvijenijem sjeverozapadu Propale demokracije veinom nastale tek 1918., prekratko razdoblje za stvaranje vjere u legitimnost U uvjetima gospodarske krize i iredentizma pol. djelovanje se premjeta iz formalnih institucija u neformalne krugove osoba Protudemokratska opozicija snai u stanju nedostatka specifine legitimnosti, slabog parlamentarizma i porasti pripravnost za pol. nasilje Nedemokratske elite u veini slomljenih demokracija: plemstvo, vojska, krupni zemljoposjednici 4 obrasca propasti demokracija u meuratnom razdoblju (Linz):1. Vojska zbacuje legitimno izabranu vlast u okviru ovlasti za izvanredna stanja, Portugal, panjolska, Lat. Amerika2. Dio starog, djelomice dem. reima koopitira se u izvanustavno stvoreni novi autoritarni poredak, kraljevske diktature Rumunjske, Jugoslavije i Bugarske, Japan3. Osvajanje vlasti pomou dobro organizirane protusustavske opozicije koja postie masovnu mobilizaciju drutvene potpore, faistika Italija i nacistika Njemaka4. Autoritarne snage vlast zadobivaju tek graanskim ratom, a ne samim puem, Franco i panjolski graanski rat (1936.-39) Kontekstualni uvjeti za propast demokracije: niska razina socioekonomskog razvoja, velike klasne razlike, mijeanje vojske u politiku, spremnost na nasilje, fragmentirani i polarizirani stranaki sustav, nestabilne vladine veine Propast ili opstanak demokracija ovisi o ponaanju elita 1. autoritarni protuval stvara iskljuivo desne, etatistike diktature, odbacivanje parlamentarizma, federalizma i demokracije, vrijednosti reda i discipline Diktature voe obiljeene institucionalnim kaosom to je sustavski slabilo reim, sve diktature su bile nacionalistike to je poticalo agresivnu vanjsku politiku Osim panjolske i Portugala, sve meuratne diktature pomeo je Drugi svjetski rat, tj. poraz u njemu

3. Drugi val demokratizacije: Poslijeratne demokracije u Njemakoj, Italiji i Japanu

Saveznike okupacijske snage uvode demokraciju poslije 1945. Hladni rat sprijeio demokratizaciju Srednje i Istone Europe Dekolonizacija u Africi nije donijela demokraciju, ali je u Indiji, Indoneziji i Sri Lanki, s time da je u potonje dvije ubrzo propala Urugvaj, Kostarika i Brazila se demokratiziraju, u Argentini, Kolumbiji, Peruu i Venezueli ubrzo opet propada demokracija, nove vojne diktature 5 uzroka sloma dem. sustava u Lat. Americi i djelomice u Africi (Linz i Stepan, Pye, Almond)1. Propala ekonom. modernizacija2. Blokirane soc. promjene3. Nerijeeni problemi tvorbe nacije i drave4. Mali kapital civ. drutva, pripravnost na nasilje5. Geostrateka instrumentalizacija u Hladnom ratu

Samo 8 demokracija 2. vala preivjelo bez autoritarnih protuvalova: Austrija, Njemaka, Italija, Japan, Cipar, Jamajka i Kostarika te Izrael

3.1. Vanjski imbenici utjecaja

vanjski imbenici koji utjeu na uspjeh/neuspjeh prelaska u dem. sustav (Schmitter) Timing: istodobni regionalni procesi, norme u me. zajednici Events: inozemne intervencije, vojne urote, bijeg kapitala Trends: stupanj i socioekonomski trend razvoja, trina integracija Cycles: razvoj me. gosp. konjukture i trgovine, nac. zaposlenost i proizvodnja

3.1.1. Izvanjska potpora demokratizaciji

Pozitivni kontekstualni uvjeti za razvoj dem. u Italiji, Njemakoj i Japanu: Diskreditiranje faistike i militaristike ideologije Kanjavanje ratn. zloinaca Hladni rat i amerika potpora demokraciji Saveznika okupacija Marshallov plan Integracija u meunarodne gospod. i vojne asocijacije Nepostojanje vojske

Komunizam kao alternativa odbaen, DDR kao lo primjer Z. Njemakoj, Korejski rat, NR Kina i SSSR Japanu, KP Italije ukljuena u izradu ustava te stoga neutralizirana kao protusustavski element Meunarodna isprepletenost i vezivanje za ostatak Zapada kao stabilizirajui faktor Novi dem. ustavi pod nadzorom Saveznika Izostanak saveznike okupacije u Italiji, domai antifaistiki pokret i jae odbacivanje faizma i militarizma

3.1.2. Privredni razvoj i demokratizacija

Izvanredno povoljni ekonomski uvijeti Dugi val gospodarskog rata sve do prvog naftnog oka 1973. Gospodarsko udo kao izvor specifine potpore demokraciji Sve tri zemlje su gospodarsku krizu 1970-ih doekale ve kao dostatno konsolidirane dem.

3.2. Unutarnji imbenici utjecaja

3.2.1. Predautokratska iskustva s demokracijom

Vajmarska Republika 1919.-1933. Japanska taisho demokracija 1918./1925.-1932. Kratka demokracija u Italiji 1918.-1922. Fasadna demokracija u Japanu, ene bez prava glasa (kao i u Italiji), velika uloga vojske i cara Prekratko i prenestabilno iskustvo s demokracijom na ijem elu su bile nedemokratske, vojne i plemike elite, potpomognute krupnim zemljoposjednicima i tvorniarima

3.2.2. Iskustva s autokratskim reimima

Nacionalsocijalistika Njemaka najdalje na totalitarnom polu, faistika Italija najmanje, no najdue trajala Faizam nije uspio u prinudnom izjednaavanju (Gleichschaltung) niti u tvorbi institucija Dvojstvo u Njemakoj normativna drava i uredbovna drava, teror i zatita reima mimo zakona Diskrepancija izmeu elje za monolitnom vlau i kaosa u nadlenostima Tradirana podanika svijest prije svega u Japanu i Njemakoj

3.2.3. Kraj autokratskih reima

Poraz u ratu kao okonanje reima Izvana nadzirana (re)demokratizacija Njemaka, Japan Unutarnja redemokratizacija u Italiji Diktaturu okonali sami Talijani, jak partizanski pokret od 1942. Problem oktroirane demokracije, rizik od manjka legitimiteta i difuzne potpore, rast legitimitet tek postupno prek specifine potpore zahvaljujui gosp. rastu U Njemakoj i Japanu i pred kraj rata demokrati su bili manjina, a veina stanovnitva je podupiralo autokratski reim Program ienja starih kadrova u Japanu, no od 1950. povratak u pol. ivot, osobito u dominantnu Liberalno-demokratsku stranku Nirnberki procesi u Njemakoj, mnogi dijelovi uprave i sudstva ponovno ukljueni u javni ivot Huntington: kod transformacije putem pakta elita moe se zanemariti kanjavanje zbog visokih pol. trokova, kod kolapsa reima bitno je odmah osuditi vrh reima, no srednji i donji rangovi dobivaju potedu Velik dio pomagaa u sva tri reima se vratio u dravnu, sudbenu i sveuilinu slubu to je prolongiralo prevladavanje neliberalnih i poluautoritarnih stavova u drutvu

3.2.4. Institucionalizacija demokracije

Akteri: Vanjski akteri saveznike sile, unutarnji akteri nove demokratske snage Najjai utjecaj vanjskog aktera SAD-a u Japanu, saveznika komanda SCAP pod amerikom dominacijom Japan: 3 aktera: amerike vojne vlasti, japanska vladina (oiena) birokracija, ameriki ustavni pravnici Novi ustav: simbolina uloga cara (tenn), zabrana uspostave vojske, centralistiko ureenje, asimetrini dvodomni parlamentarizam Ekonomski rast postao prioritet nad demokratizacijom zbog Hladnog rata Njemaka: protektorat okupacijskih sila, decentralizirana uprava, politika i upravna obnova poela s komunalne razine, federalizam Temeljni zakon nazdirano donoenje ustava, saveznike upute frankfurtski dokumenti Italija: Britanci i Amerikanci, dominacija Amerikanaca, monarh Vittorio Emanuele, nacionalni oslobodilaki odbori (Comitati di Liberazione Nazionale), brzo povlaenje saveznika Postupci: razliiti stupanj demokratske legitimacije najdemokratskiji postupak u Italiji: referendumom ukinuta monarhija, na izborima izabrana konstituanta koja je donijela i usvojila novi ustav Njemaka: Premijeri pokrajina sastavili su tijelo strunjaka koje je donijelo prijedlog Temeljnog zakona kojeg je usvojilo Parlamentarno vijee, a potvrdile 2/3 pokrajinskih vijea Japan: nedemokratska legitimacija, nacrt ustava sastavili amer. pravnici, prvu verziju japan. parlament odbacio, izmijenjena verzija prihvaena pod pritistkom Institucije: parlamentarni sustav vlasti kao odmak od tiranskog iskustva, dravni poglavari s minimaln. ovlastima Vlade mogu raspustiti parlamente, konstruktivno glasovanje o povjerenju jami stabilnost vlade u Njemakoj, dok jednostavno glasovanje o povjerenju skrauje vijek vlada u Italiji Dvodomni parlamenti u sve 3 zemlje, najasimetriniji japanski parl., u Italiji simetrini dvodomni sustav, spori zakonodavni proces, nema odbora za posredovanje, slini veinski odnosi sprjeavaju pravu meusobnu kontrolu Ustavni sudovi, najutjecajniji Savezni ustavni sud u SRNJ Kasno osnivanje ustavnog suda u Italiji, slaba uloga japanskog ustavnog suda u konsolidaciji dem.

3.2.5. Konsolidacija demokracije

Dem. konsolidacija SR Njemake: Ustavni patriotizam Stabilnost vlade Autoritet vlade i istaknut poloaj savezn. kanceplara Izborni sustav, koncentrirani stranaki sustav Povoljni razvoj funkcionalnog predstavnitva, sindikati, udruge poslodavaca, kooperativni radni odnosi Pozitivni ekonom. razvoj, brzo smanjivanje nezaposlenosti Sporo i dugo izgraivanje dem. pol. kulture, dovreno tek krajem 1960-ih smjenom generacija, pozitivnim iskustvom novog ustavotvorstva, vrijednosnom promjenom prema postmaterijalizmu i pojavom graanskih inicijativa i novih drutvenih pokreta

Dem. konsolidacija Italije: Nije se razvio ustavni i gospodarski patriotizam, gospodarsko udo nije proizvelo punu zaposlenost Sprijeen prelazak od specifine na afektivnu potporu demokraciji Kratkotrajni kabineti, neeficijentnost vlada, slaba rotacija stranaka na vlasti Polarizirani mnogostranaki sustav zbog odsustva prohibitivne klauzule Iskljuenost dviju stranaka iz sudjelovanja u vladinim koalicijama: komunisti i neofaisti Sindikati podijeljeni po stranako-ideolokoj osnovi, zapreka konsolidaciji Pol. kultura koja ne daje dif. potporu dem. institucijama, a vrvi nepovjerenjem i pol. otuenou, dvije odvojene pol. podkulture bijela (katol.) i crvena (komun.) Od 1960-ih komunistika integracija u dem. tal. republiku

Dem. konsolidacija Japana: Pol. stabilnost i eficijentnost sredinjih instititucija Gosp. razvoj potaknuo specifinu potporu i konsolidaciju, slino kao u SRNJ Dominacija Liberalno-demokratske stranke uz relativno kratkotrajne vlade Stari autoritarni reim i krupna industrija isprepleteni s LDS-om te tako prestali biti potencijalni akteri veta Niska razina konfliktnog potencijala u industrijskim odnosima Sve do 1970-ih znaajni dem. i participacijski nedostatci, personalizirana politika, parohijalne pol. orijentacije

VI. Trei val demokratizacije: Istona Europa

1. Posebna problematika transformacije u Istonoj Europi

Znaajna razlika od transformacija u J. Europi i Lat. Americi Od 28 zemalja, samo 9 se razvilo u liberalno-demokratske reime (eka, Estonija, Latvija, Litva, Maarska, Poljska, Slovenija i kasnije Hrvatska i Slovaka) Istodobnost politika, gospodarska i dravna transformacija (stvaranje novih drava) Izostanak jasnih povijesnih uzora i okupacijskih demokratizatora

1.1. Problemi stvaranja (nacionalne) drave

Izgradnja nac. identiteta, dravnog integriteta i unutarnje suverenosti kao pretpostavke demokratizacije Ugroenost dravnosti: nejasne teritorijalne granice, nejasna pol. zajednica i pol. narod, nejasna uloga drave kao jedinog nositelja sile Problem etnikih i vjerskih sukoba Zajedniko javno mnijenje kao preudvjet djelotvorne demokracije (J. S. Mill) to je vea razina podkulturne segmentacije (vjerske, etnike), manja je vjerojatnost uspjeh demokracije (R. Dahl) Problemi iredente i problemi manjina Najuspjenije transformacije u najhomogenijim dravama Maarskoj, Poljskoj, ekoj i Sloveniji Bez drave nema dravljana, bez dravljana nema demokracije (Linz i Stepan)

1.2. Problemi demokratizacije

Tri razine pol. sustava (Easton): 1) kolektivni identitet pol. zajednica, 2) pol. poredak nomativne ustavne odredbe, 3) pol. akteri odluke, interesi, rjeavanje sukoba Dugoroni razvoj prve razine kao preduvjeta za drugu i treu, problem istodobnosti kada kratkoroni interesi pol. aktera odreuju karakter pol. zajednice

1.3. Problemi preobrazbe privrede

Demokratizacija praena inicijalnim znaajnim padom socioekonomskog standarda, prolazak kroz ekonomsku dolinu kao dio procesa prilagodbe trinom gospodarstvu Ukoliko nova dem. vlast ne uspijeva stabilizirati ekonomiju, prijeti povratak u autoritarizam (Bjelorusija, Gruzija) ili uvrivanje dem. defekata (Albanija, Bugarska, Rusija, Ukrajina, prije i Hrvatska) 2 idealtipska puta gospodarske prilagodbe:1. Big bang, radikalna i brza transformacija privrede, brzo uvoenje trinih odnosa, privatizacija, liberalizacija i deregulacija, visoki socijalni trokovi, krae ali dublje razdoblje doline suza2. Postupna strategija transformacije, sporiji soc. trokovi, dulje ekanje rezultata gospo. reforme, plia, ali ira dolina Ukoliko birai imaju povjerenja u vladu, brza i radikalna reforma je mogua Ublaavanje reformi kao reakcija na smanjeno povjerenje ukoliko izostanu brzi rezultati Ukoliko spora transformacija takoer ne da rezultate, strah graana proizvest e prieljkivanje statusa quo Najradikalnije inicijalne reforme: Poljska, no smjenom Solidarnosti 1993. i dolaskom socijaldemokrata na vlast, usporavaju se reforme Maarska: este promjene vlasti usprkos postupnim reformama eka: Klaus naelno provodio neoliberalni taerizam, u biti ublaio s vremenom reforme Politika gospodarskog statusa quo u Bugarskoj, Rumunjskoj i Albaniji takoer nije sprijeila smjene prvih demokratskih vlada Nema opeg idealnog puta u gosp. transformaciji

2. Prijelazi u druge reime

Slomovi pojedinih reima rijetko imaju jedan, jednoznani uzrok Nadmoan zajedniki obrazac propast komun. reima u I. Europi Zaotrena kriza legitimnosti zbog neuinkovitosti privrede vodi k Gorbaovljevim reformama, kraj Brenjevljeve doktrine Izostanak opasnosti od sovjetske represije nad opozicijom Pristanak kom. vlasti na pluralistike izbore, porast prosvjednih pokreta Domino-uinci diljem regije Implozija, a ne revolucija Dugorono uruavanje legitimnosti, no kljuna uloga nereagiranja SSSR-a koje je stvorilo povoljni moment u meun. okruenju Marksistika dediferencijacija parc. drutv. sustava rezultirala posvemanjim slomom kom. sustava Procesni oblici kraja kom. reima odreeni konstelacijama i strategijama kljunih aktera: ortodoksnih tvrdolinijaa, reformskih mekolinijaa, umjerene opozicije i radikalne opozicije

2.1. Odozgo kontrolirana promjena sustava: Balkan

Albanija: Oprezno otvaranje u izoliranoj autokraciji, Ramiz Alija Prvi dem. izbori u oujku 1991. Reformirani komunisti dominirali dr. aparatom i medijima te premono pobijedili, osim formalnih dem. institucija, reforme izostale Drutveni nemiri, oporba ne priznaje rezultate, novi izbori u oujku 1992. Novi predsjednik Sali Berisha, Demokratska stranka dolazi na vlast Bugarska: Vrlo zatvoren kom. sustav s mnogim obiljejima totalitarizma Unutarpartijski pu protiv staljinista Todora ivkova u jesen 1989. elja za kom. reformama, a ne demokratizacijom, pritisak javnost i me. okolnosti potaknuli okrugli stol, no uz dominaciju komunista Izbori u lipnju 1990., bivi komunisti ostaju na vlasti Opozicija blokirala rad parlamenta, sprjeavala izradu novog ustava, organizirala trajkove Novi izbori u listopadu 1991., opozicijski Savez demokratskih snaga osvaja vlast Rumunjska: Ogledni primjer promjene sustava koju kontrolira stara kom. elita Ion Iliescu, lan stare nomenklature, sve do 1996. predsjednik, polupredsjedniki sustav Nepostojanje okruglog stola kom. elite i dem. opozicije Fragmentirana opozicija Postkomunisti kontrolirali drav. i sigur. aparat, te glavne medije i gosp. subjekte Demokratska konvencija Rumunjske tek 1996. smjenjuje postkomuniste s vlasti Dug ostanak na vlasti stare kom. elite i spor razvoj konsolidirane lib. demokracije i pravne drave kao posljedica sultanistikog totalitarizma Ceauescua

2.2. Pogodbena promjena sustava: Poljska

Pakt o transformaciji zbog pat situacije izmeu kom. elite i Solidarnosti Poetak trajkovima u brodogradilitu u Gdanjsku 1980., potpora Crkve i intelektualaca radnicima Mobilizirano civ. drutvo stjee hegemoniju u drutvu Autoritarno-birokratski reim 1981. (zabrana Solidarnosti)-1987., ratno pravo Reim: mekolinijai (gen. Jaruzelski), tvrdolinijai (ideolozi, sig. aparat) Opozicija: umjereni reformatori (Lech Wasa), radikalni mladi sindikalisti Jesen 1988. pregovori, okrugli stol Kompromisi zahvaljujui velu neznanja (J. Rawls) niti partija niti Solidarnost nisu bili sigurni u vlastitu snagu, tj. poziciju moi, reim je precjenjivao, a opozicija podcijenjivala svoju snagu Dogovor o polupredsjednikom sustavu po uzoru na Petu Republiku i o polupluralistikim izborima za Sejm (1989.) s 65% mjesta rezerviranih za vladajuu koaliciju, izbori bez kvota za ponovno osnovani Senat Partija gubi izbore za Senat, pridruene stranke prelaze u tabor Solidarnosti, partija postaje socijaldemokratska tranka U drugom krugu pregovora o ustavu Solidarnost kao akter znaajno jaa od predstavnika starog reima, raspad Solidarnost na konzervativnu gdanjsku i liberalnu varavsku skupinu Definitivni kraj starog reima, smjena Jaruzelskog, izravni izbor novog predsjednika Wase 1990. te prvi potpuno slobodni parlamentarni izbori 1991.

2.3. Kolaps reima: ehoslovaka

Gubitak bilo kakve moi i legitimacije partije u tri tjedna zgusnutih dogaaja kasne jeseni 1989. Policija gui studentske demonstracije, radniki trajk potpomognut vrhom kom. omladine, masovno dezertiranje lanova i suputnika partije Vojska i policija odbijaju uvesti red Partijski vrh odstupa, stari saziv parlamenta izabire disidenta Havela za novog predsjednika Prvi slobodni izbori u lipnju 1990., pobjeda Graanskog foruma (eka) te Javnosti protiv nasilja (Slovaka) Na strani kom. reima nije bilo niti jednog aktera koji bi mogao djelovati u pogodbenoj tranziciji ili u kontroliranoj tranziciji odozgo Opozicija slabo organizirana Zamrznuti posttotalitarni reim (Linz i Stepan) onemoguio razvoj aktera, bilo na reimskoj, bilo na opozicijskoj strani Reim odustao od mobilizacije, apatinom stanovnitvu jamena skromna materijalna sigurnost

2.4. Kolaps reima i kraj drave: poseban sluaj DR Njemake

Zamrznuti posttotalitarni reim Gubitak legitimnosti SED-a Privredna kriza, zaostajanje u inovativnosti i produktivnosti, elja graana za potroakom robom vienom na zapadnonjemakoj TV Ritualizirani oblici participacije bez utjecaja na sredinje pol. odluke, 4 stranke pridruene SED-u, masovne organizacije i sindikati kao poluge partije, gubitak pol. legitimnosti Defekti u pravnoj dravi, pravne norme veinom plod uredbi izvrne vlasti, a ne zakona parlamenta, nepostojanje ustavnog suda, nemogunost graana na albu na rad dravne uprave Sigurnost socijalne drave prije stvarao legitimnost putem drave blagostanja, mlaim naratajima nedostatan za razvoj potpore Marksizam-lenjinizam zahtijeva odricanje i vjeru u bolju budunost, kada ona izostane, rui se ideoloka osnova reima Konstrukt klasne nacije nije uspio, izvan komunizma svrha postojanja DDR-a pored SRNJ-a upitna Izostanak sovjetske potpore reimu SED-a, destabilizirajui uinci liberalizacije u Poljskoj i Maarskoj Jesen 1989.: masovni bijeg preko Maarske i Praga, izostanak sankcija SSSR-a, racionalna raunica u korist masovnih prosvjeda Smjene u vodstvu SED-a, nemogunost zadravanja prosvjednika, policija i vojska ne pucaju u prosvjednike, otvaranje Zida, pad Zida i pad reima 3. 12. 1989.

2.5. Novi osnutak drava: baltike demokracije

Paktovski prijelaz u sve tri drave Preudvjet: raspad sovjetskog imperija Meusobno pojaavajui procesi osamostaljenja i demokratizacije Estonska SSR kao predvodnica pokreta za demokraciju i neovisnost Pokret za zatitu okolia ranih 1980-ih koji se protivio rusifikaciji i titio estonsku kulturu, od 1987. nacionalistiki karakter pokreta i osnivanje Estonske puke fronte Kljuna uloga umjerenih aktera: nacionalno orijentiranih dijelova KP Estonije i umjerene oporbene Estonske puke fronte, slab utjecaj i marginalni utjecaj tvrdih nacionalista Graanskog foruma i prosovjetskog dijela estonske partije Udio ruske manjine od 30% zahtijevao je postupni pristup u osamostaljivanju Izbori za Vrhovni sovjet u proljee 1990., pobjeda puke fronte i deklaracija o neovisnosti, KP Estonije se odvaja od svesovjetske partije i konstituira kao zasebna KP, marginalizacija prosovjetskih snaga, ali i radikal. nacionalista Latvija: najvie pogoena rusifikacijom, udio Rusa 34%, udio Latvijaca 52%, poetak demonstracija protiv sovjetskih vlasti 1987. Sovjetske snage su intervenirale, nasilni sukobi Latvijska puka fronta 1988., gradualistika strategija, cilj Rep. Latvija, ne nuno i puna neovisnost, Latvijski pokret za nacionalnu neovisnost kao radikalni akter, sukob reformskog dijela KP Latvije i prosovjetskog, rusofonog krila Reformisti se odcijepili i pridruili pukoj fronti, pobjeda puke fronte na izborima za Vrhovni sovjet u proljee 1990. Zbog velikog broja Rusa, ortodoksna, prosovjetska partija vaan akter transformacije, nakon propast pua, iskljueni kao relevantan akter 1991. Puke fronte u Estoniji i Latviji ubrzo po izbornoj pobjedi se raspadaju Diskreditacija domaih komunista zbog opiranja neovisnosti Litva: pokret puke fronte Sajdis 1988., uspjean prelazak u stranku nakon tranzicije, nacionalistiki intoniran Litavski komunisti kao snaan akter, 1989. stvaraju Litavsku dem. stranku rada Litavski nacionalisti pod Landbergisom odmah ili u izravan sukob s Moskvom i odmah proglasili punu dravnost u oujku 1990. 6 aktera: radikalna nacion. oporba, umjerena nacion. oporba, reform. mekolinijai, ortodoksni tvrdolinijai, sovjetski reformisti i sovjetski tvrdolinijai Demokratizacija u Litvi = dekomunizacija, a u Estoniji i Latviji = derusifikacija pol. sustava

3. Institucionalizacija demokracije

3.1. Tipovi demokratskih sustava vlasti u Istonoj Europi

Sva etiri tipa vlasti prisutna Srednja i sjeverna Istona Europa parlamentarni sustavi Mjeoviti sustavi Poljska, Litva, Hrvatska Jugoistona i istona Istona Europa polupredsjedniki sustavi, iznimke parlamentarni sustavi Albanije, Bugarske i Makedonije, no s jakim predsjednikom Meu polupredsjednikim sustavima, najjai je ruski predsjednik, s ovlastima veima od amer. predsjednika Predsjedniki sustav: islamske, postsovjetske zemlje Srednja Azija Jaa konsolidacija demokracije u srednjoistonoj i sjevernoj Europi parlamentarni sustavi to je zemlja istonije i to je jaa uloga predsjednika, to je udaljenija od konsolidirane demokracije, meu predsjednikim sustavima niti jedna ne zadovoljava Dahlove min. kriterije lib. demokracija

3.1.1. Parlamentarni sustav vlasti: Primjer Maarske

Sredinom 1990-ih: Albanija, Bugarska, eka, Estonija, Latvija, Maarska, Slovaka i Slovenija Parlament: jednodoman, klasine funkcije zakonodavstvo, proraun, postavljanje nekih visokih dr. dunosnika, kontrola vlade, vijeanje o krupnim odlukama Predsjednik: srednje jaki predsjednik, bira ga parlament, postupke predsjednika supotpisuje premijer, neogranieno pravo nazoiti, govoriti i predlagati u parlamentu, pravo na zakonsku inicijativu, pravo na suspenzivni veto i traenje ocjene ustavnosti, pravo na rasputanje parlamenta (ogranieno) Vlada: premijera bira parlament na prijedlog predsjednika, ef vlade slobodno sastavlja svoj kabinet, konstruktivno glasovanje o povjerenju vladi, nemogunost glasovanja o povjerenju pojedinim ministrima Ustavni sud: jak ustavni sud po uzoru na SRNJ, ovlasti ak jae od njemakog, sudce bira parlament na 9 god., preventivna kontrola tijekom zakonodavnog procesa mogua, puka tuba graani mogu traiti ispitivanje ustavnosti zakona Izborni sustav: kompenzacijski izb. sustav, 2 glasa utjeu na raspodjelu mandata meu stranakama, jaki disproporcijski uinci koji pogoduju najjaim strankama, koncentracija stranakog sustava, stabilne vladine veine

3.1.2. Parlamentarno-predsjedniki sustavi vlasti: Primjer Poljske

Dvostruka pol. odgovornost vlade parlamentu i predsjedniku Sukob oko ovlasti parlamenta i predsjednika Mali ustav iz 1992., novi ustav iz 1997. definirao odnose Parlament: dvodomni sustav (atipino za I. Europu), Sejm znaajniji od Senata, Sejm moe nadglasati Senat ukoliko on odbije zakon Predsjednik: izravno biran na 5 g., vodi vanjsku i me. pol., Vijee nac. sigurnosti sam postavlja, moe sazvati sjednicu vlade, pravo veta na zakone, 3/5 veina u Sejmu potrebna da ga nadglasuje, pravo inicijative postavljanja premijera klati se od predsjednika do parlamenta Vlada: prvenstvfeno odgovorna parlamentu, konstruktivno glasovanje o nepovjerenju, pojedine ministre mogue opozvati bez protuprijedloga Ustavni sud: prvi ustavni sud u I. Europi (1986.), nakon ustava 1997. Sejm ga vie ne moe nadglasati 2/3 veinom, graani se ne mogu pojedinano pozivati na Ustavni sud Izborni sustav: isprva ekstremna fragmentacija zbog snane proporcionalnosti, poveanjem izbornih pragova reducirana nakon 1992. Ustavnopravni odnosi izvrne i zakonodavne vlasti nejasnije odreeni nego u Maarskoj3.1.3. Predsjedniko-parlamentarni sustav vlasti: Primjer Rusije

Otar sukob izmeu zagovornika parlamentarizma i prezidencijalizma, dem. izabrani predsjednik Jeljcin protiv starog komun. Kongresa narodnih deputata kao zakonodavnog tijela Predsjednik: dominantni ustavni akter, glavna uloga u tvorbi vlade, ukoliko Duma odbije njegov prijedlog 3 puta, moe imenovati privremenu vladu te onda raspustiti Dumu, superprezidencijalizam Daje smjernice vladi, ne samo u vanjskoj, ve i u unutarnjoj politici Zakonske inicijative, predsjedniki dektreti, odluke predsjednike egzekutive (Vijee za sigurnost Ruske Federacije) Suspenzivni veto na odluke federalne skuptine (Duma + Vijee federacije), potrebna 2/3 veina da bi ga se nadglasalo Parlament: Dravna duma i Vijee federacije (predstavnici izvrne i zakonodavne vlasti federalnih jedinica) Simetrini federalizam republika, regija, oblasti, gradova i autonomnih oblasti i okruga Asimetrini bikameralizam, Duma ima vaniju ulogu u zakonodavstvu, moe 2/3 veinom nadglasati prigovore Vijea federacije Vlada: kabinet ovisi i o povjerenju parlamenta i predsjednika Predsjednik predsjedava kabinetom, moe otpustiti premijera Prostor djelovanja kabineta suen kada je parlamentarna veina u oporbi predsjedniku, kada pak predsjednikova stranka ima veinu, predsjednike ovlasti toliko rastu da tolika koncentracija moi ugroava demokraciju Ustavni sud: sudce bira parlament na iskljuivi prijedlog predsjednika, znatno smanjene ovlasti nakon 1993. i Jeljcinove promjene ustava, primarna uloga u kontroli postupanja dravnih tijela prema graanima, no ne i u preispitivanju ustavnosti pol. odluka i postupanja najviih tijela Izborni sustav: rovovski sustav, rascjepkanost stranakog sustava, umjesto konsolidacijskih uinaka, kompenzacijski izborni sustav poveava fragmentaciju i disproporcijske uinke

3.1.4. Predsjedniki sustavi vlasti. Primjer Bjelorusije

Predsjednik: poglavar drave i izvrna vlast, neogranien broj mandata (od 2004.), organizacijska, poslovna i personalna vlast, imenuje i otputa premijera i kabinet, no uz suglasnost parlamenta Zakonodavna inicijativa, suspenzivni veto (2/3 veina potrebna za naglasavanje) Mogunost dekreta u posebnim sluajevima, iznad zakona, proraun se donosi dekretom (2/3 veina u roku od 3 dana potrebna za nadglasavanje) Moe raspustiti parlament ukoliko on izglasa nepovjerenje vladi/premijeru Pravo predlaganja ustavnih promjena, imenovanje polovice lanova i predsjednika ustavnog suda, kao i polovice lanova i predsjednika izbornog povjerenstva Postsovjetski superprezidencijalizam jai nego u Rusiji, naruena podjela vlasti Parlament: Predstavniki dom i Vijee republike, predsjednik imenuje 1/3 Vijea, a ostale imenuju lokalne izvrne vlasti, koje takoer imenuje predsjednik Predsjednik saziva redovita i izvanredna zasjedanja parlamenta Vlada: ne moe raspustiti parlament, kabinet podreen predsjedniku Ustavni sud: ograniene mogunosti incijative, nemogunost pojedinanih tubi graana Izborni sustav: sovjetski sustav apsolutne veine, kandidat izabran jedino uz izlasnost preko 50% i ukoliko ne dobije vie glasova protiv sebe nego za sebe

3.2. Geneza demokratskih sustava vlasti

3.2.1. Historijsko-ustavno objanjenje

Skromna uloga u Maarskoj, Poljskoj i Rusiji, u Bjelorusiji nepostojea, zbog nepostojanja tradicije dravnosti Poljska i Maarska vie se oslanjale na komun. iskustvo, nego li na nestabilne ustave meuratnog razdoblja Revizije i prilagodbe starih ustava Maarska: tradicija parlamenta (izvorno dvodomnog za vrijeme monarhije), vana uloga u demokratizaciji jo za komunizma Povijesni kontinuitet najvidljiviji u Poljskoj: do novog ustava 1997. jai institucionalni kontinuitet s desnom autokracijom (1935. Pisudski) i lijevom autokracijom (komun. reim), nego s demokratskim ustavom iz 1921. Rusija: nepostojanje genuine dem. tradicije, slaba tradicija Dume

3.2.2. Objanjenje o uvozu

Jeljcinov superprezidencijalizam nadiao djelomine uzore Francusku i SAD Peta Republika kao uzor za Poljsku Utjecaj Njemake na maarski ustav konstruktivno glasovanje o nepovjerenju, jaki ustavni sud

3.2.3. Objanjenje usmjereno na procese i aktere

Konkretne institucionalne konfiguracije sustava vlasti oblikovane su egoistinim strategijama racionalnih aktera tijekom institucionalizacije demokracije Maarska: revidirani ustav nastao kroz pregovore reimskih reformatora i oporbe, segmentirani izborni sustav s kompenzacijskim elementima kao rezultat kompromisa, nakon gubitka vlasti, postkomunisti gube pregovaraki potencijal, ustavna uloga predsjednika smanjena sukladno eljama graanske oporbe Poljska: kompromisi kroz vie krugova pregovora, polupredsjedniki sustav kao rezultat nagodbe, pobjedom Solidarnosti mijenjaju se odnosi moi u pregovorima Rusija: igra nultog zbroja, bez kompromisa, Jeljcin dekretom smjenjuje parlament i onda gura svoj ustavni prijedlog o superprezidencijalizmu, potvren na referendumu od strane manje od 30% birakog tijela

4. Konsolidacija: Usporedba Maarske, Poljske, Rusije i Bjelorusije

1. Razliit kraj autokratskog reima Maarska: reimske elite pokreu transformaciju, nakon koje slijede pregovori reformistikog dijela reima i oporbe Poljska: transformacijski pritisak odozdo, zatim pregovori reformistikih komunista i oporbe Rusija: transformacija odozgo (SSSR, Gorbaov), osnivanje drave, reformu vode preobraeni mekolinijai i reformske snage bez pregovora Bjelorusija: raspad SSSR-a, osnutak drave, reforma odozgo, prekid demokratizacije odozgo2. Uspostava razliitih sustava vlasti Maarska: parlamentarni Poljska: parlamentarno-predsjedniki Rusija: predsjedniko-parlamentarni Bjelorusija: predsjedniki3. Civilno drutvo Maarska: tradicij. crte civ. drutva i pravn. drave koje seu u habsburko doba, ponovni blagi razvitak nakon 1968. Poljska: slabije habsb. tradicije i masovni prosvjedi civ. drutva nakon 1980. Rusija i Bjelorusija: nikakve tradicije u 19. i 20. st.4. Privreda Maarska i Poljska: vii BDP per capita, lanstvo u EU, visoka obrazovna razina Rusija i Bjelorusija: nii BDP per capita, bez izgleda za lanstvo u EU, nia obrazovna razina

Analiza dem. konsolidacije na 4 razine pol. sustava: ustavne institucije, posrednike organizacije, neutralizacija aktera veta i civ. drutvo 3 naela koja potiu kosolidaciju na razini ustavnih institucija:1. Institucionalna uinkovitost: pol. institucije moraju omoguavati uinkovite pol. odluke i doprinositi pol. stabilnosti2. Institucionalna razvidnost: pol. odluke moraju biti dem. legitimirane i kontrolirane 3. Institucionalna ukljuivost: institucije moraju poticati drutvenu i pol. ukljuenost ne smiju diskriminirati revenantne manjine

4.1. Ustavna konsolidacija: Sustavi vlasti

Maarska: jasna podjela vlasti, kooperativna isprepletenost ustavnih tijela i mogunost meusobnog nadzora stvaraju institucionalni okvir za stabilne vlade, ne ograniuju njenu uinkovitost konkurentskim ili preklapajuim ovlastima te ne sprjeava pol. i soc. ukljuenost Poljska: nejasno formulirana razgranienja ovlasti zakonodavne i izvrne vlasti stvorila ustavne sukobe, polupredsjedniki ustavni okvir poticao nestabilnost vladinih kabineta, novi ustav 1997. razjasnio ustavne odnose predsjednika i parlamenta, no nije donio stabilnije kabinete Rusija: predsjednika mo premauje mo predsjednika u istim dem. predsjednikim sustavima, vea stabilnost vlade, no slabiji parlament to teti demokraciji, uvrivanje dem. defekata i put u predsjedniki autoritarizam Bjelorusija: predsjedniko autoritarno instrumentaliziranje egzekutive protiv parlamenta, autoritarna predsjednika diktatura, izostanak samoograniavanja i meusobne kontrole ustavnih institucija Ustavna konsolidacija u I. Europi: Estonija i Slovenija na vrhu, slijede s malim razmakom Poljska, Litva, Maarska, eka, Slovaka i Hrvatska ustavno konsolidirane, defekti demokracije u Makedoniji, Srbiji i BiH, slaba konsolidacija u Albaniji, Rusiji i Moldaviji, opasnost od autokracije u Rusiji i diktatorska transformacija u Bjelorusiji

4.2. Predstavnika konsolidacija: Stranaki sustavi i udruenja

4.2.1. Stranaki sustavi

Maarska: izborno zakonodavstvo stvorilo stabilan okvir za stranaki sustav, kompenzacijski izborni sustav utjee na koncentraciju i stabilne vladine veine, uz smanju reprezentativnost/proporcionalnost, niska volatinost, bez protusustavskih stranaka, bez ideoloke polarizacije, slaba drutvena usidrenost stranaka kartelske stranke, najkonsolidiraniji stranaki sustav u I. Europi Poljska: izborni sustav do 1993. oteavao konsolidaciju stranakog sust., vrlo daleko od konsolidacije, visoka inicijalna fragmentacija, nestabilne vladine veine, visoka volatilnost, drutvena usidrenost stranaka nia nego u Maarskoj, niska izborna participacija Rusija: jo udaljeniji od konsolidacije nego u Poljskoj, nedovoljno diferencirane protostranke, uzroci: bez snane dem. oporbe komunistima iz koje bi nastale stranke, moni predsjednik obezvrjeuje stranke, nejasni rascjepi, tradicionalno predstavljanje interesa preko dravnih lobija, sovjetsko naslijee, visoka fragmentacija, volatilnost i polarizacija, slabo ukorijenjene stranke, predstavnika dem. postaje delegativna dem. Bjelorusija: posredniki vakuum, slabe stranke, uzroci: odgoeni konstitutivni izbori, institucionalne prepreke u predsjednikom sustavu, autoritarni stil Lukaenka, samomarginalizacija oporbenih stranaka, nerazvijena graan. kultura

4.2.2. Udruenja u industrijskim odnosima

Dravni socijalizamTransformacijska drutvaKapitalistike demokracije

Konfiguracija udruenjamonistikadravno-korporativistikapluralistikaneokorporativistika

Sindikalna politikapolitika transmisijskog remenaetatistiko-klijentelistike mreepolitika skupina za pritisaktripartitino koncertiranje

Najpovoljniji oblik industrijskih odnosa za mlade postkomunistike dem.: neokorporativistika konfiguracija udruenja Maarska: 1. faza: graanska koalicija pod Antallom uspijeva neutralizirati sindikate kom. sindikati kompromitirani, novi sindikati nedovoljno reprezentativni i samostalni, 2. faza: korporativistiki aranmani s reformiranim starim sindikatima kako bi se dala legitimacija nunim socioekonomskim reformama, daljnja stabilizacija tripartitne suradnje pod socijaldemokratskom vladom, najuspjeniji liberalni neokoroporativizam u cijeloj Srednjoistonoj Europi Poljska: 1. faza: radikalne gosp. reforme uz potporu Solidarnosti, rascjep sindikata Solidarnosti uslijed tereta reformi, 2. faza: socijaldemokratska vlada potie industrijsko pregovaranja, cikliki nestabilni korporativizam, segmentirani korporativizam jer se odnosi skoro iskljuivo na stare podravljene industrijske sektore i javne slube, teko se moe oekivati daljnja konsolidacija Rusija: slabija gospodarska preobrazba, nejasan rascjep kapital-rad, dominantna uloga drave kao poslodavca, dominiraju sljednici sovjetskih sindikata, slabije udruivanje privatnih poslodavaca nego starih dravnih direktora, mjeavina dravnog socijalizma i liberalnog trinog gospodarstva, fragmentirani sindikati i udruge poslodavaca, klijentelistiko-paternalistiki odnosi Bjelorusija: dominacija centralne zapovjedne ekonomije, slaba privatizacija, crta sukoba nije izmeu rada i kapitala, nego izmeu dravnog i privatnog sektora, asimetrini dualizam, prevlasti sindikata i udruga poslodavaca podravljene industrije Predstavnika konsolidacija u I. Europi: najvia konsolidacija: Slovenija, Maarska, eka, Hrvatska i Estonija, slabija konsolidacija stranaka i udruenja: Poljska, Slovaka, Litva, Albanija, Bugarska i Rumunjska, nekonsolidirana: Makedonija, Latvija, Srbija, Crna Gora i BiH, nestabilne i autoritarne strukture: Rusija, Moldavija, Bjelorusija

4.3. Konsolidacija ponaanja aktera veta

Maarska i Poljska: vojska nije bila sila veta, nije bilo reakcionarne klase monih veleposjednika, niti radikalno-teroristikih skupina, nomenklatura starog reima takoer nije prijetnja demokraciji Rusija i Bjelorusija: iako nije otvoreni akter veta, dvojbena uloga vojske u Rusiji koja pridonosi daljnjem potkopavanju dem. institucija, opastost veta za defektne demokracije u Rusiji i Bjelorusiji dolazi iz samih ustavnih institucija, tj. predsjednika

4.4. Konsolidacija graanskog drutva

Izgradnja graanskog drutva zahtijeva najvie vremena za konsolidaciju, kako pokazuju primjeri iz 2. vala demokratizacije, ali i iz 3. vala u Lat. Americi i I. Aziji Najbolja konsolidacija u Maarskoj, najgora u Bjelorusiji Visoko povjerenje u vojsku i policiju, nisko u parlament, ovaj obrazac I. Europe usporediv je sa SRNJ Nisko povjerenje u pol. stranke u I. Europi, vee povjerenje u soc. sigurnost nego u SRNJ Jakost civ. drutva i demokratskih stavova u transformacijskim dravama opada od zapada prema istoku, a korelira sa stupnjem ekonomskog razvoja i prosperitetom Politika kultura kompatibilna demokraciji u Sloveniji, ekoj, Estoniji, Maarskoj, Hrvatskoj, Slovakoj, Poljskoj i Litvi, dok je u Latviji, Bugarskoj, Rumunjskoj nerazvijena, u Rusiji, Moldaviji i BiH pol. kultura odgovara niskom standardu pol. elita

4.5. Saetak

Agregirani parcijalni indeksi konsolidacije upuuju na 4 skupine zemalja:1. Konsolidirane demokracije: Slovenija, eka, Estonija, Maarska, Hrvatska, Poljska, Litva, Slovaka2. Na putu prema puno konsolidaciji u sljedeim godinama: Bugarska, Rumunjska i Latvija3. Nekonsolidirane izborne demokracije: Makedonija, Albanija Srbija, Crna Gora te BiH4. Jako defektne demokracije i poluautoritarni reimi: Rusija i Moldavija te Bjelorusija (autokracija)

Modernost: razina obrazovanja u I. Europi znaajno via nego u Lat. Americi i I. Aziji komparativna prednost u demokratizaciji Dravnost: zemlje koje su imale probleme s dravnou se nisu konsolidirale, zakanjela konsolidacija Hrvatske zbog tog imbenika Vanjski akteri: Europska unija kao promicatelj demokracije

VII. Demokratizacija izvana

1. Promicanje demokracije

Izostanak ope teorije promicanja demokracije Promicanje dem. kao puni raspon vanjskih aktivnosti i razvojne suradnje koji pridonose razvoju i konsolidaciji demokracije (EU) Ukupnost svih djelovanja vanjskih aktera privatni ili javnih, unilateralnih ili multilateralnih, koja su po svojoj namjeri usmjerena na prevladavanje autoritarnih oblika vlasti i naina vladanja time to podupiru sve institucije, organizacije, pokrete i inicijative u politici, gospodarstvu i drutvu zemlje adresata, koji pridonose demokratizaciji, pristup moe biti top down (dr. institucije) ili bottom up (drutv. inicijative) (Merkel) esterokut promicanja demokracije (Sandschneider):

1. Strategije/instrumenti2. Adresati3. Faza transformacije4. Akteri5. Motivi/ciljevi6. Me. kontekstualni uvjeti

Tko? Koji se akteri angairaju u promicanju demokracije? problem koordinacije i problem legitimacije Koga? Koje zemlje i reime treba promicati? problem odabira Kada? U kojim fazama reima i transformacije treba promicati? problem odabira pravog trenutka Kako? Koji obrasci strategija promicanja demokracije postoje? problem strategije Uinak? Kakvi se uinci promicanja demokracije mogu uoiti? problem uinka

1.1. Promicatelji demokracije

Prostorna dimenzija: nacionalni, meunarodni i transnacionalni akteri Pravna dimenzija: dravni, paradravni i privatni Gotovo svaka etablirana demokracija koja pripada OECD-u bavi se promicanjem demokracije SAD: interesi nac. sigurnosti i me. stabilnost, good governance Njemaka i Japan: ekonomski motivi, vjera u teoriju modernizacije Skandinavske zemlje: ljudska prava, emancipacija ena, suzbijanje socioekonomske nejednakosti Multilateralne org.: UN, EU, MMF, Svjetska banka Argumenti UN-a za promicanje demokracije: Teorija dem. mira (Kant) Demokracija i ljudska prava Demokracija i modernizacija UN preferira top down approach EU najuspjenija u vanjskoj demokratizaciji u Europi Loe koncipirana EU potpora dem. izvan Europe

1.2. Problem odabira

to su autokracije zatvorenije i to vie tendiraju totalitarnom polu to vie kre ljudska prava Nije smisleno pokuavati promicati demokraciju u totalitarnim reimima Neuspjene drave, propale drave i fragilne drave: zbog nedostatka dravnosti propale drave ne mogu biti totalitarne jer nemaju efektivna sredstava za organizaciju total