konjaništvo novog vremena

1

Konjaništvo novog vremena… Ova publikacija ima namjeru dokumentirati jedan uspješan projekt realiziran u udruzi MOGU-terapijsko jahanje, a financiran od Ministarstva branitelja, obitelji i meĎugeneracijske solidarnosti TERAPIJSKO JAHANJE ZA MLADE S INVALIDITETOM. Nadamo se da će naše iskustvo potaknuti neke dobre misli, pomoći u ostvarenju nekih sličnih projekata. Hvala svima koji su svojom odlukom dozvolili da se naš projekt ostvari... Zahvaljujemo i ovaj put nadleţnim ministarstvima Republike Hrvatske, gradu Osijeku, bezbrojnim divnim ljudima, organizacijama, institucijama,

svima koji su u proteklom vremenu prepoznali dobrobiti programa koji provodi naša udruga...te nam pomogli novcem, uslugom, materijalom, hranom za konje, otvarajući nam neka vrata koja se teško otvaraju.... Posebnu zahvalnost izraţavamo brojnim ljudima, svih generacija koji su programu terapijskog jahanja dali dio sebe kroz vrijeme i energiju, volonterski rad na svim vaţnim poslovima, od čišćenja štala i konja, ureĎenja prostora, administracije, do sudjelovanja u terapijskom radu... Ova publikacija je posvećena svima onima koji su u proteklih desetak godina svojim radom ili potporom bilo koje vrste omogućili brojne osmjehe koje smo pokušali pokazati vam na stranicama koje slijede... Posvećena je našim partnerima i suradnicima u radu – Jaki, Teni, Sabi, Gari, Beli, Tari, Roku, Naciju... koji svojom toplinom, snagom, prihvaćanjem i razumjevanjem donose radost i samopouzdanje, uzdiţu glave i tijela naših jahača.... ... i više od svega, posvećena je Filipu, Mateju, Lauri, Svenu, Tiboru, Ivanu, Nataliji...i svim onim prošlim i budućim jahačima čiji osmjeh i uspjeh je najveća nagrada svima nama...posvećena je svim ţrtvama cerebralne, ili dječje paralize, mišićne distrofije, djece s poremećajima u razvoju...nastala je kao molitva da im ţivoti budu uljepšani trenutcima na suncu i vjetru, na leĎima moćnog prijatelja, u društvu vršnjaka, da im tjelo ojača, da im popuste spazmi, a radost ţivota i spoznaja da su voljeni i prihvaćeni u velikom svijetu u kojem rastu neka im da snage da rastu i zauzmu mjesto u tom svijetu.

2

Hvala im svima što su svojim ţivotima dotakli naše ţivote i tako nam omogućili da učimo zajedno o zajedništvu, prihvaćanju i prijateljstvu. Umjesto uvoda... Visoko uzdignut lik konjanika pred masom …carevi, kraljevi, vojskovoĎe, političari…moćnici.

Povijest je krcata slikama konjanika – simbola sile, moći i vlasti, a i danas smo okruţeni brončanim kipovima mišićavih konja koji nose neke davne plemiće, vladare i voĎe.

U ljudskoj svijesti postoji čvrsta veza izmeĎu konjanika i visokog poloţaja u društvu («Sad je na konju», »Bio je ponovo u sedlu», «Pao je s konja na magarca»...), a moćni simboli dobra i zla često imaju otjelovljenje kroz konjanike na bijelom, ili crnom konju... Bilo kao lik princa iz bajke, ili u obliku četri jahača Apokalipse, dobro, ili zlo, ali uvijek moć i sila u ljudskoj svijesti vezuju se uz figuru konjanika...

3

U svijesti i simbolima čovječanstva, stoljećima je lik konja zbog svoje iskonske snage upotrebljavan kao metafora ljudske moći, ovladavanja prirodom, svijetom, drugim ljudima...

Tako to izgleda u sferi metafora, ali u stvarnosti, to su oštre metalne poluge u ustima uplašene ţivotinje koje prijete lomljenjem donje čeljusti, šiljaste mamuze često do krvi zabodene u rebra, koje stvaraju dojam ţivotne sile u kontroli konjanika... Paţljivom promatraču je očit izraz očaja i panike čak i u očima skulptura i umjetničkih slika konja, što odaje vulgarnu i bolnu istinu o pravoj prirodi odnosa čovjeka prema konju u povijesti...

4

Pa i nešto bliţa povijest – «Sokol ga nije volio» topla ljudska priča o nesretnom ocu koji sve svoje ţivotne poraze i gubitak samopouzdanja i samopoštovanja rješava ...batinanjem vezanog pastuha Sokola u mračnoj štali... svjedoči o postojanju primitivnog nastojanja da pokoravanjem velikog i snaţnog bića prirode čovjek dokaţe, potvrdi, prikaţe svoju moć, ili utopi svoj jad zbog bespomoćnosti i poraza. Usporedo s teţnjom da ovlada konjem, simbolom i stvarnim bićem, ljudi su od pamtivjeka gajili i ljubav, oboţavanje svega što konj moţe predstavljati u magijskim sferama svijesti – sloboda, duh i energija...predstavljeni kretnjom i likom konja...

...u stvarnosti , ili u umjetnosti...

5

Kao lik iz snova, ili okrutne stvarnosti, konj generacijama sudjeluje u stvaranju ljudske civilizacije. Devetnaesto stoljeće nazivaju i stoljećem konja. Milijuni konja u svim područjima ljuskog ţivota svojom su snagom sudjelovali i gradili, prenosili i pokretali gotovo sve – od iskopa mračnih rudnika, do uzvodne plovidbe rijekama, od transporta do ratne mašinerije, komunikacija, poljoprivreda, trgovina, ali i igra i zabava, lov i lovina...konj je mijenjao svijet i pripremao ga za industrijsku revoluciju. Vrijeme strojeva, pare, ţeljeza, a kasnije benzina i električne energije...dvadeseto stoljeće pomelo je konja iz svih njegovih uloga u ljudskoj civilizaciji u ţalosnu kolonu prema klaonicama... Posljednja uloga konja – snaţni statusni simbol kroz konjički sport, galopski, preponski, dresurni ili kasački, uzbuĎenje, ljepota, ali prije svega visoka cijena , selekcija i kratak rok upotrebljivosti (galopska i kasača grla sa svega nekoliko godina završavaju sportsku karijeru, a samo rijetki ostaju u uzgoju...), ma kako blistava ipak je nedovoljna i prijeti potupnom istrebljenju ove plemenite ţivotinje. Obećanje budućnosti konja nije u sjaju ekskluzivnog sporta, već u viziji koja svoje oblike dobija već sredinom dvadesetog stoljeća, a početkom novog milenija osvaja svijet, pa tako i Hrvatsku. Terapijsko jahanje, sa svim svojim svestranim blagotvornim učincima na tijelo, duh i um korisnika, ali i prateći programi – razvoj volontarizma, odgojni i socijalizacijski programi – vraćaju vjeru u zajedništvo čovjeka i konja. Konjaništvo novog vremena nema za cilj nasilje i pokoravanje, ne teţi ka dokazivanju moći kroz prisilu, ono uči temeljnim vrijednostima uzajamnog prihvaćanja i potpore, a prepoznaje se u kvalitetnim programima terapijskog jahanja za osobe s invaliditetom, djecu s poteškoćama u razvoju i ponašanju, preventivnim programima...

6

Zajednica kroz svoje institucije nastoji prepoznati i pruţiti potporu programima koji poboljšavaju kvalitetu ţivljenja osobama u potrebi, a programi terapijskog jahanja često su obećavajući i atraktivni. Opasnosti koje vrebaju iz medijske promidţbe unose mračnu sjenu u vedru sliku budućnosti interdisciplinarnih metoda rehabilitacije koje uključuju konje... Primamljiva slika nasmijanog djeteta na leĎima konja često je inspiracija za mnoge da pokrenu programe «terapijskog jahanja i hipoterapije»... Bez temeljne edukacije voditelja o indikacijama, kontraindikacijama, metodama, ciljevima, prilagoĎenoj opremi, izboru i obuci, te skrbi za konja, zadovoljavanja tehničkih i sigurnosnih uvjeta, dovodi se u opasnost i korisnik i sama ideja terapijskog jahanja . Osnovna znanja i vještine potrebne za organizaciju i voĎenje programa terapijskog jahanja opisani su detaljno u ranijim publikacijama, a ova ima za cilj samo oslikati terapijsko jahanje kroz pojedinačne slučajeve, a prateći tekstovi stručnih suradnika na našem projektu, defektologa , višeg fizioterapeuta i psihologa neka budu inspiracija, vodilja i nadopuna temeljnim sadrţajima terapijskog jahanja. Cilj ove publikacije je osvjestiti mogućnosti koje pruţa program prilagoĎenog konjaništva kroz isticanje temeljnih vrijednosti u odnosu čovjeka i konja u svom novom obliku. Često odgovaram na pitanje o tome zašto je baš konj partner u terapijskom procesu i koje su njegove prednosti u odnosu na manje (i jeftinije ) ţivotinje. Doista, nastojanja oko uvoĎenja ţivotinja u terapijske programe u poslijednje vrijeme su dosegla iznenaĎujuće dimenzije – od kunića i pasa do zamoraca, ribica i delfina...čovjek traţi svoje izgubljene veze s ritmovima i harmonijom prirode. Svaki susret sa svjeţim zrakom, sunčana kupka i pogled na krošnje ili riječni tok ima blagotvorno djelovanje na ljudsko biće, a dodir i komunikacija s ţivotinjom budi sjećanje na davna zajedništva i prirodnu bliskost. Djeca koja odrastaju u iskustvu brige o kućnim ljubimcima razvijaju osjećaje odgovornosti i empatije toliko potrebne u svijetu koji nas okruţuje... Suvremena gledanja na razvojnu psihologiju, shvaćanja odgojnih zakonitosti, ali i iskustvo potvrĎuju dobrobit kontakta s prirodom i njenim stvorenjima u svakodnevnom ţivotu i za sve uzraste. Usamljeni ljudi, starci čija su djeca prezauzeta borbom za vlastiu egzistenciju, utjehu i potporu nerijetko nalaze u suţivotu s nekim pripadnikom mačijeg, pasijeg, ili makar ptičijeg roda. Bolesni i slabi često kroz dodir s malim dlakavim bićima lakše prolaze kroz bol i teškoće koje im je ţivot donio. Ovakva razmišljanja dovode posebno obučene pse i njihove vodiće u bolnice, na dječje odjele, u domove za stare i napuštene, u hospicije...

7

U traţenju načina da se uljepša ţivot, ali i pokrene oporavak, ljudi se nisu zadovoljili igrom s psima i mačkama, najbliţim pratiocima čovjeka u civiliziranom društvu...zaplivali smo s delfinima i uzjahali smo na leĎa konja... Uzjahivanje ovaj put nije bilo izraz bahatosti, nadmoći i sile, nego uspostavljanje nekih davnih obećanih veza iz snova i bajki koje su se plele u generacijama . U programu terapijskog jahanja nema prisile, samo prihvaćanje, nema boli i straha , a osjećaj zajedništva, slobode i ljubavi djeluje blagotvorno, liječi ili olakšava prihvaćanje vlastitih granica. Konj u terapijskom jahanju na svojim leĎima nosi korisnika dajući mu impulse slobodnog hoda, blagotvorno djeluje na zgrčene mišiće, ulijeva snagu , potiče balans i simetriju tijela, motoriku ruku, orjentaciju u prostoru, motivira na izraţavanje osjećaja gestom, stavom i rječju, uči suradnji, razvija samopouzdanje...liječi. Sve to je moguće ako konja ne tretiramo kao sredstvo nego kao partnera i suradnika, dio tima koji pruţa potporu, iskazuje uzajamnu ljubav i prihvaćanje... Kako to izgleda u udruzi MOGU-TERAPIJSKO JAHANJE? Programi terapijskog jahanja u Osijeku se provode od 1993.g., a sama udruga djeluje od 1997.g. U periodu od proteklih dvanaest godina stečena su iskustva i postignuti rezultati prepoznati daleko izvan granica grada, ţupanije, pa i Hrvatske. Zajednica je prihvatila program, tako da danas na prostoru dodijeljenom od grada Osijeka, koji smo uredili radom volontera, uz pomoć brojnih poduzeća i pojedinaca, djelujemo nastojeći uljepšati ţivote korisnika naših programa. Radimo svakodnevno, uz pomoć desetak odabranih i kvalitetnih ţivotinja, suraĎujemo s brojnim institucijama odgoja i obrazovanja, udrugama osoba s invaliditetom, a svoje usluge nikada ne naplaćujemo... Troškove pokrivamo iz sredstava dodjeljenih po ponuĎenim projektima, a volonterski rad je od početka do današnjeg dana temeljna okosnica razvoja i djelovanja. Programe, profesionalno, vode licencirani voditelji, instruktori terapijskog jahanja, u suradnji s višim fizioterapeutom, defektologom, psihologom... O konjima... drţanje, odabir i obuka... Naši konji ţive slobodno u ispustima i štalama koje su otvorene stranicom prema jugu, u skupinama 3-5 ţivotinja koje čine kastrat i kobile koje ga prihvaćaju...

8

Često odgovaramo na brojna pitanja «Kako im nije hladno? Zašto ne zatvorite štalu makar zimi ?» Takva i slična pitanja odraz su otuĎenja od prirode koje je pristuno u našem svijetu...anegdota o prijateljici koja me je upitala hoće li joj se vratiti pas (koji ţivi u njenoj obitelji poslijednjih nekoliko godina), ako ga u šetnji pusti s povodca...? Bila bi jako smiješna da nije ţalosna...povodci i spone ne povezuju nego nas

9

odvajaju i onemogućuju prave interakcije s ţivotinjama...ali to je tema za neke druge napise. Konj, iskonski stepska ţivotinja izuzetno je dobro prilagoĎen najvećim hladnoćama, a zavjetrina i krov su vrhunac njegovih potreba. Slobodno kretanje i ostvarenje prirodnih socijalnih kontakata su mu potreba gotovo veća od potrebe za hranom i zato potpunu suradnju i kvalitetan rad u terapiji moţemo traţiti samo od zadovoljnih i dobro drţanih ţivotinja...

Naši konji se veţu samo u vrijeme hranjenja zrnom, da bi omogućili da svatko doista pojede svoj obrok, a sijeno i čista voda su im dostupni tijekom cijelog dana i noći. Ispusti u kojima se mogu istrčati i boravak na pašnjaku, osiguravaju zdravlje i dobro raspoloţenje za zahtijevan rad u terapijskom programu.

10

U programu sudjeluju različiti tipovi konja od svega 130 cm visokih haflingera, i lakog tipa bosanskog konjića, do širokih i moćnih posavaca, hrvatskog hladnokrvnog konja i plemenitih toplokrvnjaka koji strpljivo rade s naprednim jahačima i u dresurnom sportu za standardne i jahače s invaliditetom. Različita stanja i uzrasti naših jahača traţe ponekad uske injeţne konjiće, a ponekad čvrste i stabilne ţivotinje...Ono što je svima zajedničko to je izdašan, mek korak u svim hodovima, vodljivost i tolerancija na vanjske podraţaje...

Tolerancija i volja za suradnju u programu terapijskog jahanja, se postiţu prvo pravilnim izborom koji uključuje provjeru prije uključivanja u program i dalju obuku. Plašljivost i nepovjerenje prema vodiću i jahaču, najčešće su ţalosne

11

posljedice nesretnog ţivota prije susreta s terapijskim programom, ali donose nepotreban rizik i opasnost u program. Često je mišljenje kako u terapijskom jahanju treba koristiti stare i time mirne i sigurne ţivotinje. Iako ne uzimamo u program nezrele ţivotinje (mlaĎe od šest godina), a zbog starosti nikada ne isključujemo dobre ţivotinje, nego ih koristimo u prvim kontaktima s nesigurnim i uplašenim korisnicima programa, kao manekene za čišćenje, maţenje i opremanje...Konji koje koristimo moraju biti zdravi i snaţni a rad im mora biti zadovoljstvo.

Stare i iscrpljene ţivotinje ne treba koristiti niti u terapiji, a još manje u sportu, jer to se kosi s temeljnim načelima meĎunarodne konjičke organizacije FEI, čiji su

standardi prihvaćeni i u konjaništvu za osobe s invaliditetom.

Tek kad smo odabrali strpljive, ali ne apatične, mirne, ali ne stare i bolesne, dobro socijalizirane ţivotinje, pristupamo obuci.

12

Razvijamo toleranciju prema vanjskim podraţajima poput pasa, vozila, nepoznatih predmeta (kolica, štake) metodama ponavljanja pozitivnog iskustva, nikada prisilom. Idealno je ako je konj kojeg ţelimo koristiti već ujahan i iskusan u radu s različitim jahačima, ali nije pravilo. Dobra iskustva i vrlo lijep rad u programu donijeli su nam neki konjići čiji je radni vijek do dolaska u naš program bio u šumi (nosili su drva na samaru). To su konji, koji ako im leĎa i noge nisu uništeni teškim radom, kreću se sigurnim mirnim korakom, a na svaku nestabilnost tereta na leĎima reagiraju «ukopavanjem» na mjestu, što se pokazalo više nego korisno u radu s teškim i nestabilnim osobama... Dnevna skrb, hranjenje i čišćenje uvijek su prilika za ostvarenje kontakata s djecom, prijateljstva i uzajamnog razumijevanja. Vaţno je, pri tome, znati da se sve aktivnosti odvijaju uz nazčnost, nadzor i organizaciju odgovorne osobe – voditelja programa, jer sve improvizacije mogu donijeti neţeljene rezultate.

Ispit spremnosti za najveća iskušenja...skupni nastup u sinhroniziranom jahanju dresurnih elemenata skupine od osam konja, atraktivna je točpka svake prezentacije programa rada udruge.

13

Dresura je potrebna u radu i pripremi terapijskih konja na svim razinama, a posebno ako naši jahači u okviru terapijskog programa sudjeluju u prezentacijama i sportskim natjecanjima za osobe s invaliditetom. U ovom dijelu, neophodna nam je pomoć mladih ljudi koji su često odrasli s nama radeći u programima terapijskog jahanja...

Terensko jahanje razbija monotiniju, donosi iskustva koja razvijaju toleranciju i suradnju s jahačem...

14

Dobar balans, gipkost i izdašnost kretnji postiţemo planiranim i redovitim individualnim radom sa svakim konjem.

Javni nastupi u obliku prezentacija i dresurnih natjecanja daju potrebno iskustvo i samopouzdanje našim mladim suradnicima i konjima...motivacija su i nagrada istovremeno.

U nedostatku uobičajene volonterske radne snage za rad uterapijskom programu, naša udruga je ustanovile specifične pedagoško-preventivne programe koji u programske aktivnosti uvode mlade u rizičnom razdoblju odrastanja. Koristeći atraktivnost programa i ţelje mladih u zajednici da steknu vještine konjaništva (od skrbi, neverbalne komunikacije do dresurnog jahanja...), uključili

15

smo zainteresirane u rad. Tako smo obučavali mlade temeljnim vještinama konjaništva, a oni su, u organizaciji stručnog voditelja obučavali konje i pripremali ih za rad u terapiji...

Prvobitno individualni program prerastao je u kvalitetnu suradnju s institucijama odgoja i obrazovanja (Isusovačka gimnazija u Osijeku, Srednja medicinska škola, Poljoprivredna škola, te osnovne škole s našeg područja – Ivan Filipović, Retfala, Višnjevac). U redovnim susretima u prilagoĎenim oblicima integrirane nastave, uključujemo u terapijski program mlade iz zajednice, a ovi sadrţaji su visoko vrednovani od pedagoga i drugih stručnih suradnika institucija s kojim a suraĎujemo.

Prvi susret i dogovori...jedan od razreda Isusovačke gimnazije u posjetu MOGU-

TERAPIJSKO JAHANJE

Budući suradnici uče raditi oko konja, voditi ih i opremati. Stječu prva znanja o empatiji, komunikaciji bez riječi i iskustva koja će im pomoći u kasinim aktivnostima...

16

Kontakt i prijateljstvo...

Nakon uspostavljenog povjerenja, simuliramo proces terapijskog programa koristeći sudionike pedagoškog programa naizmjence kao korisnike, vodiće i pratioce...

Često nakon prvih susreta kroz razredne posjete, najzainteresiraniji ostanu i duţe vrijeme provedu sudjelujući u realizaciji terapijskog programa kao jahači u pripremi konja, vodiči, pratitelji i prijatelji.

17

Nakon upoznavanje s konjima, slijedi upoznavanje s jahačima korisnicima programa terapijskog jahanja...

Poznanstvo s jahačem u kolicima...

Pomoć u uspinjanju na rampu za uzjahivanje...

18

I zajednički uspjeh... Kroz uzbuĎenje i spoznaju vlastite uloge u terapijskom programu, stvaraju se prijateljstva izmeĎu jahača i njihovih pratioca...Evo kako to izgleda:

21

O opremi... Programe terapijskog jahanja za najmlaĎe korisnike najčešće izvodimo bez sedla, na pokrivaču ili podsedlici, kako bi što bolje iskoristili efekte topline, ritmičnosti mišićnih kretnji konja i amplituda kretanja konjskih leĎa u hodu za postizanje fizioterapijskih ciljeva – uspostavljanje balansa, simetrije i normalizacija mišićnog tonusa.

Kolan za programe terapijskog jahanja kojim pričvršćujemo podsedlicu ili prekrivač. U narednom periodu, kad nam u prvi plan doĎu psihoterapijski i socioterapijski ciljevi, nastojimo prilagodbom opreme omogućiti jahaču maksimalno osamostaljenje i sigurnost u jahanju. Postoji niz tipova sedala koji svojim oblikom pruţaju dodatnu potporu i sigurnost jahaču s invaliditetom («jabuka» i duboko sjedište na western i australskom sedlu, potpora za koljena na portuglaskom i australskom sedlu...)

22

Redovno englesko sedlo, ili dresurno sedlo u sportu, koristimo tek kad i jahač i konj steknu potreban stupanj razumjevanja i sigurnosti, te kad tip invaliditeta to dozvoljava.

Univerzalno englesko i natjecateljsko dresurno sedlo

Brojni su jahači koji se i natječu na raznim prilagoĎenim sedlima...

23

Pri prilagoĎavanju opreme najvaţnije je ne zaboraviti pravilo da jahača ne smijemo ni na koji način pričvršćivati za konja, ili sedlo, jer time ugroţavamo osnovna pravila sigurnosti u radu. Korištenje zaštitne opreme i pravila koja omogućuju sigurno i nesmetano jahanje – jahaće kacige, rukavice, «chepsevi» i pravilna obuća, ili čizme, ne preširoka odjeća... - obveza su i odgovornost svakog voditelja programa i u redovnom konjaništvu, a u terapijskim programima i više. U terapiji koristimo obličnu uzdu i meku lomljenu ţvalu, a dizgine po potrebi kopčamo na ular umjesto na ţvalu da izbjegnemo neţeljene uticaje nemirne ruke jahača. O sportu... Sport za osobe s invaliditetom kao vrhunac rehabilitacije i resocijalizacije, temelj je našeg opredjeljenja da terapijske programe u odreĎenoj fazi preoblikujemo u pripreme za sportska natjecanja u dresurnom jahanju za osobe s invaliditetom.

Boris Zrmanjac, reprezentativac RH u dresurnom jahanju za osobe s invaliditetom, paraolimpijac iz Sidneya, na grlu Naci na Prvenstvu u Zagrebu

2004.g.

24

Ivan Sršić, na grlu Saba, Zagreb, 2004.g.

Ovi su programi vrednovani na meĎunarodnoj razini kroz uspješne sportske nastupe naših jahača na najvišoj svjetskoj razini – Paraolimpijade u Sidneyu i Ateni gdje su Hrvatsku uspješno predstavljali naši jahaći Boris Zrmanjac i Ivan Sršić. Njihovi sportski nastupi i uspjesi nemaju samo medijski značaj za promidţbu naše zemlje, niti predstavljaju ţivotna dostignuća Ivana i Borisa. Sport i izazov natjecanja , a posebno ostvareni rezultati, motiv su i vodilja brojnim mladićima i djevojkama u terapijskom i drugim programima Udruge, ali i za cijelu zajednicu. Nastupi na najvišoj sportskoj razini poruka su i obećanje da rad i zalaganje, te napori uloţeni u rušenje zidova koji nas sputavaju mogu uroditi plodom. Realizaciju najzahtjevnijih sportskih programa za osobe s invaliditetom omogućio je HRVATSKI ŠPORTSKI SAVEZ INVALIDA ulaganjem u edukaciju stručnog kadra i poticanjem organizacija natjeceteljskih priredbi.

25

Proglašenje pobjednika ( Slaven Hudina i Ivan Sršić prvi s lijeva na slici) na meĎunarodnom natjecanju u dresurnom jahanju u Beču, 2004.g.

Dresurno jahanje za osobe s invaliditetom razvija se u smjeru integracije s matičnim sportom, a utakmice za krazličite kategorije invaliditeta već su sastavni dio velikih meĎunarodnih dresurnih natjecanja.

Dobro izveden element slobodnog hoda u promjeni, Ivan Sršić na Sabi u Ateni 2004.g.

Elementi zadanih testova u dresuri su istovjetni sa elementima iz standardnih FEI testova, a njiihova zahtjevnost je prilagoĎena kategoriji invaliditeta. U ocjenjivanju, sudije su educirani i upućeni da ocjenu daju za izvedenu zadanu radnju, zanemarujući stav i tehniku jahača. Zanimljiv je podatak da u zemljama sa snaţnom tradicijom u konjičkom sportu, osobe s invaliditetom osvajaju značajne plasmane i u redovnoj konkurenciji na najvišoj razini poput Grand Prix Saint George.

26

Uspjeh jahača u dresurnom jahanju za osobe s invaliditetom je rezultat dugotrajnog rada na odabiru i obuci konja, te specifičnim treninzima koji imaju za cilj uspostavljanje komunikacije izmeĎu jahača i konja mimo standardnih metoda, a uz zadrţavanje kvalitete prirodnih kretnji konja. Ovakav rad poseban je izazov za svakog trenera, a postignuti uspjesi su često vredniji od onih u standardnom sportu. Kako su se u naš rad uključili stručni suradnici... U ovom projektu suraĎivali smo s višim fizioterapeutom, Lidijom Titorić, defektologom, Sandom Zlatarić i psihologom, Šimoković, Uliksom. Oni su zabiljeţili svoja zapaţanja i sugestije koje ćemo koristiti u budućem radu. Zahvalni smo za mogućnost da njihova stručna znanja i vještine iskoristimo u specifičnom okruţenju i situaciji terapijskog jahanja.

M.M

Godina: 19

Dg: Cerebralna paraliza tetrapareza spastica

Motorički razvoj

Ona kontrolira glavu i trup ovisno o motivaciji. Sjedeći poloţaj nije sasvim

usvojila, sjedi uz naslon. Moţe napraviti nekoliko manjih koraka uz oslonac na

drugu osobu. Gruba i fina motorika ruku je slaba, iako se bolje koristi lijevom

rukom. Spazam je izraţen u sva četiri ekstremiteta, jakosti od srednjeg do jakog

intenziteta. Djelomično je samostalna u upravljanju s kolicima. Svaki rezultat ovisi

o pristupu osobe koja zahtjeva od nje izvoĎenje nekog zadatka. Kada je pozitivno

motivirana moţe puno više nego što na prvi pogled pokazuje. MeĎutim, kada je

nesigurna automatski se prepušta gravitaciji. Posjeduje izuzetnu snagu volje što

svakako treba iskoristiti tijekom provoĎenja terapije. Evaluacija putem

Barthelovog indeksa iznosi 34.

Ciljevi

Stabilan sjedeći poloţaj

Uspostavljanje boljeg balansa i koordinacije

27

Način rada

1. Zbog izraţenog spazma sva četiri ekstremiteta potreban nam je miran

konj, sporih kretnji i pravocrtno kretanje uz što manje promjena poloţaja

kako ne bismo provocirali spazam. Pokraj nje sa svake strane treba biti po

jedna osoba. Nakon postavljanja na konja pustila bi ju kratko vrijeme da

jaše u poloţaju koji je zauzela. Kada bi zamijetila dovoljnu opuštenost

povukli bi joj koljena lagano prema dolje kako bi joj omogućili ispravljanje

trupa (pravilan sjedeći poloţaj) i glave. Oslonac joj je na rukama.

Verbalnom uputom bi zatraţila od nje da ispravi glavu i trup ispruţajući

ruke u laktovima. Pohvalama ju motiviram za odrţavanje tog poloţaja u

što duţim vremenskim intervalima. Kada joj koncentracija oslabi polegla

bih ju na konja kako bi joj se cijelo tijelo što više opustilo. Zatim bi zatraţila

od nje da izvede nekoliko trbušnjaka (od 3 do 5) i pokuša se ponovno

uspraviti. Kroz ovo kratko vrijeme naše suradnje ona vrlo brzo napreduje

prema ovom cilju. Izuzetno je vaţno osvijestiti joj kako ovaj pravilan

poloţaj treba prenijeti na sjedenje u kolicima i kod svakodnevnih

aktivnosti.

2. Kada sam primijetila odreĎeni stupanj sigurnosti u zadanom poloţaju

počeli smo uvoditi dinamičnije pokrete konja. Traţila sam od nje da zadrţi

pravilan poloţaj kod kretanja, zaustavljanja i skretanja konja.

3. Prilikom skretanja često bi joj se zdjelica pomaknula sa sredine konja.

Tada sam zaustavila konja, ukazala joj što nije ispravno i zahtijevala od

nje da se ispravi uz našu pomoć. Nakon nekoliko ponavljanja je postala

svjesna kada se to dogodi i sama se ispravila. U daljnoj terapiji ću raditi na

tome da više ne klizi iz sedla tako što ću joj narušavati ravnoteţu i

zahtijevati od nje da se odrţi u poloţaju koristeći mišiće zdjelice.

29

Defektološki nalaz:: Djevojčica uspostavlja dobar odnos s ispitivačem. U motorici evidentirane izrazite smetnje. Ima smetnji, ali govor adekvatno razumljiv. Nisu primjećene smetnje vida, sluh uredan. Orijentacija na vlastitom tijelu usvojena, orijentacija u prostoru djelomično usvojena. Usvojila boje, oblike količinu, razlikovanje taktilnom percepcijom, adekvatno reagira na zvučne podraţaje. Paţnja i koncentracija zadovoljavajuća. U hranjenju djelomice samostalna. Mjerni instrument: Evidencijska lista za opservaciju i praćenje napredovanja djece s motoričkim poremećajima Glavni ciljevi: Razvijanje ekspresivnog i receptivnog govora Snalaţenje na vlastitom tijelu

30

Snalaţenje u prostoru Plan rada: 1. Ohrabriti djevojčicu da verbalno u detalje opisuje što radi na konju, dok izvodi aktivnost. Insistirati na proširivanju rječnika vezanog za dijelove konja, konjsku opremu i riječi vezane za samu terapiju. Na taj način kod djevojčice postiţemo osjećaj veće kompetentnosti i uključenosti u samoj terapiji. 2. Prilikom fizioterapeutskih vjeţbi insistirati na opisivanju radnji i ponavljanju dijelova tijela koji su u pokretu. 3. Prilikom izvoĎenja zadanih radnji poticati usvajanje relacija i odnosa u prostoru koristeći kartice i igre, npr. Tražimo blago.

M. S.

Godina: 4,5

Dg: Cerebralna paraliza dipareza spastica

Motorički razvoj

MS ima oblik cerebralne paralize u kojem su uglavnom zahvaćeni donji

ekstremiteti. Evidentne su manje smetnje grube i slabija fina motorika ruku.

Savladao je sjedeći poloţaj s naslonom i bez njega, ali njegove reakcije na

promjene poloţaja na konju treba poboljšati. Savladao je i četveronoţni poloţaj i

trenutno je u fazi iskoraka. Ne hoda, ali se sam podiţe i stoji uz pridrţavanje

druge osobe ili uz oslonac. Prisutan je spazam srednje jakosti u donjim

ekstremitetima. Skraćene su mu tetive aduktornih (mišića koji skupljaju noge)

mišića i ahilove tetive. Evaluacija putem Barthelovog indeksa iznosi 30.

Ciljevi motornog razvoja

Priprema za hod

Opuštanje mišića zdjelice

Balans i koordinacija

Način rada

1. Potrebno se koncentrirati na smanjenje spazma donjih ekstremiteta.

Kretnje konja trebaju biti polagane kako bi osjećao sigurnost, a uz njega

31

sa svake strane treba biti po jedna osoba koje će ga pridrţavati samo na

koljenima. On jaše samo na posedlici kako bi što bolje osjetio kretnje

konja. U prvih nekoliko minuta jahanja pustila bi ga da jaše bez ikakvih

zadataka osim da zadrţi ispravan poloţaj trupa i glave. Kada se opusti

legao bi na leĎa konja, a mi bi povukli njegova koljena prema dolje da bi

dobili istezanje ţeljene skupine mišića. Za to nam je potreban i konj širih

leĎa. Sve to bi radili dok konj stoji, a kada osjeti sigurnost i dok se konj

kreće.

2. Kada sam zamijetila dovoljnu opuštenost i sigurnost kod njega traţila bih

da ispusti dizgine i poloţi ruke na koljena dok jaše. U početku bi traţila da

to učini dok konj hoda ravno, a kasnije i pri blaţem skretanju.

3. Isto tako sam zahtijevala da raširi , podigne ruke u stranu i zadrţi ih u tom

poloţaju. U početku dok se konj kreće pravocrtno, a kasnije i kod

skretanja

Kod njega treba naglasiti kako mu ne treba dozvoliti kasanje, iako kas pruţa

veliko zadovoljstvo. Kasanje izaziva spazam i poništava efekt opuštanja koji smo

do tada postigli.

Defektološki nalaz:: Prilikom ispitivanja dječak reagira na ispitivača. Dječak

prosječne inteligencije, evidentirane manje smetnje u gruboj motorici i smetnje

srednjeg stupnja u finoj motorici, ambidekster. Govor adekvatan dobi djeteta.

Postoje smetnje vida, sluh uredan. Djelomično usvojio orijentaciju na vlastitom

tijelu i u okolini. Imenuje i raspoznaje boje i oblike, razlikuje relacije i odnose u

prostoru: veliko-malo, dok su prisutne teškoće u razlikovanju količine. Usmjerava

paţnju na zvučne podraţaje, moţe se koncentrirati na jednu aktivnost. U

hranjenju djelomično treba pomoć druge osobe.

Mjerni instrument: Evidencijska lista za opservaciju i praćenje napredovanja

djece s motoričkim poremećajima

32

Glavni ciljevi:

Globalno čitanje

Stimulirati cjeloviti doţivljaj tijela

Usvajanje osnovnih relacija

Razvijanje socijalizacijskih vještina

Plan rada:

1. Za širenje rječnika u terapiji imenovati sve predmete i pojave koje su

neposrednim iskustvom bliske djetetu. Pripremljene kartice za globalno

čitanje, (biti sigurni da je konj imao priliku vidjeti sve materijale koji se koriste

u terapiji), koristiti u tijeku terapije, kroz igru Tražimo blago, kartice s

napisanim riječima: stop, gore, dolje, lijevo ,desno, ravno- pokazuju se M. Š..

koji zadaje smjer kretanja konja i na taj način dolazi do «blaga» (blago se

nalazi u manjoj kutijici koju M. Š. mora otvoriti a u njoj se nalazi bombon,

odnosno materijalno potkrepljenje), pojmovi gore i dolje koriste se tek nakon

kartice stop. Pored globalnog čitanja kroz igru se obraĎuju poloţaji i

orijentacija u prostoru.

2. Zauzimanjem različitih poloţaja tijela u prostoru M.Š. će doţivjeti

cjelovitost svoga tijela. M Š. treba iznaći poloţaj na konju kada je njegovo

tijelo najmanje-sklupčati se, odnosno trup u fleksiji u sijedećem stavu,

kada je njegovo tijelo najviše-u sijedećem stavu na konju: ekstenzija trupa

i ruku , najšire – širenje ruku i sl., ove vjeţbe obavljaju se na konju u

mirovanju, tek kada su dobro uvjeţbane i u kretanju. ( Isto kao kod I. V.;

33

Djeca bi trebala biti uključena u isto vrijeme u terapiju s obzirom na slične

ciljeve i ujednačenost sposobnosti)

3. Uz dječaka sličnih sposobnosti M. Š. dobit će priliku zajedničkog rada s

vršnjakom i na taj način razvijati svoje socijalne vještine s obzirom da ne

pohaĎa vrtić ( igra Tražim blago će se organizirati kao timski rad).

Izvedba programa je u tijeku, obraĎeni su neki sadrţaji a ostali će se provoditi

kroz naredni period.

D. S.

Godina: 7


Motorički razvoj

D. S je vrlo veselo dijete, nema straha od konja i izvrsno suraĎuje s obzirom na

njegove mogućnosti. Pod terapijom je antiepileptika što uvjetuje i oblikuje

njegovu terapiju. Ima djelomičnu kontrolu glave i trupa. U početku smo provodili

terapiju sujahanjem, ali je on brzo napredovao i sada (nakon tri mjeseca,

jedanput tjedno) jaše sam uz pridrţavanje. Na govornu uputu reagira i kratko

vrijeme zadrţava pravilan poloţaj. Spazam je prisutan u sva četiri ekstremiteta,

iako je izraţeniji u donjim i jakog je intenziteta. Tijekom terapije popušta i

zadrţava se neko vrijeme nakon terapije. Evaluacija putem Barthelovog indeksa

iznosi 0.


Opuštanje spazma

Uspostaviti kontrolu glave i trupa

Zbog lijekova koje koristi ova sam dva cilja kombinirala naizmjenično tijekom

terapije.

Način rada

34

1. Izvrsno opuštanje spazma sam kod njega postizala koristeći šireg konja i

dopuštajući mu ostanak u poloţaju koji je njemu najugodniji nakon što ga

posjednemo na konja. Nakon nekog vremena (nekoliko minuta) bi

zaustavila konja i pridrţavajući mu glavu i koljeno polegla ga na konja.

Pridrţavala sam ga, ali i omogućila mu maksimalno korištenje mišića

trupa. Ispruţili bismo mu ruke i noge i nastavili sa jahanjem dok je on u

leţećem poloţaju. Na taj način postiţemo opuštanje i istezanje mišića, a i

njega to jako veseli.

2. Podizanje iz leţećeg poloţaja sluţi i za jačanje mišića trupa. Uhvatila bih

ga za ruke, jer mu moje ruke sluţe kao oslonac i omogućila mu da se pri

podizanju što više koristi snagom svojih mišića. Spuštanje i podizanje smo

ponavljali tri do pet puta ovisno o njegovim mogućnostima toga dana. Na

kraju bi uvijek bilo spuštanje uz kratki odmor.

3. Na pravilan sjedeći poloţaj motivirala sam ga koristeći vanjske

podraţaje: ptice, poznate osobe, glazbu… Laganu, opuštajuću glazbu

smo prvenstveno koristili za opuštanje spazma, ali i za izazivanje

motoričkih reakcija. Traţila sam od njega da pokretima glave pokaţe

otkuda dolazi zvuk (ispred, iza ili sa strane) na što bi on uspravio trup i

usmjerio glavu prema izvoru podraţaja. Trudila sam se motivirati ga da se

odrţi u pravilnom poloţaju što duţe. S vremenom su njegovi mišići trupa

ojačali, a proporcionalno tomu se i vrijeme u pravilnom poloţaju

produţavalo.

Kod njega je vaţno biti osjetljiv na njegovu potrebu za odmorom nakon

aktivnosti zbog lijekova koje koristi.

Defektološki nalaz:: Dječak uspostavlja kontakt s ispitivačem. Intelektualni

razvoj ne moţe se sa sigurnošću utvrditi jer kod dječaka nije razvijen govor. Kod

grube i fine motorike evidentne izrazite smetnje ( za rad i samozbrinjavanje

potrebna stalna pomoć druge osobe). Ne govori, ali razumije govorne

informacije, neverbalni izraz u komunikaciji izraţen i razvijen, ostavlja utisak

zadovoljnog, strpljivog dječaka koji razumije što se od njega traţi postoje

smetnje vida, sluh uredan. Dječak adekvatno usmjerava paţnju na zvučne

35

podraţaje. Prisutna epilepsija koja je pod kontrolom lijekova. U hranjenju

potpuno ovisan o pomoči druge osobe.



Glavni ciljevi:

Razvijanje receptivnog govora

Osvješćivanje različitih dijelova tijela taktilnom stimulacijom

Snalaţenje na vlastitom tijelu

Plan rada:

1. U terapiji je potrebno verbalizirati radnje koje se odvijaju u prostoru,

potrebno je imenovanje svih osoba koje su uključene u terapiju, imenovanje svih

predmeta koji se koriste u terapiji. U komunikaciji koristiti i neverbalni izraz i biti

sigurni da nas je dječak razumio. Bitno je naglašavanje riječi koje se odnose na

kretanje u prostoru :npr.» Ispred nas je konj Šedika, gore na nebu su oblaci...»

2. Dok je dječak u sujahanju sujahač ga stimulira različitom strukturom tkanina i

materijala po rukama i trupu i verbalno opisuje detaljno što radi, kakav je

materijal, traţiti neverbalnu potvrdu kakva je senzacija na dani podraţaj. Pri tome

treba voditi računa da se u početku koriste dva, po teksturi potpuno suprotna

predmeta: jedan izuzetno hrapav i jedan izuzetno mekan. Kako je D. S. počeo

jahati bez sujahača isti postupak raditi dok je dječak u leţećem poloţaju na konju

s tim da ćemo prvo opisivati osjećaj konjske dlake i toplinu tijela konja, a tek

onda ići na predmete i tkanine.

3. Kako bi dječak osvijestio svoje tijelo potrebno je u terapiji imenovati posebno

dijelove tijela i truditi se kada spazam popusti da dječak npr. lijevom rukom

dotakne desnu, dotakne glavu i sl.

T. S.

36

Godina: 13,5

Dg: Cerebralna paraliza dipareza spastica

Motorički razvoj

Dječak samostalno sjedi. Balansne reakcije su dobre u sijedećem, a slabije u

stojećem poloţaju. Prisutan je spazam srednjeg intenziteta u donjim

ekstremitetima. Hoda nepravilnim obrascem u škarice, što utiče i na njegovu

posturu. Samostalno moţe napraviti nekoliko koraka, dok mu je za dulje hodanje

potrebna pomoć. Ima dobru grubu motoriku ruku, dok kod fine motorike ima

manje smetnje. Ima manje smetnje vida. Evaluacija putem Barthelovog indeksa

iznosi 76.

Ciljevi motoričkog razvoja

Balans

Snalaţenje u prostoru

Fina motorika ruku

Način rada

1. Zbog prisutnog spazma započinjali smo laganim pravocrtnim hodom.

Opuštanje traje oko 5 minuta nakon čega je imao odreĎene zadatke.

2. T. S. je dječak prosječne inteligencije. Samostalno jaše. Njemu smo za

postizanje maksimalnih rezultata davali točno odreĎene testove koje je

trebao savladati uz zadrţavanje u pravilnom poloţaju. Trebao je voditi

konja od točke A do točke B, pa do C itd. Koristili smo dosta skretanja,

dijagonalne, serpentine. Što je on i savladao nakon nekoliko ponavljanja.

U početku je zadatke izvršavao laganim hodom da bismo postepeno

uvodili dinamičniji hod.

3. Tijekom jahanja stopala su u uzengijama kako bi onemogućili plantarnu

fleksiju stopala. Na taj se način omogućuje ravnomjerno prenošenje teţine

na oba stopala. A zbog hoda u škarice koristili smo konja širih leĎa.

37

Defektološki nalaz:: Dječak prosječne inteligencije, prilikom ispitivanja ostavlja

dobar dojam. Fina motorika ( šaka i prsti) zadovoljavajuća. Vid i sluh uredni.

Govor adekvatan dobi. U snalaţenju na vlastitom tijelu uspješan, kada se treba

snaći na otvorenom prostoru često «zablokira» i nije u stanju slijediti upute

vezane za pravce kretanja na konju. Tek na glasniji povik dječak bi se trgao i

odreagirao, često pogrešno. Dječakova paţnja je oslabljena i ovisi o zahtjevima

iz okoline. Ispitivanjem je utvrĎeno postojanje vizualno-perceptivnih teškoća u

području prostornih odnosa.



Glavni ciljevi:

Koncentracija i selektivna paţnja

Rješavanje problema


Plan rada:

1. Raditi na povećanju sposobnosti koncentracije za vrijeme trajanja terapije

sa postupnim smanjenjem verbalnih impulsa i uputa.

2. U toku terapije dječaka verbalno poticati da opisuje odnose u prostoru:

Ispred mene se nalazi..., iza mene je..., s moje desne strane je..., i sl. Sve

radnje koje izvodi na konju detaljno se opisuju kroz odnose u prostoru.

3. Cilj je omogućiti uspješnost obavljanja naloga, odnosno snalaţenja u

prostoru, npr. skreni desno, a zatim i povećanje brzine u rješavanju ovih

problema. Zadaci zadani verbalnom uputom potkrijepiti karticama simbola

← → ↑ uz pomoć kojih će dječak odreĎivati smjer kretanja na konju.

T. S. je samostalni jahač.( konj je imao priliku vidjeti sve materijale koji se

38

koriste u terapiji). U daljnjem radu koristiti samo kartice ← → ↑ i povećati

brzinu izvoĎenja zadataka, a uz igru Tražimo blago motivirati dječaka na

izvoĎenje ovih aktivnosti.



F. Č.

Godina: 6

Dg: Cerebralna paraliza hemipareza spastica dex.

Motorički razvoj

Dijete boluje od oblika cerebralne paralize koja zahvaća samo jednu stranu tijela,

u njegovom slučaju desnu. U desnoj ruci i nozi prisutan je slabiji spazam.

Njegove su balansne reakcije dobre u sijedećem, a slabije su kada stoji. U

stojećem stavu stoji punim stopalom lijeve noge na podlozi, a na desnu se

oslanja samo na prste, ispravi se kada je upozoren. Isto tako i kod hoda. Hoda

na uţoj osnovi. Moţe samostalno hodati, ali se na desnu nogu oslanja samo na

prste. I potrebno ga je konstantno podsjećati na zauzimanje pravilnog poloţaja.

Na terapiju dolazi oko dvije godine dva puta tjedno. Njegova mama kaţe kako

mu se otkako dolazi na terapiju poboljšalo drţanje i socijalizacija.


Opuštanje zdjelice

Bilateralna kontrola

Način rada

1. Kao i kod prethodne djece za opuštanje mišića zdjelice koristila sam

sporije i laganije kretnje konja. Potreban mu je konj sa umjereno širokim

leĎima zbog hoda na uţoj osnovi. Nakon nekoliko minuta traţila bih od

njega da ispusti dizgine i spusti ruke na koljena ( bez da se drţi za hlače) i

39

tako nastavi jahati. Sveukupno samo opuštanje traje oko 5 do deset

minuta ovisi o jačini spazma (kod spazma jakog intenziteta i dulje).

2. Kada je opuštanje postignuto okrenuo bi se na konju tako da sjedi prema

repu konja. Njegovo lijevo koljeno treba biti djelomično savijeno i

stabilizirano od ispod terapeutovom rukom. Tada bi on prebacio desnu

nogu preko leĎa konja uz minimalno pridrţavanje i na kraju i lijevu nogu.

3. Za uspostavu bolje bilateralne kontrole koristila sam se obručima.

Ispočetka je zadatke izvršavao dok konj stoji radi jačanja gornjeg dijela

tijela. Primio bi obruč sa desnom rukom, prenio ju u lijevu i ispruţio desnu

ruku, nekoliko bi puta ponovio istu radnju. Zatim bi uhvatio obruč sa obje

ruke i podigao ga iznad glave. Traţila sam od njega da obruč podiţe

podjednako sa obje ruke. Izvršavanjem ovih zadataka tijekom hoda

poboljšavaju se i njegove balansne reakcije, a još više promjenom

dinamike hoda i zaustavljanjem-kretanjem.

Defektološki nalaz: Dječak ostavlja dobar dojam prilikom ispitivanja.

Intelektualni razvoj prosječan. Adekvatno se sluţi s obadvije ruke. U finoj motorici

evidentirane manje smetnje. Dešnjak, govor adekvatan dobi. Ima smetnje vida,

sluh uredan.

Usvojio orijentaciju na vlastitom tijelu, u okolini, pojam dio cjelina takoĎer

usvojen. U stanju je usmjeriti pozornost na zvučne podraţaje i izdvajati bitne

zvukove od ostalih. Razlikuje i imenuje boje i oblike, relacije u prostoru kao i

razlikovanje količine. Moţe se koncentrirati na jednu aktivnost. Hrani se

samostalno.



Glavni ciljevi:

Globalno čitanje

40


Plan rada: 1. Pripremljene kartice za globalno čitanje, (biti sigurni da je konj

imao priliku vidjeti sve materijale koji se koriste u terapiji), koristiti u tijeku

terapije, kroz igru Tražimo blago, kartice s napisanim riječima: stop, gore,

dolje, lijevo ,desno, ravno- pokazuju se F. Č. koji zadaje smjer kretanja konja

i na taj način dolazi do «blaga»(blago se nalazi u manjoj kutijici koju F.Č.

mora otvoriti a u njoj se nalazi bombon, odnosno materijalno potkrepljenje),

pojmovi gore i dolje koriste se tek nakon kartice stop. Pored globalnog čitanja

kroz igru se obraĎuju poloţaji i orijentacija u prostoru. U terapiju uključiti

dijete sličnih sposobnosti kako bi se potaknula socijalna komunikacija. ( isto

kao kod I. V)

2. Zauzimanjem različitih poloţaja tijela u prostoru F.Č. će doţivjeti

cjelovitost svoga tijela. F. Č. treba iznaći poloţaj na konju kada je njegovo

tijelo najmanje-sklupčati se, odnosno trup u fleksiji u sijedećem stavu,

kada je njegovo tijelo najviše-u sijedećem stavu na konju: ekstenzija trupa

i ruku , najšire – širenje ruku i sl., ove vjeţbe obavljaju se na konju u

mirovanju, tek kada su dobro uvjeţbane i u kretanju, ( isto kao kod I. V.).



Glavni ciljevi:

Globalno čitanje


Plan rada: 1. Pripremljene kartice za globalno čitanje, (biti sigurni da je konj

imao priliku vidjeti sve materijale koji se koriste u terapiji), koristiti u tijeku

terapije, kroz igru Tražimo blago, kartice s napisanim riječima: stop, gore,

dolje, lijevo ,desno, ravno- pokazuju se F. Č. koji zadaje smjer kretanja konja

i na taj način dolazi do «blaga»(blago se nalazi u manjoj kutijici koju F.Č.

mora otvoriti a u njoj se nalazi bombon, odnosno materijalno potkrepljenje),

41

pojmovi gore i dolje koriste se tek nakon kartice stop. Pored globalnog čitanja

kroz igru se obraĎuju poloţaji i orijentacija u prostoru. U terapiju uključiti

dijete sličnih sposobnosti kako bi se potaknula socijalna komunikacija. ( isto

kao kod I. V). Zauzimanjem različitih poloţaja tijela u prostoru F.Č. će

doţivjeti cjelovitost svoga tijela. F. Č. treba iznaći poloţaj na konju kada je

njegovo tijelo najmanje-sklupčati se, odnosno trup u fleksiji u sijedećem

stavu, kada je njegovo tijelo najviše-u sijedećem stavu na konju: ekstenzija

trupa i ruku , najšire – širenje ruku i sl., ove vjeţbe obavljaju se na konju u

mirovanju, tek kada su dobro uvjeţbane i u kretanju, ( isto kao kod I. V.).



I. V.

Godina: 5

Dg: Cerebralna paraliza hemipareza spastica dex.

Motorički razvoj

Ovaj dječak takoĎer boluje od oblika cerebralne paralize koja zahvaća jednu

stranu tijela. Sličnog je motoričkog razvoja kao i F. Č. Preporuka je da

zajedno sudjeluju u terapiji radi bolje suradnje, njihove motivacije, a time i

boljih rezultata. Samostalno sjedi i njegove su balansne reakcije dobre kao u

sijedećem poloţaju na stolici, tako i na konju. Po preporuci njegovog

terapeuta ne stoji niti ne hoda kako ne bi usvojio nepravilan obrazac hoda na

prstima. Spazam je prisutan u desnim ekstremitetima, a izraţeniji u desnoj

ruci. Prisutne su slabije smetnje grube motorike, a izraţenije kod fine

motorike desne ruke. Evaluacija putem Barthelovog indeksa iznosi 32.


Priprema za hod

Kontrola desne ruke

Način rada

42

1. Kako bi se spriječilo podizanje na prste potrebno je istezati ahilove

tetive, na konju je to moguće postavljanjem stopala u pravilan poloţaj u

uzengije.

2. Kao pripremu za hod potrebno je ojačati mišićne skupine zaduţene za

stabilizaciju zdjelice. Počinje se sa malim amplitudama pokreta, mirnim

ritmom hoda u dugim ravnim linijama kako bi se postepeno uvodile

serpentine, osmice i dinamičniji hod, tj. više prenošenja teţine s noge na

nogu.

3. Kako je došlo lijepo vrijeme terapiju smo provodili šetnjom kroz šumu.

Neravan teren zahtjeva veću prilagodbu tijela jahača, testira i poboljšava

balans.

4. Za uspostavu bolje kontrole desne ruke koristila sam, izmeĎu već

nabrojenih predmeta kod druge djece, adekvatnu granu. Traţila sam da iz

odručenog poloţaja uhvati štap desnom rukom prenese ga do sredine,

preuzme lijevom rukom i odruči. Davala sam mu i sitnije predmete poput

lista ili cvijeta u desnu ruku i traţila od njega da ih preda osobi s druge

strane.

43

Defektološki nalaz: Dječak reagira na ispitivača, ostavlja dobar dojam,

intelektualni razvoj prosječan. U gruboj motorici adekvatno se sluţi jednom

rukom, u finoj motorici ( šaka, prsti) evidentirane smetnje srednjeg stupnja.

Kod I. V. postoje manje smetnje ekspresivnog govora, govor je razumljiv.

Prisutne smetnje vida, nisu primijećene smetnje sluha. Slabija se orijentira na

vlastitom tijelu te je potrebno razvijati cjeloviti doţivljaj tijela. Razlikuje boje,

imenuje osnovne, kao i osnovne oblike. Zahvaća brojevni niz do 10.

Pozornost kratkotrajna. U stanju je usmjeriti pozornost na zvučne podraţaje i

izdvajati bitne zvukove od ostalih. Primijećeni su slabiji rezultati u taktilnoj

percepciji i to: u odreĎivanju veličine predmeta opipom, u razlikovanju oblika

predmeta opipom, u razlikovanju tvrdoće predmeta opipom. Moţe se

koncentrirati na jednu aktivnost ako je dovoljno zanimljiva. U hranjenju

djelomično treba pomoć druge osobe. Potrebno je često uvoditi nove

aktivnosti prilikom terapijskog jahanja kako bi se postigli maksimalni rezultati i

motivacija.



44

Glavni ciljevi:

Poboljšati umijeća govora- receptivnog ( razvijanje rječnika) i ekspresivnog

(jasna artikulacija riječi)

Globalno čitanje

Poboljšati razlikovanje taktilnih podraţaja


Usvajanje osnovnih relacija

Memoriranje

Plan rada:

1. Za vrijeme terapije potrebno je stalno poticati ekspresivni govor, svi zadani

pokreti tijela koje dječak zauzima trebaju se detaljno verbalizirati, zahtijevati

da ih dječak riječima ponovi npr. podigao sam lijevu ruku iznad ramena, moja

desna ruka je spuštena...Truditi se u terapiji potaknuti I. V. na izraţavanje

osjećaja i doţivljaja u interakciji s pomagačima .

2. Pripremljene kartice za globalno čitanje, (biti sigurni da je konj imao priliku

vidjeti sve materijale koji se koriste u terapiji), koristiti u tijeku terapije, kroz

igru Tražimo blago, kartice s napisanim riječima: stop, gore, dolje, lijevo

,desno, ravno- pokazuju se I. V. koji zadaje smjer kretanja konja i na taj način

dolazi do «blaga»(blago se nalazi u manjoj kutijici koju I. V. mora otvoriti a u

njoj se nalazi bombon, odnosno materijalno potkrepljenje), pojmovi gore i

dolje koriste se tek nakon kartice stop. Pored globalnog čitanja kroz igru se

obraĎuju poloţaji i orijentacija u prostoru. U terapiju uključiti dijete sličnih

sposobnosti kako bi se potaknula socijalna komunikacija.

3. Poboljšanje razlikovanja taktilnih podraţaja u terapiji koristiti različite

debljine uţeta, različite teksture tkanina i različite manje predmete koje I. V.

treba prihvatiti u početku dok je konj u mirovanju, a kasnije u kretanju,

dobivene teksture i manje predmete opipom istraţuje i opisuje strukturu, u

45

kutijici sa blagom bombon se moţe takoĎer umotati različitim tkaninama i na

taj način stimulirati dječaka u taktilnoj diskriminaciji. Usvajanje osnovnih

relacija: debelo – tanko, kratko – dugačko, glatko – hrapavo... kroz gore

navedene aktivnosti.

4. Zauzimanjem različitih poloţaja tijela u prostoru I. V. će doţivjeti cjelovitost

svoga tijela. I. V. treba iznaći poloţaj na konju kada je njegovo tijelo

najmanje-sklupčati se, odnosno trup u fleksiji u sijedećem stavu, kada je

njegovo tijelo najviše-u sijedećem stavu na konju: ekstenzija trupa i ruku ,

najšire – širenje ruku i sl., ove vjeţbe obavljaju se na konju u mirovanju, tek

kada su dobro uvjeţbane i u kretanju

.Izvedba programa je u tijeku, obraĎeni su neki sadrţaji a ostali će se

provoditi kroz naredni period.

D. H.

Godina: 7


Motorički razvoj

D. H. Je usvojio sjedeći poloţaj, ovisno o motivaciji na konju moţe zadrţati

uspravan sjedeći poloţaj. Moţe samostalno stajati, dok mu je u hodu

potrebna pomoć druge osobe ili oslonac. Usvojio je nepravilan obrazac hoda

u škarice i na prstima. Penje se uz stepenice uz pridrţavanje ili rukohvat.

46

Prisutan je spazam srednjeg intenziteta. Zamjetne su manje smetnje grube

motorike ruku i izrazite smetnje fine motorike. Evaluacija putem Barthelovog

indeksa iznosi 42.


Poboljšanje motorike ruku

Opuštanje zdjelice


Način rada

1. Kako bi uspostavili bolju kontrolu gornjih ekstremiteta, nakon opuštanja

spazma, zadavala sam mu zadatke podizanja desne, pa lijeve ruke, obje

zajedno.

2. Zatim da uz rotaciju trupa preuzme odreĎeni predmet (npr. kacigu) sa

stupa podigne ga simetrično s obje ruke i tako prenosi do idućeg stupa na

koji ga odlaţe takoĎer s obje ruke i rotacijom trupa.

3. Traţila sam od njega da prilikom skretanja kontrolira kretnje konja, prilikom

skretanja u desno povlači desni dizgin, a u lijevo lijevi, a time i poloţaj

svojih ruku.

4. Samim jahanjem bez sedla, samo na posedlici dolazi do boljeg prijenosa

kretnji konja na jahača. Postavljanjem ruku na koljena ili na leĎa taj je efekt

još intenzivniji.

5. Sve ove navedene aktivnosti djeluju i na razvijanje boljeg balansa i

koordinacije, što je njemu izuzetno vaţno zbog osamostaljenja pri hodu i u

svakodnevnim aktivnostima.

6. D. H. je vrlo aktivno dijete, slabije koncentracije i za postizanje boljih

rezultata, njegove motivacije, preporučujem rad u skupini s djecom sličnog

motoričkog razvoja.

Defektološki nalaz:: U prvom kontaktu dječak ne reagira na ispitivača, odbija

47

suradnju, plače. Kod grube motorike ruku evidentne manje smetnje, U finoj

motorici evidentne izrazite smetnje. Govor eholaličan, adekvatno razumljiv.

Prisutne smetnje vida, ne nosi naočale, nisu primijećene smetnje sluha.

Djelomično usvojena orijentacija na vlastitom tijelu i u okolini. Razlikuje boje ali ih

ne imenuje, prepoznaje osnovne oblike: krug, kocka, ali ih ne imenuje, razlikuje

veličine veliko-malo, dok razlikovanje količine nije usvojio. Usmjerava paţnju na

zvučne podraţaje. Slabije usvojena taktilna diskriminacija. U hranjenju

djelomično treba pomoć druge osobe.



Glavni ciljevi:

Razvijanje ekspresivnog i receptivnog govora



Memoriranje

Plan rada:

1. U terapiji koristiti svaki trenutak kako bi dječaka stavili u poziciju da

odgovori na jednostavno postavljeno pitanje i ne dozvoliti da naše pitanje

samo ponovi.( eholaličan govor) odnosno insistirati na dvosmjernoj

komunikaciji. Koristiti pitanja vezana za konja i samu terapiju koja je

dovoljno motivirajući čimbenik koji će potaknuti D: H. na stvaranje

jednostavnih rečenica, npr.» Kako se zove konj na kojem jašeš? Kako se

zove osoba koja je pored tebe? «

Sve radnje na konju i u toku terapije verbalno opisati što detaljnije, poticati

dječaka da imenuje predmete koje vidi oko sebe.

2. Svi zadani pokreti tijela koje D. H. zauzima trebaju se detaljno verbalizirati,

zahtijevati da ih D. H. riječima ponovi npr. podigao sam lijevu ruku iznad

ramena, moja desna ruka je spuštena... Zadaci zadani verbalnom uputom

potkrijepiti karticama simbola ← → ↑ uz pomoć kojih će dječak odreĎivati

48

smjer kretanja na konju i na taj način povećati snalaţenje u prostoru u

odnosu na vlastito tijelo u prostoru.

3. U toku terapije koristiti jednostavne pjesmice i brojalice (D. H. izuzetno

motiviran pjevanjem) koje će dječak memorirati.Izvedba programa je u

tijeku, obraĎeni su neki sadrţaji a ostali će se provoditi kroz naredni

period.

4. Memoriranje kraćih pjesmica i brojalica koje se koriste za vrijeme

izvoĎenja fizioterapeutskih vjeţbi na konju koje sluţe ujedno kao i

motivacija za izvoĎenje istih i kao akustično-ritmička stimulacija. npr.

«Prste ima ruka svaka kad je stisneš to je šaka...; Kriš-kraš Matijaš; Ovaj

ide u lov...;Mama kuha kašu za maloga Sašu;( za vjeţbe mikromotorike).»

Korištenjem brojalica razvijamo ritmičnost koja je značajna za razvoj

govora kao i za sposobnost usklaĎivanja pokreta. Poţeljno je da svaka

igrica-pjesmica sadrţi na kraju neku poantu, neki zgodan šaljivi završetak,

povezan s drugačijim naglim pokretom i afektivnim usklikom (npr. kaţemo:

"Bacimo!", "Dolje!" ili "Visoko!" Govorno- ritmičkom igrom ujedno vjeţbamo

slušnu i prostornu percepciju, osjećaj za tempo i ritam, vjeţbe glasanja i

izgovaranja, govorno i motoričko oponašanje, osvješćivanje svoga tijela i

motoričkih mogućnosti. Isto kao i kod L. B.

L. B.

Godina: 2,5

Dg: perinatalna asfikcija

Motorički razvoj

Kada je uključen u terapiju nije mogao samostalno sjediti, mada je usvojio

četveronoţni poloţaj. Kada bi ga postavili na konja on bi leţao savijen. Na poticaj

bi kratkotrajno podigao glavu i ispravio trup. Slabi spazam je bio prisutan u sva

četiri ekstremiteta. Skraćene tetive prsnih mišića, šake zatvorene. U početku smo

49

s njim provodili terapiju sujahanja. Evaluacija putem Barthelovog indeksa iznosi

6.


Kontrola trupa i glave

Kontrola ruku

Način rada

1. Tijekom terapije sujahanjem vaţno je za osobu koja je s djetetom na konju

da bude svjesna svoga tijela jednako kao i djetetovog. Potrebno je djetetu

ostaviti dosta prostora za ispravljanje i ne dopustiti da se naslanja na vas

već da snagom svojih mišića odrţava zadani poloţaj. Dlan jedne ruke

poloţite na djetetova leĎa (donji dio grudnog dijela kraljeţnice), a prste

druge ruke na prsa gurajući jednu ruku prema drugoj dovodite djetetov

trup u pravilan poloţaj. Nekom pjesmicom ili pričom ga motivirajte za

zadrţavanje tog poloţaja. Pridrţavajte ga što je moguće manje.

Postepeno se to vrijeme produljuje kako jačaju mišići trupa. Objasnite mu

kako mu za sada vi pomaţete, ali da će uskoro on sam tako jahati.

2. Tijekom sujahanja trudila sam se opustiti mu gornje ekstremitete laganim

vjeţbama istezanja (širiti ruke u stranu, podizati ih, ispruţiti). Poticala sam

ga da pomazi konja otvorenih dlanova.

3. U terapiju uvodite samostalno jahanje. Postepeno se vrijeme u

samostalnom jahanju produljuje dok se konačno ne osamostali.

4. U početku samostalnog jahanja često sam izmjenjivala faze aktivnosti i

odmora. Polegla bi ga na leĎa konja, ispruţila mu ruke i noge (dok konj

stoji i kada hoda).

5. Nakon samo nekoliko mjeseci uz veliki trud njegovih roditelja u radu s njim

kod kuće on samostalno jaše, štoviše jaše s podignute obje ruke iznad

glave. Trenutno radimo na poboljšanju njegovih balansnih reakcija.

50

Defektološki nalaz:: Dječak prihvaća ispitnu situaciju, ostavlja dobar dojam.

Gruba motorika: adekvatno se sluţi s obadvije ruke, fina motorika u granicama

kronološke dobi. Govor adekvatan dobi. Nisu primijećene smetnje vida i sluha.

Snalaţenje na vlastitom tijelu djelomično zadovoljava u odnosu na kronološku

dob. Razumije jednostavne upute. Adekvatno reagira na zvučne podraţaje,

moţe se koncentrirati na jednu aktivnost. U hranjenju djelomično treba pomoć

druge osobe.



Glavni ciljevi:

Bogaćenje rječnika


Odnosi u prostoru

Motivacija

Memoriranje

Plan rada:

51

1. Sve radnje na konju i u toku terapije verbalno opisati što detaljnije, poticati

dječaka da imenuje predmete koje vidi oko sebe.

2. Prilikom vjeţbi koje se izvode dok konj stoji, pomagači ili sujahač dotiču

dijelove tijela dječaka koji se kreću i imenuju ga , npr. podigni ruku iznad

glave, visoko – pomagač podiţe ruku i lagano je masira dok je u zraku. Na

taj način se osvještavaju dijelovi tijela i tijelo u cjelini u kretanju isto kao i

odnosi u prostoru. U početku koristimo jednostavne riječi za odnose u

prostoru kao što su: gore-dolje, ispred-iza.

3. Poticati dječaka uz pomoć različitih manjih predmeta različitih tekstura na

razvijanje taktilne diskriminacije. Dječak dobiva različite predmete koje

prihvaća prvo u mirovanju, a kasnije dok je konj u kretanju. Isprva mi

opisujemo predmet, a kasnije zahtijevamo da ga L. B. sam opiše.

Koristimo jednostavne riječi prilagoĎene uzrastu.

4. Memoriranje kraćih pjesmica i brojalica koje se koriste za vrijeme

izvoĎenja fizioterapeutskih vjeţbi na konju koje sluţe ujedno kao i

motivacija za izvoĎenje istih i kao akustično-ritmička stimulacija. npr.

«Prste ima ruka svaka kad je stisneš to je šaka...; Kriš-kraš Matijaš; Ovaj

ide u lov...;Mama kuha kašu za maloga Sašu;( za vjeţbe mikromotorike).»

Korištenjem brojalica razvijamo ritmičnost koja je značajna za razvoj

govora kao i za sposobnost usklaĎivanja pokreta. Poţeljno je da svaka

igrica-pjesmica sadrţi na kraju neku poantu, neki zgodan šaljivi završetak,

povezan s drugačijim naglim pokretom i afektivnim usklikom (npr. kaţemo:

"Bacimo!", "Dolje!" ili "Visoko!") Govorno- ritmičkom igrom ujedno

vjeţbamo slušnu i prostornu percepciju, osjećaj za tempo i ritam, vjeţbe

glasanja i izgovaranja, govorno i motoričko oponašanje, osvješćivanje

svoga tijela i motoričkih mogućnosti.



52

N. S.

Godina: 5,5

Dg: Sindrom West

Motorički razvoj

Djevojčica samostalno zauzima sve motoričko razvojne poloţaje. Hoda na široj

osnovi. Njezine su balansne reakcije dobre u sijedećem, a malo sporije u

stojećem, pogotovo tijekom trčanja. Njezina gruba motorika je uredu, a fina

motorika ruku je slabija. Prisutan je smanjen tonus donjih ekstremiteta. Pod

terapijom je za kontrolu epileptičkih napada. Potrebno ju je zainteresirati i

motivirati jer u protivnom ne ţeli suraĎivati.


Balans

Jačanje mišića donjih ekstremiteta

Način rada

1. Terapiju smo započinjali laganim hodom, postepeno smo ubrzavali korak

uz česte promjene pravca kretanja. Koristili smo čunjeve koji su

postavljeni na dovoljnoj udaljenosti kako bi konj mogao prolaziti, kao kod

slaloma. Ovakvim jahanjem ona je morala paziti na prenošenje teţine.

Kako ne bi skliznula iz sedla morala je kontrahirati mišiće donjih

ekstremiteta.

2. Kako bi ju motivirala dala sam joj zadatak da sama vodi konja. Ona je

dobar jahač, sigurna je na konju i dovoljno je da pokraj nje bude samo

jedna osoba.

3. Nakon čunjeva nastavili bi laganim kasom. U početku je kasala u dugim

pravocrtnim linijama da bismo postepeno uvodili promjene poloţaja i u

kasu.

53

Defektološki nalaz:: Djevojčica ne reagira na ispitivača, reagira na neţive

predmete. U finoj motorici evidentirane smetnje srednjeg stupnja ( ne moţe

postići preciznost). Lateralnost: lijevak. Prisutne smetnje vida, sluh uredan.

Prisutne su teškoće u upotrebi neverbalnih obrazaca ponašanja. Teţe

uspostavlja kontakt pogledom, kada govori o sebi upotrebljava treće lice, postoje

poteškoće u ekspresivnom govoru, u govoru prisutne perseveracije. Razumije

jednostavne naloge. Orijentacija na vlastitom tijelu djelomično usvojena, slabije

poznaje odnose u prostoru. N. S. razlikuje ali ne imenuje osnovne boje i oblike,

osnovne relacije shvaća (malo-veliko, kratko -dugačko), ali ih ne imenuje.

Paţnja je izrazito kratkotrajna, nije u stanju reagirati u svim situacijama. Na

zvučni podraţaj reagira ovisno o situaciji. Burno reagira plačem na promjenu

aktivnosti za koju nije zainteresirana. U hranjenju djelomično treba pomoć druge

osobe.



Glavni ciljevi:

Ekspresivan jezik

Memoriranje

Koncentracija i selektivna paţnja

Simboli u komunikaciji

Plan rada:

1. Unaprijediti gestikulacijske i verbalne komunikacijske vještine primjenjive u

području socijalne komunikacije kao što su: dobar dan, doviđenja, hvala. U

strukturu terapijskog radu ukomponirati vrijeme u kojem će N. S. uspostaviti

kontakt s konjem ( naučiti ime konja) i zahvaliti mu na kraju, vrijeme kada će

na početku terapije pozdraviti terapeuta i volontere koji su u terapiji, na kraju

terapije pozdraviti se rukovanjem sa svim koji su sudjelovali u radu i zahvaliti

im. Insistirati na verbalnom izrazu u socijalnoj komunikaciji.

54

2. Povećati sposobnost za razlikovanje i imenovanje i prepoznavanje

osnovnih boja i oblika koristeći kartice u terapiji. Kartice se prezentiraju u

toku terapije ( biti sigurni da je konj imao priliku vidjeti sve materijale koji

se koriste u terapiji), za prvu seansu se odabiru dvije boje, zelena i crvena

– prvo se usvaja razlikovanje dvije boje, a zatim imenovanje i na kraju igra

semafora- kreni – stani, kroz tri seanse. Sve aktivnosti se uvode postupno,

strogo kontrolirano i planirano imajući u vidu principe od bliţeg ka daljem,

od jednostavnijeg ka sloţenijem.

3. Potrebno je terapijom stimulirati hiposenzitivnost ( smanjenu osjetljivost na

podraţaje), s obzirom da je kod N. S. prisutna hipersenzitivnost( pojačana

osjetljivost na podraţaje), isključivanjem svih ometajućih faktora u terapiji

ako bi ona mogla pravilno integrirati osjete. Ako se u terapiji koristi glazba

to mora biti jedini podraţaj koji joj se prezentira u jednoj seansi, odnosno

tada smo usmjereni na analizu i sintezu auditivne percepcije (pretvori u

sadašnje vrijeme ili kada se u terapiji bude koristila glazba...). Nalozi će

biti kratki i jednostavni, dobro izabrani i primjereno korišteni. To će se

postići paţljivim odabirom poticaja i ograničenom količinom podraţaja koji

se pruţaju u jednoj seansi. Na taj način podići će se razina usmjerene

paţnje i koncentriranost na jedan podraţaj i tako doći do pravilne

integracije osjeta.

4. Poticati izraţavanje osjećaja verbalno ili simbolima, povezati boje s

simboličkim značenjima: crvena boja-stani, toplo..,zelena boja- kreni,

plava boja- hladno.

Izvedba programa je u tijeku, obraĎeni su neki sadrţaji, a ostali će se

provoditi kroz naredni period.

L. M.

Godina:4,5

Dg: hidrocefalus

Motorički razvoj

55

Ima kontrolu glave, samostalno sjedi uz naslon. Kada se postavi na konja savije

trup i osloni se na konja. Njezine su balansne reakcije slabije. Ne stoji i ne hoda.

Posturalna nestabilnost je prisutna u gornjim i donjim ekstremitetima. Gruba

motorika ruku je uredna dok su kod fine motorike evidentne manje smetnje.

Visoko je slabovidna i nosi korektivne naočale. Njezine su perceptivne

sposobnosti ograničene kognitivnim i vizualnim deficitom. Spazam je prisutan u

donjim ekstremitetima. Evaluacija putem Barthelovog indeksa iznosi 0.

Ciljevi motoričkog

Bolja postura


Način rada

1. Zbog nestabilnosti trupa u početku smo provodili terapiju sujahanjem dok

nije dovoljno ojačala kako bi mogla samostalno sjediti na konju.

2. Zbog njezine slabovidnosti motoričke vjeţbe smo provodili preko

prepoznavanja dijelova tijela. Vaţno je davati joj jasne upute- svojom

desnom rukom dodirni nos ili preko središnje linije- svojom lijevom rukom

dodirni desno uho ili desno koljeno. Na ovaj način djelujemo na razvijanje

svjesnosti o tijelu, memoriranje dijelova tijela, motoričko planiranje.

Ukoliko zatraţimo od nje da desnom rukom dodirne lijevo koljeno i pri

tome ga podigne i pribliţi djelujemo na razvijanje bilateralne kontrole. U

početku izvodi navedene radnje dok konj stoji, a kasnije u hodu.

3. Zbog stabilnosti prilikom jahanja neka jaše umjereno širokog konja.

4. Tijekom jahanja se oslanja na uzengije i podiţe zdjelicu (kao da stoji) pri

čemu se javlja spazam. Neka jaše samo na posedlici bez uzengija kako bi

joj onemogućili podizanje, a time je i bolji prijenos kretnji konja na jahača.

Defektološki nalaz:: Djevojčica ne reagira na ispitivača, plače. Nisu primijećene

veće smetnje u gruboj motorici, u finoj motorici evidentirane smetnje srednjeg

stupnja ( ne moţe postići preciznost niti izvršiti neke zadatke). Ne govori, ali

djelomično razumije jednostavne naloge. Od izgovorenih riječi samo jedna: ajde.

56

Visoko slabovidna ( ablacia retina), roditelji savjetovani da ustraju u nošenju

naočala što su i učinili. Smetnje sluha nisu primijećene. Pokazuje strah od jačih

zvukova, u aktivnostima sudjeluje na poticaj. Način komunikacije nepoţeljan:

plač i vrištanje. U hranjenju potpuno ovisna o pomoći drugih.


djece s motoričkim poremećajima.

Glavni ciljevi:

Razvoj govora


Uklanjanje nepoţeljnih oblika ponašanja

Plan rada:

4. Koristiti svaki trenutak u terapiji kako bi se djevojčica potaknula da govori.

Počinjemo s jednostavnim riječima koje treba neprekidno ponavljati a odnose

se na predmete koji okruţuju djevojčicu: npr. vidi drvo, pogledaj - drvo, kaţi:

drvo, ili sada si na konju, kaţi: konj i sl. S osobama koje su u terapiji a s kojim

je djevojčica uspostavila emocionalni kontakt iskoristiti kao motivaciju da

izgovori njihova imena: teta ..., doĎi teti...; U jednoj terapiji insistiramo samo

na izgovaranju jedne riječi. Ako je izgovorena riječ i nepravilna treba koristiti

socijalnu potkrjepu, odnosno pohvalu i na taj način je motivirati na govor.

5. Za vrijeme terapije imenovati dijelove tijela i pri tom ih dodirivati, insistirati

da sama pokaţe dijelove tijela na sebi (u početku ne očekujemo da ih

imenuje nego da ih samo pokaţe ) a kasnije i na konju. npr. pokaţi gdje

se nalazi tvoja glava, gdje se nalazi glava konja?

6. Ako se u terapiji pokaţu elementi nepoţeljnog oblika ponašanja- plač,

57

vrištanje, djevojčica se skida s konja i čeka se prestanak plača i tek tada se

moţe nastaviti s terapijom.

IzraĎen program za uklanjanje nepoţeljnih oblika ponašanja i program za

samostalno hranjenje koji su roditelji provodili kod kuće.

Bilježenje vremenskih uzoraka

Ako dijete u prvom uzorku vremena ( prvih 5 min.) pokazuje znake nepoţeljnog

ponašanja npr. vrištanje, zabiljeţi se znak +, ako je dijete tiho zabiljeţi se znak -;

Na isti način biljeţimo ponašanje tijekom odabranog uzorka vremena.

Datum: 15. 01. 2005. subota

uzorak

vremena

5

10

15

20

25

30

35

40

45

50

55

60

I. 8,30 -9,30

II. 12,30 –

13,30

III. 17,30 –

18,30

Posebno je trebalo pratiti dane kada je L. M. bila uključena u terapiju i je li bilo

promjena u ponašanju.

Program – upotreba ţlice - samostalno hranjenje

L. M. mora pravilno i udobno sjediti za stolom, pribor za jelo mora biti na dohvat

ruke.Roditelj treba stajati uz dijete jer time imate bolji uvid u ono što se zbiva.

58

Prvi korak:

1. Stavite ţlicu djetetu u ruku,

2. drţite za šaku u kojoj ima ţlicu,

3. zajedno zahvatite hranu

4. drţite ţlicu i vodite je do usta

5. stavljate hranu u usta.

6. praznu ţlicu dijete samo vraća od usta do tanjura.( Ako u ovom koraku postoje

poteškoće, npr. dijete baca ţlicu, lupa po tanjuru i sl. tada se u početku pridrţava

ruka.i u 6. koraku.)

Drugi korak: Nakon što ste postupak ponovili više puta , ispuštate mu ruku u

trenutku kada je dotaknulo usnice.

Drugi korak se smatra savladan ako je L. M. najmanje tri puta za redom

samostalno stavila hranu u usta.

Treći korak: ispustite ruku djeteta nakon 2/3 puta od tanjura do usta, nešto prije

usana.

Četvrti korak: Uskraćujete pomoć na pola puta od tanjura do usta.

Peti korak: Uskratite neposredno nakon što je dijete podiglo punu ţlicu iz tanjura.

Šesti korak: Ispustite ruku djeteta nakon što ste zajedno zahvatili hranu ţlicom

Sedmi korak: ispustite djetetovu ruku nakon što ste stavili ţlicu u tu djetetovu

ruku.

Jako je vaţno da se ne prelazi na sljedeći korak dok se prethodni nije u

potpunosti usvojio, što znači da je DIJETE TRI PUTA ZA REDOM

SAMOSTALNO, ISPRAVNO IZVRŠILO ZADANI KORAK. Ako se zapne na

nekom koraku prijeĎite na usvojeni korak, ponovite ga nekoliko puta i onda

ponovno pokušajte.

59

Počinje se sa čvršćom kašastom hranom: svjeţi sir, puding, griz, i na kraju juhe,

kompot. Potrebno je obloţiti drţak ţlice kako bi ona postala deblja.

Obroke bi trebalo podijeliti na 8 manjih obroka - 4 glavna podijeliti na dva puta,

uvjeţbavanje koraka traje NAJDUŢE 10 min.

Treba paziti da za vrijeme provoĎenja programa dijete ne jede samo kako ne bi

usvojilo nepravilne obrasce hranjenja.

Motivacija – L. M. mora biti gladna.

Hranjenje se uvjeţbava sa jednom vrstom hrane u početku, svaka promjena u

gustoći hrane dovodi do potrebe ponavljanja postupka od prvog koraka, .

Program izraĎen prema knjizi «Modifikacija ponašanja u radu s osobama s većim

teškoćama u učenju» autorice: Jasmina Škrinjar, Borka Teodorović, Defektološka

biblioteka, Zagreb, 1997. godine.

Kako nismo bili u mogućnosti pratiti provoĎenje programa kod kuće moramo se

zadovoljiti izjavama roditelja koji tvrde da je postignut mali napredak.



PEDAGOŠKO-PREVENTIVNI PROGRAM

U sklopu pedagoško-preventivnog programa u koji su bili uključeni učenici

Isusovačke gimnazije nakon odraĎenih aktivnosti u samoj terapiji učenicima

sam prikazivala Kredo podrške. Nakon gledanja kazete učenici su dobili tekst

i razgovarali smo o tome koja ih je poruka najviše dojmila i zašto. U razgovoru

koji je bio ţiv i motivirajući neki učenici su priznali da su uvidjeli kako su imali

krive stavove o osobama s posebnim potrebama, ali su ih sada spremni

mijenjati.

CREDO FOR SUPPORT

60

Za Hrvatsku inicijativom Zaklade Nizozemska-Hrvatska i projekta MATRA

ZAGREB 1999 2002

Sekcija Kvaliteta ţivota

KREDO PODRŠKE

Norman Koontz& Emma Van Der Klift, 1998.

Kroz povijest su osobe s tjelesnim i mentalnim oštećenjima, bile napuštane već

po roĎenju, prognane od društva, korištene kao dvorske lude, davljene i

spaljivane tijekom inkvizicije, trovane plinom u nacističkoj Njemačkoj, i još uvijek

ih se segregira, institucionalizira, muči s ciljem mijenja njihova ponašanja,

zlostavlja, siluje i eutanazira i ubija.

Sada, po prvi put, osobe s oštećenjima uzimaju svoje pravedno mjesto kao

graĎani koji u potpunosti doprinose društvu.

Opasnost je da ćemo mi odgovoriti s nadoknaĎivanjem i dobrom namjerom

umjesto poštovanjem jednakosti.

I zato Vam mi nudimo

KREDO PODRŠKE

Ne gledaj moje oštećenje kao problem.

Shvati moje oštećenje kao atribut.

Ne gledaj moje oštećenje kao nedostatak.

Ti si taj koji me vidi devijantnim i bespomoćnim .

Ne pokušavaj me popraviti jer nisam slomljen.

Podrţi me. Ja mogu doprinositi zajednici na svoj način.

61

Ne doţivljavaj me kao klijenta. Ja sam tvoj sugraĎanin.

Promatraj me kao svog susjeda.

Zapamti, nitko od nas ne moţe biti samodostatan.

Ne pokušavaj mijenjati moje ponašanje.

Budi miran i slušaj. Ono što smatraš neprikladnim moţda je moj pokušaj

komuniciranja s tobom na meni jedino mogući način.

Ne pokušavaj me mijenjati, nemaš pravo na to.

Pomogni mi naučiti ono što ţelim znati.

Ne skrivaj svoju nesigurnost iza « profesionalne» distance.

Budi osoba koja sluša i ne oduzimaj mi moju borbu pokušavajući sve ispravljati.

Ne koristi teorije i strategije na meni.

Budi sa mnom.

I kada se ne slaţemo, dopusti da to potakne razmišljanje o nama samima.

Ne pokušavaj me kontrolirati. Imam pravo na svoju snagu kao osoba.

Ono što ti zoveš mojim neposluhom ili manipulacijom moţe u stvari biti jedini

način na koji ja mogu preuzeti barem malo kontrolu nad vlastitim ţivotom.

Ne uči me biti poslušan, podreĎen i pristojan.

Ja imam pravo reći NE ako se trebam zaštititi.

62

Ne budi milosrdan prema meni. Zadnje što nam treba je još jedan Jerry Lewis.

Budi moj saveznik protiv onih koji me iskorištavaju za vlastitu nagradu.

Ne pokušavaj mi biti prijateljem, ja zasluţujem više od toga.

Upoznaj me. Moţda postanemo prijatelji.

Ne pomaţi mi iako se zbog toga osjećaš bolje.

Pitaj me trebam li tvoju pomoć. Dozvoli da ti pokaţem kako ćeš mi pomoći.

Nemoj mi se diviti. Ţeljka ţivjeti punim ţivotom ne podrazumijeva divljenje.

Poštuj me jer poštivanje pretpostavlja jednakost.

Ne govori, ne ispravljaj i ne vodi.

Slušaj, Podrţavaj i Prati.

Ne radi na meni.

Radi zajedno sa mnom.

Dodatak

Za evaluaciju stupnja funkcionalne samostalnosti koristila sam se Barthelovim

indeksom. Njime se fizioterapeuti koriste kod neuroloških bolesnika, teško

pokretnih osoba i kod osoba u invalidskim kolicima. Ocjenjuje se u tri stupnja:

nemogućnost funkcioniranja, potrebna pomoć i potpuna neovisnost. Svaki

stupanj donosi odreĎeni broj bodova. Njihovim zbrojem dobije se stupanj

neovisnosti: 0-20 potpuna ovisnost, 21-60 teška ovisnost, 61-90 umjerena

ovisnost, 91-99 mala ovisnost, 100 potpuno samostalan.

63

Za procjenu spazma koristila sam mjerne vrijednosti 0-3-5. 0 označava spazam

izrazitog intenziteta, 3 umjerenog, a 5 slabog intenziteta.

O Cerebralnoj paralizi

U program terapijskog jahanja uključena su uglavnom djeca koja boluju od

cerebralne paralize. Cerebralna paraliza je kronični ne progresivni poremećaj

uzrokovan oštećenjem mozga u ranom razvojnom razdoblju. To je patološko

stanje prvenstveno karakterizirano oštećenjem motoričke funkcije uz koji se

mogu javiti poremećaji vida i sluha, intelektualni deficit, emocionalni problemi,

poremećaji govora, smetnje ponašanja i sl. Cerebralna paraliza se dijagnosticira

tek po navršenoj prvoj godini djeteta. Razlikujemo nekoliko oblika cerebralne

paralize. Tri osnovna oblika su: spastična, ekstrapiramidna i miješana. MeĎu

spastičnim oblicima cerebralne paralize razlikujemo: spastičnu tetraparezu,

spastičnu diparezu i spastičnu hemiparezu. Kod ekstrapiramidnih oblika

razlikujemo: ataksiju, atetozu i distoniju. S obzirom na velike razlike izmeĎu

pojedinih oblika svakom djetetu treba pristupiti planski i individualno.

Kako izgleda jedan sat terapije?

Korisnici su podijeljeni u skupine s obzirom na njihov motorički razvoj. Svaki sat

započinjemo sa zagrijavanjem (jahanje laganim hodom) u trajanju od nekoliko

minuta. Zatim slijede skupne vjeţbe koje su prilagoĎene odreĎenoj skupini. Npr.

vjeţbe zatvoriti i otvarati šake, širiti ruke poput krila, podizati ruke iznad glave i

spustiti ih, staviti ruke na kacigu i spustiti ih, uz rotaciju trupa pokušati dotaknuti

konju rep, vjeţbe za jačanje trbušnih mišića. Zatim slijedi individualni rad i na

kraju terapije neka zajednička igra ili utrka brzim hodom. Na kraju svakog sata

korisnik bi se zahvalio konju i podragao ga ili mu dao kocku šećera ili jabuku.

64

O MOTIVACIJI Za uspjeh u nekoj aktivnosti, osim uroĎenih talenata i naučenih ili stečenih vještina i s sposobnosti, uvjerenja, stavova odgovorni su i brojni drugi faktori. Ipak, kada bi se morao odlučiti za jedan, izabrao bih motivaciju. Ako smo za neku aktivnost manje talentirani, ili posjedujemo manje sposobnosti, do neke mjere to se moţe nadoknaditi ulaganjem više truda, odnosno povećanim zalaganjem. U konačnici to se svodi na volju. Volja koja je vrhovni princip i pokretač svega. To je ono o čemu Tom Hanks govori u filmu Forest Gump, to je ono što Lencea Armstronga izvaja iznad ostalih biciklista ili Ivana Pavla II od prethodnih papa. Za promatrati kako volja mijenja ponašanje i doţivljavanje osoba ne moramo ići daleko; dovoljno je biti u Osijeku, otići na Pampas i gledati korisnike terapijskog jahanja. Pozitivna motivacija ili usmjerena volja je ono što je pomoglo Dariju u promjeni ponašanja tako da su smanjeni oblici nepoţeljnog ponašanja; Mislavu da postane socijabilniji, da se lakše opušta u društvu druge djece; Lauri, Leu i Dejanu da počnu jahati samostalno, bez sujahača; Martini, Nataliji, Ivanu, Filipu i Tiboru da odrţavaju uspravan poloţaj i u kasu... Neki od jahača u terapiji mogu nam se učiniti fizički slabima, no ako pokušamo osjetiti snagu njihove volju, ono što se lako moţe dogoditi jest da se i sami osjetimo slabima.

Ţivotopisi stručnih suradnika i voditelja projekta...

Lidija Titorić, viši fizioterapeut

RoĎena sam jednog lijepog dana u prosincu 1979. Od malena sam bila osjetljiva

na nepravdu. PohaĎala sam stručni studij fizioterapije na medicinskom fakultetu

u Rijeci i diplomirala 2002. godine. U sklopu studija sam poloţila osnove

znakovnog jezika. Tijekom studijske prakse sam se prvi puta susrela sa djecom s

posebnim potrebama. U mom zanimanju je moguć veliki izbor profesionalne

orijentacije, a ja sam već tijekom studija znala kako ţelim raditi s djecom s

posebnim potrebama. Oni posjeduju inspirativan način rješavanja ţivotnih

65

problema i rad sa njima je neprekidna razmjena davanja i primanja. Sretna sam

što sam dobila mogućnost sudjelovati u radu udruge Mogu, jer je to mjesto gdje

će vas prihvatiti s obzirom na ono što jeste, a ne zbog titule, imovinskog stanja ili

neke druge nebitne stvari.

Sanda Zlatarić, prof.rehabilitator

Sretna sam osoba jer, izmeĎu ostalog, radim posao koji volim.

RoĎena sam 23. 12. 1966. u Vukovaru. Udana i majka dvije djevojčice. Moje

prvo radno mjesto( kao i prvo zanimanje) bilo je učiteljica razredne nastave, a

zadnjih 6. godina, nakon završenog studija na Edukacijskom-rehabilitacijskom

fakultetu u Zagrebu, na radnom sam mjestu učitelj-defektolog. Završila sam

trogodišnji program psihoterapijskog pristupa u liječenju i prevenciji psihičkih

poremećaja djece, adolescenata i obitelji i stekla 1997.god. status konzultanta u

području mentalnog zdravlja djece i adolescenata U periodu od 1994. do 1999.

radila sam u Centru za stradalnike domovinskog rata u Savjetovalištu za djecu,

mladeţ i roditelje. Završila sam u Zagrebu 2002. poslijediplomsko stručno

usavršavanje Geštalt terapija pokretom u osoba s mentalnom retardacijom i

edukaciju Orff glazbene pedagogije za djecu s posebnim potrebama, te odrţala

nekolicinu predavanja na temu Djeca s posebnim potrebama. Ţelja mi je da iz

integracije doĎemo do inkluzije, odnosno potpune i stvarne ravnopravnosti osoba

s posebnim potrebama ne samo u školstvu već u svim sferama društva. Kaţu da

se civilizacijska razina nekog društva mjeri odnosom prema slabijim članovima.

Radeći u udruzi «Mogu» osjetila sam neizmjernu brigu, poštivanje svake

individue, iskrenu radost i kod najmanjeg napretka, toleranciju i uvaţavanje kod

svih koji sudjeluju u radu udruge. Zahvalna sam što sam imala priliku boraviti u

«svijetu» gdje ne postoje predrasude, odbacivanja i nadam se da će se granice

ovog «svijeta» proširiti izvan ograda udruge «Mogu».

66

Uliks Šimoković, psiholog

Moje druţenje s konjima započelo je kada sam imao sedam godina. Bilo je tu jahanja na ponijima, gimnastike na konju, kasnije i sportskog jahanja. Sa kobilom Sarom osvojili smo prvenstvo Jugoslavije u preponskom jahanju. Poslije, ţivot me odveo u drugom smjeru, odselio sam u Zagreb gdje sam studirao psihologiju. Po povratku u Osijek zaposlio sam se i od tada radim sa roditeljima s bračnim poteškoćama i njihovom djecom, s ovisnicima, s ratnim vetaranima, djecom s problemima u ponašanju. Završavam psihoterapeutsku edukaciju. Zahvalan sam sudbini što me opet spaja s konjima sada u malo drugačijoj ulozi. Hvala svim konjima koji su me nosili na svojim leĎima, onima koji su me ponekad „iskipali“, onima koji sada nose terapijsko jahanje na svojim leĎima. Posebno hvala svim korisnicima terapijskog jahanja što mi dopuštaju da učim

zajedno s njima.

Davorka Šuvak, voditelj programa

Jedan od pokretača programa terapijskog jahanja u RH, Osnivač organizator i voditelj programa u MOGU- terapijsko jahanje od 1997.-do 2005.g.:

Ova organizacija je započela s vlastitim i posuĎenim konjima, bez potrebnih objekata, i bez financijske pomoći. Danas sluţimo osobama s posebnim potrebama od terapijskih do preventivnih programa, pa sve do onih koji sudjeluju u meĎunarodnim natjecanjima.Obitelj i drugi volonteri, uključeni su u organizacijske poslove ali i kao emocionalna potpora. Zajednica podrškom koju pruţa programu, potvrĎuje prihvaćanje i priznaje dobrobiti ove aktivnosti. Od 2001. g. temeljem preporuke Ureda za udruge Vlade RH, ali i evidentnih postignuća, organizcija je povremeno sufinancirana sredstvima Ministarstava RH

Osnivač i prvi predsjednik - HRVATSKOG SAVEZA ZATERAPIJSKO JAHANJE, 2000.:

HSTJ je krovna organizacija koja povezuje institucije i udruge koje provode programe terapijskog jahanja iz cijele RH, s ciljem standardizacije programa i kvalitetne edukacije voditelja…Organizacija u 2005.g. broji 20 članica - centara za terapijsko jahanje u cijeloj Hrvatskoj

Organizator:

67

Prvog hrvatskog Prvenstva u dresurnom jahanju za osobe s invaliditetom , Osijek, 1998.

Prvog hrvatskog seminara o konjaništvu za osobe s invaliditetom Osijek, 1999.

Seminara za voditelje programa terapijskog jahanja, Osijek, 2001.

Edukacijskog programa (radionice) za voditelje programa terapijskog jahanja (tijekom 2002. , 2003. i 2004.g.)

Trener i selektor Hrvatskog nacionalnog tima u dresurnom jahanju za osobe s invalidtetom 1999.g.-2005.g.) na nastupima:

u Harthpurryu, GB, 1999 (8. mjesto),

na 4. svjetskom prvenstvu u dresurnom jahanju za osobe s invaliditetom, Aarhus, Danska 1999

hrvatskog natjecatelja na Paralimpijskim igrama u Sidneyu, Australija 2000

na nastupu u Moskvi, Rusija (dvije srebrene, jedna bronzana medalja, te dva četvrta mjesta, individualno, po kategorijama invaliditeta), 2002.g.

na nastupu u Morselu, Belgija (jedno treće i jedno sedmo mjesto), 2002.g.

Poljska, 2003.g. (tri druga i tri treća mjesta)

Budimpešta 2004.g. (tri prva i tri druga mjesta)

Beč, 2004.g. (dva prva i dva druga mjesta)

5. SP u dresurnom jahanju za osobe s invaliditetom, Morsel, Belgija

uspješan nastup hrvtskih jahača na PI Atena 2004.g. Predstavljanja – prezentacije:

Sajam zdravih gradova, predstavljanje programa terapijskog jahanja Osijek, Hrvatska ,1998.-2001.

Vijeće Europe, Strassbourgh, Francuska, prezentacija u sklopu djelovanja radne skupine “Sport i socijalna koheziija”, 2000.

Predavanja i publikacije: Časopis PRIRODA, članak Terapijsko jahanje u Hrvatskoj,

travanj 2001 Članak o pedagoškoj primjeni programa terapijskog jahanja

u časopisu ZRNO, posvećenom odgoju i obrazovanju, 2001. Predavač na Prvoj konferenciji o terapijskom jahanju u

Zagrebu, 2001. Predavač na Prvom edukacijskom seminaru o terapijskom

jahanju u Osijeku, Hrvatska, studeni 2001 PRIRUČNIK O KONJANIŠTVU ZA OSOBE S

INVALIDITETOM – prva takva publikacija u Hrvatskoj, 2001. TERAPIJSKO JAHANJE – PEDAGOŠKO PREVENTIVNI

PROGRAM, publikacija

68

Zahvalna, beskrajno, za sva divna prijateljstva tijekom rada na pokretanju i organizaciji programa terapijskog jahanja...prijateljstvu s divnim mladim ljudima koji su u konjaništvu našli novu kvalitetu ţivota, s njihovim roditeljima, snaţnim, mudrim, ponekad umornim, ali uvijek plemenitim,... s mladim volonterima koji su odrastali čineći dobro i učeći o ljubavi na koju svi imamo pravo i posebnosti svakog stvora, ...zahvalna svima koji su pruţili potporu ovim programima, novcem, uslugom, materijalom, ili lijepom rječju na pravom mjestu............svim strpljivim konjićima koji su na svojim leĎima i svojom toplinom pomogli da ostvarimo snove svoje i njihove – snove o šetnjama po obali rijeke, kroz šumu, pa i kas i galop po livadi, snove o pobjedama i sportskim trofejima...Jaki, Poki, Hani, Tesi, Belindi, Santi, Duci, Tari, Tajgi, Lisi, Šedi, Roku, Naciju, Gari, Neri, Beli, Doni, Odi, Sagi, Dečku, Teni i Sabi...

konjaništvo novog vremena

Documents