kompletna skripta_maloljetniČka

8/14/2019 KOMPLETNA SKRIPTA_MALOLJETNIČKA

http://slidepdf.com/reader/full/kompletna-skriptamaloljetnicka 1/49

SKRIPTA IZMALOLJETNICKEDELINKVENCIJE

1. MODUL

1



RAZNOLIKOST DEFINICIJA POJMOVA DRUŠTVENO NEPRIHVATLJIVOGPONAŠANJA I MALOLJETNIČKE DELIKVENCIJE

Vaspitna zapuštenost

Sve definicije vaspitne zapuštenosti mogu se svrstati u 3 osnovne grupe:

1. Pod pojmom vaspitne zapuštenosti podrazumjevaju se svi oblici ontidruštvenogponašanja mladih. Prema nekim autorima, vaspitna zapuštenost ima tri stupnja ilifaze, i to:a. vaspitnu ugroženost,b. vaspitnu zanemarenostc. maloljetničko prestupništvo.

2. U drugoj grupi su definicije koje pod vaspitnom zapuštenošću podrazumjevaju samoone oblike ponašanja koji nisu delikvencije, u smislu kršenja krivičnopravnih normi,već znače njen predhodni stupanj, odnosno tzv. Preddelikventno ponašanje.

3. U trećoj grupi su definicije koje vaspitnu zapuštenost određuju kao stanje u kome se

nalazi pojedina djeca i omladina. Jedni pod tim podrazumjevaju djecu koja suzaostala u razvoju na nekom ranijem stupnju, tako da su na neki način društvennezrela i neurotična. Drugi pod ovim pojmom misle na stanje lišenosti normalnihuslova za razvoj.

Pojam zapuštenost jezički znači zapustiti, zanemariti, ne brinuti, ne njegovati nekoga ilinešto. Dakle, prema jezičkom značenju vaspitna zapuštenost može zančiti samo lišenostmladih vaspitne brige i djelovanja, odnosno odsustvo svjesnog planskog i svrsishodnogutjecaja na njihov razvoj i formiranje.Analizom zakonskih odredbi uočava se da se vaspitnozanemarenim djetetom smatra djete koje narušava opće prihvaćene norme ponašanja kaošto su npr.bježanje od kuće i škole itd.Najširi pojam za društveno negativno ponašanje djeteta, jer se pod vaspitno zapuštenimdjetetom smatra djete:

1. koje svojim ponašanjem narušava poće prihvačene norme;2. vrši prekršaje (npr. Javnog reda i mira)3. vrši krivična djela koja su inkriminisana propisima krivičnog zakonodavstva.

Društvena neprilagođenostPojam društevena neprilagđenost ili socijalna neusklađenost koristi se u više značenja.

1. Pod pojmom društvena neprilagođenost podrazumjevaju se svi oblici devijacije uponašanju djece i maldih. Tretiranje djece i mladih sa devijantnim ponašanjem, kaodruštveno neprilagođenih osoba, izdražava se humaniji pristup i oni se manjestigmatiziraju i na taj način izbjegavaju se štete posljedice stigmatizacije.

2. Po drugom shvačanju, a prvenstveno radi izbjegavanja stigmatizacije, pod ovimpojmom se podrazumjevaju samo devijacije koje znače kršenje krivičnopravnihnormi.

3. Pod ovih pojmom obuhvataju se samo ponašanja koja u manjoj mjeri odudaraju oduobičajnog ponašanja, tako da na neki način predstavljaju predznak ili predhodnistupanj delikvencije, odnosno preddelikventno stanje.

Društvena neprilagođenost, u svom značenju, predstavlja neuspjeh određene osobe ili grupeda se prilagode, odnosno adaptiraju na konkretne društvene prilike i uslove.

MALOLJETNIČKA DELIKVENCIJA

2



Historijski gledano, u oblasti krivičnog prava veoma rano je došlo do respektovanjastarosnog uzrasta učinitelja krivičnog djela u pogledu njihovog pravnog tretiranja.U suštini se željelo obezbjediti drugačije tretiranje učinitelja krivičnih djela koji se nalaze uprocesu razvoja ili drugačije rečeno, u procesu biopsihčkog sazrijevanja i društvenogformiranja.

Prodor pedagoških i psiholoških ideja u oblasti krivičnog prava, kada su u pitanju maloljetnici,rezultirao je drugačijim tretmanom maloljetnih učinitelja krivičnih djela i sankcija koje suprema njima primjenjivane. Vremenom se mladi izdvajaju u posebnu kategoriju krivično-pravnih subjekata.Danas je malo zemalja koje nemaju posebne propise o krivičnopravnompoložaju maloljetnika. Ovi propisi su najčešće sastavni dio krivičnih zakonika, a savremenazakonodavstva u razvijenim zemljama imaju potpuno odvojene propise o regulisanjukrivičnopravnog položaja maloljetnika.

Međutim, bez obzira na to da li je maloljetnički status riješen u okviru opšteg krivičnogzakonodavstva ili je regulisan posebnim zakonodavstvom, u oba slučaja moraju se odreditistarosne granice maloljetnika.Pojam maloljetnička delikvencija ima dva konstituivna

elementa i to maloljetnike i delikventno ponašanje – delikvenciju, i zato je neophodno da seoba konstituitivna elementa detaljnije obrazlože.

a. Maloljetnici – subjekti ponašanjaMaloljetnik je osoba određenog starosnog uzrasta, posebnih biopsihičkih osobina, koja serazlikuje od djece i odraslih po stepenu emocionalne i intelektualne zrelosti.Uzrast je veoma je značajan i u građanskom pravu, radnom pravu, socijalnoj zaštiti, ali je naizvjestan način najznačajniji u krivičnom pravu.

Prvenstveno je značajan u krivičnom pravu zbog toga što se na osnovu uzrasta određuje dali će neka osoba uopće odgovarati za učinjeno krivično djelo, koje joj se sankcije mogu izreći

ukoliko je krivično odgovorna, koji tip krivičnog postupka ćese prema njoj voditi, na taj načinće se izvršiti krivične sankcije itd.

Savremena krivična zakonodavstva normativno diferenciraju različite starosne kategorijeučinitelja krivičnih djela.

1. Djeca- u zavisnosti od pojedinih krivičnopravnih sistema, predstavljaju učiniteljekrivičnih djela starosti do 8 godina ili najčešće do 14,15 i 16, a u nekim slučajevima ido 18 godina.

2. Maloljetnici- odnosno učinitelji krivičnih djela, koji zavisno od krivičnopravnogsistema najčešće imaju od 14 do 18 ili do 21 godinu.

3. posebna kategorija punoljetnih učinitelja krivičnih djela koji prema normativnomstanovištu zakonodavaca još uvijek pripadaju kategoriji mladih u širem smislu, pa senajčešće označavaju kao mlađi punoljetnici ili mlađe punoljetne osobe.

Donja starosna granica služi za razgraničenje između djece i maloljetnika, a gornja starosnagranica služi za razgraničenje između maloljetnika i odraslih učinitelja krivičnih djela.U savremenima krivičnim zakonodavstvima djeca nisu krivično odgovorne osobe, i zato jevažno da se ova donja granica precizira, vodeći pri tome računa da ne bude previše niskoodređena.

Većina svaremenih krivčnih zakonodavstava unutar grupe maloljetnika ima dvije podgrupe:

3



1. starije2. mlađe maloljetnike.

Tako donja granica iznosi 14 godina života, što znaći da su osobe koje nisu navršile 14godina djeca i ona nisu krivično odgovorna za učinjena krivična djela. Gornja starosnagranica je 18 godina života, što znači da su osobe uzrasta od navršenih 14 do 18 godinamloljetnici.

Unutar grupe maloljetnika postoje i dvije podgrupe i to:

1. mlađi maloljetnici uzrasta od navršenih 14 do 16 godina života, i2. stariji maloljetnici uzrata od navršenih 16 do 18 godina života.

Također, naše zakonodavstvo određuje i kategoriju mlađih punoljetnih osoba , a to suosobe od navršenih 18 do 21. godinu života.

b. Delinkventno ponašanje – delinkvencijaNije tačno određeno od kada se koristi izraz delikvencija, ali je sigurno da je njegovaprvobitna upotreba bila vezana za maloljetne učinitelje krivičnih djela. Upravo u tom zančenju je prvobitno upotrebljena terminološka konstrukcija maloljetnička delikvencija.

Uprkos brojnim razlikama u shvatanju pojma maloljetničke delikvencije, sa krivičnopravnogaspekta sva shvatanja se mogu svrstati u tri osnovne grupe:

1. U prvoj grupi su shvatanja koja polaze isključivo od opštih krivičnopravnihinkriminacije u određenom društvu i delikventnim smatraju samo ponašanja mladihodređenog uzrasta, koja su propisana kao krivična djela i za odrasle članove togdruštva. Zapravo, pristalice ovog shvatanja polaze od toga da između maloljetničke

delinkvencije i kriminaliteta odraslih nema suštinske razlike u pogledu prirode djela.2. Pod delikvencijom podrazumjevaju se pored kršenja općih krivičnopravnih normi

podrazumijevaju i ponašanja koja su u sukobu sa drugim zakonskim propisima uodređenom društvu.

3. ovdje su svrstane definicije koje prevazilaze zakonske limite, tako da se ona možeoznačiti kao sociološko-kriminološko poimanje pojave prestupništva mladih.

DRUŠTVENA I INDIVIDUALNA DEZORGANIZACIJA I MALOLJETNIČKA DELIKVENCIJANegativne razorne i štetne pojave postoje u svakom društvu, bez obzira da li su ona bogataili siromašna. Među ovim pojavama najznačajnija su:kriminalitet, prostitucija, alkoholizamskitnja i itd.Sve društveno-negativne pojave podujeljene su u dvije grupe, i to:

1. Društvena dezorganizacija se odnosi na pojmovno na takvo stanje društvenihgrupa, institucija i drštava uopšte za koje su karakteristični sukobi unutar društvenih odnosa,poremećaji u ravnoteži snaga, i modela ponašanja, opadanje utjecaja utvrđenih kodeksa i sli.što ih onesposobljava za normalno funkcionisanje. Društvena dezorganizacija pogađaporodicu ( to su stopa razvedenih brakova i napuštanje porodične zajednice), razneorganizacije, institucije, lokalnu ili širu zajednicu i ima svoje pokazatelje (a to su: procenatnepismenosti, nezaposlenih, korupcija itd)

2. Lična devijacija ili individualna dezorganizacija obuhvata ponašanja koja urazličitim oblicima odstupaju od društvenih standarda i normi i izazivaju određene društvenereakcije. Značajni pokazatelji društvene devijacije su statistički podaci o kriminalitetu uopće,maloljetničkoj delinkvenciji, alkoholizmu, prostituciji, skitnji, prosjačenju, itd. Individualna

dezorganizacija može se javiti i kao posljedica nepovoljnih fizičkih sposobnosti ili hendikepa,mentalnih poremečaja ili drugih nedostataka.

4



MALOLJETNIČKA DELIKVENCIJA KAO INDIVIDUALNA I DRUŠTVENA POJAVA

U slučaju maloljetničke delinkvencije djela su u suprotnosti sa zakonskim propisima, aučinitelji su osobe od navršenih 14 do 18 godina. Razlika između maloljetničke delikvencije idelikvencije odraslih je samo u godinama života osoba koje su učinile neko djelo, koje se uskladu sa zakonskom regulativom tretira kao krivično djelo.

Delikventno ponašanje i kao fenomen ima karakter društvene pojave, prvenstveno zbog togašto je delikventno ponašanje odnos ljudi prema drugim ljudima. Ovaj odnos može bitineposredan i posredan preko društvenih dobara i vrijednost. Također, ovo ponašanje imanegativne posljedice na društvo i društvena dobra i zbog toga ga je društvo označilo kaonepoželjno, prestupničko tj.delinkventno.

2.MODUL

ETIOLOŠKE TEORIJE O MALOLJETNIČKOJ DELINKVENCIJI

1. ANTROPOLOŠKA TEORIJAOsnivač ove teorije je italijanski psihijatar i psiholog C.Lombroso (1836.-1909.). U središtunjegove teorije o kriminalitetu je odnos između delinkvencije i fizičkih, odnosno anatomskihosobina delinkvenata. Na osnovu svojih istraživanja on je razvio shvatanje o rođenomatavističkom tipu zločinca. Neke od glavnih fizičkih karakteristika ove vrste zločinca sutetoviranje, izbočena vilica, visoka i šiljata glava, nenormalno velika i nenormalno mala glava,zabačeno čelo, velike uši, crveno obojene nokte, asimetričnost lobanje i tijela, kao i drugedegenerativne spoljne crte. Ove crte su stigmati degeneracije. Ako osoba ima jedan stigmat, to je prvi znak mogućeg kriminalnog ponašanja, a ako ih imaviše onda je njeno kriminalno ponašanje neizbježno.Lombroso delinkvente dijeli u pet kategorija:

• rođeni zločinci (moralni ludaci i degenerici),delinkventi epileptičari,delinkventi izplahovitosti ili strasti,duševno bolesni delinkventi,slučajni delinkventi.

•

2. BIOLOŠKE TEORIJE

a. Teorija naslijeđaOsnivačem ove teorije smatra se Lombroso koji je u svojim radovima iznosio niz statističkihpodataka o čestoj pojavi zločina, alkoholizma, tjelesnih i duševnih oboljenja, te samoubistavakod predaka zločinaca. Glavna postavka ove teorije je da je ličnost delinkventa određena

nasljednim osobinama.Goddard je proveo istraživanje u porodici Kalikak u toku 6 generacija. Jedna grana porodice je vodila porijeklo od braka sa normalnom porodicom, a druga od braka sa slaboumnomdjevojkom. Goddard je ustanovio da je u toj grani bio veliki broj moralno defektnih iantidruštvenih osoba.Y.Lange je proveo istraživanja na blizancima smještenim u zatvoru ionima smještenim na psihijatrijskim klinikama i donio zaključak da jednojajčani blizanci vrloslično reaguju na podražaje koji izazivaju zločinačka ponašanja, a dvojajčani ne iako su rasliu istoj sredini. Takva istraživanja su proveli i Yoshimasu u Japanu i Cristiansen u Danskoj.

5



b. Rasna teorijaGlavna postavka ove teorije je da je rasa osnovni kriminogeni faktor, odnosno da pripadnicipojedinih rasa imaju urođene i nasljedne kriminalne dispozicije. Zastupnici ove teorije suLombroso, Aschaffenburg, Hagemann, Niceforo, Morseli, Louwage, itd.

U Evropi je ovo shvatanje bilo zastupljeno u Njemačkoj u doba nacizma. Kriminalne radnjezelenaštva, falsifikovanja isprava i sl. su se vezivale za Jevreje, Rome i Slavene. Ovoshvatanje je također jako izraženo u SAD gdje se kriminalne radnje prvenstveno vežu zacrnce i latinoamerikance.

c. Endokrinološka teorijaU centru ove teorije se nalazi postavka da se kriminalitet javlja kao posljedica smetnji ufunkcionisanju endokrinog sistema. Među zastupnicima ove teorije su Max Schlapp i EdwardSmith koji su u jednoj publikaciji, oslanjajući se na Lomrosa, iznijeli teoriju da su osobe sasmetnjama u funkciji endokrinih žlijezda predodređeni zločinci.

Podolski uvodi termin hipoglikemički kriminal kojim objašnjava da nesposobnost organizmada stvara šećer u krvi ima utjecaj na vršenje krivičnih djela. Neki autori vezuju poremećajfunkcije hipofize i kriminalnih aktivnosti. Međutim, ovu teoriju je kritikovao Young koji jeobjasnio kako mnoga lica poremećenog endokrinog sistema ne čine delikte.

3. PSIHOPATOLOŠKE TEORIJEOva teorija vezuje vršenje krivičnih djela za mentalnu defektnost, odnosno smatra da suuzroci socijalnih devijacija ustvari psihički poremećaji, abnormalnosti duševnog stanja inervnog sistema. Zagovornici ove teorije su Esquirol, Despin, Zilboord, Pinel i dr.

Oni polaze od toga da su ponašanje i karakter jedne osobe posljedica nervnog sklopa,

urođenih i stečenih dispozicija ličnosti. Tako neke osobe slabije, a neke intenzivnijeispoljavaju emocije i temperament, pri čemu ove koje to rade intenzivnije imaju predispozicijeda odstupe od uobičajenog društvenog ponašanja i učine krivično djelo. Međutim, ova teorija je neprihvatljiva jer bi to značilo da je svaki delinkvent ujedno i duševni bolesnik.

4. PSIHOLOŠKE TEORIJEPolazi se od psiholoških karakteristika koje determinišu ponašanje ličnosti i tako dovode udirektnu vezu psihičke poremećaje i delinkventno ponašanje. Postoje dva osnovna učenja usklopu ove teorije:

Integralno učenje po kome se ponašanje ličnosti može sagledavati sa psihološkihosnova, ali ne zanemarujući utjecaj socijalnih i društvenih faktora.

Drugo učenje uzima u obzir samo psihološke faktore koji su uzrokovali određenoponašanje, kao što su motivacija, emocije, inteligencija, itd. Iz ovog učenja su serazvile teorije koje socijalne devijacije objašnjavaju na različite načine.

a. Teorija neprilagođenosti Ova teorija delinkventno ponašanje objašnjava kao nemogućnost pojedinca da se prilagodirealnim socijalnim uslovima, odnosno raskorak između ciljeva pojedinca i interesa zajednice.Sigmund Freud i drugi psihoanalitičari su smatrali da zločin nastaje zbog toga štopojedincima koji su inače opterećeni instinktivnim kriminalnim tendencijama ne polazi zarukom da se prilagode. To su istraživali East, Di Tullio i Page.

6



b. Teorija inteligencijeU središtu ove teorije je shvatanje da su niska intelignecija i slaboumnost psihički faktori kojiuzrokuju delinkventno ponašanje. Prema ovom shvatanju zbog niske inteligencije ličnost nijeu stanju da shvati značaj društvene vrijednosti i da se pokorava normativima koji ih štite.

Istraživanjem ove teorije su se bavili Ferguson, Burt, Carr-Saunders, Manheim, Bagota,Gibbs i dr. U SAD-u Goddard je uveo Binet-Simonov test inteligencije koji je primijenio usvojim istraživanjima. Ovo i druga istraživanja ukazuju na to da je među delinkventimaznačajan broj osoba sa niskom inteligencijom.

Osnovna zamjerka ovim istraživanjima je što u nekim od njih uopšte nisu primjenjeni testoviza mjerenje inteligencije, već se inteligencija određivala na osnovu subjektivne ocjeneosoblja institucija u kojima su ispitanici-delinkventi bili smješteni, i što su istraživanjem biliobuhvaćeni samo otkriveni delinkventi.

Istraživanje odnosa obrazovanja i delinkventnog ponašanja ima mnoge nedostatke,

prvenstveno zbog toga što se inteligencija delinkvenata često mjeri uspjehom u školi, kojinikako ne može biti pouzdan pokazatelj. Loš uspjkeh u školi može imati mnoge drugeuzroke, i ne može se isključivo vezati za nisku inteligenciju.

Istraživanje među mentalno retardiranim osobama pokazala su da među njima postoji velikibroj delinkvenata. Među delinkventima veliki broj je onih koji su počinili seksualni delikt.

Kod istraživanja o značajnoj povezanosti mentalne retardacije i delinkventnog ponašanjamoraju se uzeti u obzir i mišljenja o uzrocima ove povezanosti koje ističu zastupnici ovogstanovništa. Povezanost se u prvom redu ogleda u činjenici što mentalno retardirana osobaponekad nije u stanju da u cjelini shvati značaqj svog ponašanja, kao ni posljedice koje ćepropuzrokovati takvo ponašanje u zajednici.

c. Psihoanalitička teorijaU psihološkim teorijama delinkvencije posebno su raširene psihoanalitičke teorije koje svojekorijene imaju u učenju Sigmunda Freuda i njegove škole. Prema psihoanalitičkim teorijamasvaka osoba nosi sa sobom određene podsvjesne impulse i nagone za nedozvoljenoponašanje i vršenje krivičnih djela. Da li će osoba postati delinkvent ili ne, zavisi odobuzdavanja nagona koje se postiže u procesu vaspitanja.

Prema psihoanalitičarima proces nastajanja delinkventnog ponašanja objašnjava se pomoćumehanizma trostepene ličnosti:

Id se javlja sa rođenjem kao neizdiferencirana individua kojom vladaju biološkiinstinkti i nagoni. Pod utjecajem okoline, ona počinje da bude svjesna svijeta okosebe a i same sebe. Tako nastaje –

Ego u kojoj u početku dominiraju svojstva Ida koji nastoji da zadovolji svoje potrebe. Superego je onaj dio ličnosti na čiji razvoj je značajno utjecala socijalna okolina,

vaspitanje, školovanje i prihvatanje društvenih vrijednosti. Ovdje Freud razlikujeSAVJEST i EGOIDEAL. Egoideal djeluje na ponašanje ličnosti tako što postavljaciljeve kojima pojedinac teži.

7



d. Teorije frustracije

Ova teorija delinkventno i neprilagođeno ponašanje objašnjava kao reakciju pojedinca nališavanja od nečega ili neka iznevjerena očekivanja. Ponekad nije moguće u potpunostizadovoljiti potrebe i težnje pojedinca tako da može doći do osjećanja inferiornosti, rezignacijei razočarenja, odnosno frustracije. Kao reakcija na frustraciju javlja se potreba zakonpezaciju na način da se teži pribavljanju prestiža, privlačenja pažnje na sebe, ilidelikventnog ponašanja. Motivacije za delinkventno ponašanje izazvane su frustracijama.

Najpoznatiji predstavnik ove teorije je Dollard. Po njemu postoji direktna veza izmeđufrustracije i agresije, jer je agresija uvijek posljedica frustracije.Agresija ima dva oblika:

1. Destruktivna agresija- može se ispoljiti otvorenim napadima, povlačenjem u sebe,simboličkim reakcijama, ali u osnovi uvijek ima antisocijalno ponašanje.

2. Konstruktivna agresija- smatra se da nije povezana sa delinkventnim ponašanjem jer osoba nastoji da potrebe zadovolji na društveno dozvoljen način.

W. I. Thomas klasifikovao je izvore frustracije pomoću tzv. četiri želje:

1. Želja za sigurnošću2. Želja za novim iskustvima3. Želja za priznanjem4. Želja za uzvraćanjem

5. SOCIOLOŠKE TEORIJE

Sociloška misao o delinkvenciji nastala je iz kritičnog odnosa nekih sociologa i kriminologaprema antropološkim, biološkim i psihološkim shvatanjima.Sociloške teorije ponašanjaličnosti, a shodno tome i delinkventne ličnosti, posmatraju se kroz društvene uzroke koji jeformiraju kao takvu.

U pogledu pristupa R.Korn i L.W.McCorkle dijele sociološke teorije u dvije grupe:

1. teorije koje povezuju kriminalitet sa društvenom strukturom i2. teorije o kriminalizaciji pojedinca.

U prvoj grupi najpoznatije su teorije anomije i teorije kulturnog konflikta, a u drugoj grupinajpoznatija je teorija diferencijalne asocijacije.

a. Teorija anomije

Osnivač teorije anoije je francuski sociolog Emil Durkheim.On kriminalitet objašnjava kaoproes deregulacije, odnono slabljenje utjecaja društvenih normi i reakcija, kao stanje kadaranije norme i standardi više dobijaju karakter preživjelosti i istrošenosti.

Po Durkheimu, uzroci kriminaliteta su u prirodi društva, u samom društvu, tj. u međusobnimodnosima ljudi u konkretnom društvu.Stanje anomije posebno je karakteristično za radikalnedruštvene promjene kada dolazi do poremećaja i kriza u kojima prestaje društvena kontrola iobezvrjeđuju se postojeće vrijednosti.

Po Durkheimu, devijantnost je neophodna u društvu, i ona ima dvije važnefunkcije.Prvo,devijantnost ima adaptivnu funkciju.Budući da u društvo uvodi nove ideje iizazove, devijantnost ima snagu inovacije i dovodi do promijene.

8



Druga funkcija devijantnosti jeste u održavanju granice između ''dobrog'' i ''lošeg'' ponašanjau društvu.Kriminalni slučaj može izazvati reakciju cijelog kolektiva koja vodi prema većojgrupnoj solidarnosti i kristalizaciji društvenih normi.

Drugi predstavnik ove teorije, američki sociolog Robert Merton, u osnovi je prihvatioDurkheimov pojam anomije.Osnovna postavka Mertonovog učenja je da je izvor kriminalautkan u samu društvenu strukturu.On ističe da je kriminalitet posljedica raskoraka izmeđukulture i strukture društva, odnosno između kulturnih ciljeva i mogućnosti njihovogostvarivanja.

Na tenziji koja postoji između društveno prihvaćenih vrijednosti i ograničenih sredstava zanjihovo ostvarivanje, merton je razlikovao pet mogućih načina reagovanja:

1. Konformisti prihvataju i opštepriznate vrijednosti i konvencionalna sredstva zanjihovu realizaciju, bez obzira da li su u tome uspiješni ili ne.većina ljudi spada u ovukategoriju.

2. Inovatori nastavljaju da se pridržavaju društveno prihvaćenih vrijednosti ali koristenelegitimna i nezakonita sredstva da do njih dođu.Primjer ovog tipa predstavljajukriminalci koji stiču bogatstvo kroz nezakonite djelatnosti.

3. Ritualisti se pridržavaju društveno prihvaćenih standarda iako gube iz vidavrijednosti koje stoje iza tih standarda.Pravila se slijepo poštuju radi njih samih, beznekog šireg cilja.Ritualisti bi bili oni ljudi koji ostaju privrženi dosadnim poslovima, čakkad ti poslovi ne pružaju nikakve izglede za uspiješnu karijeru, a ni dovoljnobeneficija.

4. U kategoriju onih koji se povlače spadaju ljudi koji su potpuno izgubili takmičarski

duh, istovremeno odbacujući i dominantne vrijednosti i odgovarajuća sredstva zanjihovo ostvarivanje.takvi pojedinci, uglavnom ''napuštaju'' društvo.primjer za ovukategoriju mogli bi biti pripadnici zajednica koje se same izdržavaju i same su sebidovoljne.

5. Buntovnici odbacuju i postojeće vrijednosti i sredstva za njihovo ostvarivanje, aliimaju jaku želju da ih zamijene novim i da na taj način rekonstruišu društvenisistem.U ovu kategoriju spadaju članovi radikalnih političkih grupa.

Mertonovu teoriju kritikovali su u tri tačke:

1. Teorija ima ograničenu upotrebu ''rastezljivog''okvira.Teoriju je neophodno proširiti idopuniti.

2. On nije postavio nikakve specifične hipoteze o formiranju prestupničkog ponašanja.

3. Objašnjavanje anomije se odnosi samo na neke odbojne radnje, dok ih veliki dio neobuhvata.

b. Teorija diferencijalne asocijacije i identifikacije

Osnivač teorije diferencijalne asocijacije je američki sociolog i kriminolog E.Sutherland.Prema ovoj teoriji, delinkventno ponašanje nastaje kao posljedica interakcije

pojedinca sa drugim osobama u različitim grupama.zapravo, delinkventno ponašanje se stiče

9



učenjem u procesu druženja sa delinkventnim pojedincima, a naročito u delinkventnimgrupama, odnosno asocijacijama,koje su delinkventu najbliže.

Kroz druženje, odnosno komunikaciju sa delinkventnim pojedincima i grupama stiču senavike i težnje koje su u suprotnosti sa zakonskim propisima, tako da dolazi do privikavanjana delinkventno ponašanje.U ovim interakcijama susreću se dvije vrste kultura.jedna seispoljava u duhu zakonskih normi, a druga putem kriminalnih normi, što neminovno dovodido konflikta u odnosu na zakon.Na temelju kritike teorije diferencijalne asocijacije razvila seteorija diferencijalne identifikacije.Mnoge osobe koje su izložene djelovanju delinkventnesredine ne podliježu utjecaju sredine, odnosno ne prihvataju delinkventno ponašanje, dok nadruge djelovanje sredine ima snažan utjecaj tako da vrše krivična djela.To znači dapojedinac, a zavisno od svojih motiva, slobodno bira modele sa kojima će se identificirati.

Do identifikacije dolazi u procesu interakcije sa drugim osobama, i upravo zbog toga Glaser (1956) se zalaže za prekonceptualizaciju teorije diferencionalne asocijacije.Njegov prijedlog je da se umjesto pojma ''diferencijalna asocijacija'' prihvati pojam ''diferencijalnaidentifikacija'' koji je, po njemu, mnogo bolji i prihvatljiviji.

c. Teorija društvene dezorganizacije

Pojam društvene dezorganizacije najčešće se upotrebljava kada se želi ukazati na nešto štoodudara od normalno uređenog i organizovanog života i izaziva neprilagpđenost i rascjep u jedinstvu ciljeva, čiji krajnji rezultat je remećenje normalnog funkcionisanja pojedinca i grupa,odnosno društva.Sve teorije društvene dezorganizacije, bez obzira na varijante, dovode uvezu delinkventno ponašanje sa većim društvenim promijenama, odnosno disharmonijom,konfliktima, neujednačenim razvojem kulture itd.Ove promijene neminovno dovode do javljanja novih značenja i vrijednosti i one uslovljavaju odsustvo koordinacije u interakcijskimodnosima.

Odsustvo koordinacije naziva se ''grupni rascjep'' i za njega je karakteristično iščezavanje

jedinstva u ponašanju ljudi i pojava devijacije.Sve društvene promjene onemogućavaju društvenu kontrolu, i u isto vrijeme podstičupojedinca da zadovoljava svoje interese na račun javne dobrobiti.To stanje Sutherland iCressey nazivaju stanjem društvene dezorganizacije ili neorganizacije za koje jekarakteristično da pojedinci, iz svih društvenih slojeva , teže većoj zaradi i lakšem životu, teda se bogatstvo posebno cijeni i dobija karakter nove društvene vrijednosti uz istovremenuosudu siromaštva koje se smatra sramotom.

Po Elliottu, društvena dezorganizacija je takvo stanje društva i grupa, iz kojih je onosastavljeno, u kome snage razaranja, koje inače postoje u svakom društvu, preovlađuju nadsnagama sklada i reda, i u kome stoga vladaju konfliktni odnosi, koji mogu da izbiju naraznim osnovama, tj. u formi kulturnih, političkih, rasnih, idejnih i drugih sukoba, što jeposebno karakteristično za periode promjena u sistemu jednog društva i njegovih ustanova.

Cohen pod društvenom dezorganizacijom podrazumijeva narušavanje sistema interakcije.PoCohenu, društvo, odnosno društveni sistem sastoji se iz različitih aktivnosti, koje se javljajukao red stvari, kao poredak događaja.

d. Teorija kulturnog konflikta i kulturnog raskoraka

U središtu ove teorije je shvatanje da su konflikti na području kulture, odnosno kulturnihnormi različitih društvenih grupa, glavni uzročnici delinkventnog ponašanja.Pojedinedruštvene grupe imaju specifične kulture sa svojim vrijednostima i normama ponašanja

svojih članova, koje se u većoj ili manjoj mjeri razlikuju od vrijednosti, normi i stavova drugiggrupa.Ovoj teoriji se pridaje poseban značaj u objašnjenju kriminaliteta i ostalih socijalno –

10



patoloških pojava, i zastupaju je mnogi američki sociolozi i kriminolozi kao što su Sellin,Sutherland, Young, Neumeyer i drugi.Sellin je u svom djelu ''Kulturni sukobi i zločin''diferencirao kulturne sukobe na primarne i sekundarne.Do primarnih konflikata dolazi kada dođe do sukoba između normi i vrijednosti različitihkultura.Sekundarni konflikti nastaju unutar iste kulture, i posljedica su stvaranja različitihdruštvenih grupa koje imaju različita shvatanja društvenih vrijednosti, normi i odnosa.Po Sellinu, ovi konflikti predtavljaju glavni izvor kriminaliteta, jer ta transformacija odhomogene i integrisane kulture u heterogenu i dezintegrisanu kulturu uslovljava raznekonflikte situacije.

e. Teorija delinkventnih subkultura

Teorija delinkventnih subkultura nastala je u američkom društvu, i ona se u velikoj mjerioslanja na shvatanja teorije anomije.Cohen je nastojao da objasni delinkvenciju bandi.PoCohenu, pojava subkulture, kao što su bande delinkvenata, je posljedica klasne struktureameričkog društva.Zbog onemogućavanja uspjeha u američkom sistemu vrijednostipripadnicima nižih klasa, pojava subkulture je na neki način grupni odgovor i rješenje

problema izazvanih ''forsiranjem'' srednje klase.

Po Cohenu, postoji veća vjerovatnoća da se kod radničke djece mnogo češće pojavidelinkventno ponašanje u odnosu na djecu pripadnike srednjih slojeva.Ova vjerovatnoća temelji se na činjenici da djeca vremenom postaju svjesna postojanjaznačajnih razlika između pojedinih slojeva, koje oni osjećaju kako na sebi tako i u svojojporodici.

U svojim radovima Cloward i Ohlin (1960) se slažu sa Cohenom da većina maloljetnihdelinkvenata potiču iz nižih slojeva radničke klase.Ono što je karakteristično za delinkventnusubkulturu je činjenica da od svojih pripadnika zahtijeva delinkventno ponašanje ako osnovniuslov za sticanje statusa u toj subkulturi.

U literaturi se sreću tri osnovna tipa subkulture:

1. Kriminalna subkultura, za koju je karakteristična zabranjena djelatnost kao što jenpr. preprodaja droge ili krađa, a što članovima omogućava postizanje željenihmaterijalnih uspjeha.

2. Konfliktna subkultura, za koju je karakteristična nasilnost i agresivnost unestabilnim prelaznim periodima sa namjerom ostvarivanja statusa.

3. Subkultura povlačenja, koju predstavljaju osobe koje nisu primljene ni u kriminalu,ni u konfliktnu subkulturu.

f. Teorija etiketiranjaTeorija etiketiranja ili teorija socijalnog iterakcionizma se dosto razlikuje od ostalihsocioloskih teorija o etiologiji kriminaliteta, a njini njajznacajniji predstavnici su HowardBecker, Edwin Lemert i Erwin Gofoman. I ovo terija, kao i neke prethodno pomenute,polaziod procesa interakcije, ali je ova interakcija drugacija. Prema ovoj teoriji, interakcija se odvijaizmedju onih koji reaguju na to ponasanje i pritom ga ocjenjuju i definisu kao devijantno ikriminalno. Predstavnici ove teorije objasnjavaju devijantnost ne kao skup karakteristikapojedinca ili grupa, vec kao proces interakcije izmedju prestupnika i onih koji to nisu.

Etiketa je oznaka drustvene reakcije na kriminalnu radnju, odnosno stigma koja prati njenogizvrsioca, nerjetko i tokom cijelog zivota.

Po Beckernovom shvatanju identitet prestupnika stvara se prije kroz etiketiranje nego krozkonkretnu delikventnu aktivnost. Da li je neka konkretna radnja delikventna ili nije zavisni od

11



drustvene radnje. Etiketiranje ne utice samo na to kako drugi vide tog pojedinca, vec i na tokako etiketirana osoba vidi samu sebe, Lemert je razvio model razumjevanja nacina na kojidevijantnost postaje dijelom ili osnovom necijeg identiteta.Po njemu je devijantnost potpuno uobicajna pojava koja cesto prolazi nekaznjeno. Lemert jepocetni cin krsenja normi nazvao primarnom devijantnoscu. Ovakve radnje se smatraju„beznacajnim“ za samoidentitet neke osobe – dolazi do procesa u kojem se devijantnostnormalizuje. U nekim sl., normalizacija izostaje, a osoba se onda etiketira kao kriminalac ilidelikvent. Lemert je koristio izraz sekundarna devijantnost da bi opisao slucajeve kadapojedinci pocnu da prihvataju etiketu koja im se pripisuje i sebe vide kao prestupnike.

Veliki broj teorija u medjusobnoj komunikaciji, odnosno nadopunjavanju moze dati znacajandoprinos u boljem rasvetljavanju uzroka nastanka delikventnog ponasanja. Zbog tognedosttka mnogih teorija, veci broj autora se zalaze za jedan novi, drugaciji pristup uobjasnjavanju etiologije delikventnog ponasanja.

Polazi od toga da uzroke delikvencije trazi u faktorima koji su razliciti po svojoj prirodi iporjeklom.

Ovi pristupi su po svom karakteru pluralisticki ili multifaktorski i usmereni su na ispitivanjepovezanosti delikvencije sa razlicitim ciniocima i uticajima koji dolaze kako iz subjektivnogtakoi objektivnog podrucja.Najčešći nacin multifaktorskog pristupa u izucavanju i objasnjenjukriminaliteta i prestupnistva je teorija fektora i to njena varijanta „mnogostruke uzrocnosti. Poovoj teoriji kriminalitet i prestupnistvo seu rezultat djelovanja mnogobrojnih i razlicitih faktora.

I- PRIRODNI I SOCIO-KULTURNI UZROCI MALOLJETNICKE DELIKVENCIJETu se najcesce spominju: klima i geografski polozaj, katastrofe, ratne i poratne prilike,ekonomske krize i privrednen depresije, siromastvo i nezaposlenost, urbanizacija, i migracija,porodica, skola, slobodno vrijeme i sredstva masovne komunikacije.

1. Klima i geografski položajNeki istrazivaci su pokusali dovesti u vezu klimu i geografski polozaj zemlje sa kriminalitetomi maloljetnickom delikvencijom. U sredistu ovih istrazivanja bila su nastojanja da se klima,godisnja doba i meteoroloski uslovi neke zemlje dovedu u vezu sa odredjenim delikventima.Singer navodi da su Quetelt, Gerry, Ferry, Ashaffenburg i dr. pokusali statisticki dokazati dase u toplijim predjelima Francuske, Italije, Njemacke, u ljetnim mjesecima cesce cine krivicnidelikti. U hladnijim djelovima ovih zemalja i u zimskim mjesecima cesci su imovinskidelikventi. Na takvim statistickim podacima Quetelt je utemeljio svoj „termicki zakondelikvncije“.

U SAD Dexter je pokusao dokazati suprotno. On je usporedjujuci hapsenja zbog krvnihdelikvenata u New Yorku i Denever Colradu, nastojao dokazati kako su ti delikventi cesci u

hladnijim nego u toplijim godisnjim razdobljima. Provjeravajuci ovu tezu, Wolfgang je usvojim ispitivanjima ubistva u Philadelphiji u razdoblju od 1948 do 1952. God utvrdio danema statistickih znacajnih razlika izmedju toplih i hladnih mjeseci.

2. KatastrofeKatastrofe nastaju na dva nacina i to djelovanjem prirodnih sila, privrenih i neprivrednih, amogu biti i rezultat djelovanja ljudi, iz nehata, nenamjernog ili namjernog djelovanja. Usredistu kriminoloskih istrazivanja, prevenstveno su katastrofe i nesrece koje su rezultatsabotaza ili namjerno izazvanih pozara. Dosadasnja iskustva pokazuju da takva djela obicnocine neuravnotezene osobe radi osvete,ali ih moze uciniti i grupa ljudi zbog ekonomskih ilipolitickih motiva.

12



Za katastrofe sirih razmjera vjeruje se da imaju kriminogeni ucinak zato sto pospjesuju iubrzavaju dezorganizaciju drustvenih struktura, a ponekad cak potpuno uklanjaju svaki oblikdrustvene kontrole. Pod pojmom katastrofa ovdje razumijemo sve vrste nesreca, teskih ilicak neizvjesnih situacija, koje se pojavljuju iznenada.

Katastrofe kod lokalnog stanovnistva izazivaju osjecaj odgovornosti i pojacavaju osjecajpripadnosti toj zajednici, zato su neki istrazivaci (Barton i Dynes) misljenja da sve kradje iplacke koje se dogode na ugrozenom podrucju ucine iskljucivo dosljaci. Oni posebnonaglasavaju opasnost koju sa sobom nosi dolazak spasilackih sluzbi, jer postoji mogucnostda osobe sumnjivih motiva bez ikakve kontrole dodju na ugrozeno podrucje.

3. Ratne i poslijeratne prilikeRatni uslovi dovode do javlanje niza pojava koje, na neki nacin, uslovljavaju vrsenjekriminalnih djelatnosti.Po misljenju Hentiga maloljetnicka delikvencija je jedna odnajozbiljnijih problema koji se javljajuu ratu. Ona nastaje zbog nepovoljnog nadzora roditeljanad maloljetnikom, jer je otac u ratu,a majka je zaokupljena problemima oko prehranjivanjaporodice.

Slicna situacija postoji i u vrijeme neosredno po okoncenju rata. Zbog opste iscrpljenosti,razorenosti materijalnih dobara i proizvodnih kapaciteta, suzavanja obima materijalneproizvodnje, u tim periodima cesto se prelazi na racionalizaciju raspodjele potrosnje.

4. Ekonomske krize I privredne depresijePojava i porast kriminaliteta u literaturi se vrlo cesto dovodi u vezu sa privrednim krizama idepresijama. Privredne depresije dovode do oskudice materijalnih dobara, do velikog inaglog povecanja cijena koje najcesce prolazi granicu kupovne moci vecine stanovnika.Dolazi do otpustenja velikog broja radnika, a gubitak posla tesko pogadja i njihove porodice,tako da se epidemicno siri talas opstog osiromasenja. U takvim uslovima koji su punineizvjesnosti i opasnosti, posebno za buducnost pojedinca i porodica, dolazi do apatije,

razocarenja, licnih kazni, protesta, sukoba.

Cijela atmosfera je konfliktna i povoljna za delikventna iskusenja, jer dolazi do naglasenogdjelovanja razlicitih faktora, objektivnih i subjektivnih, koji mogu dovesti do neke kriminalnedjelatnosti.

Belgijanac Quetelt se medju prvim poceo zanimati za ovu problematiku. Tako je on tridesetihgod. 19. vijeka ukazao na kriminologeni znacaj velikih privrednih protesta. Lacasange, Mayer i Exner i mnogi dr. takodjer, privrednim krizama pripisuju zancajan kriminogeni utjecaj.Ekonomske krize i privredne depresije karakteristicne su za zemlje u procesu tranzicije, amedju njima su drzave nastale raspadom Jugoslavije i druge bivse socijalisticke zamlje.

5. Siromaštvo i nezaposlenostSiromastvu i njegovom utjecaju na kriminalitet u literaturi se pridaje znacajna paznja. Po jednom shvatanju siromastvo je osnovni kriminogeni faktor, a po drugom, siromastvo nemaznacajnog uticaja na kriminalitet.Prvo shvacanje je posebno zastupljeno u kriminoloskoj literaturi, i uglavnom se veze za nize

drustvene slojeve. Predstavnici drugog shvatanja ne odbacuju u potpunosti uticaj siromastvana kriminalitet, ali mu ne pridaju znacajnu vaznost, jer smatraju da je njihov uticaj ogranicen,a cesto i nepoznat. Ovo shvatanje podrzavaju Burt, Healy, Bonger i dr.

Bijeda i siromastvo su prisutni u svim zamljama bez obzira na njihov privredni razvoj. Uvisoko razvijenim zemljama postoji najveci kontrast izmedju bogatih i siromasnih. Najboljiprimjer ovog kontrasta su siromasne cetvrti svjetskih metropola u kojima zive tzv. socijalnoproblematicne grupe. U ovim cetvrtima, najcesce stanovnici zive bez osnovnihegzistencijalnih potreba i u njima vladaju bijeda i siromastvo. S

13



truktura stanovnika ovih cetvrti je heterogena i u njima se srecu razne problematicne osob. Uraspravlajnju o uticaju siromastva na nastanak delikvencije i kriminaliteta moraju uzeti u obzir i drugi, objektivni i subjektivni faktori, koji imaju snazan uticaj na nastanak ovih pojava.

Nezaposlenost ima snazan uticaj na ukupno ponasanje ljudi, a u izvjesnoj mjeri na njihovokriminalno i socijalno-patolosko ponasanje. Nezaposlenost tesko pogadja u prvom redupojedinca i porodicu, tako da cesto stvara posebno tesku psihicku situaciju medju clanovimaporodice. U literaturi se smatra da postoji kauzalna veza izmedju nezaposlenosti ikriminaliteta, posebno kod mladjih osoba koje nisu uspjele da zavrse skolu, da seprofesionalno opskrbe a da pronadju adekvatno zaposlenje.Medjutim, u proucavanju odnosa nezaposlenosti i kriminaliteta mora sae voditi racuna o nizupitanja kao sto su vrijeme trajanja nezaposlenosti, mogucnost novog zaposlenja itd.Besposlene osobe koje ne posjeduju cvrst karakter, samopouzdanje i druga pozitivnasvojstva cesto se pod udarom apatije i razocarenja odaju nekoj socijalno-patoloskoj pojavi.

6. Urbanizacija i migracijeMnoge statističke analize pokazuju da u nizu zemalja uporedo sa industrijalizacijom i

urbanizacijom raste stopa delinkvencije i kriminaliteta. Na osnovu brojnih analizarađenih u nizu uočene su mnoge specifičnosti u pogledu načina javljanja kriminaliteta ugradskim i seoskim sredinama. Jedna od tih specifičnosti je da se kriminalitet maloljetnikamnogo više javlja u gradskim područjima, tako da se i tretira kao pretežno urbana pojava.

Industrijalizacija je tijesno, odnosno funkcionalno povezana sa procesom urbanizacije, sastvaranjem većih koncentracija stanovništva u gradskim područjima, te sa ublažavanjemtradicionalnih razlika između ruralnih i urbanih sredina. Sve ove promjene imale su značajanuticaj i na pojavu kriminaliteta.

Stanovništvo koje odlazi iz sela u grad ostavlja svoj dotadašnji sociokulturni ambijent sasusjedskim, prijateljskim, emocionalnim i drugim vezama, kao i iskustvima stečenim u njemu

i prelazi u novu sredinu punu neizvjesnosti.U novoj sredini oni se sreću sa novim načinom života, društvenim pogledima, navikama,shvatanjima i normativnim sistemima uopšte, koji su značajno različiti od dotadašnjeg. Stariobičaji, tradicije i vrijednosti se gube i zamjenjuju novim.

Za kriminološke analize uticaja urbanizacije i urbanog načina života na pojavu kriminalitetai maloljetničke delinkvencije važno je utvrditi gustoću i kvalitet stanovanja, područja iz kojihsu doselili novi stanovnici, motive zbog kojih su doselili, kakav je odnos između njih istarosjedilaca, dužinu boravka, teškoće u adaptaciji, itd.Postoji veća vjerovatnoća da će sekriminalitet urbanih sredina sa većim prilivom novog stanovništva koje se značajno razlikujepo brojnim obilježjima (zemlja porijekla, obrazovni nivo, rasa, običaji, itd.) u odnosu nastarosjedioce, značajno razlikovati i po obimu i po strukturi u odnosu na druge homogenije

urbane sredine.

Migracijska kretanja stanovništva po nekim autorima imaju značajan uticaj na pojavukriminaliteta, njegov obim, strukturu i teritorijalnu rasprostranjenost. Međutim, osvijetljavanjeovog problema nije moguće bez sagledavanja, u prvom redu, razloga migracije, brojaprethodnih migracija, sociokulturnog porijekla migranata itd. Sigurno je da isti uticaj napojavu kriminaliteta nemaju ekonomski migranti i oni koji su na području iz kojeg su emigriraliveć pripadali marginalnim grupama, pa je to i jedan od razloga što napuštaju to područje.

7. PorodicaVrlo često porodica se dovodi u vez sa kriminalitetom i drugim socijalno-patološkimpojavama, Ova patologija može da se ispoljava na području bračnih odnosa, a može da seizražava i u delinkventnom ponašanju djece kao posljedica negativnih porodičnih uticaja.

14



Zato se u literaturi često govori o uticaju negativnog porodičnog okruženja na pojavumaloljetničke delinkvencije.

Posebno je značajna transmisiona uloga porodice u socijalizaciji ličnosti. Ova transmisionauloga ogleda se, prvo, u povezivanju primarnog porodičnog svijeta sa svijetom van porodice,i drugo, u povezivanju vanjskog svijeta sa porodičnim, a na taj način u porodične odnoseunose se društveno pozitivne vrijednosti.

U procesu socijalizacije lični primjer u porodici igra izuzetno značajnu ulogu, jer se djecaprirodno orijentišu prema svojim roditeljima koji su im „obrasci“ kako za ponašanje tako i zazauzimanje stavova o pojedinim pitanjima sa kojima se susreću u životu. Porodica je prva„pedagoška arena“ i zato se vaspitanje i formiranje mladih članova društva smatra njenomosnovnom socijalnom funkcijom.

Porodično okruženje može, pored pozitivnih vršiti i negativne uticaje u procesu formiranjasvojih najmlađih članova. To se u prvom redu odnosi na one porodice koje zbog različitihuzroka nisu u stanju da odgovore svojoj zadaći u pogledu pravilnog vaspitanja i socijalizacije

svojih najmlađih članova.Zato u nauci s pravom vlada uvjerenje da se objašnjenje delinkventnog ponašanja mladih nemože ni zamisliti bez sagledavanja negativnih uslova i uticaja kojima su oni izloženi u svojojporodici.U objašnjenju delinkventnog ponašanja mladih u literaturi se posebno ukazuje na:nepotpunost porodice, poremećene porodične odnose, veliki broj djece u porodici, nizakobrazovni i kulturni nivo roditelja, nepovoljne stambene uslove itd.

a. Porodice sa poremećenom strukturomStrukturalna cjelovitost porodice predstavlja značajan preduslov njene funkcionalneadekvatnosti. Nasuprot tome, poremećaji u strukturi porodice imaju negativan uticaj naukupan porodični sistem i njegovo funkcionisanje.

Nepotpunost porodice može biti izazvana brojnim činiocima i imati više oblika. Zavisno odtoga kojim je činiocima uslovljena, ona ostavlja dosta različite posljedice. Tako razorenostporodice koja je rezultat uticaja koji su van moći porodice, kao što je smrt nekog od roditelja,imaju slabije nepovoljno dejstvo.S druge strane, porodice čija je struktura poremećenapretežno subjektivnim slabostima roditelja, kao što su razvod, vanbračnost i drugi razloziodvojenog života roditelja, imaju neuporedivo teže posljedice po djecu i njihov razvoj.

b. Porodice sa poremećenim odnosima

Narušeni porodični odnosi značajno su povezani sa devijacijama u ponašanju mladih.Teoretičari upozoravaju da su porodice sa formalno očuvanom strukturom, ali saporemećenim porodičnim odnosima, daleko rizičnije za pojavu delinkvencije kod djece.

Među brojnim nepovoljnim elementima porodične atmosfere, koji mogu svojim djelovanjemdoprinijeti javljanju delinkvencije mladih, najteže posljedice imaju loši međusobni odnosiroditelja prema djeci, kao i njihov negativan odnos prema društvenim vrijednostima ipropisima koji te vrijednosti štite, što se izražava preko kriminaliteta i drugih socijalno-patoloških oblika ponašanja roditelja.

Stalne konfliktne situacije, alkoholizam i nasilje u porodici mogu ostaviti trajne posljedice napsihu djece. U ovim porodicama često dolazi do odbacivanja djece, koje bez obzira namotive, udaljava djecu od porodice tako da se ona često odaju bježanju, skitnji, agresivnomponašanju, krađama i drugim oblicima devijantnog ponašanja.

c. Kvalitet i način vaspitanja

15



Pitanju kvaliteta i načina vaspitanja djece u kriminološkim i drugim istraživanjima daje seznačajno mjesto. Tako su se ovim pitanjima bavili Burt, Mannheim, Glueckovi i mnogi drugi.Burt (1925) je utvrdio da je u uzorku maloljetnih delinkvenata bilo oko pet puta više onih samanjkavim vaspitanjem nego u kontrolnoj grupu nedelinkvenata.

Pod pojmom manjkavog vaspitanja Burt je podrazmijevao strogo i pretjerano popustljivovaspitanje kao i pomanjkanje vaspitanja. Glueckovi su u svojim istraživanjima utvrdili dapostoji razlika između delinkventne djece u odnosu na kvalitet odnosa između roditelja idjece.S pitanjem vaspitanja i porodične kontrole povezano je i pitanje discipline, koje sečesto tretira kao značajna mjera preventivnog ponašanja.Neki autori smatraju da labava disciplina, a pogotovo odsustvo discipline u porodicipredstavlja faktor delinkventnog ponašanja, što dolazi do izražaja naročito onda kadanedostaju drugi neophodni uticaji socijalizacije u porodičnom životu mlade osobe.

Međutim, mnoge porodice su razbijene, deficitarne i upropaštene, pa zato nisu ni sposobneda ostvaruju i razvijaju kontrolu i disciplinu, kao faktore pozitivnog usmjeravanja i vaspitanjasvojih najmlađih članova. Takva situacija najčešće se javlja u porodicama razvedenih

roditelja, kada roditelji ne posvećuju dovoljno pažnje djeci, kada postoji odsustvo kontrolezbog zaposlenosti roditelja, kada djeca provode duže vremena u drugoj sredini koja nijepogodna za vaspitanje itd.

d. Socio-ekonomski status

U središtu brojnih rasprava i istraživanja o uzrocima kriminaliteta našao se i socio-ekonomskistatus porodice iz koje potiče delinkvent. Najčešće se socio-ekonomski status jedne porodiceodređuje u odnosu na visinu prihoda, broja zaposlenih članova, njihovog nivoa obrazovanja,stambenih uslova, predjela u kojem stanuju, itd.

Rezultati istraživanja o kauzalnoj vezi socio-ekonomskog statusa porodice i delinkventnog

ponašanja dali su dosta oprečne rezultate. Ove razlike u velikoj mjeri posljedica su i razlika upogledu vremena istraživanja, te razlika koje postoje između zemalja u pogledu specifičnihhistorijskih i socio-demografskih uslova.Zato se rezultati i zaključci pojedinih istraživanja ne mogu generalizirati i bez kritičkog osvrtaprimjenjivati u drugim zemljamama

e. StanovanjeProblem uticaja stambene krize na pojavu kriminaliteta uglavnom se svodi na rasprave oveličini stambene jedinice u odnosu na broj članova porodice. Neriješeno stambeno pitanjemnogih porodica predstavlja potencijalnu opasnost za loše bračne odnose i za asocijalna iantisocijalna ponašanja.

Zapravo, dosadašnje iskustvo mnogih službi pokazuje da neriješeno stambeno pitanje, loši,nezdravi, prenatrpani stanovi negativno utiču na porodične i bračne odnose. Loši stambeniuslovi često dovode do razvoda brakova, odnosno raspadanja porodice, što se posebnonegativno odražava na djecu, odnosno njihovo vaspitanje i socijalizaciju.

Pored toga, loši stambeni uslovi mogu dovesti do vršenja krivičnih djela, a što je naročitoslučaj kada je u istom stanu, u zajedničkim prostorijama smješteno više porodica.U ovakvim stambenim uslovima, posebno tamo gdje je zajednička upotreba kuhinje, kupatilai drugih prostorija često dolazi do svađa i ekscesa, koji u nekim slučajevima dobijaju oblikkriminalne djelatnosti.

f. Asocijalne pojavePojava poremećaja u ponašanju i kriminalitetu djece i maloljtnika često se dovodi u vezu saasocijalnim ponašanjem odraslih članova porodice. Zapravo, u ovakvim porodicama postoji

16



opravdana opasnost da će se prisustvo socijalnopatoloških oblika ponašanja negativnoodraziti na ukupan razvoj djeteta.

Prisustvo socijalnog ponašanja članova porodice kao što su alkoholizam, skitnja, nerad,prosjačenje, prostitucija itd.dovodi do narušavanja međuljudskih odnosa i lošeg vaspitanja irazvoja djece. Zapravo, u takvim porodicama često dolazi i do vaspitnog „kvarenja“, kao jednog od najtežih oblika ugoržavanja socijalne adaptacije, koje se ispoljava u oblikunavođenja djece na vršenje različitih krivičnih djela i uvlačenje u svoje nemoralne inezakonite postupke. Zato se s pravom za ovakve porodice kaže da su „kriminogenoporodično ognjište“.

8. Škola

Poslije porodice škola je najvažnija društvena grupa sa kojom se dijete susreće i postaje njenčlan. Mnogadjeca u školi se po prvi put suočavaju sa obavezama, određenim zahtjevima izadacima koje moraju izvršavati.Također, neka djeca se u školi susreću sa vrijednosnim sistemom koji je znatno različit od

vrijednosnog sistema njihovih roditelja, a ponekad je i potpuno suprotan.Polaskom u školu kod jednog broja djece se prvi put uočavaju razvojne poteškoće. Kod ovedjece i djece kod kojih su oučene razvojen teškoće i prije polaska u školu, procesprivikavanja na nove uslove može da bude dosta težak, ponekad i traumatičan. Pored togašto ima zadatak da mladima obezbijedi što kvalitetnije usvajanje znanja iz različitih oblasti,škola ima zadatak da svoje aktivnosti usmjeri ka tome kako bi se kod mladih formirala irazvila kvalitetna moralna svojstva, kulturne, radne i druge navike i društveni kvaliteti, saciljem potpune socijalne integracije u društvu, od posebnog je značaja za vaspitanje iobrazovanje mlade generacije, a sistem obrazovanja često se povezuje sa nastankommaloljetničke delinkvencije.

Nedostaci u obrazovanju naročito se ispoljavaju u slučaju kada se ne vodi računa o

diferenciranju učenika i određivanju nastavnih planova i programa, u skladu sa intelektualnimi drugim mogućnostima djece i mladih.Zbog nemogućnosti savladavanja školskog gradiva kod djece se mogu ispoljiti različitiemocionalni problemi i različiti oblici individualne neprilagođenosti.Najčešće se to događa kada je školski program preobiman, kada nije prilagođenintelektualnom nivou učenika, kada ne privlači njihovu pažnju itd.

9. Slobodno vrijeme

U kriminološkoj literaturi sve više se dovodi u vezu utjecej slobodnog vremena na pojavumaloljetničke delikvencije. Neka istraživanja su pokazala da mladi najveći broj krivičnih

djela,kao i drugih oblika društveno negativnih oblika ponašanja,više upravo u slobodnomvremenu.Neki istraživači su došli do zaključka da su svi omladinski zločini počinjeni udokolici, što je uslovilo dosta široko prihvatanje teze de je delikvencija mladih proizvodzloupotrebe slobodnog vremena.

Obim i korištenje slobodnog vremena prvenstveno su uslovljeni materijalnim i socijalno –političkim uslovima u određenom društvu. Činjenica da mladi najviše delikventnih aktivnostivrše u slobodno vrijeme,istovremeno ne znači da je slobodno vrijeme glavni i jedini uzroktakvim aktivnostima.Po jednom shvatanju delikvencija mladih je zapravo oblik prevazilaženjadosade koju mladi doživljavaju u slobodnom vremenu. Po drugom shvatanju,koje ima dostadodirnih tačaka sa prethodnim,izvjesni oblici delikventnih aktivnosti mladih predstavljaju oblikzadovoljenja njihove potrebe za igrom.Mladi u želji da zadovolje potrebu zapromjenom,avanturom i sličnim motivima ponekad u igri upražnjavaju i takve aktivnosti kojesadrže elemente delikventnog ponašanja ili se vrlo lako mogu pretvoriti u delikvenciju.Na

17



osnovu nekih kriminoloških istraživanja ustanovljeno je shvatanje da pomanjkanjeigrališta,klubova,sekcija i drugih sadržaja i uslova za organizovano i svrsishodno korištenjeslobodnog vremena na izvjestan način uslovljava dekikventno ponašanje mladih.Posebnu pažnju istraživača koji su se bavili maloljetničkom delikvencijom privukla je pojavaneformalnog organizovanja mladih delikvenata.Istina,kod mladih se dosta rano javlja potrebai želja za udruživanjem koja je posebno naglašena u periodu puberteta,i ona se realizuje uslobodno vrijeme.

U početku ovo udruživanje,odnosno formiranje grupa vezano je za igru kao zajedničkiinteres.Međutim,vremenom se od tih grupa ili van njih izdvajaju grupe sa specifičniminteresima i afinitetima,tako da neke od ovih grupa mogu prerasti u maloljetničke bande iligangove.Istraživanjima je utvrđeno da slobodno vrijeme značajno utječe na formiranje iaktivnosti grupa maloljetnih delikvenata.Zapravo,istraživači upozoravaju da su sve ove grupenastale u slobodno vrijeme,da svoje delikventne aktivnosti vrše,također, u slobodno vrijeme,izato se uzroci njihove delikvencije moraju tražiti upravo u slobodnom vremenu.

U posljednje vrijeme pažnju istraživača sve više privlače različite vrste zabava ( party ) koje

mladi organizuju u svojim stanovima ili se organizuju na raznim mjestima van kuće.Ovezabave posebno su karakteristične za djecu iz dobro finansijski stituiranih porodica i porodicakoje pripadaju ¨višem¨ društvenom sloju.Po pravilu ove zabave nisu nadgledane i usmjeravane od strane odraslih tako da se ponekadpretvaraju u eksualne i alkoholičarske orgije i / ili narkomanske seanse.

10. Sredstva masovne komunikacijeMasovni mediji obuhvataju brojne i različite forme kao što su radio, televizija, film, novine,časopisi, video igre, CD-ovi, a u posljednje rijeme i internet. Nazivaju se masovnim jer dopirudo publike koja obuhvata izuzetno veliki broj ljudi. Zato sr ponekad nazivaju i masovnimkomunikacijama,to jest sredstvima masovnih opštenja.Masovni mediji vrše snažan utjecaj uprocesu formiranja svake osobe,u pozitivnom ili negativnom pravcu.Pozitivan utjecaj

sredstava masovne komunikacije prvenstveno se ogleda u doprinosu širenja ljudskekulture.Posredstvom njih širi se vidokrug ljudskih saznanja,budi interesovanje za novasaznanja iz različitih oblasti,i obogaćuju čovjeka pozitivnim i sadržajnim duhovnim,moralnim idrugim vrijednostima i na taj način orijentišu ga u pravcu stvaralaštva,a u isto vrijeme snažnasu prepreka negativnoj orijentaciji.

Sredstva masovne komunikacije posebno su značajna za mlade,jer se preko njih prenoseinformativni,edukativni i zabavni sadržaji i na taj način udovoljava se potrebi i zahtjevumladih da budu informisani o nečemu i da šire svoja znanja.Međutim,u središtukriminoloških,socioloških i drugih istraživanja je negativni utjecaj sredstava masovnekomunikacije,na način da izazivaju negativna svojstva čovjekove ličnosti,koja mogu,u većoj ilimanjoj mjeri biti povezana sa delikventnim ponašanjem ,posebno djece i mladih.

FILM-kao oblik umjetničkog izražavanja i sredstvo masovne kulture može izazvati različitereakcije kod gledalaca,posebno mladih.U raspravama o negativnom utjecaju filma naponašanje mladih postoji dosta spornih pitanja,a među njima je i pitanje koja vrstafilma,odnosno sadržaja izaziva takve reakcije koje se ogledaju u delikventnom ponašanju.Štetnim filmovima treba stoga smatrati sve filmove, bez obzira na vrstu kojoj pripadaju,kojisu bez etičkih i umjetničkih poruka.Takvi su filmovi koji ističu u prvi plan razne kriminalnepostupke,filmovi koji veličaju parazitizam i ¨lak¨ život,prikazuju seksualne nastranosti iopsesije i sl.

RADIO-Kao sredstvo masovnog komuniciranja ima dugu tradiciju i njegovi su sadržajidostupni ogromnom broju ljudi.S obzirom da radio ima različite sadržaje,vršena su brojanistraživanja o utjecaju pojedinih radio emisija na pojavu delikventnog ponašanja kod mladih.

18



S obzirom da radio nije pogodan prenošenje određenih sadržaja,kao i činjenice da većinaradija ima rigorozne selekcije programa,po mišljenju većine istraživača i kad dođe doemitovanja¨spornih ¨ sadržaja,oni ne izazivaju onaj efekat koji bi imali da su saopćeniteleviziskom tehnikom,prvenstveno radi izostajanja vizuelnih efekata.TELEVIZIJA-Pojava televizije sredinom prošlog vijeka predstavljala je najvažniji događaj urazvoju medija,a zahvaljujući razvoju nauke i tehnologije ovaj medij se nalazi u stalnojekspanziji.Danas je život velikog broja stanovnika nezamisliv bez televizije.

Povećanom broju gledanosti doprinosi i razvoj satelitske i kablovske tehnologije.Razvojemove tehnologije omogućeno je da gledaoci imaju veći izbor televiziskih kanala,i da nekedogađaje direktno prate.Također,na povećanu gledanost utječe i činjenica da se u mnogimzemljama broj domaćih televizijskih kanala povećao.

Kada je u pitanju utjecaj televizije na pojavu kriminaliteta,posebno,kod mladih,vršena subrojna istraživanja.Ovim istraživanjem se željelo utvrditi koliko scene naselja koje sesvakodnevno prikazuju na televiziji imaju uticaja na pojavu delikventnog ponašanja kog djecei mladih.Gerbner je sa svojim suradnicima vršio iscrpna istraživanja.

Izvjestan značaj na pojavu delikventnog ponašanja daje se pojedinim komercijalnimemisijama,odnosno reklamama.Reklame se dovode u vezu sa pojavom delikventnogponašanja zbog činjenice da pojedine reklamne emisije gotovo agresivno nameću potrošnjuodređenih roba i na taj način kod jednog broja mladih mogu formirati nerealne motive kojeoni nisu u stanju da zadovolje na dozvoljen način.

ŠTAMPA-Problem utjecaja štampe na pojavu delikventnog ponašanja kod mladihaktuelizirao se razvojem štamparske tehnike i tehnologije.Zapravo tehnološkim razvojem uštamparskoj industriji povećala se mogućnost brže i kvalitetnije izrade štampe,i unaprijedilose vizuelno predočavanje sadržaja putem fotografija i likovnih radova,posebno u ilustrativno-zabavnim,porno časopisima i stripovima.

Sve ovo dovelo je do enormnog porasta tiraža,a konzumenti su sve više postalimladi.Posebnu zabrinutost izazivali su pojedini sadržaji u ovoj štampi.

Kriminolozi i sociolozi posebno upozoravaju na način objavljivanja pojedinih kriminalnih djelau štampi.Ponekad se vijest o nekom kriminalnom djelu objavi na krajnnje senzacionalističkinačin,sa puno detalja o načinu izvršenja djela i dosta fotografija sa lica mjesta.Ovaj senzacionalistički način u izvještavanju može kod jednog broja mladih izazvati želju zapublicitetom tako što će izvršiti neko krivično djelo o kojem će štampa pisati,a na taj način oniće izaći iz anonimnosti.

INTERNET-Krajem prošlog stoljeća i njegovo stalno širenje po cijelom svijetu već izazivarasprave o njegovom utjecaju na svakodnevni život ljudi.Pored toga što nudi uzbudljiva i

nova iskustva i istraživanja različitih oblasti,on u isto vrijeme ozbiljno prijeti da iz korijenapromjeni međuljudske odnose.

III -LIČNOST DELIKVENTA,ENDOGENI FAKTORI MALOLJETNIČKE DELIKVENCIJE

Po mišljenju stručnjaka,najaču presudnu ulogu u formiranjudelikventne osobe imajukriminogeni društveni faktori.Međutim objektivni spoljni faktori,uprkos svojoj snazi,nisudovoljni za objašnjenje delikventnog ponašanja,a posebno za objašnjenje ličnosti delikventa.

Delikventno ponašanje povezano je sa osobinama ličnosti učinitelja krivičnog djela,sasvojstvima koja izražavaju njegovu individualnost,i određuju njegovu ulogu u društvu.Ovdjedolaze posebno do izražaja svojstva na osnovu karaktera, temperamenta, stavovi, motivi,interesi, navike, ideali, emocije i td. Kod društveno adekvatne i pozitivne ličnosti,ovi elementi

19



su najčešće nedekvatni i defektni,može doći do raznih ličnih devijacija i delikvatnogponašanja..

1. Struktura ličnostiSvaka osoba ima svoju strukturu ličnosti koja se odlikuje individualno izraženim svojstvima,ito psihičkim,moralnim,kulturnim i drugim ličnim osobinama.Ove lične osobine najčešće suuslovljene i određene utjecajem opštih i posebnih društvenih uslova.Međutim,psihičkeosobine ličnosti,koje uslovljavaju ponašanje jedne osobe,izražavaju se uvijek individualno ikonkretno.

Upravo različitost tih individualnih osobina uslovljava i različiti reakciju na snage koje djelujuspolja,odnosno spoljne stimulanse.Voljne osobine jedne osobe koje se ispoljavaju u formiodređenog odnosa prema moralnim vrijednostima jednog društva.Tim putem se stvarajupozitivna svostva ličnosti kao što su hrabrost,,društvenost,istinoljubivost,itd,ali se stvaraju inegativna svojstva ličnosti koja čine osnovudelikventnog ponašanja.

Zvonarević karakter definiše kao ukupnost onih osobina ličnosti koje su povezane sa njenompovezanom stranom,a rezultat su odgoja i djelovanja faktora sredine.Po njemu,te osobine posebno dolaze do izražaja i to u odnosu čovjeka prema:

1. samom sebi2. svojim zadacima i postupcima3. drugim ljudima sa kojim dolazi u kontakte4. normama ponašanja uže i šire društvene zajednice u kojoj živi.

Temperament obuhvaća grupu,prvenstveno psihičkih osobina čovjeka odnosno onu stranuličnosti koja je prvenstveno povezana sa emocionalnim doživljajima.Ove osobine najčešće

su određene biološkom strukturom čovjeka.

Temperament se manifestuje u individualnim dinamikama psihičkih procesa,kao štosu:primanje utisaka, karakter osobine, karakter pažnje, motorni nadražaji, emocionalnidoživljaji i njihov odnos premapostupcima i td. U psihologiji je poznata podjelatemperamenta,koja se propisuje Hipokratu,na četiri tipa:

a. sangvistički,b. kolerički,c. flegmatičkid. melaholistički tip.

Psihičke osobine jedne ličnosti povezane su sa raznim drugim,prvenstveno socijalnimosobinama,sa kojima čine jedinstvo.Među socijalnim osobinam jedne ličnosti od posebnogznačaja su: opšta shvatanja, stepen kulture, moralni stavovi, društvena usmjerenost itd.Posebna snaga socijalnih osobina je što se pod njihovim utjecajem, u određenoj mjerimjenjaju crte i svojstva samog temperamenta.

2. Psihološka osnova delinkventnog ponašanjaPsihološki mehanizam jedne osobe nije samo receptivan ( primalac ) , već djeluje povratno ,odnosno reaguje na izazivanje sa strane . Ova reagovanja mogu biti različitih oblika , aponekad reakcije psihičkog mehanizma na spoljne izazove mogu imati i karakter delinkventnog ponašanja . Tako neke osobe zbog svojih psihičkih osobina mogu bitipogodnije za reagovanje u negativnom smislu .

1. Tako npr . kod osoba koje karakteriše sangvinički temperament preovladavaju

20



osjećanja nad razumom i voljom . Ove osobe su karakteristične po svojim brzim odlukama ipostupcima koje donose , odnosno na koje se odlučuju , bez puno razmišljanja . Smatra seda su ove osobe podložnije negativnim utjecajima , jer su karakteristične po tome što padajulako , brzo i nepromišljeno pod spoljne utjecaje , tako da može doći i do nekih postupaka kojisu inkrimisani zakonom .

2. Osobe koleričkog temperamenta karakteristične su po nedovoljnoj uravnoteženosti ,burnim emocijama , brzoj promjeni raspoloženja , teškom preživljavanju uvreda i neprijatnosti. Ove osobe veoma su odlučne u svojim postupcima , a pored toga sklone su i afektivnimstanjima u koja češće zapadaju u odnosu na osobe sa drugim tipovima temperamenata .Ove crte su vrlo pogodne za razvijanje negativnih svojstava ličnosti kao što su grubost ,pakost , zavist i tvrdoglavost .

3. Osobe melanholičkog temperamenta su vrlo uzbudljive , brzo i lako se vrijeđaju ,teško primaju neprijatna saznanja , ponekad mogu biti inertne i nezainteresovane za sebe .Posebna karakteristika ovih osoba je da teško savladavaju prepreke na koje nailaze , tako damogu vrlo lako doći u iskušenje da učine neko krivično djelo .

4. Osobe flegmatičkog temperamenta su vrlo odmjerene , staložene i promišljene .Ove osobe zbog svog temperamenta o svojim postupcima donose dobro promišljene odlukei zato , u odnosu na druge osobe , mnogo manje su sklone vršenju inkriminisanih djela.

U želji da označe posebnu psihologiju koja je svojstvena samo učiniteljima krivičnih djela ,neki , posebno stariji autori , ustanovili su termin kriminalna psiha . Dakle , učinitelji krivičnihdjela ne čine neki poseban tip osoba u psihološkkom i fiziološkom smislu , koje se razlikujuod ostale populacije .

3. Motivi delinkventnog ponašanjaDelinkventno ponašanje je također svjesni i motivisani proces , jer osoba prije vršenja

inkriminisanog djela donosi odluku . Zapravo , svakom delinkventnom ponašanju prethodiodređeni psihološki proces pobude , koji je povezan sa interesima , stavovima , potrebama ,sposobnostima , emocijama , te drugim ličnim osobinama , jer pojedinac nikad ne postupaautomatski , pa i kada su u pitanju spoljni utjecaji sa kriminogenim sadržajem .Među elementima svijesti najznačajniji su motivi , i oni su uvijek vezani za određene ciljeve ,interese i želje , i zato imaju izuzetan značaj i utjecaj na ponašanje pojedinaca . Upravo tapovezanost motiva sa ciljevima daje im karakter dinamičkih impulsa , koji pokreću iusmjeravaju aktivnosti jedne osobe u određenom pravcu , i zato se u psihologiji smatra da ,kod normalnih osoba , nema nemotivisanih ponašanja .

U psihijatriji i psihologiji poseban značaj daje se motivima za izvršenje nekog djela . Shodnotome , krivično djelo koje je nemotivisano , ili ako ne postoje dovoljno jasni motivi za njegovoizvršenje , služi kao indikator postojanja psihičkih smetnji i poremećaja . Upravo na ovojosnovi izrađena je koncepcija o ¨ nemotivisanom ponašanju¨ , i ona služi za razlikovanjementalne bolesti i normalnog ponašanja . Postoje različita shvatanja u pogledu objašnjenjakaraktera i motiva za određeno ponašanje .

Tako Hulleta ( prema : Milutinović , 1976 :347 ) izdvajaju tri viđenja motivacija , i to :instinktivistički , motivacionistički i interakcionistički .

1. Instinktivističko viđenje polazi od unutrašnje strane ličnosti delinkventa , iprvenstveno se oslanja na određene urođene sklonosti za vršenje krivičnih djela . U suštini ,to je psihoanalitičko viđenje po kome je ograničavanje na sferu svjesnih motiva veoma usko .

2. Motivacionističko viđenje polazi od toga da se svako ponašanje javlja kao izraz

21



unutrašnjih podstreka na akciju , povezanih sa biloškim nagonima , a koji se na ekstenzivnomijenjaju na bazi iskustva , odnosno u toku procesa kulturalizacije . I ovo viđenje jepsihoanalitički orijentisano . Instiktivističko viđenje i motivacionističko polaze od podsvjesnihunutrašnjih impulsa , želja i nagona što potvrđuje njihovu psihoanalitičku orijentaciju .

3. Interakcionističko viđenje polazi od stanovišta da odnosi čovjeka sa drugimosobama u društvenoj sredini služe kao osnova za dinamiku individualnih ponašanja . Ovoviđenje značajno se razlikuje od prethodnih , jer ima sociološki i socijalno – psihološki pristuppo kojima se izvor motiva nalazi u samom društvu .

U literaturi se sreću različite podjele motiva kriminalnog ponašanja . Po Zvonareviću podjelumotiva kod maloljetnih delinkvenata dijeli u četiri grupe :

1. motivi kompenzacionog karaktera , koji se javljaju zbog težnje za uklanjanjemosjećaja inferiornosti ;

2. motivi iz želje za osvetom , javljaju se zbog neopravdano izrečene osude ili neke

druge nanesene nepravde , koja u nekim slučajevima može biti i umišljena .;3. motivi koji su inspirisani težnjom za održavanjem priznatog statusa u grupi kojoj jedna osoba najčešće pripada , a koji je izgrađen na osnovu mišljenja vršnjaka kojemaloljetnici posebno cijene i poštuju ;

4. motivi koji se susreću kod osoba koje zbog nedovoljnog ili pogrešnog vaspitanja ,nemaju moralne snage da odole iskušenju da izvrše neko krivično djelo .

4. MODUL

Društvena reakcija na maloljetničku delinkvenciju

MALOLJETNIČKO PRAVOSUĐE ILI PRAVOSUĐE ZA MALOLJETNIKE

Pojam maloljetničko pravosuđe, ili pravosuđe za djecu, najčešće obilježava sistem zadjecu za koju se tvrdi, ili je utvrđeno da su učinila neko krivično djelo, i sistem koji u načeludefiniše zaštitu i promovisanje prava djeteta na pravedni tretman.

Osnovna karaktertistika maloljetničkog pravosuđa je da se ne bavi samo tretmanom djecekoja su prekršila neku zakonsku odredbu (koja su u sukobu sa zakonom), već se bavi iuzrocima koji dovode do činjenja prestupa, kao i mjerama prevencije takvog ponašanja. Uoblasti maloljetničkog pravosuđa postoje dva osnovna polja djelovanja, i to:

- prevencija i- zaštita.

Prevencija ima za cilj da spriječi da djeca dođu u sukob sa zakonom i na taj način uđu usistem krivičnog pravosuđa. Pretpostavka dobre prevencije je otkrivanje uzroka zbog kojihdjeca čine prestupe i tako krše zakonske norme. Uzroci koji maloljetnike dovode dodelinkventnog ponašanja su vrlo kompleksni, a često su posljedica istovremenog djelovanjaviše faktora koji su vezani za ličnost maloljetnika i socijalne uslove, kao što su siromaštvo,razorena porodica, nedostatak roditeljskog staranja, pritisak vršnjaka, nedostatak obrazovnihustanova, nemogućnost zapošljavanja itd. Za prevenciju uzroka koji dovode do maloljetničkedelinkvencije potreban je niz socijalnih i ekonomskih mjera i intervencija koje će se usmjeritina smanjenje siromaštva, otvaranje radnih mjesta, poboljšanje obrazovanja, pomoć porodici,itd.

Rad na području zaštite usmjeren je prema zaštiti mladih koji su već učinili neko krivičnodjelo i tako došli u sukob sa zakonom. Rad sa ovom populacijom mladih prvenstveno je

22



usmjeren ja njihovom odvraćanju da ponovo krše zakon, i na unapređivanju njihoverehabilitacije i bezbolne reintegracije u društvo.

Programi i projekti koji se koncentrišu na zaštitu, obično uključuju jedan ili više od sljedećihsegmenata:

- zalaganje za pravne reforme, kako bi se osigurala harmonizacija zakonodavstva uzemlji sa međunarodnim standardima i smjernicama o maloljetničkom pravosuđu;

- edukacija i programi usmjereni na veću informiranost o pitanjima maloljetničkogpravosuđa za ključne predstavnike vlasti, organe krivčnog pravosuđa i građanskodruštvo;

- projekti preusmjeravanja, s ciljem odvraćanja djece od ulaska u kažnjivu zonu, irješavanje konflikata u okviru lokalne zajednice;

- zalaganje za striktno provođenje međunarodnih i, tamo gdje je to relevantno,nacionalnih standarda za tretman djece u sistemu krivičnog pravosuđa, kako bi seosigurao odgovarajući tretman maloljetnika, njihova zaštita i priprema za integraciju udruštvo.

Maloljetničko pravosuđe ima za cilj stvaranje, odnosno uspostavljanje pravednog i humanogsistema pravosuđa za djecu koje:

- je zasnovano na pravima djeteta;

- primjenjuje principe restorativnog pravosuđa;

- stavlja najbolji interes djeteta na prvo mjesto;

- fokusirano je na prevenciju kao primarni cilj;

- primjenjuje zatvaranje kao posljednju raspoloživu mjeru i u najkraćem trajanju, vodećiračuna o učiniocima na žrtvu i zajednicu.

Sistem maloljetničkog pravosuđa sačinjavaju brojne komponente i to: osobe koje su u njegauključene, način rada, procedure, objekti itd.

Restorativna pravdaRestorativna pravda, odnosno popravljanja štete nanesene pojedincima, prvenstveno jeusmjerena na zamjenjivanje tradicionalnog pravosudnog sistema.

Najprihvaćeniju definiciju restorativne pravde dao je Marshall. Po njemu, restorativnapravda je proces u kojem se sastaju dvije stranke koje su na bilo koji način dotaknutekrivičnim djelom kako bi našle zajednički odgovor na pitanje posljedica krivičnog djela injegovog učinka na budućnost.Restorativna pravda ima za cilj i zaštitu prava žrtve, odnosnopopravljanje štete koja joj je načinjena i uključenje zajednice u proces nadoknade. Posebnavrijednost restorativne pravde je u tome što maloljetni delinkventi ne ulaze u pravosudnisistem, čime se izbjegava stigmatizacija i neželjene posljedice koje ona donosi.

Starosna granica krivične odgovornosti

23



Starost učinitelja krivičnog djela je bitna komponenta krivične odgovornosti. Suštinaodređivanja granice krivične odgovornosti je u tome da učinitelj krivičnog djela prekoodređene starosne granice može krivično odgovarati, kao i da određena starosna dobzahtijeva i neke zakonom normirane posebnosti krivičnopravnog položaja učinitelja krivičnogdjela.

Određivanje granice krivične odgovornosti zagovara se prvenstveno zbog želje da sezvanično odredi uzrast djeteta do kojeg dijete nije odgovorno za kršenje zakona. Odredbekrivičnog zakona može kršiti svako, bez obzira na starosnu dob, ali istovremeno, svako nijeodgovoran za to kršenje.

U Pekinškim pravilima u Pravilu 4. se kaže: „ U pravnim sistemima koji poznaju pojamminimalnog uzrasta za krivičnu odgovornost maloljetnika, ta granica neće biti vezana zasuviše rani uzrast, imajući u vidu emotivnu, mentalnu i intelektualnu zrelost“.

Krivičnopravni položaj maloljetnikaOrganizacija institucija koje rješavaju konkretne slučajeve maloljetničke delinkvencije svodi

se na sljedeće organizaciono-institucionalne modele:

- Osnivanje posebnih sudova za maloljetnike. Ovi sudovi su potpuno odvojeni odredovnih sudova i imaju kadar koji je specijalizovan za rad sa maloljetnicima.

- Formiranje porodičnih sudova u čijoj su nadležnosti svi problemi koji proističu izporodičnih odnosa. U okviru ovih sudova formiraju se posebna odjeljenja za pitanjavezana za probleme učinjenih krivičnih djela od strane maloljetnika.

- Podjela nadležnosti između sudova i drugih organa van pravosudnog sistema,najčešće socijalnih službi. Na ovaj način se omogućava da se postupak premamaloljetnim učiniteljima krivičnog djela, a zavisno od postojanja određenih uslova,

može voditi pred sudom, ili pred specijalnim organom.

- Formiranje posebnih odjeljenja za maloljetnike u okviru redovnih sudova, ili da ukrivičnom odjeljenju redovnih sudova postoji posebno imenovan sudija koji se bavikrivičnim djelima maloljetnika.

Maloljetni učinitelji krivičnih djela u bosansko-hercegovačkom zakonodavstvu imaju posebankrivično-pravni položaj. Savremeni krivičnopravni status maloljetnih delinkvenata nastao je izuvjerenja da će se kroz izgradnju posebne kriminalne politike prema ovoj kategoriji uspješnijesuzbijati njihovo asocijalno ponašanje.

Svi krivični zakoni u BiH razlikuju 2 kategorije maloljetnika, i to: mlađe (od navršenih 14-16godina života) i starije (od navršenih 16-18 godina života). Pored ove dvije kategorije, krivičnizakoni u BiH poznaju i kategoriju mlađih punoljetnika (od navršenih 18-21 godine života).Osnovni cilj krivičnog zakonodavstva u BiH je pomoć maloljetnom učinitelju krivičnog djela uvaspitanju, prevaspitavanju, i obezbjeđivanju njegovog pravilnog razvoja.U suštini, maloljetničko pravosuđe prvenstveno je usmjereno na mjere koje će biti mjeresocijalizacije bez prinude i ograničavanja slobode. Ovim mjerama se želi pomoći maloljetnikukroz povećanu brigu i nadzor, te otklanjanjem prepreka koje se javljaju u njegovom razvoju.Upravo zbog toga se maloljetničko pravo značajno razlikuje od krivičnog prava koje seprimjenjuje za punoljetne učinitelje krivičnog djela.1. Alternativni oblik reakcije na maloljetničku delinkvenciju

Konvencija o pravim djeteta i drugi međunarodni dokumenti i standardi u oblastimaloljetničke delinkvencije i pravosuđa insistiraju na uvođenju jednog novog, alternativnog

24



modela reakcije na delinkvenciju maloljetnika. Suština ovog modela je da maloljetnik ne ulaziu sistem krivičnog pravosuđa uvijek kada je to moguće, i da primjenom mjera koje ne dovodedo stigmatizacije utječu na maloljetnika da više ne čini krivična djela. Ovaj model se zovediverzioni model ili model preusmjeravanja.

Diverzija daje dobre rezultate naročito kod primarnih učinitelja krivičnih djela, odnosno onihmaloljetnika koji su prvi put učinili krivično djelo. Neki primjeri diverzionih mjera u nekimzemljama obuhvataju:

- opomene od strane policije- posredovanje, pri čemu se koriste obučeni posjednici- savjetovanje, koje obavlja socijalni radnik, te različiti kursevi o životnim vještinama i

sposobnostima.

U Bosni i Hercegovini su u krivično zakonodavstva uvedene vaspitne preporuke, kaoalternativni oblik reakcije na maloljetničku delinkvenciju.

A. Vaspitne preporukeVaspitne preporuke pojavile su se u krivičnom zakonodavstvu kao izraz potrebe i savremenihnastojanja da se prema maloljetnicima primjenjuju alternativni oblici društvene reakcije bezuvođenja u krivični postupak, tzv.diverzioni model. Ove preporuke u prvom redu suusmjerene na pomoć maloljetniku u vaspitanju, prevaspitanju i boljoj socijalnoj integraciji, uzizbjegavanje stigmatizacije.Također, cilj odgojnih preporuka je da se u reagovanju nadelinkventno ponašanje mladih da prednost vansudskim oblicima intervencije u slučajevimagdje se ne radi o teškim krivičnim djelima. Vaspitne preporuke prema maloljetniku možeprimjeniti tužilac ili sudija za maloljetnike. Da bi se vaspitna preporuka primijenila neophodnisu:priznanje krivičnog djela od strane maloljetnika i njegova izražena spremnost zapomirenje sa oštećenim

Svrha vaspitnih preporuka je da se ne pokreće krivični postupak, te da se primjenom ovihpreporuka utječe na maloljetnika da ubuduće ne čini krivična djela.

Vrste vaspitnih preporuka

U skladu sa krivičnim zakonima u BiH postoje sljedeće vaspitne preporuke:

1. lično izvinjenje oštećenom,2. naknada štete oštećenom,3. redovno pohađanje škole,4. rad u korist humanitarne organizacije ili lokalne zajednice,5. prihvatanje odgovarajućeg zaposlenja,

6. smještaj u drugu porodicu, dom ili ustanovu,7. liječenje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi,8. posjećivanje vaspitnih, obrazovnih, psiholoških i drugih savjetovališta.

Izbor vaspitnih preporukaKod izbora preporuka tužilac ili sudija za maloljetnike uzeće u obzir sveukupne interesemaloljetnika ili oštećenog. Pri tome će se posebna pažnja posvetiti da se primjenjenimvaspitnim preporukama ne dovede u pitanje redovno školovanje maloljetnika ili njegov rad.Vaspitne preporuke mogu trajati najviše godinu dana, i u toku njihovog izvršavanja mogu sezamijeniti drugom vaspitnom preporukom ili ukinuti. Izbor i primjena vaspitnih preporuka vršise u saradnji sa roditeljem/starateljem i organom starateljstva, odnosno centrom za socijalnirad.

Izvršenje vaspitnih preporuka

25



U izvršenju vaspitnih preporuka postoji dosta teškoća. 70% anketiranih tužitelja na područjuFBiH u četverogodišnjem periodu, od kada su vaspitne preporuke zakonom predviđene, nijeizreklo vaspitnu preporuku. Tužitelji i sudije imaju pozitivan stav prema vaspitnimpreporukama, ali naglašavaju da se vaspitne preporuke ne izriču zbog nedostatka razrađenihproceduralnih uputstava i potrebne infrastrukture za njihovo provođenje.

Jedna od teškoća provođenja vaspitnih preporuka je što zakon nije precizno definisaosprovođenje ovih preporuka, što nije razrađena metodologija njihove primjene i što centri zasocijalni rad nisu dobili potrebna uputstva i edukaciju. Posljedica ovih nedostataka ječinjenica da centri za socijalni rad nikada nisu bili uključeni u provođenje ove2. Krivične sankcije prema maloljetnim delinkventima

Maloljetnim učiniteljima krivičnih djela prema važećim krivičnim zakonima u Bosni iHercegovini mogu se izreći sljedeće krivične sankcije: vaspitne mjere, kazna maloljetničkogzatvora i mjere bezbjednosti.Maloljetniku koji je u vrijeme izvršenja krivičnog djela navršio 14,a nije navršio 16 godina života (mlađi maloljetnik) mogu se izreći samo vaspitne mjere.

Maloljetniku koji je u vrijeme izvršenja krivičnog djela navršio 16, a nije navršio 18 godinaživota (stariji maloljetnik), mogu se izreći vaspitne mjere pod uslovima predviđenim krivičnimzakonom, a izuzetno mu se može izreći kazna maloljetničkog zatvora.

Maloljetniku se mogu izreći i mjere bezbjednosti pod uslovima koje predviđa krivični zakon.Maloljetniku se ne mogu izreći sudska opomena ili uslovna osuda.U BiH kaznamaloljetničkog zatvora je krivična sankcija koja se izriče samo izuzetno i to starijimmaloljetnicima, uzrasta od 16 do 18 godina života.

A. Vaspitne mjereVaspitne mjere se u prvom redu izriču radi pružanja zaštite i pomoći maloljetnim učiniteljimakrivičnog djela, vršenjem nadzora nad njima, njihovim stručnim osposobljavanjem i razvojem

njihove lične odgovornosti, sa osnovnim ciljem da se obezbijedi njihovo vaspitanje,prevaspitanje i pravilan razvoj.

Okolnosti koje se moraju uzeti u obzir su: uzrast maloljetnika, stepen njegove duševnerazvijenosti, njegova psihička svojstva, sklonosti, motivi zbog kojih je izvršio krivično djelo,porodične prilike i sredina u kojoj živi, da li je ranije dolazio u sukob sa zakonom i da li mu jeizircana neka od vaspitnih mjera ili kazna maloljetničkog zatvora ako se radi o starijemmaloljetniku.

Vaspitne mjere su grupisane po svojoj težini u tri osnovne kategorije:

1.) Disciplinske mjere,

2.) Mjere pojačanog nadzora i3.) Zavodske mjere.

1. Disciplinske mjereDisciplinske mjere su prvenstveno vaspitnog karaktera, i poduzimaju se prema maloljetnomučinitelju krivičnog djela prema kojem nije potrebno preduzimati trajnije mjere vaspitanja,odnosno prema osobi čije ponašanje nije posljedica većeg stepena vaspitne zapuštenosti.Upogledu vrste disciplinskih mjera postoje određene razlike u KZ BiH i KZ FBiH u odnosu naKZ RS. Tako KZ BiH i KZ FBiH imaju samo jednu disciplinsku mjeru: upućivanje udisciplinski centar. U KZ RS postoje dvije disciplinske mjere, i to: ukor i upućivanje udisciplinski centar. U KZ FBiH koji je važio do 2003.godine, odnosno do stupanja na snagunovog KZ FBiH, postojala je disciplinska mjera ukora koja se često primjenjivala

26



a.) Ukor predstavlja najlakšu vaspitnu mjeru i sastoji se u prijekoru maloljetnika zbogučinjenog krivičnog djela i opomeni da ubuduće ne vrši krivična djela. Sudski ukor se izriče uslučajevima kada prema maloljetniku nije potrebno preduzimati trajnije mjere prevaspitanja, akada je sredina u kojoj živi maloljetnik takva da ga iz nje ne treba izdvajati, jer ne vršikriminogeni uticaj. Osnovni cilj ove disciplinske mjere jeste da se maloljetnom učiniteljukrivičnog djela u prvom redu ukaže na cjelokupnu štetnost njegovog postupka kao i naposljedice koje mogu proizaći ako se krivično djelo ponovi, prvenstveno u smislu izricanjadrugih krivičnih sankcija. Ukor se može izreći svakom maloljetniku za koga se ocijeni da ćese ovom mjerom postići željeni cilj, bez obzira da li se radi o mlađem ili starijem maloljetniku ivrsti učinjenog krivičnog djela.Pri izricanju ove mjere veoma je važno da se maloljetnikuobavezno ukaže na štetnost postupka kako po njega samog tako i po društvo u cjelini. Upraksi u RS ova mjera se često izriče, posebno primarnim učiniteljima krivičnog djela, jer nezahtijeva angažman nijedne institucije u njenom provođenju. Praksa pokazuje da se ovamjera često izricala i u FBiH do 2003.godine, kada je stupanjem na snagu novog Krivičnogzakona ova mjera izbačena.

b.) Upućivanje u disciplinski centar za maloljetnike

Sud će izreći vaspitnu mjeru upućivanja u disciplinski centar za maloljetnike kada je potrebnoda se odgovarajućim kratkotrajnim mjerama utječe na ličnost i ponašanje maloljetnogučinitelja krivičnog djela. Iako je boravak u disciplinskom centru kratkotrajan, treba bitiusmjeren na pedagoški i socijalni rad sa maloljetnikom. Trajanje ova mjere je ograničeno.

Tako sud može uputiti maloljetnika u disciplinski centar za maloljetnike:

- na određen broj sati tokom dana blagdana, ali najviše četiri uzastopna danablagdana,

- na određeni broj sati tokom dana, ali najduže u trajanju do jednog mjeseca,

- na neprekidni boravak tokom određenog broja dana, ali ne duže od dvadeset dana.

Pri odlučivanju koji će oblik ove vaspitne mjere primjeniti, odnosno izreći, sud mora da vodiračuna o školskim i drugim obavezama maloljetnika, odnosno da zbog njenog izvršenjamaloljetnik ne izostane s redovne školske nastave ili posla.

2. Vaspitne mjere pojačanog nadzoraMjere pojačanog nadzora izriču se maloljetnicima prema kojim treba preduzeti trajnije mjerevaspitanja, prevaspitanja ili liječenja. Krivičnim zakonima u Bosni i Hercegovini predviđenesu tri vaspitne mjere pojačanog nadzora:

a.) Pojačan nadzor roditelja, usvojitelja ili staratelja;b.) Pojačan nadzor u drugoj porodici;c.) Pojačan nadzor organa socijalne zaštite.

a.) Pojačan nadzor roditelja, usvojitelja ili starateljaMjera pojačanog nadzora od strane roditelja, usvojitelja ili staratelja može se izreći u onimslučajevima u kojima je maloljetnik učinio krivično djelo jer su roditelj, usvojitelji ili starateljpropustili da vrše nadzor nad maloljetnikom, a pri tom su u mogućnosti da vršenadzor.Shodno zakonskim odredbama za primjenu ove vaspitne mjere odlučujuće su dvijeokolnosti, i to:

- postojanje krivičnog djela koje je učinio maloljetnik zbog njegove vaspitnezapuštenosti, koja je posljedica nedovoljne brige i nadzora nad njegovimponašanjem,

27



- i mogućnost roditelja, usvojitelja ili staratelja da, i pored prethodno propuštenognadzora i brige, ubuduće vrše nadzor nad maloljetnikom.

Izricanjem ove mjere maloljetnik ostaje u svojoj porodici, a najznačajniju ulogu u izvršenjuove mjere preuzima roditelj, usvojitelj ili staratelj.

b.) Pojačan nadzor u drugoj porodiciAko roditelji, usvojitelj ili staratelj nisu u mogućnosti da maloljetnika pojačano nadziru ili akose od njih takav nadzor ne može opravdano očekivati, sud će maloljetniku izreći vaspitnumjeru pojačanog nadzora u drugoj porodici koja je voljna da primi maloljetnika i koja imamogućnosti da ga pojačano nadzire.

Dakle, izricanjem ove mjere maloljetnik koji je izvršio krivično djelo predaje se drugoj porodicida nad njim vrši pojačan nadzor. Porodica u koju se smješta maloljetnik može biti svakaporodica, tako da u obzir mogu doći i srodničke i nesrodničke porodice. Najvažnije je da ovaporodica želi primiti maloljetnika i da je u mogućnosti da nad njim vrši pojačan nadzor.Izbor porodice u koju će se smjestiti maloljetnik, sud vrši na osnovu prethodno sprovedenog

ispitivanja ličnosti maloljetnika i socio-psihološke strukture porodice, a u cilju ostvarivanjapravilnog prevaspitavanja i pravilnog razvoja maloljetnika.Za vrijeme izvršenja ove mjere maloljetniku se obezbjeđuje održavanje veze s porodicom,ukoliko sud na prijedlog organa starateljstva drugačije ne odluči. Izvršenje vaspitne mjerepojačanog nadzora u drugoj porodici obustavit će se kad roditelji, usvojitelj ili staratelj steknumogućnost da maloljetnika pojačano nadziru, ili kada prema rezultatu prevaspitanja prestanepotreba za pojačanim nadzor

c.) Pojačan nadzor nadležnog organa socijalne zaštiteMjeru pojačanog nadležnog organa socijalne zaštite sud izriče ako roditelji, usvojitelj ilistaratelj nisu u mogućnosti pojačano nadzirati maloljetnika, a ne postoje ni uslovi za izricanjevaspitne mjere pojačanog nadzora u drugoj porodici. Primjenom ove mjere maloljetnik i dalje

ostaje da živi u svojoj porodici, a pojačan nadzor nad njim vrši ovlaštena osoba nadležnogorgana socijalne zaštite.

Ovlaštena osoba nadležnog organa socijalne zaštite brine se o školovanju maloljetnika,njegovom zaposlenju, odvajanju iz sredine koja na njega štetno utječe, potrebnom liječenju isređivanju prilika u kojima živi.Organ starateljstva preuzima ulogu roditelja, usvojitelja ilistaratelja koji nisu u mogućnosti da vrše pojačan nadzor nad maloljetnikom, a ne postojeuslovi da se maloljetnik preda drugoj porodici radi pojačanog nadzora. Izricanjem pojačanemjere nadležnog organa starateljstva ne znači da su roditelji, usvojitelj ili staratelj lišeni svijihroditeljskih prava, jer ih oni i dalje vrše.

Za izvršenje vaspitne mjere pojačnog nadzora organa socijalne zaštite nadležan je organ

socijalne zaštite na čijem području maloljetnik ima prebivalište. Pojačan nadzor nadležnogorgana socijalne zaštite može trajati najmanje jednu, a najviše tri godine.

Posebne obaveze uz mjere pojačanog nadzora

Sud može maloljetniku da odredi naročito ove obaveze:

- da se lično izvine oštećenom,- da izmiri štetu u okviru sopstvenih mogućnost,- da redovno pohađa školu,- da se osposobljava za zanimanje koje odgovara njegovim sposobnostima i

sklonostima,- da se uzdržava od uživanja alkoholnih pića i opojnih droga,- da posjećuje odgovarajuću zdravstvenu ustanovu ili savjetovalište i

28



- da se ne druži sa osobama koje na njega štetno utječu.

Navedene obaveze se mogu izreći maloljetniku pri izricanju bilo koje mjere pojačanognadzora. U suštini svrha ovih obaveza nije samo u tome da drugi pojačaju nadzor nadmaloljetnikom koji je učinio neko krivično djelo, već da i ona sam ubuduće povede višeračuna o svom ponašanju kako ne bi ponovo učinio neko krivično djelo.3. Zavodske vaspitne mjereZavodske vaspitne mjere su krivične sankcije institucionalnog karaktera, jer podrazumijevajusmještaj maloljetnog učinitelja krivičnog djela u odgovarajuću ustanovu u kojoj će on ostatiodređeno vrijeme.

Krivičnim zakonima u BiH ustanovljena su tri modaliteta zavodskih vaspitnih mjera, i to:

a.) Upućivanje u vaspitnu ustanovu,b.) Upućivanje u vaspitno-popravni dom,c.) Uoućivanje u drugu ustanovu za osposobljavanje.

a.) Upućivanje u vaspitnu ustanovuSud će uputiti u vaspitnu ustanovu maloljetnika nad kojim treba obezbijediti vršenje trajnognadzora od strane stručnih vaspitača u ustanovi za vaspitanje maloljetnika. Ova mjera seizvršava u ustanovi koja je određena za tu namjenu. U ovoj ustanovi maloljetnik ostajenajmanje šest mjeseci, a najviše tri godine. Po izricanju ove mjere sud neće odrediti njenotrajanje, već će o tome naknadno odlučiti, kako je to regulisano zakonom.

Mjera upućivanja u vaspitnu ustanovu izirče se maloljetnim učiniteljima krivičnih djela čije sevaspitanje i prevaspitanje zbog različitih razloga ne može postići u sredini u kojoj su do tadaživjeli.

Ova mjera ima dva osnovna polazišta: krivičnopravni osnov, odnosno socijalni i porodično-

pravni osnov. Po prvom osnovu, ova vaspitna mjera se može izreći krivično-odgovornimmaloljetnicima kojima je potreban stalni nadzor od stran stručnih lica. Po drugom osnovudaje se mogućnost organima socijalne zaštite (organima starateljstva) da i djecu do 14godina života, koja nisu krivično odgovorna, a koja su učinila krivična djela, kao i djecu iomladinu čiji je razvoj već godinama ugrožen i devijantan, smjeste u ovakav tip ustanove. Poprijemu u vaspitnu ustanovu, maloljetnik se raspoređuje u odgovarajuću vaspitnu grupu,zavisno od uzrasta, završenog razreda škole, psiho-tjelesnih svojstava i stepena njegovevaspitne zapuštenosti. Ova vaspitna grupa obuhvata najviše 10 maloljetnika i ima posebnogvaspitača.

b.) Upućivanje u vaspitno-popravni dom

Maloljetnika prema kome treba primjeniti pojačane mjere prevaspitanja sud će uputiti uvaspitno-popravni dom za maloljetne učinitelje krivičnih djela. Shodno zakonskoj regulativiupućivanje u vaspitno-popravni dom je mjera koja se može izreći samo maloljetnimučiniteljima krivičnih djela prema kojima je neophodno primjeniti mjere prevaspitanja, zbogvećeg stepena vaspitne zapuštenosti, kao i potrebe njihovog izdvajanja iz sredine u kojojžive.

Iz zakonom propisanih uslova za izvršenje ove mjere nema jasnog razgraničenja kad seprimjenjuje vaspitna mjera upućivanja u vaspitnu ustanovu, a kad upućivanje u vaspitno-popravni dom. Ipak, kod mjere upućivanja u vaspitno popravni dom naglašeno je da kodmaloljetnika treba primjeniti pojačane mjere prevaspitanja, dok se kod mjere upućivanja uvaspitnu ustanovu naglašava da nad maloljetnikom treba obezbijediti vršenje stalnognadzora od strane stručnih vaspitača.

29



Kod mjere upućivanja u vaspitno-popravni dom naglašeno je da kod maloljetnika trebaprimijeniti pojačane mjere prevaspitanja, dok se kod mjere upućivanja u vaspitnu ustanovunaglašava da nad maloljetnikom treba obezbijediti vršenje stalnog nadzora od stranestručnih vaspitača.

Vaspitna mjera upućivanja u vaspitnu ustanovu se po pravilu izvršava u ustanovi socijalnezaštite za vaspitanje djece i omladine, a u koju se mogu smjestiti i djeca koja nisu učinilakrivična djela. Međutim, vaspitna mjera upućivanja u vaspitno-popravni dom izvršava se unamjenskoj ustanovi, i u nju se upućuju isključivo maloljetnici koji su učinili neko krivičnodjelo i prema kojima se moraju primjeniti pojačane mjere vaspitanja.

U vaspitno-popravnom zavodu maloljetnicima se osigurava osnovno i srednje obrazovanje, stim da mogu sticati stručne kvalifikacije i izvan zavoda, a može im se omogućiti i vanrednoškolovanje i stručno osposobljavanje. Kvalifikacije koje maloljetnici stiču u vaspitno-popravnim zavodima, za vrijeme izvršenja vaspitne mjere, imaju istu važnost kao ikvalifikacije koje se stiču u odgovarajućim školama i radionicama izvan vaspitno-popravnogzavoda. U svjedočanstvu o stečenom obrazovanju ne smije biti navedeno da je stečeno u

vaspitno-popravnom zavodu.U vaspitno-popravnom domu maloljetnik ostaje od 1 do 5 godina. Pri izricanju ove mjere sudneće odrediti njeno trajanje već će o tome naknadno odlučiti, a u skladu sa zakonom. UBosni i Hercegovini trenutno nema ni jedne ustanove ove vrste.

c.) Upućivanje u drugu ustanovu za osposobljavanjePrema maloljetniku ometenom u psihičkom ili fizičkom razvoju sud može, umjesto upućivanjau vaspitnu ustanovu ili vaspitno-popravni dom, izreći mjeru upućivanja u drugu ustanovu radiosposobljavanja. Maloljetnik ostaje u ustanovi za osposobljavanje dok je to potrebno radinjegovog liječenja ili osposobljavanja, a kad maloljetnik postane punoljetan, ponovo će seispitati potreba njegovog daljeg zadržavanja u ovoj ustanovi.

Vaspitna mjera upućivanja u drugu ustanovu za osposobljavanje je specijalna zavodskavaspitna mjera, koja se izriče malojletnim učiniteljima krivičnog djela kod kojih postojiporemećaj ili zaostalost u psihičkom ili fizičkom razvoju.Tako se ova mjera može izreći maloljetnim učiniteljima krivičnog djela kod kojih postoji velikooštećenje sluha, vida, kod kojih je psihički razvoj znatno zaostao, ili kod kojih postoje izrazitiznaci duševne poremećenosti.

Upućivanje u drugu ustanovu za osposobljavanje je specifična zavodska mjera kojoj nijeodređeno vrijeme trajanja. Maloljetnik u ovoj ustanovi ostaje sve do svog potpunog izlječenjaili osposobljavanja, jer je cilj ove mjere da se kod maloljetnika otklone ili ublaže fizički ilipsihički nedostaci.

Obustava izvršenja i izmjena odluke o vaspitnim mjeramaKad se poslije donošenja odluke kojom je izrečena mjera pojačanog nadzora ili zavodskamjera pojave okolnosti kojih nije bilo u vrijeme donošenja odluke, ili se za njih nije znalo, aone bi bile od utjecaja na donošenje odluke, izvršenje izrečene mjere može se obustaviti ilise izrečena mjera zamijeniti drugom mjerom pojačanog nadzora ili zavodskom mjerom.

U pogledu zavodskih mjera obustavljanje od izvršenja ili zamjenjivanje drugom mjeromvršiće se uz sljedeća ograničenja:

- Mjera upućivanja u vaspitnu ustanovu prije isteka roka od 6 mjeseci ne može seobustaviti od izvršenja, a do isteka ovog roka se može zamijeniti samo upućivanjemmaloljetnika u vaspitno-popravni dom ili drugu ustanovu za osposobljavanje.

30



- Mjera upućivanja u vaspitno-popravni dom prije isteka roka od jedne godine ne možese obustaviti od izvršenja, a do isteka ovog roka se može zamijeniti samoupućivanjem maloljetnika u vaspitnu ustanovu ili drugu ustanovu za osposobljavanje.

Mjera upućivanja u vaspitnu ustanovu, odnosno mjera upućivanja u vaspitno-popravni dommože se obustaviti od izvršenja ili zamijeniti nekom drugom mjerom i prije isteka prethodnopomenutih rokova ako posebne okolnosti koje se odnose na ličnost maloljetnika očiglednopokazuju da je postignuta svrha ovih mjera.

Ponovno odlučivanje o vaspitnim mjeramaU skladu sa krivičnim zakonima u BiH ponovno odlučivanje o vaspitnim mjerama predviđeno je u sljedećim slučajevima:Ako je od pravosnažnosti odluke kojom je izrečena mjerapojačanog nadzora ili zavodska mjera proteklo više od jedne godine, a izvršenje nijezapočeto, sud će ponovo odlučiti o potrebi izvršenja izrečene mjere. Pri tom sud možeodlučiti da se ranije izrečena mjera izvrši, ili ne izvrši ili se zamijeni nekom drugom mjerom.

Dejstvo kazne na vaspitne mjere

Ako za vrijeme trajanja vaspitne mjere sud izrekne starijem maloljetniku kaznu maloljetničkogzatvora, ova mjera prestaje kad maloljetnik započne izdržavanje zatvorske kazne.

Ako za vrijeme trajanja vaspitne mjere sud izrekne punoljetnoj osobi kanzu maloljetničkogzatvora ili kaznu zatvora najmanje godinu dana, vaspitna mjera prestaje kada ova osobazapočne izdržavanje kazne. Ako za vrijeme trajanja vaspitne mjere sud izrekne punoljetnojosobi kaznu zatvora u kraćem trajanju od jedne godine, sud će u presudi odlučiti da li će sepo izdržanoj kazni nastaviti izvršenje izrečene vaspitne mjere i da li će se ta mjera ukinuti.

Evidencija o izrečenim vaspitnim mjerama

Evidenciju o izrečenim vaspitnim mjerama vode nadležni organi socijalne zaštite na osnovu

propisa koje donosi organ nadležan za poslove socijalne zaštite u Federaciji BiH. U RS ovuevidenciju vode nadležni organi socijalnog staranja na osnovu propisa koje donosi ministar zdravlja.

Zakon dozvoljava da se podaci o izrečenim vaspitnim mjerama mogu dati samo sudu,tužiteljstvu, organima unutrašnjih poslova i organima socijalne zaštite u vezi s krivičnimpostupkom koji se vodi protiv osoba kojima su izrečene vaspitne mjere.

B. MALOLJETNIČKI ZATVOR

Kažnjavanje starijih maloljetnikaU skladu sa krivičnim zakonima u Bosni i Hercegovini kazniti se može samo krivično

odgovoran stariji maloljetnik (16 do 18 godina života) koji je učinio krivično djelo za koje jezakonom propisana kazna teža od 5 godina, a zbog teških posljedica djela i visokog stepenakrivične odgovornosti ne bi bilo opravdano izreći vaspitnu mjeru. Jedna od krivičnih sankcijakoja se može izreći starijem maloljetniku, učinitelju krivičnog djela, je kazna maloljetničkogzatvora. Kazna malojletničkog zatvora ne može se izreći mlađem maloljetniku.

Da bi se izrekla kazna maloljetničkog zatvora u zakonu se traži nekoliko uslova, i oni sukumulativno postavljeni:

- Prvi uslov se odnosi na starost maloljetnika. Zakonom je dozvoljeno izricanje kaznemaloljetničkog zatvora samo maloljetnom učinitelju krivičnog djela koji je navršio 16 godinaživota, a nije navršio 18 godina.

- Drugi uslov odnosi se na težinu učinjenog krivičnog djela. To znači da se kazna

31



maloljetničkog zatvora može izreći starijem maloljetniku u slučaju da je učinio krivično djeloza koje je zakonom propisana kazna zatvora teža od 5 godina.

- Treći uslov odnosi se na krivičnu odgovornost. To znači da stariji maloljetnik koji jeučinio krivično djelo za koje je propisana kazna teža od 5 godina mora biti krivičnoodgovoran.

Kod utvrđivanja krivične odgovornosti maloljetnika uvijek se procjenjuje, s obzirom na opštekarakteristike ličnosti maloljetnika, njegova sposobnost da shvati značaj svoga djela i daupravlja svojim postupcima. Kazna maloljetničkog zatvora ne može biti kraća od jedne niduža od deset godina, a izriče se na pune godine ili na pola godine.

Izvršenje kazne maloljetničkog zatvora

Pitanja vezana za izvršenja kazne maloljetničkog zatvora regulisana su Krivičnim zakonom, iZakonom o izvršenju krivičnih (i prekršajnih) sankcija. Osnovna svrha izvršenja kaznemaloljetničkog zatvora je da osuđeni maloljetnici tokom izdržavanja kazne, kroz sistem

savremenih vaspitnih mjera, usvoje društveno prihvatljive vrijednosti u cilju lakšeguključivanja u uslove života na slobodi i da se ponašaju u skladu sa zakonom, te daispunjavaju građanske dužnosti.

Kaznu maloljetničkog zatvora osuđeni maloljetnici izdržavaju u posebnim ustanovama ili uposebnim odjeljenjima za maloljetnike u ustanovama, u kojima mogu ostati do navršene 23godine života, a ako do tada ne budu izdržavali kaznu, uputit će se u ustanovu u kojojpunoljetne osobe izdržavaju kanzu zatvora.

Izuzetno u ustanovi za maloljetnike, odnosno u posebnom odjeljenju za maloljetnike, možeostati osoba koja je navršila 23 godine života, ako je to potrebno zbog završetka njenogškolovanja ili stručnog osposobljavanja, ali najduže do navršenih 25 godina života. Ako se

nalaze u posebnom odjeljenju, osuđene maloljetne osobe moraju imati odvojene prostorijeza boravak od ostalih osuđenih osoba. Za osuđene maloljetnike i mlađe punoljetne osobekoje nemaju završenu osnovnu školu, ustanova je obavezna organizovati nastavu u ciljusticanja osnovnog obrazovanja i nastavu za stručno obrazovanje i osposobljavanje osuđenih,a u skladu sa propisima o osnovnom i srednjem obrazovanju.

Osuđene osobe, nakon što završe određenu školu ili steknu kvalifikaciju, u ustanovi dobijajusvijedočanstvo, a iz njega se ne smije vidjeti da je opšte ili stručno obrazovanje stečeno uustanovi, radi izbjegavanja stigmatizacije i neželjenih posljedica. Za vrijeme izdržavanjakazne maloljetničkog zatvora maloljetna osoba, koja je sposobna za rad, može raditi ukolikona to pristane. Svrha ovog rada je da osuđene osobe steknu, odnosno održe svoje radnesposobnosti, radne navike i stručno znanje, koje će doprinijeti lakšem i kvalitetnijem

uključivanju u zajednicu nakon izdržane kazne.

Zakonom je ustanovljeno da se osuđenim maloljetnicima ne može ograničiti dopisivanje saroditeljima i drugim bliskim srodnicima.

Kriteriji za upućivanje osuđenih osoba na izdržavanje kazne maloljetničkog zatvora

Kriteriji na osnovu kojih se osuđena osoba upućuje na izdržavanje kazne zatvora su: spol,životna dob, dužina izrečene kazne, ranije izdržavanje kazne zatvora i mjesto prebivališta,odnosno boravišta osuđene osobe. U Federaciji Bosne i Hercegovine pravomoćno osuđenimaloljetnici muškog spola upućuju se na izdržavanje kazne u Kazneno-popravni zavodzatvorenog tipa u Zenici.

32



Pravomoćno osuđene maloljetne osobe ženskog spola upućuju se na izdržavanje kaznemaloljetničkog zatvora u posebno odjeljenje Kazneno-popravnog zavoda poluotvorenog tipau Tuzli i Mostaru, a do otpočinjanja sa radom Kazneno-popravnog zavoda za žene uLjubuškomIzricanje maloljetničkog zatvora i vaspitnih mjera u sticaju

Za izvršenje više krivičnih djela u sticaju maloljetnom učinitelju krivičnih djela sud izriče samo jednu vaspitnu mjeru ili kaznu maloljetničkog zatvora kad su ispunjeni zakonski uslovi zaizricanje te kazne i kad sud nađe da je treba izreći.Tako na primjer, ako sud nađe da bi zaneko djelo u sticaju starijeg malojetnika trebalo kazniti, a da bi za druga krivična djela trebaloizreći vaspitne mjere, za sva krivična djela u sticaju sud će izreći samo kaznu maloljetničkogzatvora.

Zastarjelost izvršenja kazne maloljetničkog zatvora

Izvršenje kazne maloljetničkog zatvora zastarjeva, što znači da se kazna maloljetničkog nemože izvršiti ako su protekli određeni rokovi.

U skladu sa odredbama zakona kazna maloljetničkog zatvora se ne može izvršiti kad oddana pravosnažnosti presude kojom je kazna izrečena protekne:

- deset godina od osude na maloljetnički zatvor preko pet godina,- pet godina od osude na maloljetnički zatvor preko tri godine,- tri godine od osude na maloljetnički zatvor do tri godine.

C. MJERE BEZBJEDNOSTI

Osnovna svrha izricanja mjera bezbjednosti je otklanjanje stanja ili uslova koji mogu utjecati

da učinitelj krivičnog djela i ubuduće čini krivična djela.

U mjere sigurnosti koje se mogu izreći maloljetnicima spadaju:

- obavezno psihijatrijsko liječenje;- obavezno liječenje od ovisnosti;- lišenje predmeta.

Zakonom je predviđeno da se sigurnosna mjera liječenja od ovisnosti ne može izreći uzdisciplinsku mjeru. Sigurnosna mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja izriče se učiniteljukrivičnog djela koji je krivično djelo učinio u stanju bitno smanjene uračunljivosti, odnosnosmanjene uračunljivosti, ako postoji opasnost da bu uzroci takvog stanja mogli i ubuduće

djelovati na učinitelja da učini novo krivično djelo.

Sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti može se izreći učinitelju krivičnog djelakoji je krivično djelo učinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti ili opojnih droga, akopostoji opasnost da će zbog te ovisnosti i ubuduće činiti krivična djela. Sigurnosna mjeraoduzimanja predmeta izriče se učinitelju krivičnog djela pod uslovom da su predmetiupotrijebljeni ili su bili namijenjeni za izvršenje krivičnog djela ili su nastali izvršenjemkrivičnog djela ako su svojina učinitelja.

Izricanje krivičnopravnih sankcija punoljetnim osobama za krivična djela koja suučinile kao maloljetniciU praksi se sudovi susreću sa krivičnim predmetima u kojima se kaoučinitelj krivičnih djela pojavljuju punoljetne osobe, koje su krivična djela učinile kaomaloljetnici. U pogledu suđenja i izricanja krivičnih sankcija ovim osobama postoje vrloprecizna zakonska određenja. Tako se punoljetnoj osobi, koja je navršila dvadeset i jednu

33



godinu života, ne može suditi za krivično djelo koje je učinila kao mlađi maloljetnik.Punoljetnoj osobi, koja u vrijeme suđenja nije navršila dvadeset jednu godinu života, možese suditi samo za krivična djela s propianom kaznom zatvora težom od 5 godina.

Dakle, punoljetnoj osobi koja je krivično djelo učinila kao mlađi maloljetnik (između 14 i 16godina života) može se suditi za to djelo samo ako su ispunjena dva uslova. Prvi se odnosina starosnu granicu, jer ova osoba ne može biti starija od 21 godine života. Drugi uslov seodnosi na težinu učinjenog krivičnog djela, jer ova osoba mora da bude krivično gonjena zadjela za koja je propisana kazna teža od 5 godina zatvora.

Za krivično djelo koje je učinila kao stariji maloljetnik, punoljetnoj osobi se može izrećiodgovarajuća zavodska vaspitna mjera, a pod zakonom propisanim uslovima koji se odnosena kaznu maloljetničkog zatvora. Dakle, u pogledu suđenja punoljetnoj osobi za djela koja jeučinila kao stariji maloljetnik (između 16 i 18 godina života) zakon ne predviđa nikakveuslove. To znači da se, ukoliko nije nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja, ovim osobamamože suditi za svako djelo i bez obzira na njihovu starost.

Jedino ograničenje postoji u izboru krivičnih sankcija, jer se punoljetnim osobama, za djelakoja su učinili kao stariji maloljetnici, može izreći samo neka od zavodskih vaspitnih mjera, apod uslovima koje propisuju krivični zakoni u BiH i kazna maloljetničkog zatvora.

Zakon dozvoljava da u izuzetnim okolnostima punoljetnoj osobi, koja je u vrijeme suđenjanavršila 21 godinu života, sud može umjesto kazne maloljetničkog zatvora izreći kaznuzatvora ili uslovnu osudu. Kazna zatvora izrečena u ovo slučaju ima isti pravni učinak kao ikazna maloljetničkog zatvora u pogledu rehabilitacije, brisanja osude i pravnih posljedicaosude.

Izricanje vaspitnih mjera mlađim punoljetnim osobama

Naše krivično zakonodavstvo pored dvije osnovne kategorije maloljetnih i punoljetnihučinitelja krivičnih djela, razlikuje i treću kategoriju ovih osoba, a to su mlađe punoljetneosobe starosti između 18 i 21 godinu života. Ova kategorija je ustanovljena prvenstvenozbog potrebe da se granica između maloljetnih i punoljetnih osoba učini fleksibilnijom i na tajnačin stvore zakonske mogućnosti da se prema mlađim punoljetnim osobama moguprimjeniti pojedine krivične sankcije koje se izriču maloljetnim delinkventima, iako su krivičnadjela učinili kao punljetne osobe.

Punoljetnim osobama koje su učinile krivično djelo, mogu se izreći zavodske vaspitne mjereako su ispunjena dva uslova. Prvi uslov odnosi se na starosnu dob učinitelja, a drugi naostvarivanje svrhe zavodske vaspitne mjere. Zakonom je dozvoljeno izricanje zavodskihvaspitnih mjera samo punoljetnim osobama koje u vrijeme suđenja nisu navršile 21 godinu

života ukoliko sud smatra da se ovom krivičnom sankcijom može postići svrha koja bi seostvarila kaznom.

Vaspitna mjera izrečena mlađoj punoljetnoj osobi koja je učinila krivično djelo može trajatinajviše dok ne navrši 23 godine života.

Efikasnost primjene izrečenih mjera

Prema raspoloživim podacima u Bosni i Hercegovini nema sveobuhvatne efikasnostiizrečenih mjera, odnosno krivičnih sankcija prema maloljetnim delinkventima. Naime, postojesporadični slučajevi evaluacije ovih mjera, odnosno njihovog djelovanja na promjenuponašanja maloljetnika. Ove procjene najčešće rade stručnjaci centra za socijalni rad koji suuključeni u izvršenje neke od mjera koje je izrekao sud.

34



OSNOVNE KARAKTERISTIKE KRIVIČNOG POSTUPKA PREMA MALOLJETNICIMA

Osnovne karakteristike krivičnog postupka prema maloljetnicima:

• postupak se primjenjuje prema osobama koje su učinile krivično djelo kaomaloljetnici, a u vrijeme pokretanja postupka, odnosno suđenja, nisu navršile 21godinu života;

• ako se u toku postupka utvrdi da maloljetnik, nije napunio 14 godina života, uvrijeme izvršenja krivičnog djela postupak će se obustaviti i o tome će bitiobaviješten organ starateljstva;

• maloljetniku se ne može suditi u odsustvu;• prema maloljetniku se mora obazrivo postupati i pritom voditi računa o

duševnoj razvijenosti, osjetljivosti i ličnim svojstvima maloljetnika;• maloljetnik mora imati branitelja od početka i tokom cijelog postupka;• ako maloljetnik ne razumije jezik na kome se vodi krivični postupak, sud će

angažovati prevodioca;• za maloljetnike se provodi pripremni postupak, umjesto istrage koja se provodi

kada se radi o punoljetnim osobama. Pripremni postupak vodi sudija zamaloljetnike, koji je naročito važna osoba u ovom postupku;

• prvo se usmjerava pažnja na maloljetnika kao osobu, pa tek na njegovokrivično djelo;

• postupak prema maloljetnicima je tajan- javnost je uvijek isključena;• u toku postupka organ socijalnog staranja ima veliku ulogu. Organ

starateljstva ima pravo da se upozna s tokom postupka, da u toku postupkastavlja prijedloge i da ukazuje na činjenice i dokaze koji su važni za donošenjepravilne odluke

• pritvor se određuje samo izutetno i traje kraće nego u redovnom postupku(maksimalno 9 mjeseci);

• postupak je hitan;• primjena načela oportuniteta- za krivična djela sa propisanom kaznom zatvora

do tri godine ili novčanom kaznom, tužitelj može odlučiti da neće zahtijevatipokretanje krivičnog postupka, iako postoje dokazi da je maloljetnik učiniokrivično djelo, kada smatra da ne bi bilo cjelishodno da se vodi postupak premamaloljetniku.

• za krivična djela s propisanom kaznom zatvora do tri godine ili novčanomkaznom tužitelj je dužan da razmotri mogućnost i opravdanost izricanjaodgojnih preporuka;

• u ovom postupku tužitelj umjesto optužbe podiže obrazloženi prijedlog;• sudija za maloljetnike nije vezan za prijedlog tužitelja pri odlučivanju hoće li

prema maloljetniku izreći kaznu ili će primjeniti vaspitnu mjeru;• kazna maloljetničkog zatvora izriče se presudom, a vaspitne mjere rješenjem;• žalba se podnosi u roku od osam dana od prijema presude ili rješenja (u

redovnom postupku u roku od 15 dana od dana dostavljanja prepisa presude).

Uloga organa socijalne zaštite (organa starateljstva) u krivičnom postupku premamaloljetnicima

35



Organ starateljstva ima izuzetno značajnu ulogu u krivičnom postupku prema maloljetnicima.U skladu sa zakonskom regulativom, organ starateljstva raspolaže sa veoma značajnimovlaštenjima i procesnim mogućnostima, kao i brojnim važnim procesnim obavezama, kojimaktivno učestvuje u postupku i daje svoj doprinos donošenju konačne sudske odluke.Funkciju organa starateljstva vrše centri za socijalni rad, a u mjestima u kojima oni nepostoje, ovu funkciju vrše odgovarajuće službe socijalne zaštite nadležne za poslovestarateljstva.U krivičnom postupku prema maloljetniku organ starateljstva nije organ ni optužbe niodbrane. On je samostalni stručni organ koji zastupa socijalne interese s osnovnim ciljemdoprinosa donošenju pravilne odluke. Organ starateljstva predstavlja specifičan organizovanioblik pomoćnih službi u sudskom sistemu. Organ starateljstva ima pravo da bude obavješteno pokretanju postupka, da se upozna sa tokom postupka, i da u toku postupka stavljaprijedloge, ukazuje na činjenice i dokaze koji su od važnosti za donošenje pravilne odluke.

Tužitelj može zatražiti mišljenje organa starateljstva o cjelishodnosti pokretanja postupkaprema maloljetniku. Sudija za maloljetnike može odobriti da radnjama u pripremnompostupku prisustvuje predstavnik organa starateljstva, i on može stavljati prijedloge i

postavljati pitanja osobi koja se ispituje, odnosno saslušava. Pored osoba čije je prisustvoobavezno na glavnom pretresu, na glavni pretres pozvat će se i roditelji, odnosno starateljimaloljetnika i organ starateljstva, ali njihov nedolazak ne sprečava sud da održi glavnipretres.

U toku glavnog pretresa sudija za malojetnike može narediti da se sa zasijedanja udalje sveili pojedine osobe, osim tužitelja, branitelja i predstavnika organa starateljstva.Iz prezentiranog se jasno vidi da organ starateljstva ima značajnu ulogu u krivičnompostupku prema maloljetnicima. Procesni položaj organa starateljstva u krivičnom postupkuprema maloljetnicima se prema Škuliću izražava kroz:

- posjedovanje određenih procesnih mogućnosti,

- vršenje određenih procesnih prava,- posjedovanje prava čijom se realizacijom omogućava efektivno oživotvorenje

procesnih prava i mogućnosti,- vršenje opservacionih stručnih aktivnosti, kojima se daje značajan doprinos u

upoznavanju ličnosti maloljetnika i uslova sredine iz koje dolazi. Vršenjem ovihaktivnosti organ starateljstva ispunjava osnovne procesne dužnosti.

Organ starateljstva posjeduje sljedeće procesne mogućnosti:1. On može dostaviti mišljenje tužitelju o cjelishodnosti pokretanja postupka premamaloljetnom učinitelju krivičnog djela.2. Organ starateljstva može na osnovu naređenja sudije za maloljetnike provoditi nadzor nad

maloljetnikom tokom trajanja pripremnog postupka, ukoliko je to potrebno radi izdvajanjamaloljetnika iz sredine u kojoj je živio, ili radi pružanja pomoći, zaštite ili smještajamaloljetnikaOrgan starateljstva ima sljedeća procesna prava:1. Organ starateljstva ima pravo da se upozna s tokom postupka prema maloljetniku, dastavlja prijedloge, te da ukazuje na činjenice i dokaze.2. Organ starateljstva ima pravo da ga tužitelj obavijesti o svakom pokretanju postupkaprema maloljetniku.3. Organ starateljstva može dati prijedlog za izmjenu odluke o izrečenoj vaspitnoj mjeri kadsu za to ispunjeni uslovi.

Organ starateljstva ima sljedeća prava čijom se realizacijom omogućava efektivnooživotvorenje drugih procesnih prava i procesnih mogućnosti:

36



1. Organ starateljstva mora biti pozvan na glavni pretres.2. Predstavnik organa starateljstva ne može biti udaljen sa glavnog pretresa.

5. MODUL

Prevencija maloljetničke delinkvencije

Prve misli o prevenciji kriminaliteta javljaju se dosta rano još u vremenu poznatih antičkihmislilaca Platona i Aristotela, koji pokreću pitanje prevencije kriminaliteta. Prema Platonu,zakone treba stvarati tako da oni odvraćaju od izvršenja krivičnog djela. Bentham je prevenciju podijelio na direktnu i indirektnu. Direktna prevencija odnosi se naosobe koje su sklone vršenju krivičnih djela. Indirektna prevencija odnosi se na otklanjanje

uzroka koji pojedine osobe dovode do vršenja krivičnih djela.

Owen se zalaže za organizovanu prevenciju kroz širenje prosvjete i solidnog vaspitanjamlađe generacije, za uklanjanje okolnosti koje dovode do delinkvencije, i za postizanje većegblagostanja, kao posebno značajnog faktora u borbi protvi kriminaliteta.

Značajan doprinos razvoju shvatanja prevencije dao je i Prins koji zahtijeva širu preventivnuaktivnost protiv „opasnog stanja“ ličnosti, a ona se ostvaruje mjerama urbanzima, izgradnjomstanova, vođenjem borbe protiv siromaštva, donošenjem socijalnih zakona i drugimmjerama.

Na Šestom Kongresu Ujedinjenih nacija, koji je održan u Karakasu 1980.godine,

preporučeno je posebno zemljama u razvoju da u svoje planove razvoja ugrađujupreventivne mjere protiv kriminaliteta. Osnovni cilj prevencije jeste da se otklone uzrocikoji mogu dovesti djecu i mlade do aktivnosti koje su u suprotnosti s pozitivinim zakonskimpropisima, ili drugačije rečeno, cilj prevencije jeste da se osigura da djeca i mladi ne dođu usukob sa zakonom.

Podjela prevencije

U literaturi postoje različite podjele prevencije, a uobičajena je ona koja je preuzeta izmedicine: primarna, sekundarna i tercijarna.Pored ove susreće se i podjela koja polazi odklasifikacije uzroka i uslova na opšte, posebne i pojedinačne. Zapravo, na osnovuneposrednosti utjecaja pojedinih uzroka, govori se o opštoj ili indirektnoj, i posebnoj i

pojedinačnoj, odnosno direktnoj prevenciji.

Primarna prevencija ima za cilj da se različitim aktivnostima unaprijed djeluje na mogućeuzroke maloljetničke delinkvencije, što nužno pretpostavlja njihovo dobro poznavanje.Najčešće se mjere primarne prevencije izjednačavaju se socijalno-političkim mjerama koje suusmjerene na poboljšanje životnih i radnih uslova svih građana, a posebno djece. Među ovimmjerama od posebnog značaja su određena materijalna davanja i različite vrste pomoći ucilju stvaranja socijalne sigurnosti porodice.Sekundarna prevencija usmjerena je na identifikaciju i kontrolu simptoma, zaustavljanjedaljnjeg napredovanja problema, te pomoć u rješavanju nekog problema koji se veći ispoljio.Sekundarna prevencija je u suštini usmjerena na porodice koje nisu u stanju da, zbograzličitih uzroka, svoju funkciju obavljaju na društveno poželjan i prihvatljiv način. To sunajčešće porodice s niskim i nesigurnim novčanim primanjima, porodice s poremećenimodnosima i strukturom itd.

37



Tercijarna prevencija usmjerena je na tretiranje maloljetnika kod kojih se već ispoljilodelinkventno ponašanje, a u cilju sprečavanja recidivizma.Za sprovođenje uspješneprevencije neophodna je izrada programa prevencije. U literaturi se najčešće pominje izradaprograma prevencije u okviru primarne prevencije. Ovi programi prevencije dijele se na opštei specifične. Opšti program prevencije pokriva cijeli prostor primarne prevencije, aspecifični neke pojedinačne dijelove, kao npr. programi usmjereni ka prevenciji školskogneuspjeha, agresivnosti i nasilja itd.

Međunardoni standardi u prevenciji maloljetničke delinkvencije

Zbog sve većeg značaja koji ima prevencija kriminaliteta, posebno djece, UN su 1990.godinedonijele Smjernice za prevenciju maloljetničke delinkvencije, poznate kao „Rijadskesmjernice“. Rijadske smjernice sadrže mjere preventivne, sekundarne i tercijarneprevencije.

Primarnu prevenciju čine opšte mjere koje su usmjerene na promovisanje socijalne pravde i jednakih mogućnosti.

Sekundarnu prevenciju čine mjere koje su usmjerene na pomoć djeci koja su identifikovanakao posebno rizična.Tercijarnu prevenciju čine programi za izbjegavanje nepotrebnog kontakta s pravosudnimsistemom, i druge mjere kojima bi se spriječilo ponovno činjenje prestupa, odnosnorecidivizma.

Među odredbama koje sadrži Konvencija o pravima djeteta, a koje su u vezi sa Rijadskimpravilima su: pravo na odgovarajući životni standard, obaveza države da interveniše uslučaju kada roditelji ne vode brigu o svom djetetu i preusmjeravanje maloljetnika odzvaničnog pravosuđa kad god je to moguće.

Prevencija maloljetničke delinkvencije u Bosni i Hercegovini

Prema rezultatima istraživanja u Bosni i Hercegovini nema strategije za prevencijumaloljetničke delinkvencije na državnom, entitetskom i lokalnom nivou.

Akcioni plan za djecu u FBiH 2002.-2010., predviđa sljedeće aktivnosti na planumaloljetničke delinkvencije, odnosno prestupništva:

- kontinuirano obavještavanje i zajednički rad različitih nadležnih institucija;

- pravovremeno otkrivanje, prijavljivanje, istraživanje i dokazivanje djela iz domenamaloljetničke delinkvencije;

- saradnja različitih tijela i institucija;

- posebno zaduživanje radnika u ministarstvima unutrašnjih poslova referatommaloljetničke delinkvencije.

Pri tome, blagovremeno otkrivanje, prijavljivanje i istraživanje, trebaju biti najvažnijeaktivnosti koje su usmjerene na „suzbijanje“ maloljetničke delinkvencije, a osnovni nosilacovih aktivnosti treba biti policija.

Akcioni plan za djecu Republike Srpske predviđa da bi „centri za socijalni rad trebali odMinistarstva unutrašnjih poslova RS tražiti analize o maloljetničkom prestupništvu, da bi se taoblast adekvatno pratila, i da bi se radilo na njenom suzbijanju uz angažovanje radnikapolicije“.

Uloga lokalne zajednice u prevenciji maloljetničke delinkvencije

38



Brojna istraživanja i iskustva iz prakse pokazala su da lokalna zajednica, posmatrana ufunkcionalnom, teritorijalnom i kategorijalnom smislu, objedinjuje većinu najvažnijihpotencijalno rizičnih faktora, odgovornih za pojavu niza odstupanja u domenupsihosocijalnog funkcionisanja. U isto vrijeme, lokalna zajednica objedinjuje i niz zaštitnihfaktora, čiji je rezultat uspješna prevencija i suzbijanje širenja poremećaja u ponašanju.

Postoji set prepoznatljivih karakteristika koje čine koncept pozitivnog razvoja i koje suupotrijebljene u mnogim programima prevencije, a to su: promovisanje pozitivnihveza,podupiranje otpornosti,promocija socijalnih, emocionalnih, kognitivnih kompetencija, tekompetencija ponašanja,podupiranje samoodređenja,podupiranje duhovnosti,podupiranjesamoučinkovitosti,podupiranje pozitivnog identiteta,podupiranje vjerovanja u budućnost,brigaza prepoznavanje pozitivnih ponašanja prilika i prilika za prosocijalnauključivanja,podupiranje prosocijalnih normi, odnosno zdravih standarda za ponašanje.

Preventivna uloga porodiceKao jedna od primarnih društvenih grupa, porodica ima izuzetno važnu ulogu u životu svake

osobe. Posebna snaga porodice ogleda se u tome što se u njoj ostvaruju prvi socijalnikontakti i udaraju temelji moralnog, intelektualnog, fizičkog i estetskog vaspitanja, što imaznačajan utjecaj na intelektualno i društveno-moralno ponašanje mladih.Utjecaj porodicenajveći je u ranom djetinjstvu, ali se on, u većoj ili manjoj mjeri, osjeća tokom cijelog života.Zato se pravilno vaspitanje i formiranje najmlađih članova društva smatra osnovnomsocijalnom i funkcijom porodice. Ove i druge funkcije mogu ostvariti samo skladne iharmonične porodice, koje su u isto vrijeme snažna prepreka devijantnom ponašanju njenihčlanova.

U prevenciji prestupništva mladih, porodica ima dvostruku ulogu. S jedne strane, porodicasvojim skladnim i adekvatnim funkcionisanjem utječe na pozitivan razvoj mladih članova i nataj način ostvaruje značajnu preventivnu ulogu. S druge strane i porodica mora biti predmet

odgovarajuće društvene zaštite i pomoći, kako bi mogla da uspješno izvrši svoje zadatke upogledu pravilnog vaspitanja djece.

Prema rezlutatima istraživanja, problemi s kojima se djeca suočavaju u porodici u našojzemlji su brojni, a roditelji su posebno istakli sljedeće:

- borbu za preživaljavanje, zbog koje im ostaje malo vremena da se posvete svojojdjeci i da vrše kontrolu nad njima;

- poremećenu komunikaciju između roditelja i djece, a što za posljedicu ima da sedjeca ne povjeravaju roditeljima kada imaju neke probleme;

- nekvalitetna komunikacija među roditeljima i nedostatak međusobnog poštovanja;- nekompletne porodice u kojima sav teret brige o vaspitanju i podizanju djece pada na

jednog od roditelja.

Podrška porodici mora biti predviđena u svim planovima i programima za prevencijumaloljetničke delinkvencije. Ova podrška uključuje pored materijalne i druge oblike podrške,kao što su različiti oblici savjetodavnog rada, edukacija roditelja i djece o njihovim pravima iobavezama u skladu sa Konvencijom o pravim djeteta, itd.

Preventivna uloga školeŠkola kao vaspitno-obrazovna institucija ima posebnu značajnu ulogu u prevencijimaloljetničke delinkvencije, jer sam vaspitno-obrazovni rad u velikoj mjeri predstavljapreventivan rad. Zapravo, škola ima veliku ulogu ne samo u pogledu obrazovanja i kulturnoguzdizanja, već i u pogledu emocionalnog i intelektualnog razvoja i formiranja cjelokupnestrukture ličnosti. Zato se poslije porodice, škola smatra najvažnijim društvenom grupom, jer djeca i mladi provode dosta vremena u školi.

39



Da bi škola uspješno odgovorila zadacima koji se od nje očekuju, o posebno, u vezi sprevencijom maloljetničke delinkvencije, mora biti zadovoljeno bar nekoliko sljedećih uvjeta:dobro educirani kadrovi, nastavni planovi i programi prilagođeni uzrastu učenika, veličinarazreda koji omogućava veći individualni rad i interaktivno učenje itd.

Kao najveći problemi vezani za školu koje su naveli učenici, roditelji i nastavnici su:

- bježanje s nastave i veliki broj neopravdanih izostanaka;- nedovoljna saradnja roditelja i škole;- nemotivisanost za učenje, nezadovoljstvo izabranom školom;- teškoće s učenjem, što za posljedicu ima loš uspjeh;- nedisciplina, nepoštovanje školskog reda i pravila ponašanja u školi od strane

učenika;- loš odnos učenika s nastavnicima;- organizacioni problemi u školi, kao što su preobiman nastavni plan i prgoram, veliki

broj časova, nestručan kadar itd.

Kao razloge zbog kojih učenici bježe s nastave učenici su naveli sljedeće:

- nenaučena lekcija, izbjegavanje testova i kontrolnih radova;dosadna anstava;- loš odnos s nastavnikom;nagovaranje od drugih učenika;isticanje među vršnjacima;- neki događaj van škole (utakmica, koncert, itd.).

U pogledu odnosa učenik-nastavnik, učenici su naveli niz problema s kojima se suočavaju uškoli, a koji bi se morali prevazići. Među tim problemima posebno su izraženi sljedeći:

- nedostatak razumijevanja od strane nastavnika,- neprimjereno ponašanje nastavnika prema učenicima (neki nastavnici viču na

učenike),uzajamno nepoštovanje učenika i nastavnika,- podređen položaj učenika (uvijek se vjeruje nastavnicima, a njima nikada),- nemogućnost iznošenja mišljenja učenika,kažnjavanje učenika.

Smatra se da sljedeći faktori značajno doprinose prevenciji maloljetničke delinkvencije:- dinamičan i iskusan voditeljski tim škole; jasno formulisani ciljevi- poznati i prihvatljivi

svima; visokokvalitetno i motivisano nastavničko i drugo osoblje; velika uključenost ipodrška roditelja;

- poticanje aktivne podrške drugih tijela, kao što su različite organizacije za mlade,sportski klubovi, biblioteke, socijalna služba i zavodi za zapošljavanje;

- aktivno uključivanje uspješnih lokalnih poduzetnika i društvenih organizacija u životškole.

Preventivna uloga centara za socijalni rad i drugih ustanova socijalne zaštite

Centri za socijalni rad u skladu sa zakonskom regulativom imaju sljedeće obaveze:

- otkrivaju i prate socijalne potrebe i probleme građana;- predlažu i preduzimaju mjere u rješavanju socijalnih problema;- organizuju i sprovode odgovarajuće oblike socijalne, dječije, porodične i zaštite

maloljetnih delinkvenata i pružaju posebne usluge;- razvijaju i promovišu preventivne aktivnosti;- pružaju dijagnostičke usluge, tretmane i stručnu pomoć korisnicima;-

podstiču, organizuju i koordiniraju stručni i volonterski humanitarni rad;- rade na izvršavanju vaspitnih mjera;- sarađuju s nevladinim organizacijama i vjerskim zajednicama;

40



- vode dokumentaciju administracije, poslova i usluga;- izvršavaju i druge zadatke prema zakonima i odukama skupštine opštine.

Kada je u pitanju preventivna uloga centara za socijalni rad, po mišljenju mnogih autora,osnovna područja preventivnog djelovanja su:

1. Iniciranje i koordinacija preventivnih aktivnosti u lokalnoj zajednici;2. Otkrivanje i tretman djece i mladih s početnim devijacijama u ponašanju;3. Otkrivanje i aktivno učešće u svim fazama postupanja i tretmana maloljetnih delinkvenata;4. Prihvatanje i pružanje pomoći i podrške maloljetnicima po okončanju institucionalnogtretmana.

Uloga policije u prevenciji maloljetničke delinkvencijeUprkos činjenici da je novom organizacijom policije u BiH jedan od njenih zadataka i

prevencija maloljetničke delinkvencije, ipak su u praksi njene preventivne aktivnostiograničene. Istina, kriminalitet, pa i maloljetnička delinkvencija, kao dio ukupnogkriminaliteta, odnosno krivično djelo, policima ima zadatak da ga evidentira i preuzme sveneophodne radnje istraživanja i prikupljanja dokaza u svrhu otkrivanja, procesuiranja ikažnjavanja učinitelja krivičnog djela.

Jedna od strategija rada policije je policija u zajednici. Ova strategija je nastala kao rezultatčinjenice da u prethodnom periodu nije došlo do smanjenja kriminaliteta i da se policijanovom organizacijom udaljila od građana, s jedne strane, i kao rezultat zahtijeva samihgrađana, s druge strane.

Moguće je identifikovati 4 komponente strategije policija u zajednici:

1. Prevencija u lokalnoj zajednici;2. Razvoj policijskih patrola za interakciju s građanima, bez potrebe intervencije;3. Aktivno učešće policije u rješavanju različitih problema u zajednici koji nisu kriminalnogkaraktera;4. Kreiranje mehanizama kojima policija dobiva povratne informacije od građana.Nadgledanje susjedstva jedna je od najraširenijih metoda koja se realizuje na istim načelima.Ova metoda temelji se na činjenici da stanovnici određenog područja najbolje poznaju topodručje i da su u stanju najbolje uočiti i prepoznati neka neuobičjena događanja i o tomeobavijestiti policiju.

U literaturi se ističe da postoje 4 osnovna načina na koji policija može raditi na prevencijimaloljetničke delinkvencije;

1.Uklanjanje etioloških faktora i generatora kriminaliteta;2. Uklanjanje povoljnih prilika za činjenje krivičnih djela;3. Sprečavanje učinitelja krivičnog djela da ponovo učini novo krivično djelo;4. Otežavanje uslova činjenja krivičnih djela.

U prevenciji maloljetničke delinkvencije, uprkos brojnim problemima, neophodno jeuspostavljanje veće saradnje između policije i drugih institucija i ustanova na nivou lokalnezajednice.

Uloga nevladinih organizacija u prevenciji maloljetničke delinkvencijeNa pitanju maloljetničke delinkvencije, a posebno prevencije, značajan doprinos dala jeorganizacija Save the Children UK. Tako je ova organizacija u 2002.godini izradila materijalevezane za maloljetnike u sukobu sa zakonom i njihovim pravima. Također, za pripadnikepolicije urađen je džepni vodič kroz relevatne odredbe međunarodnih instrumenata o

41



pravima maloljetnih delinkvenata.Jedan od značajnijih projekata save the Children UK jePravda za maloljetnike. Dio ovog projekta u koji je uključen i Centar za socijalni rad u BanjaLuci jest projekt Čuka, a odnosi se na maloljetne delinkvente kojima je sud izrekao vaspitnumjeru pojačanog nadzora organa starateljstva. Projekt je fokusiran na resocijalizacijumaloljetnih delinkvenata kroz različite aktivnosti u vezi sa socijalnim treningom,obrazovanjem, rekreacijom i sportom.U cilju postizanja dugoročnih rezultata neophodan je zajednički rad vladinih i nevladinihorganizacija i međuresorske saradnje. Ovaj zajednički rad je nužan, jer je i sam fenomenmaloljetničke delinkvencije složen, u pogledu etiologije, fenomenologije, društvene reakcije iprevencije, i zahtijeva saradnju različitih subjekata.

6. MODUL

„Tamni broj“ kriminaliteta i maloljetničke delinkvencije

„Tamni broj“ kriminaliteta odnosi se na krivična djela čije učinjenje ne samo da nijeprijavljeno nego je ostalo i potpuno nepoznato. Tako npr.ubistvo može biti vješto prikriveno i

predstavljeno kao priroddna smrt, ili kao samoubistvo.Pored toga, „tamni broj“ kriminaliteta veže se i za činjenicu da jedan broj osoba koje znaju da je učinjeno krivično djelo ne podnosi prijavu.Postavlja se pitanje da li je „tamni broj“kriminaliteta, koji se sastoji od neotkrivenih krivičnihdjela i nepoznatih učinitelja otkrivenih krivičnih djela, prepreka za donošenje valjanihzaključaka o kretanju kriminaliteta koja se temelje na poznatom broju prijavljenih, optuženihili osuđenih učinitelja krivičnih djela.

Vrste krivičnih djela

Neposredna posljedica ili učinak ostvaren počinjenjem nekog krivičnog djela vrlo često nisu

primarni motivi maloljetnika. Iza kriminalnog čina često se skrivaju motivacijski mehanizmi ipokretači kojih malojletnik nije uopće ili nije potpuno svjestan.

Dok je kod punoljetnih počinitelja imovinskih delikata prisvajanje protupravne imovinskekoristi najčešći temeljni i jedini motiv za krivično djelo, kod maloljetnih osoba to često možebiti želja za isticanjem, za uvažavanjem, samopotvrđivanjem, iskušavanjem svojih snaga imogućnosti, pustolovinom, inatom i tako dalje.

Jedna od osnovnih karakteristika fenomenologije kriminaliteta maloljetnika jesu krivična djelaprotiv imovine i vršenje krivičnih djela sa drugim osobama, odnosno u sudioništvu. Premapodacima MUP-a Kantona Sarajevo (2005.), maloljetnici krivična djela čine sami ili u grupi sdrugim maloljetnim ili punoljetnim učiniteljima.

U strukturi krivičnih djela koje počine maloljetnici najzastupljenija su krivična djela protivimovine, najčešće teške krađe i krađe.

Krivične prijave protiv maloljetnika nadležnim tužilaštvima podnosi policija zbog postojanjaosnova sumnje da su učinili krivično djelo.Policija ima zadatak da po saznanju za učinjeno krivično djelo izvrši uviđaj i sačini službenuzabilješku, te da tužilaštvu dostavi krivičnu prijavu, bez obzira na godine života učinitelja.

Dakle, policija dostavlja krivične prijave i protiv maloljetnika mlađih od 14 godina života.Tužilaštvo ima zadatak da utvrdi da li je maloljetnik u vrijeme učinjenja krivičnog djela biokrivično odgovoran.

42



Recidivizam je povrat, odnosno ponovno vršenje krivičnih djela, i on predstavlja posebnukategoriju u okviru kriminaliteta.U pogledu određivanja pojma recidivizma postoje različitashvatanja i ona se dijele na :

krivičnopravno i kriminološko shvatanje. Pored ovih, postoji i penološko shvatanje,pod kojim se podrazumijeva ponovni dolazak u ustanovu u cilju izdržavanja izrečenekrivične sankcije.

U krivičnopravnom shvatanju postoji šire i uže shvatanje. Po užem shvatanju povratnik je osoba koja je ponovo učinila istovrsno krivično djelo. Vršenje istih krivičnih djela upraksi ponekad se naziva i specijalni povrat. Po širem shvatanju povratnik jeosoba koja je učinila bilo koje krivično djelo. Ova vrsta povrata naziva se i opšti

povrat. Zajedničko za oba shvatanja jeste da je važno da je poslije pravosnažnepresude za jedno krivično djelo učinjeno novo krivično djelo ili više djela u sticaju.Zakonodavstva nekih zemalja poznaju i višestruki povrat (multirecidivizam), koji seodnosi na osobe koje su više puta učinile krivična djela zbog sklonosti vršenju krivičnihdjela i bila osuđivana za njih.

Kriminološko shvatanje- recidivisti su one osobe koje su učinile više od jednogkrivičnog djela, istog ili različitog tipa, nezavisno od postojanja sudske odluke izmeđuučinjenih krivičnih djela, izdržavanja kazne za ranije krivično djelo i vremena koje je protekloizmeđu izvršenja jednog i drugog krivičnog djela.

Ono što je karakterisitčno za kriminološki pristup recidivizmu jeste analiza uzroka

delinkventnog ponašanja, a s osnovnim ciljem otkrivanja psihosocijalnih uzroka. Zato se ovajpristup najčešće vezuje za ispitivanje određenih osobina ličnosti, prvenstveno za navike isklonosti za vršenje krivičnog djela. Faktori sredine i ličnosti se moraju uzeti u obzir i kada seradi o ponovnom činjenju krivičnih djela.

Brojna istraživanja su pokazala da se recidivizam vrlo često javlja u neadekvatnimporodičnim prilikama, odnosno u porodicama koje karakteriše bijeda i siromaštvo,nezaposlenost članova porodice, loši porodični odnosi itd.Recidivizam se također dovodi u vezu i s efektima izrečenih krivičnih sankcija učiniteljimakrivičnih djela.Tako se pojava recidivizma tumači neuspjehom izrečenih sankcija i neadekvatnimtretmanom u toku izvršenja krivičnih sankcija.

S psihološkog aspekta, recidivisti se odlikuju određenim osobinama koje su vrlo pogodne zaučinjenje delinkventnih aktivnosti, jer je te osobe lakše navesti na aktivnosti koje su suprotnezakonu.Također, recidivisti teško podnose spoljne pritiske i konflikte u svojoj sredini, a mnogi međunjima misle da se njima nanosi stalna nepravda. Zato psihoanalitički orijentisani autoriizvlače zaključak da su recidivisti uglavnom frustrirane osobe, koje pokazuju manji količniktolerancije u odnosu na spoljne uticaje, i da se uglavnom radi o fristracijama iz ranogdjetinjstva. Međutim, za recidiviste u kriminološkom smislu karakteristične su stečene iizražene sklonosti za hroničnno vršenje krivičnih djela. U pogledu krivičnih sankcija koje su izrečene maloljetnicima za učinjena krivična djelanajzastupljenije su vaspitne/odgojne mjere, i to mjera pojačanog nadzora roditelja, usvojiteljaili staratelja, i mjera pojačanog nadzora organa starateljstva. Disciplinska mjera sudskog

43



ukora često je izricana i mlađim i starijim maloljetnicima, ali je ova mjera ukinuta stupanjemna snagu krivičnog zakona FBiH 2003.godine. Kazna maloljetničkog zatvora koja se možeizreći jedino starijim maloljetnicima u praksi se dosta rijetko izriče.

7. MODUL

Zadaci centara za socijalni rad u zaštiti djece i mladih s delinkventnim ponašanjem

S pravnog aspekta nadležnost centra za socijalni rad, odnosno organa starateljstvapodrazumijeva sljedeće:

- Isključiva nadležnost organa starateljstva odnosi se na djecu mlađu od 14 godinakoja su učinila krivično djelo, i protiv kojih se ne može pokrenuti krivični postupak. Pored togaorgan starateljstva nadležan je i za maloljetnike učinitelje krivičnih djela protiv kojih nijepokrenut krivični postupak, ili nije izrečena krivična sankcija, te za djecu i mlade koji nisuučinili krivično djelo, ali su evidentirani poremećaji u ponašanju.

Nadležnost organa starateljstva u postupku prije donošenja odluke dosta je složena iraznovrsna i zakonom regulisana.Nadležnost organa starateljstva nakon donošenja sudskeodluke također je složena i raznovrsna. Organ starateljstva brine se o stvaranju uslova ikontroliše izvršenje vaninstitucionalnih mjera, te neposredno realizuje vaspitnu mjerupojačanog nadzora organa starateljstva. Također, centar za socijalni rad ima značajnu uloguu sprovođenju institucionalnih mjera.

Otkrivanje djece i mladih s delinkventnim ponašanjemBlagovremeno otkrivanje djece i mladih s delinkventnim ponašanjem daje veće izglede zauspješnu resocijalizaciju. Zato je jedan od zadataka centara za socijalni rad otkrivanje djece imladih s delinkventnim ponašanjem, kao i drugim vrstama poremećaja u ponašanju.

Izvori podataka o delinkventnom ponašanju se dijele u dvije grupe. U prvu grupu spadajumaloljetnici za čije delinkventno ponašanje znaju samo roditelji, i oni obično traže pomoć odstručnjaka u centru za socijalni rad. Ovi roditelji nisu u stanju da sagledaju suštinu promjenau ponašanju svog djeteta i kao glavne uzroke promjena u ponašanju vide negativni uticajvršnjaka i okoline. Roditelji najčešće nisu u stanju da objektivno i kritički sagledaju i procijenesvoj odnos prema djetetu. Roditelji rijetko prijavljuju svoju djecu za učinjena krivična djela.Oni se najčešće ne odlučuju da prijave svoju djecu zbog straha od krivičnih sankcija premadjetetu i narušavanju vlastitog ugleda u radnoj sredini i susjedstvu.

U drugu grupu spadaju maloljetnici čije je delinkventno ponašanje poznato organima MUP-a, tužilaštvu, sudu, školi i centru za socijalni rad, ali ne i njihovim roditeljima. Najčešće se radio maloljetnicima, tzv.akutnim prestupnicima, čije je delinkventno ponašanje uslovljeno

određenom situacijom koja je roditeljima nepoznata.

Prikupljanje podataka o ličnosti i socijalnoj sredini maloljetnih delinkvenataPrikupljanje podataka o ličnosti i socijalnoj sredini maloljetnika od posebnog su značaja zadonošenje konačne odluke o društvenoj reakciji na delinkventno ponašanje.U proučavanju ličnosti maloljetnika moraju se obuhvatiti svi dinamički aspekti ličnostimaloljetnika u njegovim životnim uslovima, od ekonomskih uslova, odnosa u porodici, školi,društvu vršnjaka, do odnosa u susjedstvu. To su objektivni uslovi koji su od naročitogznačaja za proučavanje životnog razvoja maloljetnika.

Posebna pažnja se posvećuje sljedećem:- porodična sredina (prethodna i nova ako je maloljetnik promijenio ranije mjesto življenja);- ekonomsko i socijalno stanje porodice;- kultura sredine u kojoj živi maloljetnik;

44



- odnosi među članovima porodice i vaspitni postupci;- način i vrijeme ispoljavanja društveno-negativnog ponašanja maloljetnika;- odnos maloljetnika prema učenju i radu;- društvo maloljetnika, njegovo interesovanje i način korištenja slobodnog vremena;- neki istaknuti doživljaji koji bi se mogli dovesti u vezu s pojavom delinkventnog ponašanja.U prikupljanju podataka o životnom razvoju maloljetnika posebna pažnja usmjerena je nadogađaje i doživljaje iz prošlosti koji imaju utjecaja na sadašnje stanje. Životni razvojmaloljetnika, koji ispoljavaju poremećaje u društvenom ponašanju, u metodološkom pogledumože se proučavati na tri načina: hronološki, retrospektivno i po kompleksima (područjimaživota).

Hronološka analiza najčešće se primjenjuje kod složenih poremećaja u društvenomponašanju maloljetnika, odnosno onda kada indikacije osnovano ukazuju da je delinkventnoponašanje posljedica stalnog dejstva događaja iz prošlosti.Retrospektivna analiza izučava karakteristične manifestacije psihičkog, fizičkog i socijalnogživota maloljetnika. U ovoj se analizi polazi od sadašnjosti, i ide u prošlost, sve dok se uodređenoj fazi razvoja ne naiđe na uzročne faktore delinkventnog ponašanja. Retrospektivna

analiza koristi se u proučavanju životnog razvoja akutnih (situacionih) maloljetnihdelinkvenata, čiji su uzroci takvog ponašanja u akutnoj situaciji ili u bližoj prošlosti.Analiza životnog razvoja maloljetnika po kompleksima ili područjima života usmjerena jeprema određenim oblastima života maloljetnika, kao što su: osnovno obrazovanje, srednješkolsko obrazovanje, izbor zanimanja, društvo vršnjaka, posebni događaji ili traume.

Izvori podataka o maloljetnom delinkventuU prikupljanju podataka o ličnosti i socijalnoj sredini maloljetnog delinkventa mogu se koristitirazličiti izvori. U praksi se najčešće kao izvor podataka koristi sam maloljetnik, njegoviroditelji, nastavnici, srodnici, itd.

a.) Maloljetnik kao izvor podataka

Na osnovu reprodukcije svog života, u mjeri u kojoj je sposoban da to učini, maloljetnik dajepodatke neophodne za analizu i otkrivanje uzroka njegovog delinkventnog ponašanja. Ovaj je način prikupljanja podataka nezamjenjiv i posebno značajan, jer i maloljetnik učestvuje uanalizi svoje situacije, što ima terapijski značaj.

b.) Porodica kao izvor podatakaPorodica je značajan izvor podataka o maloljetniku iz najmanje dva razloga. Posjetomporodici i ličnim uvidom u uslove u kojima živi porodica i odnose koji vladaju unutar članovaporodice može se utvrditi ekonomsko- socijalno stanje i otkriti izvor delinkventnog ponašanja.Rad sa porodicom značajan je koliko i rad s maloljetnikom, i zato se moraju utvrditi uslovi ukojima živi porodica i otkloniti ili ublažiti eventualni negativni utjecaji drugih članova porodicena maloljetnika.

c.) Socijalna okolina kao izvor podatakaPrikupljanje podataka iz socijalne okoline maloljetnika u koju spadaju susjedstvo, škola,sportski klubovi, zahtjeva posebnu pažnju i obazrivost socijalnog radnika. U proučavanjupodataka o maloljetniku socijalni radnik prvenstveno se interesuje da li je porodicamaloljetnika dobro prihvaćena od svoje okoline, da li ostvaruje kontakte s najbližimsusjedima, i kakav je kvalitet tih kontakataSocijalna anamnezaPisanje socijalne anamneze ili, kako se u praksi često govori, nalaza i mišljenja, odnosnoizvještaja socijalnog radnika, je misaono-kreativni postupak u kome socijalni radnik logičkimredosljedom povezuje odabrane, značajnije podatke i informacije o maloljetniku, analizirajućiih u kontekstu osnovnog- dominantnog problema. Socijalna anamneza ima za cilj ukazati naprobleme s kojima se suočava maloljetnik, razloge njegovog delinkventnog ponašanja ipredložiti tretman koji bi najviše odgovarao za maloljetnika.Socijalna prognoza

45



Za socijalne radnike važno je da znaju razlike između socijalne dijagnoze i prognoze. Ove serazlike prvenstveno odnose na to što se socijalna dijagnoza prvenstveno bavi činjenicama izprošlosti i sadašnjosti, a socijalna prognoza bavi se činjenicama iz sadašnjosti i okrenuta jeprema budućnosti maloljetnika.

Resocijalizacija maloljetnih delinkvenata

Resocijalizacija je proces osposobljavanja pojedinca da ponovo prihvati društvene norme idruštveno prihvatljive obrasce ponašanja.Resocijalizacija se odnosi na osobe koje ranije nisubile pravilno socijalizirane, odnosno osobe koje nisu uspjele da izgrade pozitivna shvatanja ovrijednostima, pozitivne stavove, navike i druga lična svojstva, pa su zbog toga učinile nekokrivično djelo, ili pokazuju poremećaje u ponašanju.

Principi resocijalizacije

Resocijalizacija ima svoje principe koji predstavljaju jedinstvenu cjelinu, jer su u direktnomodnosu međuzavisnosti. Postoji osam principa resocijalizacije, i to:

1.) princip naučnosti;2.) princip poštovanja ličnosti;3.) princip individualizacije;4.) princip prirodnosti uslova resocijalizacije;5.) princip svestranosti;6.) princip jedinstva- koordinacije;7.) princip realnosti;8.) princip čuvanja profesionalne tajne.

1. Princip naučnostiOvaj princip izražava potrebu naučnog utemeljenja prakse resocijalizacije. Neophodna jeprimjena naučnih dostignuća, saznanja i naučnih zahtjeva u resocijalizaciji osoba s

poremećajim u ponašanju. Ovaj princip podrazumijeva i stvaranje uslova i mogućnostisopstvene naučne produkcije u oblasti resocijalizacije.S obzirom na činjenicu da se procesrazvoja nauke progresivno ubrzava, poštivanje principa naučnosti podrazumijeva stalnu,otvorenu i višesmjernu razmjenu naučnih dostignuća među srodnim disciplinama, štouključuje i potrebu za stalnim educiranjem i razmjenom iskustava stručnjaka koji rade uoblasti resocijalizacije.

2. Princip poštovanja ličnostiPrincip poštovanja ličnosti maloljetnika podrazumijeva brigu za trajne interese maloljetnika.Ovaj princip podrazumijeva prihvatanje maloljetnika onakvog kakav on stvarno jeste sa svimnjegovim potencijalima i slabostima. Uporedo s otklanjanjem slabosti maloljetnika krozprofesionalan, stručan i korektan odnos treba raditi i na otkrivanju postojećih potencijala

maloljetnika s ciljem njihovog aktiviranja i razvoja kako bi proces resocijalizacije daoočekivane rezultate3. Princip individualizacijePrincip individualizacije proističe iz posebnosti svakog maloljetnika. Ovaj princip zahtijeva dase proces, ciljevi i zadaci, tako resocijalizacije kao i vrsta, broj i način primjene metoda itehnika u toku tretmana stalno prilagođavaju potrebama, mogućnostima i individualnimspecifičnostima maloljetnika, a ne obrnuto, tj.da se maloljetnici prilagođavaju, odnosnouklapaju u unaprijed pripremljene programe koji su isti za sve.

4. Princip prirodnosti uslova resocijalizacijeOvaj princip posebno je došao do izražaja poslije brojnih istraživanja koja su upozorila naštetnost dugotrajnog života i rada u uslovima relativne izolacije i segregacije. Zapravo,uspostavilo se da se javlja fenomen socijalizacije na zavodske uslove života, kao i

46



stigmatizacije, što u znatnoj mjeri ometa tok socijalne reintegracije mladih po napuštanjuzavoda.

5. Princip svestranostiPolazeći od kompleksnosti pojave maloljetničke delinkvencije, princip svestranosti nalaže ipotrebu za kompleksnim programom tretmana maloljetnika. Ovaj princip također nalaže dase u proučavanju, tumačenju i prevazilaženju problema maloljetničke delinkvencije morajuuzeti u obzir svi relevantni aspekti svakog konkretnog slučaja. Došlo se do saznanja da uproces resocijalizacije maloljetnih delinkvenata moraju biti uključeni stručnjaci raznih profila.

6. Princip jedinstva- koordinacijePoštovanje principa svestranosti, odnosno uključivanja stručnjaka različitih profila urasvjetljavanje i traženje najboljeg načina za uspješno rješavanje problema maloljetničkedelinkvencije, u praksi često dovodi do rasparčavanja, parcijalizacije, a nerijetko i potpuno

suprotstavljenih nalaza. Zato je neophodno da uključivanje stručnjaka različitih profila injihove aktivnosti budu sinhornizovane, koordinirane i međusobno usklađene.

7. Princip realnostiPrincip realnosti zahtijeva da programi resocijalizacije maloljetnika s poremećajima uponašanju budu na realnoj osnovi, a to znači da se vodi računa o mogućnostima iograničenjima svakog pojedinačnog maloljetnika i postojećim društvenim uslovima. Priodabiru programa resocijalizacije ovome se mora posvetiti posebna pažnja, jer u protivnomresocijalizacija neće dati rezultate koji se očekuju. Zato pri odabiru programa resocijalizacijetreba odabrati program koji je ne samo najoptimalniji za konkretnog maloljetnika, već i onajkoji ima najviše izgleda da se realizuje.

8. Princip čuvanja profesionalne tajneOvaj princip nalaže da je stručnjak dužan da čuva povjerljivost i tajnost informacija do kojihdolazi u radu s maloljetnim delinkventima, odnosno da se ovi podaci mogu koristiti isključivou profesionalne svrhe i u stručnim profesionalnim kontaktima.

Socijalni rad u resocijalizaciji maloljetnih delinkvenata

U literaturi se najčešće tretman dijeli na direktni i indirektni.

Direktni tretman usmjeren je ka mijenjanju ličnosti maloljetnika prema sebi i premasocijalnom okruženju, i ostvaruje se u neposrednom radu s maloljetnim delinkventom.

Indirektni tretman je posredno djelovanje na maloljetnika na način da se direktno djeluje nanjegovu sredinu i životne uslove, a u cilju njihovog mijenjanja i usklađivanje s potrebama iinteresima maloljetnika, te promjene stava i odnosa okoline prema maloljetniku. Oba pristupau planu tretmana moraju biti istovremeno zastupljena i ravnopravno tretirana bezfavoriziranja jednog ili drugog.

Rad s porodicom maloljetnikaStruktura porodice, odnosno potpunost i nepotpunost porodice, u literaturi se često navodikao jedan od faktora rizika pojave maloljetničke delinkvencije. Međutim, nedostatak jednogroditelja nikako se ne može dovesti u direktnu vezu s pojavom delinkventnog ponašanja,posebno zbog činjenice što se u svakodnevnom životu susreću djeca i mladi bez jednog ilioba roditelja s normalnim, skladnim i primjerenim razvojem i ponašanjem.

47



Za pravilan razvoj djeteta mnogo je važnija atmosfera u porodici, odnosi među članovimaporodice, ispunjavanje ulog i podrška, posebno najmlađim članovima porodice. Zapravo,porodice koje su očuvane spolja, odnosno u svojoj strukturi, a iznutra su razorene zbog lošihporodičnih odnosa, mnogo su rizičnije za pojavu maloljetničke delinkvencije u odnosu nadeficijentne porodice u kojima vladaju harmonični odnosi.

Saradnja sa školomZa uspješnu resocijalizaciju neophodna je saradnja sa školom koju pohađa maloljetnik. Ovasaradnja je nužna, jer se smatra da školski neuspjeh u mnogim slučajevima dovodi dodelinkventnog ponašanja. Zapravo, neuspjeh u učenju i školi uopšte smatra se prvimsignalom neprilagođenog društvenog ponašanja. Maloljetnici asocijalnig ponašanja najčešćesu ličnosti koje su navikle na doživljaje neuspjeha. S druge strane, oni iskazuju snažnu željuza afirmacijom u svojoj socijalnoj sredini

Saradnja sa zavodima za zapošljavanje i preduzećimaZapošljavanje maloljetnika posebno je značajno jer se na taj način postiže njegovo

osamostalijvanje, čime se povećava mogućnost njegove trajne i potpune reintegracije,prvenstveno zbog toga što se osjeća korisnim članom društvene zajednice.

Slobodno vrijemeOrganizacija slobodnog vremena i njegovo ispunjavanje korisnim sadržajima spada međunajsloženija pitanja u resocijalizaciji maloljetnih delinkvenata. Zadatak socijalnog radnika jeste da pomogne maloljetniku da organizuje na koristan način svoje slobodno vrijeme. Zatosocijalni radnik mora prepoznati maloljetnikove afinitete i želje kako bi mu pomogao da ihostvari.

Evaluacija efikasnosti procesa resocijalizacijeEvaluacija je tačno utvrđivanje efikasnosti procesa resocijalizacije maloljetnog delinkventa.

Zbog niza faktora koji na različite načine i različitim intenzitetom djeluju na tok procesaresocijalizacije i koji se nalaze u vrlo tijesnoj međusobnoj interakciji, evaluacija efikasnostiprograma tretmana predstavlja složen posao.

U literaturi se naglašava da jedini kriterij evaluacije kojeg je prividno moguće nešto preciznijeutvrditi jeste pitanje recidivizma, odnosno ponovnog činjenja krivičnog djela. Zapravo,recidivizam je očigledni indikator neuspješnosti procesa resocijalizacije maloljetnika.

Socijalni rad u resocijalizaciji maloljetnih delinkvenata u ustanovama zaresocijalizaciju

Tretman maloljetnika u ustanovama za resocijalizaciju ima nekoliko ključnih faza koje se

nadovezuju jedna na drugu i na taj način čine jednu harmoničnu, kontinuiranu cjelinu.Najčešće se izdvajaju sljedeće faze:

- Faza pripreme za smještaj u ustanovu;- Faza prijema, adaptacije i klasifikacije;- Faza neposrednog rada sa vaspitnom grupom;- Faza pripreme za otpust;- Faza postinstitucionalnog prihvata.

Priprema maloljetnika za smještaj u ustanovuU fazi pripreme maloljetnika za smještaj u ustanovu posebna pažnja treba se usmjeriti nasljedeće:- Priprema samog maloljetnika;- Priprema porodice;

48



- Priprema sredine u ustanovi;- Organizovanje čina „upućivanja“.

Prijem, opservacija i klasifikacija maloljetnikaPrvi susret maloljetnika sa ustanovom je posebno značajan, i zato dobro organizovan prijemu ustanovi predstavlja snažan stimulativni faktor u resocijalizaciji maloljetnika.

Za adaptaciju maloljetnika na novonastale uslove važan je taktičan prijem. Zato se traži damaloljetnik po mogućnosti dođe u ustanovu u određeno vrijeme, npr.ujutro, na početkusedmice ili školske godine. Također je poželjno da maloljetnik dođe u ustanovu u pratnjiroditelja ili drugih bliskih osoba, a obavezno sa predstavnikom organa starateljstva, kako biostvario kontakt i usaglasile obaveze u daljnoj saradnji kako bi resocijalizacija dala očekivanerezultate.

Tretman maloljetnika u ustanoviVaspitna grua predstavlja svojsevrsnu organizaciono-metodičku tvorevinu na kojoj se temeljitretman u ustanovi, odnosno resocijalizacije. Vaspitna grupa ima svoje karakteristike kojimse objašnjavaju njene osobenosti i suština, a to su: formalna organizacija; relativna trajnost;ograničen broj članva- mala grupa; vaspitna grupa je i „životna grupa“.

Vaspitna grupa je „životna grupa“ zbog činjenice što štićenici dijele isti prostor, imaju isteaktivnosti u isto vrijeme, imaju istog vaspitača i što ispunjava više različitih funkcija od kojih jenajznačajnija vaspitnoterapeutska.

Priprema za otpust

Priprema za otpust, ili intenzivnija priprema za otpust, obuhvata prvenstveno neposrednisavjetodavni rad sa maloljetnikom, koji može biti individualni ili grupni. Ovaj savjetodavni radusmjeren je prije svega eksponiranju i racionalizaciji štićenikovih očekivanja, strahovanja,ideja i planova koji su vezani za njegovu budućnost. Poseban predmet evaluacije u toku ovihpriprema treba da predstavljaju prvi utisci i iskustva, poslije kraćih ili dužih boravaka udomicilnoj socijalnoj sredini.

Postinstitucionalni tretmanFaza postinstitucionalnog prihvata i tretmana je završna faza u procesu resocijalizacijemladih sa delinkventnim ponašanjem. Ovo je faza u kojoj mogu jasno da se vide rezultatirada u ustanovi sa maloljetnikom.

Zapravo, ovo je faza u kojoj se vidi da li su svi prethodno uloženi napori rezultirali promjenomponašanja i dobrom reintegracijom, ili su napravljeni propusti u radu sa maloljetnikom.

kompletna skripta_maloljetniČka

Documents