17

Komplikacije Diabetes mellitus-a

Komplikacije Diabetes melltus-a su brojne i mogu dovesti do invaliditeta, povećanog oboljevanja od drugih bolesti i smrti. Dijelimo ih na akutne, naglo nastale, komplikacije i hronične komplikacije, koje se razvijaju u dužem vremenskom periodu. One nastaju zbog previsoke ili preniske koncentracije glukoze u krvi.

Akutne komplikacije su;

o Hipoglikemija o Hiperglikemija o Hiperglikemijska koma o Ketonurija i ketoacidoza

Hronične komplikacije su;

o Bolesti krvnih sudova o Očna oboljenja o Bolesti bubrega o Bolesti srca o Promjene na koži o Oboljenje nervnog sistema

Akutne komplikacije

Hipoglikemija

Hipoglikemija je naglo nastalo stanje uzrokovano jako niskom koncentracijom glukoze u krvi. Javlja se najčešće kod osoba sa diabetes mellitus-om, ali može se javiti i kod osoba bez ovog metaboličkog poremećaja. Hipoglikemija se dijagnostikuje kada je koncentracija glukoze u krvi 3,3 mmol/l ili manje.

Prvi simptomi hipoglikemije su:

Znojenje Drhtanje Glad Uznemirenost.

18

Ukoliko se ne prepoznaju ovi prvi simptomi i ne preduzmu mjere za povišenje nivoa glukoze u krvi stanje se produbljava, te se mogu javiti slijedeći ozbiljniji simptomi:

Otežan hod Opšta slabost Zamućen vid Zbunjenost Izmjenjeno ponašanje Gubitak svijesti i grčevi

Prvi simptomi hipoglikemije mogu da prođu neprimjećeno kod osoba sa dijabetesom tip1 koji su na intenzivnoj terapiji, kod onih koji imaju ovaj poremećaj duže od 5 godina, kod onih koji konzumiraju veće količine alkohola ili koriste β blokatore – lijekovi za kontrolu krvnog pritiska, kod starijih osoba sa oboljenjima srca i bubrega.

Najčešće su neprimjećene noćne hipoglikemije. Na noćnu hipoglikemiju treba da posumnjate ako vam je ujutro pidžama ili čaršaf mokar od znoja, ako imate noćne more, ako se ujutro budite umorni iako ste spavali dovoljno dugo, ako ste ujutro razdražljivi ili konfuzni.

Ova komplikacija najčešće nastaje zbog :

Unijete veće količine insulina i/ili drugih lijekova za dijabetes od propisane Nedovoljne količine unijetih kalorija Predugačkog razmaka između obroka Ako se ne unese dodatna količina kalorija ili ne smanji doza insulina prije planirane

fizičke aktivnosti Pretjerane fizičke aktivnosti Konzumiranja većih količina alkohola, iako čak i male količine alkoholnih pića mogu

izazvati hipoglikemiju

Da do ove komplikacije ne bi došlo :

Potrebno je da dovoljno često mjerite nivo šećera u krvi.

Ne preskačite obroke i redovno uzimajte terapiju na propisan način i u propisanoj dozi.

Prije planirane fizičke aktivnosti unesite dodatne kalorije ili smanjite dozu lijekova prema uputstvima vašeg doktora.

Naučite vaše ukućane, prijatelje i radne kolege kako da prepoznaju simptome hipoglikemije i kako da vam pomognu.

Razgovarajte sa vašim ljekarom o vašim epizodama hipoglikemije da biste otkrili razloge za njen nastanak i kako da je spriječite.

19

NORMALENE I CILJNE VRIJEDNOSTI GLUKOZE U KRVI Normalne vrijednosti glukoze u krvi osoba bez Dijabetesa

Nakon buđenja - našte 3,9 - 5,5 mmol/l Poslije jela 3,9 – 7,8 mmol/l

Ciljne vrijednosti glukoze u krvi osoba sa Dijabetes-om Prije jela 3,9 – 7,2 mmol/l 1 do 2 sata poslije jela manje od 10 mmol/l

Fizička aktivnost i hipoglikemija

Fizička aktivnost daje mnoge pozitivne efekte na organizam osoba sa dijabetesom , uključujući i snižavanje nivoa šećera u krvi. Međutim, fizička aktivnost može da dovede do hipoglikemije i do 24 sata poslije aktivnosti. Osobe koje koriste insulin ili ljekove koji podstiču proizvodnju insulina trebalo bi da prije svake planirane fizičke aktivnosti izmjere nivo šećera u krvi, pa ako je niži od 5,5 mmol/l da uzmu užinu ili da smanje dozu lijjekova (onako kako im je savjetovao njihov ljekar). Bilo bi dobro da za vrijeme trajanja fizičke aktivnosti imate uz sebe aparat za mjerenje nivoa šećera u krvi i nešto od namirnica bogatih šećerom (gusti sok, slatkiši, kocka šećera,…). Za svaki dodatni sat fizičke aktivnosti uzeti 20gr ugljenih hidrata.

Vožnja i hipoglikemija

Hipoglikemija može biti veoma opasna ako se desi u vožnji kolima. Hipoglikemija značajno utiče na koncentraciju, brzinu reagovanja, jasnoću vida. Prije planirane duže vožnje kolima obavezno izmjerite nivo šećera krvi, a kontrolišite ga i u toku vožnje. Jedite češće da bi nivo šećera u krvi bio veći od 3,9 mmol/l.

Alkohol i hipoglikemija

Pijenje napitaka koji sadrže alkohol, pogotovo na prazan stomak može izazvati hipoglikemiju čak i dan, dva nakon njihovog konzumiranja. Alkoholna pića sa većim procentom alkohola posebno su opasna za one koji koriste insulin ili lijekove koji podstiču proizvodnju insulina. Alkoholna pića treba uvijek konzumirati uz hranu (meza). Pitajte svog ljekara kako da na bezbijedan način konzumirate alkoholna pića.

20

Kako se pripremiti za hipoglikemiju

Osobama sa dijabetesom može se često desiti ova komlikacija, pa moraju znati kako da je spriječe i kako da reaguju ako im se desi.

Kako da spriječite nastanak hipoglikemije?

da naučite šta može izazvati hipoglikemiju da vam je glukometar uvijek na dohvat ruke da redovno kontrolišete nivo šećera u krvi, pogotovu ako vam se dešavaju epizode

neprimjećene hipoglikemije da kontrolišete nivo šećera u krvi prije planirane fizičke aktivnosti ili vožnje kolima da uvijek imate uz sebe bar jednu dozu sredstava koja brzo podižu nivo šećera u krvi da upoznate porodicu, prijatelje i radne kolege sa svojim stanjem i da ih naučite kako da

reaguju ako vam se desi hipoglikemija.

Kako da reagujete ako prepoznate simptome hipoglikemije?

Odmah izmjerite nivo šećera u krvi i upozorite ljude u okolini na vaše stanje.

Ako je nivo šećera u krvi 2.8 do 3.9 mmol/l, pojedite 10 do 15 grama brzo djelujućih ugljenih hidrata (npr 1/2 čaše voćnog soka, 6 do 8 tvrdih bombona, 3 do 4 tablete glukoze ili kocke šećera).

Ako je nivo šećera manji od 2.8 mmol/l, pojedite 20 do 30 grama brzo djelujućih ugljenih hidrata.

Nakon 15 minuta ponovo izmjerite nivo šećera u krvi, ako je nivo šećera i dalje nizak možete da ponovite postupak.

Ukoliko niste u mogućnosti da u momentu kad prepoznate simptome hipoglikemije izmjerite nivo šećera u krvi, postupite kao da ste utvrdili da je nivo šećera u krvi nizak.

Ako se stanje pogoršava pozovite Hitnu pomoć.

Hiperglikemija

21

Ukoliko je nivo šečera u krvi kod osobe sa dijabetesom viši od ciljnih vrijednosti, to stanje se označava kao hiperglikemija. Znak je loše regulisanog dijabetesa, a uzrokuju ga:

Nedovoljna doza lijekova za regulisanje nivoa šećera u krvi Neredovno uzimanje terapije Nesprovođenje preporučenih higijensko-dijetetskih mjera Povišena tjelesna temperatura i/ili druga bolest Povreda ili hirurška intervencija Stresne situacije Uzimanje nekih vrsta lijekova, kao što su kortikosteroidi

Simptomi hiperglikemije su:

Gotovo stalni osjećaj gladi Pojačan osjećaj žeđi Učestalo obilno mokrenje Zamagljen vid Stalni zamor, pospanost Gubitak težine Suve sluznice usta Suva koža Miris acetona u izdahnutom vazduhu Usporen rad srca Nepravilno ubrzano i produbljeno disanje Stupor Koma

Simptomi hiperglikemije će se kod različitih ljudi ispoljiti pri različitim koncentracijama glukoze u krvi. Hiperglikemija se za razliku od hipoglikemije razvija postepeno. Prvi objektivni znak hiperglikemije je pojava glukoze u urinu koji nastaje kad njen nivo u krvi poraste iznad 9 – 10 mmol/l. Sa glukozom se izlučuje i povećana količina vode. Kada osnovni uzrok nastanka hipoglikemije – manjak insulina ili njegovo slabo djelovanje u organizmu potraje duže, tijelo počinje da koristi masti kao izvor energije. Metabolizmom masti nastaju ketoni od kojih je najznačajniji aceton. Prisustvo glukoze i ketona u mokraći se dokazuje test trakicama. Ketoni se iz organizma odstranjuju i disanjem, pa se kod osoba sa povišenim ketonima u dahu osjeća miris acetona ( miris trulog voća).

22

Hiperglikemijska koma

Hiperglikemijska ili dijabetička koma je najteža i najozbiljnija akutna komplikacija šećerne bolesti. Da bi pala u komu, osoba sa dijabetosom najčešće prolazi kroz već pomenute stepene pogoršanja svoje bolesti (hiperglikemija, aceton), a izuzetno rijetko nije u stanju da prepozna prve znakove ovog stanja. Koma je stanje u kome je osoba bez svjesti, a za njen razvoj je potrebno više dana (izuzev kod djece). Komi obično prethode hiperglikemija i pojava acetone u urinu, mada prisustvo acetona nije neophodno da bi se razvila koma. Stanje prije pojave dijabetičke kome nosi naziv prekoma.

Karakterišu je slijedeći znaci:

hiperglikemija (veoma visok šećer u krvi) acetonemija (aceton u krvi) apatija umor pospanost smanjeno reagovanje na direktne nadražaje (stavljanje ruke na čelo, obraz, štipanje i dr.)

Bez prepoznavanja i liječenja, prekoma obavezno završava komom, kada se javlja dubok san sa odsustvom svijesti (osoba ne reaguje na jače spoljne podražaje). Svako dalje produbljivanje kome, a naročito dužina njenog trajanja, imaju direktan uticaj na mogućnost potpunog oporavka.

Dijabetička prekoma i koma obavezno se liječe u bolnici, postupkom i na način koji su za ovo stanje predviđeni.

Hiperglikemija i njeni znaci nastaju polagano nasuprot hipoglikemiji i njenim znacima koji se razvijaju neuporedivo brže. Osnovni uzrok hiperglikemije jeste manjak insulina. Ukoliko je taj manjak jako veliki, tada tijelo ne može trošiti ugljene hidrate tj. glukozu kao izvor energije. Kada se šećer povisi na oko 9–10 mmol/L (kada nivo glukoze premaši transportni maksimum bubrega), tada započne njegovo izlučivanje preko bubrega u mokraću. Sa šećerom se izlučuju i povećane količine vode. Ukoliko je nedostatak insulina veliki i ukoliko dovoljno dugo potraje, tada glavno gorivo postaju masti. Ako organizam previše dugo koristi masti kao izvor energije, u tijelu nastaju velike količine ketona, među kojima je najvažniji aceton. Kada porastu do određene razine ketoni se izlučuju mokraćom. Pregledom takve mokraće test trakama mogu se dokazati ketoni u njoj. Ketoni se odstranjuju iz tijela i putem pluća, tj. disanjem. Pojavljuje se miris acetona u dahu (miris trulog voća). Pojačano je mokrenje i izlučivanje glukoze u mokraći. Tijelo sve više gubi vodu. Ketoni ometaju rad mozga, dovode do povraćanja, bolova u trbuhu. Ovakvo stanje dehidracije (gubitka tečnosti) i drugih poremećaja koje izazivaju hiperglikemija i ketoni naziva se dijabetička ketoacidoza.

23

Ako se ne pristupi pravilnom liječenju pojavljuju se poremećaj svijesti i na kraju koma. Dijabetička ketoacidoza i koma su ozbiljna i po život opasna stanja koja, ako se ništa ne poduzme, mogu dovesti do smrti. Ova komplikacija se najčešće razvija postepeno u toku par dana, ali može se razviti i u toku samo jednog dana kao kod pojave infakta srca, moždanog udara ili teških infekcija.

Najčešći uzroci nastanka ketoacidoze su:

osoba ima diabetes, a ne zna za njega i ne liječi se neuzimanje insulina zbog nehata ili neobavještenosti kada i kako treba neprilagođavanje doze insulina tokom pojave drugih bolesti (prehlade, grip, razne infekcije,

proljev, mučnine, povraćanje itd.). Znaci ketoacidoze su:

pojačano mokrenje i žeđ gubitak tjelesne težine slabost zamućenje vida topla, suva, zažarena koža duboko disanje ubrzan rad srca bolovi u trbuhu (naročito kod dijece) mučnine i povraćanje pomućenje svijesti koma

Ketoacidoza se razvija u nekoliko faza. Prvu fazu, koju osoba sa diabetesom može sama da otkrije ako redovno kontroliše visinu šećera u krvi i mokraći, karakteriše pojava ketona u mokraći i miris acetona u izdahnutom vazduhu. Drugi stadijum se prepoznaje, uz sve prethodne znake, po jakoj dehidraciji i pospanosti. Treći najteži stadijum je dijabetična koma. Preventivne mjere i prva pomoć Ketoacidoza se najčešće razvija u toku akutnih bolesti zbog nepreduzimanja preventivnih mjera.

Čim se osoba sa diabetesom počne loše osjećati i primijeti rane znakove oboljenja (povišena temperatura, mučnine, povraćanje, pečenje pri mokrenju, bolovi itd.) mora povesti više računa o svojoj šećernoj bolesti. Mora češće kontrolisati šećer u krvi, najmanje pred glavne obroke i pred spavanje. Treba testirati urin na aceton. Pojava ketona (aceton) u mokraći je znak njihovog porasta u krvi i nastajanja ketoacidoze koja može završiti komom.

Sve osobe sa dijabetesom trebale bi imati i znati upotrebiti opremu i test trake za testiranje urina na šećer i aceton i za određivanje šećera u krvi. Treba redovno uzimati doze insulina koje vam je

24

odredio vaš ljekar, čak i kada povraćate ili iz nekog drugog razloga ne uzimate hranu. Bez insulina, šećer u krvi poraste čak i ako ne jedete.

Ukoliko ne možete jesti uobičajenu hranu ili imate mučnine i povraćate, pokušajte piti voćne sokove – pića koja sadrže šećer, nikako dijetalna pića! Potrebno je uzeti najmanje 1,5 litar ovakvih pića za 24 sata.

Potrebne su dodatne količine insulina ako je izmjereni nivo šećera, pred obrok, u krvi preko 13,5 mmol/l prema uputima vašeg ljekara.

Ako se subjektivno stanje, vaše odnosno osobe sa dijabetesom, ne poboljšava, tada je najbolje zatražiti stučnu medicinsku pomoć.

Hronične komplikacije

Oboljenja krvnih sudova

Kad govirimo o oboljenjima krvnih sudova uzrokovanih diabetes mellitusom prvensteveno mislimo na aterosklerotične promjene na krvnim sudovima. Savremena istraživanja su skoro u potpunosti objasnila mehanizam oštećenja unutrašnjih slojeva arterijskih krvnih sudova koji za posljedicu imaju nastanak aterosklerotičnih promjena. Mnogo manje se zna o mehanizmu nastanka hroničnih oštećenja unutrašnjih slojeva arterijski krvnih sudova koje se dešava u dužem vremenskom periodu. Diabetes daje poseban model hronočne bolesti krvnih sudova u kome poremećaj regulacije nivoa glukoze u krvi dovodi do poremećaja u radu gotovo svih organa uzrokovanih djelimično oštećenjima na krvnim sudovima. Diabetes mellitus je kao takav prepoznat kao nezavisni riziko faktor za nastanak kardiovaskularnih oboljenja. Kardiovaskularna oboljenja su glavni uzrok smrti u 80% slučajeva kod osoba sa Diabetes mellitusom. Ateroskleroza je zadebljanje zida krvnog suda (unutrašnje strane) zbog nakupljanja masnoće, što dovodi do suženja unutrašnjeg prečnika (lumena) krvnog suda. Ove promjene treba razlikovati od arterioskleroze, grupe oboljenja, a i normalanog procesa starenja arterijskih krvnih sudova, pri kome dolazi do zadebljanja i kalcifikacije arterijskog zida, gubitka elastičnosti, povećanja promera arterije, ali bez suženja unutrašnjeg prečnika krvnog suda. Povišene vrijednosti glukoze u krvi pokreću specifične enzimske procese koji dovode do povećane propustljivosti unutrašnjeg zida krvnih sudova.

25

Proces započinje nakupljanjem naslaga masti koje zovemo masne ili žute pruge. Vremenom ove promjene postaju sve izraženije, počinje da buja vezivno tkivo, taloži se kalcijum što dodatno smanjuje elastičnost arterija, sužava se unutrašnji promjer krvog suda.

Ovaj proces može zahvatiti sve arterije u organizmu, ali najčešće arterije mozga, srca, očiju, bubrega i nogu.

Prema promjeru krvnih sudova zahvaćenih ovim promjenama komplikacije djelimo na makro i mikrovaskularne komplikacije. Makrovaskularne komplikacije Diabetes mellitusa su moždani udar, ishemijska bolest srca i trombotičke promjene na arterijama ekstremiteta, prvenstveno nogu. Mikrovaskularne komplikacije retinopatija (zahvaćene arterije oka), nefropatija (zahvaćene arterije bubrega) i polineuropatija (zahvaćene arterije koje snabdijevaju nerve).

26

Ishemijska bolest srca Ishemijska bolest srca je skupina srčanih bolesti koje su u vezi s cirkulacijskim poremećajima uzrokovanim aterosklerozom arteriskih krvnih sudova srca i posljedično smanjenim snabdjevanjem miokarda kiseonikom.

Osnovni simptom je anginozni bol. Najčešće se opisuje kao stezanje, gnječenje iza grudne kosti, kao osjećaj težine, punoće u grudima ili kratkoće daha. Jačina može varirati od veoma slabog do neizdrživog, cijepajućeg bola. Bol može da se širi u rame, vrat ili ruku, postepeno se pojačava, dostiže maksimum, traje izvjesno vrijeme i zatim se postepeno smanjuje i prestaje. Ukoliko je bol nastao pri naporu, promjeni temperature ili djelovanja jakih emocija i traje 5-15 minuta radi se o stabilnoj angini pectoris. Bol prestaje čim prestane djelovanje provocirajućeg faktora. Kad se bol javi bez djelovanja nekog od ranije spomenutih faktora, u mirovanju i prestaje nakon lingvalete Nitroglicerina radi se o nestabilnoj angini pectoris. Ovaj bol traje do 30 minuta. Promjene koje se dešavaju na srčanom mišiću nestaju po prestanku bola.

Kad bol traje duže od 30 minuta nastaju trajne- ireverzibilne promjene. Tada govorimo o infarktu srčanog mišića. Bol je posljedica iznenadnog, potpunog začepljenja arterijskog krvnog suda kao posljedica pucanja nestabilnog plaka. Ne smiruje se ni u mirovanju ni poslije lingvalete Nitroglicerina. Težina promjena zavisi od dužine trajanja ishemije i veličine područja koje snabdijeva oštećena arterija. Dijagnostičke metode koje se koriste za dokazivanje i utvrđivanje stepena začepljenja arterija srca i eventualnog oštećenja srčanog mišića mogu biti neinvazivne ili invazivne.

27

Neinvazivne metode su EKG u mirovanju, EKG Holter monitoring, Test opterećenja, laboratorijski nalazi, Ultrazvuk srca, RTG srca i pluća, EHO stres test. Invazivna metoda je kateterizacija srca. Ovom metodom se tačno dijagnostikuje na kojoj od arterija ili njenih grana je došlo do smanjenog protoka krvi i potpunog prestanka cirkulacije usljed suženja lumena krvnog suda ili njegovog potpunog začepljenja. Šta uraditi kad vam se desi Anginozni napad?

Odmah staviti lingvaletu NTG pod jezik Ponoviti na 5 minuta ako bol ne prestane Maksimalno 3 lingvalete Ako bol ne prestane javiti se ljekaru

Šta uraditi da vam se ne desi napad ?

PRAVILNA ISHRANA FIZIČKA

AKTIVNOST DOBRA

REGULACIJA ŠEĆERA

28

DOBRA REGULACIAJA MASNOĆA U KRVI

A prevencija lijekovima?

DNEVNA PRIMJENA ASPIRINA I STATINA.

A kojem cilju treba da težimo? Uvođenjem zdravih stilova života treba da se trudimo da se što bliže primaknemo ciljnim vrijednostima nivoa glukoze u krvi i da te vrijednosti budu uravnotežene u toku dana. Kao što se vidi u tabeli, takođe, treba da vodimo računa i o vrijednostima holesterola i triglicerida, indeksu tjelesne mase kao i o visini krvnog pritiska. Sve pobrojane vrijednosti daju sliku o stanju našeg zdravlja, djeluju udruženo i ako su povišene mnogostruko uvećavaju rizik od nastanka ishemijskog oboljenja srca.

DOBRA SREDNJA LOŠA GUK natašte (mmo/l) 4,4 - 6,1 6,1 - 7,8 > 7,8 GUK poslije obroka (mmol/l) 4,4 - 8,0 8,0 - 10,0 > 10,0

HbA1c (%) < 6,5 6,5 - 7,5 > 7,5

Uk. holesterol (mmol/l) < 5,2 5,2 - 6,5 > 6,5

HDL holesterol (mmol/l) > 1,1 0,9 - 1,0 < 0,9

Trigliceridi (mmol/l) < 1,7 1,7 - 2,2 > 2,2

Indeks tjelesne mase m. 20 - 25 ž. 19 - 24

25 - 27 24 - 26

> 27 > 26

Krvni pritisak (mmHg) < 140/90 < 160/95 >160/95

29

Ishemijska bolest mozga Kao i ishemijska bolest srca posljedica je aterosklerotičnih promjena na krvnim sudovima mozga. Aterosklerotične promjene dovode do sužavanja unutrašnjeg promjera krvnih sudova i sljedstveno tome do slabijeg snabdjevanja kiseonikom moždanog tkiva. Tako se promjene na moždanom tkivu razvijaju postepeno paralelno sa napredovanjem ateroskleroze. Ishemijske promjene se mogu razviti i naglo ukoliko je došlo do začepljenja, embolije, arterije trombom koji je dospio iz drugih djelova organizma.

Aterosklerotični plakovi mogu dovesti i do slabljenja zida arterija pa se na krvnom sudu stvaraju proširenja poznata pod nazivom – aneurizma. Ukoliko dođe do pucanja ovako izmjenjenog krvnog suda tada se radi o hemoragičnoj Cerebro Vaskularnoj(CV) bolesti.

Ishemijska bolest mozga se javlja češće i ima bolju prognozu. Smrtnost je 20-40%.

Hemoragijska CV bolest je mnogo rijeđa, ali je smrtnost mnogo veća.

Simptomi CV bolesti

Trnjenje usana, jezika ili jedne polovine lica ili tijela, Smetnje sa vidom u smislu nejasnog vida ili pojave crnih tačaka na jednom ili oba oka,

pojava duplih slika, Smetnje govora - otežano izgovaranje ili razumijevanje govora, Motorni deficit - gubitak snage u jednoj polovini tijela ili jednom ekstremitetu (ruci ili

nozi), Iznenadna jaka glavobolja, pogotovo ako se ranije nije javljala, Pojava vrtoglavice i nesigurnost pri hodu, sa zanošenjem u jednu ili obije strane, Poremećaj svijesti - može biti različitog stepena - zbunjenost, dezorjentacija u vremenu

i prostoru i prema drugim licima, posebno kada nastupi iznenada i kao najteži stepen poremećaja svijesti potpuni gubitak svijesti- koma.

Prema svjetskim statistikama Diabetes mellitus je po značaju za razvoj ovog oboljenja na drugom mjestu odmah iza visokog arterijskog pritiska, a slijede ga pušenje, hiperlipidemija (porast masnoća u krvi), gojaznost i fizička neaktivnost, poremećaji srčanog ritma, konzumiranje alkoholnih pića, stres (psihički) i starosna dob.

Svom ljekaru treba da se javite što prije ako imate neki od pobrojanih faktora rizika ili u hitnu pomoć ako prepoznate neki od navedenih simptoma ovog oboljenja.

Razvoj nauke je i u ovoj oblasti medicine olakšao i omogućio preciznije postavljanje dijagnoze, a samim tim omogućio bolje rezultate liječenja. Na raspolaganju su nam razne neinvazivne metode, razne vrste ultrazvučnih snimanja, kompjuterizovana tomografija (CT), nuklearna magnetna rezonanca (NMR), CT i NMR angiografija, EEG. Ovo su neinvazivne dijagnostičke metode.

30

Invazivna dijagnostička metoda je angiografija krvnih sudova glave i vrata. Primjenjuje se kad se iscrpe sve dostupne neinvazivne metode.

Da do nastanka ovog oboljenja ne bi došlo potrebno je poduzeti iste mjere kao kod prevencije ishemijske bolesti srca.

Periferna ishemijska bolest Prvenstveno pogađa arterijske krvne sudove nogu. Kod osoba sa dijabetesom ova bolest brže napreduje, jer je sam dijabetes značajan faktor rizika za nastanak ateroskleroze, pa udruženost sa drugim faktorima rizika znatno ubrzava nastanak i razvoj ovog oboljenja.

Zavisno od stepena suženja krvnih sudova i/ili promjera začepljenog (embolije) krvnog suda imaćemo i simptome na pogođenoj nozi. Razlikujemo četiri stadijuma oboljenja prema klasifikaciji koju je još 1954 godine dao Fontain :

1. blag bol pri hodu (klaudikacije)

2. jak bol pri hodu na kratke staze

(intermitentne klaudikacije)

3. bol u mirovanju

4. gangrena

Dijagnoza se postavlja na osnovu podataka koje daje pacijent na pregledu, promjena na koži, neuroloških i vaskularnih promjena.

Koža je suva i glatka, hladna i tanka, dlakavost je smanjena ili iščezla i javljaju se polja pojačane pigmentacije. Koža postaje osjetljivija i lako nastaju gljivične i baktrijske infekcije.

Zahvaćeni su kožni nervi pa je smanjena osjetljivost na dodir, pritisak i toplotu što uvećava mogućnost za nastanak svih vrsta povreda.

Promjene se ispoljavaju pojavom otoka u donjim djelovima noge, stopalu i potkoljenici kad je noga spuštena. Koža je crvene boje. Pulsevi na hrbatu stopala se slabo ili nikako palpairaju i nisu jednaki na oba stopala. Kod zahvaćene noge, kad se podigne, otok se smanjuje, a koža postaje blijeda. Dopler ultrazvukom pronalazimo suženje i/ili začepljenje krvnog suda.

Terapija može biti konzervativna, higijensko dijetetske mjere i lijekovi, ili invazivna – by pass garftovi, revaskularizacija, angioplastika.....

31

Diabetička nefropatija Otprilike 1/3 osoba sa dijabetesom ima diabetičku nefropatiju, tj. gubitak sposobnosti bubrega da filtriraju mokraću. Komplikacija se razvija kod osoba sa oba tipa dijabetesa, ali ipak češće kod osoba sa dijabetesom tip1.

Diabetična nefropatija je prvenstveno posljedica dugogodišnjih nergulisanih vrijednosti glukoze u krvi. Smatra se da do ispoljavanje ove komplikacije dolazi nakon 10-15 godina od momenta postavljanja dijagnoze.

Nastaju promjene na membrani glomerula koja postaje propustljivija i u mokraći se kao prvi znak ovog oštećenja javljaju albumini, bjelančevine koje se inače vraćaju u krv. Ovo je prvi stadijum bolesti koji se označava kao mikroalbuminurija.

Kako bolest napreduje filtracijska membrana bubrega postaje sve propustljivija i u urinu imamo sve više albumina pa se ovaj stadijum označava kao makroalbuminuruja.

Sa napredovanjem bolesti dolazi i do povećanja krvnog pritiska što dodatno pogoršava stanje. U krvi raste kreatinin što ukazuje na smanjenje sposobnosti filtracije u glomerulima . Da je bubrežna bolest prisutna, govorimo kad je procjenjena glomerularna filtracija manja od 60ml u minuti. Zbog toga osobama sa dijabetesom treba serumski kreatinin određivati bar jednom godišnje. O diabetičnoj nefropatiji govorimo kad je kod osobe sa diabetesom u urinu prisutno 30mg albumina na gram kreatinina sa ili bez smanjene glomerularne filtracije.

Prevencija nastanka ove komplikacije diabetesa su prvenstveno mjere dobre regulacije nivoa glukoze u krvi,arterijskog pritiska i masnoća u krvi.

Osobe kod koji se razvila ova komplikacija treba dodatno, sem o prethodno pobrojanim mjerama,da vode računa o unosu bjelančevina.

Diabetična nefropatija povećava rizik dobijanja srčanog infarkta, moždanog udara i drugih komplikacija diabetesa.

32

Diabetična retinopatija Diabetična retinopatija je još jedna od hroničnih komplikacija šećerne bolesti. Posljedica je dugogodišnje loše regulacije nivoa glukoze u krvi koja dovodi do nastanka aterosklerotičnih promjena na krvnim sudovima stražnjeg dijela oka – retine (mrežnjača).

Retina ( mrežnjača) je veoma fina struktura koja se nalazi u stražnjem segmentu oka. Snabdjevena je specijalizovanim ćelijama koje prihvataju sliku, koju je formirao optički aparat oka, pretvaraju je u impulse koje preko optičkog nerva stižu do centara u mozgu i mi vidimo. Da bi ove fine strukture pravilno fukcionisale mrežnjača je isprepletena bogatom mrežom krvnih sudova, po kojoj je i dobila ime, koji donose kiseonik i hranjljive materije, a uklanjaju nepoželjne produkte metabolizma.

Važno je napomenuti da, ukoliko se ne uoči na vrijeme i ne liječi, diabetična retinopatija može da dovede do velikog pada ili čak potpunog gubitka vida i ubraja se u najčešći uzrok sljepila za starosnu grupu od 20 do 65 godina u razvijenim zemljama.

Slično kao i na krvnim sudovima mozga, u dugom vremenskom periodu dolazi do suženja lumena arterijskih krvnih sudova i do slabljenja zida krvnog suda pa se stvaraju aneurizmatska proširenja. Ovo je prva faza oboljenja u kojoj tkivo mrežnjače trpi nedostatak kiseonika. U medicinii se označava kao neproliferativna faza. Povećava se propustljivost zida kapilara i tečnost iz krvnih sudova „curi“ u okolno tkivo. Uporedo sa ovim procesom dolazi i do sitnih krvarenja u tkivu mrežnjače zbog pucanja sitnih aneurizmatskih proširenja u zidu arterijskih krvnih sudova. Centar jasnog vida, makula, otekne i vid slabi. Slika se krivi, gubi se kontrast i nastaju teškoće pri čitanju (diabetična makulopatija). Napredovanjem bolesti razvija se slijedeća faza koja se označava kao proliferativna faza. Zbog velikog nedostatka kiseonika organizam proizvodi nove krvne sudove lošeg kvaliteta. Ovi krvni sudovi dodatno pogoršavaju već ionako loše stanje mrežnjače. Oni su propustljiviji od starih, lako i često pucaju pa se otok i krvarenja u mrežnjači pojačavaju. Ova faza može da se manifestuje naglim gubitkom vida.

Faktori koji doprinose nastanku ove komplikacije i koji ubrzavaju njen razvoj su:

Visoki krvni pritisak Povišene masnoće u krvi Anemija

33

Kako spriječiti ili usporiti nastak ove komplikacije? Održavanjem HbA1C u poželjnim vrijednostima – do 7% Pravilnom, uravnoteženom ishranom i dobro raspoređenim obrocima da bi nivo šećera u

krvi bio ujednačen i tokom dana i tokom noći Pravilnom upotrebom lijekova uključenih u

terapiju Održavanjem krvnog pritiska i masnoća u

poželjnim vrijednostima Redovnim godišnjim kontrolama vida i

pregledima očnog dna Blagovremenim laserskim tretmanima mrežnjače

Kako se liječi? Još jednom treba napomenuti da ova komplikacija ima podmukao tok. Simptomi se ispoljavaju kad je bolest u jako uznapredovalom stadijumu i kad su rezultati liječenja relativno mali. Zato još jednom treba napomenuti važnost redovnih preventivnih pregleda očnog dna. Početni simptomi su problemi sa čitanjem koji se regulišu korišćenjem naočara. Uznapredovali stadij bolesti liječi se laserom kojim oftalmolog prvo liječi krvne sudove udaljene od makule, a zatim i one u makuli.

Dijabetična polineuropatija Dijabetična polineuropatija je hronična komplikacija Diabetes mellitusa. Ovo je jedna od najčešćih komplikacija dijabetesa, jer čak 50% osoba sa dijabetesom može razviti ovu komplikaciju. Najčešće je zahvaćen išijadični nerv, ali mogu biti pogođeni i nervi u drugim dijelovima tijela. Javlja se uglavnom poslije 50-e godine života. Jednako oboljevaju muškarci i žene, ali mogu da obole u malom procentu (oko 2%) i djeca. Tačan uzrok nastanka ove komplikacije nije još uvijek poznat, ali su poznati faktori rizika :

Poremećaj cirkulacije koji dovodi do oštećenja malih krvnih sudova Nagomilavanje masti u ćelije omotača živca Metabolički poremećaji koji ometaju dopremanje bjelančevina i drugih hranljivih

materija u nervne završetke Nepravilna ishrana, pušenje i konzulamiranje alkohola.

Kao i ostale hronične komplikacije ovog metaboličkog poremećaja nastaju u dugom vremenskom periodu, postepeno i osoba je bez ikakvih tegoba. Ovaj stadijum može prepoznati

34

vaš izabrani doktor ili neurolog na pregledu jer registruje snižene reflekse i poremećaj senzibiliteta. Drugi stadijum počinje najčešće postepeno, ali se može razviti i naglo i često se podudara sa uvođenjem insulina u terapiju. U zavisnosti od toga koji su nervi zahvaćeni mogu se javiti slijedeći simptomi: Mravinjanje, sjevanje, paljenje u nogama Problemi sa varenjem Problemi sa urinarnim traktom

Simptomi mogu biti blagi ili veoma bolni, parališući.

Kada se javiti ljekaru? Čim primjetite :

Da vam posjekotine ili defekti kože sporo zacjeljuju, da su rane inficirane ili da se pogoršavaju

Paljenje, trnjenje, slabost ili bol u rukama ili nogama, a koji nisu u vezi sa vašim aktivnostima

Probavne smetnje, smetnje sa mokrenjem ili seksulnu disfunkciju Opštu slabost

Koje su komplikacije dijabetične polineuropatije? Gubitak ekstremiteta – zbog smanjenog osjećaja za toplotu, bol i pritisak često dolazi do

povređivanja koje prolazi neprimjećeno pa se vrlo brzo razvija infekcija na mjestu povrede, a zatm i gangrenozne promjene što je razlog za amputaciju dijela ili čitavog ekstremiteta, ruke ili noge.

Deformiteti zglobova – najčešće na stopalima Česte urinarne infekcije Nemogućnost voljnog kontrolisanja mokrenja Nemogućnost prepoznavanja hipoglikemije zbog autonomne polineuropatije Pad krvnog pritiska Seksualna disfunkcija ( impotencija) Smetnje sa probavom Pojačano ili oslabljeno znojenje

35

I kao posljedica svih pobrojanih komplikacija socijalna izolacija zbog osjećaja stida od svoje nesposobnosti za samostalno življenje. Dijagnoza se postavlja neurološkim pregledom koji može da obavi vaš ljekar ili neurolog. Ovako postavljena dijagnoza i težina oštećenja nerava potvrđuje i utvrđuje Elektro Neuro Miografija. Bolest se može spriječiti ili usporiti njeno napredovanje : Dobrom regulacijom nivoa glukoze u krvi Dobrom regulacijom krvnog pritiska Dobrom regulacijom nivoa masnoća u krvi Uvođenjem planirane fizičke aktivnosti Prestankom pušenja Prestankom uzimanja alkoholnih napitaka ili uzimanjem u bezbjednim količinama (ako

ste muškarac ne više od dvije jedinice dnevno, a ako ste ženskog pola ne više od jedne jedinice alkohola dnevno)

Ukoliko se komplikacija razvila, terapija je simptomatska i zavisi od toga koji je nerv ili grupa nerava pogođen.

Promjene na koži Promjene na koži osoba sa dijabetesom su rezultat sadejstva više faktora. Na prvom mjestu to su promjene na krvnim sudovima, autonomnom nervnom sistemu i perifernim nervima. Promjene na koži ponekad su prvi znak koji ukazuje da osoba ima dijabetes. Na sreću, mnoge promjene koje se dese na koži mogu se uspješno spriječiti ili liječiti ako se uoče na vrijeme.

Neke od promjena mogu se razviti i kod osoba koje nemaju diabetes, ali se kod osoba sa dijabetesom češće dešavaju. To su bakterijske i gljivične infekcije kao i svrab. Drugi problemi se dešavaju uglavnom ili isključivo osobama sa diabetesom.

Da bi spriječili nastanak kožnih promjena pridržavajte se standardnih preporuka za prevenciju nastanka hroničnih i akutnih komplikacija dijabetesa.

Evo i nekoliko savjeta za specifičnu prevenciju kožnih promjena :

Trudite se da koža bude suva i čista, ali ne i isušena; koristite talk (puder) za prevoje i mjesta gdje se koža trlja o kožu

Izbjegavajte vruće kupke i tuširanje vrućom vodom; poslije kupanja koristite losion za tijelo, ali ga ne stavljajte između nožnih prstiju jer to može ubrzati gljivičnu infekciju

Odmah zbrinite posjekotine. Manje posjekotine operite mlakom vodom i neutralnim sapunom. Ne tretirajte ih antiseptičkim sredstvima, alkoholom ili jodom jer su previše agresivni. Povredu prekrijte čistom, po mogućnosti sterilnom gazom. Ako zadobijete veće posjekotine, opekotine ili ako se rana inficira javite se svom ljekaru.

36

Koristite blage šampone ; ne koristite sprejeve za intimnu higijenu Obratite se svom ljekaru i/ili dermatologu za probleme sa kožom koje ne možete sami da

riješite Veoma pažljivo njegujte svoja stopala; redovno kontrolišite stanje vaše obuće.

.

Dijabetično stopalo Dijabetično stopalo je skup pojava i poremećaja koji se ispoljavaju na stopalu osobe sa diabetesom, a posljedica su oštećenja krvnih sudova i perifernih nerava iskomplikovanih infekcijom.

Zbog senzornih poremećaja osoba sa diabetesom slabije osjeća dodir, bol i toplotu . Zbog oštećenja motornih funk- cija opuštaju se mišići potkoljenice i stopala. Popušta savšeni biomehanički sklop stopala pa se svod stopala spušta. Zbog spuštenog svoda stopala povećava se pritisak na mjestima izbočenja koje čine glavice kostiju stopala. Tako nastaju karakteristične deformacije stopala osobe sa diabetesom. Autonomna neuropatija znatno smanjuje lučenje znoja pa koža postaje suva i neelastična i lako puca. Aterosklerotične promjene dovode do povećanja protoka krvi pa je stopalo toplo i otečeno. Pulsevi na hrbatu (gornja strana stopala) su oslabljeni ili se ne pipaju.

Prema tome koji je vodeći uzrok nastaka diabetičnog stopala razlikujemo :

Neuropatsko stopalo Angiopatsko stopalo

Neuropatsko stopalo je toplo, ružičasto sa veoma suvom kožom. Pulsevi na hrbatu stopala se pipaju zbog očuvane cirkulacije. Često vidimo veoma izražene vene na stopalu, žuljeve i bezbolne defekte kože ( senzorna neuropatija), deformitete zglobova , otoke i gangrenozne promjene na mjestima gdje su ranije bili defekti kože.

37

Angiopatsko stopalo karakteriše hladna, crvena koža kad je stopalo spušteno, a blijeda kad se podigne. Pulsevi na hrbatu stopala se ne pipaju, javljaju se grčevi pri hodu i jaki bolovi u mirovanju. Defekti kože su jako bolni. Gangrenozne promjene se javljaju na krajnjim djelovima stopala, vrhovima prstiju.

Izmjenjena i oštećena koža omogućava lak prodor bakterija i nastaje infekcija koja se lako širi i razara tkiva stopala.

Faktori rizika

Trajanje Diabetesa preko 10 godina Loša glikoregulacija Prisustvo drugih komplikacija dijabetesa Pušenje Loša njega stopala Neadekvatna obuća Povrede stopala Atletsko stopalo Urasli nokti

Simptomi Bol

Otok stopala i potkoljenice

Crvenilo

Gnojav iscjedak iz rane

Otežan, šepav hod

38

Kada se javiti ljekaru ? Ukoliko primjetite novonastalu ranu na stopalu bez obzira na veličinu i dubinu

Stalni blagi do umjereno jaki bol u stopalu

Pojava temperature veće od 37°C sa ili bez drugih simptoma

Pojava crvenih pruga koje se šire u okolini rane

Poremćaja svijesti

Liječenje Dobra glikoregulacija

Poboljšanje cirkulacije

Debridman i toaleta rane

HBO tretman

Prevencija Redovni pregledi stopala, pogotovo predio između prstiju

Održavanje dobre hidriranosti kože

Uklonite sve prepreke u stanu koje mogu dovesti do povređivanja stopala

Redovno sjecite nokte noktaricom ne makazama i ostavite dovoljno nokta ispred jagodice

Redovna fizička aktivnost

Redovna kontrola visine glikemije

Prestanak pušenja

Nosite obuću i čarape u svim prilikama, zaštitite stopala od prekomjerne toplote i hladnoće

Izbjegavajte podno grijanje

Cipele kupujte uveče kad su stopala najveća, obuća treba da je od prirodnih materijala i bez unutrašnjih rubova i šavova

39

Podignite noge 3-4 puta u toku dana i pravite kružne pokrete u skočnim zglobovima

Ne prekrštajte noge