Konfederacija u Američkom građanskom ratu (1861.-1865.)

Pavelić, Marko

Undergraduate thesis / Završni rad

2015

Degree Grantor / Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: Josip Juraj Strossmayer University of Osijek, Faculty of Humanities and Social Sciences / Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Filozofski fakultet

Permanent link / Trajna poveznica: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:142:175142

Rights / Prava: In copyright

Download date / Datum preuzimanja: 2021-10-11

Repository / Repozitorij:

FFOS-repository - Repository of the Faculty of Humanities and Social Sciences Osijek

Sveučilište J.J. Strossmayera u Osijeku

Filozofski fakultet

Preddiplomski studij Hrvatskog jezika i književnosti i povijesti

Marko Pavelić

Konfederacija u Američkom građanskom ratu (1861.-1865.)

Završni rad

Mentor: doc. dr. sc. Dubravka Božić Bogović

Osijek, 2015.

2

Sadržaj:

1. UVOD................................................................................................................................................................ 4

2. AMERIČKI JUG .............................................................................................................................................. 5

3. UZROCI GRAĐANSKOG RATA ................................................................................................................ 7

4. KONFEDERACIJA AMERIČKIH DRŽAVA.......................................................................................... 10

5. PRVE RATNE GODINE ............................................................................................................................ 12

6. GOSPODARSTVO KONFEDERACIJE .................................................................................................. 14

7. ANAKONDA- POMORSKA BLOKADA KONFEDERACIJE ............................................................ 17

9. PROPAST KONFEDERACIJE ................................................................................................................. 19

10. KRAJ RATA ............................................................................................................................................... 23

11. ZAKLJUČAK .............................................................................................................................................. 24

12. LITERATURA ........................................................................................................................................... 25

3

Sažetak

Završetkom Američke revolucije (1783.), Sjedinjene Američke Države doživljavaju

ubrzani rast i razvoj. Stvaraju se nove savezne države, a u zemlju dolaze milijuni imigranata.

Na sjeveru zemlje cvatu trgovina i industrija, razvija se kapitalističko društvo. Jug zemlje

orijentira se na poljoprivredu, razvija se plantažerska kultura ovisna o radu afroameričkih

robova. Upravo je institucija robovlasništva postala glavni kamen spoticanja i sukoba koji je

nakon desetljeća kompromisa doveo do secesije južnjačkih država, nastanka Konfederacije i

građanskog rata. Konfederacija je od samoga početka bila, materijalno, industrijski i vojno u

izrazito nepovoljnom položaju. Pokušaji da se taj nesrazmjer nadoknadi, iako većinom uspješni,

nisu bili dostatni da zadovolje potrebe rata. Pomorska blokada onemogućila je izvoz pamuka te

uvoz ratnih materijala što je izazvalo nestašicu.

Ratna zbivanja možemo podijeliti na dva ratišta, jedno na zapadu i drugo na istoku.

Vojske Unije i Konfederacije na istočnom bojištu su do samog kraja rata bile izjednačene. Na

zapadnom bojištu glavnu ulogu igrala je borba za kontrolu nad rijekom Mississippi. Upravo

gubitak kontrole nad rijekom Mississippi označio je smrtni udarac za Konfederaciju. Leejevom

predajom 1865. godine generalu Ulyssesu S. Grantu, Jug priznaje poraz a Konfederacija

nestaje. Kraj građanskog rata, najkrvavijeg rata u povijesti SAD-a , za Jug je značio početak

ere rekonstrukcije, kraj ropstva te korjenite promjene u gospodarstvu i društvu. Za Jug je to bio

rat za obranu vlastite kulture i načina života od industrijskog sjevera. Građanski rat i povijest

robovlasništva i danas igra veliku ulogu identitetu te američke regije.

Ključne riječi: Konfederacija Američkih Država, građanski rat, ropstvo, američki Jug

4

1. Uvod

Američki Jug i Konfederacija Američkih Država u Građanskom ratu (1861.-1865.) bit će glavna

tema ovog završnog rada. Koncentrirati ću se na društvene, gospodarske i političke promjene na

američkom Jugu te polazeći od pretpostavke da je ta regija tvorila naciju (društvo i kulturu) različitu od

one na Sjeveru. Instituciju ropstva uzimam kao najvažniju razliku preko koje su se sva neslaganja dviju

regija lomila te rezultirala političkim krizama 50-ih godina 19. stoljeća i na koncu Građanskim ratom

1861.godine. U prvom poglavlju predstaviti ću američki Jug, njegovu kulturu, gospodarstvo i društvo te

istaknuti važnost ropstva u njegovom identitetu. U idućem poglavlju analizirati ću uzroke Građanskog

rata kroz političke krize i napetosti koje su prethodile potpunom razlazu Sjevera i Juga. Četvrto poglavlje

(treće poglavlje rada) odnositi će se na formiranje Konfederacije i opis njene izvršne i zakonodavne

vlasti te istaknuti neke od vodećih ličnosti mlade države. Sam rat opisati ću u dva poglavlja, okvirno

uzevši Proglas o ukinuću ropstva kao prijelomnu točku, dijelom zato što su s vojnoga gledišta obje strane

prilično izjednačene, a dijelom zato što je ono promjenilo prirodu rata, učinivši ga moralnom borbom

za kraj ropstva, a ne pitanjem leganog (ili nelegalnog) odcijepljenja. Uz sam rat u zasebnim poglavljima

opisati ću ratno gospodarstvo Konfederacije te pomorsku blokadu Juga. Razvoj industrije Juga uzeti ću

kao jedan od pokazatelja postojanja zasebne nacije upravo zbog volje za promjenom starog poretka,

koja je oslabila patrijarhalnost, instituciju ropstva i najavila velike društvene promjene koje će Jug

zadesiti nakon rata. Pomorsku blokadu opisati ću u posebnom poglavlju zbog njene važnosti za ratnu

privredu, ali i kao pokazatelj napretka vidljivog upravo kroz izgradnju mornarice. U posljednjem

poglavlju analizirati ću posljedice rata na Jug, pogotovo društvene i gospodarske promjene te ukratko

usporediti njegovu prirodu, žrtve i utjecaj s modernim ratovima, napose Prvim svjetskim ratom.

5

2. Američki Jug

Rane godine 19. stoljeća donijele su SAD-u ubrzani razvoj, ali i sve veće razlike između

pojedinih regija, prvenstveno između industrijskog sjevera i poljoprivrednog juga.

Upravo ta gospodarska opredijeljenost na poljoprivredu označavala je glavnu osobinu

američkog Juga. Bogate plantaže u rukama veleposjednika proizvodile su duhan, šećernu trsku

i pamuk. Izumom stupe za odvajanje vlakana 1793. godine te porastom tekstilne industrije i

potražnje za tekstilnom robom u Europi, upravo je pamuk postao najrasprostranjenija i

reprezentativna kultura čitavog Juga.1 Utjecaj pamuka na čitavu regiju te njeno poimanje

vlastite kulture može se vidjeti i iz samo nadimka Kralj Pamuk, za južne zemlje.2 Procvat

industrije pamuka te povećani zahtjevi za njegovom proizvodnjom doveli su i do potrebe za

novom zemljom te širenjem kulture pamuka. Ulaskom novih zemalja u Uniju 1812. godine, ona

se širi sve do Mississippija i Teksasa. Upravo te zemlje tvoriti će jezgru Konfederacije.3 Same

brojke govore za sebe. 1814. godine Jug proizvodi oko 146 000 bala pamuka, 1815. taj broj

penje se na oko 209 000 bala, a 1819. iznosi 349 000 bala. 40-ih godina 19. stoljeća raste i uzgoj

duhana, a urod pamuka u tom desetljeću povećava se za 60%., a u idućem desetljeću raste za

još gotovo 100%. Do 1850. godine 80% svjetske proizvodnje pamuka dolazi upravo s Juga.4

Uz plantažersku kulturu stvara se i oblikuje južnjačko društvo, kao ruralno i

konzervativno te odvojeno od sve veće urbanizacije i industrijalizacije u velikim gradovima

sjevera. Tako na američkom Jugu gotovo da i nema industrije, a izgradnja željeznice počinje

kasno, do kasnih 50-ih naime nema ni jedne.5

Ako je pak čitava kultura i identitet američkog Juga utemeljen na plantažama, one su

utemeljene na instituciji ropstva. Ropstvo na Jugu ima dugu povijest, koja svoje korijene

pronalazi još u vrijeme kolonizacije, kada su se kao pomoćna radna snaga u SAD dopremali

crnci iz Afrike.6 Tako 1790.-ih Jug izvozi stotine tisuća tona pamuka, a na plantažama radi oko

pola milijuna crnih robova. Već 1860-ih izvoze se milijuni tona, broj robova iznosi oko četiri

milijuna.7 Uvoz robova iz Afrike ukinut je još 1808. godine nakon burne rasprave u Kongresu,

ali on se u praksi nije sasvim primjenjivao. Tako imamo procjene da je unatoč zabrani u SAD

1 Howard, Cincotta, Američka povijest, kratki prikaz, Inf. agencija SADa, 1998., str. 127. 2 Charles Sellers, Henry May, Neil R. McMillen, Povijest Sjedinjenih Američkih Država, Zagreb, 1996., str. 103. 3 H. Cincotta, Američka povijest, str. 148 - 127. 4 C. Sellers, H. May, N.R. McMillen, Povijest Sjedinjenih Američkih Država, str. 165. 5 H. Cincotta, Američka povijest, str. 148. 6Howard, Zinn, Narodna povijest SAD, Zagreb, 2012., str. 42 - 46. 7 Isto, str. 195.

6

uvezeno još 250 000 robova.8 Ruku pod ruku s rastom plantaža rasla je i institucija ropstva o

kojoj je gospodarstvo Juga bilo izravno ovisno te koja je igrala veliku ulogu u formiranju Juga

kao kompaktne političke i teritorijalne cjeline. Jug je razvio vlastiti društveni sustav, kulturu i

svjetonazor, potpuno drugačiji od liberalnog kapitalizma sjevera.9 Jug je zamjerao sjeveru da

guši njegov privredni potencijal, bogati se na račun plasiranja južnjačke robe na svjetska tržišta.

Za Jug je ropstvo bilo prirodna institucija koja je imala višestoljetnu tradiciju, smatrali su je i

daleko humanijom od ranog kapitalizma i njegovu odnosu prema radništvu.10 Ipak broj

robovlasnika na jugu je bio relativno malen. Godine 1860. postojalo je 46 274 plantažera, s tim

da je broj plantaža s preko 20 robova bio vrlo malen. Većina bjelačkog stanovništva nije

posjedovala robove. Ipak, siromašni bijelci velikom većinom su podržavali tu instituciju.

Razlozi za to leže ponajprije u strahu od konkurencije, oslobođeni robovi bili bi konkurencija

za zemlju koju su siromašni bijelci željeli kako bi popravili vlastito materijalno stanje, te strah

od gubitka društvenog prestiža, budući da je postojanje robova značilo da siromašni bijelci nisu

najniža klasa društva.11

Jug je pak sasvim ovisio o industriji Sjevera. Plaćao je visoke pristojbe sjevernjačkim

bankama, a gotovo sve industrijske proizvode uvozili su sa Sjevera. Kapitalistička elita Sjevera

sve je više trebala izravni nadzor nad proizvodnjom pamuka. Ukidanje ropstva omogućilo bi

oslobađanje kapitala u robovima, koji bi postali jeftina radna snaga te oslobodilo zemlju za

nove naseljenike i male i srednje zemljoposjednike koje bi pritom bilo lakše eksploatirati.12

Upravo se institucija ropstva, neshvatljiva za industrijski sjever, nespojiva s liberalnim

kapitalizmom i mladom građanskom klasom te tako važna za ruralni Jug nametnula kao

najvažnije pitanje u daljnjem razvoju SAD-a. Preko nje su se lomile sve razlike između dvije

regije. Jug i Sjever postale su dvije odvojene nacije, dva različita svijeta ujedinjena ekspanzijom

na nova područja i širenjem vlastitih kultura, kapitalizma i robovlasništva. Kada je jednom to

širenje dosegnulo vrhunac, prirodno je moralo doći do razdvajanja dvije bogate klase i sukoba

dvije imperijalne vizije.13

8 Isto, str. 195. 9 Skupina autora, Povijest 14, Industrijalizacija i nacionalne revolucije, Zagreb, 2008., str. 587. 10 H. Cincotta, Američka povijest, str. 151. 11 Isto, str., 152. 12 Skupina autora, Povijest 14, str. 584 – 586. 13 C. Sellers, H. May, N.R. McMillen, Povijest Sjedinjenih Američkih Država, str. 167.

7

3. Uzroci Građanskog rata

Pitanje ropstva javlja se relativno rano kao jedno od važnih pitanja budućnosti

SAD-a. Godine 1787. Sjeverozapanim ordonansom ono je ukinuto na sjeverozapadu. Time je

institucija ropstva svedena na američki Jug, a Unija u osnovi oštro geografski podijeljena na

sjeverne slobodnjačke i južne robovlasničke države.14 Uvoz robova konačno je zabranjen 1808.

godine. O toj zabrani vodile su se brojne rasprave, a na zahtjev političara Juga ona je i odgađana.

Trgovina robovima bila je vrlo profitabilna praksa na plantažama koje su ovisile upravo o

ropskom radu. Upravo zbog toga postoje sumnje nekih povjesničara koliko je zapravo taj zakon

poštovan.15

Širenjem Unije pitanje ropstva postaje sve važnije, ali i sve veći kamen spoticanja. Prva

politička kriza izbila je prilikom ulaska Missourija u Uniju. Missouri je želio ući u Uniju kao

robovlasnička država. Slobodnjačke zemlje Unije željele su pak da uđe kao slobodnjačka

država. Tek posredovanjem senatora Henrya Claya sklopljen je Missourijski kompromis. Za

političku situaciju u Uniji ravnoteža između slobodnih i robovlasničkih država postala je vrlo

bitna. Jug je smatrao da ukoliko to nove države žele trebaju imati pravo da ozakone ropstvo.

Sjevernjaci su pak vjerovali kako će ako mu se onemogući širenje ono izumrijeti.16

Priključenjem golemih područja srednjeg zapada i Kalifornije taj sukob postaje goruće

pitanje. Na obje strane vodile su se brojne i žestoke rasprave. Jug je trebao zemlju i političku

jednakost. Izgubivši većinu u Kongresu, južnjaci nisu željeli izgubiti i Senat, izražena je želja

bila da se za svaku slobodnjačku državu u Uniju primi jedna robovlasnička. Sjever je pak

novom zemljom trebao zadovoljiti bezemljaše, tisuće freesoilera17 te vlastitu kapitalističku

klasu kojoj su nova područja pružala neslućene mogućnosti za razvoj industrije i trgovine.18

Ekstremisti na jugu tražili su da se svi novi teritoriji otvore za ropstvo, ekstremisti sa sjevera da

se zatvore, a umjereni da se Missuorijska crta povuče do Pacifika ili da svaka država suvereno

14 H. Cincotta, Američka povijest, str. 162. 15 H. Zinn, Narodna povijest SAD, str. 195. 16 H. Cincotta, Američka povijest, str. 127. 17 Freesoileri su uvjetno rečeno društvena klasa bezemljaša koja je imala politički interes u otvaranju

novostečenih zemalja naseljavanju i raspodjeli zemlje. Naselili su Srednji Zapad te postali mali zemljoposjednici

i kolonizatori. Okupljeni oko Free Soil Party, zauzeli su žestok stav protiv ropstva, tražeći njegovo

ograničavanje, prestanak širenja i slobodu na svim novim teritorijima. Nakon pojave Republikanaca pridružili su

se toj stranci., Skupina autora, Povijest 14, str. 584. 18 Skupina autora, Povijest 14, str. 591.

8

odlučuje o tom pitanju. Otkrićem zlata u Kaliforniji te rastom freesoilerskog pokreta pitanje je

trebalo što prije riješiti. 19

Sukobi su bili najozbiljniji u političkoj sferi. Međusobno zavađene frakcije dviju velikih

stranaka i regionalni interesi postali su sve važnijm čimbenikom u izboru predsjednika i rada

američkih institucija. Da bi se probem riješio sentor Henry Clay predložio je paket koji se

sastojao od niza mjera koje su trebale smiriti krizu, ali on nije prihvaćen sve dok ga senator

Stephan A. Douglas nije razbio i pojedinačno mjeru po mjeru provukao kroz Senat. U američkoj

povijsti taj paket ostao je upamćen kao Kompromis iz 1850. godine. Njime je Kalifornija

proglašena slobodnom državom, Novi Meksiko i Utah konstituirane su kao države u kojima se

ropstvo ne spominje, trgovina robovima je zabranjena na području Okruga Kolumbija, a

ustanovljen je poboljšani sustav za hvatanje i vraćanje odbjeglih robova.20

Na neko vrijeme činilo se da su sva pitanja riješena. Ali ispod površine napetosti su i

dalje rasle. Na Sjeveru je postojao razgranati sustav koji je skrivao odbjegle robove i pomagao

im unatoč Zakonu o odbjeglim robovima. Pitanje ropstva bilo je pitanje koje je, kako je Zinn

rekao, moglo biti rješeno samo ratom ili revolucijom.21 Pedesete godine općenito mogu se

smatrati desetljećem promašenih prilika i rasta napetosti.22

Pitanje institucije ropstva ponovno je isplivalo na površinu prilikom konstituiranja

Kansasa i Nebraske. Po Missourijskom sporazumu one su trebale biti slobodne države, ali

Kompromisom iz 1850. godine otvoreno je pitanje uvođenja ropstva (presedanom Utaha i

Novog Meksika) koje su robovlasničke elite Missourija podržavale iz straha od blizine

slobodnih država i eventualne prisile da ukinu ropstvo. Na inicijativu senatora Douglasa

Jacksona donesen je, 1854. godine, Zakon o Kansasu i Nebraski, koji je dopuštao stanovnicima

da se slobodno dosele i povedu robove, a potom na provizornim područnim skupštinama odluče

glasanjem o ropstvu. Zakon je imao nesagledive političke posljedice. Freesoilerski tisak ga je

oštro osudio, izazvao je golemi bijes u javnosti na Sjeveru, stranka vigovaca se urušila, a njeno

mjesto je zauzela nova, izrazito abolicionistička Republikanska stranka.23

U nekoliko narednih godina stanje se sve više pogoršavalo. Stranka vigovaca je nestala,

a političari demokratske stranke razapeti su između sjevernjačkih i južnjačkih interesa. Na Jugu

se traži širenje ropstva, govori se i o kupnji ili intervenciji na Kubi, a na Sjeveru se sve više

19 H. Cincotta, Američka povijest, str. 156 - 157. 20 C. Sellers, H. May, N.R. McMillen, Povijest Sjedinjenih Američkih Država, str. 161. 21 H. Zinn, Narodna povijest SAD, str. 195. 22 H. Cincotta, Američka povijest, str. 157 - 158. 23 Isto, str. 158 -160.

9

traži potpuno ograničavanje i ukidanje ropstva.24 Sukobi oko novostvorenih država, pogotovo

oružani sukob u Kansasu, u kojemu su se konstituirale dvije područne skupine, izazvao je pravi

građanski rat, a država je postala poznata kao Krvavi Kansas.25 Odluke vrhovnog suda protiv

Dredda Scotta 1857. godine26, te pobune protiv ropstva i pokušaji oslobađanja robova, kao buna

Johna Browna 1859. godine, samo su pridonijele političkoj podjeli i napetoj situaciji koja je

eskalirala nakon predsjedničkih izbora 1860.-61., pobjedom Abrahama Lincolna.27

24 C. Sellers, H. May, N.R. McMillen, Povijest Sjedinjenih Američkih Država, str. 168 - 169. 25 Skupina autora, Povijest 14, str. 594 - 596. 26 Dredd Scott bio je rob čiji vlasnik se preselio na slobodne teritorije. Nakon njegove smrti pokrenuo je parnicu,

tvrdeći da ima pravo na slobodu zbog boravka na slobodnim teritorijima. Slučaj je došao do Vrhovnog suda i

uzrokovao pravu senzaciju u medijima. Vrhovni sud presudio je protiv Dredda Scotta što je izazvalo oštre kritike

na Sjeveru i slavlje na Jugu. Čitav slučaj povećao je nesnošljivost i napetost između dvije regije., C. Sellers, H.

May, N.R. McMillen, Povijest Sjedinjenih Američkih Država, str. 170. 27H. Cincotta, Američka povijest, str. 160 – 162.

10

4. Konfederacija Američkih Država

Pobjeda izrazito sjevenjački i abolicionistički orijentiranih republikanaca dovela je do

stanja koje južnjaci nisu htjeli prihvatiti. Na vijest o pobijedi Abrahama Lincolna, Južna

Karolina sazvala je narodnu skupštinu koja je 20. prosinca 1860. godine donijela odluku o

odcjepljenju od Sjedinjenih Američkih Država. Prije nego što je Lincoln položio predsjedničku

zakletvu slijedilo ju je još šest država. Skupština Mississippija je 9. siječnja donijela je odluku

o izlasku iz Unije, 10. siječnja slijedila ju je Florida, 11. Alabama, 19. Georgija, 26. Louissiana,

te na koncu 1.veljače i Teksas. Tih sedam država 7. veljače. 1861. donijelo je privremeni ustav

Konfederalnih Država Amerike u Montgomeryu, glavnom gradu Alabame. Nekoliko dana

nakon toga, 9. veljače za predsjednika je izabran Jefferson Davis iz Mississippija, a za

potpredsjednika Alexander Stephens iz Georgije.28

Slično kao i Unija, tijela Konfederacije podijeljena su na izvršnu, zakonodavnu i sudsku

vlast, s tom iznimkom da nije postojao Vrhovni sud, dijelom zato što se Kongres nije mogao

dogovoriti kolike bi ovlasti takvo tijelo trebalo imati nad državnim sudovima. Kongres, kao

zakonodavno tijelo, pod pritiskom rata bio je podređen izvršnoj vlasti, a sastojao se od 28

senatora i 122 predstavnika. Većinom sastavljen od bogate elite, trećina članova bila je prije

toga u političkim tijelima Unije te još uvijek gajila simpatije prema mogućnosti pomirenja, dok

je ostatak dolazio iz upravnih tijela država te bio više orijentiran na njihove interese nego

interese Konfederacije kao cjeline. Ipak, početak rata obilježilo je međusobno slaganje,

jedinstvo i široki konsenzus nove politike. Ono nije dugo trajalo. Kako nije bilo političkih

stranaka koje bi podržale ili stvorile neku političku struju, gotovo svaki zastupnik je glasao po

svom osobnom nahođenju što je Kongres učinilo neučinkovitim tijelom.29 Odsutnost brojnih

članova zbog sudjelovanja u ratu, animozitet prema Davisu i njegovom kabinetu te nedolazak

na sjednice bili su samo neki od problema s kojima se to tijelo suočavalo. Većina zastupnika

suprotstavljala se centralizaciji i smatrala da Davisova politika vodi u vojnu diktaturu, a sam

Kongres nije imao niti čvrsto vodstvo. Dolazilo je do brojnih prepirki, čak i tučnjava.30 Ipak,

uz sve svoje mane, Kongres je uspio uspostaviti tijela nove države i njen birokratski aparat,

osigurati prihode od poreza te provesti prvo masovno novačenje na Američkom kontinentu.

28 Skupina autora, Povijest 14, str. 610 - 612. 29 Steven A. Channing, Confederate ordeal- The Southern homefront, Alexandria, 1984. , str. 10 - 11. 30 Isto, str. 13.

11

Sam predsjednik Davis bio je osoba velike snage volje, šutljiv, energičan i strog. No bez

želje da bude popularan ili pridobije simpatije ljudi. Politiku je shvaćao kao građansku dužnost,

nešto što kao plantažer nije mogao izbjeći. Bez ambicije, postojan, s vojničkim iskustvom

ratnog tajnika Mississippija bio je stabilan i odlučan predsjednik. Nije se zavaravao o izgledima

za mir, te je počeo Konfederaciju pripremati za rat odmah po ustroju kabineta. U odabiru ljudi

na ključna mjesta u kabinetu vodio se političkim smjernicama, imenujući ljude različitih

sposobnosti i iskustava. Svi su dolazili iz različitih država, bili robovlasnici i većina se do svog

položaja podigla vlastitim zaslugama. 31

Među ključnim ljudima Konfederacije treba istaknuti Jamesa A. Seddona i Judaha

Benjamina. Seddon je u Ministarstvu rata prepoznao slabosti podijeljenog vojnog

zapovjedništva na zapadu te pokušao uspostaviti jedinstveni zapovjedni lanac, te dovesti red u

kaotičnu cestovnu i željezničku mrežu Juga. Judah Benjamin bio je poznat i kao najsposobniji

čovjek Konfederacije, te osoba od Davisova najvećeg povjerenja.32

Od samoga svog nastanka Konfederacija je bila nacija prožeta proturječjima i uhvaćena

u svojevrsnu ironiju povijesti. Razjedinjene države i ljudi, kako onima koji su bili na vrhu tako

i onima na dnu društvene ljestvice, kojima su lokalni interesi nadilazili nacionalne, pokušavali

su uspostaviti novu zajedničku naciju. Konfederacija je u svojoj srži bila odgovor reakcije,

stvorena zbog očuvanja starog poretka i južnjačkog načina života, ruralna i agrarna država koja

je odbijala bilo kakve društvene i gospodarske promjene i od samog svog početka osuđena da

provodi upravo takve promjene. Nije imala industriju, radnička klasa nije postojala, nije bilo

kapitalista i industrijalaca, nije imala mornaricu prijeko potrebnu za izvoz, nije bila prometno

povezana. Ipak, za potrebe rata i samostalnosti izgradila je industriju i mornaricu, počelo je

nastajati i radništvo te nova klasa industrijalaca. Konfederacija je nastala na ideji da ljudi nisu

jednaki: od dvanaest milijuna stanovnika, četiri milijuna činili su robovi. Rat ju je natjerao na

približavanje emancipaciji i na koncu novačenju robova u vojsku. Muškarci su otišli u rat i

ostavili žene koje su se suočile sa siromaštvom i potrebom za radnom snagom te počele

sudjelovati u proizvodnji i voditi poslove. Čvrsto patrijarhalno društvo karakteristično za

pretkapitalističko društvo Juga počelo je slabiti. Konfederacija koja je nastala kako bi spriječila

promjenu postojećeg stanja bila ju je prisiljena provoditi na svakom koraku.33

Nakon proglašenja Konfederacije u središte pozornosti došlo je pitanje vojnih utvrda na

području odcijepljenih zemalja. Konfederacija nije mogla prihvatiti postojanje stranih trupa na

31 Skupina autora, Povijest 14, str. 615 - 617. 32 S. A. Channing, Confederate ordeal- The Southern homefront, str. 14 - 15. 33 Stephanie McCurry, Confederate reckoning, London, 2010., str. 4 - 6.

12

svom teritoriju, a Unija ih nije niti mogla, niti željela maknuti, budući da nije priznavala

postojanje Konfederacije.34 Stvari su eskalirale 12. travnja 1861. godine kada su postrojbe

Konfederacije nakon odbijanja predaje Fort Sumtera otvorile vatru na utvrdu. Na to se čitav

Sjever digao na noge i mobilizirao najavljujući rat. Lincoln je uveo izvanredno stanje i zatražio

75 tisuća vojnika da uguše pobunu. Zbog sukoba oko Sumtera, Virginija, Arkansas, Tennessee

i Sjeverna Karolina izlaze iz Unije te se pridružuju Konfederaciji.35

Tako je počeo najkrvaviji rat u Američkoj povijesti.

5. Prve ratne godine

34 H. Cincotta, Američka povijest, str. 161 - 163. 35 Isto, str. 163.

13

Obje strane ušle su u rat očekujući da će trajati kratko, biti relativno bezbolan i da će se

od njega brzo oporaviti. Lincoln je tražio samo sedamdesetak tisuća vojnika kako bi zauzeo

Richmond i slomio Konfederaciju. Jug je u rat ušao optimistično, visokog morala i nabujalog

nacionalizma. Smatralo se kako agrarno društvo daje bolje vojnike, moralnije ljude i sposobnije

političare. Taj san trajao je kratko na obje strane. Već poslije krvave bitke kod Bull Runa(21.

srpanja 1861. godine), te nade su naglo splasnule, svima je bilo očito kako će doći do

dugotrajnog i iscrpljujućeg rata. 36 Za Jug rat je bio pitanje opstanka - života ili smrti. Rat je

ubrzo poprimio masovne razmjere i borbu svim mogućim sredstvima. Bila je to preteča prvog

modernog, totalnog rata, sudjelovala je cijela nacija, borilo se svim sredstvima a ulog je bilo

samo postojanje. Početni uspjesi Juga velikim djelom su uzrokovani time što je rat bio

obrambenog karaktera, vođen na vlastitom, poznatom teritoriju, te brojnim južnjačkim

časnicima i generalima koji su napustili Uniju kako bi se borili za Konfederaciju.37

Moćna mornarica sjevera blokirala je obale Konfederacije, onemogućujući kontakt i

trgovinu s Europom i ostatkom svijeta. Već na početku bila je očita važnost rijeke Mississippi.

Osim što bi njenom kontrolom Konfederacija bila podijeljena napola i odvojena od Texsasa i

kontakta s Meksikom, kontrola nad rijekom omogućila bi gotovo nesmetanu opskrbu te dovoz

pojačanja i oružja trupama na bojištu koji bi daleko premašio važnost željeznica.38 Obje strane

mobilizirale su goleme snage. Zanimljiv aspekt je obvezna mobilizacija muškaraca od 17 do 50

godina na Jugu. Taj čin mobilizacije omogućio je popunjavanje trupa Konfederacije ali ono što

je bitnije jest da je sam Jug ostavio relativno nezaštićenim gradove, plantaže, obitelji

robovlasnika pred samim robovima.39

Na gotovo cijelom Jugu, robovi su ostali relativno nebranjeni. Gotovo 40% populacije,

uključujući i muškarce sposobne za borbu i rat, bilo je ostavljeno samo i u podređenom položaju

pod paskom staraca, žena i djece. Nije došlo do pobune ili masovnog bijega s plantaža. Potpuno

podvrgnuti vlasti gospodara, robovi su zapravo bili izvan vlasti države. Shvaćeni i tretirani kao

vlasništvo, nisu dugovali nikakvu odanost ili vezu prema državi. Konfederacija, izgrađena kako

bi zadržala takvo stanje stvari, kao država našla se u sukobu upravo te osobne dominacije

gospodara i moći nacije, prijeko potrebne u ratu. Dio robovskog stanovništva pristao je uz

Konfederaciju, dokazujući koliko robovlasnički sustav zapravo slabi naciju.40 Vrlo brzo vlasti

36 Skupina autora, Povijest 14, str. 624 - 625. 37 C. Sellers, H. May, N.R. McMillen, Povijest Sjedinjenih Američkih Država, str. 179. 38 Skupina autora, Povijest 14, str. 621 - 623. 39 Isto, str. 629 - 631. 40 S. McCurry, Confederate rekocning, str. 224.

14

su počele koristiti robovsku radnu snagu za podizanje utvrđenja, izgradnju rovova, kao

mehaničare i poslugu. Davis se uskoro našao i pred izborom da naoruža i uvede robove u

vojsku. Ta ideja u početku je bila odbijena, a zanimljivo je zamjetiti kako su robovi shvaćeni

kao jedna grupa, nacionalni resurs, a ne populacija, uvjerenje da će robovi ostati vjerni i odani

gospodarima prevladavalo je kod većine bijelaca.41 Robovi su pak prepoznali što im rat može

donijeti, uzbuđenje, pomisli o slobodi i pobuni nisu zaobišli robovsku populaciju, dapače neki

kao William Webb razvili su razgranatu mrežu komunikacija pokušavajući na sve načine podići

i pripremiti robove za eventualni ustanak.42 U kasnijim godinama rata, dok se Konfederacija

urušavala, a vojske Sjevera stupale na Jug, bježanje i robovske bune postale su učestale. Budući

da im je Jug zanijekan kao nacija, robovi su pronašli svoju naciju u Uniji.

Rat se uskoro podijelio na dvije fronte. Jednu na zapadu, uz rijeku Mississippi i u

Tennesseeju, a u njoj je zablistao Unionistički general Ulysses Simpson Grant. Nakon brojnih

manevara Unionistički proboj zaustavljen je kod Vicksburga(travanj 1862.).43 Na istoku je Jug

imao puno više sreće. Na čelu Konfederalnih snaga bio je Robert Edward Lee koji je uspio

pobijediti u još jednoj bitci kod Bull Runa(28.-30. kolovoz 1862.) i izvesti ofenzivu na

Maryland. Nakon bitke kod Antietama(17. rujan 1862.), i nešto kasnije Fredericksburga( 13.

prosinac 1862.), i ta fronta se stabilizirala.44

Dvije strane dovele su se u svojevrsnu vojnu šah-mat poziciju. Tisuće vojnika do tada

je izgubilo svoje živote, a stotine tisuća ležalo po bolnicama. Ono najvažnije jest da su se ratni

napori već znatno počeli osjećati. Jug je grcao pod inflacijom i nestašicom gotovo svih osnovnih

potrepština. Ipak, njegova volja za obranom nije bila slomljena. Paradoksalno, napori rata

osnažili su Konfederaciju, učinivši je odlučnom da se bori do kraja. Lincoln je morao okrenuti

javno mnijenje i učiniti rat civilizacijskim, ljudskim, moralnim pitanjem, a ne pitanjem

ekonomije i politike.45 Tako je 1. siječnja 1863. godine izdan konačan proglas o ukinuću

ropstva. Proglas je trebao obnoviti snage i moral Unije, otuđiti Europu od Konfederacije i njene

simpatije od borbe južnjaka za nezavisnost te na koncu, ako je moguće, unijeti nemire u

Konfederaciju. Proglas je ispunio prva dva dijela.46

6. Gospodarstvo Konfederacije

41 Isto, str. 222 - 223. 42 Isto, str. 227. 43 Skupina autora, Povijest 14, str. 633 - 638. 44 Isto, str. 638 - 645. 45 Isto, str. 644 - 647. 46 Isto, str. 650.

15

Jug je bio golemo prostranstvo agrarnog prostora s vrlo malo industrijskih središta i

zastarjelom tehnologijom. Ona nije bila dorasla potrebama obrane niti zahtjevima nove nacije.

Ono što je postojalo, dijelom i zbog rata, bilo je pod čvrstim nadzorom vlade, razvijajući se

ponajprije kroz javni sektor.47 Industrija juga počivala je većinom na radu siromašnih bijelaca,

oslobođenih robova te irskih i njemačkih imigranata. Prohtjevi rata vrlo brzo su potaknuli razvoj

proizvodnje i industrije. Pod pokroviteljstvom vlade izgrađena su nova postrojenja, tvornice

oružja, topova, kovačnice, arsenali, brodogradilišta, postojeća su bila proširena ili

prenamijenjena u ratne svrhe.48

Na početku sukoba Konfederacija je imala samo 150 000 komada oružja. Josiah Gorgas,

zadužen za opskrbu, odmah je počeo s naoružavanjem. Stupio je u kontakt s industrijalcima

sjevera, odnosno s tvrtkom Colt, te poslao ljude u Europu kako bi nabavili oružje potrebno za

rat. Važno je bilo i njegovo zalaganje da se u borbi čuva oružje, te da se oduzima poraženim

sjevernjacima. Tako su samo u 1862. godini vojnici uspjeli sakupiti preko 100 000 komada

oružja.49

Jedan od najvećih uspjeha južnjačke industrije bila je izgradnja barutana tijekom rata iz

takoreći gotovo ničega. Najveća od njih, u to doba najveća na svijetu, bila je u Augusti, Georgiji.

Primjer njenog nastanka i uspona oslikava ono što se događalo s industrijom. Napravljena je za

potrebe rata, a počela je s radom 1862. godine. Skrpano od strojeva iz svih dijelova

Konfederacije, od Richmonda do Atlante, postrojenje je uspjelo proizvesti nekoliko milijuna

tona kvalitetnog baruta.50

Primjer razvoja industrije je Tredger Iron Works, tvrtka u vlasništvu Josepha

Andersona, koja je uspjela proizvesti preko tisuću topova, enormne količine streljiva, brodskih

dijelova i mašinerije, te opremu za druge arsenale u Konfederaciji. Moć tvornice očituje se i u

tome da je Anderson kupio rudnike kako bi osigurao sirovine za proizvodnju, izgradio

postrojenja koja su proizvodila odjeću za njegovih 2 500 radnika, te organizirao vlastitu flotu

kako bi dovozio materijale iz Europe.51

Jedan od velikih strahova Konfederacije bila je upravo ta malena proizvodnja zbog koje

je zemlja bila toliko ranjiva. Pad jednog postrojenja ili arsenala mogao je značiti katastrofu za

ratnu opskrbu. Kako je rat napredovao, a vojske Unije nastupale zauzimajući važne gradove i

47 Isto, str. 629 - 639. 48 A. Channing , Confederate ordeal, str. 19 - 20. 49 Isto, str. 18 – 19. 50 Isto, str. 20. 51 Isto, str. 20 - 21.

16

postrojenja, tako je nestašica najosnovnijih materijala i nemogućnost njihove proizvodnje sve

više utjecala na južnjačku vojnu spremnost.52

Problem s kojim se suočila Konfederacija s rastom industrije je i rastuća potreba za

obučenim radnicima. Manjak kvalitetnih kadrova koji bi radili u tvornicama i baratali

strojevima novačenje je samo pogoršalo. Mnogo iskusnih ljudi, potrebnih u tvornicama, moralo

je otići u vojsku. Taj manjak znatno se osjetio u proizvodnji. Upotreba robovske snage također

je bila ograničena, ponajprije zato što je velik broj robova već radio na logističkim vojnim

zadatcima te zato što su vlasnici bili vrlo osjetljivi prilikom davanja robova na korištenje vladi.

Dio robovlasnika bojao se da će daleko od svojih plantaža robovi iskusiti neovisnost koja će ih

učiniti buntovnima, a djelom i zato što je vlada kasnila sa isplatama te često robove zadržavala

dulje od obećanog.53

Ako je organiziranje opskrbe oružjem i municijom bio neočekivani i golemi uspjeh

južnjačkog poduzetničkog i nacionalnog duha ista stvar ne bi se mogla reći za opskrbu vojske

odjećom i obućom. Razlog tome bila je decentralizirana proizvodnja koja se temeljila na

ženama koje su uniforme šile kod kuće. Njih dvije tisuće u Richmondu i tri tisuće u Atlanti

radile su od kuće. Ispostavu odjeće vojsci otežavale su i loše ceste i putevi opskrbe. S obućom

situacija nije bila bitno bolja, pogotovo zbog nedostatka materijala za proizvodnju. Taj problem

postao je kroničan, a čak ni alternativni načini proizvodnje nisu ga uspjeli nadomjestiti.54

Nabujala proizvodnja zahtijevala je i prijevoz sirovina i materijala u tvornice, gotovih

proizvoda na bojište i u sabirne centre. Sve to stavljalo je neizdrživi pritisak na prometne

puteve, uglavnom željeznice, potpuno neprilagođene takvom tempu i ratnim potrebama. Osim

što su bile nedostatne, postojale su i velike razlike između pruga u pojedinim državama, te

gotovo nikakva povezanost. Konstrukcija novih pruga bila je često kočena na lokalnim

razinama, a cestovni promet zbog nedostatka teretnih životinja nije mogao preuzeti važnu ulogu

koju su igrale željeznice. Roba je morala ići zaobilaznim putevima, a jednostavne dionice puta

nerijetko su se pretvarale u maratone.55

Inflacija i vladina fiskalna politika imale su veliku ulogu u onome što će postati

financijska katastrofa Konfederacije. Osoba odgovorna za državne financije bio je Christopher

G. Memminger, inače uspješan odvjetnik iz Chalestowna. Njegova prva pogreška bila je u tome

što je očekivao da će rat trajati kratko i biti relativno jeftin, te da se troškovi nove države mogu

52 Isto, str. 22. 53 Isto, str. 22 - 23. 54 Isto, str. 25 - 26. 55 Isto, str. 27 - 29.

17

tretirati kao u mirnodopskim vremenima. Također očekivao je da će se uvoz i trgovina s

Europom nastaviti bez obzira na pomorsku blokadu koja ju je u kasnijim godinama rata gotovo

sasvim zatrla. Početni kapital došao je od pozajmica zemalja Konfederacije, prodaje državnih

obveznica te trgovine prije nego što je počela blokada. Katastrofalna odluka bila je ona da se

problem nedostatka novca riješi tiskanjem veće količine istoga. Novcu je ubrzo drastično pala

vrijednost. Kako nije imala potrebnu tehnologiju, Konfederacija je potpuno podbacila s

izdavanjem novog novca te je uskoro morala dopustiti i upotrebu gotovo svih drugih valuta.

Krivotvorenje, kaos valuta, visoke cijene i masovno siromaštvo postali su svakidašnja pojava.

Kada je Kongres konačno donio odluku 1863. o umjerenom oporezivanju inflacija je već

izmaknula kontroli. Cijene su konstantno skakale, a novac je postao praktički bezvrijedan.

Često je razmjena dobara bila sigurniji i rašireniji način trgovanja.56

Posebno veliku pogrešku Konfederacija je učinila onemogućivši protok robe u Europu.

Stavljajući embargo na izvoz pamuka, Davis se nadao kako će njegov nedostatak natjerati

Europu na brže priznanje Konfederacije, a novac od zaplijenjenog pamuka olakšati ionako

tešku financijsku situaciju. No europske zemlje uspjele su nadoknaditi gubitak pamuka uvozeći

ga iz kolonija te posrednom trgovinom, te je Britanija ostala neutralna. Britanski kapitalisti

izvukli su velike profite u ratnoj trgovini, a britanski sindikati izvršili su važan pritisak kako

Britanija ne bi ušla u rat.57 Kada je jednom pomorska blokada Juga gotovo sasvim presjekla

veze s Europom bilo je prekasno, Kralj Pamuk bio je mrtav.

7. Anakonda- pomorska blokada Konfederacije

56 Isto, str. 30 - 33. 57 Boris Prikril, 3000 godina pomorskog ratovanja, Zagreb, 1985., str. 170.

18

Od samog početka nesrazmjer između snaga na moru dviju zaraćenih strana bio je velik.

Industrijski razvijeni sjever imao je flotu, ratnu mornaricu te brodogradilišta. Konfederacija nije

imala flotu ni brodogradilišta, a bila je ovisna o trgovini s Europom, izvozu pamuka na stari

kontinent te nabavci ratnog materijala i svega ostalog što njena nerazvijena industrija nije bila

u stanju proizvesti.58

Svjesna ovisnosti Konfederacije o moru, Unija je vrlo brzo razvila plan blokade, nazvan

Anakonda, kojim je trebalo ugušiti južnjačku trgovinu i izolirati je od pomoći izvana.59 Ipak

ostvarenje plana bilo je iznimno zahtjevno. Konfederacija je imala 3 000 milja dugu obalu koju

je trebalo držati pod nadzorom, a o uspjehu plana ovisio je uspjeh u ratu.60

Ona je imala i vanjskopolitičko značenje, budući da je Unija proglasila opsadu Juga, a

europske sile nisu priznavale niti jednu opsadu koja nije mogla držati zemlju potpuno

okruženom. Velika Britanija imala je privredne interese u trgovini s Konfederacijom.61

Konfederacija je ušla u rat bez mornarice, imali su tek manji broj malih brodova

neprikladnih za bitku. Ipak Stephen R. Mallory, ministar mornarice, upustio se u ambiciozni

zahtjev izgradnje konfederacijske flote.62 U tijeku rata Konfederacija je uspjela proizvesti više

od 150 ratnih brodova, među kojima i stanoviti broj oklopnjača. Bez pretjerivanja možemo reći

kako su pothvati izgradnje flote bili veliki iskazi južnjačkog duha i poduzetništva. Među ostalim

tu spada i pokušaj izgradnje prve podmornice.63 Mallory je pokušavao nabaviti oklopnjače od

Velike Britanije, ali bezuspješno. Međutim kada je južnjačka vojska osvojila Norfolk(27.

travanj 1861.) s velikim brodogradilištem u njemu su našli parnu fregatu Merrimac. Južnjaci su

je na brzinu pregradili u oklopnjaču s 320 članova posade i 10 topova na bokovima. Nadjenuli

su joj ime Virginia.64

Već 8.ožujka 1862. godine, Virginia je isplovila u svoju prvu akciju te je tako došlo do

prve pomorske bitke u Građanskom ratu, kod Hampton Roadsa. Bitka je 9. ožujka 1863. ušla u

povijest kao prvi sukob dvaju oklopnjača, Virginie i Monitora. Sukob je završio neriješeno.65

Borba na Atlantiku ostala je uglavnom poprište sukoba oko trgovine. Sjever je u početku

vodio blokadu cijelom obalom, koja je bila neučinkovita te su južnjaci veliku količinu tereta

uspijevali prevesti u Europu ili na svoje tlo. Blokada ili osvajanje južnjačkih luka bili su puno

58 Isto, str. 162. 59 Skupina autora, Povijest 14, str. 628. 60B. Prikril, 3000 godina pomorskog ratovanja 2, str. 162. 61 Skupina autora, Povijest 14, str. 628. 62 Isto, str. 630. 63 B. Prikril, 3000 godina pomorskog ratovanja 2, str. 163. 64 Isto, str. 163. 65 Isto, str. 165 - 166.

19

efektivniji. Težak poraz Konfederacija je pretrpjela padom svoje najvažnije luke New

Orleansa(25. travanj - 1. svibanj 1862.), čiji je pad onemogućio veći dio trgovine te dodatno

ugrozio vlast nad rijekom Mississippi, najvažnijom prometnom arterijom čitavog Juga. Njenim

padom pod kontrolu Unije, te postupnim osvajanjem konfederalnih luka blokada je postajala

sve uspješnija, a privreda Konfederacije doživjela je slom. Zavladala je nestašica svih

potrepština, a u nekim dijelovima Konfederacije i glad.66

9. Propast Konfederacije

66 Isto, str. 167 - 169.

20

Doba američke povijesti koje je započelo 1. siječnja 1863. godine Lincolnovim

izdavanjem Proklamacije o emancipaciji historiografija naziva se Erom Rekonstrukcije.

Kako je vojska Unije zauzimala područja Konfederacije tako su robovi oslobađani, a

neki od njih su i ulazili u vojsku Unije te se nastavljali boriti za oslobođenje. Ipak tek maleni

broj oslobođenih je ulazio u sastav vojske, većina se ipak nije odlučivala pridružiti ovom

totalnom ratu.67

Još 1863. godine rat je bio sve samo ne odlučen. Unija je pokrenula novu ofenzivu pod

generalom Hookerom kojom je trebalo slomiti Leeja slabiju vojsku. Bitka kod

Chancellorsville(30. travanj - 6 svibanj 1863.) bila jedna od najslavnijih Leejevih pobjeda, iako

je Jug koštala 10 746 mrtvih i ranjenih.68 Na zapadu Unija je opkolila Vicksburg, čiji bi pad za

Konfederaciju značio katastrofu. Naime izgubila bi svoje najjače uporište na Mississippiju te

bila prepolovljena napola. Padom Vicksburga, Konfederacija bi izgubila gotovo sve šanse da

dobije rat. Umjesto da krene na zapad Lee je odlučio baciti kocku na novu ofenzivu na Sjever,

zaprijetiti vitalnim industrijskim središtima Washingtona, New Yorka, Baltimorea i

Philadelphije te uvući vojsku Unije u jednu odlučujuću bitku. Računao je da bi pobjeda

uzrokovala moralni kolaps Unije i prisilila Lincolna da prizna Konfederaciju. Dana 13. lipnja

1863. južnjaci su probili sjevernjačku liniju bojišnice i 20. lipnja ušli u Pennsylvaniju te

zaprijetili opkoljavanjem područja oko Washingtona i Baltimorea. Dana 1. srpnja vojska

sjeverne Virginije pod vodstvom Leeja sukobila se s vojskom Potomaca pod zapovjedništvom

generala Meadea kod Gettysburga.69

Razvila se žestoka trodnevna bitka u kojoj je Lee pokušavao uništiti vojsku Potomaca

napadima na krila, ali bez uspjeha. Dana 3. srpnja započeo je juriš Konfederacije na samo

središte neprijateljske vojske. Takozvani Picketts charge, nazvan po zapovjedniku koji ga je

predvodio bio je očajnički potez koji je trebao razbiti centar sjevernjačke vojske. Završio

katastrofom za Konfederaciju. Sutradan 4. srpnja Lee je započeo s povlačenjem.70 Gettysburg

je bio poraz koji je Konfederaciju koštao dvadeset tri tisuće mrtvih i ranjenih, a zarobljeno je

bilo preko 12 tisuća vojnika. Poslije Gettysburga, udarna moć vojske sjeverne Virginije je bila

slomljena.71

Isti dan, okružen i bez hrane, predao se Vicksburg, a Konfederacija je ostala bez trideset

tisuća vojnika, 260 topova, 15 generala, nekoliko desetaka tisuća pušaka i pola milijuna komada

67 John Keegan, The American Civil War: A Military History, New York, 2010., str. 70. 68 Skupina autora, Povijest 14, str., 651 – 653. 69 Isto, str. 654. 70 C. Sellers, H. May, N.R. McMillen, Povijest Sjedinjenih Američkih Država, str. 181. 71 Skupina autora, Povijest 14, str. 654 - 655.

21

streljiva. Unija je preuzela kontrolu nad Mississippijem, a Konfederacija je izgubila kontakt s

Teksasom i neke od najvažnijih postrojenja i industrijskih materijala te pretrpjela velike gubitke

u ljudstvu i opremi.72

Ratni napori i velike žrtve vrlo brzo izazvali su apatiju na Jugu. Zakon mobilizaciji

postao je omražen, a među nižim slojevima društva razvilo se mišljenje kako je to rat bogataša

za čije interese su prisiljeni ginuti. Blokada trgovine te ratno stanje koštalo je i bogataše koji su

se neprestano bunili protiv vladinih intervencija na tržište te trpjeli financijske gubitke. Već

1863. čak jedna trećina vojnika na istoku bila je odsutna bez dopusta. Dezerterstvo je od tada,

kako je moć Konfederacije slabila, samo raslo.73

Nestašice, glad, odsutnost muškaraca ili njihova smrt na bojištu, uvelike se odrazila na

žene Konfederacije. Pogotovo su važne siromašne udovice Konfederacije i žene vojnika. One

po prvi puta istupaju kao interesna grupa, oblikujući kroz korespondenciju i društveno

djelovanje javno mnijenje. Do tada povučene u obiteljski život i većinom nevidljive na

društvenoj pozornici, one u ratu pronalaze svijest o vlastitoj vezi s državom i istupaju u društvo

prvenstveno preko zamolbi i peticija. Možda i najbolji pokazatelj toga istupanja na javnu

pozornicu su i neredi u proljeće 1863. godine, kada su brojne žene, naoružane i organizirane

izvršile najmanje 12 napada na trgovine, skladišta hrane, oružja i ratnog materijala.74 Od tada

pa nadalje žene će zauzimati sve važniju i aktivniju ulogu u društvu što će na koncu i odvesti u

borbu za emancipaciju.75 Njihov aktivizam išao je ruku pod ruku s dezertiranjem, muškarci su

sve češće pisali i molili za izuzeće od mobilizacije navodeći žene i obitelj kao glavni razlog. U

početku rata gotovo nevidljiv utjecaj, do 1864. godine postao je jedan od najvažnijih motiva u

civilnim i privatnim korespondencijama.76

No rat još nije bio gotov. Na bojištu u Teneesseju, južnjačka vojska pod vodstvom

generala Bragga uspjela je s pojačanjima pobijediti sjevernjake kod rječice Chickamaugi(19.-

20. rujan 1863.) te ih potisnuti u Chattanoogu. No pobjeda je bila kratkog vijeka, budući da ih

je Grant uspio potisnuti i deblokitati Chattanoogu.77 Sjevernjaci su uskoro krenuli u napad iz

Chattanooge, pod zapovjedništvom generala Sheridana. Taj marš obilježen je paljenjem i

uništavanjem gradova, sela, postrojenja, sustava komunikacije i sijanjem straha među

72 Isto, str. 655 - 656. 73 C. Sellers, H. May, N.R. McMillen, Povijest Sjedinjenih Američkih Država, str. 182. 74 S. Mc Curry, Confederate reckoning, str. 178. 75 Isto, str. 135 - 136. 76 Isto, str. 138. 77 Skupina autora, Povijest 14, str. 657.

22

južnjačkim stanovništvom i vojnicima. Sheridan je prvi upotrijebio tu modernu taktiku totalnog

rata koja će kasnije obilježiti buduće ratove industrijske ere.78

Konfederacija se našla u teškoj situaciji. Lee se na istoku suočavao s Grantom, slabiji u

ljudstvu i materijalu, a na zapadu je Sherman sa 140 000 vojnika i 254 topa išao protiv

Johnstona koji je imao samo 85 000 ljudi i 187 topova. Lee i Grant suočili su se u bitci kod

Wildernessa 4. svibnja 1864. godine. Trodnevna krvava bitka završila je neriješeno. Umjesto

povlačenja, Grant je nastavio prema Richmondu te je uslijedila utrka dviju vojski. Lee ga je

uspio zaustaviti kod Spotsylvanije te se tamo odigrala dvanaestodnevna rovovska bitka nalik

onima koje će obilježiti Prvi svjetski rat. Grant se nastavio primicati Richmondu, a Lee ga je

pokušavao zaustaviti. Bojišnica se sve više primicala Richmondu sve dok se bojište nije

stabiliziralo u 60 kilometarskom rovovskom sustavu od Richmonda i Petersburga.79

Na istoku je Johnston uspio vještim manevrima izbjeći i usporiti Shermana te se

zaustaviti u Atlanti. Georgija je bila opustošena ratom. Atlanta je 2. rujna pala u ruke Unije.

Nakon pada Atlante, Sherman je dao iseliti stanovništvo i spaliti grad do temelja.80

Konfederacija više nije imala ni ljudstva, ni materijala da zaustavi nadiranje

sjevernjačkih vojski. U očaju Konfederacija se suočila s problemom crnaca i mogućnosti

njihova oslobađanja. Richmond je na kraju ponudio robovima borbu za Konfederaciju kao

cijenu slobode. Ponuda je stigla prekasno.81

Početak 1865. godine Jug je dočekao gotovo pa poražen. Johnston je ponovno imenovan

zapovjednikom u Sjevernoj Karolini. Jedini preostali izbor generala Leeja bio je napustiti

Richmond i pokušati se spojiti s Johnstonom. Richmond je predan i spaljen 3. travnja.

Konfederacija je bila u rasulu, privreda i vojne mogućnosti Juga uništene, a gotovo sve njene

vojske bile ili uništene ili u povlačenju. Napokon, odsječena od Johnstona, izmorena i preslaba

da bi nastavila rat, 9. travnja 1865. godine vojska sjeverne Virginije je kapitulirala kod

Appotomatoxa. Leejeva predaja generalu Grantu simbolično je označila kraj rata i potpunu

kapitulaciju Juga. Konfederacija je prestala postojati.82

78 Isto, str. 657 - 659. 79 Isto, str. 659 - 661. 80 Isto, str. 662 - 663. 81 Isto, str. 665. 82 C. Sellers, H. May, N.R. McMillen, Povijest Sjedinjenih Američkih Država, str. 186.

23

10. Kraj rata

Američki građanski rat imao je golemu ulogu u povijesti SAD-a. On je nemjerljivo

oblikovao američku naciju, njene regije i društvo. Prvenstveno to je jedan od prvih modernih

ratova u kojima najveću ulogu nisu igrali hrabrost i junaštvo, nego ekonomska moć, te snaga

industrije u proizvodnom i ljudskom potencijalu. To je bio totalni rat u kojemu su obje zaraćene

strane učinile sve što su mogle kako bi pobijedile, od masovne mobilizacije ljudstva, razvoja

industrije do potpuno novih taktika i načina ratovanja. Rat je sa sobom donio nevjerojatne

gubitke, Uniji oko 360 000 vojnika, a Konfederaciji 260 000, materijalna šteta bila je golema

pogotovo na jugu koji je doživio gospodarski krah a potom i nadiranje vojski Unije koje su

palile i pljačkale.83

Kraj rata oslobodio je robove, ali nije im dao zemlju. Jaz između Sjevera i Juga i dalje

je bio golem, a napetosti na Jugu prebacile su se na društvene i socijalne probleme. Stari

robovlasnički Jug je nestao, a nastao je Novi Jug. Doba rekonstrukcije donijelo je amandmane

koji su Jug ponovno uključili u Uniju. Taj proces nije bio lak niti brz, a zbog Zakona o

rekonstrukciji iz 1867. godine, te mnogobrojnih društvenih promjena, na Jug dolaze sjevernjaci

kao upravitelji, mnogi plantažeri su osiromašeni, a među bijelcima, koji se sada moraju natjecati

s crncima za zemlju i radna mjesta, razvija se rasizam, izražen u djelovanju terorističke

organizacije Ku Klux Klan.84

Ipak Jug je uza sve probleme, od kojih neki kao što je rasizam ostaju temom još i danas,

vrlo brzo organizirao obnovu i zamijenio ropstvo plaćenim radom. Zakupci zemlje postali su

važan društveni sloj, a razvila se i srednja klasa koja je uz onu u gradovima počela sve aktivnije

sudjelovati u obnovi i izgradnji. 85 Izgradnjom prometne mreže razvija se i industrija, pogotovo

industrija duhana, drvna industrija te rudnici. Južnjačke države postaju kapitalističke te se

zajedno s ostatkom SAD-a razvijaju kao liberalne, kapitalističke i građanske.86

83 Skupina autora, Velika ilustrirana povijest svijeta 15, 1850. - 1918. , Rijeka, 1978., str. 6971 . 84 Isto, str. 6974. 85 Isto, str. 6974 - 6975. 86 Isto, str. 6976 - 6978.

24

11. Zaključak

Iz svega rečenoga može se zaključiti da je američki Jug razvio svoju kulturu i naciju,

sasvim drugačiju od one na Sjeveru, te s njom došao u sukob koji se lomio kroz instituciju

ropstva, stranu kapitalističkom sjeveru i temelju južnjačke ekonomije. Razdoblje prošarano

brojnim kompromisima i vrijeme svojevrsnog hladnog rata moralo je završiti jedino

revolucijom ili ratom. Pobjeda Abrahama Lincolna samo je bila iskra koja je potaknula Jug da

se odvoji od Unije čiji dio više nije želio biti. Konfederacija svoju povijest usko veže uz ratna

zbivanja te osobe Jeffersona Davisa, Roberta E. Leeja i T. J. Jacksona. No sam rat te neovisnost

započele su u Konfederaciji promjene koje je upravo željela spriječiti. Započela je vrlo uspješna

industrijalizacija koja je počela stvarati radništvo, ali je izbjegla stvaranje sjevernjačkog

kapitalističkog poretka. Čitav Jug sudjelovao je u ratu, provedena je prva opća mobilizacija u

Sjevernoj Americi, a došlo je i do brojnih društvenih promjena, pa su i žene bile uključene u

ratna zbivanja i postajale sve aktivnije. Pred kraj rata čak su i robovi emancipirani u zamjenu

za vojnu službu.

Američki građanski rat završio je potpunim porazom Konfederacije, koja je bila

materijalno i gospodarski slabija od Unije. Ipak, ni porazi na bojištima, gubitak vitalne rijeke

Mississippi, te pomorska blokada koja je izazvala nestašicu i glad nisu natjerali Konfederaciju

na predaju sve do samoga kraja. Rat je stajao SAD više života nego svi ratovi zajedno, bio je to

prvi totalni rat koji je najavio, upotrebom nove tehnologije te maksimalnim naporima cijele

nacije da se uništi protivnika, ratove dvadesetog stoljeća.

Poslije rata društvo i identitet Juga potpuno su promijenjeni. Robovi su emancipirani,

robovski rad zamijenio je plaćeni rat, osobito su brojni bili zakupci koji su radili na bivšim

plantažama. U gradovima se pojavio novi srednji sloj, počeo je razvoj industrije i željeznica.

Veliki problem Juga postao je rasizam prema emancipiranim crncima, koji je kulminirao u

tajnim društvima kao što je Ku Klux Klan.

O uzrocima i razlozima zbog kojih je došlo do odcijepljenja Juga i građanskog rata još

i danas se raspravlja, a utjecaj Konfederacije, te osjećaj posebnosti i odvojenosti od ostatka

SAD-a još uvijek se osjeća na Jugu.

25

12. Literatura

1.Channing, Steven A.,Confederate ordeal- The Southern homefront, Time-life books,

Virginia, Alexandria, 1984.

2. Sellers, Charles, May, Henry, McMillen, Neil R., Povijest Sjedinjenih Američkih

Država, Barbat, Zagreb, 1996.

3. Keegan, John, The American Civil War: A Military History, Vintage, New York,

2010.

4. McCurry, Stephanie, Confederate reckoning, Harvard University Press, London,

2010.

5.Prikril,Boris, 3000 godina pomorskog ratovanja 2, Nakladni zavod Znanje, Zagreb,

1985.

6.Skupina autora, Američka povijest,kratki prikaz, Inf. agencija SADa

7.Skupina autora, Velika ilustrirana povijest svijeta 15 1850.-1918.,Otokar Keršovani,

Rijeka, 1978.

8.Skupina autora, Povijest 14. Industrijalizacija i nacionalne revolucije,EPH, Zagreb,

2008.

9. Zinn, Howard, Narodna povijest SADa, V.B.Z. d.o.o., Zagreb, 2012.