konig zadler teorije znanosti o odgoju

7/31/2019 Konig Zadler Teorije Znanosti o Odgoju

1/14

www.sajt.com.hr

Upozorenje: Ovo je ukratko skriptiran dio knjige "Teorije znanosti o odgoju". Nije mogue razumjetisadraj ove skripte bez prethodnog itanja knjige, jer je ona napravljena kao niz natuknica, bezobjanjenja i primjera, s ciljem da koristi za ponavljanje i utvrivanje gradiva tj. za olakavanjedosjeanja za pripremu ispita. Samo ova skripta ni u kom sluaju nije dovoljna za razumijevanjegradiva i samim tim polaganje ispita iz Povijesti pedagogijskih teorija. Ova skripta vam olakava posao

samo utoliko to za vrijeme itanja knjige ne morate pisati biljeke.

KONIG ZADLER: TEORIJE ZNANOSTI O ODGOJU

Postoje etiri glavne teorije znanosti o odgoju:

1. Znanost o odgoju kao normativna disciplina (u skripti str. 2-3)

2. Znanost o odgoju kao empirijska znanost o ponaanju (u skripti str. 4-7)

3. Znanost o odgoju kao hermeneutika disciplina (u skripti str. 8-12)

4. Znanost o odgoju na osnovu teorije sustava (u skripti str. 13-14)

1


2/14

www.sajt.com.hr

1. ZNANOST O ODGOJU KAO NORMATIVNA DISCIPLINA

Predstavnici:

Johann Friedrich HERBART- Tuiscon ZILLER- Karl Volkmar STOY- Friedrich Wilhelm DORPFELD- Wilhelm REIN

Glavne teze:

1. Polaznu toku za pedagoku znanost tvori injenica da postoje razliitekoncepcije odgoja (Roussov "prirodni" pristup, Lockeov drutveni cilj odgoja)

2. Zadaa pedagogije je pruiti znanstveno obrazloenje praktinog odgojnogdjelovanja.

3. Znanstveno obrazloiti znai svesti praksu na pouzdana naela (polaznetoke, principe)

4. Pri utvrivanju naela Herbart se slui filozofijom, a pri odreivanju metodaslui se psihologijom.

5. Filozofija, prema Herbartu, postavlja temeljne norme i vrijednosti za ljudskodjelovanje, koji su osnovica za postavljanje odgojnih ciljeva. Zato kaemo daje po Herbartu pedagogija normativna disciplina koja odreuje naelaodgojnog djelovanja. To su (Opa praktina filozofija iz 1808.):

a. ideja unutarnje slobode (sloboda odluivanja)

b. ideja savrenstva (svaki ovjek se razvija s ciljem postizanjasavrenstva)c. ideja dobroted. ideja pravae. ideja prikladnosti

6. Psihologija pokazuje putove, mjere i zapreke u ostvarivanju odgojnih ciljeva.Psihologija objanjava proces spoznaje, to olakava strukturiranje nastavnogprocesa:

a. opaanje (stupanj jasnoe)b. usporeivanje (stupanj povezivanja)c. apstrahiranje, stvaranje pojmova (stupanj sustava)

d. primjena poznatih pojmova na nove predmete (stupanj metode)

etiri Herbartova stupnja, Rein je dopunio, te se prema njemu nastavni procesodvija:1. priprema s ciljem uvoenja uenika u temu2. prikaz novoga (zornost)3. povezivanje novih sa starim predodbama (asocijacija)4. saimanje s ciljem tvorbe apstraktnih pojmova (sustav)5. primjena nauenog na praktina pitanja (metodika).

2


3/14

www.sajt.com.hr

GEORG KERSCHENSTEINER: pokuaj aksiologijskog utemeljenja pedagogije. Idejuodgoja poistovjeuje s temeljnim bezuvjetnim, bezvremenskim, duhovnimvrijednostima:

- istinitost

- ljepota- svetost i- udorednost

Marian HEITGER i Karl Heinz DICKOPP do vrhovnih naela pedagogije dolaze "iztranscendentalne svijesti". To su: ovjenost, razum i osobni identitet.Walter TROGER traei apsolutni poetak (sama potvrda ivota) izvodi vrednote:tolerancija, ljubav, sloboda, pravednost, istinitost iz ega izvodi konkretne odgojneciljeve: uenje suradnje, solidarnosti, nenasilnosti, izbjegavanje frustracija,agresivnosti itd.

Ludwig KERSTIENS istie vanost razvoja humanosti, kroz razne norme, kao npr.odgoj savjesti.

Kako se od postavljenih temeljnih normi dolazi do konkretnih preporuka zapedagoko djelovanje?

1. Putem dedukcijeIz nadreenog odgojnog cilja deduciramo konkretne smjernice. Tu sepojavljuje problem: konkretizacija normi ovisi o pojedinanom shvaanjupojma koji se koristi. Stoga e osobe razliitih shvaanja vrijednosti izvestidrugaije konkretne norme. Smjernice izvedene na ovaj nain ne mogu seprimijeniti u svim situacijama. to sa situacijama u kojima one ne vae?

2. Na temelju postavljenih ciljevaVrhovna naela se definiraju kao odgojni ciljevi. Potom se trae sredstvakojima se mogu postii ti ciljevi. Ako su empirijska istraivanja potvrdila vezu odjelovanju neke metode u odnosu na cilj, tada se mogu koristiti te metode. Ali itu se postavlja pitanje: vrijede li odgovarajue empirijske spoznaje za svepedagoke situacije?

Zbog ovih se problema preporua donositi odluke o prikladnim sredstvima ukonkretnim situacijama uz uvaavanje pojedinanih situacijskih imbenika (odgajatelj

treba posjedovati "pedagoki takt"). I tu ostaju problemi moemo li na ovakav nainznanstveno usmjeravati odgojne postupke? Kako moemo provjeriti je li izborodreenog sredstva bio primjeren za tu situaciju?

3


4/14

www.sajt.com.hr

2. ZNANOST O ODGOJU KAO EMPIRIJSKA ZNANOST OPONAANJU

Pokuaj da se pedagogija zasnuje po modelu prirodnih znanosti.

Prvi je to zapoeo Ernst Christian TRAPP, a potom Enst MEUMANN i WilhelmAugust LAY (eksperimentalna pedagogija), iji su nasljednici Aloys FISCHER, PeterPETERSEN i Rudolf LOCHNER.

Zajednika osobina pedagoga ovog pravca je kritiki odnos prema normativnojpedagogiji. Oni zahtijevaju empirijsku potvrdu teza. Po njima:

1. Osnovu odgojne znanosti tvore "pedagoke injenice".2. Do spoznaje injenica dolazimo opaanjem ili eksperimentom, a ne sluajnimiskustvima.

3. Na temelju pojedinanih opaanja donose se zakljuci o opim zakonima(naelo indukcije)

4. U konanici, eksperimentalna pedagogija postaje normativna disciplina kojaprua smjernice za praktino djelovanje. Tako smatraju Lay i Meumann, ali snjima se ne slae Lochner koji smatra da moemo samo izrei ono to sedogaa, ali ne i ono to bi se moglo dogoditi.

Temeljne istraivake metode su PROMATRANJE i EKSPERIMENT.

(Eksperiment je promatranje neke pojave koja se provodi u pojednostavljenimuvjetima)

Iz toga izlazi, da je zadaa odgojne znanosti opaanje ponaanja u pedagokimsituacijama. Po Layu i Meumannu, sigurnu spoznaju moemo dosei samo akokoristimo prokuane metode prirodnih znanosti.

Za razliku od Laya i Meumana koji su provodili eksperimente u laboratoriju, Else iPeter PETERSEN razvili su model terenskog istraivanja: promatranje pedagokihsituacija odvija se u realnim nastavnim situacijama.

Empirijska znanost o odgoju temeljila se na pretpostavkama da postoje objektivneinjenice koje je mogue spoznati putem promatranja i eksperimenta, te pretpostavkada se analogno prirodnim znanostima mogu iz pojedinanih opaanja postaviti iskazio opevaeim zakonitostima.

4


5/14

www.sajt.com.hr

2.1. ZNANOST O ODGOJU U SKLOPU KRITIKOG RACIONALIZMA

Tijekom 30-tih godina 20. stoljea, kritiki racionalizam doveo je do promjene ope

teorije empirijskih znanosti.

Predstavnici: Karl. R. POPPER i Hans ALBERT.

Popper je ukazao na "problem indukcije": nemogue je iz pojedinanih zapaanjaizvesti opevaee zakonitosti. Ako opazimo 10 bijelih labudova, to nam ne daje zapravo da zakljuimo da su svi labudovi bijeli. Zato ope iskaze "svi labudovi su bijeli",shvaamo kao hipoteze koje kritiki provjeravamo. Postupak provjeravanja jededuktivan. Ako i nakon strogih ispitivanja ne uspijemo opovrgnuti takve teorije,prihvaamo ih (kaemo da se potvruju u praksi), sve dok sustav odolijeva daljnjimprovjerama (sve dok se ne dokae drugaije).

Zadatak je empirijske znanosti, u sklopu kritikog racionalizma, da daje objanjenja,predvianja i tehnoloke upute za praktino djelovanje. Ta objanjenja, predvianja iteholoke upute odvijaju se uvijek po istoj shemi, koju su razradili Hempel iOppenheim zbog ega se naziva H-O shema:

Objanjenje: to jeuzrok?

Predvianje: kakvesu posljedice?

trai se zadan k

iskazi zakonitosti trai se trai sesporedni uvjeti trai se zadanexplanandum(singularni iskazi)

zadan

70-tih godina dolazi do recepcije kritikog racionalizma, to je najuoljivije kodWolfganga BREZINKE, istaknutog pedagokog praktiara. Kao i ostali poborniciempirijskih znanosti, zamjera normativnoj pedagogiji nedostatak znanstveneutemeljenosti, definira znanost o odgoju kao sustav opih iskaza o odgojnojstvarnosti, za koje smatra da se mogu koristiti u praksi kao predvianja i tehnolokinaputci za praktino djelovanje. Zahtijeva da iskazi znanosti o odgoju budu

vrijednosno neutralni i uspostavlja "praktinu pedagogiju" koju ne smatra znanou,ve sustavom preporuka za praktino djelovanje.

Predstavnici ovog smjera 80-tih godina zadravaju za polaznu toku naelo kritikogprovjeravanja. Uvodi se provjeravanje hipoteza u smislu da procjenjujemo kolika jevjerojatnost da sluajno dobijemo rezultat koji odstupa od norme. H-O shema sestoga proiruje i na iskaze vjerojatnosti. Iskazi vjerojatnosti ne moraju sadravatibezuvjetno tona objanjenja, predvianja i naputke. Uvoenje ovih promjena ujednoje i pokazalo da je kritiki racionalizam neprikladna teorija za istraivaku praksu.

5


6/14

www.sajt.com.hr

2.2. BIHEVIORISTIKA ZNANOST O ODGOJU

ISTRAIVAKA METODOLOGIJA bihevioristike znanosti (empirijske) o odgoju

izgleda ovako (klasian primjer su istraivanja Alberta BANDURE):

1. Tvorba hipotezaSvaka hipoteza ima zavisnu i nezavisnu varijablu.Zavisna varijabla je ona vrijednost za koju pretpostavljamo da e se mijenjatiovisno o drugim varijablama.Nezavisna varijabla je ona vrijednost koja se mijenja neovisno o zavisnimvarijablama.Uobiajeno je postavljanje 0-hipoteze, koja pretpostavlja da nema uzronepovezanosti izmeu zadanih varijabli.

2. Operacionalizacija nezavisnih i zavisnih varijabliOperacionalizacija je prevoenje pojmova u vidljive oblike ponaanja (npr.potrebno je odrediti to podrazumijeva "agresivno ponaanje": udariti nekoga,vrijeati) Operacionalizacija se moe napraviti uz pomo promatranja ilianketnog ispitivanja.

3. KvantifikacijaKvantificiranje jest postupak pridruivanja mjernih veliina pojedinimopaanjima. Pri tome koristimo: nominalne ljestvice, ordinalne ljestvice,intervalne i ljestvice proporcija ili razmjera.

4. Utvrivanje uzorkaUtvrivanje osnovnog skupa, uzorka osoba, uzorka ponaanja, koristeipostupke za utvrivanje reprezentativnih uzoraka: obini sluajni uzorak,stratificirani, cluster ili kvotni uzorak.

5. Utvrivanje istraivakog uzorkaTransverzalno istraivanje, longitudinalno, eksperimentalno (pokusna ikontrolna skupina)

6. Provedba predtestiranjaCjeloviti model istraivanja se najprije iskuava na maloj skupini.

7. Provedba ispitivanja

8. Obrada podataka- kodiranje podataka- deskriptivna obrada (izraunavanje postotaka, srednjih vrijednosti,

mjera disperzije)- interferencijsko-statistika obrada (istraivanje meusobnih veza

izmeu varijabli)

6


7/14

www.sajt.com.hr

Osnovna naela bihevioristike znanosti o odgoju:- Predmet odgoja su vidljive manifestacije ponaanja

- Ponaanje se objanjava pomou opevaeih iskaza zakonitosti- Na osnovu takvih opih iskaza zakonitosti oblikuju se tehnoloki naputci

za praksu.

Po bihevioristima, odgoj je primjena tehnolokog znanja s ciljem promjene ponaanjaodgajanika. Predmet prakse je vidljivo ponaanje odgajanika (a ne njihovi unutarnjistavovi). Cilj odgoja je stjecanje strune kvalifikacije.

Pokuaj primjene empirijske znanja na svakodnevne situacije u pedagokoj praksividljiv je kod THORNDIKEA i SKINNERA (teorija uenja operantno uvjetovanje,potkrepljivanje odreene vrste ponaanja).

Postupak pedagoke modifikacije ponaanja:

1. promatranjem utvrditi odreenu vrstu ponaanje (koristei operacionalizaciju,kvantificiranje i uzorak)

2. izvriti operacionalizaciju cilja (promjena odreene vrste ponaanja: gaenjeili izazivanje)

3. izbor prikladnog potkrepljivaa (materijalni igrake, slatkii; potkrepljivanjeaktivnou odlazak na izlet, koncert; socijalni pohvala, obraanjepozornosti; token-potkrepljivai koji se utvruju prema unaprijed utvrenomdogovoru)

4. planiranje potkrepljivanja5. provedba6. kontrola uspjeha (promatranjem)

Uvjebavanje ponaanja je postupak koji se esto koristi a podruju obrazovanjaodraslih za vrijeme strunog usavravanja. Cilj je usvajanje novog obrascaponaanja (promjena navika). Teajevi za roditelje, teajevi za uvjebavanjekomunikacije, management, uvjebavanje prodaje i sl. Postupak se izvodi ovimredoslijedom:

1. utvrivanje i operacionalizacija cilja uenja2. provedba predtestiranja3. provedba jedinice uvjebavanja4. provjera uspjeha uenja

7


8/14

www.sajt.com.hr

3. ZNANOST O ODGOJU KAO HERMENEUTIKA DISCIPLINA

Unutar ove znanosti izdvajamo pet pravaca:

1. Diltheyeva hermeneutika2. duhovnoznanstvena pedagogija3. kritika teorija4. simboliki interakcionizam i etnometodologija5. kvalitativna istraivanja

3.1. DILTHEYEVA HERMENEUTIKA

Wilhelm DILTHEY je utemeljitelj hermeneutike. On je smatrao da metode prirodnihznanosti nisu prihvatljive za duhovne znanosti, te da im je stoga potrebno vlastitoznanstveno-teorijsko utemeljenje. Metode prirodnih znanosti, smatra Dilthey, gube izvida ono to je za ljudski ivot najvanije: ljudske doivljaje, smisao ivota.

Primjer: djeju igru pomou prirodnih metoda moemo izmjeriti: njeno trajanje, s imse i koliko esto dijete igra. Ali ne moemo izmjeriti ono to dijete doivljava zavrijeme igre: osjeaj veselja, radoznalost, a to za dijete ima znaenje koje uznatnoj mjeri utjee na djeje postupke.

Cilj duhovnih znanosti je razumijevanje unutarnjih stanja. Na temelju vanjskih

znakova, spoznati nutrinu, iz ponaanja djeteta dokuiti njegove misli i namjere. To jepoput shvaanja smisla nekog teksta. Razumijevanje Dilthey opisuje kao"pronalaenje svoga JA u tuem TI".

Metoda koja osigurava razumijevanje naziva se "hermeneutiki krug", koja se razvilau radu na tumaenju tekstova:

Na razumijevanje odlomaka u nekom tekstu prvo djeluje naepredznanje o pojmovima koji se koriste u tekstu. Na osnovurazumijevanja tih odlomaka, preciznije odreujemo znaenjepojmova o kojima smo imali osnovno predznanje i na taj nain

ispravljamo prvotno predznanje. Na osnovu novograzumijevanja pojmova, cjelokupan tekst razumijevamo bolje,na drugaiji nain. Time nastaje krug razumijevanja izmeupredznanja i razumijevanja teksta.

Taj hermeneutiki krug ne predstavlja metodu u pravom smislu rijei, jer nam nekazuje kada je pripisano znaenje ispravno i koliko takvih koraka je potrebno da bi seznaenje shvatilo.

Primjeri hermeneutikih iskaza: "Igra nalazi svoje zadovoljenje u samoj djelatnosti.Duevni ivot djeteta izraava se u igri i mati." Do ovakvih zakljuaka se moe doi

samo tumaenjem cjelokupnog sklopa ponaanja.

8


9/14

www.sajt.com.hr

Diltheyeve glavne teze:

1. Ne postoje openito vaei ciljevi odgoja koji bi vrijedili za sva vremena.Odgojni ciljevi su povijesno i drutveno uvjetovani.

2. Prvenstvena zadaa pedagogije je razumijevanje odgojne stvarnosti,postavljanje pitanja o znaenju, smislu pojedinih radnji.3. Na osnovu razumijevanja odgojne stvarnosti mogue je izvesti norme

specifine situacije, koje vrijede samo za dotinu situaciju (npr. Odgajatelj nesmije ograniavati slobodu u djejoj igri.). Zadaa pedagogije kao znanosti je iutvrivanje naela prema kojima se odvija proces usavravanja u razvitkudjeteta.

3.2. DUHOVNOZNANSTVENA PEDAGOGIJA

Predstavnici: Hermann NOHL, Eduard SPRANGER, Wilhelm FLITNER, ErichWENIGER, Teodor LITT.

Polazna toka duhovnoznanstvene pedagogije je konkretna, pojedinana pedagokasituacija (takozvana odgojna stvarnost), koja se promatra kao smislena cjelina. Toznai da se osobe promatraju kao djelatni subjekti koji svojoj situaciji pridajuodreeno znaenje i djeluju na osnovu tog znaenja. A zadaa pedagogije jespoznati znaenje te odgojne stvarnosti. Da bi ispravno protumaili neku odgojnustvarnost moramo ju promatrati u povijesnom kontekstu:

- kao povijest drutva u kojem se oblikuju odreena shvaanja- kao osobna povijest pojedinca.

Na osnovu takvog promatranja odgojne stvarnosti moemo postaviti obrazovneideale, trenutno vaee obrazovne ciljeve.

Istraivaku metodologiju hermeneutike moemo nazvati "sudjelujue promatranje",koje se sastoji od 4 koraka:

1. promatranje konkretne situacije2. posezanje za vlastitim iskustvima3. posezanje za zajednikim iskustvima

4. uvaavanje povijesnog razvitkaZa predstavnike duhovnoznanstvene pedagogije, ciljevi odgoja su slijedei:

1. Cilj odgoja je obrazovanje, a ne stjecanje strune kvalifikacije. Podobrazovanjem podrazumijeva stjecanje temeljnih znanja, sposobnosti istavova koji su prijeko potrebni za ivot pojedinca unutar odreenog kulturnogprostora.

2. Obrazovni ciljevi nisu ope vaei, ve su povijesno uvjetovani, odreenidrutvenim i osobnim imbenicima (ne postoje ope vaee norme)

9


10/14

www.sajt.com.hr

Individualna psihologija (Alfred ADLER i Rudolf DREIKURS) takoer polazi odpretpostavke da ljudsko djelovanje ima znaenje, odnosno da se iza svakog oblikaponaanja krije neki cilj.60-tih godina na izobrazbu nastavnika snano je utjecala "didaktika analiza"

Wolfganga KLAFKIJA, postupak pripreme i analize nastavnog procesa. Teme inastavni sadraji promatraju se u okviru odreene kulture, s procjenom kojeznaenje imaju za dijete, te koje znaenje imaju za budunost djeteta kao odrasleosobe. Pri tome je razradio metodiku analizu i metodiku obradu pojedinihnastavnih sadraja.

3.3. KRITIKA TEORIJA I KRITIKA ZNANOST O ODGOJU

Predstavnici: Karl MARX, Max HORKHEIMER, Theodor W. ADORNO, JurgenHABERMAS

Kritika teorija je teza da je znanost dio drutvenog rada koji izravno utjee nadrutvene odnose. Kritika teorija nastoji drutvene injenice objasniti iz drutvenogkonteksta njihovog nastajanja. To nazivaju "objektivno razumijevanje smisla". Kritikaznanost o drutvu treba objasniti proces nastanka drutvene patologije i na taj nainpridonijeti njenom ukidanju.

60-tih godina neki su pedagozi pokuali primijeniti kritiku teoriju na odgoj.Najpoznatiji su: Klaus MOLLENHAUER, Herwig BLANKERTZ, Wolfgang KLAFKI,Herman GIESECKE i Wolfgang LEMPERT.

Kritika znanost o odgoju okree se protiv bihevioristike i duhovnoznanstvenepedagogije. Ona kritizira postojee oblike drutvenog odgoja. kola je, po njima,aparat vlasti, a cilj odgoja je emancipacija, a pod emancipacijom se podrazumijeva"oslobaanje za zrelost i samoodreenje". Oni su protiv kolske birokracije, traejedinstvenu kolu koja sjedinjuje klasinu, realnu i strunu kolu u novi, bolji tip kole.S osloncem na nadreeni emancipatorski cilj odgoja, smatraju da uenike trebaosposobiti za kritiko sudjelovanje u sadanjem i buduem ivotu, kritiki pristup.

Kritika znanost o odgoju se definira kao normativna disciplina: Svojim pokuajem dakritizira odgojne norme, ona i sama pretpostavlja to je ispravno, a to pogreno, patako i sama postaje normativna.

Kritika znanost o odgoju povezuje empirijske i hermeneutike postupke. Priispitivanju uzajamnih veza razliitih imbenika upuena je na empirijske postupke.Kada kritiki istrauje ideologiju, koristi heremeneutiki postupak: iz pedagokihteorija, ustanova ili nastavnih planova, oni pokuavaju izvesti zakljuke o drutveniminteresima.Kritika znanost koristi i akcijska istraivanja. Ona su upuena na rjeavanjepraktinih problema, pri emu u postupku istraivanja istraiva i ispitanik

uspostavljaju odnos dvaju subjekata, a ne objekta i subjekta (npr. istraiva skupa sispitanicima gradi umsku kolibu).

10


11/14

www.sajt.com.hr

3.4. SIMBOLIKI INTERAKCIONIZAM I ETNOMETODOLOGIJA

Predstavnici:- George Herbart MEAD, Herbert BLUMER, Erving GOFFMAN

(interakcionizam)- Harold GARFINKEL (etnometodologija)

Obje teze poivaju na zajednikoj pretpostavci da ljudsko djelovanje posjedujeznaenje, te da je postupke mogue objasniti na osnovi tog znaenja.

Glavne teze:

1. Ljudi ne reagiraju na podraaje, ve djeluju na osnovi znaenja koje pridajuodreenoj situaciji.

2. Svi predmeti, osobe i situacije imaju odreeno znaenje koje je utvrenodrutvenim pravilima.

3. Pri tome, svi predmeti, osobe i situacije imaju i subjektivno znaenje, pri emudotina osoba subjektivno interpretira opa pravila.

4. Nesigurnost u znaenje neke situacije, dovodi do gubitka orijentacije upraktinom djelovanju.

Simb. inter. i etnomet. tvrde da se u empirijskoj znanosti kriteriji za istraivanjepostavljaju izvana, te da se njima ne mogu dokuiti stvarni motivi ispitanika. Poputduhovnoznanstvene pedagogije, trae razumijevanje osoba, ali pruaju boljerazraene pojmove, to omoguava toniju analizu znaenja. Za razliku odduhovnoznanstvene pedagogije, koja je najvie bila usmjerena na tekstove, simb.inter. i etnomet. usmjereni su na razumijevanje stvarnih situacija i zato su pogodnijiza pedagogiju.

Simb. inter. ne postavlja norme, on je vrijednosno neutralan, zbog ega ga je lakeprimjeniti, ali s druge strane se time izlae opasnostima s obzirom na razliite ciljeveistraivanja.Simb. inter. primjenjuje se danas samo na nekim izdvojenim podrujima: primjerice,

interakcionistika igra uloga. Uz pomo simb. inter. nije mogue, primjerice, pripremitinastavu, jer nedostaju metode.

3.5. KVALITATIVNO ISTRAIVANJE DRUTVA

Kvalitativo istraivanje temelji se na hermeneutikim naelima:- ljudsko djelovanje ima znaenje, a ljudi djeluju na osnovi tog znaenja- cilj kvalitativnog istraivanja je spoznati to znaenje

11


12/14

www.sajt.com.hr

Kvalitativna istraivanja nemaju jedinstveni koncept, ve primjenjuju razliitemetodoloke postupke:

- istraivaki program subjektivnih teorijaCilj je spoznati subjektivne konstrukte, subjektivne ciljeve, hipoteze,

objanjenja i strategije dotinog sugovornika za odreenu situaciju.Pri tome se koristi KVALITATIVNI INTERVJU (instrument za ispitivanjesubjektivnih teorija). Takav intervju pokuava obuhvatiti znaenje kojeodreeni predmeti, injenice, situacije ili osobe imaju za ispitnika.Intervju moe biti "narativni", gdje ispitanik pripovijeda to je mogueslobodnije i bez utjecaja ili moe biti uz pomo "ometajuih pitanja",gdje ispitiva namjerno dovodi u sumnju ispitanika kako bi tonijeutvrdio to ispitanik doista misli. Standardni kvalitativni intervju imavodeu nit, pri kojem se postavlja niz otvorenih pitanja kroz kojaispitanik pokazuje svoje subjektivno vienje.

- objektivna hermeneutikaObjektivna hermeneutika ima za cilj spoznati znaenje situacije naosnovi vaeih drutvenih pravila (razlikovanje subjektivnog smisla iobjektivnog znaenja). Za objektivnu hermeneutiku karakteristina jeanaliza sekvenci (pojedinih dijelova intervjua) to znai, tekst se neinterpretira u cjelini, ve dio po dio. Analizira se upotreba rijei s ciljemda se pronae dublje, posebno znaenje koje podrazumijevaintervjuirana osoba (analiza latentnih misaonih struktura:konvencionalno ili nekonvencionalno znaenje)

- grounded theoryOva se teorija koristi za analizu prikupljenih podataka intervjuima,opaanjem, zapisnicima promatranja i sl. To je sustav pravila za obradukvalitativnih podataka koji ima za cilj metodoloki usmjeravati taj proceste tako omoguiti njegovo razumijevanje i provjeru. U toj se analizi prvovri konceptualizacija podataka (pridruivanje pojedinih podatakaodreenim pojmovima), a potom se utvruju nadreene opekategorije.

12


13/14

www.sajt.com.hr

4. ZNANOST O ODGOJU NA OSNOVITEORIJE SUSTAVA

4.1. OPA TEORIJA SUSTAVA

Predstavnici: Ludwig von BERTALANFFY, Frederik VESTER, Gilbert PROBST.

Sustav je skup meusobno povezanih elemenata. Teorija sustava bavi se prirodomsustava, njegovim sastavnim dijelovima i odnosima unutar dijelova sustava i izmeurazliitih sustava. Sustavi su granicom odvojeni od svoje okoline, hijerarhijski su

ralanjeni, tee ravnotei, a sustave karakterizira "emergencija" (da ima svojstvakoja nemaju sastavni dijelovi sustava). Stanje sustava ne proizlazi iz jednog uzroka,ve ovisi o brojnim imbenicima. Stanje sustava se ne moe pretkazati nitiuspostaviti.

Neki sustavi se mogu matematiki izraziti, a mogu se analizirati postupkomvizualizacije sloenih procesa u sustavima. Pri tome se pokuavaju utvrditi bitniimbenici odreenog sustava kao i njihovo uzajamno djelovanje.

4.2. SOCIOLOKA TEORIJA SUSTAVA

Predstavnici: Talcott PARSONS, Nikolas LUHMANN

Ova teorija nudi pojmovni sustav za opis drutvenih procesa:1. Drutveni sustavi se definiraju pomou granice izmeu sustava i okoline.2. Unutar sustava mogue je razlikovati podsustave.3. Temeljni elementi sustava ovise o definiranju granice izmeu sustava i

okoline.4. Drutveni sustavi su samoreferencijalni iz ega proizlazi njihova sloenost

Luhman ne razvija istraivaku metodologiju, ve ostaje na razini metateorije, imene doprinosi odgojnoj praksi ve znanstveno-teorijskoj raspravi o odgojnoj znanosti.

13


14/14

www.sajt.com.hr

4.3. BATESONOVA TEORIJA SUSTAVA

Predstavnici: Gregory BATESON, Paul WATZLAWICK, Jay HALEY, Virginia SATIR

Glavne teze Batesonove teorije:

1. Elementi drutvenog sustava su osobe koje djeluju u tom sustavu.2. Svaka osoba u sustavu tumai zbilju

a. Ne moemo ne komunicirati: svako ponaanje u sustavu se tumai.b. Ljudi se u komunikaciji koriste analognim i digitalnim nainom

(verbalnim i neverbalnim)c. Svaka komunikacija posjeduje sadraj i odnose (ponaanje se tumai u

odnosu na sadraj i s obzirom na odnos osoba koje komuniciraju)3. Ponaanje drutvenih sustava odreeno je drutvenim pravilima

4. Drutveni sustavi imaju krune interakcijske strukture tako to se odreeniobrasci ponaanja meusobno potkrepljuju.

5. Drutveni sustavi su granicom odvojeni od okoline.6. Drutveni sustavi imaju svoju povijest: poetak, razvitak i kraj.

Predstavnici ove teorije nisu razvijali vlastitu istraivaku metodologiju, ali njihovuteoriju mogue je povezati s kvantitativnim i kvalitativnim istraivanjima.

Ova teorija praktino se primjenjuje na podruju obiteljske terapije, gdje se obiteljpromatra kao sloeni sustav.

14

konig zadler teorije znanosti o odgoju

Documents