Interakcija odrasli-dijete i autonomija djeteta

UDK372J Srtucrti rad

Vesnica Mlinarcvic, Osi jek

KOMPETENCIJA ODGOJ1TELJA I AUTONOMIJA DJETETA

SaXetak Demokratizacija dru£tva bitno mijcnja ulogu odgojitelja od izvrsitelja programa i ''prenositelja" znanja do stvaratelja i interpretatora programa koji organizira okruzenje i djetetovo u^enje uz primjereno vodenje i posredovanje. Navedene promjene uvjetuju i novo shvadanje odgojiteljeve kompetencije — opseg i vrsnoca znanja i vjeStina uz sposobnost kritickog propitivanja osobne odgojne prakse. Kompctcncija, strudnost omogucuje odgojitelju autonomno promisljanje odgojno-obrazovnih ciljeva, samostalni izbor i odluke o nacinima ponasanja kao i u£inkovitiju komunikaciju $ djetetom, roditcljima i suradnicima, Razumijevanje djetetova razvoja, uvaiavanje njegovih potreba i mogucnosti osnova su odgojiteljeve stru&ie kompetencije, Njoj pripada i sklop komunikacijsko-interakcijskih znanja I vjcStina. Visoko mjesto autonomije kao vrijednosti u odgojiteljevoj implicitnoj pedagogiji i odgojiteljeva kompetencija temeljne su

..pretpostavke razvoja autonomije predSkolskog djeteta,

Burnc promjene (politicke, gospodarske, kulturne, demografske) u nas i u svijetu zahtijevaju i bitno promijenjen vrt£ u kojeniu j e kakvoca zivljenja bitna odrednica odgoja i obrazovanja. U svjetlu navedenih promjena potreban j e i inovirani pristup edukaciji odgojitelja — na osnovi promisljanja standarda profesije odrediti temelj znanja7 stavova i vjestina kao temelj za ostvarivanje razlicitih odgojiteljevih uloga. Uz to se mijenja i status odgojitelja, a transfonniraju se i njegove uloge, Proces demokratizacije donio j e korjenitu promjenu uloge odgojitelja - od izvrsitelja programa i "prenositelja" znanja do stvaratelja i interpretatora programa koji organizira okruzenje i djetetovo ucenje uz primjereno vodenje i posredovanje (Irovic, 1992)J Programsko usmjerenje odgoja i obrazovanja predskolske djece i Humanisticko-razvojna koncepcija predskolskog odgoja (Glasnik Ministarstva prosvjete i kulture RH 7/8, 1991) logicne su posljedice demokratskih odnosa u nasem drustvu. Ovim se dokumentom otvara prostor za novu, kvalitativno drugaciju poziciju odgojitelja i djeteta.

143

U planiranju i neposrednom radu odgojitelja primarnom postajc usmjerenost na potrebe djeteta i podrucja njegova razvoja. Obiljezje programa jest usmjerenost na dijete, a sadrzaji su podredeni razvojnim potrebama djeteta. Ovaj dokunient uvazava odgojitelje kao kompetentne stracnjake koji na osnovi aktualnih razvojnih potreba djeteta kreiraju otvoreni program po mjeri djeteta, te na osnovi suvremenih mjerila procjenjuju kakvocu odgojno-obrazovnog procesa i unose novine i promjene u radu s djecom, stalno svjesni svrhe svoje djelatnostL Da bi odgojitelj postao "stvarateljem" programa, pretpostavka je — autonomija odgojitelja. Kako se interpretira odgojiteljeva autonomija? Miljak, (1996) navodi sljedece karakteristike autonomnog odgojitelja:

• neovisnost od autoriteta, • sigumost u svoju struenu kompetenciju, • sposobnost uvazavanja potreba i interesa djeteta, • kreativnost u stvaranju i realizaciji programa, • ravnopravno partnerstvo u suradnji sa strucnim timom, roditeljima i dr.

Autonoman je dakle onaj odgojitelj koji svoju neovisnost o autoritetima temelji na visokoj razini profesionalne kompetencije koja mu omogu6uje kreaciju programa i krcativno ostvarivanje programa . Tull (prema Goffin i Day, 1994) medutim tvrdi da prepreka profesionalnom razvoju odgojitelja, kao i njegovoj autonomy i, lezi u nedostatku odgojitelj eve "konzistentne edukacijske filozofije". Stoga postoji opasnost da odgojitelj u osobnoj praksi uglavnom samo ponavlja naueene postupke. Imitacija naucenih modela, ovisnost o "receptima" i autoritetima, pokazuje da odgojitelj nije postigao stupanj autonomy e, Teorijskim znanjima (svedenim na memoriranje i reprodukciju ), bez ucenja putem akcije i refleksije o akciji, suzava se prostor za odgojitelje kao invcntivne i fleksibilne prakt£are. Odgojiteljevu autonomiju sagledavamo kao sposobnost samouvida u osobnu "edukacijsku filozofiju", uz promisljanje njezine sukladnosti s vlastitom odgojnom praksom. Navedeno predstavlja osnovu za (samo)vrednovanje, analiziranje i unaprjedivanje osobne prakse, Autonomija odgojitelja ogleda se dakle u osvjestenom izboru i donosenju odluka o odgojnim vrijednostima, postupcima, prioritetima. Navedeno upucuje na refieksivnu praksu odgojitelja kao sredstvo gradnje osobne i profesionalne autonomije. Odgojitelj tek kao refleksivni istrazivac svoje prakse postaje stvarateljem kurikuluma. Va^ajmu otkriti koju "sliku o djetetu" (implicitnu pedagogyu) provodJLu svom radu, jer lipravo iz te slike proizlaze akcije (injgryencije) upuiene djetetuJtoje ono pffina, interpretira i sukladno tomu i djeluje (odgovara). To je razvidno u organizaciji ritma dana, cjelokupne materijalne sredine, na£ina planiranja i programiranja rada, a nadasve u partnerskim odnosima svih sudionika odgojno-obrazovnog procesa te poticajnoj komunikaciji i interakcijL Razumijevanje djetetova razvoja, uvazavanje njegovih potreba i moguinosti, osnova su odgojitelj eve strucne kompetencije* Njoj pripada i ski op komunikacijsko-intcrakcijskih znanja i vjestina.

144

Interakeija odrasli-dijete i autonomiia djeteta

Razina suglasja vrijednosnog sustava i ponaSanja odgojitelja uvjetuje smjer, uUen2itetTjjBinke djelovanja na razvoj djetetove kompetcacije (Babic, 1994), Srnatramo da samo autonornan odgojitelj moze postati glavnimcimbenikom u mijenjanju odgojno-obrazoviie prakse, stvaranju i razvijanju teorije odgojno-obrazovnoga rada, istrazivanju i mijenjanju uvjcta i odnosa u vrtiinom kontekstu, y.... nel^^njeiiL-tia£iniL_&i^ grevladavao je^toritfttiyan §til s pozJcije maSi onib na visim razinama. _B_il&_je trsridentna godredenqst progtapm, a ljestvica mnci i£1a je qd yavnatelja do djeteta sto je bila prepreka u stvaranju jiartnerske atmosfere i _pQzLtJvnilL,, emocionalnjtuodaosa^ W, Glasser (1990) navodi da je borba za moc najveci neprijatelj kvalitete. Osjecati se autonomno i rnocno jedna je od osnovnih ljudskih potreba, Vecina ljudi osjeca unutamju autonotrmost i moc glede svojih znanja, vjestina i karakternih osobina, Kvaliteta je putovanje, rast, mijenjanje vrijednosti s promjenom ocekivanja, U torn kontekstu u proteklih desetak godina promijenila su se i ocekivanja druStva u odnosu na odgojitelja. Njegova promijenjena uloga zahtjevna je i slozena, kao i ocekivanja djece, roditelja, strucnih suradnika, ravnatelja, savjetnika i sire dru§tvene zajednice* Takvoj zahtjevnoj ulozi moze odgovoriti samo kompetentan odgojitelj koji posjeduje temeljna znanja i vlada vjeStinama i strategijama za gralenje i njcgovanje kvalitetnih odnosa, m

Sporo all sustavno, odgojitelji kroz sustavnu i kontinuiranu edukaciju postaju spremni identificirati, usvojiti i primijeniti postupke koji doprinose razvoju djetetovih sposobnosti i autonomnosti, a onda razvijati uzajamno u odnosima i vlastitu autonomnost. Proglasiti djecu kompetentnima znaii dati djeci mogucnost povratne informacije i poyjerenje §to ce i odgojitelju omoguciti zadobivanje vlasitite izgubljene kompetencije te odbacivanje neplodnih i bezosjeeajnih obrazaca ponaSanja (Jesper Jult 1999.)- Naravno da svaki odgojitelj mora pronaci svoj vlastiti stil postupanja, nafiin koji je uspje§an za njega i za djecu. Tada je autonomy a obostrana, vecina potreba svih zadovoljena, a ozracje u vrticu pozitivno,

Kompetencija kao preduvjet odgojitetjeve autonomije Odgovarajuca pocetna strucna kompetencija odgojitelja predstavlja osnovu daljega profesionalnog usavrSavanja i samoedukacije odgojitelja, Ako odgojitelj shvaca kompleksnost odgojnog procesa, tada ga ne svodi samo na ovladavanje sadrzajima i tehnikama. Uz to, od odgojitelja se ne oEekuje samo "realiziranje kurikuluma" vec i posredovanje izmedu potreba svakoga pojedinog djeteta i postizanja sve zahtjevnijih ciljeva icenja, u skladu s djetetovim predznanjima, potrebama, osobnim stilom tcenja (Babic, Irovic, Kuzma, 1999), Goffin i Day (1994) sagledavaju znanja i yje§tine koje predstavljaju sastavnice odgojiteljeve kompetencije, Prema ovim autorima kompetentan odgojitelj;

• sposoban je rasti i razvijati se, tj. kontinuirano vciti,

145

Zhornik radnva sa znanstvemog kol&kvija s medunarocbtim sudjelovaniem

• bri zlj i v j e prpmatrac^ • poznaje druStvo (zajednicu) u kojoj zivi i radi, • poznaje razvoj ne karakteristike djeteta, • ima smisla za humor, • J^stavlj 3L?sfl!t vyitqj uca jpilaaja, • spreman j e na rizik, • shvaca da su pxganizacijairecLvazm, • vj est je u grupnom menagementu., • tolerira zbrku i jstra^uje, • fleksibilan je i sposoban za cudenje. • da bi bio dobar odgoj itelj, mora voljeti poueavati

Standard I. (1996) navodi sljedeee karakteristike kompctcntnog, uspjesnog odgoj itelj a:

• koristi svoje znanje o djecjern razvoju i svoj odnos s djecom i obiteljima za razumijevanje djeteta kao individuc i za planiranje u skladu s njihovim jedinstvenim potrebama i potency alima,

• prepoznaje i kapitalizira razlicitosti i slicnosti medu djecom, • promovira djetetov fizicki, emocionalni, govomi, kreativni,

intelcktualni, socijaini razvoj organiziranja sredine na nacin koji najbolje olakSava razvoj i uecnje predskolske djece,

• shvaca sredisnju ulogu igre u djecjern razvoju, • jaca tjelesno zdraviji rast i razvoj djece, • police socijaini razvoj i razvoj socijalnih vjeStina, • podrzava djecji emocionalni razvoj i samopostovanje, • podrzava razvoj djetetova govornog postignuca, • jaca pozitivne dispozicije i pristup ucenju.

Navedeno odreduje odgoj itelj ev individuals stil rada, odnos prema djetetu i profesiji, ocekivanjima i motivaciji, Kompetencija odgoj itelj a podrazumijeva relevantna znanja, vjeStine i stavove koje je potrebno sagledavati u povezanosti sa sirokim opsegom odgoj itelj evih stvamih i mogucih uloga — stvaratelja programa, organizatora ucenja i poucavanja, donositelja odluka, posrednika .. . (Babic, 1999, Babic, lrovic, Kuzma, 1993, 1999).

Kompetencija odgoj itelj a ne pociva iskljucivo u odnosu za djecu i prema djeci. Cinjenica je da odgoj i obrazovanje predskolske djece ukljucuje slozenu interakciju s mnogobrojnim sudionicima (djeca, roditelji, kolege, javnost) i poticanje ucenja i razvoj a djece kroz oblikovanje fleksibilne organizacije, poticajnog okruzenja, otvorenog kurikuluma, djelotvornih postupaka odgoj itelj a i kvalitetne interakcije. Ciljevi i vrijednosti unutar predskolske ustanove i vrijednosti odgoj itelj a, roditelja i djece prividno su istovjetni. Nesuglasje unutar ovih cimbenika socijalizacije i izmedu njih (sustav vrijednosti i odgoj na praksa), moguci su izvor diskontinuiteta s negativnim posljedicama na djetetov razvoj (Babic, Irovic, KrstovicT 1998). Kompleksnost

146

Interakciia odrasli-diiete i autonomija djeteta

Babic, N., Irovi£, S., Kuzma, Z. (1999). Put do prakticne kompetencije odgojitelja, ucitelja, U: The Quality in Education and Teaching, Collection of scientific papers, International Scientific Coloquimu,, Rijeka, Sveu£ili§te u Rijeci Goffin, S- G., Day, D. E. (Ed.)* (1994)* New Perspectives in Early Childhood Education, New York, Teaschers College Press Hansen, A. K., Kaufmann, R- K., Walsh, K- B., (1997), Humanisticko-razvojni pristup u vrticu, CRI, \ 997. Irovic, S. (1992). Odgojitelj i promiSljanje programa* Nova koncepcijsko programska usmjerenja - iskustva u primjeni i projekciji razvoja predSkolskog odgoja u Hrvatskoj* HPKZ, Zagreb 5 4 - 5 5 . Irovi£, S* (1998)* Interaktivni pristup u vrticu, U: Kvaliteta u odgoju i obrazovanju, Zbornik radova (ur. RosiC, V.), Medunarodni znanstveni kolokvij, (269-279), Rijeka, Sveu£ili§te u Rijeci Glasser, W. (1994). Kvalitetna §kola, Educa, Zagreb Jesper, J . (1996). Vase kompetentno dijete; za nove temeljne vrijednosti obitelji, Educe, Zagreb . Miljak, A., (1996). Humanistidki pristup teoriji i praksi predskolskog odgoja — models Izor. Persona, Velika Gorica, Zagreb Programsko usmjerenje odgoja i obrazovanja predskolske djecey (1991). Glasnik Ministarstva prosvjete i Sporta 7/8, Zagreb.

Summary The process of democratisation of the society changes the role of a pre-school teacher from that of being the performer of the programme and "transmitter" of the knowledge to being the surroundings and teaches the cild through appropriate teading and mediation. These changes result in the new conception of the pre­school teacher's competence—the quantity and quality of knowledge and siklls along with the ability of critical judgement of one's own educational practice. Competence makes a pre-school teacher ready for automous consideration of educational goals, his own choice and decisions about the ways of behaviour as well as a more effective communication with a child, his parents and assistants. Comprehension of a child's development and consideration of the childrs needs and bilities are the base of the teacher's competence. It also includes complex communicative and interactive knowledge and skills. High rank of autonomy as a part of the pre-school teacher's implicit pedagogy and the teacher's competence are the base of the development of a preschool child's autonomy.

■

149

. Interakcija odrgsli-dijete i autonomija djeteta

i slozenost odgojiteljeve uloge je i u koordiniranju osobnog odgojnog djelovanja s djelovanjem ostalih odgojnihcimbenika (posebice obitelji) u svrhu postizanja kontinuiteta odgoja, Autonomija djeteta u odgojiteljevoj implicitnojpedagogiji i odgojnojpraksi Pod autonomyom djeteta podrazumijeva se neovisnost u miSljenju i ponaSanju, inicijativnost, svojevrsna samoregulacija (Babic, Irovic, 1999). Razvijajuci autonomiju dijete postupno postaje sposobno donositi odluke, vrsiti izbor, zalagati se za vlastita prava, odupirati se pritiscima autoriteta, braniti vlastita misljenja. Ovaj proces razvoja osobne djetetove autonomije dogala se u socijahiom kontekstu. Interakcija s odraslim, posebice s roditeljem i odgojitelj em, kao vaznim licnostima u djetetovu iivotu, konkretan je kontekst razvoja autonomije. Stavovi i praksa odraslih mogu se kretati od autoritamosti do demokratienosti. 'j

^ sustavu odgojiteljevih vrijednosti djetova autonomija moze biti razlcito vrednovana^ Visoko mjesto autonomije kao vrijednosti u odgojiteljevoj implicitnoj pedagogiji i odgojUeljeya kqmpetencija temeljne su pretpostavke razvoja autonomije predSkolskog djeteta. Odgojitelj koji cijeni autonomiju djeteta* ugraduje j e u ciljeve odgojnog djelovanja, tezeci da svako dijete razvije sposobnost da "kriticki razmislja i bude u stanju odabtati" (Hansen, Kaufmann, Walsh, 1997, 20)„ (jUzujpijea^an^ indiyidualnostir-rezultira praksornu kojoj odgojitelj ohrabnyejdjecn_na_vrsenje izbora^onoienie^odluka, jieSavanj^ylastitih-problema, zastupanj^jylastitih prava^^^postoyanje drngjh i sa j^pos toy j^g^JJ^ jamnin i po§tovanjem na rg^agrji ndgojjtfilj — riij^t* graHi gp zdrflYO QTTflrjft ^U_.QdgPJ^j_skupi5r Odgojitelj modeliraj?ona§anje koiim §alj^pona^ojrazumijevanju i postoyanju jer j e "kyaliteta postovanja kxyu djeca iskuse kljucni faktor njihoya_tek stasajuceg samopoStovanja" (Hansen, K^ufmaim/WaJsh, 1997). Odgojitelj se. ponasa kao-partncL^mentor^Lvodic k^ji j ^ T r ^ i s g O n d m ^ n ^ ^ ^ ^ " Hjptetovjjri^ po^ban^a^ftrif i to^^ateraktijaie i fcooperativne postiipl^e.

. U pona§anju odgojitelja prema djctetu vrednovanje djetetove autonomije \ vidljivo j e iz sljedecih konkretnih postupaka koji se ocituju u njegovu

verbalnom i neverbalnom ponasanju: • odgojitelj uvijek koristi djetetovo ime, • obraca mu se gto cegce, • spusta se na djetetovu razinu pri razgovoru s djetetom, • slusa djetetove iskaze i reagira na njih, • drzi obecanja data djeci, • iskazuje iskreno vrednovanje djetetova rada i uradaka, • koristi djetetove prijedloge,

zamjecuje i pohvaljuje djetetova postignuca (Hansen, Kauimann, Walsh, 1997, 61).

147

Zhornik radova xa znanstvemog kolokvifa s medunarodnim sudjelovanrem

Ponasajuci se na opisani nacin, odgojitelj djetetu §alje eksplicitne i implicitne poruke o vrijednosti autonomije te stvara komunikacijski okvir koji doprinosi razvoju djetetove autonomije. Razvijajuci osobnu komunikacijsku vjestinu odgojitelj ce osvijestiti poruke koje upueuje djeci ne samo rijeeima veci i pogledom, mimikom i gestom, pa i sutnjom. Komunikacija s djecom na tajce nacin postati senzibilnija, bliza umijecu "ciste komunikacije"+ Socijalnom interakcijom orijentiranom na osobnost djeteta, odgojitelj djetetu pruza rnogucnost samoizrazavanja, razumijevanja i samoostvarivanja.

* * #

Novo ozracje u vrticu danas zahtijeva od odgojitelja sklop vrijednosti, znanja i umij eca koj ima ostvaruj e:

* priznavanje individualnosti i razvojne razine svakog djeteta, • nj egovanj e uzaj amnog poStovanj a i poyj erenj a, * dizajniranje poticajne i razvojno primjerene sredine, • kreiranje prilika za djetetovu kooperaciju s drugima, * stvaranje mogucnosti za izbore, * gradnju pozitivne slike o sebi, • poticanje kreativnih potencijala djece, • jacanje autonomije i kompetencije djeteta.

Navedene zahtjeve moze ostvarivati samo odgojitelj koji visoko cijeni autonomiju kao vrijednost, koji posjeduje visoku razinu struSne kompetencije, koji je sposoban refleksivno promisljati vlastitu odgojnu praksu, povezujuii je s osobnom edukacijskom filozofijom. Kompetentan odgojitelj tezi kontinuiranoj refleksiji svojih postupaka (samouvidu), a osobnu odgojno-obrazovnu praksu usmjerava prema sutragnjici djecjega razvoja. Njcgujuci osobnost, posebnost svakog djeteta, odgojitelj mijenja i svoj vlastiti stil i nacin rada, cineci ga isto tako j edinstvenim i posebnim.

■

LITERATURA Babic, N. (1994). Diskontinuitet i kontinuitet odgoja u obitelji i djecjem vrticu. U: 3, dani predSkolskog odgoja, Cakovec 94, Cakovec, 23 - 31. Babic, N. (1999). Nove-transformirane utoge odgojitelja u razvojno primjerenim predskolskim programima. U: Rosic, V. (ur,), Drugi medunarodni znanstveni kolokvij Nastavnik-Cimbenik kvalitete u odgoju i obrazovanju, Zbomik radova, (strT 196.-207,)* Filozofski fakultet, Rijeka. Babic, N., IrovR* S., (1999)- Interakcijom do autonomije djeteta, U: Kvalitetno djelovati - dobro se osje^ati, (13-20) Centar za prcdskolski odgoj Osijek, Visoka uCiteljska Skola, Osijek Babic, N*, Iro\i£, S*» Krstovic, J. (1997). Vrijednosni sustav odraslih, odgojna praksa

i razvojni ucinci, DruStvena istrazivanja 4,5 (303 1):55 1-573 Babic, N*, Irovi£, S*, Kuzma, Z*. (1998)- Autonomija i "monitoring" u predskolskom odgoju, U: The Quality in Education and Teaching, Collection of scientific papers, International Scientific Coloquimu, (279-286), Rijcka, Svcuciligte u Rijeci

148